IM 36 repro - Muzejski dokumentacijski centar (MDC) · 2010. 4. 9. · IM 36 (1-2) 2005. TEMA BROJA TOPIC OF THIS VOLUME Muzej suvremene umjetnosti, Zagreb organizirao je Seminar

INFORMATICA MUSEOLOGICA

muzejski dokumentacijski centar, zagreb 2005.

INFORMATICA MUSEOLOGICA

36 (1-2) 2005.

ISSN 0350-2325

Adresa uredniπtva / Editor’s Office

Muzejski dokumentacijski centar, Ilica 44, Zagreb, Hrvatska

Museum Documentation Centre, Ilica 44, Zagreb, Croatia

Tel: + 385 1 48 47 897

Faks: + 385 1 48 47 913

http://www.mdc.hr

Za izdavaËa / For the Publisher

Viπnja Zgaga

[email protected]

Urednica / Editor

Lada Draæin Trbuljak

[email protected]

Redakcijski odbor / Editorial Board

mr. sc. Lucija Benyovsky, Nada Beroπ, Markita FranuliÊ, Vlasta Gracin, mr.sc. Æeljka JelaviÊ, dr.sc. Ljiljana Koleπnik,

Æeljka Kolveshi, mr.sc. Dubravka PeiÊ »aldareviÊ, Nada Premerl, Jadranka Vinterhalter, dr.sc. Æarka VujiÊ, Viπnja Zgaga,

Lada Draæin-Trbuljak

Lektorica / Language Advisor

Zlata BabiÊ

Prijevod saæetaka / Translation

Graham McMaster

Dizajn standarda prijeloma izraen 2001. / Publication redesign

cavarpayer

Dizajn, prijelom i priprema za tisak / Design, layout and prepress

pinhead_ Igor Kuduz, Zagreb

Tisak / Printed by

Denona, Zagreb

Naklada / Printing run

600

Tekstovi predani u tisak / Texts handed in for printing

listopad 2006. / November 2006

Za struËne podatke i miπljenja odgovaraju autori / The authors are responsible for their own data and opinions

Svezak izlazi za 2005. / Issue printed for year 2005

∂ Muzejski dokumentacijski centar & Muzeji & Autori / ∂ Museum Documentation Center, Zagreb & Museums & Authors

»asopis su financirali i njegov izlazak iz tiska omoguÊili / This publication has been financed by

Gradski ured za kulturu, Grad Zagreb i Ministarstvo kulture Republike Hrvatske / The City of Zagreb, Department of Culture

and the Ministry of Culture of the Republic of Croatia

SADRÆAJ Contents

Michael Margitich

James Gara

Julian Marland

Snjeæana PintariÊ

Michael Margitich

James Gara

Janka Vukmir

Mirja LovriÊ

Ivo MaroeviÊ

Ljiljana »erina

Ljerka ©imuniÊ

Natali »op

Ksenija PavliniÊ -

TomaπegoviÊ

Vladimir CrnkoviÊ

Ana Biπko

TonËika Cukrov

Dubravko AdamoviÊ

TEMA BROJA Topic of This Volume / SPONZORSTVO U MUZEJIMA Sponsorship in Museums

Sponzorstvo u muzejima: uvod, program, izlagaËi Sponsorship in Museums: Introduction,

Programme and Lectures

Muzej moderne umjetnosti New York: fundraising i financiranje izloæbe The Museum of Modern Art

New York: fundraising and financing an exhibition

Velike donatorske kampanje - koliko dobro ameriËki model funkcionira u europskim institucijama

Major gifts campaigns - how well does the American model work for European cultural organi-

sations

Nova zgrada Muzeja suvremene umjetnosti u Zagrebu - veliki marketinπki izazov The new building of

the Museum of Contemporary Art, Zagreb - a huge marketing challenge

Kapitalna kampanja The capital campaign

Partner trajnim vrijednostima Partner in Lasting Values

RIJE» JE O... / Main Feature Hrvatski pomorski muzej Split

Hrvatski pomorski muzej Split The Croatian Maritime Museum Split

IZ MUZEJSKE TEORIJE I PRAKSE / Museum Theory and Practice

Muzejski predmet kao povijesni izvor i dokument Museum Object as Historical Source and

Document

MeπtroviÊ i “MeπtroviÊ” MeπtroviÊ and “MeπtroviÊ”

Izvorno, originalno, legalno, nelegalno i kopirano djelo Ivana MeπtroviÊa Authentic, original, legal,

illegal and copied work of Ivan MeπtroviÊ

Uz 80. obljetnicu Gradskog muzeja Varaædin, 1925.-2005. Marking the 80th anniversary of Varaædin

City Museum, 1925-2005

Izloæbena i izdavaËka djelatnost Narodnog muzeja Zadar u 2005. godini The National Museum in

Zadar - exhibition and publishing activities in 2005

POGLEDI, DOGA–AJI, ISKUSTVA / Views, Experiences, Events

Dojmovi iz Japana - Taizi Harada Art Museum, muzej koji vas pribliæava zaviËaju Impressions from

Japan - The Taizi Harada Art Museum, a museum with an exemplary approach to access

issues

Klasici hrvatske naive izlaæu u Japanu Classics of the Croatian Naïve on Show in Japan

Reinwardt Akademija u Amsterdamu Reinwardt Academy, Amsterdam

Obiljeæavanje Meunarodnog dan muzeja, 2005. Commemorating International Museum Day, 2005

Tema: Muzeji - spone kultura Topic: Museums Bridging Cultures

Ah, htomale, katar tume aven? Ah, Cigani, odakle vi dolazite? Ah, htomale, katar tume aven? Oh,

Gypsies, whence are you coming?

7

8

12

16

24

27

39

54

58

80

90

99

101

103

107

120

Goran BorËiÊ

Helena Bunijevac

Grgur Marko IvankoviÊ

Vesna Leiner

Katarina MariÊ

Boæidar PejkoviÊ

Mirjana RandiÊ

Nataπa IvanËeviÊ

Danijela LjubiËiÊ MitroviÊ

Jozefina DautbegoviÊ

Drago MiletiÊ

Snjeæana Radovanlija

MileusniÊ

Obiljeæavanje Meunarodnog dana muzeja 2005. u Muzeju grada Splita Commemorating

International Museum Day 2005 in the Split Municipal Museum

Izloæba “ÆeljezniËka vozila - dio kolektivnog identiteta tehniËke kulture” Exhibition Railway Vehicles

- Part of the Collective Identity of Technical Culture

Izloæba “Æivot i djelo Josipa Jurja Strossmayera” The exhibition The Life and Work of Josip Juraj

Strossmayer

Novi vodiË po Muzeju grada Zagreba A new Guide for the Blind and Visually Challenged to Zagreb

City Museum

Putovanje supruænika Hütterott u Japan 1884. - 1885. The Journey of Mr and Mrs Hütterott in

Japan, 1884-1885

Portal skulpture / Premosnica Sculpture Portal / Bridge

Izloæba “Voda - plavo zlato” The exhibition Water - Blue Gold

Tomislav BrajnoviÊ, “Nulta toËka” Tomislav BrajnoviÊ, Zero Point

Projekt “ZaviËajnici - portreti malo spominjanih, preπuÊivanih i zaboravljenih” The Project Local

People - Portraits of the Little Mentioned, Overlooked and Forgotten

IZ DOKUMENTACIJSKIH FONDOVA MDC-a / From MDC’s Documentation Holdings

Iz personalnog arhiva MDC-a: Jasna TomiËiÊ From MDC’s Personnel Archive: Jasna TomiËiÊ

PRIKAZ / Review

Prikaz knjige: MaroeviÊ, Ivo. Baπtinom u svijet // Ogranak Matice hrvatske Petrinja, 2004. Book

review: MaroeviÊ, Ivo. Into the World with the Cultural Heritage, Matica hrvatske Petrinja sec-

tion, 2004

INFO / Info

Muzej(i) (i) knjiæevnost(i): πto misle muzealci i graanstvo o muzeju hrvatske knjiæevnosti? Museums

and literature: what museum officers and the public think about a museum of Croatian literature

121

123

125

127

128

130

131

133

134

136

147

149

Dizajn plakata seminara Sponzorstvo u muzejima: Igor Kuduz_ pinhead, Zagreb

IM 36 (1-2) 2005.

TEMA BROJA

TOPIC OF THIS VOLUME

Muzej suvremene umjetnosti, Zagreb organizirao je Seminar o sponzorstvu u muzejima koji je odræan 17. i 18.listopada 2005. godine u Muzeju Mimara. Seminar je koncipirala i sa suradnicima realizirala Jadranka Vinterhalter,muzejska savjetnica. Sudjelovali su istaknuti meunarodni struËnjaci iz podruËja marketinga i sponzorstva i domaÊistruËnjaci sa zapaæenim rezultatima u podruËju sponzorstva, koji su govorili o iskustvima i primjerima iz praksesvojih ustanova.

The Museum of Contemporary Art, Zagreb, organised a Seminar on Sponsorship in Museums, held on October17 and 18, 2005, in the Mimara Museum. The seminar was conceived and realised with co-workers by JadrankaVinterhalter, museum adviser. Leading international experts from the domain of marketing and sponsorship whohave achieved very well-regarded results took part, talking of their experiences and examples from the practice oftheir establishments.

Program seminara i izlagaËi Seminar Programme and Lecturers

Michael Margitich, zamjenik direktora / Deputy director, Museum of Modern Art, New YorkJames Gara, voditelj administrativnih poslova / Head of administrative affairs, Museum of Modern Art, New YorkMuzej moderne umjetnosti New York: Fundraising i financiranje izloæbe The Museum of Modern Art New York:fundraising and financing exhibition

Julian Marland, viπi savjetnik / Senior advisor, Brakeley LTD., LondonVelike donatorske kampanje - koliko dobro ameriËki model funkcionira u europskim institucijama Major gifts campaigns- How well does the American model work for European cultural organisations

Snjeæana PintariÊ, ravnateljica, Muzej suvremene umjetnosti, Zagreb / Director, Museum of Contemporary Art,ZagrebNova zgrada Muzeja suvremene umjetnosti - veliki marketinπi izazov The new building of the Museum ofContemporary Art, Zagreb - a huge marketing challenge

Michael Margitich, zamjenik direktora / Deputy director, Museum of Modern Art, New YorkJames Gara, voditelj administrativnih poslova / Head of administrative affairs, Museum of Modern Art, New YorkKapitalna kampanja The Capital Campaign

Vesna JuriÊ BulatoviÊ, pomoÊnica ravnatelja, voditeljica Odjela za marketing i PR Muzeja za umjetnost i obrt,Zagreb / Assistant director, Head of marketing and promotion Museum fo Arts and Crafts, ZagrebMarketing u kulturi - Marketing u muzejima Primjer Muzeja za umjetnost i obrt iz Zagreba Marketing in cultureMarketing in museums - The example of the Museum for Arts and Crafts of Zagreb

Janka Vukmir, direktorica, Institut za suvremenu umjetnost SCCA Zagreb, Zagreb / Director, SCCA Institute forContemporary Art ZagrebPartner trajnim vrijednostima Partner in Lasting Values

SPONZORSTVO U MUZEJIMA

J. GARA I M. MARGITICH: Umjetnost nema samo estetskuvrijednost, umjetnost je ujedno pokretaË ekonomskograzvoja i razvoja kulturnog turizma, pogotovu u jednomkozmopolitskom gradu kakav je New York. U Museumof Modern Art u New Yorku (MoMA) nas dvojicauspjeπno radimo kao tim jer smatramo da su fundrais-ing i financije zajedniËki posao u svakoj kulturnojustanovi.

J. GARA: Proπle godine, 20. studenoga 2004. MoMA jeotvorena nakon kapitalnog projekta proπirenja zgrade.Zadovoljstvo i osmijesi naπih posjetitelja opravdali susav naπ posao. MoMA se razlikuje po naËinu finan-ciranja od svih ostalih institucija u svijetu. Osnovana je1929. kao potpuno privatna institucija. Ne dobivamonikakav novac od dræave, osim neznatnih sredstava zaizloæbe, ali to je manje od 1% naπeg ukupnogproraËuna. Imamo 10 do 12 razliËitih izvora prihoda nakoje se oslanjamo da bismo balansirali naπ proraËun.Ulaznice su jedan od velikih izvora prihoda naπegmuzeja. Mi nismo institucija s besplatnim ulazom, zarazliku od veÊine kulturnih institucija u SAD-u kojeimaju besplatan ulaz ili primaju dobrovoljne priloge.Kako ne bismo odbili posjetitelje koji ne mogu platiti,ulaz je besplatan u odreene sate u tjednu, a imamo ipopuste na ulaznice. Godiπnje biljeæimo oko dva miliju-na posjetitelja. U financiranju se oslanjamo i na donaci-je - zaklade, a one su vezane za osnivanje Muzeja.Zaklade (endowments) su prilozi koji su nekad daniMuzeju, a mi se koristimo kamatama. Oko 40%naπega godiπnjeg proraËuna potjeËe od donacija, odljudi koji samo potpisuju Ëekove i ne traæe niti se koristebilo kakvim povlasticama. Tu su i Ëlanarine prijateljaMuzeja (memberships). Muzeji su skupe institucije izato smo morali razviti nove izvore prihoda. Upustilismo se u profitne poslove iako smo neprofitna ustano-va. Imamo dvije muzejske prodavaonice, razvijamointernetsku prodaju, prodaju putem poπtanskihnarudæbi, imamo restorane, organiziramo specijalnedogaaje, pri Ëemu se razne korporacije koriste naπimprostorima za veËernje priredbe, te imamo licencnearanæmane. Takvi poslovni dogovori Ëine 20% naπegprihoda. Na naπe zaposlenike otpada 50 % prihoda, au Muzeju ih ima 700. Naπ najveÊi odjel je Odjel osigu-ranja (Security department). Osim sigurnosti, najveÊa

podruËja koja pokrivamo jesu skrb o umjetninama,administracija i obrazovanje. Izloæbe su krvotokustanove. Muzej prireuje oko 25 posebnih izloæbi ugodini. One su za nas financijski vaæne. Promaπimo licilj u smislu onoga πto æelimo postiÊi izloæbom, ondasmo promaπili na svim poljima. Sve se referira na misijuMuzeja, na program, na same izloæbe. ©to je izloæbapopularnija, to su financijski efekti veÊi. Upravo smozatvorili izloæbu Cezanne-Pissaro, koja je imala gotovopola milijuna posjetitelja. Problem je to πto sliËneizloæbe nisu uvijek u suglasju s misijom Muzeja. MoMAje istodobno i muzej suvremene umjetnosti, a znamoda suvremenu umjetnost publika teæe prihvaÊa negomodernu umjetnost. Zbog toga u izloæbeni programnastojimo ukljuËiti suvremenu i viπe tradicionalnu, mod-ernu umjetnost. Mnoge su institucije razvijale svoje pro-grame oslanjajuÊi se na blockbuster izloæbe. Mi smoslijedili drugaËiji model. Umjesto da ovisimo o jednojizloæbi koja obi-ljeæava godinu, mi se oslanjamo nakombinaciju izloæbi. U svako vrijeme u MoMA-i prikazu-jemo 4 do 5 izloæbi u tijeku, neke popularnije od drugih.Istodobno organiziramo izloæbu fotografije, tradi-cionalnog slikarstva, skulpture, neπto suvremeno, neπtoviπe tradicionalno. Koncept podrazumijeva dinamiËanizloæbeni program, Ëime se dobivaju stabilni prihodi odulaznica, πto je bolje nego da se “sve karte” stave nasamo jednu izloæbu, recimo Picassa ili Matissa. Ljudivole raznolikost, stoga je dinamiËan i raznolik izloæbeniprogram kljuË uspjeha institucije. I time ispunjavamonaπu misiju. Naravno, takav je izloæbeni program sa 20do 30 izloæbi u godini nevjerojatno skup. Izloæbe prib-liæno koπtaju 200 - 300 tisuÊa dolara, i to male. Nekenaπe velike izloæbe koπtaju i milijune dolara.Organizacija takvih velikih izloæbi postaje sve prob-lematiËnija. Kada se one organiziraju, ne moæe bitiπtednje novca jer se moraju platiti posudbe djela, osig-uranje, mora se napraviti odgovarajuÊa instalacija idobar postav u izloæbenom prostoru. To su vrlo skupipreduvjeti. Za nas u SAD-u bilo je veliko iznenaenjeπto su nakon 11. rujna 2001. cijene osiguranja tolikonarasle da su probile plafon. Sada osiguranje, bezkojega nema posudbi, doseæe milijune dolara. To jenajveÊa stavka o kojoj moramo promisliti pri sastavljan-ju naπega izloæbenog programa, pogotovu kada je rijeË

MUZEJ MODERNE UMJETNOSTI NEW YORK: FUNDRAISING I FINANCIRANJE IZLOÆBE

MICHAEL MARGITICH zamjenik direktora, Museum of Modern Art, New York

JAMES GARA voditelj administrativnih poslova, Museum of Modern Art, New York

IM 36 (1-2) 2005.

TEMA BROJA


9

o sloæenijim izloæbama. Osim πto se okreÊemo razliËitimizvorima financiranja izloæbi, sada sve viπe traæimo ipartnere. Sklapamo partnerske odnose s drugim insti-tucijama, dijelimo rizike, dijelimo troπkove osiguranja,prijevoza i sve ostale izloæbene troπkove. MoMA priorganiziranju takvih izloæbi surauje s kolegama u TateModern u Londonu i s MNAM - Centre GeorgesPompidou u Parizu jer nijedna od institucija ne bi samamogla financirati cijeli projekt. Takve projekte shvaÊamokao naπu misiju, jer smo velika institucija i stoga tre-bamo s drugima dijeliti svoju zbirku i svoje izloæbe.Pripremili smo putujuÊe izloæbe MoMA-e za velike i

male institucije jer to smatramo naπom misijom. Natome ne zaraujemo. Moæemo imati 50 do 60putujuÊih izloæbi u svijetu u isto vrijeme. TrenutaËnoimamo nekoliko izloæbi u NjemaËkoj, a proπlog je tjednaotvorena izloæba DADA u Centru Pompidou u Parizu.Prema tome, suradnja je kljuË uspjeha dinamiËnogaizloæbenog programa.

M. MARGITICH: Objasnio bih vam kako financiramo teizloæbe. Ako radite fundraising, onda stvarno morateumjeti traæiti novac od ljudi. I u svom Êete se muzejumorati naviknuti na to. Ja to volim, uæivam u tome.Novac ne ide u moj dæep, veÊ u proraËun institucije.

sl. 1. Muzej moderne umjetnosti, New York

Fotodokumentacija: MoMA N.Y.

10 75 dolara u godini da bi bili Ëlanovi. Danas smo novimuzej sa 115.000 Ëlanova i pokuπavamo to regulirati.Ta osnova za materijalnu potporu Muzeju toliko jenarasla da podræava sva podruËja Muzeja. Za korpo-racijska davanja potrebni su pregovori i dogovori. Otome koliko Êe velik biti njihov logo, koliko Êe se Ëestonjihovo ime pojaviti u tisku, hoÊe li predstavnici tvrtkemoÊi govoriti na otvorenju...O svemu tome moguÊe sedogovarati. MoMA pokuπava biti vrlo konzervativna utom smislu. Ako korporacija, primjerice, kaæe da Êe datimilijun dolara za izloæbu, ali uz uvjet da moramoizostaviti odreenu sliku, reÊi Êemo: “Zadræite svojnovac.” Naπ je cilj da zaπtitimo integritet ustanove. Miæelimo uzvratiti koliko moæemo, ali unutar naπeg naËinarada, uz poπtovanje potpore. Korporacija nam ne moæediktirati πto Êe biti na izloæbi. Mi smo tek prije nekolikogodina poËeli stavljati logotipove korporacija na tiskanimaterijal, πto se u Europi veÊ godinama Ëini, jer je zanas logo dizajn, a ako se on pojavi na naπim izloæba-ma, a MoMA ima odjele arhitekture i dizajna, onda toznaËi da puπtamo odnosno izlaæemo odreeni dizajn.Za sada dopuπtamo isticanje loga ovisno o visinidavanja. Proπli su dani kada su korporacije davaledonacije u milijunima dolara. Danas smo sretni akodobijemo donaciju od 250.000 ili 500.000 dolara. Ukorporacijama, a one su vjerojatno iste i ovdje kao i uSAD-u, teπko je ustanoviti tko je na Ëelu tvrtke. Onoπto je za nas vaæno jest da prihodi dolaze iz viπe izvora.Moæe se pomisliti kako je bilo lako namaknuti novac zaizloæbu Cezanne-Pissaro, jer se ona identificira i pre-poznaje veÊ prema imenima umjetnika. Ali bilo je teπkoraditi fundraising jer je to bila skupa izloæba. Nasuprottome, za izloæbu suvremenog umjetnika Bricea Martina,koja Êe biti za godinu dana, veÊ smo prikupili savpotrebni iznos od korporacija i pojedinaca, a Ëinilo seda Êe biti upravo suprotno. Joπ je jedna grupa ljudikrucijalna za uspjeh fundraisinga u MoMA-i. To je naπUpravni odbor (Board of Trusties). Oni su ne samovelikoduπni ljubitelji umjetnosti, veÊ su i vrlo dareæljivi.Od njih oËekujemo da budu strastveni ljubitelji umjet-nosti i nadamo se njihovoj vrlo velikoj potpori. NajËeπÊesu to kolekcionari umjetnina ili su na neki naËin involvi-rani u svijet umjetnosti. Ja stalno naglaπavam ulogupojedinaca. Jedan Ëlan naπeg Upravnog odbora daonam je 20 milijuna dolara za kampanju, viπe milijunadolara u proteklih nekoliko godina za potporu izloæba-ma, daje nam 50 - 100 tisuÊa dolara u godiπnjiproraËun i pomaæe nam kupovati umjetniËka djela. BitiËlan Upravnog odbora MoMA-e velika je obveza.»lanovi su istinski posveÊeni instituciji. Postoji nevjero-jatan odnos izmeu zaposlenika i Ëlanova Upravnogodbora u MoMA-i, a moja je uloga da omoguÊim iolakπam ljudima da se poveæu. Osim toga, mi u sek-toru fundraisinga MoMA-e prednjaËimo, traæimodonacije, pregovaramo, to je jedinstven odnos i to Ëininaπe djelovanje na tom podruËju uspjeπnim.

Kada pregovarate o donaciji, a uvijek se pregovara odonaciji i traæite je od pojedinca, fondacije ili korporaci-je, onda je traæite za instituciju. Ja pritom nikada nepriËam o umjetnosti, to je kustoska domena. Kadakrenem prodati izloæbu ili obaviti bilo kakav posaofundraisinga, na odreenoj razini pregovora potencijal-nom donatoru mogu obeÊati da Êu dovesti kustosa, jersvi vole razgovarati s kustosom i svi vole razgovarati sdirektorom. Ako Êe biti ukljuËeni u projekt institucije,donatori æele upoznati eksperte, a moja je uloga daomoguÊim i olakπam posao. StruËnjaci u Muzejukoriste se mojom ulogom i mojim posredovanjem jer toomoguÊuje kustosu ili direktoru muzeja fokusiranjesamo na umjetnost. Tako radimo fundraising u MoMA-e. Moja je uloga da idem van. Moram poznavatiizloæbeni program. Traæim od kustosa da me opskrbemalim anegdotama koje mogu prepriËati potencijalnimdonatorima. Pokuπamo li prodati Picassa ili Matissa,lako Êemo doÊi do novca. Ali ako pokuπam priËati osuvremenom umjetniku, imat Êemo problema jer kor-poracije jednostavno na to ne odgovaraju. Prodaje seono πto je popularno, ono πto nije, mnogo je teæe pro-dati. U MoMA-i, a vjerujem da je tako opÊenito u SAD-u, 95% naπeg fundraisinga dolazi od pojedinaca.Jedna od stvari koju stalno ponavljam jest: kultivirajte,njegujte i poπtujte svoje pojedinaËne donatore. To jenajizravniji dar. Govorit Êemo o razliËitim potrebamaindividua, korporacija i fondacija. Kada poËnete kultivi-rati svoje donatore, patrone, posjetitelje koji kupeulaznicu ili one koji dolaze besplatno u muzej, vaæno jestvoriti program Ëlanova i prijatelja muzeja (Membershipprogram). Upravo zahvaljujuÊi pojedincima, mi uMoMA-i uspjeli smo sagraditi novi muzej i uspjeπnoraditi posljednjih 11 godina te odræati naπ proraËunuravnoteæenim. U Hrvatskoj nije uobiËajen programËlanova i prijatelja muzeja (zakljuËak nakon dizanja rukusudionika). Ljudi daju sa straπÊu. Oni ne darivaju jerosjeÊaju da to moraju, veÊ zato πto vole instituciju. Akopokrenete program Ëlanova i prijatelja muzeja i upoËetku imate 10, 15, 100 Ëlanova, Ëlanstvo Êe se sveviπe πiriti u svim podruËjima, i tako se gradi mreæa pri-jatelja muzeja. Prije godinu dana MoMA je imala26.000 Ëlanova. Identificirali smo 3.000 ljudi koji daju

sl. 2. i 3. Muzej moderne umjetnosti,

New York

Fotodokumentacija: MoMA, New York

Za korporacijska davanjapotrebni su pregovori idogovori. O tome kolikoÊe velik biti njihov logo,koliko Êe se Ëesto njihovo ime pojaviti utisku, hoÊe li predstavnicitvrtke moÊi govoriti naotvorenju...

Naπ je cilj da zaπtitimointegritet ustanove. Miæelimo uzvratiti kolikomoæemo, ali unutarnaπeg naËina rada, uzpoπtovanje potpore.Korporacija nam nemoæe diktirati πto Êe bitina izloæbi.

11

J. GARA: U Upravnom odboru MoMA-e postoji linijastarih filantropa, ali oni viπe nemaju takvu snagu jer jenjihovo bogatstvo dijelom preπlo na nasljednike. Stogapokuπavamo kultivirati nove donatore. U 1990-ima ioko 2000. godine mnogi su se ljudi obogatili napodruËju nekretnina, investicija, graditeljstva ili prava.Nitko od njih nije filantrop po prirodi. Kako potaknuti teljude da postanu donatori vaπe institucije? Moj je sav-jet: Odvojite dovoljno vremena za to. Nije rijeË o dopisuili mailu, o pozivnici. RijeË je o tome da ih morate upoz-nati, da ih trebate ukljuËiti u rad Muzeja, saznati njihoveinterese i dati im ulogu u muzejskoj obitelji.

M. MARGITICH: Kultivacija treba biti neprekidna. Raditifundraising u MoMA-i znaËi potpuno se predati tomposlu, postati dio obitelji, zasukati rukave i raditi u svimpodruËjima u kojima je potrebno, a da bi se obaviouspjeπan posao. Kada sam poËeo raditi u MoMA-i,standardne ponude za donacije koje su se slale tvrtka-ma bile su debele poput doktorskih disertacija. Diouspjeha Uprave ovisi o radnim odnosima administracijesa struËnim dijelom Muzeja. Mi, sektor fundraisinga,servis smo i naπa je zadaÊa iÊi van i namicati novac,odræavati ravnoteæu proraËuna, voditi prodavaonice. Akustosi su sræ i srce institucije jer rade na zbirkama.

Vratimo se prethodnim temama. Mislim da u Europi,posebice u IstoËnoj, postoje dobrostojeÊi i bogati ljudikojima bi se moglo obratiti za potporu. »lanoviUpravnog odbora MoMA-e nisu samo Amerikanci veÊosobe iz svih dijelova svijeta. Mi smo sposobni navestite pojedince da daju novac za MoMA-u New York, ada ne dobiju nikakvu korist od toga. Oni ne dobivajupovrat poreza u SAD-u ako nemaju registriranuameriËku tvrtku. To potvruje Ëinjenicu da oslobaanje

od poreza nije glavni razlog zbog kojeg ljudi donirajunovac. Oni daju iz strasti i ljubavi prema instituciji.Direktor MoMA-e Glenn Lowry zna pozvati dvadesetakpojedinaca na ruËak u Muzej, u intimnu atmosferu, azatim ih vodi u obilazak Muzeja kada je on zatvoren zaposjetitelje. Ti su ljudi voditelji korporacija, Ëelnici fon-dacija i nema boljeg naËina da se poËaste od vodstvakustosa kroz muzej koji je zatvoren, bar u New Yorku.To je neπto vrlo posebno. Zatim prireujemo razgled iobilazak restauratorskog odjela. Imamo sjajnog vodite-lja odjela koji ima smisla za dramatiku. Ako, recimo,traæimo fundraising za fotografsku izloæbu, onda seorganizira vodstvo kroz odjel fotografije, a to radivoditelj odjela fotografije. Vrlo je vaæan entuzijazam kus-tosa koji se obraÊaju potencijalnom donatoru, publici ilimeni - oni πire entuzijazam. To je vrlo vaæna osnovanaπeg fundraisinga koja ga razlikuje od ostalih.

J. GARA: Pojedinci i korporacije vole raditi s uspjeπniminstitucijama. Ljudi ne vole gubitnike. Uspjeh ide s usp-jehom. Vole biti dio uspjeπne institucije. I zato vrlopaæljivo planiramo πto radimo. Svi se mi brinemo otome kako Êemo realizirati program, ali ako se previπefokusiramo na probleme, zaboravljamo razlog naπegdjelovanja, zaboravljamo privlaËiti ljude izvana da namdaju potporu. Oni ne moraju znati da se neπto ne moæenapraviti, da postoje problemi. Ne æele suraivati sinstitucijama koje su gubitnici ili su bremenite problemi-ma. Oni æele biti ukljuËeni u uspjeπne institucije. Miuravnoteæujemo naπ proraËun iz fiskalnih razloga i zbogpozitivnih stavova. Ako se ide naprijed, dogaaju sepozitivne stvari. Ako ste u silaznoj putanji, onda nemoæete kontrolirati πto Êe se dogoditi. Naπ je direktorzabranio rijeË negativno. Sve je pozitivno, pozitivno,pozitivno. Svi mi imamo briga u svom poslu, ali ih neiznosimo javno. To je bila naπa vrlo uspjeπna strategija.Jer nitko ne æeli biti dio institucije koja nema vrlo pozi-tivnu energiju.

M. MARGITICH: To je onda loπa investicija. Poite odsebe. Ako netko od vas zatraæi potporu jer Êe inaËepropasti, ne biste dali ni kune. Prevelik je to rizik. Ali,ako kaæu da traæe vaπu potporu jer æele da impomognete zadræati dosegnutu izvrsnost, onda æelitebiti dio toga. Vrlo je teπko namicati novac zasuvremene umjetnike, ali ih je vrlo vaæno promovirati ipoticati. Mi ne promoviramo pojedinaËne umjetnike veÊznaËaj umjetnosti, promoviramo pomaganje umjetnici-ma, otkrivanje novih Picassa i Matissa. To je pozitivanpristup fundraisingu. Mi za svoj posao fundraisinga pri-mamo plaÊu, ne dobivamo postotak. Nismo za profit,mi uæivamo u svom poslu. I radimo ga sedam dana utjednu, 24 sata u danu. Ali to volimo, zabavno je.

Priredila na osnovu zvučnih zapisa: Jadranka Vinterhalter

Prijevod s engleskog jezika: Goranka Antunović, Vera Andrassy,Jadranka Vinterhalter

SUMMARY

THE MUSEUM OF MODERN ART NEW

YORK: FUNDRAISING AND FINANCING

AN EXHIBITION

The lecture is focus on the budg-eting process for an exhibitionand how it fits into the overallbudget of the Museum and theimpact it has on various revenuestreams within the Museum. Itpresent the fundraising tech-niques that are used to raise themoney to underwrite these exhi-bitions with gifts fromIndividuals, Foundations andCorporations.

Kako potaknuti te ljudeda postanu donatorivaπe institucije? Moj jesavjet: Odvojite dovoljnovremena za to. Nije rijeËo dopisu ili mailu, opozivnici. RijeË je o tomeda ih morate upoznati,da ih trebate ukljuËiti urad Muzeja, saznati njihove interese i dati im ulogu u muzejskojobitelji.

Mi, sektor fundraisinga,servis smo i naπa jezadaÊa iÊi van i namicatinovac, odræavatiravnoteæu proraËuna,voditi prodavaonice. A kustosi su sræ i srceinstitucije jer rade nazbirkama.

uspjeπno su ih primjenjivale velike kulturne institucijeLondona. KonaËno, i u Europi poËinje procesfundraisinga. Ako kaæete da u Hrvatskoj ne radite niπtaod toga - ne brinite se, to se ne radi ni u NjemaËkoj,Francuskoj, Italiji itd. Nema razloga da Hrvatska nepostane lider u tom podruËju. ©to je ameriËki stilfundraisinga? Prvo, korporacije nisu vaæne. Kada kaæe-mo sponzorstvo, na engleskome to opÊenito znaËi kor-porativno sponzorstvo.To je specifiËan termin. Akorade sponzorstva, ameriËke su institucije mnogopaæljivije od europskih u vezi s logom, korporativnimpreuzimanjem. Postoji mit da bi Amerikanci prodaliduπu kompanijama, ali Ëuli smo kako je MoMA krajnjepaæljiva u tome. AmeriËki filantropi su zgroæeni kadadou u Europu i vide πto radimo s logotipovima kom-panija, kako ih postavljamo po cijelome muzeju. Imamnogo toga πto je neoËekivano i drugaËije. UameriËkome modelu najprije morate imati Upravniodbor (Board of Trusties) koji ima mnogo novca.Naime, ako oËekujete da mnogo novca doe privatnim

Dopustite da najprije predstavim tvrtku iz koje dolazim.Brackeley LTD iz Londona mala je tvrtka za savjetova-nja o fundraisingu. Mi savjetujemo organizacije o nji-hovim strategijama fundraisinga, a osobno najviπeradim s kulturnim institucijama. Najviπe radimo napodruËju Velike Britanije, a i europske su institucijepoËele ozbiljno shvaÊati fundraising. Vrsta fundraisingakoju razvijamo upravo je onakva kao u Americi, o Ëemusu nam govorili prethodni predavaËi. MoMA je vjerojat-no najbolja institucija u svijetu u umijeÊu i Ëarolijifundraisinga, u Europi nema institucije koja i pribliænotako dobro djeluje, Ëak ni u V. Britaniji. Ipak, u V.Britaniji smo se posljednjih deset do petnaest godinapriliËno pribliæili ameriËkom modelu. Ipak, velike su raz-like izmeu V. Britanije i SAD-a na tom podruËju.

Najprije da objasnimo πto mislimo pod ameriËkimstilom fundraisinga, a zatim Êemo navesti s kojim seproblemima mi u Europi trebamo suoËiti pokuπavajuÊiprilagoditi ameriËki model. TreÊe, velike kampanje iz1990-ih raene su prema ameriËkome modelu i

VELIKE DONATORSKE KAMPANJE - KOLIKO DOBRO AMERI»KI MODEL FUNKCIONIRA UEUROPSKIM INSTITUCIJAMA

JULIAN MARLAND Brakeley LTD., London

IM 36 (1-2) 2005.

TEMA BROJA


sl. 1. Julian Marland, viπi savjetnik u firmi

Brakeley LTD. iz Londona u razgovoru s

Martinom Munivranom, kustosicom za

odnose s javnoπÊu Muzeja suvremene

umjetnosti u Zagrebu, 17. listopada 2005.

13kanalima, morate osigurati da ljudi koji su nadleæni zaupravljanje vaπom institucijom mogu sami dati novac iimaju kredibilitet traæiti ga od drugih bogatih ljudi koji Êega dati. Michael Margitich je rekao da imaju 43 ËlanaUpravnog odbora. AmeriËki odbori vrlo su veliki, dokeuropski obiËno imaju od 4 do 6 Ëlanova i najËeπÊe supostavljeni politiËkom odlukom, πto je pravedno, jer vaπnovac dolazi od dræave. Drugo je pravilo: daj ili otii.Moraπ dati ili dobiti - skupiti novac, u suprotnomenakon nekog vremena moraπ otiÊi. Mi smo usvojili nekeelemente ameriËkog modela, ali joπ nismo u njemu.Postoji i pitanje druπtvene odgovornosti. Filantropija seu SAD-u jako razvila. OËekuje se da stanovnici finan-ciraju lokalne kulturne ustanove svoga grada.Druπtveno je neprihvatljivo ne iskazati filantropiju nasvim razinama. ProËitao sam da 93% kuÊanstava uSAD-u daje novac za neπto. To praktiËno znaËi svi. UV. Britaniji taj postotak iznosi oko 30 - 40 %. Ne znamkakve bi statistike bile drugdje u Europi. U institucijipostoji upravljaËka trojka - trokut (leadership). To sudirektor, predsjednik odbora i voditelj operacijafundraisinga. U Europi Ëesto nailazimo na situaciju dainstitucija treba namaknuti novac pa unajme fundrais-era koji Êe za njih skupiti sav novac. I poπalju ga datraæi novac i da ga donese. Ali to tako jednostavno nefunkcionira! Vjerujete mi, probao sam. Vaæno je razum-jeti da se upravljaËka trojka mora meusobno potpo-magati u svojim nastojanjima. Mora postojati piramidafundraisinga. Na vrhu su donacije voditelja (leadershipgifts). »uli smo da se za MoMA-u iznosi kreÊu i do 20milijuna dolara, a daju ih Ëlanovi odbora i njihovi pri-jatelji. Osim toga, velike donacije i sponzorstva dolazeiz tri izvora: iz korporacija, fondacija i od pojedinaca.Na dnu piramide su Ëlanovi muzeja, nalazimo ih i uSAD-u i u V. Britaniji. U Londonu je Ëlanarina zanacionalni muzej 50 funti. U V. Britaniji postoji i grupapatrona koji daju 1.500 funti u godini. Meu tim ljudimapostoje pojedinci koji mogu godiπnje izdvojiti i mnogoviπe. To donosi lijep prihod i stvara pool donatora. Akoradite veliku kampanju, a kolege Êe o velikoj kampanjiMoMA-e govoriti sutra, onda najprije morate dobitivelike donacije. Ako ih ne dobijete, nikad neÊete postiÊicilj. Kada ljudi zapoËinju fundraising kampanje, polazeod toga da je to za njih novost pa da treba krenutipolako i u poËetku zatraæiti male svote novca. Naprotiv,treba traæiti najveÊe donacije i obratiti se ljudima koji sunajbliæe instituciji, ljudima koji su veÊ u vaπem odboru.Da biste motivirali ljude da daju velike svote novca,treba imati jasne vizije. Filantropija se ne dogaa zbogljudi. Istina je da neki donatori vole velika priznanja, alineki to mrze. Ono πto ih pokreÊe jest vaπa vizija za kojutraæite novac. Negativan razlog traæenja novca jestËinjenica da ga nedostaje. Upravo zato vi trebatenovac jer imate neke vrlo zanimljive projekte i vrlouzbudljive ideje, te kaæete: Æelimo da nam se prikljuËiteda bismo realizirali te ideje. Morate biti sposobniartikulirati takve zahtjeve. Kulturne organizacije tomogu, kultura ide pod ruku sa straπÊu. Bogati ljudi vole

umjetnost, vole iÊi u muzeje i zato vi kao kulturnaustanova imate priliku da ih zainteresirate. Velik novacide za velikim idejama. MoMA iz New Yorka imala jeveliku ideju, æeljela je izgraditi novu zgradu usred grada,i u tome je uspjela. Govorit Êu o sedam koraka kojetreba poduzeti da bi se zatraæila donacija. KakozapoËinje proces pribliæavanja imuÊnim ljudima? Tomoæe biti njihov novac, novac njihove fondacije ili nji-hove kompanije. Prema mom iskustvu, Ëak je i korpo-rativno davanje zapravo individualno davanje. Trebateimati popis ljudi koje æelite kontaktirati. Dolaze li oni uvaπ muzej? Zato je dobro imati Ëlanstvo muzeja, jer jeono izvor prihoda, a istodobno vam daje neke podatkeo ljudima koji podupiru ustanovu. Morate istraæiti poolpotencijalnih donatora. Traæite njihove dokaze bogatst-va i filantropije. Zatim trebate razviti plan pristupa, svojustrategiju “njegovanja” odnosno brige o donatorima. Toje uloga profesionalnih fundraisera kakvi smo M.Margitich i ja. U sklopu fundraisinga govorimo o kulti-vaciji - cultivation, ne znam kako to prevodite nahrvatski jezik. U osnovi je rijeË o tome da vi upoznatedonatore i oni upoznaju vas i vaπe ambicije. Kada mepitaju o kultivaciji i o tome kako se to radi, kako se pre-poznaje da Ëinimo pravu stvar, tada odgovaram da jeto ona toËka na kojoj donator kada govori o institucijiprestane govoriti vi i poËne govoriti mi. Ne dospijevamosa svima do te toËke, ali ipak mislim da odbor MoMA-erazmiπlja o tome kako mi trebamo rijeπiti, mi trebamonapraviti. To je ono πto pokuπavamo postiÊi kultivaci-jom. Najvaænije je ne traæiti od ljudi novac dok nisuspremni za to. A to razdoblje dok institucija ne doe upoziciju da zatraæi od pojedinca veliku donaciju moæetrajati osamnaest mjeseci do dvije godine od poËetkaveze. Mnogi britanski fundraiseri ne dou do te toËke.Bije ih loπ glas meu nekim ljudima iz New Yorka datraæe novac veÊ na prvom sastanku. To je igra za kojuse unaprijed zna kako Êe se zavrπiti, ali u tom procesupostoje etika i pravila igre koja se trebaju poπtovati,poput procesa udvaranja. I u tom procesu traæenjedonacije tek je peti korak. Bitno je da se donacija traæisamo onda kada je pojedinac spreman i to oËekuje.Traæeni bi iznos trebao biti malo viπi nego πto seoËekuje, nikako ne niæi. Osnovna stvar pri traæenju jestto da ne smije biti iznenaenja. Slijede pregovori odonaciji i zakljuËenje donacije. Za korporacijske donaci-je to moæe biti dugotrajan proces, no takav moæe biti is pojedincima. Na kraju se treba odati priznanje dona-toru time πto Êe mu se ime staviti u galeriji, uz umjet-ninu. Mora se voditi briga o donatorima i tu vezu trebanjegovati. Rekao bih vam neπto o specifiËnostima kojenalazimo u Europi. Naime, u razliËitim europskim zem-ljama postoje razliËite tradicije. Ne poznajem situaciju uHrvatskoj, ali pretpostavljam da vi radite fundraisingprema srednjoeuropskome modelu, da su vaπe kul-turne ustanove osnovane u 19. i ranom 20. stoljeÊu, uzpomoÊ privatnog novca. I ako bismo se proπetalimuzejima, vidjeli bismo slike i biste pojedinaca i obiteljikoje su potpomogle osnivanje muzeja. Tako je i u

Da biste motivirali ljudeda daju velike svotenovca, treba imati jasnevizije. Filantropija se nedogaa zbog ljudi. Istinaje da neki donatori volevelika priznanja, ali nekito mrze. Ono πto ihpokreÊe jest vaπa vizijaza koju traæite novac.

14

NjemaËkoj, djelomiËno u Francuskoj i u veÊini zemaljasjeverne i srednje Europe. Filantropija je zapoËela uEuropi, u doba Rimskog Carstva. Mislim da Europamora ponovno otkriti tradiciju kulturne filantropije, kakobi imuÊni graani preuzeli odgovornost i vlasniπtvo ukulturi svoga grada. InaËe dræava neÊe moÊi podupiratikulturne ustanove. Europa pati od starenja stanovniπtvai porasta troπkova mirovina, zdravstva i zato ne mislimda Êe se kultura razvijati. U najboljem sluËaju moæemose nadati da Êe ostati na istoj razini. Zato, ako imateambicija poveÊavati i razvijati svoje institucije, moraterazmiπljati o tome kako pokrenuti kulturnu filantropiju.Problem Europe je to πto je nakon 1945. u veÊinizemalja dræava preuzela ulogu filantropa. VeÊina dræavaplaÊa bolnice, πkole, sveuËiliπta, kazaliπta, muzeje,knjiænice i druge kulturne ustanove, na naËin kako jeprije rata, a svakako u 19. stoljeÊu, to Ëinio privatnisektor, npr. bogati lokalni industrijalci. Vaæna je i ulogaCrkve u Europi, te razliËitih jezika i etniËkih zajednica.

RadeÊi u viπe europskih zemalja, uoËio sam da jedniod drugih moæemo mnogo nauËiti. Ono πto bi se treba-

lo mijenjati u Europi jesu dræavne strukture. VeÊinamuzeja konstituirana je kao dræavne ustanove, a veÊinazaposlenika dræavni su Ëinovnici. To je velik problem zafundraising jer nitko ne æeli dati novac dræavi ako nemora. I zato institucije moraju imati odreenu razinusamostalnosti s obzirom na dræavu. To im omoguÊujejavno financiranje usporedno s alternativnim izvorimaprihoda. U nekim europskim zemljama to je kontro-verzno, ali tako je u V. Britaniji. British Museum, Tate isvi muzeji utemeljeni su kao charities - dobrotvorneustanove. Pojavljuje se bojazan da Êe dræava kaænjavatiinstitucije koje su uspjeπno namicale novac u procesufundraisinga i smanjivati im davanja za kulturu. Od poli-tiËara u V. Britaniji traæi se da javno o tome progovore, ito je velika politiËka tema. U V. Britaniji je poslijeratnavlada osnovala Arts Council, davala novac muzejimaitd. Godine 1980. davanja dræave veÊini kulturnih insti-tucija se smanjuju. Od 1990. godine Nacionalna lutrija(National Lottery) svake godine daje goleme svotenovca za umjetnost. Vlada je rekla: “Dat Êemo vam 50do 75% cijene projekta, a ostalo morate namaknutisami.” I zato je British Museum ustanovio Odjel zarazvoj. Doπao sam godine 1994. kao drugi fundraiser.Iznenada su ustanove morale to ozbiljno shvatiti idobro su to radile. To se razvilo u javno-privatno part-nerstvo, πto ukljuËuje i dræavu i privatni sektor. Mi u V.Britaniji po tome modelu joπ dobivamo mnogo javnoga,dræavnog novca, a za laburistiËke vlade nakon 1997.taj je iznos bitno poveÊan. Rast javne potpore tekao jeusporedno s rastom privatne potpore, i zato to sma-tram zanimljivim modelom. Dræavne strukture u V.Britaniji pomaæu nam u fundraisingu, a status charity -dobrotvorne ustanove otvara nam moguÊnost smanji-

sl. 2. i 3. Obilazak nove zgrade MSU u

izgradnji, 17. listopada 2005.

15vanja poreza. I institucije i donatori dijele smanjenjeporeza. U biti, dobiva se povrat poreza. Naπi su poreziviπi od onih u SAD-u. Nema ograniËenja visine donacijeili individualne filantropije za pojedince.Time dræava ci-ljano potiËe filantropiju. Vaænija od pitanja poreza jestËinjenica da dobrotvorne ustanove moraju biti neo-visne. Tako dræava ne moæe nareivati instituciji πto daradi. Moæe joj neπto sugerirati, ako dræava pokriva 60%hladnog pogona, te se sugestije trebaju vrlo ozbiljnorazmotriti. No dræava ih ne moæe kontrolirati, πto je vrlovaæno jer daje povjerenje donatorima. Njihov Êe novacbiti koriπten u dugoroËnom interesu institucije, a ne zakratkoroËne politiËke ciljeve. Mislim da je porezni sus-tav jednako pogodan ili Ëak pogodniji nego u SAD-u.To je omoguÊilo realizaciju mnogih kulturnih projekatakoji se ne bi ostvarili da su ovisili samo o dræavnomnovcu. Kada smo zapoËinjali fundraising u BritishMuseumu, mnogi su govorili da to neÊe iÊi, danemamo bogatih pojedinaca, da nemamo tradicijufilantropije itd. IÊi Êe, samo πto institucije nisu pokuπale,i to vrijedi za cijelu Europu. Nije istina da Europa imamanje imuÊnih i bogatih ljudi od SAD-a, to potvruju istatistike. Ima mnogo bogatih ljudi i mnogi od njih zain-teresirani su za kulturu. Mi u Europi ne volimo govoriti onovcu, to smatramo Ëak vulgarnim. Joπ se uvijek sma-tra da Ëlanovi odbora u muzeju suvremene umjetnostimoraju biti struËnjaci za suvremenu umjetnost, a bogatijoπ nisu odgojeni da imaju filantropske odgovornosti. UV. Britaniji joπ traje taj obrazovni proces, i vjerujem daÊe zahvatiti i vas.

Promotrimo tri konkretna primjera fundraisinga u 1990-im godinama, The British Museum, Old Opera i TateModern.

Kada sam ja doπao 1994., The British Museum moraoje namaknuti 30 milijuna funti, a zatim se taj iznospopeo na 60 milijuna, a zavrπio sa 106 milijuna. Dobilismo 46 milijuna od Nacionalne lutrije. Dvojica predsjed-nika Odbora bili su ljudi s vezama, ali sami nisu biliosobito bogati. Ipak su bili vrlo uspjeπni u pribavljanjunovca jer su bili vrlo dobro umreæeni. Oni su odradilinajveÊi dio izravnog fundraisinga. Najuspjeπniji je bioClaus Moser, potomak njemaËkih æidovskih emigrana-ta. Zapravo, kulturne institucije u Srediπnjoj Europifinanciraju Æidovi. Naæalost, njihove zajednice uSrednjoj Europi viπe ne postoje i mi ih moramo obnovi-ti. NajveÊa individualna donacija bila je 20 milijuna idopustili su da je uloæimo u banku kao WesternFoundation. Obitelj Western nije voljela da ih javnoistiËemo. Prisilili smo ih da njihovo ime “stavimo” umuzej. Pa iako su treÊa-Ëetvrta obitelj po bogatstvu uV. Britaniji, u Muzej su dolazili autobusom, a ako smo ihposluæili ruËkom, morali smo paziti da to budu samosendviËi i Ëaπa vode jer bi inaËe mislili da bacamo nji-hov novac. Nasuprot njima, neki donatori smatraju dase pred njih mora prostirati crveni tepih. Dakle, nemapravila. Stara opera drugi je vaæan projekt Lutrije.Projekt je stajao 213 milijuna funti, a Lutrija je dala 78

milijuna. Imali su komercijalne sektore koji su osigu-ravali novac i nekoliko velikih donatora. I opet neπtotipiËno ameriËko: dva najveÊa donatora bila su dvavoditelja kampanje, Lord Sainbury i Vivian Dunfield.KonaËno, Tate Modern trebao je za svoju kampanjunamaknuti 130 milijuna funti. Dobili su 50 milijuna odLutrije i 20 milijuna iz dræavnog sektora. Dobro su vodilikampanju, ali nisu postizali velike donacije. NjihovanajveÊa pojedinaËna donacija bila je 3 milijuna funti, adala ju je Western Foundation. Imali su mnogo ljudi kojisu davali novac, ali su morali teπko raditi. Dosta dona-tora bilo je iz SAD-a, ciljali su na kolekcionaresuvremene umjetnosti. Glavni fundraiser za Tate bio jedirektor muzeja Nick Serrota, koji je vodio kampanju ijako puno radio. Bilo je teπko jer su se u fundraisingunatjecali s kulturnim ikonama - British Museumom iOperom. Mislim da morate imati neovisne odbore i u teodbore morate postaviti donatore kao osobe zaduæeneza fundraising. To je vrlo sliËno ameriËkome modelu. AkljuË je u partnerstvu javnoga i privatnog novca kojimse neÊe kompromitirati neovisnost kulturne ustanove niprogram fundraisinga. Vaæan je i timing kampanje, pre-mda ne moæete bitno utjecati na vrijeme. Bilo je i koris-no jer je fundraising postao popularan terminpoËetkom 1990-ih i svi su govorili o tri velike kampanje.U ostalim europskim zemljama fundraising zapravo tekpoËinje. Drugo najveÊe træiπte za kompaniju Brackeleyiza V. Britanije jest ©vedska. Zbog tradicije socijalnedemokracije i visokih poreza ondje nema smanjenjaporeza na darove. U ©vedskoj djelujemo veÊ desetgodina i uspjeπno vodimo kampanje u visokom obrazo-vanju. U toj su zemlji korporacije joπ vaæne i mislim daÊe tako biti i u Hrvatskoj. Prijedlog za sponzorstvo nijeprva stvar kojom se pristupa korporaciji, on dolazinaknadno, u procesu. Naπ je klijent bio i Salzburπki fes-tival. Oni su bili uspjeπni u fundraisingu, ali nisu imalivelike donacije. Stedelijk Museum u Amsterdamu vodioje veliku kampanju. Fundraising i sponzorstvo poËinju, ivaæno je da se razvijaju. Mislim da je za institucijepoæeljno da imaju razliËite izvore financiranja. Nezdravoje da imaju samo jednog velikog donatora, bio on mini-starstvo kulture ili bogati pojedinac. Samo se takomoæe osigurati da nijedan donator ne preuzme kon-trolu, kao πto to uspijeva MoMA-i. Dræava treba biti dioprocesa, odnosno sudjelovanje dræave je iznimno koris-no i apsolutno bitno. Kada bi dræava odustala od finan-ciranja kulturnih ustanova, veÊina bi ih propala. Zatonam je potpora dræave potrebna kako bi institucijeimale razliËite izvore financiranja putem strukturaporeza te korporativnih i dræavnih struktura. KonaËno,kaæu da novac ne raste na drveÊu. Za njega se moraraditi. To je teæak posao, ali se moæe napraviti. Dokazalismo da se moæe napraviti u V. Britaniji. PoËinje sedogaati i u ostatku Europe. Idimo za njim!


Prijevod s engleskog jezika: Goranka Antunović, Vera Andrassy,Jadranka Vinterhalter

SUMMARY

MAJOR GIFTS CAMPAIGNS - HOW

WELL DOES THE AMERICAN MODEL

WORK FOR EUROPEAN CULTURAL

ORGANISATIONS

The experience of British culturalorganisations over the past 12years, since the launch of theNational Lottery, is particularlyinteresting for cultural organisa-tions in other European countries.Many organisations have imple-mented US-style fundraisingoperations but this has had to beadapted to reflect a number ofdifference environmental factors.For example, because the level ofpublic funding for museums ismuch higher in the UK than in theUS, the boards of British muse-ums cannot have the samefundraising focus that US muse-ums have. The British situation isstill much closer to the rest ofEurope, where the challenge is tocreate an effective public/privatepartnership to support our cultur-al institutions.This presentation focus on whathas been learnt in trying to adaptthe US cultural fundraising modelto the European environment.

IM 36 (1-2) 2005.

TEMA BROJA


Projekt novog Muzeja suvremene umjetnosti (MSU) uZagrebu najveÊa je hrvatska kulturna investicija odosamostaljenja dræave 1991. godine, a otvorenjemnove zgrade u Novom Zagrebu sredinom 2007. godine

MSU Êe postati najveÊom i najsuvremenijom muzej-skom institucijom u Republici Hrvatskoj. Opseg investi-cije i ambiciozan program planiranih aktivnosti dajunovome Muzeju jedinstvenu i neponovljivu kulturnu,druπtvenu i edukativnu misiju u æivotu suvremeneHrvatske, i to ne samo u kontekstu tematizacije imuzealizacije suvremene umjetnosti. Naime, uspjehnovog projekta MSU postat Êe relevantan kriterij za svebuduÊe sliËne projekte gradnje muzeja u Hrvatskoj,posebice glede interesa javnosti, stupnja posjeÊenosti ikulturno-ekonomske relevantnosti institucije nanacionalnoj i meunarodnoj razini.

Stoga je za buduÊe funkcioniranje MSU presudnovaæno da se veÊ i prije samog otvorenja nove zgrade,odnosno u 2006. godini, pokrenu edukacijsko-pro-midæbene aktivnosti koje Êe informaciju o projektunovog muzeja pravodobno i transparentno predstaviti

NOVA ZGRADA MUZEJA SUVREMENE UMJETNOSTI U ZAGREBU -VELIKI MARKETIN©KI IZAZOV

SNJEÆANA PINTARI∆ Muzej suvremene umjetnosti, Zagreb

sl. 1. Michael Margitich, zamjenik direkto-

ra MoMA-e i Snjeæana PintariÊ, ravnatelji-

ca Muzeja suvremene umjetnosti, Zagreb u

obilasku nove zgrade

17javnosti i medijima, “pripremiti” javnost na skoraπnjeotvorenje muzeja i njegove sadræaje te istodobno profili-rati MSU u atraktivnu, nezaobilaznu muzejsko-edukacij-sku destinaciju u Zagrebu, kao novi hrvatski kulturnibrand relevantan za nacionalnu i europsku kulturu.

Planove i djelatnost buduÊeg marketinπkog odjelaMuzeja suvremene umjetnosti ponajprije obiljeæava veliki vaæan zadatak koji nas oËekuje u sljedeÊe dvijegodine, a to je preseljenje u novu zgradu. To je sloæen izahtjevan posao koji mora teÊi na nekoliko paralelnihrazina - od pripreme grae za preseljenje, organizacijestalnog postava i izloæbe za otvorenje do zapoπljavanjanovih djelatnika koji Êe pratiti strukturu zgrade.

Marketinπkog struËnjaka i kolegicu zaduæenu zaodnose s javnoπÊu vjerojatno Ëeka najzahtjevniji dioposla. Naime, preseljenje u novu zgradu dogaaj je kojiu punom smislu rijeËi znaËi prekretnicu u djelovanjuMuzeja.

Muzej mijenja lokaciju - seli se iz povijesne jezgre gradana novu lokaciju kao prva velika kulturna investicija uNovom Zagrebu, dijelu grada koji je do sada nosionaziv “spavaonica Zagreba”. Dakle, potpuno se mijenjaokruæenje Muzeja, i to ne samo u urbanistiËkom veÊ i udruπtvenom smislu. Muzej seli iz 800 m2 u 15.000 m2.Taj poveÊani prostor omoguÊuje uvoenje novihsadræaja kojih do sada u Muzeju nije bilo (polivalentnadvorana, prostor za edukaciju, museum shop i sl.)

Muzej Êe prvi put nakon osnivanja dobiti stalni postav.Imat Êemo najsuvremeniji prostor za povremene izloæbei meunarodnu razmjenu.

Cilj je Muzeja da u takvim novim uvjetima postaneæivom institucijom u kojoj se programi odræavaju 24sata na dan, a zacrtani je plan postiÊi brojku od naj-manje 100 000 posjetitelja u godini (proteklih je godinabroj posjetitelja iznosio oko 10 000).

Sukladno svim tim promjenama i postavljenim ciljevimaMuzej mora ostati prepoznatljiv u javnosti i mora stvoritikritiËnu masu posjetitelja te steÊi prijatelje i podupirate-lje kako bi od samog poËetka dobio vodeÊu ulogu ulikovnom æivotu Zagreba i Hrvatske.

Marketinπki koncept za 2006. godinu izradili smo natemelju analize prednosti nove zgrade i potencijalnihproblema koji mogu nastati zbog preseljenja u novi diograda te slijedeÊi visoke kriterije kvalitete i suvremenostikao πto je i umjetnost koju Muzej promovira.

Za iduÊu godinu planirali smo ove poslove i aktivnosti:

1. formirati ime branda - Novi MSU,2. izraditi novi vizualni identitet,3. tiskati katalog fundusa i ostale promidæbene materi-jale s informacijama o novoj zgradi i novim logomMuzeja,4. izraditi promotivni film (spot) u trajanju od 3 do 5minuta pod nazivom Nova zgrada Muzeja suvremeneumjetnosti,

5. integrirati MSU u turistiËku ponudu grada i regije teizraditi suvenir MSU,6. prirediti donatorsku veËer,7. organizirati meunarodni skup direktora muzejasuvremene umjetnosti koji su nedavno otvoreni ili suupravo u tijeku radovi na njihovoj izgradnji, i to radirazmjene iskustava i dogovora o buduÊoj suradnji,8. organizirati sponzorsku veËer,9. sudjelovati na sajmu u Kölnu (veljaËa 2006.) i naViennafairu (oæujak 2006.), 10. osnovati Nagradu Muzeja suvremene umjetnosti,11. diljem Hrvatske u πkolama, na fakultetima, u centri-ma za kulturu i turistiËkim organizacijama organiziratiprezentaciju Muzeja,12. predstaviti Muzej u susjednim zemljama.

Stoga je za buduÊe funkcioniranje MSU presudnovaæno da se veÊ i prije samog otvorenja nove zgrade,odnosno u 2006. godini, pokrenu edukacijsko-pro-midæbene aktivnosti koje Êe informaciju o projektunovog muzeja pravodobno i transparentno predstavitijavnosti i medijima, “pripremiti” javnost na skoraπnjeotvorenje muzeja i njegove sadræaje te istodobno profili-rati MSU u atraktivnu, nezaobilaznu muzejsko-edukacij-sku destinaciju u Zagrebu, kao novi hrvatski kulturnibrand relevantan za nacionalnu i europsku kulturu.

IME BRANDA: STARI - NOVI MSUAktualno ime Muzej suvremene umjetnosti ZagrebpotjeËe iz 90-ih godina 20. stoljeÊa i zamijenilo jeprvotno ime Galerije Grada Zagreba iz 1954. Usadaπnjoj se varijanti umjesto punog imena najËeπÊerabi kratica MSU, koja se pojavljuje u logu Muzeja i kao

18

njegova Internet adresa. Meutim, u kontekstu dosa-daπnjeg djelovanja muzeja na zagrebaËkoj gornjograd-skoj lokaciji, percepcija i uporaba postojeÊeg imenainstitucije bila je u πiroj javnosti i medijima praÊenaodreenom dozom nejasnoga i nerazumljivog “Ëitanja”funkcije, pa onda i imagea muzeja. Osnovni se nespo-razum krio u nejasno definiranom profilu institucije:galerija ili muzej, tj. u Ëinjenici da institucija u svomimenu sadræava naziv muzej, premda nije bilaosposobljena za izlaganje svoje zbirke/stalnog postavaveÊ je i dalje obavljala iskljuËivo galerijsku djelatnost.Osim tog semantiËkog nesporazuma u imenu i imageuMuzeja, koji se ne bi smio prenijeti i na novu zgradu,kratica MSU samo se djelomice udomaÊila u javnomdiskursu: ona je bila svojevrstan jeziËni problem, ponaj-prije glede oblika i naËina njezina Ëitanja, tj. izgovara-

nja. Kao dodatni argument za promjenu naziva navodi-mo i podatak da sliËna kratica veÊ postoji na kartieuropskih muzeja, a rabi ju beogradski Muzejsavremene umetnosti, s dodatkom slova B: MSUB, πtotakoer moæe ometati prepoznavanje i profilaciju zagre-baËkog muzeja (pogotovo u traæenju informacija prekointerneta, a i zbog lakoÊe zamjene kratica meu slabijeinformiranom ili inozemnom publikom itd.). Stoga bi pouzoru na ustaljenu svjetsku praksu muzeja suvremeneumjetnosti, a kao pretpostavku za uspjeπno brendiranjejedne kulturne institucije, kraticu MSU bilo nuæno “redizajnirati” u novo ime koje bi se lakπe Ëitalo, pamtiloi prepoznavalo.

NOVI VIZUALNI IDENTITETMuzej suvremene umjetnosti kao novi hrvatski kulturnibrand mora dobiti i novi, inventivno razraeni vizualniidentitet koji Êe mu omoguÊiti da putem prepoznatljivihi standardiziranih vizualnih i tekstualnih formi komunici-ra sa svojom publikom i javnoπÊu uopÊe. Stoga je, sobzirom na sadaπnje stanje, potrebno osmisliti novepromotivne materijale i tiskovine koje bi sluæile pro-midæbi otvorenja nove zgrade Muzeja, i to neovisno osadaπnjoj recentnoj aktivnosti MSU na gornjogradskojlokaciji. To su:

� logo muzeja kao prepoznatljivi zaπtitni znak institucije� sredstva primarne komunikacije (kuverte, poslovnapisma, posjetnice, mape)� sredstva sekundarne komunikacije (info-broπure,deplijani, plakati, letci, oglasi itd.).

PRIPREMA I REALIZACIJA KATALOGA I OSTALIH PRO-MIDÆBENIH MATERIJALA S INFORMACIJAMA O NOVOJZGRADI MSU S NOVIM LOGOM MUZEJAPotencijalna publika je onaj dio javnosti koji je slaboupoznat ili uopÊe nije informiran o postojanju MSU ni oprojektu gradnje, a naËelno ima kulturne interese. To jenajveÊa i ujedno najdisperznija “ciljna skupina” u kojojse nalazi potencijalna buduÊa publika Muzeja. Vaæno jenapomenuti da u hrvatskoj kulturi “posjet muzeju” nepostoji kao standardna kulturalna praksa stanovniπtvajer u Hrvatskoj ne postoji mreæa suvremenih muzejatipiËna za Europu (nastala tijekom tzv. booma muzeja1880-ih) i s njom povezana praksa posjeÊivanja/puto-vanja/konzumiranja umjetnosti. MSU je prvi novoiz-graeni muzejski objekt u Zagrebu nakon 1880. (op. ur.Muzej za umjetnost i obrt) i stoga preuzima gotovo pio-nirsku ulogu edukacije javnosti u otkrivanju, doæivlja-vanju i poticanju publike na posjeÊivanje neke muzejskeinstitucije. Ta bi Ëinjenica trebala biti socio-kulturoloπkiokvir promidæbene strategije MSU, koja pritom morauzeti u obzir odgovore na ova pitanja:

� Koliko hrvatskih graana zna za gradnju nove zgradeMSU?� U kojem je obliku πiroj javnosti poznata dosadaπnjapedesetogodiπnja djelatnost Muzeja?� Koliko su javnosti poznate kvaliteta, vrijednost i

sl. 2-8. Nova zgrada Muzeja suvremene

umjetnosti u Zagrebu snimljena tijekom

2006.

Snimio: Jasenko Rasol

19karakter zbirki buduÊeg muzeja?� Kolika je spremnost graana, tj. njihova motivacija zaposjet novome muzeju, a posebno muzeju suvremeneumjetnosti?

Komunikaciju sa tom disperznom ciljnom skupinompotrebno je provoditi u viπe razliËitih medija, npr.image-kampanjom kao spojem edukacije i promidæbekojim se, osim informacije o novom muzeju, poveÊavanjegova atraktivnost i privlaËnost za posjetitelje. Bitno jeda svi mediji istodobno budu ukljuËeni u promidæbuMuzeja. S obzirom na termin otvorenja sredinom2007., zamiπljene su dvije faze edukacijsko-pro-midæbene kampanje prema sljedeÊem scenariju.

Za proljeÊe 2006. kao informiranje javnosti o skoromdovrπenju projekta planirana je atraktivna vizualizacijafundusa Muzeja na jumbo plakatima, manjim gradskimplakatima, oglasima u dnevnim novinama i Ëasopisima,putem radijskih i TV-spotova koji Êe brzo, atraktivno isuvremeno “popularizirati” novi MSU. U srediπtupozornosti te kampanje morala bi biti umjetniËka djelakao buduÊi izloπci stalnog postava - izvlaËenje umjetni-na s kojih se “diæe praπina” na “svjetlo dana”.

Tijekom 2006. bilo bi dobro, u suradnji sa HTV-om kaojavnom institucijom, organizirati seriju jednominutnih fil-mova u kojima bi se predstavilo po jedno umjetniËkodjelo iz fundusa MSU. RijeË je o relativno jeftinoj pro-dukciji koja se svojim jednominutnim trajanjem moæeuklopiti u svaku shemu emitiranja, a u razliËitim se sati-ma moæe ponavljati.(Emisija bi bila raena prema scenariju monografije o50 remek-djela iz MSU, koja bi pak bila tiskana kaooblik promocije Muzeja za druge “ciljne skupine”.)

Druga faza promidæbene kampanje zapoËela bipoËetkom 2007. godine kao “uvod” u kulturni dogaajgodine: otvorenje novog Muzeja suvremene umjetnostiZagreb.

PRIPREMA I REALIZACIJA PROMOTIVNOG FILMA (SPOTA)NOVA ZGRADA MSU-A ZAGREB U TRAJANJU 3 - 5 MINUTACilj izrade spota jest afirmativno predstavljanje instituci-je (MSU) i njezinih aktivnosti inozemnim i domaÊimpartnerima, potencijalnim suradnicima i/ili investitorima.ZnaËajan dio navedene ciljne skupine vjerojatno nijeposve upoznat s postojanjem i aktivnostima MSU, iakoje rijeË o osobama i/ili institucijama koje imajuvisokokultiviranu percepciju i iscrpno poznaju suvre-menu kulturu.

Stoga je vaæan segment spota predstavljanje radovaznaËajnih internacionalnih umjetnika iz fundusa Muzeja,kao i predstavljanje nove zgrade MSU. Spot bi trebaobiti finaliziran na DVD-u. Institucija MSU tim bi se spo-tom predstavila u geopolitiËkom kontekstu i kontekstupovijesnih okolnosti, a turbulentna suvremena povijestiskoristila bi se kao prednost, posebnost identitet kojieuropske institucije nemaju.

20

Spotom bi se afirmativno iskoristio urbanistiËki kon-tekst - translociranje MSU iz povijesne jezgre u novi diograda, te bi se cijeli proces predoËio kao raanje pro-pulzivne nove/stare institucije.

Spot bi bio koncipiran kao visokosofisticiraniaudiovizualni sklop, za koji se podrazumijeva tehniËkai/ili tehnoloπka superiornost.

INTEGRACIJA MSU U TURISTI»KU PONUDU GRADA/REGIJE IIZRADA SUVENIRA MSUPromocija novog MSU kao turistiËke destinacije zahtije-va od djelatnika vrlo profiliranu sliku institucije i njezinjasno definirani image na karti europskih muzeja. Zatakvu promociju Muzeja u kooperaciji sa svim relevant-nim turistiËkim organizacijama potrebno je izgraditiimage Muzeja koji Êe naglasiti “neponovljivost” posjetaMSU. Za te potrebe nuæno je:

� oblikovati Power Point prezentaciju za tur-operatere iTuristiËku zajednicu grada Zagreba kako bi se podrob-nije informirali o Muzeju i njegovu stalnom postavu� 2006. oblikovati promotivni turistiËki materijal kaonajavu otvorenja Muzeja / motivirati turistiËke djelatnikeza izradu specijalnih programa posjeta Muzeju� 2007. objaviti ËetverojeziËni deplijan koji Êe biti dos-tupan posjetiteljima grada i turistima u svim turistiËkimagencijama, na svim info pultovima i u svim hotelima� izraditi besplatni suvenir-gadget koji je atraktivan ijeftino proizveden.

SUDJELOVANJE NA VIENNAART WEEKU U OÆUJKU 2006.BeËki sajam umjetnosti jedan je od novijih sajmovaumjetnosti u Europi koji nastoji afirmirati træiπte Srednje iIstoËne Europe i na koji smo pozvani. Izlaganje naSajmu treba iskoristiti za predstavljanje i najavu nove,kompleksnije uloge MSU u kulturnom okruæju Zagreba,Hrvatske i Srednje Europe. Predstavljanje MSU kaohrvatskoga kulturnog branda glavni je preduvjet zadobar poËetak rada i ukljuËivanje u meunarodnetokove kulturne suradnje. Na πtandu predvienom zapotrebe izlaganja MSU trebalo bi predstaviti i djelatnostMuzeja, publikacije MSU, spot o novoj zgradi MSU, tefundus i zbirke MSU te najaviti otvorenje.

sl. 9. i 10. Arhitekt Igor FraniÊ sa surad-

nicima seminara Sponzorstvo u muzejima

prilikom obilaska nove zgrade muzeja

21

EXPONATEC COLOGNE, KÖLN, 15. - 18. VELJA»E 2006.Exponatec Cologne internacionalni je sajam muzejskedjelatnosti, konzervatorstva i baπtine. Pokriva doslovnosve aspekte træiπta za muzeje, restauriranje i konzer-vaciju kulturne baπtine te sluæi za predstavljanje iponudu relevantne robe i usluga. Na Sajmu Exponatecobavlja se specifiËna razmjena informacija i kontakatavezanih za kreativne procese u muzejima i ostalimnavedenim podruËjima radi πto potpunijeg iskoriπtava-nja inovacijskog potencijala pri osmiπljavanju novih kon-cepata, aplikacija i rjeπenja.

S obzirom na znaËaj i fluktuaciju struËnih ljudi, ideja iorganizacija na tome sajmu, smatramo da bi sudjelo-vanje na njemu znatno pridonijelo πirenju informacija oprojektu novog MSU te povijesti i djelatnosti Muzejakakvog smo dosad poznavali.

Namjera nam je te informacije uËiniti dostupnima svimzainteresiranima, i to podjelom tiskanoga pro-midæbenog materijala i projekcijom prezentacije MSU.

DONATORSKA VE»ERU lipnju 2005. MSU je uspjeπno organizirao prvu dona-torsku veËer kojom je najavio godiπnju organizacijudonatorske veËeri u Zbirci Richter. VeËer je zamiπljenakao okupljanje donatora i prijatelja Muzeja kojima MSUæeli zahvaliti na donacijama πto su obogatile fundus, abit Êe predstavljene πiroj javnosti u novoj zgradi Muzeja.

Na ovogodiπnjoj Donatorskoj veËeri uz koktel bi trebalibiti podijeljeni prigodni pokloni gostima u obliku tiskanihmaterijala (blokova, razglednica) s fotografijama djela izfundusa naπeg muzeja.

sl. 11. Lokacija muzeja pokraj kriæanja

Avenije VeÊeslava Holjevca i Avenije

Dubrovnik

sl. 12. Donatorska veËera u Zbirci Richter,

15. lipnja 2005. Snjeæana PintariÊ,

ravnateljica MSU prima donaciju - rad

Ivana »iæmeka

sl. 13. Nada Kareπ Richter i Ivan KoæariÊ

22

ORGANIZACIJA ME–UNARODNOG SKUPA DIREKTORAOd 22. do 24. lipnja 2006. odræat Êe se meunarodniskup direktora DESTINATION - NEW MUSEUM -BUILDING, na kojemu Êe sudjelovati direktori muzeja izAustrije, Bosne i Hercegovine, Maarske, Francuske,Letonije, Srbije, Rumunjske, Velike Britanije, Slovenije,Poljske, SAD-a i Hrvatske. Dodirna toËka veÊine insti-tucija Ëiji Êe direktori prisustvovati skupu jest Ëinjenicada su posljednjih nekoliko godina uselili ili Êe uskorouseliti u vlastite novoizgraene muzejske prostore.PojedinaËna izlaganja veÊ primijenjenih metoda i plano-va vezanih za preseljenja i koriπtenje novih prostora tre-bala bi potaknuti razmjenu iskustava iznimno vrijednuza sve sudionike i promatraËe skupa.

SPONZORSKA VE»ERAtraktivnost i posjeÊenost institucije kriterij su za sud-jelovanje sponzora u nekom kulturnom projektu pastoga sve predloæene promidæbeno-edukacijskeaktivnosti bitno povisuju image i ugled MSU. Stoga semoæe oËekivati da Êe se za taj projekt tijekom 2006.

godine zainteresirati tvrtke i kompanije koje djeluju nahrvatskome i svjetskom træiπtu. OjaËan vlastitim promo-cijskim programom, MSU bi se trebao predstaviti kom-panijama s prijedlogom za sponzorstvo i partnerstvoputem svih spomenutih tiskovina, ali i specijalnomPower Point prezentacijom koja objaπnjava suvremenulikovnu umjetnost uz potporu tehnologije i komunikaci-je. Takoer, u interesu je Muzeja organiziranje i osniva-nje muzejskoga sveËanog borda, koji bi svojim spon-zorstvima i donacijama potpomagali djelovanje MSU.Stoga se, u suradnji s Odjelom marketinga, planiraorganiziranje sponzorske veËere na kojoj Êe bit pred-stavljen promotivni film te djelatnost i moguÊnosti novezgrade Muzeja, odnosno buduÊim Êe sponzorima bitiponuena suradnja putem razliËitih sadræaja.Organiziranje prezentacije Muzeja u suradnji s peda-goπkim odjelima u πkolama, na fakultetima, u centrimaza kulturu i turistiËkim organizacijama diljem Hrvatske

©kolsko-obrazovne institucije moæda su najbrojnija cilj-na skupina za buduÊi MSU jer Muzeju osiguravaju stal-nu posjeÊenost u velikim grupama, πto je istodobnoprilika da Muzej poËne stvarati svoju buduÊu publiku

sl. 14-18. Plakati, suveniri i ostali pro-

midæbeni materijali

23meu najmlaom populacijom. Za tu ciljnu skupinupotrebno je izraditi posebne promotivne i edukativnematerijale koji Êe prije svega pokazati nastavnicimakakve edukativne i pedagoπke moguÊnosti otvara pos-jet muzeju, kakav je nastavni program moguÊe obliko-vati u buduÊem MSU i kakvom Êe infrastrukturomuËenici moÊi raspolagati. Vrlo je vaæno πto prijezapoËeti s tzv. personalnom komunikacijom Muzeja iobrazovnih ustanova kako bi se posjeti Muzeju moglipravodobno integrirati u nastavni program.

Za potrebe te edukacijske kampanje tijekom πkolskegodine 2006./2007. za direktnu komunikaciju s nas-tavnicima potrebno je oblikovati:

1. Power Point prezentaciju s pedagoπko-nastavnogstajaliπta MSU i njegove uloge u likovnom i vizualnomobrazovanju aka; organizacija radionica u buduÊemMuzeju,

2. CD - DVD za mailing na adrese svih πkola, u kojemuÊe biti tehnoloπki moderno i atraktivno objaπnjen stalnipostav Muzeja i njegov obrazovni potencijal.

Ovaj izuzetno opseæni program ujedno je i idealnozamiπljena simulacija rada Marketinπkog odjela, koji tekmoramo utemeljiti i za koji se nadamo da Êe poËetiraditi u 2006. godini.

Primljeno: 15. rujna 2006.

THE NEW BUILDING OF THE MUSEUM OF CONTEMPORARY ART,

ZAGREB - A HUGE MARKETING CHALLENGE

The new Museum of Contemporary Art [MSU] (Zagreb) projectis the biggest investment in Croatian arts and culture since thecountry achieved independence in 1991, and when the newbuilding is opened, in New Zagreb in mid-2007, the museumwill become the biggest and most updated museum institutionin the Republic of Croatia. The marketing and PR expert isprobably facing the most demanding part of the work. The move into the new building is an event that really willmean a turning point in the work of the museum. It is changingits location, moving from the historic city centre to the newsite, and will be the first major cultural investment in NewZagreb, part of the city that has so far been considered only adormitory suburb. The environment of the museum, then, ischanging completely, not only from the point of urban setting,but also in a social sense. And it is moving from a floor spaceof 800 square metres to 15,000 square metres. This increasedarea will enable new contents to be included which were pre-viously simply missing from the museum (a polyvalent hall,room for education, a museum shop and so on). And for thefirst time since its foundation, it will acquire a permanent dis-play. The marketing concept for 2006 was worked out on thebasis of an analysis of the advantages of the new building andthe possible problems that might arise because of the move toa new part of town, and, following the high criteria for qualityand contemporaneity that are similar to the art that the muse-um promotes, the following operations are being planned: 1.The formation of a brand - New MSU; 2 - creating a new visualentity; 3 - printing a catalogue of the holdings and other pro-motional material with information about the new building andnew logo; 4 - making a new promotional film lasting from 3 to5 minutes entitled The New Building of the Museum ofContemporary Art; 5 - integration of the museum into thetourist production of the region and making MSU souvenir(s); 6- donator evening; 7 - organisation of an international confer-ence of directors of museums of contemporary art that haverecently opened or that have ongoing works on development,and exchange of experience and negotiations about future col-laboration; 8 - organisation of sponsor dinners; 9 - taking partin the Cologne Fair (February 2006) and Vienna Fair (March2006); 10 - foundation of the Museum of Contemporary ArtPrize; 11 - organising the presentation of the museum through-out Croatian in schools, universities, culture centres and touristorganisations; 12 - present the museum in neighbouring coun-tries.Since for the future functioning of the MSU it is of crucialimportance that even before the opening of the new building,that is in 2006, educational and promotional activities arelaunched to present information about the new museum proj-ect to the public and the media in good time and with theneeded transparency, preparing the public for the upcomingopening of the museum and its contents, and at the same timeprofiling the museum into an attractive and must-see museumand educational destination in Zagreb, a new Croatian culturalbrand that is relevant to the national and the European culture.

IM 36 (1-2) 2005.

TEMA BROJA


MICHAEL MARGITICH zamjenik direktora, Museum of Modern Art, New York

JAMES GARA voditelj administrativnih poslova, Museum of Modern Art, New York

KAPITALNA KAMPANJA

M. MARGITICH: Najsaæetije reËeno, gradili smo novi muzejmoderne umjetnosti jer nam je trebalo prostora - prosto-ra za umjetniËka djela, prostora za zaposlenike. O tomese dugo razmiπljalo.

J. GARA: Za nas je projekt izgradnje nove zgrade trajao15 godina. Muzeju je ponestalo prostora. Posljednji putprije toga Muzej je proπirivan 1984. godine. Visina stropabila je oko 3 metra. Kako se umjetnost poËela mijenjati,stizali su radovi drugaËijeg tipa, koji se nisu moglipostaviti u taj prostor. Kako je MoMA usred Manhattana,nije bilo prostora za daljnje πirenje. U ranim devedeseti-ma doπlo je do raspada træiπta nekretninama u NewYorku i imali smo sreÊu da su se dvije zgrade uz naπmuzej odjedanput naπle na prodaji. S projektomproπirenja poËeli smo krajem 80-ih. Imali smo sreÊu iznali smo je iskoristiti. Uzeli smo kredite od raznih bana-ka i uspjeli ih kupiti. Zatim smo trebali zapoËeti planiranjei izabrati arhitekta imajuÊi na umu da imamo zbirku dizaj-na i arhitekture. Znali smo da Êe i sama zgrada biti pod-vrgnuta kritiËkoj prosudbi. Naπ predsjednik Upravnog

odbora i drugi Ëlanovi putovali su svijetom i razmiπljalikakva bi nam zgrada trebala. U vrijeme otvaranjaGuggenheima u Bilbau razmiπljali smo o tipu dinamiËkearhitekture kakva je zgrada Franka Gheryja. Isprva smomislili da Êemo i mi krenuti tim smjerom i napravitiarhitektonski neobiËan objekt. Upravni odbor razgovaraoje s osmoricom arhitekata koji su uπli u uæi izbor.ZakljuËili su da nije najbitnije kakva Êe biti arhitektura veÊkakve su naπe zbirke. Dvije godine nakon πto smo kupilinekretnine, dakle 1998., izabrali smo arhitekta, JapancaJoshija Tanaguchija. On je u Japanu veÊ bio projektiraoviπe muzeja, ali nikad prije nije radio u SAD-u. Za nas jeto bilo donekle riziËno. Graditi u Japanu drugaËije jenego graditi u srcu Manhattana, a drukËija su i pitanjavezana za financije. Zato je izbor Tanaguchija u prvomËasu bio kontroverzan. On je imao simplicistiËki pristupprojektu muzeja, ali je istaknuo da u fokusu nije samazgrada u smislu arhitekture, veÊ upravo muzejske zbirke.Naπa stara zgrada bila je elitistiËka, bili smo okrenutiprema sebi, na muzeju nije bilo prozora, nije bilo

sl. 1. Michael Margitich, Braco DimitrijeviÊ,

James Gara, Jadranka Vinterhalter i sudi-

onici seminara Sponzorstvo u muzejima

25ustanovili da treba prikupiti joπ 700 milijuna dolara, daklegolem iznos. Bilo je neizvjesno moæemo li skupiti takomnogo novca, kao πto je bilo neizvjesno i to hoÊe li segrad vratiti svom normalnom æivotu. Upravni odbor bio jevrlo blizu odluci da se stvari na neko vrijeme zamrznu,da se projekt prolongira i priËekaju dvije godine da sesve staloæi. A onda se digla jedna gospoa iz Odbora,koja zapravo nije nikada govorila na sastancima, priliËnosrameæljiva, i rekla kako viπe nije rijeË o muzeju veÊ onaπoj graanskoj duænosti i odgovoru na teroristiËki Ëin,zbog svih graana New Yorka. Svi su Ëlanovi Odboraprihvatili tu ideju i odluËili smo pokazati i uËiniti neπto πtoÊe moæda pokrenuti cijeli grad.

M. MARGITICH: Sada se Ëini da je sve iπlo glatko, da smoradili logiËno i promiπljeno, a zapravo smo djelovali nanekoliko kolosijeka. Usred priËe zavladao je pravi kaos.Osnovali smo mali odbor od pet Ëlanova Uprave, i jasam bio u njemu, te smo zakljuËili kome se moæemoobratiti za najveÊe donacije. Naπ je cilj tada bio 650 mili-juna dolara, a to bi obuhvatilo novu zgradu, gradiliπte itd.Predsjednik kampanje bio je David Rockefeller, i nije biloboljeg Ëovjeka od njega. Moja je uloga bila da sve stalnodræim u pogonu, da sve stalno teËe. OdluËili smoustanoviti nove osnivaËe MoMA-e za 21. stoljeÊe i pred-loæili da svaki donator mora dati viπe od 5 milijunadolara. PoËeli smo razgovarati s cijelim Upravnimodborom. Neki su Ëlanovi dali 5 milijuna, neki 10 miliju-na, dok je prije te kampanje najveÊa donacija u MoMA-ibila 1 - 2 milijuna dolara, dakle podigli smo iznos.Meutim, to nije bilo dovoljno, pa smo se vratili onimakoji su veÊ dali i stalno im se opet obraÊali. Mnogi su odnjih udvostruËili, utrostruËili ili uËetverostruËili svojudonaciju. Sve su to bile individualne donacije i kretale suse od 5, 10, 50 do 75 milijuna dolara. Na kraju je unaπoj kampanji prikupljeno 858 milijuna dolara.Kampanja joπ traje, do sada smo prikupili 888 milijunadolara, a imali smo 60 donatora. Sve donacije dane subez ikakvih uvjeta. Mi smo se, naravno, izrazito brinuli zanaπe donatore i s paænjom komunicirali s njima. Imamo inekoliko anonimnih donatora. Godine 1989. priredili smoveliku zabavu uz 75. obljetnicu MoMA-e i tada su ljudiopet davali donacije. Naπa prva sveËanost otvorenjanovog muzeja bila je za osoblje. Onda smo pozvalidonatore, pokazali im πto smo postigli, rekli da smo sret-ni i zadovoljni zbog toga. A onda smo sljedeÊeg danaod njih zatraæili joπ novca. Ta priËa nikad ne prestaje.Stalno traæite novac. Mi smo vrlo oprezni s tim novcemjer je doniran i ne smijemo biti rastroπni. Novac koji ulaziu naπ muzej ulazi zbog naπeg proizvoda - izloæbe, umjet-nosti... Na kraju nikad ne moæete dovoljno zahvaliti ljudi-ma. Morate stalno slati pisma zahvale i stalno zahvalji-vati. Direktor MoMA-e Glenn Lowry i ja odluËili smo zah-valiti najveÊim donatorima tako da, ovisno o veliËinidonacije, tri zgrade nose imena triju najveÊih donatora, aradilo se o iznosu od 50 do 175 milijuna dolara. Dvojicasu se donatora tome usprotivila, ali mi smo inzistirali.Neki od donatora bili su apsolutno zapanjeni πto njihovoime stoji uz sliku ili zbirku. Kampanja nije zavrπena, ona

prirodnog svjetla. Tanaguchi je smatrao da muzeju trebadati prozore koji gledaju na New York, te ga otvoritiprema van. To je bila dobra metafora strukturalnih prom-jena do kojih je doπlo u muzeju. Mi smo se i u svojojpolitici æeljeli okrenuti javnosti, pruæiti joj ruku. TreÊi vaæanrazlog za izbor projekta bio je naπ park skulpture, koji jeutemeljio Rockefeller, a izgradio Philip Janson. Tanaguchiga je smjestio u srce objekta i otvorio publici. Trebale sunam dvije godine planiranja prije nego πto je arhitektuopÊe mogao poËeti crtati. Naπ je postav bio linearan -u prvoj dvorani bili su poËeci moderne umjetnosti izapravo niste mogli izaÊi dok ne doete do samog krajapostava i djela iz kasnih 90-ih godina. Bio je toautokratski pristup postavu. Stoga smo promijenili naËinrazmiπljanja i zakljuËili da ne treba unaprijed strogo zada-vati naËin na koji Êe se prolaziti kroz postav. Bili smosvjesni povijesti velikih muzejskih proπirenja koja su sedogaala u SAD-u. Sva dotadaπnja proπirenja muzejazapravo su bila bezuspjeπna. Dogaalo se da se skupionovac, potroπio na otvorenje novog dijela zgrade i nakongodinu dana dobrog poslovanja dogaao se pad.Druga, treÊa, Ëetvrta godina bivale su sve loπije. Muzejise viπe nisu mogli financijski pokriti, otpuπtali suzaposlenike i te divne zgrade koje su izgraene viπe senisu mogle odræavati. To je bila tipiËna priËa svih dota-daπnjih proπirenja muzeja u SAD-u. U Ëasu kada bi seinstitucija proπirila, ustanovilo se da nije bilo nikakvogplana za kasnije poslovanje. Ni financijskog plana ni pro-grama rada kustosa. To se dogodilo i u Londonu idrugdje u svijetu. Shvatili smo: ako uemo u taj velikiprojekt, moramo biti sigurni da Êemo biti uspjeπni. Znalismo da se prava priËa muzeja nastavlja, da ona dolazitek dvije godine nakon otvorenja. Trebalo je misliti na toæivi li taj muzej, uspijevate li dobro poslovati, kontrolirateli financije, moæete li imati programe koji odgovarajunovoj zgradi i njezinim moguÊnostima. Æeljeli smo u tomsmislu biti uspjeπni i mislim da smo time dali dobar prim-jer koji mogu slijediti i druge institucije. IzraËunali smokoliko novca moramo prikupiti, a te su brojke bileenormne, πokantne. Trebao nam je i novac koji Êepodræavati funkcioniranje kada se Muzej otvori, novac zaangaæiranje novog osoblja. Znali smo da djela kojanismo izlagali nisu dobro odræavana i da ih treba restau-rirati. Dakle, uzeli smo u obzir troπkove potpore instituciji,odnosno omoguÊivanja instituciji da dalje funkcionira. Zasvaki dolar koji smo prikupili za izgradnju, prikupili smo ijedan dolar za druge troπkove. Godine 1999. poËela jegradnja Muzeja, znaËi bilo je potrebno pet godina plani-ranja prije postavljanja temeljnog kamena. Straπanudarac na cijeli grad dogodio se 11. rujna 2001. Tadanismo joπ imali mnogo novca. Zbirke su bile pohranjene,stara je zgrada veÊ bila sruπena, dakle, situacija je bilapriliËno zastraπujuÊa. Za sve u New Yorku bilo je to vrlonesigurno doba, nismo znali πto nas joπ Ëeka. Sve je bilosumorno, ekonomija je poËela padati, nestao je turizam,financijska su træiπta na neko vrijeme bila zatvorena.Najprije smo se pobrinuli za svoje zaposlenike. U stude-nome 2001. sastali smo se s Upravnim odborom i

Shvatili smo: ako uemo u taj veliki projekt,moramo biti sigurni daÊemo biti uspjeπni. Znalismo da se prava priËamuzeja nastavlja, da onadolazi tek dvije godinenakon otvorenja. Trebaloje misliti na to æivi li tajmuzej, uspijevate li dobroposlovati, kontrolirate lifinancije, moæete li imatiprograme koji odgovarajunovoj zgradi i njezinimmoguÊnostima.

Na kraju nikad nemoæete dovoljno zahvalitiljudima. Morate stalnoslati pisma zahvale i stalno zahvaljivati.

pet minuta prije otvorenja. SjeÊam se da nam jegradonaËelnik mjesec dana prije otvorenja doπao u pos-jet, prolazio kroz Muzej i rekao: “Isuse, pa nema πanseda se to otvori navrijeme.” I mi smo razmiπljali da moædaneÊemo uspjeti otvoriti u najavljenom roku, a to bi bilovrlo nezgodno. Ali u takvim se trenucima javi adrenalin, inekim smo Ëudom uspjeli otvoriti navrijeme. Nismo imalivremena ni provjeriti kompjutore, nismo znali hoÊe li svefunkcionirati, hoÊe li raditi sigurnosni sustav, liftovi, pro-daja karata. Znali smo da Êe na otvorenju svaka dvo-rana, svaka galerija utjecati na opÊu ocjenu i nismo sismjeli dopustiti ni jednu pogreπku. Na neki Ëudan naËinsve je funkcioniralo. Cilj nam je u 2006. godini dosegnuti2 300 000 posjetitelja. Naπa je strategija dobrofunkcionirala u prvoj godini: trebalo se pobrinuti da pos-jetitelji budu zadovoljni i da nam se ponovno vrate. Sadaradimo na tome da zadræimo razinu posjeÊenosti.Odjedanput smo okupili 100 000 Ëlanova Muzeja, Ëimesmo oduπevljeni, a sada postavljamo pitanje kako ihzadræati, kako postiÊi da tih Ëlanova za godinu dana nebude manje. A to je teæe nego otvoriti muzej, teæe negoprivuÊi ljude. Teπko je zadræati tu razinu uzbuenja ientuzijazma. Brojke Êe se moæda malo smanjiti, ali nesmiju drastiËno pasti. U 2005. godini s novim Ëlanovimai svim ostalim aktivnostima ostvarili smo 37 milijunadolara prihoda. Ljudi u naπem Upravnom odboru veÊ suispisali mnogo velikih Ëekova, ne moæemo raËunati daÊe stalno to raditi, pa je pitanje kako odræati tu razinuprihoda. Naime, ako ne uspijemo, dogodit Êe nam seπto i svima ostalima - neÊemo imati dovoljno sredstavaza predviene aktivnosti. Maloprodaja je u naπimduÊanima od 2 600 000 u 2005. ostvarila promet od 4 000 000 dolara. Tu su nam potrebni novi izvori, jerneki se jednostavno istroπe. Pazimo da budemo ugodani Ëist muzej, jer se i New York osvjeæio i oËistio, maknutisu grafiti. Ako imate Ëist grad, on s vremenom postajesve ËiπÊi, a ako je prljav, postaje sve prljaviji. Bili smo vrlouspjeπni, ali Ëekamo joπ godinu, dvije da se to potvrdi.Cijeli projekt nadmaπio je granice samog muzeja, postaoje projekt cijeloga grada, pa na neki naËin i cijele zemlje.Svi su se okupili oko nas, a da se to nije dogodilo,moæda bi priËa bila potpuno drugaËija.

M. MARGITICH: Ne moæete prikupljati novac u negativnomokruæenju. Ljudi koji rade na takvom poslu morajunaËelno biti pozitivni. Ne mogu dovoljno naglasiti kolikoje vaæna suradnja izmeu ljudi koji rade na namicanjusredstava i kustosa s druge strane. To sve zajedno morabiti timski rad. Dakle, otvorenje nove MoMA-e apsolutnoje bio timski rad i treba zahvaliti Glennu Lowryju, naπemdirektoru, koji je poruπio barijere πto su u jednoj fazi pos-tojale izmeu kustosa i ljudi iz administracije. »ovjekmora vjerovati u svoj projekt.


Prijevod s engleskog jezika: Goranka Antunović, VeraAndrassy, Jadranka Vinterhalter

joπ teËe i vrlo pozitivno utjeËe na naπe poslovanje. Ljudikoji su onda dali novac, i dalje ga daju, ali za neke drugepotrebe. U godini nakon 11. rujna prikupili smo 100 mili-juna dolara, πto je bio rezultat poËetne energije,predanosti i angaæmana. Ljudi koji rade u Muzeju samisu dobrovoljno dali po 500 dolara.To se snaæno dojmiloËlanova Upravnog odbora. Njih se dojmilo πto su imzaposlenici vjerovali, πto su vjerovali u taj projekt i njihovusposobnost da ga realiziraju. Mi smo od korporacijadobili oko 18 milijuna dolara, a 600 milijuna od pojedi-naca. Dakle, potpomogli su nas pojedinci, ne korporacijei poduzeÊa.

J. GARA: Godine 2001. svaka znaËajna kulturna institucijau New Yorku planirala je proπirenje: GuggenheimMuseum, Metropolitan Museum, Lincoln Center. U NewYorku ljudi imaju novca, ali je to ograniËena grupa ljudi.Svi traæimo novac od istih ljudi, i znali smo da Êemo svijedan drugome konkurirati za velike donacije. Kada jenakon 11. rujna 2001. naπ Upravni odbor odluËio krenutipunom parom, bila je to vrlo hrabra odluka, jer su oni biliti koji su zapravo morali financirati projekt. Nakon 11.rujna 2001. svi su projekti u New Yorku propali, odsvega se odustalo, a mi smo jedini bili uporni. Pokazalose da smo i tu na neki naËin imali sreÊu. »injenica je dasmo bili napredovali dalje od ostalih. VeÊ smo bili izabraliarhitekta i sruπili naπu staru zgradu. Nismo se moglivratiti natrag. Mogli smo zamrznuti i odgoditi projekt.Dogodilo se da smo bili jedini koji smo traæili novac.RijeË je o zgradi od 63 000 m2. Morali smo nastavitinaπu javnu djelatnost, nastaviti izloæbeni program uQueensu, ostati prisutni jer bi se u suprotnome financi-jaπi povukli. Grad New York dao nam je 75 milijunadolara za izgradnju izloæbene dvorane u Queensu. Iakoje nakon 11. rujna proraËun svim kulturnim ustanovamasrezan, gradonaËelnik je poπtovao iznos odobren zaMoMA-u jer je smatrao da Êe izgradnja novog muzejabiti znak da New York i dalje æivi. Iako smo privatnimuzej, bili smo u partnerstvu s gradom, zajedniËki radili iuspjeli otvoriti prostor u Queensu, a 2004. i novi MoMAna Manhattanu, Ëime smo pridonijeli povratku turista ugrad. Kada ste privukli pozornost medija koji su vasspremni istodobno hvaliti i dizati u nebesa, ali i totalnopokopati, komunikacija je izrazito vaæna i treba stalnokomunicirati. Komunicirali smo s arhitektom - to je jedantip komunikacije. Zatim smo komunicirali s javnoπÊu,graanima. Bilo je vaæno pridobiti susjede u zgradamaoko gradiliπta, koji su se mogli æaliti na buku. S njimasmo jedanput u tjednu odræavali doruËke ili veËere, kakobi imali osjeÊaj da su s nama, na istoj strani. PoËeli smose pripremati za dolazak turista u New York, i u tomesmo djelovali preko ureda gradonaËelnika. Pripremilismo se za otvorenje kako bismo osigurali da to budeuspjeπan dogaaj. Napokon, zaposlenici Muzeja sræ su isrce projekta, te je bilo vaæno da s njima imamo dobrukomunikaciju, da svi shvate kako smo svjesni da prolazi-mo kroz teπka vremena. Ljudi nisu radili u normalnimuredima veÊ u neprimjerenim uvjetima i u kojekakvimokolnostima. Nismo prestali s graevnim radovima do

SUMMARY

THE CAPITAL CAMPAIGN

The Museum of Modern Art’sCapital Campaign lecture coveredthe planning and execution of thecampaign from the search for thearchitect, fundraising, financialplanning, marketing and commu-nications and the planningprocess for the opening of thenew Museum of Modern Art. Theauthors also comment on lifeafter a campaign as they try tounderstand how the new buildingworks.

26

Ne moæete prikupljatinovac u negativnomokruæenju. Ljudi koji radena takvom poslu morajunaËelno biti pozitivni. Nemogu dovoljno naglasitikoliko je vaæna suradnjaizmeu ljudi koji rade nanamicanju sredstava ikustosa s druge strane.To sve zajedno mora bititimski rad.

(...) treba zahvaliti GlennuLowryju, naπem direktoru, koji je poruπiobarijere πto su u jednojfazi postojale izmeukustosa i ljudi iz administracije.

IM 36 (1-2) 2005.

TEMA BROJA


PARTNER TRAJNIM VRIJEDNOSTIMA

JANKA VUKMIR Institut za suvremenu umjetnost - SCCA, Zagreb

U ovome tekstu potrudila sam se predstaviti pregledodnosa muzeja i sponzora muzeja i kulture u Hrvatskojtijekom posljednjih desetak ili petnaestak godina.KritiËki sam pokuπala analizirati ponaπanje obiju stranaukljuËenih u taj odnos i pokuπala pronaÊi odgovore naova pitanja:� Je li doista teπko pronaÊi sponzora i je li svima jed-nako teπko?� Zaπto je sponzorima teπko pronaÊi odgovarajuÊi pro-jekt ili instituciju za sponzorsku suradnju? � Gdje je karika koja nedostaje?

O temi sponzoriranja kulture, a pogotovo o specijali-ziranom poglavlju sponzoriranja muzeja, u Hrvatskojpostoji vrlo malo literature. To je odraz Ëinjenice dapostoji i relativno malo dobrih primjera sponzoriranjakulture i muzeja. No manje istraæivanje izvora, neπtomemorije i strukturni i sustavni interes za ovu temu ipaksu dovoljni za prvi pregled i zakljuËke. Odmah napoËetku iznimno je vaæno napomenuti da se scena svebræe mijenja, i da je u razdoblju otkada je tekst prvobit-no pisan pa do njegova objavljivanja pokrenuto joπnekoliko novih i paænje vrijednih inicijativa koje bi sedobro uklopile u ovu temu, za πto ovaj put ipak nemamjesta.

Kao i u svakom ljudskom odnosu, tako je i u odnosuizmeu muzeja i potencijalnih i postojeÊih sponzorateπko retrospektivno pronaÊi pravi poËetak. »ija jeuloga vaænija, tko ima inicijativu i Ëija su zasluga rezul-tati, sve su to pitanja na koja nije lako naÊi odgovore jerje pri sklapanju sponzorskog odnosa i ugovora rijeË ozajedniËkom interesu obiju strana. No negdje je trebalopoËeti istraæivati.

Po mojem izboru, na internetu.1

Jednostavni pogled na sponzore na pretraæivaËuGoogle pokazao je ove rezultate:

Sponsor 253 milijuna pronaenih podataka na engleskom jeziku

Sponzor (pisan sa Z) 2 320 000 podataka

Sponzor na iskljuËivo hrvatskim stranicama 82 900 podataka.

Od toga:

generalni sponzori 13 300zlatni sponzori 797srebrni sponzori 199pokrovitelji 780

Sport: 17 100, nasuprot kulturi: 805 sponzora.

Umjetnost je kao pojam oËito atraktivnija za sponzori-ranje od kulture: 2250 sponzora.

Izmeu ostaloga:

glazba i muzika 1 300festivali 777film 635kazaliπte 515centri za kulturu 407knjiænice 282muzej 134Muzej za umjetnost i obrt 165nakladniπtvo 71

Navedeni rezultati ne iznenauju. Unutar te vrlo πiroke iopÊenite slike sponzorstva na kulturnom podruËju uHrvatskoj, scenska je umjetnost u toj kategorijinajËeπÊe spominjana, kao πto je i najbolje financiranajavnim sredstvima, a slijede brojni hrvatski festivali.

Viπe je nalaza koji spominju knjiænice ili centre za kultu-ru nego muzeje. S obzirom na popularnost domaÊihknjiæevnika i knjiæevnosti posljednjih godina, te naobjektivno znaËajnu ulogu nakladniπtva, oËekivalibismo, premda je rijeË o potencijalno vrlo profitabilnojkulturnoj industriji, mnogo viπe podataka.

Ne iznenauje mali broj nalaza za muzeje opÊenito.Posljednjih je godina zamjetnost muzejske djelatnosti, as njome, joπ i ËeπÊe, likovne umjetnosti, smanjena,njezina druπtvena percepcija naruπena, i to se odraæavai u ovim brojevima.

Ono πto znamo i bez promatranja tih podataka jest daposljednjih godina Muzej za umjetnost i obrt snaænovodi po broju sponzorstava meu svim muzejskim

1 URL: http://www.google.com

28

njihova druπtvena korisnost Ëesto je glavni pozitivniargument. Rezultat je to πto se nevladine organizacijeza svoju veÊu primjetnost Ëesto moraju odreÊistruËnosti u ime popularnosti, dok je struËnost javnihinstitucija zajamËeno financirana javnim sredstvima, asponzorska usto mogu podiÊi kvalitetu izvedbe. TakoÊe biti sve dok poreznici i gospodarstvenici sponzorst-va budu promatrali kao ulaganje u marketing, tj. kaoposlovni troπak koji Êe poveÊati ukupni troπak tvrtke,smanjiti prihod i time smanjiti porez. Kada porezni sus-tav bude ozbiljno organiziran na naËin da se davanja udruπtveno korisne svrhe povoljno odbijaju od poreza,moÊi Êemo govoriti o zdravoj situaciji na tom podruËju.

Kako se Ëini, sponzori ne poznaju dobro kulturnuscenu, sustav kulture ni pojedine grane kulture u kojeulaæu sredstva, niti je kultura, gledana u cjelini, upozna-ta s gospodarstvenim regulativama. Javne institucijeoËito nisu svjesne nuænosti niti su aktivne u diversi-fikaciji svojih sredstava, a kulturni sustav ne dajeispravne poticaje svojim institucijama da same stjeËuprihode izvan proraËunskih. Mehanizmi koji bi moglieventualno posredovati u stvaranju zdravije situacije uHrvatskoj joπ se nisu razvili niti na podruËju zagovaranjakulture, niti u osnovnom lobiranju, pa tako ni u finan-ciranju.

No prikazana se slika moæe promatrati i drugaËije.

Nalazi koje je Institut za suvremenu umjetnost objavio uËasopisu Radionica2, a koji su se odnosili na distribuci-ju javnog novca iz proraËuna Grada Zagreba za 2003.(a smatram da ti podaci nisu zastarjeli jer se iznosi nisunaroËito znaËajno mijenjali u meuvremenu) dani su utablici.

2 Radionica, br. 4/5, travanj 2004.,Institut za suvremenu umjetnost,Zagreb

institucijama. Taj se muzej u ovom pretraæivanju istiËeveÊim brojem nalaza nego svi ostali muzeji zajedno.

Sponzorstva, meutim, u kulturi nisu sluËajna, imoramo posebno naglasiti kako je svijet hrvatskogagospodarstva ipak mnogo napredniji od svijetahrvatske kulture u vrednovanju i evaluaciji svojih ula-ganja i postignuÊa. Sukladno tome, sponzorska sesredstva slijevaju tamo gdje taj oblik poslovne suradnjeima viπe uËinka prema konkretnim gospodarstvenim itræiπnim mjerilima. No time nije reËeno da gospodarstvou Hrvatskoj uopÊe ima pregled moguÊih dogaanja nakulturnoj sceni, moguÊih joπ profitabilnijih ulaganja ukulturu i boljih rezultata, veÊe vidljivosti i postizanjaznatno boljeg imidæa i mnogo ozbiljnije druπtvenekoristi.

Kultura pak, koja, kako Êe se pokazati, iako vrlo dobroi akademski poznaje mehanizme istraæivanja, nemalagan pristup pravim podacima o sponzorima.Otvorenost komunikacijskih kanala izmeu kulture igospodarstva, koji se tako Ëesto spominju, zapravo sunerazvijeni. Javne institucije u kulturi uglavnom nemajupravi poticaj ni potrebu za pronalaæenjem sponzora. Uusporedbi s njima, nevladine organizacije u kulturi imajumnogo bolji uvid u situaciju na træiπtu sponzora. Toproizlazi iz egzistencijalnih potreba i brojnih poteπkoÊatih organizacija koje funkcioniraju na razliËit naËin(javnih, organizacijskih i programskih). Njihove projekteËesto, iako nerijetko i pogreπno, sponzori promatrajukao programe nedovoljno πirokih dimenzija i nedovoljneuoËljivosti. Glavni je argument za to Ëinjenica da nisupoduprti znatnijim javnim sredstvima, πto sponzorismatraju poæeljnim pri donoπenju svojih odluka. Usto,

sl. 1.-4. Plakati Ministarstva kulture RH u

povodu donoπenja Zakona o pravima

samostalnih umjetnika i poticanju kul-

turnog i umjetniËkog stvaralaπtva

(NN 43/96), svibnja 1996.

2929

Vaæno je, meutim, reÊi da godiπnji proraËun gradaZagreba namijenjen kulturi iznosi 430 milijuna kuna, aproraËun Ministarstva kulture za 2004. bio je 690 miliju-na kuna, od Ëega se veliki, ako ne i najveÊi dio, slijevaopet u kulturu grada Zagreba. Stoga Êu se i jauglavnom sluæiti primjerima zagrebaËkih muzeja.

Iako ovdje govorimo o sponzoriranju muzeja, mislim dasu predoËeni podaci posluæili kao dobar uvod jer spon-zore muzeja moramo promatrati u kontekstu cjelokup-ne kulture sponzorstava i cjelokupne kulturne scene uHrvatskoj, da bismo dobili realnu sliku situacije u kojojjesmo i da bismo iz nje znali bolje odrediti kamo smje-ramo. Ako uopÊe moæemo govoriti o jasnoj viziji i cilje-vima kulture i kulturne politike u Hrvatskoj.

Ono πto, naæalost, ne mogu predoËiti, a bilo bi vaæno izanimljivo znati, jest stvarna situacija unutar spon-zorskih sredstava koja cirkuliraju u Hrvatskoj. No to jepriliËno teæak zadatak jer u pregledima protoka novca uHrvatskoj zapravo ne nalazimo podatke o bilo kojimnovËanim sredstvima, osim o onima iz javnihproraËuna, javnog novca ili one unutar gospodarstva.Nikakav intersektorski odnos nije financijski prikazan.Nemamo podatke o tome koliko se novca slijeva uhrvatsku kulturu od inozemnih donatora ili sponzora, a,naravno, nemamo podatke ni za domaÊe privatneizvore financiranja. Imamo samo parcijalne i nepotpunepodatke.

Prema istraæivanju4 koje je 2000. godine proveo CERA-NEO, Centar za razvoj neprofitnih organizacija iz Zagre-ba, o socijalnoj odgovornosti poduzeÊa u Hrvatskojdobiveni su podaci u sljedeÊim dvjema tablicama.

Izvedbene djelatnosti, scena i glazba 48%

Informacijske djelatnosti, baπtina i

zaπtita kulturnih dobara 37%

Centri za kulturu, urbana kultura i kultura mladih 5%

Likovne djelatnosti, arhitektura i

audiovizualni mediji 4%

Samo likovni amaterizam 1%

Ostalo 5%

Moæemo samo joπ jedanput potvrditi da ono πto sebolje javno financira, to se bolje i sponzorira.

Netko Êe moæda primijetiti da se sluæim podacimaGradskog ureda za kulturu, a ne nacionalnogMinistarstva kulture3. No proraËun Grada Zagreba zakulturu vrlo je bogat i distribucija tog novca utjeËe nacjelokupnu sliku kulturne aktivnosti u Hrvatskoj. No isti-na je da je slika na nacionalnoj razini neπto drugaËija.Taj je prikaz izradilo Ministarstvo kulture samo. Podacio njihovu financiranju viπe nisu transparentni i aæuriranikao πto su nekada bili, pa nismo mogli sami analiziratite iznose.

Muzejsko-galerijska djelatnost 30%

Aktivnost arhiva 26%

Kazaliπte i glazba 5%

Zaπtita spomenika 11%

Knjiænice 4%

Strukovna udruæenja, umjetniËka

udruæenja i nevladine organizacije (zajedno) 4%

3 http://www.culturenet.hr/v1/novo/korisno/compendium-croatia.doc

4 http://www.ceraneo.hr/gospo-darstvo/rezultati%20istrazivanja.htm

30 Tipovi pravnih osoba kojima su dane donacije ili sponzor-stva

PRAVNA OSOBA BROJ %

Javna (dræavna) ustanova 17 29,8

Udruga 30 52,6

Crkva 3 5,3

Graani 7 12,3

Organizacije kojima se daju donacije prema podruËjimaaktivnosti

PODRU»JE BROJ %

©kole 10 7,4

Bolnice i zdravstvene ustanove 17 12,5

Fakulteti 7 5,1

Socijalne ustanove 6 4,4

Humanitarne organizacije 18 13,2

Kultura i umjetnost 21 15,4

Sport i rekreacija 30 22,1

Udruge veterana 9 6,6

Kazaliπta 0 0

Organizacije mladih 0 0

Zaπtita okoliπa 0 0

PolitiËke stranke 0 0

Druga podruËja 18 13,2

*Uz ovu tablicu moram napomenuti da uzorak vjerojatno ne

daje realnu sliku, jer iznos od 0 kuna sponzorstava za kaza-

liπte nije realan Ëak ni za 2000. godinu, a i razlika izmeu

sporta i kulture, pogotovo 2000. godine, ne djeluje uvjerljivo

za cjelokupnu sliku kakvu poznajemo.

Iz ovog sam istraæivanja izdvojila samo neke kategorijepodataka koji su mi se Ëinili znaËajnima za ovu temu.

Po pravilu, gospodarski subjekti koji imaju veÊe prihodedaju i viπe donacija.� To ne iznenauje.

Ukupna novËana davanja anketiranih gospodarskihsubjekata 1998. godine iznosila su 6,5 a 1999. 10,2milijuna kuna.� I to je jedini podatak koji imamo, a upuÊuje nagodiπnja ulaganja sponzora u kulturu.

Predstavnici poduzeÊa koja daju svoje proizvode kaopomoÊ neprofitnim organizacijama æale se jer na njihtrebaju platiti porez na dodanu vrijednost.� To znamo iz svakodnevne prakse, i to je ozbiljanproblem za razvoj sponzorske kulture.

Gospodarski su subjekti upitani daju li pomoÊ uuslugama, npr. u koriπtenju telefona, fotokopiranju,davanju savjeta, koriπtenju prostora i sl.. Samo oko14% anketiranih daje pribliæno 75 000 kuna godiπnje.� Vrlo malo, u velikoj suprotnosti s opÊom praksom.

U 1998. godini 31% gospodarskih subjekta davalo jestipendije, a u 1999. njih 33%. Iznos stipendija u 1998.bio je 776 161 kuna, a u 1999. godini 884 492 kune.� Ti iznosi s godinama oËito rastu i stipendiranje jepostalo Ëesta praksa.

Gospodarski subjekti pomaæu i davanjem otpisanognamjeπtaja, kompjutora i sl. U promatranim godinama16% subjekata davalo je takve vrste pomoÊi. U 1998.vrijednost tih donacija procjenjuje se na 103 000, a1999. na 197 000 kuna.� To je vrlo malo.

VeÊ smo rekli da u razvijenim zemljama postoji praksada su poslodavci osim davanja novËanih i sredstva unaturi skloni prihvatiti Ëinjenicu da njihovi zaposlenicivolontiraju u opÊekorisne svrhe. Nedavno provedenoistraæivanje o indeksu civilnog druπtva (Beæovan, 2002.)pokazalo je da u naπim poduzeÊima ta praksa gotovone postoji.� Spomenuto je istraæivanje pokazalo da je gospodar-ski sektor najslabiji sudionik u razvoju civilnog druπtva uHrvatskoj.

Za razvoj socijalne odgovornosti gospodarstva vaæno jetko donosi odluke o davanju donacija i sponzorstvima.Uprava poduzeÊa donosi odluke u 53,6 % sluËajeva,direktor u 37,5%, a neko drugo tijelo u 8,9 %sluËajeva.� O tome premalo znamo, a djeluje donekle realno,iako ima mnogo loπih primjera s kojima se susreÊu kulturne organizacije.

Vaæno je napomenuti ovo: iako iznosim podatke koji suprikupljeni 2000. godine, a odnose na joπ starije raz-doblje, pa njih Ëak i u naπim, ne osobito dinamiËnimokolnostima razvoja moramo smatrati zastarjelima,neÊu se na njih posebno oslanjati. No smatrala sam dasu ilustrativni, osim πto su jedini koje sam uspjelapronaÊi. Spomenimo da na svim poslovnim stranicamakoje sam posjetila, i u svim pokuπajima izravnog kon-takta s tvrtkama nisam bila osobito uspjeπna, pa midrugo i ne preostaje nego se sluæiti onime πto samuspjela pronaÊi.

I sama anketa raena je u sliËnim okolnostima: poπtan-ska je anketa poslana ciljanoj skupini od 200 po visiniprihoda najveÊih hrvatskih poduzeÊa. Nakon velikihnapora dobili smo 56 popunjenih upitnika.5

Odmah moram reÊi da se i danas ti podaci teπkopronalaze i nisam samo ja imala poteπkoÊa s prikup-ljanjem podataka od tvrtki koje se svojim sponzorstvi-ma u javnosti i medijima vole hvaliti, veÊ je iste prob-leme imala i novinarka koja je u svibnju ove godine istojtemi posvetila priliËno velik Ëlanak u jednomzagrebaËkom tjedniku, u kojemu piπe:

Gotovo nigdje, osim u T-HT-u i u Podravci, ne æelejavno govoriti o pojedinaËnim svotama kojima pomaæukulturne projekte. U ZagrebaËkoj pivovari to smatrajuposlovnom tajnom, a u TodoriÊevu Agrokoru i austrij-

5 http://www.ceraneo.hr/gospo-darstvo/rezultati%20istrazivanja.htm

31

skoj banci Volksbank - poslovnom strategijom, πto jetotalno besmisleno jer takve informacije moraju bititransparentne.6

Ovi podaci nisu dostupni i transparentni upravo zbognavedene regulative, prema kojoj se sponzorstvo sma-tra poslovnim troπkom, najËeπÊe u domeni marketinga ipromocije, i ne donosi izravne porezne olakπice.

Nije nimalo Ëudno da veÊ spomenuto istraæivanjepotjeËe iz 2000. godine, kada je ta tema pokretalamnoge razgovore, skupove i istraæivanja. Te godine,kada je hrvatska politika proæivljavala velike promjeneod kojih se mnogo oËekivalo, donesene su izmjeneZakona o pravima samostalnih umjetnika i poticanjukulturnog i umjetniËkog stvaralaπtva7, koje su prene-sene u Zakon o porezu na dohodak (Ël. 42.). To su bileizmjene prijaπnjeg zakona iz 1996., kada je idejaMinistarstva vizualno izgledala kao na slikama 1., 2., 3.i 4., Ëime je odraæavala i stav i razinu razumijevanja teproblematike.

Loπ dizajn, bezindividualnost, besciljnost poruke,anakrona estetika, sve πto, nasreÊu, danas nije naπatema.

Novim je izmjenama nerealno oËekivana eksplozijasponzorstava, ali mislim da se u situaciji brzih promjenanajmanje snalazilo samo Ministarstvo kulture, a nije sesnalazila ni prateÊa kulturna scena. Kao πto je oËito,zbrka koja je bila unesena na scenu, donijela je mnogoπtete i odnijela mnogo vremena u konsolidaciji kulturnihredova.

Dotadaπnja suradnja na kulturno-gospodarsko-spon-zorskoj pozornici od poËetka 1990-ih godina gotovonije postojala. Prije svega, ratna situacija, koja je obi-

ljeæavala sve aspekte æivota, onemoguÊivala je nor-malan rad u bilo kojem podruËju djelovanja. Danasmoæemo reÊi da nije postojao sustav komunikacijeizmeu gospodarstva i kulture, a sama je kultura, kaoπto obiËno biva u teπkim vremenima, bila zapostavljenau svim segmentima svog djelovanja i od posljedicatoga joπ i danas pati.

Drugi vaæan razlog je to πto zapravo gospodarstvo uobliku kakvom ga danas poznajemo takoer nije pos-tojalo. To je bilo doba prvobitne privatizacije, nalik nadoba prvobitne akumulacije kapitala. Privatizacija je tekslijedila, a s njom i normalizacija poslovanja; a kako jetekla privatizacija, a barem se o tome mnogo piπe, takoje tekao i razvoj odnosa izmeu gospodarstva i kulture.Kulturne su institucije svoje sponzore skrivale odjavnosti, posebno od konkurencije na kulturnompodruËju.

Istodobno smo nerijetko i sami svjedoËili Ëestim molba-ma pojedinih sponzora koji su, usput reËeno, zapravodavali dobrovoljne priloge naπim kulturnim pothvatima,uz uvjet da ni po koju cijenu ne objavljujemo njihovelogotipove i ne navodimo ih kao sponzore, sve s nam-jerom da ih kasnije nitko ne bi opet nazivao i traæio bilokakav oblik potpore i suradnje.

I same odluke o eventualnim sponzoriranjima uglavnomsu se donosile na temelju simpatija ili ugodne bojeglasa pri prvom telefonskom razgovoru.

Na podruËju suvremene umjetnosti 1990-ih dugo seosjeÊao negativan uËinak jednog jedinog sponzorstva:Exportdrvo je, kada je postalo predstavnik Panasonica,za izloæbu Dalibora Martinisa u Muzeju suvremeneumjetnosti 1990. godine posudilo opremu. Radilo se onekoliko televizora i videoureaja te VHS playera. Kakoje izloæba, a s njome i oprema, bila postavljena upijesku, tako je posuena oprema kasnije bilaneupotrebljiva za prodaju, a dugi niz godina svako jeobraÊanje potencijalnom sponzoru u kojemu jespomenuta suvremena umjetnost zavrπavalo istimodgovorom: “Nakon onoga πto se dogodiloExportdrvu, ne dolazi u obzir!”

Ne zaboravimo i to da je vrijeme do polovice 1990-ihbilo vrijeme u kojemu su se mnoga plaÊanja, pogotovou marketingu, zapravo obavljala razmjenom dobara.©to je medij sponzoru nudio uoËljiviju reklamu, to jemodernija bila perilica rublja ili bilo koji drugi proizvodkojim bi vas platili. Ta je razmjena dobila naziv kompen-zacije, a æivi i danas, ali u nekom realnijem obliku i nedominira viπe scenom.

U takvim okolnostima tijekom 90-ih nismo mogliraËunati na ozbiljnu, sustavnu i transparentnu komu-nikaciju izmeu kulture i sponzora te gospodarstva.

Kada smo prije samo Ëetiri godine u Institutu za suvre-menu umjetnost organizirali dvodnevni simpozij stemom Sponzoriranje kulture u Hrvatskoj jedva smodotaknuli temu u ta dva dana. Prvi smo dan bistrili raz-

6 Nina Ožegović, Nacional, 19.travnja 2005. / izdanje 492.;Zagreb.

7 NN 43/96, svibanj 1996.

sl. 5. Za izloæbu Dalibora Martinisa u

Muzeju suvremene umjetnosti u Zagrebu

1990. godine, Panasonic je kao sponzor

izloæbe ponudio opremu.

32

liku izmeu sponzorstva i donacija, a drugi smo danshvatili da smo na poËetku dugoga, vrlo dugog puto-vanja kojemu je Seminar o sponzorstvu u muzejima,πto ga je organizirao Muzej suvremene umjetnosti 17. i18. listopada 2005. moæda tek druga stanica, bezobzira na velike promjene koje su se u meuvremenudogodile.

Pitanje sponzorstva i donacija joπ se uvijek povlaËiscenom, i gotovo svaki put kada se o tim temama go-vori, smatra se potrebnim objaviti kratku abeceduosnovnih pojmova. Tako je bilo i ljetos, kada su dvojednevne novine istoga dana, usred sezone kiselih kras-tavaca, tu temu naπli zanimljivom za popunjavanje su-botnjih izdanja.8 ©to je moæda joπ gore, na tu razlikuviπe paze kulturne institucije nego same tvrtke.Primjerice, T-HT je svoj veliki projekt Kultura HR,objavio9 pod sponzorstvom, predsjednica Uprave uintervjuu na T portalu10 govori o donacijama, a u opisuprojekta piπe sasvim neodreeno11: “U sklopu projektapet spomenutih institucija dobit Êe financijska sredst-va…”

Drugi smo dan tog naπeg tadaπnjeg skupa sluπali onovom, obeÊavajuÊem projektu, takvim je baremMinistarstvo smatralo Bijeli kvadrat kulture.12

Ministarstvo kulture upravo inicira promotivnu akciju zakulturu - Bijeli kvadrat kulture - koja ima dvovrsni cilj:upozoriti na vaænost kulture kao pokretaËa opÊegdruπtvenog razvitka te potaknuti ulaganja u kulturu kojapostaju stimulativna novim poreznim olakπicama.

Osobito nam je vaæno osigurati podrπku najvaænijihposlovnih organizacija u Hrvatskoj koje svojim pozitiv-nim stavom mogu dati primjer i svima drugima.(Ministar kulture dr. sc. Antun VujiÊ)

Slijedili su interpretacija zakona i promidæba kulture kaorazvojne snage druπtva, te famozni opis projekta:

Promotivna kampanja nazvana Bijeli kvadrat kultureoslanjat Êe se na plakatno “obiljeæavanje!” svih kulturnihinstitucija (mjesta proizvodnje kulture) znakom bijelogkvadrata, uz istovremenu televizijsku kampanju koja sesastoji od serije kratkih autorskih filmova (potpisat Êe ihsvojevrsna reprezentacija naπih filmskih i televizijskihredatelja i direktora fotografije) posveÊenih pojedinimsegmentima kulturne djelatnosti: knjiæevnosti, kazaliπtu,filmu, likovnosti... U pripremi su takoer i odgovarajuÊeinformativne broπure te druge aktivnosti usmjerenepodizanju razine javne svijesti o moguÊnostima i potre-bama ulaganja u kulturu kao nedvojbeno optimistiËkidio ukupnih razvojnih nastojanja.

Izlazak u πiru javnost Bijelog kvadrata kulture planiralismo za poËetak lipnja, a i sama promotivna kampanjafinancirat Êe se putem donacija desetak velikih tvrtkikoje su veÊ pokazale svoj ozbiljan interes za kulturnoulaganje u kulturu. Niπta nije dosljednije od moguÊnostida se priËa o potrebi i moguÊnostima doniranja kulturei sama financira putem doniranja.

(http://www.min-kulture.hr/novosti/dogadjanja/ostalo.htm)

Bijeli kvadrat kulture, kao πto mu je i ime naznaËivalo,bio je isprazan i katastrofalno loπ projekt, a potaknuo jeviπe dogaanja13 istog naslova koja su ironizirala tuakciju Ministarstva.

I dok su umjetnici vjerovali da imaju potporu ministraVujiÊa, razuvjerio ih je sam ministar u intervjuima u koji-ma ih je optuæio za neznanje, nerad i povlastice. Aonda su umjetnici optuæili njega, pa su novinarima uuzavrelom KIC-u podarili æuti papir s temom hvaljenogsustava donacija i sponzorstava kojima se stalno hvaliministar Antun VujiÊ. Tako su umjetnici pouËili ministrada sponzorstva u Hrvatskoj nemaju apsolutno nikakavposebni porezni status niti porezne olakπice. Ako,dakle, neko poduzeÊe i nae sponzora i sklopi ugovoro Ëinidbi i protuËinidbi, vrijednost sponzorstva raËunase kao obiËan rashod obveznika poreza na dobit, tj.kao plaÊanje promidæbe i reklamiranje, dakle kaoplaÊeni oglas u novinama ili na televiziji.

Ako pak umjetnik nae poduzeÊe koje Êe mu darovatinovac ili Ëinidbu, tek se onda smanjuje porezna osnovi-ca darovatelja, ali ne i konaËni porez. Takva je donacijaod koje pametne firme bjeæe kao vrag od tamjana jerdanas nitko nikome niπta ne poklanja za lijepe oËi,moæda do visine 2% ukupnog dohotka donatora. Akoje donacija sluËajno veÊa od tih 2%, donator morapribaviti pozitivno rjeπenje Ministarstva kulture. Kadasmo u Ministarstvu zapitali koliko je donatora traæilo

8 Jelena Mandić Mušćet, Vjesnik,20. kolovoza 2005. i Vesna Laušić,Slobodna Dalmacija 20. kolovoza2005.

9 http://www.t.ht.hr/grupa/spon-zor-k.asp

10 http://www.htnet.hr/kulturahr/fset.html

11 http://www.tportal.hr/kulturahr/fset.html

12 http://www.min-kulture.hr/novosti/dogadjanja/ostalo.htm

13 http://www.vecernji-list.hr/OBZOR/2002/06/03/Pages/sponzor.html, Denis Derk

sl. 6., 7. Stara i nova zgrada Muzeja

suvremene umjetnosti u Zagrebu - naËini

oglaπavanja dogaanja i najava izgradnje

novoga muzeja.

33takvo rjeπenje, odgovor je bio kratak i jasan: Nitko!

Dakle, umjetnicima je jasno ono πto nije ministru: dasponzor nije darovatelj.14

Zbrka koja je vladala bila je potpuna i nije Ëudno πto jedo danas s web stranica Ministarstva kulture taj projektnestao iz svih arhiva. Upravo sam zato na nj htjela ipodsjetiti. Jedino πto je ostalo bio je novac utroπen zadizajn i tisak neke tada objavljene broπure, te zaproizvodnju i prikazivanje videoklipa na TV-u, koji samimala sreÊe uhvatiti samo jedanput.

Danas viπe niπta od onoga πto je tako uspaljivaloduhove nije aktualno ili barem nije presudno.

Promjene, premda djeluju kao davne, traju zapravo tekotprilike pet godina, i priliËno su dinamiËne za naπeuvjete, ali su, u skladu s tim, i relativno kaotiËne.

Sad se okrenimo novom dobu i pogledajmo aktualnostanje:

� na deset pisama poslanih sponzorima pismenih jeodgovora 0,

� telefonom je uglavnom nemoguÊe dobiti osobuzaduæenu za vaπ prijedlog,

� dobijete li nekoga na telefon, taj uglavnom govori otome kako mnogo prijedloga za sponzoriranje leæi nastolu i kako je situacija opÊenito nemoguÊa,

� eventualno od iste ili neke druge osobe moæete Ëutiviπe o tome kako se druge institucije ponaπaju kadtraæe sponzorstvo nego πto moæete Ëuti o svojemupitu,

� sva pisma koja ste poslali uglavnom ste poslalivodeÊi se vlastitim instinktom jer postoji vrlo malo jas-nih kriterija tko bi koga i zaπto sponzorirao, πto su Ëijepreferencije te kamo koja tvrtka smjera svojom strategi-jom korporativnih komunikacija.

U tom smislu gospodarstvo joπ nije profilirano.Moramo, doduπe, priznati da neke osnovne konturedjelokruga pojedinaËnih tvrtki posljednjih godina posta-ju vidljivije. To je ponekad dobro, ali ne uvijek.Prisjetimo se, koji sport veæemo uz pivo? Naravno,samo nogomet. Jer proizvoaËi piva nikoga viπe nesponzoriraju takvom silinom. Kulturnoj sceni uHrvatskoj pivo nije namijenjeno.

Evo i citata nekoliko sudionika s kulturne scene.

Citat prvi: Iskustva s donatorima i sponzorima vrlo suloπa, osim kad je rijeË o davanjima u naturi.15

Citat drugi: Sve se svodi na robnu razmjenu i par neu-godnih iskustava s neizravnim traæenjem provizije. Ovoposljednje ne smatra se pravilom i pripisuje se karak-teru Ëovjeka koji je proviziju iznuivao, no miπljenje je dasu, kada su sponzorstva u kulturi u pitanju, kod nasipak joπ uvijek najvaænija poznanstva s direktorima ivlasnicima tvrtki.16

Citat treÊi: U Hrvatskoj zapravo nema pravih velikihsponzora u kulturi.17

Citat Ëetvrti: Optuæujem “rigidni medijski stav” i “nepod-noπljivu medijsku blokadu sponzorstava u kulturi”,odnosno upuÊujem na Ëinjenicu da novinari i urednicikulturnih rubrika, za razliku od sportskih, gotovo uvijekodbijaju spominjati sponzore, pa onda i sponzori radijeulaæu u treÊeligaπki nogometni klub nego u kulturnedogaaje.18

Istinitije ne moæe biti, pokazuje naπa svakodnevnapraksa.

Mogli bismo citirati joπ dugo, ali treba Ëuti i drugustranu, pa Êu za to iskoristiti pokoji dostupni citat.Sponzori se, dakle, Ëesto æale da ne dobivaju dobreprojekte. To zapravo znaËi da dobivaju katastrofalneprijedloge. To zvuËi ovako (citat):

Taj posao se omalovaæava, a Ëesto i ne razumije.Naime, ljudi traæe donacije ili sponzorstva prekasno,uglavnom dva tjedna prije poËetka manifestacije, πto jeneprofesionalno i neozbiljno, a uz to ne znaju suvisloosmisliti projekt i objasniti nam πto mi time dobivamo,jer svaka kompanija æeli na neki naËin vratiti uloæeninovac, te odigrati neku ulogu u socijalnoj zajednici.19

Sponzori se æale da ne mogu pronaÊi kulturnu instituci-ju koja Êe im omoguÊiti dovoljnu uoËljivost, ili bilo kojioblik poslovne suradnje zbog kojega bi se sponzorstvoisplatilo.

Sponzori su sami u potrazi za projektima koje bi spon-zorirali i najËeπÊe ih sami biraju, katkad i preskaËuÊistvarnu ponudu.

S obzirom na cjelovitu sliku koja ne pokazuje dobrukomunikaciju izmeu kulture i gospodarstva, moramzakljuËiti da se o sponzorstvima na hrvatskoj kulturnoj igospodarskoj sceni govori viπe nego πto bi se zapravooËekivalo. U svakodnevnom su govoru svima ustapuna sponzora, kao da ih svi imamo napretek, i kao dase do njih dolazi lako. »ak se i u prijavnicama kojepodnosimo lokalnim i nacionalnim fondovima za kulturuoËekuje da Êemo za svaki projekt iskazati prihod odsponzora, kao da je to uhodana svakodnevica.

No paæljivije osluπkivanje razgovora pokazuje da ucjelovitoj slici o sponzorima zapravo malo znamo, jed-nako kao πto i oni malo znaju o nama. I pri tome bismotrebali biti sloæni, s koje se god strane u tom odnosunalazili.

U cjelokupnoj slici odnosa muzeja i sponzora jedanmuzej veÊ odavno ima nesumnjivi primat, naravno,Muzej za umjetnost i obrt. I taj se primat odræava veÊdesetak godina. Uz sve Ëestitke Muzeju za umjetnost iobrt na uspjeπnosti u tom podruËju, neÊu se zadræavatina detaljima tog svijetlog primjera, nakon πto jegospoa JuriÊ BulatoviÊ sama veÊ govorila o tome,samo Êu citirati isjeËak njezina stajaliπta iznesenog naskupu Arhivi, knjiænice, muzeji - moguÊnosti suradnje uokruæenju globalne informacijske infrastrukture, 6. semi-nar; Rovinj, 20.-22. studenog 2002., koji mi se Ëinimoæda najvaænijom uputom svima koji se obraÊajusponzorima:

14 http://www.vecernji-list.hr/OBZOR/2002/06/03/Pages/spon-zor.html, Denis Derk


16 Kultura nije sponzoruša, VesnaLaušić, Slobodna Dalmacija, subo-ta, 20. kolovoza 2005.

17 Ibid.

18 Ibid.


34

Kultura je postala pravo svih, ona se nuæno demokra-tizira, broj konzumenata “kulturnih proizvoda” postajesve veÊi, to znaËi kulturu treba spretno i vjeπto upaki-rati, odrediti njezinu cijenu, ponuditi je træiπtu i na krajuprodati. Ona Êe naÊi svoje zagovornike i kupce.20

Takvo stajaliπte donosi ovakav “odnos snaga” na inter-netskoj traæilici s poËetka:

Muzeji 134 : MUO 165

45 % : 55 %

ili

100 % : 123 %

U takvim okolnostima shvatit Êete zaπto se tako teπkodræim naslova naπe teme - sponzoriranja muzeja.

Ali evo studije sluËaja.

Donacije ZagrebaËke banke bile su prva i najpopularni-ja akcija koju je inicirala jedna domaÊa tvrtka, ako tubanku po iËemu osim po imenu trebamo smatratidomaÊom.

Banka je tom prigodom Ëak provela i istraæivanje træiπtai utvrdila da javnost ne razlikuje donacije od sponzor-stva.21 Kulturna je scena kao prvu primjedbu tom pro-gramu istaknula Ëinjenicu da se na samo oglaπavanjeprograma i natjeËaja za donacije vjerojatno troπi viπenego na donacijski fond. »ak je i sveËana promocijadobitnika donacija uvijek bila upuÊenija promociji banke

nego slavljenicima. Administriranje natjeËaja oËito jebilo dobro organizirano, povratne su informacije stizaleredovito, uredno i toËno, πto je apsolutna iznimka oduobiËajene prakse komuniciranja izmeu gospodarstvai kulture.

Druga je primjedba bila vezana za to πto su oni kojiodluËuju uvijek bili nepoznati javnosti, a bili su pred-stavljani kao navodno eminentni struËnjaci. To je, nara-vno, unosilo sumnju u ispravnost izbora. BuduÊi da jecjelokupni fond donacija bio objavljivan unaprijed, πto jeocijenjeno pozitivnim, uËinak donacija u cijelosti zapra-vo je Ëesto bio uniπten cjepkanjem donacija na niz sit-nih, koje nisu znaËile esencijalno bitnu pomoÊ.

Istodobno, za prirodu natjeËaja i donacija potpuno jenejasno zaπto se tako velik fond dodjeljuje bez ikakveobveze dobitnika donacije prema banci. Naime, oninikada nisu imali baπ nikakvu obvezu izvijestiti banku orealiziranom projektu. »ak i kada bi to uËinili, bilo bi tosamo zbog vlastite savjesti i bez ikakvoga odgovora.OËito je da banka nije imala interesa u realiziranim pro-jektima nego u slici koju ostavlja u javnosti Ëinjenicomda novac troπi u plemenite svrhe. Zato je i reklamiranjedonacija stajalo previπe u usporedbi s donacijskim fondom.

Posljedica je bila to πto postati dobitnikom te donacijenije donosilo baπ nikakvu referencu ni u svijetu kultureni u svijetu gospodarstva, ni u bilo kojem eventualnomobraÊanju odjelu korporativnih komunikacija bankesame, te je smisao tih donacija kroz vrijeme, recimo tofinancijskim rjeËnikom, devalvirao.

20 http://public.carnet.hr/akm/akm6/sazeci.htm#Juric-Bulatovic

21 Iz telefonskog razgovora saslužbenicom Zagrebačke banke uDirekciji korporativnih komu-nikacija i marketinga u listopadu2005.

sl. 8., 9. Muzej za umjetnost i obrt u

Zagrebu i ZagrebaËka banka godinama

njeguju uspjeπan partnerski odnos

35Taj je projekt zapoËeo 1999. i ostat Êe zapamÊen kaoprvi, pozitivan, jasan i sustavan pristup gospodarstvakulturi, usprkos svim iznesenim primjedbama.

Osim ovih sentimentalnih, bilo je u njemu, naravno, joπpozitivnih elemenata. Zbog opseænog oglaπavanja,natjeËaj je dospio i u “zabaËenija predgraa kulture”,pa tako i donacije. Time je opravdano njihovo usitnja-vanje, jer su te institucije, nerijetko muzeji, poputGradskog muzeja Vinkovci, Gradskog muzeja NovaGradiπka, Ribarske zbirke u Komiæi, projekta Eko-muzeja u Dragonoπcu i sliËnih projekata uspjeli dobitipotporu, a za stvarno velike projekte uglavnom ni samete organizacije nisu imale kapaciteta.

Izbor dobitnika uvijek se provodio prema vrlo konzerva-tivnim kriterijima. U tome moæda ne bi bilo niËegaloπeg, da su u natjeËaju postojali ikakvi drugi, osim for-malnih kriterija. I po tome se uvidjelo da donacije smje-raju onamo kamo je smjerao cjelokupni marketinπkislogan banke: Partner trajnim vrijednostima.

Projekt traje i danas jer, usprkos svim primjedbama,njegova vrijednost i jest trajna, πto ne znaËi da bi semogla unaprijediti, dinamizirati, uËiniti efikasnijom ividljivijom za sve strane ukljuËene u taj program.

Evo, i ja sam svoj tekst naslovila Partner trajnim vrijed-nostima jer smatram da je to do danas najoblikovaniji inajpozitivniji primjer na hrvatskom træiπtu sponzora, i uËast njegovoj ulozi u oblikovanju tog træiπta, u Ëemu jeZagrebaËka banka nesumnjivi predvodnik.

Sasvim Êu osobno dodati, s pozicije Instituta za suvre-menu umjetnost, da bih svoje stajaliπte voljela podijelitisa πirom druπtvenom zajednicom, da su i eksperimen-talni, inovativni, a osobito mladi umjetnici takoer trajnavrijednost, i da ulaganje u eksperimente donosi trajnevrijednosti. No ni ZagrebaËka banka joπ nije uvela traj-nu vrijednost odgovaranja na prijedloge za sponzorst-va, pa ne znam dijelimo li to miπljenje.

Voditeljica korporativnih komunikacija ZagrebaËkebanke, tvrdi:

Godinama ulaæuÊi u vrhunske kulturne projekte, kul-turne institucije i mlade umjetnike, ZagrebaËka banka jesudionik stvaranja i njegovanja trajnih vrijednosti. Stogase sloganom “Partner trajnim vrijednostima” sluæimo usvim istupima u javnosti koji su vezani uz potporu kul-turi, umjetnosti i oËuvanju kulturne baπtine.22

Ali nastavlja, u oËitoj kontradikciji:

Tako su ZagrebaËka banka i UniCredit Group, kaoglavni partner Filharmonijskog orkestra milanske Scale,dvije godine zaredom (2003. i 2004.) omoguÊili gosto-vanje toga glasovitog orkestra u Zagrebu.Oba su koncerta imala i humanitarni znaËaj - cjelokupniprihodi od prodaje ulaznica donirani su HrvatskomCrvenom kriæu, Gradskom druπtvu Vinkovci za izgradnju12 djeËjih igraliπta u minama okruæenim mjestimaVukovarsko-srijemske æupanije (2003.) i Hrvatskojudruzi za πkolovanje pasa vodiËa i mobilitet za izgradnju

prvog rehabilitacijskog centra za podruËje orijentacije imobiliteta slijepih u Hrvatskoj (2004.).

Nagrade studentima koje se ovdje spominju i koje jebanka svojedobno dodjeljivala viπe su nego pozitivanprimjer, ali datiraju iz vremena prije slogana. Mladiumjetnici i milanska Scala ne pripadaju istoj kulturnojkategoriji, a milanska Scala ne bi ugledala svjetlozagrebaËkih dana da vlasnik banke nije talijanska grupacija.

No bez obzira na sve, taj je slogan zaËetak sponzorskekulture u Hrvatskoj. Bilo bi lijepo da tako ostane, i dase kultura sponzoriranja razvija zajedno s kulturom kojaje sponzorirana. Jer se samo i prvenstveno meusob-nom komunikacijom, pa onda uzajamnim poπtovanjemi meusobnom edukacijom, moæe razvijati bio koja kultura.

Programom donacija muzeji su u πest godina dobili 22donacije, a dobilo ih je i nekoliko projekata nevladinihorganizacija koje su bile vezane za projekte muzejskenaravi. To je vrlo malo s obzirom na broj muzeja udræavi i na njihovu raznolikost, jer je veÊina dodijeljenihdonacija sluæila projektima arheoloπke i etnoloπke nar-avi, a dodjeljivana je preteæno gradskim muzejima.

Izvan programa dodjele donacija, zanimljiv je odnos kojisu razvili ZagrebaËka banka i Muzej za umjetnost iobrt.

MUO za jedan velik dio svoje vrijednosti od sponzorst-va moæe zahvaliti Ëinjenici da je to jedini muzej u tzv.metropoli Ëija je zgrada graena u muzejske svrhe i daje tu smjeπten od svojeg osnutka prije 125 godina dodanas. K tome je pozicioniran na kljuËnoj lokaciji ugradu, tj. njegovom se prisutnoπÊu lokacija na kojoj jesmjeπten prometnula u ekskluzivnu. Tu bi Ëinjenicu bilodobro ponoviti i danaπnjim urbanistima. Ako se odnosmeusobnih partnera trajne vrijednosti, a ovaj put tajodnos spominjem viπe kritiËki, ne bude dinamiËnorazvijao i napredovao, potroπit Êe svoju dugotrajnost naπtetu svoje vrijednosti.

To govorim zato πto mislim da Muzej za umjetnost iobrt ne moæe biti jedini trajno vrijedan muzejski partnerbanke. Ili, recimo to ovako: mogao bi biti, ali ondajavnost mora biti obavijeπtena o naravi tog odnosa. Usituaciji kakva jest, u kojoj se MUO predstavlja kaojedan u nizu partnera banke trajne vrijednosti, moæemodijagnosticirati ustaljenost, stagnaciju i zamor njihovameusobnog odnosa. Time ni sponzor ni muzej viπe nestvaraju pozitivnu sliku o suradnji.

MUO ne moæe nositi breme jedinoga ozbiljnog i spon-zorstva vrijednog muzeja u gradu, ili Ëak dræavi, naπtetu svih ostalih ili kako Êemo vidjeti, gotovo svihostalih. Nije rijeË o tome da postoji pravilo koje bi tonametalo, nego postaje oËito da MUO nema dovoljnokontinuirane snage da stalno novim, a ne dovoljnoraznolikim projektima odræava sponzora vidljivim i damu je u lokalnim okolnostima, usprkos svoj financijskoj

22 http://zaklada.civilnodrustvo.hr/casopis/sadrzaj/broj_2/menadzeri_zagrebacke_banke_kao_volonteri/

sponzor investirati novac. U tom je konceptu ipakpreæivio djeliÊ tako æestoko kritiziranog Bijelog kvadratakulture. Jer, iako je moæda i rijeË o potencijalnopoæeljnom privatnom i javnom partnerstvu, projekt nijetako prikazan niti mu je to stvarna i ciljana bit.

Ponueno obrazloæenje, pomalo ponizno intonirano,glasi: Nismo smatrali da smo u T-HT-u dovoljno kvalifi-cirani da mi odreujemo koje Êe institucije biti predme-tom naπih donacija. Iz tog smo se razloga obratiliMinistarstvu kulture s odreenim budæetom te samopostavili neke standarde. Ono πto je bilo bitno jest daprojekata ima viπe, ravnomjerno su zastupljeni naZagreb i regije te su to stvarno prioriteti kojima naπadonacija moæe pomoÊi i, naravno, izuzetno su vaæni zakulturno nasljee Hrvatske.23

Prema tome, postavlja se pitanje jesu li sponzoriuopÊe, tj. u kojoj su mjeri kvalificirani da odreuju kojuÊe instituciju ili projekt sponzorirati.

Zauzvrat, za svoje bi sponzorstvo moæda lako moglidobiti niz struËnjaka koji jesu kvalificirani.

Time, taj projekt koji financira muzejske institucije uZagrebu, Splitu, i Vukovaru, koliko god pokuπava bitipravedno i zemljopisno ravnomjerno zastupljen, ostajecentraliziran u hrvatskom ionako centraliziranom svijetukulture i politike, u Ministarstvu kulture, koje Êe svojeprioritete, sasvim razumljivo, gurnuti u prvi plan.

Taj se koncept oËitava i u tome πto je projekt nazvanpretenciozno: Kultura.hr, i ne moæe napredovati jer sveostalo πto se na kulturnom podruËju dogaa tim je

36

koristi, postalo teπko biti jedinim muzejskim opsluæi-vaËem bogatoga i vjerojatno zahtjevnog sponzora.

Taj je odnos, statiËan i dugotrajan i sad veÊ pokazujeznakove zamora. PercipirajuÊi ga izvana, on se doimakao kulisa situaciji u kojoj MUO moæe reÊi kako jedobar, pa zato ima sponzora trajne vrijednosti, aZagrebaËka banka moæe reÊi da ima vrijednost dugo-trajne prisutnosti na podruËju sponzoriranja kulture, tj.muzeja. Nakon dugotrajnog statiËnog odnosa tih part-nera, Ëak su i banneri na fasadi izblijedjeli od dugotra-jne uporabe.

Mislim da oba partnera moraju poËeti tragati dalje.

Drugi pozitivan, a nedavni primjer, paradoksalno,takoer zasluæuje kritike.

Kultura.hr, projekt T-HTa, tj. T-Coma koji smo veÊspominjali, usmjeren je ka izvrsnom cilju - ulaganju ukapitalnu obnovu objekata, zbirki i predmeta iz fundusahrvatskih muzeja. Zbrku o statusu projekta izmeudonacija i sponzorstva takoer sam veÊ opisala, ali vri-jedna viπestrukost i kompleksnost tog projektaomoguÊuje i zahtijeva i opπirniji uvid u stanje.

Ono na πto se sponzor æali - na Ëinjenicu da dobivaloπe projekte, donekle razumijem jer vrlo dobro znamkako izgledaju molbe i miπljenja koji se iz muzejaupuÊuju sponzorima. Sponzori se kunu u to da su zasi-pani molbama, a pri tome ih ne prihvaÊaju, veÊ samipo svojoj æelji, iniciraju nove. To, meutim, teπko oprav-dava Ëinjenicu da se, kao u ovom primjeru, sponzoruputi u Ministarstvo kulture, koje odluËuje u πto Êe

23 http://www.htnet.hr/kulturahr/fset.html

sl. 10. Arheoloπki muzej u Zagrebu primjer

je muzeja koji vrlo diskretno i rijetko inter-

venira najavom dogaanja na fasadi i

nikada ne istiËe sponzorska oglaπavanja

37naslovom iz kulture veÊ eliminirano. Ministarstvo jeodmah ponudilo svoje prioritete kao ono πto Ëini nacio-nalnu kulturu, ima nacionalni znaËaj i nezamjenjivo je.

»injenica da se projektom æeli promovirati i postojanjekulture u elektroniËkom prostoru sasvim je zanemarenatime πto s web stranica sponzora ni jedan link ne vodina web stranice muzeja, Ëak ni one izvrsne poputstranica splitske Galerije MeπtroviÊ. DapaËe, podaci oinstitucijama koje se sponzoriraju postavljene su nastranice prije gotovo godinu dana i nikakav senapredak projekta ne oËitava pri posjetu stranici, aposjet stranici kultura.hr izgleda upravo ovako i s pro-jektom nema nikakve veze:

Tome treba dodati, da bi s kulturom sponzorstva imalimanje-viπe izjednaËen rezultat, 1:1 - da ni na jednojstranici institucije koja je sponzorirana tim projektom, aiznosi su za naπe uvjete visoki24, i penju se do milijunkuna, nema ni jednog linka koji bi vodio na stranicesponzora.

Situacija na webu se ponavlja i za prije nekoliko danaobjavljeno25 novo sponzorstvo ZagrebaËke banke:

U povodu Meunarodnog dana bijelog πtapa Muzejgrada Zagreba je uz financijsku potporu ZagrebaËkebanke izdao VodiË po muzeju grada Zagreba, koji Êe,po prvi puta u Hrvatskoj, omoguÊiti otvaranje vrataMuzeja slijepima, slabovidnima, gluhoslijepima i svimaonima kojima imaju poteπkoÊe s vidom.VodiË je rezultat viπegodiπnje i kvalitetne suradnjeMuzeja grada Zagreba s udrugama koje se bave prob-lematikom slijepih, slabovidnih i gluhoslijepih osoba.

U toj se vijesti pojavljuju i dva vaæna elementa o kojimaÊemo moæda govoriti kao o uhodanim modelima teksljedeÊi put kad budemo govorili o sponzoriranju kul-ture u Hrvatskoj, a do tada ih spominjemo samo kaopoæeljne.

Jedan je element to πto se sponzorstvo muzejapromiËe kao dio djelatnosti banke koji vodi brigu odruπtvenoj odgovornosti. Kada uz pomoÊ sponzorapublici poËnemo djelatnost muzeja naglaπenije i ËeπÊepredstavljati kao druπtveno odgovornu djelatnost,moæda Êe, tj. nadamo se da hoÊe, djelatnost muzejadoista prestati biti promatrana kao potroπnjaproraËunskog novca i da Êe se poËeti promatrati kaodruπtveno vaæna, odgovorna i korisna djelatnost.

Muzeji danas joπ imaju otpor prema toj proπirenoj per-cepciji muzeja, premda sebe smatraju druπtveno neza-mjenjivima. To mogu i biti, ali za svoju se nezamjenji-vost moraju boriti, moraju je argumentirati, pokazati idokazati i ne mogu oËekivati da Êe im publika ili spon-zori vjerovati bez dokaza.

Moramo naglasiti sljedeÊe: ako od banke, ili nekog dru-gog sponzora oËekujemo da djeluje kao druπtvenoodgovoran organizam, u tim oËekivanjima moramo bitiravnopravni - moramo im se i mi pridruæiti i na tompodruËju zajedno suraivati. Naglasak je na zajedno i

oËito je da je ZagrebaËka banka to veÊ shvatila i svojesponzorske programe vodi pod tim, joπ ne sasvim afir-miranim, ali veÊ neko vrijeme prisutnim sloganom.

Samo da ilustriram taj korak kojim ZagrebaËka bankaide ispred svojih kolega i, recimo to kolokvijalno, nepretvara se da je drugaËije.

Njezina se kampanja temelji na predstavljanjuzajedniËkog djelovanja, πto uglavnom odgovara istini istvarnosti, a ne zavodi svoje klijente podilazeÊi im. Jer,mi moæda toj drugoj banci i jesmo na prvome mjestu,ali je oËito da MuziËka akademija, na Ëijoj buduÊojzgradi vihori taj slogan, nije. OËita je razlika u pristupuklijentima i kulturi. Jer jednako kao πto sponzori pregle-davaju prijedloge za sponzoriranje, pa meu njima bira-ju i odbijaju, jednako je tako i s onima koji predlaæusponzorstva. I kultura bira kome Êe se obratiti i Ëiji Êeimidæ neki projekt nositi.

Drugi, i moæda joπ vaæniji element koji moæemo odËitatiiz objave ZagrebaËke banke jest to πto se kao vaænaspona izmeu Muzeja i sponzora pojavljuje joπ netko.Citiram26:

VodiË je rezultat viπegodiπnje i kvalitetne suradnjeMuzeja grada Zagreba s udrugama koje se bave prob-lematikom slijepih, slabovidnih i gluhoslijepih osoba.

Dakle, prije svega poæeljna je i nuæna suradnja, naËindjelatnosti koji hrvatskim muzejima ni pribliæno nije svoj-stven. Jer, kao πto znamo, uglavnom ne surauju nimeusobno. No, ovaj je put mnogo vaænija Ëinjenicada bi morali ostvarivati suradnju s institucijama izdrugih sektora djelatnosti i da bi morali suraivati sinstitucijama koje vrlo Ëesto smatraju minornim partne-rima. U ovom sluËaju zajedniËki napor udruga slijepih imuzeja donio je sponzorstvo muzeju, a korist svimtrima stranama u projektu.

Naravno, kao koristan moram istaknuti primjer u koje-mu sam i sama sudjelovala i koji smatram do sadadoista najboljim primjerom suradnje kulture i sponzora,usprkos nizu primjedbi koje bih kao insider moglanavesti.

Projekt koji je sponzorirao HT mobile, kasnije T mobile,pokazao je doista odliËan primjer u kojemu su se svielementi sretno poklopili, osim jednoga - Ëinjenice kojusmo veÊ spomenuli: novinari vole istaknuti sponzorstvosportskoga kluba, ali ne vole, a razloge toga ovdje nestignemo analizirati, isticati sponzorstvo u kulturi.

T-mobile je u suradnji s Institutom za suvremenu umjet-nost pokrenuo projekt koji se sastojao od natjeËaja,izbora i otkupa umjetniËkih djela. Za predstavljanjeotkupljenih djela organizirano je 18 izloæbi diljemHrvatske, te su na kraju dvije zbirke umjetniËkih djela,razmjerno visoke vrijednosti, poklonjene hrvatskimmuzejskim institucijama.

Dakle, T-mobile je dobio svoju zapaæenost, ostvario idruge svoje ciljeve druπtvene korisnosti, Institut je reali-

24 http://www.culturenet.hr/v1/hrvatski/infoservisread.asp?id=6208

25 http://www.zaba.hr/info/abo/news/press/habo_press306.htm

26 Ibid.

je verzija teksta prilagođena objavljivanju u tiskanom obliku ineznatno je promijenjena.

38 zirao inovativni model projekta u kulturi, decentralizira-no djelovao diljem Hrvatske tijekom dvije godine i timeomoguÊio dio svoje egzistencije; 18 je gradova, galerijai muzeja dobilo program, a dvije su muzejske institucijedobile vrijedne donacije za svoj fundus. Pri tome suumjetnici bili plaÊeni, a djela su im pohranjena u muzej-ske zbirke. Samo su naπi mediji pri tome zakazali;ubuduÊe Êemo se javiti sportskim novinarima.

Da su muzeji svjesniji moguÊnosti koje proizlaze izsuradnje institucija razliËitih djelatnosti i da nisuuglavnom zadovoljni u svojem gnijezdu, financiranomjavnim sredstvima, mogli bi postizati mnogo veÊe iopseænije rezultate, biti zapaæeniji i druπtveno korisniji,pa i dobivati viπe sponzorstava. Jer sponzori postoje,tu su i, ne zaboravimo, ne dobivaju dovoljno dobre pro-jekte kojima bi bili zadovoljni.

Dijagnoza nam govori da je osnovni razlog svemu tomeËinjenica da muzeji nemaju dovoljno budnosti da pre-poznaju svoje interese u zajedniËkim interesima, akamoli u tuim.

No vrlo je vaæno na kraju reÊi i to da muzeji nisu jedinekulturne institucije koje se tako ponaπaju. Javna kul-tura, ona koja je financirana javnim sredstvima, manjeje aktivna izvan svoje nuæne djelatnosti. Razloge i za tomoæemo pronaÊi u sustavu kulture kojim upravljaMinistarstvo kulture. Kao πto je iz teksta vidljivo,Ministarstvo je nekoliko puta zapravo preuzelo uloguonoga tko traæi sponzora. To se ponovilo, od ovdjenavedenih primjera, u famoznom Bijelom kvadratu kul-ture, u kojemu je aktivno krenulo prema gospodarstvu,ali pogreπnim putem, kao i u primjeru s Kultura.hr, gdjeje bilo zamoljeno za savjet koji se, umjesto u partner-stvo, pretvorio u banalno usmjeravanje sponzorskihsredstava u vlastite interese.

Tako se na podruËju sponzoriranja kulture odraæava bitkulturnog djelovanja: kultura i umjetnost oslikavajusuvremeno druπtvo i vrijeme u kojemu æive i stvaraju.Na primjeru podruËja i aktivnosti koji trenutaËno vladajuhrvatskim druπtvom kultura odraæava sve nesporazumena relaciji Vlada - Ministarstvo financija - Ministarstvogospodarstva - Ministarstvo kulture. U tome sekreativno, kao πto im nalaæu sva pravila djelatnosti,snalaze i sponzori i muzeji. Za sada je suradnja bilate-ralna, izmeu tvrtki i kulturnih organizacija. Moæemo sesamo nadati da Êe s viπe ukljuËenih protagonista, sviπe razumijevanje za zajedniËke interese, s viπe svijestio druπtvenoj korisnosti, u taj odnos o kojemu smoraspravljali uÊi i Ministarstvo kulture kao predstavnikvlasti i sustava, te da Êemo zajedno, s viπe partnera,postiÊi i trajnije vrijednosti.

Primljeno: 19. svibnja 2006

Napomena: Tekst je napisan za Seminar o sponzorstvu u muzejima,u organizaciji Muzeja suvremene umjetnosti, održan u Muzeju“Mimara” 17. i 18. listopada 2005. godine, gdje je i pročitan. Ova

PARTNER IN LASTING VALUES

The lecture gave a review of the relations between museumsand sponsors in Croatia during the last fifteen or so years. Acritical analysis is given of both sides in this relationship, usingseveral examples that are on the whole known to the public inCroatia. There is little material written concerning culturesponsorship, and particularly museum sponsorship, in Croatia.This is also a reflection of the fact that there are relatively fewgood examples of museums and culture being in fact spon-sored. Who has the more important role, who is supposed totake the initiative and who is to be credited with the results -all these are questions that it is not easy to answer. Weremuseums more aware of the possibilities that derive from col-laboration with institutions of varying activities and were theynot only on the whole content to fund their activities with pub-lic money, they could achieve much bigger and extensiveresults, be more in the public eye and more socially useful, andwould hence attract even more sponsors. For sponsors doexist, but do not get enough good projects to satisfy them. Wecan only hope that when more entities are involved, with moreunderstanding for common interests, more awareness of socialbenefits, then the Ministry of Culture too will get into this dia-logue, as representative of government and the system, andwill together with several partners achieve more lasting values.(The summary contains several fragments taken from the textof Janka Vukmir “Partner in Lasting Values”).

HRVATSKI POMORSKI MUZEJ U SPLITU

MIRJA LOVRI∆ Hrvatski pomorski muzej Split, Split

IM 36 (1-2) 2005.

RIJE» JE O...

MAIN FEATURE

IZ POVIJESTI

Od Jadranske izloæbe do Hrvatskoga pomorskogmuzeja Split (HPMS). Hrvatski pomorski muzej Splitmlada je ustanova u kulturi grada Splita koja joπ ne biljeæi ni prvo desetljeÊe svojeg postojanja. Meutim, uSplitu, gradu velike pomorske, luËke i brodograevnetradicije, u proπlosti je bila bogata i tradicija muzejskedjelatnosti povezana s tim gospodarskim granama.Stoga kazivati o najmlaemu splitskomu muzeju nuænopodrazumijeva navoenje kronologije zbivanja ipraÊenje tijeka od prvih projekata za pomorski muzejveÊ dvadesetih godina 20. stoljeÊa pa do danas. Utom je kontekstu Hrvatski pomorski muzej svjedoËan-stvo tradicije pomorskog muzealstva u Splitu, dugogosam desetljeÊa.

Izloæba Jadranske straæe. PoËetak pomorskogmuzealstva u Splitu, a samim time i pomorskih muzejauopÊe (jer, kako Êemo vidjeti, postojala su Ëak tri),zabiljeæen je daleke 1925. godine. Naime, prilikomsveËanog otvorenja tzv. LiËke pruge, æeljezniËkog spojaSplita s unutraπnjoπÊu, jedan od dogaaja koji je obi-ljeæio taj sveËani Ëin bila je i velika Jadranska izloæba.Njome se prvi put izloæenom graom pokuπala skrenutipozornost javnosti na vaænost i vrijednost jedne zemlje(tada u sastavu monarhistiËke Jugoslavije) Ëije jebogatstvo obala koja je povezuje sa svijetom. Ali tobogatstvo tek je trebalo prepoznati. U tom svjetlu valjapromatrati i rad Jadranske straæe, pomorsko-propa-gandne organizacije (osnovane u Splitu 19. veljaËe1922. godine), Ëijom je inicijativom postavljenaJadranska izloæba; …, od 25. srpnja do 25. kolovoza1925. god., na kojoj se prikazalo hrvatsko primorje injegovo privredno stanje.1

Ova izloæba, u hitnji improvizirana, sa Ëednim sredstvi-ma, ali sa mnogo dobre volje i ljubavi, ona je jedankonkretan poËetak, jedan prvi stvaran alarm primorja:da se vidi barem u blijedoj slici πta Jadran ima i πta mutreba, pa da se upre i pomogne!2

I doista, sudeÊi prema napisima vrlo popularnogaistoimenoga glasnika Jadranska straæa (mjeseËnika kojije tiskan od 1923. g.), izloæba je ubrzo postigla svoj prvicilj.

Procijenilo se, naime, kako bi izloæena graa, koja jetematski tek doticala prikaz razvoja i stanja brodarstva,brodogradnje i ribarstva, rijeËju, bogatstvo priobalja,mogla posluæiti kao temelj za stvaranje prve stalnepomorske (ali) muzejske izloæbe. Stoga je Jadranskastraæa, na svojoj sjednici (sijeËanj 1926.), zakljuËila dase u Splitu osnuje Pomorski muzej koji je veÊ poËeo dase ureuje u dvjema sobama, koje je opÊinskoUpraviteljstvo u Splitu blagohotno besplatno ustupilo.3

Otkupom, a najviπe darovanjem, u godinama πto sli-jede, odnosno do 1933. godine, prikupljana je graa zabuduÊi Pomorski muzej u Splitu. Dakako, sve podpatronatom spomenute Jadranske straæe, koja je nesamo pozivala graane da daju na raspolaganje svojepredmete vezane za pomorstvo, veÊ je vodila i struËnuskrb o prikupljenoj grai te bez ikakvih dotacijadræavnih prosvjetnih tijela financijski podmirivala svetroπkove nastajanja splitskoga pomorskog muzeja.

Dom Jadranske straæe. Orijentacija Jadranske straæebila je vidljiva u svim segmentima njezina djelovanja.Osim veÊ spomenutoga istoimenoga glasila, tiskane supopularne broπure i knjige, pokrenuta je Pomorska bib-lioteka, organizirani su skupovi, seminari, javne mani-festacije na kojima su se prodavali predmeti sa znakomJS, odræavani su pomorsko-propagandni teËajevi, vodi-la se briga o razvoju pomorskog πporta itd. I, ne manjevaæno, brojem Ëlanova postajali su najbrojnija organi-zacija u dræavi. U tom svjetlu 5. srpnja 1931. godinesveËano je postavljen temeljni kamen druπtvenog domaJadranske straæe, u koju se trebao smjestiti i Pomorskimuzej.

Otvorenje Pomorskog muzeja. Prvi dio druπtvenogdoma Jadranske straæe sagraen je 1933. godine(zavrπen je u oæujku 1938.g.), kada je i Pomorski muzejdobio svoje prve prostorije. SveËani Ëin odræan je 8.prosinca 1933. godine, a predsjednik organizacije dr.Ivo Tartalja rekao je: Naporima, poærtvovanjem i dopri-nosima cjelokupnog udruæenja JS sazidan je ovaj prvidio doma u Splitu na zemljiπtu, πto ga je Jadranskojstraæi poklonio grad Split, uz uslov da se na njemupodigne zgrada, koja Êe u prvom redu sluæiti zaPomorski muzej.4

1 Jadranska straža, Split, III./1925.,br. 7, str. 174

2 Jadranska straža, n.d., br. 8,str.207.

3 Jadranska straža, IV./1926., br. 1,str.17.

4 Jadranska straža, XII./1934., br. 1,str.27.

40

Muzej je imao tri odjela, i to obale, brodarstva i ribarst-va. Prvi kustos Pomorskog muzeja bio je dr. Ivo RubiÊ,priznati hrvatski geograf, koji je vodio Muzej sve dotravnja 1941. godine. Bez stalnoga struËnog osoblja dr. I. RubiÊ, znanstvenik i predani entuzijast, sav svojrad unutar te ustanove posvetio je skupljanju i oËuvanjusvih predmeta vezanih za naπe pomorstvo. ©toviπe,omoguÊio je da pomorstvo u muzeoloπkom smisludobije svoj solidni temelj.

Pomorski muzej Jugoslavenske akademije znanosti iumjetnosti. Nakon devetnaest godina djelovanja radJadranske straæe naglo je prekinut 1941. godine,poËetkom Drugoga svjetskog rata. Prvi splitskiPomorski muzej doæivio je istu sudbinu, od 1941. svedo 1944. bio je zatvoren. Svu imovinu Jadranskestraæe - zgrade, inventar i ostalo, nakon rata jenacionalizirala ondaπnja dræava. Pomorski je muzej,

meutim, potpao pod Upravu Prosvjetnog odjelaOblasnog NOO-a za Dalmaciju u Splitu, a 1946.godine prelazi u nadleænost Uprave pomorstva u Splitu.KonaËno ga 25. listopada 1948. preuzimaJugoslavenska akademija znanosti i umjetnosti uZagrebu. Iste godine Muzej je u prostoru nekadaπnjegdoma Jadranske straæe otvoren za javnost. Prikazanagraa mahom je bila ista (obalni, ribarski, brodarski ipovijesni odjel), ali je slijedila aktualnost trenutka - udominantnom prvom dijelu bila je prikazana borba par-tizana na moru protiv okupatora. Usto, Muzej je imao iodjel reljefa cijelog Jadrana i odjel obnove u kojemu jena grafikonima prikazan razvoj i socijalistiËko podizanjepomorstva i brodogradiliπta.

Ustanova je organizacijski bila pod neposrednomupravom Jadranskog instituta Akademije sve do 1952.godine, kada ga preuzima Odjel za filozofiju i druπtvenenauke Akademije.

Novi smjeπtaj Pomorskog muzeja JAZU. U poslijerat-nom razdoblju zgrada Pomorskog muzeja na ZvonËacudodijeljena je Komandi JRM odnosno Hidrografskominstitutu JRM, a zauzvrat je za smjeπtaj Pomorskogmuzeja dodijeljena palaËa Milesi u srediπtu grada.Prelijepa graevina, podignuta u doba kasne rene-sanse i ranog baroka na poËetku 17. stoljeÊa, adapti-rana je za potrebe Muzeja. DapaËe, osim novoureenezgrade zapoËeta je razrada postava Muzeja na temeljunovih muzeoloπkih naËela. Postav je tematski odreenmotivom stoljetne borbe naπeg naroda na Jadranu iutjecaja pomorstva na socijalne, kulturne i politiËke pri-

sl. 1-2. Pomorski muzej JAZU. Stalni

postav 1950.-1960.

Fotodokumentacija: Fototeka MDC-a

41like na Jadranu. Vremenski je obuhvaÊeno razdoblje odprve pojave pomorstva na Jadranu, u doba prapovi-jesti, pa sve do 20. stoljeÊa. Koliko je to bio vaæan kul-turni i muzejski projekt, svjedoËi i podatak kako je nacrtpostava trebao odobriti Odjel za filozofiju i druπtvenenauke JAZU. Slijedom kronologije, Pomorski je muzejotvoren, sada veÊ treÊi put, 29. studenoga 1956. natadaπnji Dan Republike. SveËano otvorenje u ime JAZUobavio je akademik dr. Grga Novak, a prvi upraviteljMuzeja bio je kapetan Oliver Fijo.

U godinama πto slijede biljeæi se vrhunac djelovanjaustanove a Pomorski muzej jedna je od najposjeÊenijihkulturno-historijskih ustanova grada Splita.5

Dva pomorska muzeja i dvije koncepcije. Dvadeset ipet godina, od 1960. do 1985., Split je imao dvapomorska muzeja, Pomorski muzej JAZU i Vojno-pomorski muzej, πto je doista izniman primjer Ëak i usvjetskim razmjerima. Ali dok je jedan sasvim polako,ali sigurno iπao kraju svoje obale, drugi je plovio “nekimdrugim” vodama.

Sredinom πezdesetih godina proπlog stoljeÊa, naime,JAZU svoju aktivnost sve viπe usmjerava premaznanstvenom radu. Naæalost, to se odrazilo i na sud-binu Pomorskog muzeja. Sve manje egzistirajuÊi kaoustanova, Muzej se ugasio 1966. godine i postao tekstalna izloæba Zavoda za pomorstvo JAZU. Ali i ta Êeforma krenuti svojemu kraju.

Mijenjanjem imena, 1981. godine, u Zavod za znanost iumjetniËki rad HAZU te proπirenjem znanstvenog djelo-vanja na povijest i umjetniËko stvaralaπtvo, pomorskaÊe izloæba egzistirati joπ Ëetiri godine. Kao posljednjititraj nekadaπnje organizacije nacionalno osvijeπtenih ipomorski orijentiranih intelektualaca entuzijasta, ugas-nut Êe 1985. godine.

Zamisao o osnivanju Vojno-pomorskog muzeja JRMobjelodanjena je u Dubrovniku 1957. godine, nagodiπnjem zasjedanju Sekcije pomorskih muzejaSaveza muzealaca FNRJ. Tom prilikom, Anelko KalpiÊi Andrija DaboviÊ, predstavnici Vojno-pomorskog muze-ja u Splitu, koji je u poËetnoj fazi organizacije, izvijestilisu prisutne o dosadaπnjim radovima i o osnovnomprednacrtu postave i opreme ove buduÊe institucije, ukojoj Êe biti prikazana uloga naπe mlade ratnemornarice u NOB-i, te njen dosadaπnji razvitak.6

Vojno-pomorski muzej osnovan je, dakle, 1960.godine. Prva izloæba NOB na moru za javnost je otvo-rena 10. rujna 1962. godine, u povodu jubilarne pro-slave 20. godiπnjice osnutka Jugoslavenske ratne mor-narice. Muzej je bio smjeπten u srediπtu grada, u baro-knom bedemu Priulli. Sadræaj izloæbe obuhvaÊao je sli-jed dogaaja od travanjskog rata 1941. godine i ustan-ka u mjestu Gradac sijeËnja 1942. godine, pa do oslo-boenja Istre i Trsta. Izloæba je bila skromnih dimenzijauglavnom zbog malog i neprikladnog prostora.7

Prikupljanjem nove grae prostor od 400 m2 u bedemuPriulli sve se viπe pretvarao u depo.

U iduÊih dvadeset godina ta je institucija djelovala udva smjera, koja Êe u konaËnici rezultirati preseljenjemVojno-pomorskog muzeja u nove prostore. Naime,intenzivnim prikupljanjem i otkupom muzejske grae,koja i nije sva imala predznak “vojna”, te dodjelomprostora u tvravi Gripe, koji se pripremao i adaptirao,sve je bilo spremno za preseljenje Vojno-pomorskogmuzeja.

Tvrava Gripe. Dvadeset godina svojeg postojanjaVojno-pomorski muzej JRM sveËano je obiljeæiootvorenjem novih prostora u tvravi Gripe 9. rujna1982. godine. Osim Muzeja, tu je bila smjeπtena iGarnizonska vojna biblioteka te Vojni orkestar Ratnemornarice. Kompleks je sadræavao izvanredno oprem-ljen muzejski prostor (radionicu za restauriranje i konz-erviranje metala, fotolaboratorij, crtaonicu, modelarsko-stolarski odjel itd.), na viπe od 3 300 m2 unutraπnjepovrπine. Takoer, Muzej se koristio i prostorom od5000 m2 ureenoga dvoriπnog prostora za vanjskiizloæbeni postav.

Koncepcijski, muzejska je graa trebala bitirasporeena u tri tematske cjeline s prikazom cjelokup-ne vojno-pomorske proπlosti; od seobe naroda do1918. godine, preko razdoblja od 1918. do 1945.godine i, naposljetku, do poslijeratnog razvoja JRM.Meutim, prilikom sveËanog otvorenja prezentiran jesamo drugi tematski dio, kao i vanjski izloπci artiljerij-skoga te podvodnog oruæja uz dominantan pramËanidio parobroda “Bakar”.

Slijedom spomenutoga, Vojno-pomorski muzej bio je iostao usko specijalizirani povijesni muzej koji je ponaj-prije Ëuvao i izlagao materijalna svjedoËanstvamornarice NarodnooslobodilaËke vojske Jugoslavije teratne mornarice socijalistiËke Jugoslavije.

Ipak valja reÊi, bez idejno-politiËkih konotacija i primislijednog vremena, i ovaj je Muzej ostavio traga kako umuzejskom æivotu grada Splita, tako i u pomorsko-muzeoloπkom smislu.

sl. 3. Tvrava Gripe, lokacija Hrvatskoga

pomorskog muzeja Split

5 Naše more,, Dubrovnik,V./1958.god., br. 1, str.7.

6 Naše more, n.d., br. 1, str.8.

7 Naše more, XIII./1966., br. 4-5,str. 148.

42

Vojno-pomorski muzej Hrvatske ratne mornarice.Raspadom SFRJ Muzej mijenja ime u Vojno-pomorskimuzej Hrvatske ratne mornarice.

Podizanjem barjaka Republike Hrvatske na jarbolpramËanog dijela legendarnog broda Bakar, uz intoni-ranje republiËke himne i poËasni stroj Zbora narodnegarde, 15. rujna 1991. godine, u 18 sati, zavrπena jeprimopredaja tvrave Gripe, prvog vojnog objekta uVojno pomorskoj oblasti,…Tom sveËanom Ëinu sim-boliËkog raanja Hrvatske ratne mornarice, na palubiistog broda koji je 9. rujna 1943. godine prvi put zavijo-rio zastavu bivπe Jugoslavije,…, himnu RepublikeHrvatske izveli su pripadnici nekadaπnjeg orkestraRatne mornarice, ali sada veÊ u svojstvu glazbenikahrvatskih oruæanih snaga.8

Bio je to, takoer simboliËno reËeno, i trenutak kojim jeotpoËeo neizvjestan put prenamjene cjelokupnetvrave Gripe, kao i muzejske grae kojoj, osim pitanjavlasniπtva, ni namjena nije bila definirana.

U vremenu πto slijedi Muzej je stoga bio u fazipretvorbe zbog promjene vlasniπtva prostora bivπevojske u vlasniπtvo Hrvatske ratne mornarice, s naz-nakom: Po prijedlogu HRM-a Ëitav Êe se kompleksobvezatno demilitarizirati.9 U tom smislu odlukom VladeRepublike Hrvatske od 22. rujna 1992. cjelokupnatvrava Gripe dodijeljena je Gradu Splitu. Primopredajaobjekta obavljena je, meutim, tek potpisom zapisnikao primopredaji od 4. listopada 1995. izmeu GradaSplita i HRM-a.

Razdoblje do osnivanja Hrvatskoga pomorskog muze-ja Split. Prilikom primopredaje objekta Grad Split jepreuzeo obvezu osnivanja pomorskog muzeja u tvraviGripe. Stoga je krajem 1995. godine osnovana komisijaza primopredaju grae Vojno-pomorskog muzeja sazadaÊom popisa grae, opreme i inventara.Potpisivanjem zapisnika o primopredaji izmeu pred-stavnika Grada Splita i HRM-a 6. rujna 1996. to jenaposljetku i obavljeno. Valja, meutim, skrenutipozornost na spomenuto razdoblje jer je tada poglavitomuzejska graa tada bila izloæena devastaciji. To seogleda u Ëinjenici kojom se cjelokupni postav, ali igraa iz depoa, fotoarhiv, knjiænica, inventar i ostalo,bivπega Vojno-pomorskog muzeja (a sam je njegovpostav bio smjeπten u devet dvorana, na 2 400 m2), ukratkom vremenu trebalo premjestiti u prostor od 1 130m2, koliko je dodijeljeno buduÊemu pomorskomumuzeju. Naime, ostali dio zatvorenog prostora od 3 500 m2 dodijeljen je Dræavnom arhivu Split.

OSNIVANJE HRVATSKOGA POMORSKOG MUZEJA SPLIT(HPMS)

Odluku o osnivanju Muzeja donijelo je Gradsko vijeÊeSplita 25. srpnja 1997., Ëime je Grad postao njegovosnivaË i vlasnik. Nakon ispunjenja zakonskih obveza oosnivanju muzeja kao javne ustanove, HPMS je upisanu registar ustanova TrgovaËkog suda u Splitu 30. sijeËnja 1998.

U samom poËetku svog djelovanja Muzej se, meutim,naπao u vrlo nezavidnoj situaciji.

sl. 4. PramËani dio parobroda “Bakar”

PutniËko-teretni parobrod male obalne

plovidbe, vlasniπtvo Jadranske plovidbe

d.d. iz Suπaka, izgraen 1931. godine u

brodogradiliπtu East Cow, Engleska.

PoËetkom listopada 1943. godine uplovlja-

va u Bari kao prvi brod na kojemu se viho-

rila zastava nove Jugoslavije. Zaslugom

Druπtva za prouËavanje i unapreenje

pomorstva spaπen je od rezanja i

proglaπen spomenikom kulture.

HPMS, Zbirka plovila

8 Hemeroteka HPMS-a, SlobodnaDalmacija, 16. rujna 1991. godine

9 Hemeroteka HPMS-a, SlobodnaDalmacija, 3. listopada 1991. godine

43

U kaotiËnim uvjetima i uz golemu koncentraciju muze-jske grae, biblioteËnoga, arhivskoga i fotografskogafonda, opreme, inventara…, pridruæena je i graa nekihdrugih kulturnih institucija, odnosno SveuËiliπneknjiænice i novoosnovane splitske UmjetniËke akademi-je, kojoj je takoer dodijeljen dio prostora u tvraviGripe. U tom kontekstu upitnim je postalo i zadræavanjedodijeljenog prostora Muzeju. Naime, bilo je razmiπlja-nja na javnim okruglim stolovima kako se HPMS trebasmjestiti u ratnu luku Lora. U istom svjetlu, i ne manjevaæno, sugestivno se i sve glasnije iznosila sumnja opotrebi postojanja Muzeja. Obrazlagalo se to navodimao “iskljuËivo socijalistiËkoj i vojnoj grai”.

U ozraËju spomenutoga, predznak “vojni” poput stigmeje pratio Hrvatski pomorski muzej Split.

Prve aktivnosti Hrvatskoga pomorskog muzeja SplitGajeta “Perina”. Djelovanje HPMS-a i prve aktivnostiod samog su poËetka bile vrlo transparentne. »ak iiznenaujuÊe, jer je i prije otvorenja svoje prve izloæbeMuzej pokrenuo odreene akcije. U tom je kontekstu,poput nagovjeπtaja buduÊih smjernica, bila organizirana(1998. g.) akcija otkupa najstarije gajete na ovim pros-torima.

Brodica izgraena u Trogiru 1857. godine sigurno bidoæivjela sudbinu zapaljenoga najstarijeg splitskog leutai izgubljene bracere iz 1853. godine, izgraene u split-skom brodogradiliπtu. No drvena gajeta “Perina”, stara141 godinu, nasreÊu, nije zavrπila u tradicionalnomkomiπkom plamenu za Svetog Nikolu. Osim πto je

njezinim otkupom zapoËelo formiranje Zbirke malihplovila tradicionalne hrvatske brodogradnje, Muzej jezapoËeo i afirmiranje pristupa o brodu kao kulturnomdobru, dotada u Hrvatskoj nepoznatome.

Iz palaËe Milesi u tvravu Gripe. Iako u pravnomsmislu potpuno nova ustanova, Hrvatski pomorskimuzej Split u stvarnosti bio je slijednik fundusa bivπegVojno-pomorskog muzeja. Istodobno je, meutim, sli-jedeÊi naËelo prema kojemu Muzej skuplja raznolikeslike proπlosti, pokrenuta je inicijativa kojom bi se graabivπih splitskih pomorskih muzeja integrirala u fundusHPMS-a.

Naime, graa nekadaπnjega Pomorskog muzejaJadranske straæe, kao i Pomorskog muzeja JAZU, teposljednje stalne pomorske izloæbe HAZU bila jepohranjena u palaËi Milesi. Stoga je HPMS, u dogovoru

sl. 5. Viπki boj, 71 x 53 cm, ulje na platnu,

sign. A. Zieger, druga polovica 19. stoljeÊa

HPMS, Zbirka likovnih radova

sl. 6. Brik - πkuner “Cosmo G.” velike

obalne plovidbe, vlasniπtvo obitelji

DubokoviÊ iz Jelse, 68 x 47,5 cm, ulje na

platnu, sign. Ivancovich, 1871. godina

HPMS, Zbirka likovnih radova

44

i uz odobrenje HAZU, otpoËeo (takoer tijekom 1998.g.) preseljavanje spomenute muzejske grae u tvravuGripe. Time je, nesumnjivo, poveÊana ukupna vrijed-nost i cjelovitost naslijeenog fundusa Muzeja.

Okupljanje kolega i struke izdavaËkim prvijencemMuzeja. Zasigurno je bilo znakovito πto je Hrvatskipomorski muzej Split prvi put otvorio svoja vratakolegama i struci, i to mnogo prije nego πto je to uËiniosvojom prvom izloæbom za javnost i buduÊe posjetite-lje. Naime, u oæujku 1999. godine odræana je promocijado tada predmetno neobjavljene materije zaπtite muzej-skih predmeta od kovine. Predstavljanje knjige Uvod ukonzervaciju kovina akademskog kipara MiroslavaKlariÊa bila je prilika koja je struku i kolege objektivnoupoznala sa stanjem iza joπ uvijek za javnost zatvorenihvrata Muzeja.

OTVORENJE HRVATSKOGA POMORSKOG MUZEJA SPLITBrodovi, oruæje, ratovi. Izloæba kojom se HPMS pred-stavio javnosti otvorena je 30. prosinca 1999. Idejnozamiπljena kao prva od dvije izloæbe koje bi imale obi-ljeæja stalnog postava, tematski je odreena kao povi-jesni pregled pomorskog ratovanja hrvatskog narodana Jadranu te koncepcijski prikazana u sedam cjelina,od prvih pomorskih bitaka pod narodnim knezovima,od Domagoja i Branimira, bitke kod Makarske 887. go-dine, preko bitke kod Lepanta 1571. godine te Napole-onovih ratova na Jadranu, uz prvu viπku bitku iz 1811.godine, preko u narodnoj usmenoj predaji mnogo poz-natijeg “Viπkog boja” iz 1866. godine. Ratni luk pomor-ske povijesti hrvatskog naroda zatvarao se prikazomPrvoga i Drugoga svjetskog rata, sve do posljednjega,

Domovinskog rata voenoga na ovim prostorima, uzelemente splitske bitke na moru iz 1991. godine. Na350 m2 izloæbenoga muzejskog prostora, uz 150eksponata, javnosti je prikazan dio muzejske rizniceHPMS-a: umjetniËke slike s prikazima pomorskih bita-ka, noπnje i odore, primjerci hladnoga i vatrenog oruæja,u svjetskim razmjerima jedinstvena zbirka torpeda iz1866. godine, makete hrvatskih ratnih plovila, brodska inavigacijska oprema, pomorske karte…rijeËju, iznimneartefaktne poveznice minulih stoljeÊa odnosnopomorskih bitaka hrvatskog naroda voenih na ovimprostorima bilo pod tuom ili svojom zastavom.

Izloæba Portreti brodova Alexandera Kirchera. Tijekompripreme druge po redu izloæbe, koja je s veÊ posto-jeÊom, Brodovi, oruæje, ratovi, trebala dati objedinjeniprikaz ratne i trgovaËke mornarice, πto Êe u konaËniciËiniti postav Hrvatskoga pomorskog muzeja Split,meu nerazvrstanom likovnom graom bivπeg Vojno-pomorskog muzeja preæivjela je jedinstvena kolekcija.RijeË je o (u kartonskoj kutiji pronaenoj) zbirci od 32neuokvirene slike jednoga od najboljih austrijskihodnosno njemaËkih slikara brodova, marinistaAlexandera Kirchera (Trst, 1867. - Niederlosnitz, 1939.).

Ta iznimna likovna ostvarenja (ulja na kartonu) s motivi-ma brodova i ratnih flota iz cijeloga svijeta, s kraja 19. ipoËetka 20. stoljeÊa, razvidno je, Ëekala su neko“drugo vrijeme” da budu prezentirana. Stoga je uMuzeju postavljena izloæba s naslovom Portreti brodovaA. Kirchera (otvorena 28. prosinca 2000.) koja jeprivukla pozornost splitske kulturne javnosti. Naime, taizloæba, kojom je afirmiran opus jednog vrsnog, ali rela-tivno nepoznatog slikara bila je pravo osvjeæenje utrenutku izlaganja. Meutim, ujedno je bila iiznenaenje u kontekstu spoznaje o raznolikostipohranjene muzejske grae. To viπe, bila je to izloæbakojom je javno potvreno kako je Hrvatski pomorskimuzej Split za kratko vrijeme opravdao razloge svojegosnivanja i postojanja.

Jedrenjaci. Tom je izloæbom, otvorenom 14. veljaËe2002., objelodanjen postav Hrvatskoga pomorskogmuzeja Split. S prizvukom nostalgije i s jednostavnimnazivom - Jedrenjaci - prezentirana je povijest i razvojtih plovila kao cjelovit uvid u hrvatsku pomorskubaπtinu od antike do pojave parnog stroja. Na 700 m2

izloæbenog prostora prikazano je viπe od 500 predmetakao vremensko putovanje koje poËinje u ranoj antici inastavlja se kroz starohrvatske pomorske tradicije, uzrazvoj jedrenjaka 17., 18. i 19. stoljeÊa.

Polaziπte su hidroarheoloπki nalazi, rimska sidra iamfore, brodski ukrasni i uporabni predmeti, brojnepomorske karte, “portulani” iz 1764. i 1795. godine,umjetniËke slike jedrenjaka, modeli brodova, pramËaniukrasi - pulene iz 1800. godine, odore, zastave, pisanidokumenti, brodski dnevnik iz 1872. godine; impresiv-na zbirka navigacijske opreme i instrumenata, svje-

sl. 7. Pitos, 1./2. stoljeÊe

Visina 160 cm, πirina po sredini pribliæno

150 cm, vanjski promjer otvora (obod) 88

cm, unutarnji promjer otvora 66 cm

HPMS, Zbirka podmorskih nalaza

45

dodæbe i matrikule hrvatskih pomoraca na talijanskomjeziku, sve do prve svjedodæbe splitskog pomorca,strojara Petra ©akiÊa, pisane na hrvatskom jeziku, iz1908. godine. Naposljetku tu je i Odjel parobrodarstva,uz dominantan model putniËkog parobroda “KraljicaMarija” (sagraenog 1906. g.), koji je kao predmet itrag nekih proπlih, zaboravljenih splitskih pomorskihmuzeja saËuvan i izloæen u Hrvatskome pomorskomemuzeju Split.

Nepune tri godine nakon πto je ustanova otvorila svojavrata javnosti postalo je bjelodano kako je struka “stalana kraj” predrasudi o Muzeju koji je, kako za fundus,tako i kao institucija uopÊe dugo bio obiljeæen pred-znakom “vojni”. Tu je stigmu nosio od dana kada jedonesena odluka o njegovu osnivanju i postavljalo sepitanje njegove svrsishodnosti. Istina je, zapravo, vrlojednostavna i potpuno opravdana. Zanemarimo li sveæuËne rasprave i nesporazume, Muzej je imao svojprostor i svoju muzejsku grau. Muzej je imao i svojedjelatnike (od tri kustosa i jednog kustosa dokumen-tarista prvi je kustos zaposlen 1999., a ostali 2000. g.)koji su, u skladu sa zahtjevom struke, razvili sve mu-zejske funkcije i valorizirali HPMS kao ustanovu kojaistraæuje, Ëuva i provodi struËnu zaπtitu te znanstvenuobradu i prezentaciju pomorske baπtine. Ali kao sasvimposeban promicatelj povijesti naroda koji pripada meunajstarije pomorske narode svijeta, Muzej osobitopromiËe i potiËe revitalizaciju hrvatske pomorskebaπtine razvijajuÊi svijest o njezinoj vrijednosti.

Hrvatski pomorski muzej Split nije vojna, politiËka nibilo koja druga ustanova osim najmlaega splitskogmuzeja koji je u svoje djelovanje integrirao tradicijusplitskoga pomorskog muzealstva te samostalnimaktivnostima, uz rekonstruiranje kulturne i pomorskebaπtine bio i ostao otvoren prema razliËitim interpretaci-jama, kako u sadaπnjosti, tako i u izazovimabuduÊnosti.

Da je tako, posvjedoËeno je ne samo izloæbenomaktivnosti (uz postav se prireuju i prigodne izloæbeiako Muzej ne raspolaæe adekvatnim prostorom veÊ jedio postava premjeπten), veÊ i Ëinjenicom da je HPMSmjesto prezentacija struËnih publikacija i simpozijapomorskih te brodostrojarskih udruga, da razvija peda-goπko-edukativne akcije, da se bavi izdavaËkom djelat-noπÊu i, nadasve, da prezentira brod kao kulturnubaπtinu hrvatskog naroda. Muzej je prvi u RepubliciHrvatskoj zaπtitio brod kao kulturno dobro odnosnospomenik kulture. U tom svjetlu Ëesto i javno objelo-danjuje primjere druπtvenog nemara kada je rijeË onacionalnoj kulturnoj baπtini. Posljednji primjer togaodnosi se na austrougarsku carsku jahtu “Istranku”koja je intervencijom HPMS-a i Ministarstva kulture RHupisana na listu zaπtiÊenoga kulturnog dobra.

Ostale istraæivaËko-izloæbene aktivnosti Muzeja

Pitos - hidroarheoloπko istraæivanje. Obnova djelat-nosti podmorske arheologije u Splitu konstanta je uaktivnosti Muzeja. Ogleda se to i u pitosu kao rezultatu

sl. 8. Olovne preËke rimskih sidara, 1./2.

stoljeÊe

GrËke i rimske amfore, 5. stoljeÊe prije

Krista - 6. stoljeÊe

HPMS, Zbirka podmorskih nalaza

46

hidroarheoloπkog istraæivanja s nalaziπta u KaπtelSuÊurcu, koje je obavljeno suradnjom Ministarstva kul-ture - Odjela za zaπtitu arheoloπke baπtine, Podvodno-istraæivaËkog kluba Mornar i Hrvatskoga pomorskogmuzeja kao nositelja istraæivanja. PoËetak zaπtitnihradova zabiljeæen je u listopadu 2002. godine, a impre-sivan i cjeloviti pitos prezentiran je javnosti izloæbom 23.prosinca 2002.

Amfora - taj Ëudesni predmet baπtine. Takoer uprilog oæivljavanju djelatnosti podmorske arheologije, uMuzeju je prireena (prosinac 2004. - svibanj 2005. g.)izloæba Amfore dalmatinskog akvatorija. Tom prilikompredstavljeno je Ëetrdesetak amfora, preteæito rimskogpodrijetla, od 5. stoljeÊa prije Krista do 7. stoljeÊa, tegrËko i rimsko brodsko posue. Izloæba je realizirana usuradnji sa splitskim Konzervatorskim odjelom i nekoli-cinom privatnih posjednika amfora.

More i brodovi Johanna Seitsa. PrateÊi trag πto vodido dijela baπtine koji nedovoljno razabiremo, postavlje-na je u Muzeju (travanj 2005. g.) izloæba velikog slikaraJadrana i njegovih brodova, marinista Johanna Seitsa(1887.-1967.). Seitsov opus, kao svjedoËanstvoopËinjenosti beskrajnim morem i brodovima, prezenti-ran je slikama iz muzejske riznice dubrovaËkoga

sl. 9. Iz postava Hrvatskoga pomorskog

muzeja Split

sl. 10.-11. S izloæbe PoËeci splitskog bro-

dostrojarstva, Rossi - prvi hrvatski motori

47

Pomorskog muzeja i UmjetniËke galerije te djelima uobiteljskom naslijeu.

PoËeci splitskog brodostrojarstva - Rossi, prvihrvatski motori. Na Meunarodni dan muzeja 2006.otvorena je izloæba o malo poznatoj povijesti i razvojusplitskog brodostrojarstva koje postoji veÊ na prijelazuiz 19. u 20. stoljeÊe. Meu primjercima motora istiËe sestapni parni stroj s tegljaËa “Vridni” iz 1894. godine,jedini takav saËuvan na hrvatskoj obali Jadrana, a izni-man je i brodski dizelski motor splitske MetalurgiËnetvornice Rossi, iz prvih desetljeÊa proπlog stoljeÊa. Naizloæbi su prikazani brojni mjerni instrumenti, a od bro-dostrojarskih svjedodæbi osobito je vrijedna prva svje-dodæba na hrvatskom jeziku SpliÊanina Petra ©akiÊa,pomorskog strojara III. klase od 20. studenog 1908.

Fundus Hrvatskoga pomorskog muzeja Split

Raznovrsnu i vrijednu muzejsku grau Ëine ove zbirke:

� Zbirka pomorskih karata i peljara� Zbirka zastava i signalnih zastava� Zbirka odliËja, medalja i plaketa� Zbirka odora, noπnji i opreme� Zbirka maketa� Zbirka brodske opreme i sredstava� Zbirka navigacijske opreme i sredstava� Zbirka oruæja i oruæanih sustava� Zbirka likovnih radova� Zbirka podmorskih nalaza� Zbirka plovila� Zbirka brodskih strojeva i brodogradnje� Zbirka brodskih ukrasnih predmeta� Zbirka ronilaËke opreme i sredstava� Zbirka ribarstva.

Zbirka pomorskih karata i peljara. Najstariji predmetiu Zbirci jesu veduta ©ibenika i kartografski planMakarske iz 16. stoljeÊa, dijelovi Izolara venecijanskogkartografa G. F. Camocija, a potom slijedi Mercatorovakarta Slavonije, Hrvatske, Bosne i Dalmacije, izdanje iz1648. godine.

Kartografija 18. stoljeÊa zastupljena je s nekoliko karataali i s dva peljara, rad francuskog kartografa JosephaRuoxa. Prvi je RECEUIL DES PRINCIPAUX PLANSDES PORTS ET RADES DE LA MER MEDITERRANEE,tiskan u Marseilleu 1764. godine, a sadræava 121 list splanovima mediteranskih luka. Drugi, takoer izloæen upostavu, naæalost nema prve stranice ni naslova, atiskan je u Livornu 1795. godine i ima 183 lista sprikazima Splita te drugih jadranskih i mediteranskihluka.

Meu kartama iz 19. stoljeÊa osobito je zanimljivakvarel PLANO TOPOGRAFICO DE RAGUSA E SOB-BORGHI COL CIRCONDARIO MARITTIMO DI BRENOE RAGUSA VECCHIA, koji je podijeljen na dva dijela. Ugornjem je dijelu pogled s mora na Dubrovnik i okolnabrda, a u donjemu je prikazano cijelo dubrovaËko pri-morje, sve do Cavtata. Akvarel je rad DubrovËaninaM.P. Seuricha (?), a nastao je 1809. godine ponareenju Trogiranina I. D. Garanjina, generalnogupravitelja Dubrovnika i Kotora za vrijeme francuskevladavine.

sl. 12. U pozadini: grb Hrvatske ratne

mornarice sluæbeno je prvi put prikazan

15. sijeËnja 1992. na sveËanom koncertu u

Hrvatskome narodnom kazaliπtu u Zagrebu

HPMS, Zbirka odliËja, medalja i plaketa

sl. 13. Svjedodæba Petra ©akiÊa o

osposobljenosti za pomorskog strojara III.

(treÊe) klase; Prva svjedodæba pomorskih

zvanja na hrvatskom jeziku od 20.stu-

denog 1908.

Zbirka dokumentarne grae ratne

mornarice, 1991.g.

Poklon Mile »atlaka

HPMS, Zbirka odora, noπnji i opreme

sl. 14. Brodski dnevnik fregate “Novara”

voen tijekom znanstvene ekspedicije

oko svijeta 1857. - 1859.; zapovjednik eks-

pedicije Bernhard von Wullerstorf-Urbair

20,3 x 23,3 cm; 570 str.

Zbirka dokumentarne grae

Podzbirka rukopisa

Spomen medalja “Novara”, 1859.g.

ø 46 mm, pozlaÊena bronca, kovano

HPMS, Zbirka odliËja, medalja i plaketa

48 Muzej posjeduje i pomorske karte iz 19. stoljeÊa, kojesu tiskane nakon istraæivanja talijanskih, francuskih,πpanjolskih, engleskih i austrijskih pomorskih Ëasnika.

Ipak, najveÊi dio Zbirke Ëine pomorske karte i planovikoji su rezultat 144-godiπnjeg djelovanja hidrografskesluæbe na istoËnoj obali Jadrana, od pulskog Zavoda k.u. k. mornarice, preko hidrografskih institucijaKraljevine SHS/Jugoslavije i SFRJ do danaπnjegaHrvatskog hidrografskog instituta.

Stariji dio Zbirke primarno je obraen i inventariziranasu 23 predmeta dok je novi, izdanja Hidrografskoginstituta JRM, u obradi.

Zbirka zastava i signalnih zastava. Jedna je od brojni-jih zbirki iz fundusa Muzeja. Najstariji predmeti potjeËuiz druge polovice 19. stoljeÊa, i to su zastava ratne itrgovaËke mornarice Austro-Ugarske te zastavaPeljeπkoga pomorskog druπtva.

Iz razdoblja partizanskog rata na moru 1941. - 1945.godine Muzej, jedini u Hrvatskoj, posjeduje dvije zas-tave s partizanskih brodova iz Makarskog primorja iz1942. godine. RijeË je, naime, o zastavama koje su sekoristile prije ustanovljenja sluæbenih zastava ratne itrgovaËke mornarice nove Jugoslavije u prosincu 1943.godine.

BuduÊi da je graa najveÊim dijelom naslijeena odVojno-pomorskog muzeja JRM, razumljivo je πto goto-vo cijelu podzbirku Ëine vojnopomorske zastave,komandne zastave i plamenci te rangovne zastavebrodova bivπe dræave.

Posebnu podzbirku takoer Ëine zastave i stolne zas-tavice brodarskih poduzeÊa, od zastave Jadranskeplovidbe d.d. iz Suπaka iz prve polovice 20. stoljeÊasve do nove zastave Splitske plovidbe d.d., dizajniraneu samostalnoj Hrvatskoj.

Zbirka je u cijelosti primarno obraena (osim dviju zas-tava kojima joπ nije sigurno utvreno podrijetlo), i inven-tariziran je 291 predmet.

Zbirka odliËja, medalja i plaketa. U Muzeju se nalazikolekcija od dvadesetak razliËitih spomen-medaljanastalih od poËetka 19. stoljeÊa (npr. od zakljuËenjamira u Parizu 1814. g.) sve do druge polovice 20. sto-ljeÊa (npr. spomen-medalja Nikola KarkoviÊ, iskovana1966. g. u povodu 100. obljetnice Viπkog boja).

Kao osobito zanimljive navodimo spomen-medaljuWilhelm von Tegetthoff, rad istaknutoga beËkog meda-ljera Josefa Tautenhayna; medalju posveÊenu ekspedi-ciji fregate “Novara” 1857. - 1859. godine; medaljuFerdinand de Lesseps iz 1869. godine, u povoduotvorenja Sueskog kanala; medalju Ivan GunduliÊ sasveËanosti otkrivanja spomenika pjesniku u Dubrovniku26. lipnja 1893. te medalju transatlantika “Normandie”koju su dobili putnici na njezinu prvom putovanju iz LeHavrea u New York 1935. godine.

Zbirka sadræava i odliËja iz razdoblja Austro-Ugarske,Kraljevine Jugoslavije, socijalistiËke Jugoslavije te onaRepublike Hrvatske. NajveÊi dio odnosi se, meutim,na ordene i medalje iz razdoblja SFRJ te stoga Muzejposjeduje sva odliËja osim onih koja su dodjeljivana J.B. Titu i stranim dræavnicima.

Od novije grae Zbirke valja spomenuti donaciju Mile»atlaka, prvog zapovjednika Prvog odreda pomorskihdiverzanata HRM-a, koji je poklonio Muzeju sva odliËjaπto su mu ih dodijelili predsjednici Republike Hrvatskedr. Franjo Tuman i Stjepan MesiÊ.

Posebnu podzbirku Ëine plakete stranih ratnih brodovakoji su posjeÊivali Split od prve polovice 20. stoljeÊa dodanas.

Zbirka ima 153 primarno obraena i inventariziranapredmeta.

Zbirka odora, noπnji i opreme. Zbirka sadræava viπestotina razliËitih predmeta. Osim mornariËkih odnosnoËasniËkih odora s kraja 19. stoljeÊa, u Muzeju su i dvaizuzetno vrijedna izloπka vezana za najnoviju povijest.RijeË je o prvoj odori pomorskog diverzanta HRM-a iz1991. godine koju je Muzeju poklonio Mile »atlak, prvizapovjednik Prvog odreda pomorskih diverzanataHRM-a, te o odori prvoga hrvatskog admirala SveteLetice, koju je Muzeju poklonila njegova obitelj.

U Muzeju se Ëuvaju i odore mornara Bokeljskemornarice iz prve polovice 19. stoljeÊa, zajedno s pri-padajuÊim oruæjem, te dvije mornarske πkrinje, takoeriz 19. stoljeÊa.

Osim odora, Zbirka sadræava i velik broj drugih dijelovamornarske i ËasniËke opreme. Tu su epolete,epoletuπke i naramenice za oznaËivanje Ëinova iz svihrazdoblja, desetak vrpci s mornarskih kapa sa stranihratnih borova koji su tijekom 20. stoljeÊa posjeÊivaliSplit, eπarpe, dræaËi za sablju i bodeæ te remeni, razliËitiamblemi za kape i znakovi za oznaËivanje sluæbe nabrodu, sve do razliËitih mornariËkih puceta.

Zbirka nije u cijelosti primarno obraena, a inventa-rizirana su 123 predmeta.

Zbirka maketa. Meu najstarije modele koje Muzejposjeduje ubrajaju se oni koji su bili izloæeni naJadranskoj izloæbi 1925. godine, kao πto su modeligrËke troveslarke i liburne - ilirskog tipa broda, zatimmodel dubrovaËkog broda iz 16. stoljeÊa, te modeliribarskih brodova leuta i gajete.

VeÊi je dio Zbirke naslijeen ali Zbirka posjeduje i graukoja je svjedoËanstvo minucioznog rada i afirmiranihpojedinaca kakav je bio Miroslav ©tumberger, Ëiji jeizuzetno lijepi model bokeljskog πambeka, broda spoËetka 19. stoljeÊa izloæen u postavu. BuduÊi da je uposlijeratnom razdoblju pri MornariËko-tehniËkomremontnom zavodu u Tivtu osnovana posebna radioni-ca za izradu modela, koja je izraivala modele za bivπi

49

sl.15. PutniËki parobrod duge plovidbe

“Kraljica Marija”, sagraen 1906. godine

u Belfastu; vlasniπtvo Jugoslavenskog

Lloyda a.d. iz Splita

335 x 37 cm, maketa

HPMS, Zbirka maketa

Vojno-pomorski muzej, HPMS posjeduje brojne modelebrodova iz sastava ratne flote austrougarskemornarice, preko modela koji prate razvoj partizanskogratovanja na moru, sve do modela ratnog brodovljaJRM-a. Navedimo tek neke: model oklopnog broda“St. Georg” (na kojemu je izbio ustanak mornara u Bokikotorskoj od 1. do 3. veljaËe 1918.), impresivan modelbojnog broda “Viribus Unitis” (na kojemu je 31. listopa-da 1918. obavljena primopredaja austrougarske flotepredstavnicima Narodnog vijeÊa). “Pionir I” i “Pionir II”modeli su koji prikazuju poËetna plovila za partizanskoratovanje na moru, a posjetitelji imaju priliku vidjeti i

model torpednog Ëamca NDH.

Splitska bitka na moru iz 1991. godine, kada je rijeË omodelima brodova, obiljeæena je razaraËem “Split”, kojije te godine napao grad Ëije ime nosi.

Dio Zbirke maketa izloæen je i u dijelu s povijesnimprikazom razvoja jedrenjaka vrlo dobro oËuvanim mo-delima; primjera radi navodimo dvojarbolni tip brik imodel barke iz 19. stoljeÊa. Posjetiteljima je, meutim,najimpresivniji model putniËkog parobroda s poËetka20. stoljeÊa “Kraljica Marija”, koji je prvome splitskompomorskom muzeju poklonio Jugoslavenski Lloyd Split.

50

U Zbirci maketa primarno su obraena i inventarizirana134 predmeta.

Zbirka brodske opreme i sredstava. Raznolika je opre-ma kojom su se koristili naπi preci na plavim putimakojima su brodili. U fundusu Muzeja stoga se Ëuvajubrojni uporabni predmeti, od ferala iz 17. stoljeÊa dobrodskih svjetiljki iz 19. stoljeÊa, razliËitih oblika sidara,od admiralitetskoga iz 19. stoljeÊa do suvremenoga,zglobnog iz prve polovice 20. stoljeÊa. Tu je i, naËinomizrade, zanimljiva podzbirka bokobrana koji su se neka-da ruËno pleli od konopa, drveni spremnici i vjedra zavodu, oprema za πivanje jedara, kotve za podizanjetereta, pa sve do kolutova za spaπavanje. Pomorci,Ëesti posjetitelji Muzeja, s osobitim pijetetom zastanuispred izloæenog koluta za spaπavanje s motornogbroda “Tisa”, koji je potonuo 13. listopada 1965.

godine u blizini otoka Krete, odnoseÊi sa sobom 17ljudskih æivota.

U postavu se nalazi i priËuvno zapovjedno mjesto srazaraËa “Split” koji je rashodovan poËetkom 1980-ihgodina.

Zbirka nije u cijelosti primarno obraena i ima 145inventariziranih predmeta.

Zbirka navigacijske opreme i sredstava. Muzej Ëuvapredmete iz æivota naπih pomoraca koji svjedoËe onaËinu obavljanja pomorskog zvanja koje u proπlomvremenu nije bilo ni lako ni jednostavno. BuduÊi da jenavigacijska oprema broda πirok pojam, i graa Zbirkeje raznovrsna; od instrumenata za odreivanje kutova(kompasa) i za mjerenje kutova (smjernih ploËa i apara-ta), nadalje instrumenata za mjerenje brzine broda (brzi-nomjera), udaljenosti (daljinomjera) i dubine (dubinom-jera), sve do instrumenata za mjerenje vremena (satovai kronometara) i navigacijskog pribora (trokuta, πestara,usporednih ravnala). Najstarija je sprava za astronom-sko odreivanje poloæaja broda kvadrant iz 17./18.stoljeÊa, zatim oktant iz 18./19. stoljeÊa i sekstanti iz1856. i 1860. godine. U postavu se takoer nalazi na-vigacijski πestar iz 18./19. stoljeÊa, brodski kronometariz 1892. godine, te dalekozori iz 19. stoljeÊa, kao ikompasi u drvenom kuÊiπtu s magnetnim kuglamaproizvoaËa Sestrel, London, s poËetka 20. stoljeÊa.

VeÊi dio Zbirke Ëine navigacijski instrumenti proizvedeniu prvoj polovici 20. stoljeÊa, a pohranjeni su u Ëuvaoni-ci Muzeja.

sl. 16. i 17. Torpeda - najstariji primjerak iz

1866. godine

HPMS, Zbirka oruæja i oruæanih sustava

51

Zbirka nije u cijelosti primarno obraena i ima 84 inven-tarizirana predmeta.

Zbirka oruæja i oruæanih sustava. RijeË je o najbrojnijojzbirci u fundusu Muzeja koja sadræava grau u vremen-skom rasponu od 10. stoljeÊa, kakav je primjerakstarohrvatskog maËa, sve do strojnica i ruËnih bombitzv. πkveranke, koje su se izraivale u splitskombrodogradiliπtu i upotrebljavale u Domovinskom ratu.

Meu izloπcima hladnoga i vatrenog oruæja iz 16., 17. i18. stoljeÊa osobitu pozornost posjetitelja privlaËi teπkabrodska puπka iz 18. stoljeÊa, kao i kolekcija oruæjabokeljskog mornara iz 19. stoljeÊa.

Muzej posjeduje i primjerak strojnice Browning iz 1941.godine, koja je kao muzejski predmet imala sasvimnesvakidaπnju sudbinu. Kao zateËeni predmet splitsko-ga Vojno-pomorskog muzeja, predana je na upotrebutijekom Domovinskog rata, da bi se s ratiπta “vratila” uMuzej i opet postala muzejski izloæak, o Ëemu svjedoËii izloæena pisana dokumentacija.

Sastavni dio ove Zbirke je i u svjetskim razmjerimajedinstvena podzbirka torpeda. To prvo, po tehniËkouporabnim svojstvima pomorsko oruæje izumio je 1860-ih godina Hrvat Ivan Blaæ Lupis, umirovljeni kapetan fre-gate Ratne mornarice Austro-Ugarske Monarhije, usuradnji s Britancem Robertom Whiteheadom. Upostavu je izloæena kolekcija od najstarijeg primjerka iz1866. godine, preko tipova torpeda iz 1870-ih godinado kraja 19. stoljeÊa, pa sve do onih iz Drugoga svjet-skog rata i poslijeratnog razdoblja.

Posebna kolekcija Zbirke izloæena je u vanjskompostavu Muzeja. Najimpresivniji su brodski topovi iz1855. i 1857. godine, te tvravski topovi iz 1808.,1861. i 1866. godine. Smjeπteno je tu i viπe primjerakabrodskih topova ©koda od 1912. do 1930. godine, kaoi protuzrakoplovnih topova od 1936. do 1942. godine.


Zbirka likovnih radova. Zavjetne slike, akvareli razliËitihtipova jedrenjaka, ulja na platnu pomorskih bitakahrvatskog naroda, portreti naπih predaka - kapetana,

umjetniËka djela afirmiranih hrvatskih slikara (BartulBazi IvankoviÊ, Ivan MirkoviÊ, Vinko ForetiÊ, VjekoslavParaÊ, Jerolim Miπe, Joko KneæeviÊ…) dio su Zbirkelikovnih radova Muzeja.

Od najstarijih valja nabrojiti Galea Veneziana Capitania -Venecijansku galiju iz 17. stoljeÊa, akvarel na papiru;iznimno rijetku sliku raenu tehnikom akvarel-gvaπBrod kap. Petra DabinoviÊa La Sacra famiglia, sign. N.Scotti, 1784. g.; Pulaka Maria kap. Pavla DabinoviÊa,1804. g.; Brigantin Armelin kap. Adama G. DabinoviÊa,akvarel na papiru, sign. Gio Luzzo, Venice, 1865.godine.

Unutar Zbirke postoje i Ëetiri umjetniËka djelaposveÊena bitci kod Visa 1866. godine, a izloæena su upostavu Boj kod Visa 1866., litografija u boji na papiru,19. stoljeÊe; Viπki boj, ulje na platnu, sign. A. Zieger,druga polovica 19. stoljeÊa; Bitka pod Visom, ulje naplatnu, sign. L. Rocchi, 1893. godine; Talijanska flotarazara Vis 1866., ulje na platnu, sign. Vinko ForetiÊ,1953. godine.

Uz veÊ spomenutu cjelinu od 32 djela austrougarskogslikara marinista Alexandera Kirchera, Muzej posjeduje iπest djela joπ jednog velikog slikara Jadrana i njegovihbrodova - marinista Johanna Seitsa (1887. - 1967.)kojega je javnost imala prilike upoznati izloæbomPortreti brodova.


Zbirka podmorskih nalaza. Vrlo vrijedna muzejskagraa u cijelosti je izloæena u postavu, slijedom dvade-set amfora, grËkih i rimskih, od kojih je najstarija grËka

sl. 18. Oprema teπkog ronioca, kraj 19. -

20. stoljeÊe

HPMS, Zbirka ronilaËke opreme i sredstava

sl. 19. Pulene - ukrasne skulpture s pram-

ca korËulanskih jedrenjaka iz 19. stoljeÊa

Lik æene, visina 102 cm; lik muπkarca,

visina 117 cm

HPMS, Zbirka brodskih ukrasnih predmeta

52 iz 5. stoljeÊa prije Krista, a najmlaa bizantska amforaiz 7. stoljeÊa. U posebno izloæenim vitrinama postavlje-na je brodska uporabna keramika od 3. stoljeÊa prijeKrista do 2. stoljeÊa, kao i fragmentarna keramika sutisnutim æigom. Muzej takoer posjeduje πest olovnihpreËki rimskih sidara, od kojih je iznimno vrijedna olov-na preËka iz 1. stoljeÊa s natpisom M.SEM-PRONI.L.L.(Marcus Semproni-Lucius Liberti).

StruËnjacima najzanimljivija, a posjetiteljima najimpre-sivnija jest prinova Muzeja iz 2002. godine. RijeË je okeramiËkoj posudi velike zapremine - grË. pitosu (lat.dolium), s lokaliteta Trstenik u Kaπtel SuÊurcu,pronaenome na izvornome antiËkome mjestu, koji jesluæio za Ëuvanje æive ribe. Uz impresivne dimenzije(visina 160 cm, πirina po sredini 150 cm, vanjski obodotvora 88 cm), posebnost pitosa su 52 konusne per-foracije. Datiran je u 1./2. stoljeÊe, a prema naπimspoznajama, jedini je cjelovito saËuvan primjerak naovim prostorima.

Zbirka ima primarno obraena i inventarizirana 42predmeta.

Zbirka plovila. Ta je zbirka po broju izloæaka najmanjamuzejska zbirka, ali je po opsegu i sloæenostineusporedivo najveÊa. ObuhvaÊa πest plovila:

1. gajetu “Perinu”, izraenu 1857. godine u Trogiru,jedno od najstarijih saËuvanih plovila na JadranuuopÊe,

2. neretvansku lau, izraenu 1934. godine u Kominu,vjerojatno najstariju izvorno oËuvanu neretvansku lau,

3. neretvansku trupicu izraenu 1954. godine uKominu,

4. batanu “TonÊi”, izgraenu 1950. godine u Splitu,jednu od najstarijih saËuvanih batana na JadranuuopÊe,

5. pramËani dio parobroda “Bakar”, izgraenoga uEngleskoj 1938. godine,

6. Ribaricu “Streljko”, izgraenu 1938. u ©ibeniku,tijekom rata naoruæanu i preureenu u patrolni ËamacP» 22 Mornarice NOV-a; danas jedini saËuvani brodMornarice NOV-a iz Drugoga svjetskog rata i raritet uizvannacionalnim granicama.

Muzejska gajeta “Perina” prvi je brod koji je u naporimamuzejskih djelatnika za afirmacijom broda kao kul-turnog dobra 2000. godine upisana u Registarspomenika kulture Republike Hrvatske.

Zbirka brodskih strojeva i brodogradnje. Elementibrodskoga pogonskog stroja kao πto su dijelovi parneturbine, motori na naftu, dizelski motori i oto motoriËine grau te, u osnovi povijesno-tehniËke zbirke.

Muzej posjeduje vrijednu kolekciju; od parnog stroja skraja 19. stoljeÊa pa do dizelskih motora kakvi su se

upotrebljavali u drugoj polovici 20. stoljeÊa. Osobito seizdvaja motor s unutraπnjim izgaranjem koji je naprav-ljen u splitskoj MetalurgiËnoj tvornici Rossi oko 1922.godine, πto znaËi da je to prvi motor s unutarnjimizgaranjem izraen na podruËju ne samo Hrvatskenego i cijele jugoistoËne Europe. U Zbirci se nalazi i dioparne turbine s razaraËa “Zagreb”, iz sastavamornarice Kraljevine Jugoslavije, koji je porinut 30. oæujka 1938. u Jadranskom brodogradiliπtu uSplitu, kao i viπe drugih vrijednih izloæaka brodostro-jarske baπtine.

Zbirka nije u cijelosti primarno obraena i ima 16 inven-tariziranih predmeta.

Zbirka brodskih ukrasnih predmeta. Izuzetni su pred-meti te, u osnovi povijesno-pomorske, ali i umjetniËkezbirke. Da je tako, svjedoËi brodska drvena ukrasnafigura putto iz 18. stoljeÊa kao i krmeni natpis s broda“Providnost” takoer iz XVIII. stoljeÊa.

Od izloæenih pulena, ukrasnih pramËanih kipova, izdva-jamo dva: lik muπkarca i æene s pramca korËulanskihjedrenjaka iz 19. stoljeÊa.

U tijeku je primarna obrada Zbirke u kojoj je inventa-rizirano 9 predmeta.

Zbirka ronilaËke opreme i sredstava. RijeË je o malo-brojnoj zbirci koja ima 10 predmeta. Izloæeni su upostavu, i to redom od najstarijih primjeraka opremeteπkog ronioca, odijela i kacige s kraja 19. i poËetka20. stoljeÊa, kao i viπe predmeta diverzantske ronilaËkeopreme, odnosno aparata za dovod zraka koji su seupotrebljavali u prvoj polovici 20. stoljeÊa. Najzanimljivijije primjerak pumpe za dovod zraka teπkog ronioca snaznakom proizvoaËa “Sadler”, London, koja se kaopredmet joπ uvijek istraæuje.

Zbirka ribarstva. Premda je opsegom jedna od manjihzbirki, u njoj se Ëuva niz zanimljivih predmeta. To seosobito odnosi na kolekciju od 47 limenki i kutija zakonzerviranu ribu iz prve polovice 20. stoljeÊa, proizve-denih u dalmatinskim tvornicama u Visu, Komiæi,Makarskoj, Veloj Luci, Postirama, Trpnju,Rogoznici…Asortiman je bio raznolik, a proizvodi su,kao dalmatinski specijalitet, uglavnom bili namijenjeniizvozu, pa su na njima tekstovi na engleskome, fran-cuskome, njemaËkome, talijanskome i(li) πpanjolskomjeziku.

Meu ribarskim alatom i priborom u Zbirci se Ëuvajuvrπe izraene od pruÊa, kovane osti, razliËite vrsteudica, a osobito je zanimljivo tzv. sviÊalo-gradelada, nakojemu je gorjela vatra odnosno luË, iz 19. stoljeÊa.SviÊalo se upotrebljavalo za noÊni lov plave ribe prijeuvoenja petrolejskih svjetiljki.

Zbirka je u cijelosti primarno obraena i ima 54 pred-meta.

53Knjiænica Muzeja

Knjiænica Hrvatskoga pomorskog muzeja Split nijeotvorenog tipa i ustrojena je tako da se korisnici mogusluæiti knjigama u samom Muzeju, uz prethodnu najavu.

Knjiæna graa veÊim je dijelom naslijeena od bivπegaVojno-pomorskog muzeja, a godiπnje se obogaÊujenovim akvizicijama (nabava, donacije, razmjena). Fondse uglavnom odnosi na naslove s pomorskom tema-tikom, ali posjeduje i ostalu literaturu, osobito povijesneproblematike. Iznimno je raznovrsna periodiËna graa iarhiv. Sastavni dio knjiænice Ëini i referentna zbirka,hemeroteka, zbirka dokumentarne grae i zbirkamikrofilmova, te fotoarhiv.

Tvrava Gripe

Hrvatski pomorski muzej Split smjeπten je u tvraviGripe, koja je u jednom razdoblju povijesti Splita imalaodluËujuÊu ulogu. Grad je prolazio kroz teπke danesvoje povijesti, a u vrijeme Kandijskog rata (1645. -1669.) proæivio je, moæda, i svoje najteæe dane.

Utvrda Gripe sagraena je sredinom 17. stoljeÊa,najveÊim dijelom 1656. godine, kada je Splitu zaprijetilaneposredna opasnost od Turaka. Spasila je Grad i nje-gove æitelje od najteæe opsade Turaka 1657. godine.

Kao tipiËan i lijep primjer baroknoga bastionskogutvrenja iz vremena ratova s Turcima, utvrda Gripepovijesni je fortifikacijski spomenik velike vrijednosti ivaænosti. UrbanistiËki, tvrava Gripe nalazi se na vrloistaknutome mjestu u Splitu i privlaËi posebnupozornost posjetitelja Muzeja.

StoljeÊima vojni objekt, tvrava Gripe dana je naupotrebu gradu Splitu i njegovim æiteljima 1995.godine.

Primljeno: 25. lipnja 2006

THE CROATIAN MARITIME MUSEUM IN SPLIT

The Croatian Maritime Museum in Split is a youthful institutionin the culture of the city of Split that has still not recorded itsfirst decade of existence. However, Split is a city with a grandmaritime, port and shipbuilding tradition, and in the past therewas a fine tradition of museum activity related with this econo-my. In this context the Croatian Maritime Museum is a witnessto the tradition of maritime museums in Split, eight decadeslong, the beginning of maritime museums in Split and of mar-itime museums in general (for there were actually three ofthem). Today the Croatian Maritime Museum in Split is locatedin Gripe Fort, built in the middle of the 17th century, a typicaland fine example of a Baroque bastion-style fortification testi-fying to the Turkish wars. The decision to found the museumwas taken by Split city council in 1997, and the museum wasentered into the register of establishments of the CommercialCourt in Split in 1998. The exhibition with which the museumintroduced itself to the public in 1999 was thematically definedas a historical view of naval warfare by the Croatian people inthe Adriatic, and was conceptually shown in seven units, fromthe first naval battles under the indigenous royalty, fromDomagoj and Branimir, the battle of Makarska in 887, the battleof Lepanto in 1571, and the Napoleonic Wars in the Adriatic,including the first battle of Vis in 1811, all the way to the muchbetter known Vis Battle of 1866. The arc of naval history of theCroatian people ended with a depiction of the first and secondworld wars, and on to the most recent war in the area, theHomeland War, with sections of the Split sea battle of 1991.The holdings of the Croatian Maritime Museum keep a diverseand valuable set of material in the following collections: ofcharts and pilots; of flags and signals; of decorations, medalsand plaques; of uniforms, costumes and equipment; of models;ships equipment and means; navigational equipment andresources; arms and weapons systems; artistic works; under-water finds; vessels; marine engines and shipbuilding; ships’decorative items; diving equipment and resources; fishery. Avery special promoter of the history of a nation that is amongthe oldest seagoing nations in the world, the Croatian MaritimeMuseum pays particular attention to promoting and spurringthe revitalisation of the Croatian nautical heritage, developingawareness of its great value.

Napomena:

Sve korištene fotografije supreuzete iz fotodokumentacijeHrvatskog pomorskog muzejaSplit.

MUZEJSKI PREDMET KAO POVIJESNI IZVOR I DOKUMENT*

interesa sadaπnjosti, s tim da muzejska graa (skupodabranih muzejskih predmeta) mora omoguÊiti takvotumaËenje a da ne dovede u pitanje vjerodostojnostpojedinog predmeta.

Radi ostvarivanja temeljne zadaÊe muzejskih predmetada tumaËe i predoËuju neku proπlost u sadaπnjosti, ali izbog temeljne zadaÊe muzeja da proπiruju razumijeva-nje povijesne raznolikosti istovrsne grae, u muzejimase mora neprestano i sustavno istraæivati povijesniidentitet muzejskih predmeta. Taj identitet, u sustavusloæene strukture muzejskih identiteta (van Mensch,1989:90), sadræava dokaze i informacije πto se odnosena vremensko razdoblje, koje se konstantno πiri, aodreeno je trenutkom nastanka predmeta ili njegovimstvarnim identitetom, ali i trenutkom naπeg suoËavanjas predmetom ili njegovim zbiljskim identitetom. U tomse razdoblju mijenjaju materijal i struktura predmeta,Ëesto i njegova funkcija, a posebice njegova vezanostza liËnosti i dogaaje u kojima je posredno ili neposred-no sudjelovao. Drugim rijeËima, povijesni je identitetpredmeta bogatstvo njegova æivotnog puta i sve onoπto je ostavilo materijalni ili duhovni/znaËenjski trag nastrukturi i u znaËenju predmeta. To je zapravo bogatst-vo potencijalnog svjedoËanstva kojim predmet svjedoËio ljudima i zbivanjima u proπlosti. Istraæivanjem povi-jesnog identiteta muzejskog predmeta razvijat Êe serazumijevanje povijesne raznolikosti zbivanja kojima sumuzejski predmeti bili svjedoci. Istodobno Êe takvoistraæivanje unaprijediti naËine i metode tumaËenjaznaËenja svakoga pojedinog predmeta. Pretpostavljenaπirina znaËenja omoguÊit Êe πiri raspon moguÊegkoriπtenja predmeta u procesima prenoπenja novihspoznaja o proπlim vremenima, koja Êe biti komple-mentarna novom rakursu gledanja i eventualno novomfokusiranju interesa πto ih donosi svaka novasadaπnjost.

TUMA»ENJE I PREDSTAVLJANJE POVIJESTI U MUZEJIMAPovijest je znanost koja istraæuje zbivanja u proπlosti natemelju saËuvanih povijesnih izvora nastojeÊi ih objasni-ti i protumaËiti. VeÊ su stari Rimljani za povijest rekli daje magistra vitae, πto znaËi da nas poduËava kako æiv-jeti da bismo izbjegli nedaÊe koristeÊi se iskustvom.Muzej je specifiËan medij koji u odreenim situacijama

UVOD. Muzejski predmet temeljna je sastavnica muzej-skoga zbirnog fonda, bez obzira unutar koje se zbirkenalazi, Ëuva i istraæuje. Njegova je temeljna odrednicada je izdvojen iz primarnoga ili arheoloπkog konteksta iprenesen u muzeoloπki kontekst (van Mensch,1992:135), unutar kojega nema viπe temeljne ni sekun-darne uporabne funkcije, odnosno viπe ne sluæi svrsi zakoju je naËinjen, veÊ preuzima informacijsku i komu-nikacijsku funkciju svojstvenu muzeoloπkom kontekstu.Drugim rijeËima, predmet koji je muzealiziran poËinje sepromatrati i izuËavati na drugaËiji naËin, pri Ëemu se πirinjegovo polje muzealne odreenosti, a smanjuje poljemuzealne neodreenosti. To znaËi da predmet preuzi-ma neke nove muzeoloπke funkcije, pri Ëemu su njego-vo podrijetlo, izgled i stanje oËuvanosti tek neki odulaznih parametara za odreivanje njegova znaËenja.

Stvarnost iz koje je predmet izdvojen da bi postaomuzejskim predmetom nije limitirana. Ona moæe bitizamrznuta unutar arheoloπkog konteksta i odraæavatineko stanje iz daleke proπlosti, a istodobno moæe biti iodraz trenutka u kojemu je predmet izdvojen iz æivotada bi dobio svoju muzejsku auru. On ulazi u muzejskustvarnost postupcima istraæivanja i skupljanja, pri Ëemuotkupi, donacije ili sluËajni odabir takoer mogu imatisvoju ulogu, s time da je u muzeoloπkom kontekstu,bio on na izloæbi, u Ëuvaonici, restauratorskoj radioniciili u studijskom kabinetu, uvijek dokument stvarnosti izkoje je izdvojen. Dimenzija dokumentarnosti odreenestvarnosti ovisi o izraenoj relevantnoj dokumentacijikojom se biljeæi sve ono πto je vaæno za æivot i posto-janje muzejskog predmeta.

Bez obzira na sve dosadaπnje definicije muzeja, bileone teoretski apstraktne ili pragmatiËki konkretne, snizanjem opisa muzejskih sadræaja i funkcija, jedno jeapsolutno nedvojbeno: muzej je institucija u kojoj sekoristimo muzejskim predmetima da bismo aktualiziraliproπlost, tj. da proπlost uvedemo u sadaπnjost i da tuproπlost prenesemo na naËin koji Êe biti trenutaËnorazumljiv i prepoznatljiv (MaroeviÊ, 2005:141). To znaËi,da svaka nova sadaπnjost moæe donekle izmijeniti per-cepciju proπlosti, bez obzira na to πto se ona u muzejutemelji na Ëesto istim ili pribliæno istim predmetima.TumaËenje proπlosti uvijek je vezano za fokusiranje

IVO MAROEVI∆ Filozofski fakultet, Odsjek za informacijske znanosti, Katedra za muzeologiju, Zagreb

IM 36 (1-2) 2005.

IZ MUZEJSKE TEORIJE I PRAKSE

MUSEUM THEORY AND PRACTICE

* Napomena: Ovaj je tekst iznesenna savjetovanju ICOM/ICOFOM -a “Museology and History: a Fieldof Knowledge” (Muzeologija ipovijest: polje znanja), Cordoba /Alta Gracia, Argentina, 5.-11.listopada 2006.

55prikazuje i tumaËi povijest temeljeÊi svoju vjerodostoj-nost na muzejskim predmetima, Ëija je muzealnostdobrim dijelom ispunjena sudjelovanjem u odreenimpovijesnim zbivanjima i posrednim ili neposrednim svje-doËenjem o njima.

Pokuπamo li se koristiti spoznajama o muzejskompredmetu kao INDOK (informacijsko-dokumentacij-skom) objektu, ne moæemo mimoiÊi Ëinjenicu da ustrukturalnom pristupu INDOK objektu (premaDahlbergu; Tuman, 1983:70) razlikujemo tri dimenzijeunutar kojih se kreÊu informacije o predmetu i informa-cije koje predmet emitira. To su vrijeme, prostor idruπtvo. Te tri dimenzije sluæe da shvatimo svu πirinuproπlosti i odaberemo prikladan naËin tumaËenja ipredoËivanja povijesti u muzejima.

Vrijeme je kao kategorija trajanja vezano za predmetkao dokument koji u sebi i u svom materijalu i strukturinosi sve bitne znaËajke πto odreuju predmet kao svje-doka povijesnih zbivanja. To je kategorija u kojoj anali-ziramo i nastojimo razumjeti svako vrijeme unutar æivotamuzejskog predmeta. Traæimo vaæne toËke u kojima jepredmet sudjelovao u povijesnim zbivanjima ili pakodrednice koje nam pomaæu da odredimo raspon vre-mena o kojemu nam predmet svjedoËi svojim materi-jalom i trajnoπÊu. Vrijednost starosti, sa svim oblicimaoπteÊenja materijala, pridonosi vjerodostojnosti pred-meta. MoguÊnost, pak, da se poveæu i izloæe predmetikoji nikada u svojem primarnom kontekstu nisu æivjelizajedno otvara nove moguÊnosti prikaza znanja onekom fenomenu proπlosti, posebno o povijesti kaosuvislom tumaËenju proπlosti.

Prostor, kao druga dimenzija, u kojoj se oblik i veliËinapredmeta nalaze u realnom prostoru, omoguÊujevodoravno prenoπenje poruke. Prostor je zapravovodoravni presjek bilo kojeg vremenskog trenutka.Drugim rijeËima, u svakom je povijesnom trenutku pos-tojao prostor u kojemu su se odvijala povijesna zbiva-nja. On je promjenjiva kategorija, ali bitna za razumije-vanje funkcije predmeta materijalnoga svijeta. Prostor jeokvir zbivanja i nuæno je zamisliti i otkriti pravu funkciju ipoloæaj muzejskog predmeta u prostoru odreenogapovijesnog zbivanja, s tim da Êe se njegova komu-nikacijska funkcija na izloæbi oËitovati u virtualnomprostoru, koji Êe tek u nekim sekvencijama aludirati narealni prostor vremena u kojemu su se stvari dogaale.Svako vrijeme ima razliËite prostorne okvire poputurbanih, ruralnih, prirodnih, politiËkih ili bilo kojih drugihkoje se mogu utvrditi istraæivanjem. Otkrivanje uza-jamne ovisnosti izmeu predmeta i prostora u kojemuje on æivio nuæan je preduvjet da se u danaπnjem vre-menu definira prostorni okvir unutar kojega Êe serekonstruirati i predoËiti neki povijesni dogaaj. To Êetada biti u izloæbenom prostoru, in situ, u povijesnimzgradama ili na nekom drugom povijesnome mjestu.Ne treba smetnuti s uma da predmeti odraæavaju iodnose izmeu æivota unutar ili izvan zgrade. Razlikeizmeu æivota predmeta na otvorenome ili u

zatvorenom prostoru nuæno Êe trebati iskazati u inter-pretaciji povijesnog zbivanja u muzejskom okruæenju.

Druπtvo kao posljednja od tri navedene dimenzijeodreuje odnose meu ljudima ili grupama ljudi.Druπtveno znaËenje ili status odreuju ulogu predmetaunutar bilo koje od povijesnih ili aktualnih druπtvenihsredina. Druπtveno je znaËenje promjenjiva veliËina,stoga nam teorija druπtvenog relativiteta omoguÊuje dashvatimo da neki predmet u odreenim razdobljimamoæe imati veliko, a u drugima neznatno druπtvenoznaËenje. To znaËenje, koje ne ovisi o vrijednosti pred-meta ni o njegovu faktiËnom svjedoËenju o nekom zbi-vanju veÊ o tumaËenju shvaÊanja i znaËenja predmetau odnosu prema kutu i mjestu gledanja na neki povijes-ni dogaaj, promjenjiva je kategorija i sinusoide njezinepromjenjivosti bit Êe joπ jedan od ulaznih parametara zaoËitavanje vrijednosti materijalnoga svijeta u otkrivanju ipredoËivanju proπlosti. Sve novonastale informacije,koje ovise o relativitetu druπtvenog odnosa, imajukarakter kulturnih/strukturnih, a ne znanstvenih/selek-tivnih informacija (MaroeviÊ, 1993:107). One su prom-jenjive, ovisne o trenutku i namjeri tumaËenja nekogzbivanja, vremena ili uloge predmeta u tom povijesnomzbivanju. Istodobno se i znaËajke druπtva mijenjaju sobzirom na vrijeme i prostor, sudjelujuÊi u procesu kojismatramo pretpostavljenim druπtvenim razvojem.

Muzejski predmeti promatraju se, istraæuju i tumaËeunutar svake od navedenih dimenzija ili pak unutar nizanjihovih meuodnosa. Naravno, sagledavanje æivotapredmeta unutar svake od navedenih dimenzija nesmije biti izolirano. Ono se moæe promatrati kaofenomen vremena, prostora ili druπtva, ali u konaËniciuvijek zajedno, sa svim poveznicama koje odanalitiËkog pristupa vode sintezi. KoristeÊi se temeljnimznaËajkama svakog predmeta, pa tako i muzejskihpredmeta - materijalom, oblikom i znaËenjem, mimoæemo postupno razumijevati vaænost pojedinogpredmeta. Materijal i struktura predmeta mijenjaju sekroz vrijeme, simultano ga dokumentirajuÊi. Svako zbi-vanje, pa i sam protok vremena, ostavljaju tragove napredmetu koji je u primarnom kontekstu æivio i sluæiosvojoj temeljnoj ili katkad i sekundarnoj svrsi. Neka odtih materijalnih svjedoËanstava, upisanih u strukturupredmeta, daju predmetu posebnu vaænost.

Gledamo li predmet iskljuËivo kao artefakt ili naturfakt,moæe se dogoditi da slijedom interesa temeljneznanstvene discipline (povijesti umjetnosti, arheologije,etnologije i sl.) izgubimo niz svjedoËanstava u konzer-vatorsko-restauratorskim postupcima koji predmetËesto usmjeravaju prema izvornom stanju, tj. premanjegovu stvarnom identitetu. Povijesni identitet, kojisvjedoËi o vremenu trajanja predmeta, Ëesto evident-nim promjenama, destrukcijom ili pak sekundarnomuporabom viπe govori o povijesnim zbivanjima negosama Ëinjenica njegova postojanja. Primjerice, nekaoπteÊena i konzervirana ratna zastava moæe viπe svje-doËiti o vremenu, nego njezin restaurirani primjerak, koji

56 je vraÊa u vrijeme u kojemu je nastala zanemarujuÊinjezino sudjelovanje u ratnim sukobima.

Oblik predmeta sastavni je dio prostora, vanjskoga iliunutarnjega, s jasnom namjenom da u njemu sudjelujekao orue, namjeπtaj, dekoracija i sl. RazliËite povijesnesredine unose nove elemente za ocjenu oblikovanja ivaænosti oblika u namjeni i znaËenju predmeta.Povijesni prostor moæe biti samo naznaËen kao jednaod moguÊih horizontala u kojima prostor presijecatraku vremena. Taj je prostor u svakom kasnijemsadaπnjem vremenu virtualna kategorija o kojoj trebavoditi brigu, ali koja tek posredno utjeËe na predoËiva-nje vaænosti predmeta. Taj se prostor moæe rekonstru-irati ili ga je moguÊe odrediti nekim naznakama koje suza njega posebno vaæne. Svaka rekonstrukcija prostoraovisi o stupnju oËuvanosti materijalnog okvira, πto jeËeπÊe u zatvorenim nego u otvorenim prostorima.Neke sredine, poput Dubrovnika ili DioklecijanovepalaËe u Splitu, da spomenem samo dva najznaËajnijahrvatska primjera, mogu osigurati dio vizualnosti povi-jesnog prostora uz manju dozu apstrakcije od one ukojoj je cijeli ambijent tijekom kasnijih razdoblja povijes-no izmijenjen. Stoga prostor moæe biti konkretna iapstraktna kategorija, a naËin predstavljanja ovisit Êe opovezanosti pokretne i nepokretne baπtine, odnosnomuzejskih predmeta u oËuvanim povijesnim ambijenti-ma. Primjerice, dvorci ili palaËe s oËuvanim interijerima inamjeπtajem znatno djelotvornije svjedoËe o vremenu idruπtvu od apstraktnih naznaka arheoloπkog lokalitetaili od niza nestalih ili bitno izmijenjenih ambijenata ukojima muzejski predmeti Ëesto sluæe samo kaometafore vremena u imaginarnom prostoru.

ZnaËenje ili vaænost muzejskog predmeta u direktnomsu odnosu s druπtvom u bilo kojem od njegovih oblika:od obitelji do nacije ili rase. IskljuËimo li u ovomtrenutku njegovu materijalnu (novËanu) vrijednost, vidjetÊemo da je razina druπtvenog identificiranja, prepozna-vanja i ocjene vrijednosti predmeta najvaænija na skalirazliËitih razina njegova vrednovanja. StruËno iliznanstveno vrednovanje nuæna je pretpostavka valo-rizacijskog procesa jer se njime provodi jasan sustavselekcije. No znaËenje ili vaænost muzejskog predmetanajoËitije se iskazuju u komunikacijskim procesima ukojima se muzejsko poslanje putem izloæbi i drugihoblika komuniciranja neposredno prenosi na razinuaktualnoga druπtvenog trenutka. Kad se suoËe smuzejskim predmetom sve vrste druπtvenih skupinapronalaze odgovore na neka od svojih pitanja. Muzejskipredmet, posebice u situacijama kad svjedoËi o povi-jesnim zbivanjima, donekle zanemaruje valorizacijskeprocese koji o njemu sude tek kao o artefaktu, natur-faktu ili umjetnini. U proæimanju dosegnutih vrijednosti,znaËenje muzejskog predmeta raste ako dobivadruπtvenu potporu. U tom Êe kontekstu neki predmetipostati sakrosantni, a neke Êe muzejska aura dovestido stanovitog otuenja (MaroeviÊ, 1993:153).

ZAKLJU»AK. Nije teπko zakljuËiti da muzejski predmet,prouËen i protumaËen na jedan od navedenih naËina,postaje povijesni izvor i dokument æivota, zbivanja ilibilo koje druge ljudske djelatnosti u proπlosti. No nevalja smetnuti s uma Ëinjenicu da svaki predmet moæebiti povijesni dokument uzmemo li u obzir njegov povi-jesni ili druπtveni identitet. Sve ovisi o Ëinjenici je litijekom æivota stekao one slojeve vjerodostojnosti bezkojih mu je teπko povjerovati. Na drugoj pak strani,zajedniËki æivot predmeta u muzeoloπkom kontekstu,predmeta koji nikada u proπlosti nisu zajedno æivjeli,otvara nove moguÊnosti prikaza znanja ili makarsloæene strukture znanja u kojoj Êe ulazni parametrisvakoga pojedinog predmeta biti presudni za zakljuËako cjelini. To je za povijesne muzeje i povijesne izloæbevrlo karakteristiËno. Podjela muzejskih predmeta uopÊim ili specijalnim muzejima na artefakte, umjetniËke,arheoloπke i prirodoslovne predmete ili na bilo kojudrugu vrstu predmeta nije relevantna æelimo li tumaËitipovijest u muzejima. Svaki predmet, bez obzira napodrijetlo i vrstu, moæe biti nositelj i prijenosnik informa-cija i poruka o proπlosti. Najvaænije je njegovo povijesnosvjedoËanstvo i njegova sposobnost da bude vjerodos-tojan svjedok povijesnog dogaaja, procesa ili vremenauz koje ga veæemo, i to u bilo kojem komunikacijskomemuzeoloπkom procesu. Sposobnost kreatora muzejskekomunikacije oËituje se upravo u odabiru i kvalitetnompovezivanju i suprotstavljanju muzejskih predmeta kakobi se odreena tema vjerodostojno prikazala. Time sedobiva nova stvarnost koja korespondira s proπloπÊu ikoja aktualizira proπlost u sadaπnjosti na naËin kojiudovoljava zahtjevima i uvjetima te nove sadaπnjosti.TumaËenje proπlosti tako biva dio muzeoloπkogakomunikacijskog procesa koji nas vodi prema relativite-tu proπlosti. Zbroj aktualiziranih i istodobno rela-tiviziranih pogleda na proπlost putem izbora itumaËenja muzejskih predmeta pribliæava se general-nome, a ujedno i virtualnom pogledu u proπlost. Takomuzeji i njihova komunikacija istodobno sluæe aktuali-ziranju i relativiziranju proπlosti, πto katkad ulazi uznanstvenu sferu povijesti, a katkad ostaje na razinimoguÊeg vienja proπlosti kroz uvijek prisutnu prizmusadaπnjosti.

LITERATURA

1. Maroević, I. (1993) Uvod u muzeologiju, Zavod za informacijskestudije, Zagreb.

2. Maroević, I. (2005) Towards the new definition of the museum, u:Définir le musée/Defining the Museum (ur.: François Mairesse, LynnMaranda, Ann Davies), ICOM/ICOFOM, Musée royal deMariemont, Morlanwelz, Belgique, str. 135-146.

3. Van Mensch, P. (1989) Museology as a scientific basis for the museumprofession u: Professionalising the Muses, AHA Books, Amsterdam.

4. Van Mensch, P. (1992) Towards a methodology of museology,rukopis, doktorska disertacija, Filozofski fakultet SveučilištaZagreb.

5. Tuđman, M. (1983) Struktura kulturne informacije, Zavod za kultu-ru Hrvatske, Zagreb.

57

MUSEUM OBJECT AS HISTORICAL SOURCE AND DOCUMENT

History is an art that explores events in the past on the basisof extant historical sources, attempting to explain and interpretthem. The ancient Romans said that it was magistra vitae,meaning that it tells us how to live in order to stay out of trou-ble, making use of experience. The museum is a specific medi-um that in given situations presents and interprets history,

basing its credibility on museum objects, the museality ofwhich is in good part filled with its participation in or immedi-ate or indirect testimony to given historical events.If we attempt to make use of our knowledge about a museumobject as an INDOC object (information-documentation object),then we cannot avoid the fact that in a structural approach tothe INDOC object (after Dahlberg; Tudman, 1983:70) we distin-guish three dimensions within which information about theobject and information that the object emits move. Thesedimensions are time, space and society. These three dimen-sions serve for us to understand all the breadth of the past andto choose an appropriate manner to interpret and communi-cate history in museums.

ConclusionIt is not hard to conclude that the museum object, studied andinterpreted in one of the said ways, will become a historicalsource and a document of life, events or any kind of humanactivity in the past. But it is proper not to lose sight of the factthat every object can be a historical document if we take intoaccount its historical or social identity. Everything depends onthe fact of whether during its lifetime it has acquired those lay-ers of credibility without which it can be believed only with dif-ficulty. On the other hand, the common life of objects in amuseum context, objects that in the past never lived together,opens up new possibilities for the presentation of knowledgeor at least a complex structure of knowledge in which the inputparameters of each individual object will be crucial for a con-clusion about the whole. This is very characteristic of historicalmuseums and historical exhibitions. The classification ofmuseum objects in general or special museums into - arte-facts, artistic, archaeological or natural history objects or anyother kind of object is not relevant if we want to interpret his-tory in museums. Every object, irrespective of origin and kind,can be the bearer and transmitter of information and mes-sages about the past. The most important thing is its historicaltestimony and its ability to give authentic testimony concerninghistorical events, processes or times that we connect it to, inany of the communicational museological processes. The spe-cial ability of the creator of museum communication lies pre-cisely in the selection and quality connection and juxtapositionof museum objects so as to be able to present a given subjectauthentically and credibly. This creates a new reality that cor-responds with the past and which makes the past current inthe present, in a manner that meets the requirements and con-ditions of this new present. The interpretation of the past thusbecomes part of the museological communication process,which leads us in the direction of the relativity of the past. Theaggregate of views onto the past, at once made current andyet relativised, via the choice and interpretation of museumobjects, approximates a general and at the same time a virtualview into the past. Thus the museums and their communica-tion serve for a simultaneous making-current and a relativisa-tion of the past, which sometimes enters into the scientificsphere of history, and sometimes remains at the level of a pos-sible view of the past through the ever-present prism of thepresent.).(The summary contains several fragments taken from the textof Ivo Maroevic “Museum Object as Historical Source andDocument”).

IM 36 (1-2) 2005.



Što je original u skulpturi pitate Vi. Original je zapravo onošto autor napravi sam. Dakle što iskleše ili izradi u drvetu iliizmodelira u zemlji. Međutim pošto se zemlja neda prezerviratimože se uzeti kao original gipsani odljev po dotičnom zeml-janom modelu. Pravljenje daljnjih odljeva pogotovo akopomljivo i vješto naprave može biti uspješno i nadomjestitioriginal samo ne može nikad u tančinama biti kao original. Sabrončanim odljevima je ista stvar. Kod vješta ljevača zaista jeteško raspoznati drugi ili treći odljev od prvoga. I tu je prviodljev da tako kažem tek idealni original.

Pismo Ivana MeπtroviÊa upuÊeno Milanu ∆urËinu, (Syracuse),

15. veljaËe 1953. godine

VeÊ od davnih antiËkih civilizacija obiËavala su se kopi-rati umjetniËka djela, stoga je problem izvornosti djelapostojao kroz cijeli razvoj ljudske uljudbe. Odnos premakopiranom predmetu mijenjat Êe se tijekom stoljeÊa,kako u umjetniËkom i zakonodavnom smislu, tako i utrgovinskom i uporabnom. U svijetu nelegalnih kopiran-ja odnosno krivotvorina ponajprije nalazimo djela poz-natih i priznatih slikara, ali ni kipari nisu poπteeniraznih naËina kopiranja njihovih djela. Od svjetskiproslavljenih kipara izdvajam djela Augusta Rodina1,koja su vjerojatno “najizrabljivanija” po broju kopija, pobroju lijevanih primjeraka te naËinu kopiranja ikoriπtenja. Tako su pojedina antologijska djela AugustaRodina kopirana u tolikom broju primjeraka da su goto-vo u potpunosti izgubila plastiËnost oblikovanjaizvornog djela te su pritom gotovo postala suvenir.Takva sudbina, meu hrvatskim umjetnicima, svakakoprati i naπega velikog kipara 20. stoljeÊa, IvanaMeπtroviÊa.

U proteklih Ëetrdesetak godina, a osobito u proteklihnekoliko godina, struËnoj javnosti, a i πiroj druπtvenojzajednici, putem napisa u dnevnim i tjednim tiskovina-ma te radijskim i televizijskim emisijama priopÊava se oraznim naËinima “zlouporabe” djela Ivana MeπtroviÊa.Ovaj napis nije odgovor ili reakcija na sve te “izazove”veÊ proizlazi iz dugogodiπnjih iskustava nekolicine kus-tosa2 te iz pisane dokumentacije skupljene i struËnoobraene tijekom viπe od Ëetrdeset godina djelovanjaAtelijera MeπtroviÊ u Zagrebu.

Poznato je da je Ivan MeπtroviÊ (1883. Vrpolje,Slavonija, Hrvatska - 1962. South Bend, Indiana, SAD),1952. godine darovao3 Republici Hrvatskoj odnosnohrvatskom narodu, kako je Ëesto obiËavao kazati:� kuÊu i atelijer u Zagrebu, u MletaËkoj 8, s odreenimbrojem skulptura i reljefa u mramoru, bronci, gipsu idrvu. Umjetnikov dom i atelijer adaptirani su ipreureeni u muzejsko-galerijsku ustanovu - AtelijerMeπtroviÊ u Zagrebu,� obiteljsku vilu u Splitu s brojnim djelima u mramoru,drvu, gipsu i bronci. Taj prostor takoer je adaptiran umuzejsko-galerijsku ustanovu - Galeriju IvanaMeπtroviÊa u Splitu,� Kaπtelet - Crikvine, renesansni utvreni ljetnikovackoji je Ivan MeπtroviÊ kupio 1939. godine. Taj je kom-pleks preureen prema njegovim nacrtima te mu jedograena crkva Sv. Kriæa i ulazni atrij. Danas su ucrkvi Sv. Kriæa izloæeni MeπtroviÊevi unikatni drveni reljefis prizorima iz Kristova æivota i veliko drveno Raspelo,� Crkvu Presvetog Otkupitelja, grobnicu obitelji Ivana

ME©TROVI∆ I “ME©TROVI∆”Izvorno, originalno, legalno, nelegalno i kopirano djelo Ivana MeπtroviÊa

LJILJANA »ERINA Fundacija Ivana MeπtroviÊa - Atelijer MeπtroviÊ, Zagreb

1 Metamorphoses in Nineteenth-Century Scupture (katalog izložbe),Fogg Art Museum, HarvardUniversity, 1975. - 1976.

2 Zahvaljujem Vesni Barbić, prof.koja je tijekom tridesetogodišnjegrada kao voditeljica AtelijeraMeštrović u Zagrebu prikupilabrojnu dokumentaciju kojom sekoristim u ovom napisu.

3 O Darovnici Ivana Meštrovićavidjeti: Čerina, Ljiljana. Četrdesetgodina djelovanja i trideset godinastalnog postava Atelijera “Meštrović” uZagrebu. // Muzeologija, sv. 36.,Zagreb, 1999., str. 9-10.; Plazibat,Danica. Od doma do muzeja: IvanMeštrović u Zagrebu, Zagreb, 2004.,str. 58-59.

sl. 1. Ivan MeπtroviÊ kleπe Hrvatsku rap-

sodiju u Syracusi (SAD), 1947. godine

MeπtroviÊa u Otavicama.4 Crkva Presvetog Otkupiteljagraena je prema zamisli Ivana MeπtroviÊa od 1926.do 1931. godine. U kripti poËivaju ostaci umjetnika iËlanova obitelji.

Nakon gotovo Ëetrdeset godina samostalnog djelovan-ja u statusu odvojenih radnih jedinica Sabor RepublikeHrvatske usvojio je 1991. godine Zakon o FundacijiIvana MeπtroviÊa5, kojim je objedinjena MeπtroviÊevaDarovnica iz 1952. godine, odnosno ustanove AtelijerMeπtroviÊ u Zagrebu (administrativno sjediπteFundacije), Galeriju Ivana MeπtroviÊa i Kaπtelet -Crikvine u Splitu te Crkvu Presvetog Otkupitelja(obiteljsku grobnicu Ivana MeπtroviÊa) u Otavicama.

Fundacija Ivana MeπtroviÊa ima nadzor i vodi brigu ocjelokupnoj ostavπtini Ivana MeπtroviÊa, s osnovnim cil-jem zaπtite imena i djela Ivana MeπtroviÊa i s obvezomstruËnoga i adekvatnog prezentiranja te ostavπtinejavnosti. Nadalje, naπa je djelatnost i cilj prikupljanje,arhiviranje, struËna i znanstvena povijesno-umjetniËkaobrada æivota i djela Ivana MeπtroviÊa u cjelini.

U sklopu redovite djelatnosti struËnjaci Fundacijeobavljaju struËne analize djela koja se atribuiraju IvanuMeπtroviÊu, najËeπÊe na zamolbu osobe koja djeloposjeduje ili osobe zainteresirane za kupnju djela.NajveÊi broj pisanih ili usmenih zamolbi dolazi odosoba iz Hrvatske, iako se javljaju i pojedinci iz europ-skih, pa i sjevernoameriËkih gradova.

Kako bih ovu temu obradila u πto πirem kontekstu,usmjerit Êu se na dva vremenska razdoblja - na vrijemeæivota Ivana MeπtroviÊa i vrijeme nakon njegove smrti,odnosno, u pravnom smislu, na razdoblje autorovaautorskog prava te na razdoblje nositelja autorskogprava. Obradu ove teme temeljila sam prije svega naautorovoj pisanoj dokumentaciji6 te na skupljenojpisanoj dokumentaciji u Atelijeru MeπtroviÊ u Zagrebu.Dakako, to nije cjelokupna autorova dokumentacija teÊe se obrada ove teme moÊi dopunjavati i πiritiobradom drugih pisanih fondova.

Slijedom te pisane dokumentacije moguÊe je zakljuËitida je Ivan MeπtroviÊ tijekom svog æivota mijenjaoodnos prema lijevanju svojih djela. Odluka o kopiranjudjela ovisila je o mnogim razlozima i okolnostima kaoπto su materijalno stanje umjetnika te zaπtita samogdjela.

Poznato je da je Ivan MeπtroviÊ krajem 1900. godinedoputovao u BeË te se nakon priprema kod prof. OttaKöninga 1901. godine upisao na Akademie derBildender Künste.7 S vrlo skromnim sredstvima trebaoje proæivjeti svakodnevicu, a ujedno i imati dovoljnonovca za realizaciju vrlo zahtjevnih kreativnih izazovakoje je sebi zadavao. SkupljajuÊi podatke o umjetnina-ma za opÊi katalog djela Ivana MeπtroviÊa, saznali smoda je Ivan MeπtroviÊ u prvom desetljeÊu svogstvaralaπtva, odnosno od 1900. do 1909. godine,unatoË svim tegobama koje su ga pratile, ipak odlio u

gips ili isklesao u kamenu odnosno mramoru oko 110skulptura ili reljefa, a u glini realizirao daleko veÊi brojdjela koja se nisu saËuvala. Detalji o realizaciji pojedinihdjela nalaze se u pismima Ivana MeπtroviÊa upuÊenimIzidoru Krπnjavom8 od 1904. do 1906. godine. UpravoÊe nam ta pisma koristiti za obradu ove teme, i to vre-mena MeπtroviÊeva studiranja, odnosno vremena nje-gova sazrijevanja u æivotnom i umjetniËkom smislu. Iznjihova sadræaja nije moguÊe zakljuËiti o MeπtroviÊevuËvrstom stavu prema lijevanju odnosno umnoæavanjunjegovih djela, πto je i razumljivo jer upravo o tim djeli-ma ovisi njegovo preæivljavanje. Meutim, iz njihova jesadræaja moguÊe nazreti mukotrpni put mladog umjet-nika u nalaæenju svog mjesta u umjetnosti poËetkomstoljeÊa, te izdvojiti nekoliko kljuËnih momenata koji su,dakako, svojstveni za uspjeh svih umjetnika, bez obzirao kojem se vremenu govori.

PoËetkom 1904. godine Ivan MeπtroviÊ je, zajedno stakoer mladim slikarom i grafiËarom, TomislavomKrizmanom, imao radni prostor odnosno atelijer uBeatrix Gasse 14 a, III. Bezirk u BeËu. U tom su pros-toru 1904. godine organizirali izloæbu9 svojih radova, nesamo da bi pokazali svoje radove beËkoj javnosti, veÊ ida bi osigurali sredstva za stanarinu i svakodnevniæivot.10 Ivan MeπtroviÊ nanovo spominje atelijer upismu upuÊenom Izidoru Krπnjavom iz BeËa 14.listopada 1904. godine, u kojemu piπe: Uzeo sam sijedan mali atelier te tamo radim πto mi srce hoÊe. Nuto je samo fantazija koja me je zavela kad sam si istiatelier naπo, a u stvari niπta, jer uz najbolju volju i porednajæeljbijeg srca ne mogu medju prazna Ëetiri zida niπtada poËnem. Uzo sam si neπto gnile11 i neπto drveta zaarmaduru i t. d. ali tute je bilo poriva, te sada ako neskrπtenih ruku da u mom atelieru sjedim, jer svakosredstvo fali da jih dovrπim!. Oskudica Êe se nastaviti iu 1905. godini. Tako u pismu upuÊenome iz BeËa 25.veljaËe 1905. godine, opisujuÊi svoje teπko materijalnostanje, piπe: ... a sada sam evo doπo u moj atelier12 abezobrazni me trbuh muËi, pa sam se odluËio da Vampiπem ali svakako samo Vami a drugi nitko ne smijeznati u kojoj se neprilici nalazim ...

Neimaπtina se oËitovala i u nemoguÊnosti osiguravanjadovoljne koliËine gline za modeliranje te lijevanja u gipssvih djela koja je oblikovao u glini. O tome moæemoËitati u mnogim pismima upuÊenim Izidoru Krπnjavom,ali izdvojit Êu samo neke. U pismu upuÊenom iz BeËa10. veljaËe 1904. godine Ivan MeπtroviÊ upozorava:©to se tiËe zdenca ja sam uËinio jednu skicu i to u polnarav. veliËine, koju sam uniπtio, buduÊ da niesamimao sredstava, da ju odliti dadem, a trebao samilovaËu za neku drugu stvar ...13 Meutim, ipak uspije-va saËuvati neka od oblikovanih djela jer u pismu iz lip-nja14 iste godine piπe da je napravio par skica u glini teje od njih uspio izliti samo dvije. Niπta se nije promijeni-lo ni 1905. godine, πto se vidi iz sadræaja pismaupuÊenog iz BeËa 28. travnja: Sada imam par novistvari, a neπto su i napredne bar u slogu, ma od

59

4 Crkva Presvetog Otkupiteljasagrađena je na Paraćevoj glavicikoja katastarski pripada općiniRužić.

5 Čerina, Ljiljana, ibid, str. 18-19.;Plazibat, Danica, ibid, str. 80.

6 Hrvatski državni arhiv uZagrebu, Arhiva Ivana Meštrovićau Atelijeru Meštrović u Zagrebuvlasništvo je Mate Meštrovića,Arhiv Sveučilišta Notre Dame, In.SAD. Zahvaljujem Hrvatskomdržavnom arhivu u Zagrebu, MatiMeštroviću i Arhivu Sveučilišta uNotre Damu što su mi odobrilikorištenje i objavu pisane doku-mentacije.

7 Kraševac, Irena. Ivan Meštrović:Beč - Muenchen - Prag: 1900. - 1910.,Zagreb, 2002.

8 Rukopisna ostavština IzidoraKršnjavog čuva se u Hrvatskomdržavnom arhivu u Zagrebu, sig-natura 804.

9 Pozivnica za izložbu u Beču, 4. -15. svibnja 1904. godine.

10 Narodne novine u Zagrebu od30. travnja 1904. godine pišu daTomislav Krizman izlaže 40 slika,a Ivan Meštrović 20 skulptura teizvještavaju o posjetu mnogihodličnika. Narodne novine uZagrebu od 1. lipnja 1904. godinepišu da je izložba imala dobarmoralni i materijalni uspjeh jer juje posjetilo 186 osoba, a prodano ješest Krizmanovih slika.

11 Gnila ili gnjila je lokalizam, aodnosi se na glinu. Armadura jesustav pojačanja nekog materijalaili strukture odnosno konstrukcija.

12 Prema podacima Vesne Barbić,Ivan Meštrović je 1905. godinedijelio atelijer s Ivom Kerdićem uKasernengasse, gdje je IvanMeštrović oblikovao prvu varijantuLuke Botića. Nadalje, 1906. godineMeštrovićev se atelijer nalazio uValeriagasse u Prateru. U AtelijeruMeštrović u Zagrebu čuva sefotografija Ivana i Ruže Meštrovićte Ivanova brata Petra u atelijeru,datirana 1906. godinom.

13 U tom pismu također navodi damu je potrebno 60 - 70 forintikako bi odlio u gips oblikovanodjelo jer je stvar kako rekoh velika.To je zanimljiv podatak o tadašnjojcijeni lijevanja umjetničkog djela.Nadalje u pismu (6. lipnja 1904.)Ivan Meštrović navodi da mu, akobude sam klesao u kamen Majčinubrigu, treba platiti 200 forinti.

14 Pismo upućeno IzidoruKršnjavom iz Beča, 6. lipnja(1904.).

ovakove prilike ne Êu moÊi ni jednu odljeti, a æa mi jejednog reljefa o komu sam Vam veÊ piso. Güsseru nije-sam niti za onu veliku gruppu platio pa mi neÊe viπevjerovati.15 Svog Güssera - ljevaËa Ivan MeπtroviÊ upismima ne navodi imenom. LjevaËu je vrlo Ëesto bioduæan te je molio Izidora Krπnjavoga da mu poπaljenekoliko forinti kako bi podmirio dug.

Iz pisama, nadalje, saznajemo i MeπtroviÊev odnosprema broju gipsanih odljeva. Tako u pismu upuÊenomiz BeËa 7. oæujka 1905. godine mladi kipar piπe:“MajËinu brigu” sam danas poËeo, pak netom budegotova poslat Êu Vam ju. - Ne znam bili odmah uËinio2. odljevka?. VeÊ u sljedeÊem pismu, upuÊenom izBeËa 16. oæujka 1905. godine, piπuÊi o lijevanju u gipsMajËine brige, navodi: Viπe odljevaka nijesam naËinio,poπto neznam hoÊe li se uopÊe svidjet a viπe odljevakaje uvjek lahko uËiniti. Iz toga saznajemo upravo ono πtosmo otkrili skupljajuÊi podatke za opÊi katalog djelaIvana MeπtroviÊa: umjetnik je katkad pojedina djela lije-vao u nekoliko gipsanih primjeraka. To se odnosilo naona djela16 koja su se svidjela zainteresiranoj klijenteli ikoja je mogao na izloæbama izloæiti te lako prodati.Izloæbe su, dakako, bile najbolje prigode za pokazivanjedjela te su izloæena djela bila træiπno procijenjena i dos-tupna. Tako veÊ u to vrijeme nalazimo cijene za poje-dine izloπke tiskane u katalozima17 ili ispisaneMeπtroviÊevom rukom. Stoga ne Ëudi njegova æelja dana svakoj izloæbi izloæi πto veÊi broj umjetnina, i to pomoguÊnosti recentnih djela. Iz pisama upuÊenih IzidoruKrπnjavom saznajemo da je na izloæbi u Zagrebu,18

1905. godine bio spreman izloæiti 20 djela, a bilo ih jeizloæeno samo devet. Na toj je izloæbi banica LillaPejaËeviÊ izabrala MajËinu brigu,19 koju je Ivan

MeπtroviÊ za 1 200 kruna trebao isklesati u crnomemramoru, a kupljena je za Njegovo VeliËanstvo kraljaFranju I.

ZaËetak MeπtroviÊeva marketinπkog odnosa premasvojim djelima uoËava se na navedenoj izloæbi. Naime,u pismu napisanom u BeËu 20. svibnja 1905. godineIvan MeπtroviÊ upozorava kako kupnjom na izloæbikupac odmah uzima kupljeno djelo i ne Ëeka njegovolijevanje. Tako piπe: Bio mi je piso onaj trgovac iz IliceSeverinski poπto bi bio jedan odljev od te grupe ili onacurica20 u gipsu naravski, pa sam reko Krizmanu nekamu piπe 200. f. nego πto Êu - meni bi bilo jako ugodnoda i kogodj. uzme jedan odljevak, jer bih tako mogoodmah stvar na raspoloæenje imat. U tom izvatkunasluÊuje se i vrlo vaæan segment koji je svakako biobitan za rjeπavanje MeπtroviÊevih egzistencijalnih prob-lema, πto je ujedno za mladog umjetnika moglo biti iimpuls u kreativnom smislu. To je mecena ili naruËiteljkojega Êe kasnije pronaÊi u Karlu Wittgensteinu. Unavedenom pismu Ivan MeπtroviÊ spominje trgovca21

iz Ilice u Zagrebu, dok u pismu napisanom u BeËu 19.rujna 1904. godine moli Izidora Krπnjavog: Kad bi stemi koju radnju priskrbili, koju bih ja i za sebe ko i dobrenovce radio - recimo koji nadgrobni spomenik, ili kojiportret ili πto sliËno, tim bi ste me opet u velike obveza-li. Nadalje, u pismu upuÊenom iz BeËa 7. oæujka 1905.godine traæi pomoÊ i moli da mu Vlada neπto naruËi tetime pomogne materijalnom potporom da se prehrani ida mu materijal plati, jer kako piπe, ja nijesam joπ niπtauËinio a Ëutim u sebi preveË toga. Iako ne znamo je litrgovac Severinski iz Ilice naruËio i posjedovao nekoMeπtroviÊevo djelo, znamo da je nekoliko godina kasni-je Ivan MeπtroviÊ dobio narudæbu od trgovcaPopoviÊa22, koji je 1907. godine gradio obiteljsku kuÊuna Splavnici odnosno na Trgu bana Josipa JelaËiÊa uZagrebu.

Ivan MeπtroviÊ, unatoË velikoj neimaπtini, duboko jezahvalan Izidoru Krπnjavom na pomoÊi te mu æelidarovati neko svoje djelo, pa tako u pismu upuÊenomiz BeËa 31. svibnja 1905. godine piπe: Ako bi koja mojaradnja interesirala a koja bi bila zgodna za Vaπ stan toizvolite dati uËiniti jedan odljevak, jer to nedolazi skupopa si ju zadræite. Ako pak ne a æelite ovu “pjevaËicu”imat, poslat Êu Vam ju rado, ili ma πto bilo - meni bibilo samo drago kad bi Vam se mogo bar u kolikoneËim oduæiti na Vaπoj susretljivosti.23

Teπke su godine polako prolazile. Ivan MeπtroviÊ jeapsolvirao kiparstvo (1901. - 1904.) te nastavio studi-rati arhitekturu (1904. - 1906.). U razdoblju 1902. -1908. godine izlagao je na 23 izloæbe24 u raznimeuropskim gradovima, dobio je i poneku narudæbu tese natjecao na nekoliko natjeËaja za javnespomenike25.

Neposredno nakon MeπtroviÊeva studija zapoËelo jepoznanstvo s industrijalcem Karlom Wittgensteinom,26

znaËajnom osobom u kulturnim i umjetniËkim krugovi-

15 Iz sadržaja pisama, Beč, 15. i 20.svibnja 1905. godine saznajemo daje riječ o plaćanju lijevanja u gipsslobodnog reljefa Timor Dei. To jedjelo u fundusu Moderne galerije uZagrebu.

16 Kao primjer navodim portretRužine sestre Olge Klein obliko-van u Beču, 1905. - 1906. godine.Prema prikupljenim podacima, zaživota Ivana Meštrovića lijevana sutri gipsana odljeva i skulptura jeisklesana u mramoru.

17 Cijene umjetnina tiskane su ukatalogu Jubilarne izložbe Družtvaumjetnosti, Umjetnički paviljon uZagrebu, 1905. godine, drugoizdanje.

18 Jubilarna izložba Družtva umjet-nosti, Umjetnički paviljon, Zagreb,15. - 31. svibnja 1905. godine.

19 Narodne novine, god. LXXI.,br. 105, Zagreb, 8. svibnja 1905.Skulptura Majčina briga u crnomkamenu danas se nalazi u fundusuSzépmüvészeti Múseuma uBudimpešti.

20 Odnosi se na izloženo djeloCurica, kataloški broj 186.

21 Ne postoje spoznaje da jeSeverinski posjedovao nekoMeštrovićevo djelo. Premapodatku objavljenom u publikacijiHartmanov sveobći popis stanova sapodpunim adresarom oblasti, ureda,obrtnika i trgovaca, Zagreb, 1902.godine pod Severinski R., Ilica 34,nalazilo se skladište šešira, a uzSeverinski R., Gajeva 10, nalazilase Prva hrvatska tvornica rublja.

22 Reljef Seljaci, u obojenoj ter-akoti, Ivan Meštrović oblikovao je1907. godine, a uzidan je u pročeljekuće trgovca Popovića. Prikazujedeset muških figura koje nose sim-bole što ilustriraju prikazPopovićeve trgovine žitom i boja-ma. Nažalost, ne znamo u kojoj jeradionici lijevan taj reljef.

23 Prema skupljenim podacima,Izidor Kršnjavi posjedovao je samojedno djelo Ivana Meštrovića, i tosvoje portretno poprsje koje jeIvan Meštrović oblikovao portreti-rajući ga u Beču 1904. godine.Gipsani i brončani odljev togportreta nalazi se u fundusuAtelijera Meštrović u Zagrebu iizloženo je u stalnom postavu.

sl. 2. Ivan, Ruæa i Petar MeπtroviÊ u

atelijeru u BeËu, 1906. godine

61ma BeËa, na prijelazu iz 19. u 20. stoljeÊe. KarlWittgenstein izdaπno je podupirao i pomagao umjet-nike svog vremena te je stvorio svoju zbirku beËkihsecesionista i francuskih impresionista. PrvoMeπtroviÊevo djelo27 nabavio je 1906. godine te potomjoπ nekoliko radova 1907. godine. OdluËio jemjeseËnom novËanom potporom pomagati IvanaMeπtroviÊa i kupujuÊi njegova djela koja je naruËivaoukrasiti unutraπnjost svoje palaËe u BeËu. Time jeomoguÊio Ivanu MeπtroviÊu boravak i rad u Parizu odsijeËnja 1908. do kraja 1909. godine. IzWittgensteinovih pisama saznajemo da je IvanMeπtroviÊ u Parizu æivio na nekoliko adresa.28 Premapodatku iz kataloga izloæbe29 u Parizu 1908. godine,MeπtroviÊeva adresa bila je 14. Avenne du Maine, dokje u Impasse de Maine na Montparnasseu vjerojatnoimao atelijer. Da je materijalno ojaËao, pokazuje iËinjenica da je zadræao atelijer u BeËu, uValleriestrasse. Mnogo je radio, kako navodi u pismimaupuÊenim arhitektu Josipu PleËniku30 i svome meceniKarlu Wittgensteinu. U Parizu je Ivan MeπtroviÊ nesamo oblikovao djela koja mu je naruËivao KarlWittgenstein, veÊ je zapoËeo rad na skulpturamavezanim za ideju Vidovdanskog hrama. Velika zaoku-pljenost Ivana MeπtroviÊa koncipiranjem i realizacijomVidovdanskog hrama31 moæda nam objaπnjava njegovodnos prema djelima koja je oblikovao za KarlaWittgensteina.

Pisma Karla Wittgensteina obiluju zanimljivim podaci-ma, ali ovdje izdvajam dijelove koji se odnose naMeπtroviÊevo djelo u kontekstu njegova stvaranja te nanjegov odnos prema tom djelu. U njima saznajemo omnogim meusobnim nesporazumima o isporuci inarudæbi pojedinih umjetnina te nas ne iznenaujeWittgensteinova metoda odabira MeπtroviÊevih djela. Otome u pismu upuÊenom Ivanu MeπtroviÊu u Pariz izBeËa 10. travnja 1908. godine stoji: Ja Vam ne mogutako kao πto Vi æelite Vam davati narudæbe, buduÊi dase to teπko moæe putem pisma obaviti. Ako neπtonapravite i poπaljete mi fotografiju od toga onda Vammogu reÊi da li mi je to potrebno ili ne. BuduÊi da akopismom naruËim bojim se da Êete si odabrati jedanruæan model kao na primjer Æena koja ËuËi na Secesijiili Eva koja je bila napravljena za mene ili stup sa dvojedjece. Ali ja stvarno ne mogu kod sebe sakupiti zbirkuruænih baba!!32 Nadalje, izdvajam problem keramiËkihvaza koji se spominje u gotovo svim Wittgensteinovimpisama. Naime, vaze je kupio 1907. godine, a 1908.godine vidio ih je u Secesiji i zakljuËio: One su bezikakve boje zapeËene u ilovaËi i izgledaju potpuno neu-porabljive.33 A zatim istiËe svoju æelju da vaze budu ubronci ili obojenoj terakoti i savjetuje mu da naedobrog lonËara.34 Takoer, Wittgensteina iznenaujeodljev u bronci MeπtroviÊeva djela Ruka, pa mu upismu piπe 9. sijeËnja 1909. godine: Sa rukom seljevaË nije proslavio. Na mnogo mjesta je bronca prodr-la u formu i nakon πto to nije bilo paæljivo oËiπÊeno i

doraeno na povrπini se pokazuju mala πpiËasta grubauzviπenja koja tamo ne pripadaju. I patina apsolutno neodgovara toj ruci. Sve je puno mrlja i sprijeËava da sepoπteno vidi muskulatura i æile. Vjerujem da niste rukupogledali prije nego πto je ona otiπla od ljevaËa. Nemogu si naime zamisliti da biste ju u takvom stanjuodposlali. U istom pismu nastavlja: Ne biste smjelidozvoliti da iπta ode bez da to prije ne pogledate, nije lito stvarno uporabljivo za Vaπe muπterije. Ja to ne gov-orim poradi sebe nego kaæem opÊenito: umjetnici bi setrebali pobrinuti da muπterija dobije neπto dobro πto bimogao odmah upotrijebiti.

Karl Wittgenstain misli da je Ivan MeπtroviÊ odabraoloπeg ljevaËa, te zakljuËuje: Ako je jedan ljevaË skup,dobro. Ali tada bi morale stvari koje radi biti besprijeko-rne.35 I s portretom gospoe Wittgenstein36 takoer jebilo problema. Naime, Karl Wittgenstein je naruËioportret u crnome mramoru, a MeπtroviÊ ga je, uz nizobjaπnjenja, æelio isklesati u bijelome mramoru.37 TakoWittgenstein u pismu od 5. srpnja 1908. godine piπe:Nakon πto ste odredili da poprsje moje æene bude utamnom kamenu to sam miπljenja da to morate i izvestiu tamnom mramoru. Vi Êete joπ ipak dobiti tamnikamen te veliËine, buduÊi da to nije nikakva iznimnaveliËina. Ja sam dakle jako protivan tome da tu bisturadite u bijelom mramoru, jer ne vjerujem da Êe bitidobra u bijelom.

Pismo upuÊeno Ivanu MeπtroviÊu iz BeËa 11. kolovoza1909. godine moæda je krajnji poticajni trenutak zasazrijevanje mladog umjetnika. U njemu gaWittgenstein nanovo upozorava na iste probleme kojisu se provlaËili kroz dotadaπnja pisma, pa ga, meuostalim, ponovno upozorava na cijenu umjetnina, izborljevaËa, kvalitetu odljevka, a u jednom trenutku Ëakposumnja u pribranost mladog umjetnika: Vi meneuopÊe niste razumjeli i sumnjam da moja pismapoπteno Ëitate i sumnjam da Êete i ovo pismo razum-jeti... Nadalje, nanovo ga upozorava: Onodobno samVam pisao da gajim nadu da Êete vi - i onda kadanakon isteka od dvije godine moja potpora prestane,biti tako daleko da si vlastitim snagama moæete priskr-biti narudæbe... Ja sam se prije jednu i pol godinu izjas-nio da sam spreman da Vas tijekom dvije godine obila-to podræavam. Ove dvije godine istiËu po mom znanjupoËetkom slijedeÊe godine; tada Vas prepuπtam Vaπojsudbini, ali imam joπ samo tu æelju kad biste Vi tada bilitako daleko da dobivate narudæbe i da ne morate bitiupuÊeni na to da traæite novoga mecenu.

Mislim da je Ivan MeπtroviÊ mnogo nauËio za te dvijegodine suradnje s Karlom Wittgensteinom jer pisaniizvori kojima Êu se koristiti za obradu ove teme govoreda se on u iduÊim godinama ipak “zrelije” ponaπao.Vrlo ga je slikovito opisao Boæo LovriÊ38, 1909. godine:MeπtroviÊ je divlja neobuzdana snaga, πto biljeæi primi-tivnom jakoπÊu svoje dojmove i misli o æivotu ne stara-juÊi se, da li Êe se njegov kip svakome svidjeti. Stvara,neprestano stvara, jer jedino rad moæe da smiri toga

24 Od 1902. do 1908. godine IvanMeštrović je izlagao u Beču, Pragu,Beogradu, Ljubljani, Zagrebu,Londonu, Sofiji, Splitu, Dresdenu,Münchenu, Veneciji i Parizu. To subile skupne izložbe, a imao jesamo jednu samostalnu, u Splitu,1906. godine. Vidjeti: Čerina,Ljiljana. Ivan Meštrović i AtelijerMeštrović u Zagrebu, Zagreb, 2001.,CD-ROM.

25 Nerealizirani spomenici: caruFranji Josipu I. u Ljubljani (1903.),barunu Jurju Vegi u Ljubljani(1903.) i realizirani Spomenik LukiBotiću u Splitu (1905.).

26 Barbić, Vesna. Radovi IvanaMeštrovića u zbirci Wittgensteina uBeču. // Muzeologija, sv. 36.,Zagreb, 1999., str. 104-110.

27 Djelo Vrelo života, Beč, 1906.godine, isklesao je u crnom grani-tu. Zaslugom Ivana Meštrovića toje djelo od 1957. godine izloženokao javni spomenik u Drnišu.

28 Barbić, Vesna. Radovi IvanaMeštrovića u zbirci Wittgenstein uBeču. // Muzeologija, sv. 36.,Zagreb, 1999., str. 107. U travnju1908. godine Karl Wittgensteinuputio mu je pismo na adresuHôtel de la Marine, XIV.Boulevard du Montparnasse 59,Pariz, a u svibnju na adresuImpasse du Maine 11.

29 Societe du Salon d’Autumne,Gran Palais des Champe Elysées,Paris, 1. listopada - 8. studenog1908.

30 Barbić, Vesna. Meštrović iarhitekti. // Rad Jugoslavenskeakademije znanosti i umjetnosti,knj. 423, Razred za likovne umjet-nosti, knj. XIII., Zagreb, 1986.,str.147-165.

31 Na temu Vidovdanskog hramaoblikovao je više od dvadesetskulptura i reljefa u Parizu 1908. i1909. godine.

32 Zahvaljujem Dori Bošković naprijevodu pisama KarlaWittgensteina s njemačkog jezika.

33 Pismo upućeno iz Beča 10.travnja 1908. godine, 5. lipnja 1908.godine i 16. rujna 1908. godine.

34 Pismo upućeno 16. rujna 1908.godine.

35 Do danas nam nije poznat ljevačs kojim je Ivan Meštrovićsurađivao u Parizu.

36 Kraševac, Irena. Ivan Meštrović:Beč - Muenchen - Prag: 1900. - 1910.,Zagreb, 2002., str. 101.

37 Prema pismu od 10. travnja1908. godine, Ivan Meštrović jedobio 4 000 franaka za realizacijutog portreta. Djelo je izvedeno ucrnome mramoru.

prometejeva sina, πto se protiv sebe i proti drugimabuni. Makar Êe radi prkosa preÊerati i u formi i u kon-cepciji, ali ne Êe popustiti, ne πto misli, da jenepogreπiv, veÊ iz protesta protiv filistara, πto se radujusvakom, pa bilo i neznatnom kompromisu, πto galiËnost sklapa s gomilom. Smion u izvedbi, i zamisli,uæiva kad se laÊa najteæih problema, πto ih je kadarrijeπiti tek majstor, koji krËi neutrte staze, πto vode domaslinove gore i Golgote, ali ne do prolaznosti i smrti.A za Ëudo, kako taj buntovnik ima lirskih, ponoÊnihraspoloæenja, (...)

Boravak u Parizu otvorio je Ivanu MeπtroviÊu vrataatelijera Augustea Rodina39, dok je atelijer AntoineaBourdellea40 bio preko puta MeπtroviÊeva, u uliciImpasse du Maine br. 9. Priznavanje mladog umjetnikau pariπkoj sredini oËitovalo se i njegovim izborom zaËlana æirija za izloæbu Salon d’Automne. Krajem 1909.godine Ruæa i Ivan MeπtroviÊ vratili su se u BeË, gdje je1910. godine realizirao znaËajnu izloæbu u srediπnjojdvorani Secesije.41 Gotovo veÊinu radova s te izloæbeizloæio je na izloæbi MeπtroviÊ - RaËki u UmjetniËkompaviljonu u Zagrebu u svibnju i lipnju 1910. godine, akrajem 1910. godine sudjelovao je na izloæbiNejunaËkom vremenu u prkos.42 Djela IvanaMeπtroviÊa izloæena na tim izloæbama izazvala su velikupozornost publike i likovnih kritiËara, te su utirala putnjegovu prihvaÊanju u krug europskih umjetnika.

Zaslugom Izidora Krπnjavoga Samoupravni odborgrada Zagreba43 na sjednici odræanoj 4. svibnja 1910.godine odluËio je kupiti MeπtroviÊev Zdenac æivota,izloæen na izloæbi MeπtroviÊ - RaËki, za 20 000 kruna44,a Ivan MeπtroviÊ je za tu svotu morao napraviti odljev ubronci i postaviti djelo na mjesto koje sam odabere. Zasada nije poznato je li Ivan MeπtroviÊ 1910. godine bioodabrao mjesto za Zdenac æivota, ali se raËun ljevaon-ice B. T. Srpek45 i ponuda za izradu postamentazagrebaËkog kipara i klesara Ignjata Franza46 Ëuvaju uarhivi Ivana MeπtroviÊa u Atelijeru MeπtroviÊ u Zagrebu.

U Srpekovoj ljevaonici lijevan je i reljef Sv. Roka, koji jeIvan MeπtroviÊ izradio u Drniπu, 1911. godine kaoopÊinski grb.47 U Atelijeru MeπtroviÊ Ëuvaju se tri

pisma ljevaËa Srpeka koja se odnose na lijevanje togadrniπkoga grba.

Joπ jedan raËun iz tog vremena koji se Ëuva u istojarhivi zanimljiv je pisani izvor za povezivanje podataka,a odnosi se na MeπtroviÊeve uljene slike. RaËun od 11kruna i 96 forinti koji je Josip Karaman iz Splita poslaoIvanu MeπtroviÊu u Drniπ 11. rujna 1911. godine, uzpopis 14 tuba raznih boja,48 upuÊuje nas na dvijeMeπtroviÊeve uljene slike na kartonu, Majka i SestreIvana MeπtroviÊa: Bira, Manda i Danica, a datirane su8. rujna 1911. i 13. rujna 1911. godine. Tih godina Ivani Ruæa MeπtroviÊ obiËno su provodili ljeto u Otavicama iDrniπu.49 KrateÊi ljetnu dokolicu, Ivan MeπtroviÊ je uOtavicama izdjeljao par drvenih skulptura te se okuπao,prema poznatim podacima prvi put, kao slikar uljenimbojama. Od 1911. do 1913. godine naslikao je osamuljenih slika50 koje je 1959. godine darovaoGradskome muzeju Drniπ.

Praπina koja se podigla oko mjesta izlaganja hrvatskihumjetnika na Meunarodnoj izloæbi u Rimu51 1911.godine moæe se promatrati ne samo u politiËkom i kul-turoloπkom veÊ i u promidæbenom kontekstu. Na toj jeizloæbi Ivan MeπtroviÊ nagraen prvom nagradom zakiparstvo, πto mu je osiguralo meunarodni uspjeh. Tajuspjeh donio je mladom umjetniku i moralnu i materijal-nu korist.52 Time je izborio i vaæno sudjelovanje navenecijanskom Biennalu 1914. godine.53

Prije Prvoga svjetskog rata Ivan i Ruæa MeπtroviÊboravili su 1907. godine u Italiji54, a od proljeÊa 1911.do proljeÊa 1915. godine, s kraÊim prekidima, æivjeli suu Rimu.55 U tom gradu imao je atelijere na razliËitimadresama.56 Za razliku od Pariza, gdje je MeπtroviÊintenzivno stvarao, ugodnost mediteranskog podnebljapogodovala je kako njegovu radu, tako i mnogim poz-

38 Lovrić, Božo. Naši umjetnici uBeču, Savremenik, god. IV., br. 5,Zagreb, svibanj 1909., str. 284.

39 Meštrović, Ivan. Quelques sou-venirs sur Rodin. // Annales de l’Institut Francais de Zagreb, god.1., broj 1, IV.-VI. 1937., str. 3-12.;Barbić, Vesna. Supplement a la mono-graphie d ’ Ivan Meštrović. // Annalesde l’ Institut francais de Zagreb, 2eSerie, br. 71, 22/23, Zagreb, 1970.,str. 15-19.

40 Podatak iz bilješke VesneBarbić.

41 Kraševac, Irena. Ivan Meštrović:Beč - Muenchen - Prag: 1900. - 1910.,Zagreb, 2002.; Čerina, Ljiljana.Ivan Meštrović i Atelijer Meštrović uZagrebu, Zagreb, 2001., CD-ROM.

42 O te tri izložbe u 1910. godinividjeti: Meštrović, Ivan. Uspomenena političke ljude i događaje, Zagreb,1969., str. 15-17.

43 Milčinović, Andrija. Izumjetničkog svijeta. // Savremenik,god. V., br. 6, lipanj 1910., Zagreb,str. 466.

44 U Atelijeru Meštrović uZagrebu čuva se katalog izložbeNejunačkom vremenu u prkos, u koje-mu su Meštrovićevom rukomupisane cijene izloženih umjetnina.Djela: Ivana Meštrovića (Studija zaMarka - 8 000 kruna, Studija zafresko - od 1 000 do 4 000 kruna);Emanuela Vidovića (Stara crkva - 8000 kruna, Jesenji sumrak - 900kruna); Vlaha Bukovca (Naši pradje-dovi - 18 000 kruna, Ropkinjica - 11000 kruna); Tome Rosandića(Grizodušje - 6 000 kruna);Branislava Deškovića (Pas na tragu -2 000 kruna).

45 Račun ljevaonice Srpekispostavljen je Ivanu Meštroviću uZagreb 25. studenog 1910. godine.Na računu se navodi otpremabrončanog odljeva Zdenca životaželjeznicom iz Brandeisa na Elbi uZagreb (3 500 kruna), otprema gip-sanog modela i signiranje (137 80kruna), doprema i pakiranje (26 80kruna) te osiguranje (11 50 kruna),što je ukupno 3 676 01 kruna. Višepodataka o toj ljevaonici, nažalost,nisam našla osim onoga što piše nazaglavlju računa. Ljevaonica jeutemeljena 1860. godine, a mjestoBrandeis na Elbi navodi se i nazaglavlju računa. Taj nas podatakupućuje na mjesto Brandys na Labi(na češkom jeziku Stara Boleslav),sjeveroistočno predgrađe Praga.Dakle, Meštrovićev Zdenac života

sl. 3. Zaglavlje pisma ljevaonice B. T. Srpek

u BeËu i Brandeisu

sl. 4. Zaglavlje pisma klesara Ignjata

Franza u Zagrebu

63nanstvima te prijateljevanju sa suvremenicima.57 Tihgodina portretirao je Leonarda Bistofija (Rim, 1913.),Felice Carrena (Rim, 1914. ili 1918.), Gospou Pica(Venecija, 1914.), Ruæenu KvoπËinsku58 (Rim, 1914.),Mariju Signorelli59 (Olevano, 1914.) te je oblikovao dvaportreta Augusta Rodina (Rim, 1914.). U londonskojMonografiji60 iz 1919. godine navodi se 47 skulptura ireljefa razliËite tematike (manji broj djela vezanih zaVidovdanski hram, portrete, djela religijske tematike tesitnu plastiku inspiriranu æenskim likom), koje je real-izirao u Rimu.61 Iz knjige objavljenih talijanskih pisamaupuÊenih Ivanu MeπtroviÊu62 izdvajam pismo talijan-skog ministra prosvjete upuÊeno iz Rima 27. veljaËe1913. godine, Ëiji sadræaj potvruje zavidanMeπtroviÊev poloæaj u talijanskoj sredini. U pismu piπe:Stoga se obraÊam Vaπem gospodstvu s molbom daizvolite izraditi u bronci u prirodnoj veliËini svoje poprsjeza Kraljevske galerije u Firenci. Poklon Vaπeg djelapruæit Êe veliko zadovoljstvo ovom Ministarstvu i pri-donijeti veÊem interesu i vrijednosti glasovite talijanskekolekcije. Taj nas autoportret vodi do radionice rimskogklesara i ljevaËa Giovannija Ardinija,63 uz ZagrepËaneFranju AntoliÊa64 i Franju Bubnja65 vjerojatno jednogod najprivræenijih MeπtroviÊevih ljevaËa. On piπe IvanuMeπtroviÊu iz Rima 29. lipnja 1913. godine: LjevaËgospodin Zega pripremio je vosak za Vaπ autoportret ibareljef i dobro su uspjeli. Boji se da bi se na ovojvruÊini mogli saviti pa bi htio znati moæe li ih odliti ilimora Ëekati Vaπ povratak. UsporeujuÊi te Ardinijeveretke s dijelovima Wittgensteinovih pisama, uoËavamoMeπtroviÊev izmijenjeni odnos prema kvaliteti odljevanjegovih djela. Ima savjesnog ljevaËa kojemu je povjeriolijevanje autoportreta, djela koje Êe darovati GalerijiUffizi u Firenci te kontrolira njegovo lijevanje. Da je IvanMeπtroviÊ davao Ardiniju i zahtjevnije poslove, saznaje-mo iz pisma Giovannija Ardinija upuÊeno RuæiMeπtroviÊ iz Rima 5. oæujka 1919. godine. U pismustoji: ©to se pak posla tiËe, ja sam naπao lijepi komadmramora za onu kleËeÊu figuru, ali ako bi gospodinMeπtroviÊ htio da ja napravim Mojsija66 u kamenu, jasam spreman prihvatiti, meni je drago raditi kakonajbolje misli gospodin MeπtroviÊ pa neka on odredi.Æelim takoer znati hoÊe li joπ zadræati atelje, ili ne, takoda se znam ravnati u odnosu na vlasnicu. Zasigurno bimnogi kipari bili sretni takvim odnosom s ljevaËemkakav je izgradio Ivan MeπtroviÊ s GiovannijemArdinijem. O tom odnosu saznajemo i iz pisma OlgeResnevic-Signorelli upuÊenog Ivanu i Ruæi MeπtroviÊ izRima 8. oæujka 1919. godine: Dragi prijatelji, oprostitÊete mi, ali saznavπi od Ardinija da su vaπa djeca67

spremna za put nisam mogla odoljeti a da ih ne poz-dravim, pa sam se danas uπuljala u vaπ atelijer.

I moja se tuga izjednaËuje s onom Ardinijevom, koji semora odvojiti od svoga raja (kako taj Ëovjek voli Ivana!),i osjeÊam u srcu veliku æalost i joπ veÊu nostalgiju zavama.

Dakako, radionica Giovannija Ardinija nije bila jedinaradionica u Rimu68 s kojom je Ivan MeπtroviÊ tih godi-na suraivao. SaËuvani su pismo i dva raËuna GuidaSbricolija69 iz veljaËe 1912. godine, iz kojih smo saznalida je u njegovoj radionici isklesan Pastir, Starica,70

Majka i Udovica. Zanimljivo je navesti kako je GuidoSbricoli oduπevljen MeπtroviÊevim Pastirom, koji jejedna besprijekorna kopija, te moli MeπtroviÊa da doeu Rim odabrati blok mramora za Udovicu. Nadalje, uistoj arhivi pohranjenoj u Atelijeru MeπtroviÊu Zagrebunalaze se i dva raËuna ljevaËa u gipsu Lugija Leonardijaiz 1914. i 1919. godine.71 U raËunu od 13. lipnja 1914.godine navode se dva portreta te jedna stojeÊa skulp-turica, dok raËun iz oæujka 1919. godine sadræavaportretnu bistu starca s bradom.

Brojne podatke o djelu Ivana MeπtroviÊa u Rimuprikupila je voditeljica Atelijera MeπtroviÊ u ZagrebuVesna BarbiÊ, prof., prilikom studijskog putovanju uRimu 1975. i 1979. godine72. Svakako treba nastavitiistraæivanje u tom smjeru te zaokruæiti opÊi katalogdjela Ivana MeπtroviÊa novim spoznajama o njegovuradu u Italiji odnosno u Rimu, kako iz ovog razdoblja,tako i iz vremena 1942. - 1946. godine.

PoËetak Prvoga svjetskog rata zatekao je IvanaMeπtroviÊa u Rimu, a ratne godine provodio je uLondonu, Parizu, Rimu, Æenevi i Cannesu.73 Svaki odtih gradova ostavio je traga u umjetnikovu æivotu istvaranju, ali uvijek se s razlogom izdvaja London kaosljedeÊa uspjeπnja stuba u MeπtroviÊevu europskomusponu. Iako je Ivan MeπtroviÊ prvi put izloæio svojadjela u Londonu 1906. godine, ipak se samostalnaizloæba u Victoria and Albert Museumu74 1915. godineusporeuje, po odjeku izloæenih djela te politiËkoj poru-ci, s MeπtroviÊevim uspjeπnim izlaganjem na Secesiji uBeËu 1910. godine te na Meunarodnoj izloæbi u Rimu1911. godine. Dakako, Ivan MeπtroviÊ je znao kako jenuæno nastaviti s izloæbama diljem Velike Britanije, pa jetako te, 1915. godine izlagao u Leedsu i Glasgowu, akrajem godine nanovo u Londonu; 1916. godine izlaæeu Edinburghu i Aberdeenu; 1917. godine u Londonu iLyonu, a 1918. godine u Edinburghu, Bradfordu,Glasgowu i Leedsu.75 IduÊe, ratne godine bile su zaIvana MeπtroviÊa vrlo dinamiËne, ispunjene brojnimizloæbama, angaæiranim politiËkim djelovanjem teplodonosnim stvaralaËkim nabojem. Ivana MeπtroviÊanedvojbeno su prihvatili visoki slojevi engleskogdruπtva. Njegovu popularnost potvruje i veliko zani-manje za njegova djela i izvan granica Europe. Gotovou cijelosti organizirana mu je izloæba u SjedinjenimAmeriËkim Dræavama76, koja se zbog ratnih prilika nijeodræala. Brojna pisma koja se Ëuvaju u AtelijeruMeπtroviÊ u Zagrebu svjedoËe o vrlo intenzivnom æivotuIvana i Ruæe MeπtroviÊ u tom razdoblju.77 MekoÊaMeπtroviÊeva oblikovnog izraza te religijska tematika uvrijeme Prvoga svjetskog rata bili su dodatni impuls zabrojnu zainteresiranu englesku klijentelu koja je kupo-vala njegova djela ili, joπ ËeπÊe, plaÊala portretiranje. U

lijevan je u Brandysu na Labipokraj Praga. Ivan Meštrović upismu objavljenom u NovojEvropi, broj 2, 11. svibnja 1922.godine spominje lijevanjePobjednika za Beograd, 1913.godine, te navodi da je nakon I.svjetskog rata “isplatio sam 13.000. -franaka češkoj firmi Toma Srpek uBrandizu.”

46 Franz, Ignjat (1855. - 1842.), kle-sar i kipar. On je 14. prosinca 1910.godine u Zagrebu potpisao Obvezuglasom troškovnika od 8. rujna1910. godine za namještanje posta-menta za zdenac izrađen po gospodinuI. Meštroviću. Ako zdenac budepostavljen u Gornjem gradu uZagrebu, traži 160 kruna, a zapostavljanje u Donjem gradu 100kruna.

47 Barbić, Vesna. Meštrović, Drniš -Otavice. Zagreb, 1983., str. 7. Tajbrončani odljev reljefa Sv. Rokaukraden je za vrijeme Domovin-skog rata i do danas nije pronađen.

48 U računu se navodi bijela, žuta,zelena, crvena i smeđa boja.

49 Prema arhitektonskom rješenjuIvana Meštrovića, 1912. godinesagrađena je kuća obiteljiMeštrović u Otavicama.

50 Slike su za vrijemeDomovinskog rata bile ukradene,ali su 1999. godine vraćene te sudanas izložene u Gradskomemuzeju Drniš.

51 Meštrović, Ivan. Uspomene napolitičke ljude i događaje, Zagreb,1969., str. 16-20.

52 Talijanski kralj VittorioEmanuele kupio je na rimskojizložbi Meštrovićevo djelo Pastir, aGalleria Nazionale d’ ArteModerna u Rimu mramornu skulp-turu Starica.

53 Majstorović, Božo. Meštrović,Italija, Biennale. // Zor, časopis zaknjiževnost i kulturu, god. 2., broj1, Zagreb, 1996., str. 245-250.

54 Bienale u Veneciji, 1907. godine.

55 Kečkemet, Duško. IvanMeštrović u Italiji, Dani IvanaMeštrovića, Universita degli Studidi Roma “La Sapienza”, Rim, 13.prosinca 2000.

svakom veÊem gradu. Kako ovaj rad ne bismooptereÊivali gomilanjem razliËitih podataka vaænih zaspoznaju cjelovitih æivotnih prilika Ivana MeπtroviÊa, aπto se odraæava i na obradu ove teme, ograniËit Êu sena analizu saËuvanih podatka koji se odnose na manjibroj njegovih djela iz tog vremena. Poslove vezane zaorganiziranje izloæaba te dogovore o kupnji i lijevanjunjegovih djela uglavnom je, u dogovoru s IvanomMeπtroviÊem, vodio Milan ∆urËin.87 Fond pisama Mila-na ∆urËina u arhivi Ivana MeπtroviÊa te stara kartotekaIvana MeπtroviÊa88 iz 1919. godine pisani su izvori po-dataka o MeπtroviÊevu odnosu prema kopiranju djela utom razdoblju. Ivan MeπtroviÊ i dalje surauje s Giovan-

Londonu je 1915. godine portretirao je HenryjaWickhama Steeda, gospou Gandarillas, gospodinaGandarillasa, gospou Errazuriz,78 Sir TomasaBeechama,79 Evelyn St. George,80 Lady Cunard.81

Realizirao je i dva portreta sina Murheada Bona teportrete Marije Banac i Ruæe MeπtroviÊ,82 dok je 1918.godine portretirao Ninulu MitroviÊ,83 a 1919. godineLady Cowdray84 i gospou Kinell.

U londonskoj Monografiji iz 1919. godine navodi se daje Ivan MeπtroviÊ u Londonu 1915. godine oblikovao23 djela, od toga 12 portreta. Brojna djela krasila suprivatne zbirke85 engleskoga visokog staleæa, a muze-jski fundusi popunili su se njegovim djelima86 u gotovo

Mauzoleja obitelji Račić u Cavtatu.Posjedovao je nekoliko djela IvanaMeštrovića.

64 Franjo Antolić (Zagreb, 1897. -Zagreb, 1973.), majstor ljevač uLjevaonici umjetnina Akademijelikovnih umjetnosti u Zagrebu.Vidjeti: Hrvatski biografski lek-sikon, tom 1, A - Bi, Jugoslavenskileksikografski zavod, Zagreb, 1983.

65 Franjo Bubanj (Fužine, 1892. -Zagreb, 1969.), ljevač gipsa, retušeri cizeler brončanih odljeva u

56 U arhivi Ivana Meštrovića uAtelijeru Meštrović čuva se ugovoro iznajmljivanju prostora za atelijeru Via Flaminia 122 sklopljen uRimu 30. travnja 1911. godineizmeđu Giuseppea Barberija iIvana Meštrovića. Unajmio ga je nagodinu dana, a mjesečna najamninaiznosila je 60 lira. Iz podataka uarhivi Ivana Meštrovića i premaprikupljenim podacima VesneBarbić, živio je u Via Frattina 149 iVia del Babuino 181/II PensioneBella (1911. godine); Via Flaminia122 (1911., 1912., 1913. i 1914.godine); Via Gregoriana 12 (1913. i1914.) i u Via Palestro 14 (u prosin-cu 1914. i 1915. g.).

57 Milačić, Karmen. Talijanskapisma Ivanu Meštroviću 1911-1921.,Zagreb, 1987.

58 Ružena Kvoščinski, rođenaZatkova (1885. - 1923.), poljskaslikarica. Vidjeti: Meštrović, Ivan.Vatra i opekline: Ružena, Ruža, Klara.< za tisak priredio Branimir Donat>, Zagreb, 1998.

59 Barbić, Vesna. Meštrović u Rimu:Zbirka Signorelli. // Rad JAZU, knj.416, Razred za likovne umjetnosti,knj. XII., Zagreb, 1985.

60 Grupa autora. Ivan Meštrović:A Monograph, Williams and Norgate,London, 1919., str. 63.

61 U Rimu je realizirao 1911.godine (9 djela); 1912. (6 djela);1913. - 1915. (32 djela) i 1918. godine(17 djela).

62 Milačić, Karmen. Talijanskapisma Ivanu Meštroviću 1911-1921.,Zagreb, 1987.

63 Giovanni Ardini klesao je zaIvana Meštrovića 1911. godine te je1921. godine radio na realizaciji

sl. 5. Ivan MeπtroviÊ: Æena u molitvi,

Cannes, 1917.

sl. 6. Ivan MeπtroviÊ: Studija za Vestalku,

London, 1915.

nijem Ardinijem, veÊ spomenutim ljevaËem iz Rima,dok su njegovi ljevaËi u Velikoj Britaniji, G. Fiorini,89

Enrico Cantoni90 i E. J. Parlanti.91 Pisani izvori kazujuda je suradnja s Enricom Cantonijem trajala od 1915.do 1919. godine te 1922. godine, a u tom razdoblju,lijevao je viπe od 23 djela. U isto vrijeme, toËnije 1918. i1919. godine, suraivao je s E. J. Parlantijem te je,

prema pisanim izvorima, vjerojatno kod njega lijevao tridjela.

O djelima lijevanim u ljevaonici Enrica Cantonija sazna-jemo iz raËuna i potvrda o primitku novca upuÊenimIvanu MeπtroviÊu ili Milanu ∆urËinu. Pojedina lijevanadjela moguÊe je identificirati, stoga izdvajam ova: u

65

Ljevaonici umjetnina Akademijelikovnih umjetnosti u Zagrebu.Vidjeti: Hrvatski biografski lek-sikon, tom 1, A - Bi, Jugoslavenskileksikografski zavod, Zagreb, 1983.

66 Možda je Giovanni Ardini i kle-sao glavu Mojsija jer se premapodatku Vesne Barbić, u zbirciSignorelli u Rimu čuva brzojavIvana Meštrovića upućen dr.Signiorelliju iz Londona 1919.godine, u kojemu ga moli da isplatiArdiniju 4 000 lira.U pismujednog od Ardinijevih sinova,Luciana Ardinija, upućenom VesniBarbić, voditeljici AtelijeraMeštrović, iz Rima 12. kolovoza1963. godine, Ardini se sjeća glaveMojsija koju je vidio u AtelijeruMeštrović. Glava je isklesana izbitticino mramora iz kamenolomaRezzato di Brescia, kao i reljefAmor i Psiha. Naglasio je da je IvanMeštrović veoma volio taj mramor,kao i “kamen iz Tranija”, koji jevrlo sličan botticinu. Mojsije, glavai reljef Amor i Psiha izloženi su uAtelijeru Meštrović u Zagrebu.

67 Olga Resnevic-Signorelli podsintagmom vaša djeca misli na djelaIvana Meštrovića.

68 Vesna Barbić u svojimbilješkama navodi fratelli Ricci, alio njima nisam našla nikakvihpodataka.

69 Guido Sbricoli, kipar, radio jena adresi Via Margutta 51a u Rimu.Zahvaljujem Guidu Quienu nasuradnji i pomoći pri prijevodupisama s talijanskog jezika.

70 Vidjeti bilješku 52.

71 Luigi Leonardi radio je na adresiVicolo dell’ orto di Napoli 5 uRimu.

72 U bilješkama Vesne Barbićnavode se 43 djela IvanaMeštrovića u osam privatnih zbir-ki. Zbirku Signorelli je objavila.

73 Meštrovićevi su živjeli u nave-denim gradovima na različitimadresama, a Ivan Meštrović je unjima redovito iznajmljivaoatelijere. Meštrovićev atelijer uLondonu u studenom 1917. godinenalazio se na adresi 27 ClarevilleGrove. U lipnju 1918. godine imaoje atelijer u Rimu, u Viale GiulioCesare. U lipnju i rujnu 1919.godine adresa atelijera u Londonuje 3 Alma Studios Stratford Road,Kensington.

74 Clegg, Elizabeth. Meštrović,England and the Great War. // TheBvrlingtin Magazine, vol. CXLIV.,number 1197, London, december2002., str.740-751.; Clegg,Elizabeth. “A warrior fallen in ajust cause” : a rediscovered

66

za lijevanje dviju kopija Vestal Virgin u bronci. Iz starekartoteke iz 1919. godine poznato je da je jedan odljevu bronci Studije za Vestalku kupila Miss Silcox,99 direk-torica St. Felix School, drugi odljev u bronci nalazi se uSouth Kensington, London. Prema istom izvoru, skulp-tura u gipsu navodi se kao original i nalazi se uLondonu (S. L.). VeÊi broj odljevaka tog djela u bronciobjaπnjava i pismo Milana ∆urËina upuÊeno Miss Silcox11. sijeËnja 1918. godine, u kojemu joj piπe da moæekupiti Malu Vestal Virgin - malu figuru za fontanu, aliIvan MeπtroviÊ Êe zadræati pravo lijevanja i za drugogkupca. To potvruje MeπtroviÊevu odluku o umnoæa-vanju bronËanih odljevaka odreenog djela.

Nadalje, zanimljiva je odluka Ivana MeπtroviÊa o kopi-ranju jednog od njegovih najpriznatijih djela iz razdobljaPrvoga svjetskog rata. RijeË je o skulpturi Bogorodica sDjetetom, oblikovanoj u Cannesu 1917. godine, koju jeIvan MeπtroviÊ odluËio lijevati u gipsu i bronci, isklesatiu mramoru i izdjeljati u orahovini. Odljev u bronci100

naËinio je Enrico Catoni prije nego πto je skulptura ugipsu bila poslana u Pariz kako bi je SerafinSoudbinin101 prenio u mramor.102 Tako iz sadræajapisma Ivana MeπtroviÊa upuÊenoga Milanu ∆urËinu izOlevana Romana 5. rujna (1918. godine) saznajemokako je Bogorodica u mramoru gotova te zaduæujeMilana ∆urËina da pribavi dozvolu za njezin uvoz uVeliku Britaniju. Tu dozvolu mora poslati na adresuSerafina Soudbinina, Bld Argo 65, Paris. U istompismu o S. Soudbininu piπe: On je jedan ruski kipar,moj prijatelj koji je stvar izveo u mramoru. Mramornaskulptura poslana je H. C. Colemanu.103 O tome kadaje Ivan MeπtroviÊ izdjeljao Madonu s djetetom u ora-

1915. godini lijevao je spomenute portrete te joπ nekaneidentificirana djela, od sijeËnja do travnja 1917.godine lijevao je Autoportret,92 u veljaËi 1918. godinelijevao je malu bistu gospoe Ninule MitroviÊ, a u oæu-jku 1918. godine reljef Pieta.93 BronËani odljev bistekoji se navodi 12. prosinca 1918. godine, djelo je kojese moæe povezati s podatkom od 14. prosinca 1918.godine, a odnosi se na odljev u bronci biste Studija zamolitvu.94 Podatak od svibnja 1919. godine odnosi sena lijevanje broËane statuete,95 a onaj iz kolovoza1922. godine na dvije joπ neidentificirane portretnebiste.

Djela koja je u bronci lijevao E. J. Parlaniti prema potvr-dama o primitku novca, mogu se identificirati ovako:oæujak 1918. godine Statuette at Prayer,96 travanj1918. godine bronËana bista portreta RuæeMeπtroviÊ97 te oæujak 1919. godine bista Dr. EliseInglis.

Kako bismo mogli pratiti temu ovog napisa, iz tog raz-doblja izdvajam Studiju za Vestalku, skulpturicu koju jeIvan MeπtroviÊ oblikovao u Londonu 1915. godine ikoja Êe biti odlivena u velik broj bronËanih primjeraka, ito odlukom Ivana MeπtroviÊa, a kasnije i odlukomnositelja autorskog prava. To je MeπtroviÊevo djelo dodanas jedno od njegovih najËeπÊe nelegalno lijevanihdjela. Prvi spomen o lijevanju Vestalke nalazimo upotvrdi o primitku novca Enrica Cantonija upuÊenojMilanu ∆urËinu 10. travnja 1918. godine, na kojojMeπtroviÊevom rukom piπe “drugi odliv figure zaËesmu”.98 Nadalje, Enrico Cantoni 6. kolovoza 1919.godine πalje Ivanu MeπtroviÊu potvrdu o primitku novca

Meštrović “Descent from thecross”. // The BvrlingtonMagazine, volume CXLVI., num-ber 1221, London, December 2004,str. 823-827.

75 O izložbama Ivana Meštrovićavidjeti: Čerina, Ljiljana. IvanMeštrović i Atelijer Meštrović uZagrebu, Zagreb, 2001., CD-ROM.

76 U arhivi Ivana Meštrovića uAtelijeru Meštrović čuva se neko-liko pisama Catherine D. Groth iz1916. i 1917. godine čiji se sadržajodnosi na organizaciju izložbedjela Ivana Meštrovića u SjevernojAmerici.

77 U FIM - Atelijeru Meštrović uZagrebu pohranjena su pisma izarhive Ivana Meštrovića, avlasništvo su Mate Meštrovića.Fond sadržava oko 3 219 kataloškiobrađenih i mikrofilmiranihpisama.

78 Prema računu Enrica Cantonijaod 3. listopada 1915. godine, taj jeportret lijevan u rujnu 1915. godine.Prema staroj kartoteci iz 1919.godine gospođa Errazuriz posje-dovala je Evanđelista Marka, kojegaje Ivan Meštrović oblikovao uLondonu 1915. godine. Tada jeoblikovao i ostala tri evanđelista.To djelo nije objavljeno do danaste nam nije poznato.

79 Prema računu Enrica Cantonijaod 3. listopada 1915. godine, tajportret lijevan je u gipsu i bronci ukolovozu, a dva odljeva u bronci urujnu 1915. godine.

80 Prema računu Enrica Cantonijaod 3. listopada 1915. godine, lijevaoje dvije biste portreta Evelin St.George.

81 Prema računu Enrica Cantonijaod 3. listopada 1915. godine, lijevaoje gipsani i brončani odljev portre-ta Lady Cunard.

82 Prema računu Enrica Cantonijaod 3. listopada 1915. godine, lijevaoje portret Ruže Meštrović i jedanportret u rujnu 1915. godine.

83 Obitelj Mitrović, prema starojkartoteci iz 1919. godine, posje-dovala je drveni reljef Molitva naMaslinskoj gori, koji je djeljao IvanMeštrović u Ženevi 1916. godine ibrončani odljev Guslara, oblikovanu Parizu 1908. godine.

84 Lady Cowdray kupila je skulp-turu Sjećanje II u mramoru 1929.godine.

85 Nažalost do danas nisu sku-pljeni podaci o djelima IvanaMeštrovića koja se nalaze u privat-nim zbirkama u Velikoj Britaniji teje nužna obrada pisane doku-mentacije i kataloška obrada poje-dinih djela.

hovini, izloæenu u stalnom postavu Atelijera MeπtroviÊ,za sada nemamo podataka.104

Za kraj ovog razdoblja izdvajam portret Dr. Elsie Ingles,djelo koje je Ivan MeπtroviÊ izradio za Scottish NationalGallery. Za joπ jedan odljev u bronci zainteresirala segospoa Agnes Ethel Conway.105 Milan ∆urËinspomenutoj gospoi 14. prosinca 1918. godine piπe:... sad imam odgovor od gospoe MeπtroviÊ (samMeπtroviÊ je otputovao u Srbiju), i ona kaæe da onamisli da njen muæ neÊe imati nikakve primjedbe datisuglasnost War Museumu kopiju biste Dr. Elsie Ingles,samo kopija ne moæe biti u gipsu (...) Pored togamoramo utvrditi da Scottish National Gallery neÊeprigovoriti postojanju drugog odljeva u Velikoj Britaniji,biste koja je darovana πkotskoj naciji od Srpske Vlade.Suglasnosti su vjerojatno pribavljene jer je drugi odljevtog portreta lijevan kod Parlantija u veljaËi i oæujku1919. godine, a lijevanje je iznosilo 30 funti.

Dakle, joπ uvijek ne moæemo govoriti o MeπtroviÊevuËvrstom stajaliπtu i dosljednosti u kopiranju njegovihdjela. Jedino πto se moæe uoËiti jest njegova promjenamiπljenja o gipsanim odljevima. NekoÊ je kao mladi stu-dent kiparstva isto djelo lijevao u nekoliko gipsanih odl-jevaka, ali tada nije dopustio lijevanje viπe gipsanihprimjeraka jednog djela veÊ viπe bronËanih primjeraka.Izdvajam odnos prema mramornoj Madoni s djetetomte napominjem da bi, s obzirom na nekoliko sliËnihprimjera i na promjenu vrijednosti oblikovnog izrazamramornog djela izvedenoga u drugim materijalima, totrebala biti zasebna tema.

PoËetkom 1920. godine, s velikom æeljom i voljom, IvanMeπtroviÊ nastojao je dokazati da se i u njegovojdomovini da umjetniËki stvarati. Djela koja su se nalazi-la u atelijerima i skladiπtima u raznim europskimgradovima, a i djela izloæena na izloæbama u Parizu iHaagu 1919. godine te na ostalim izloæbama trebalo jenegdje pohraniti. Kupio je kompleks kuÊa na Gornjemgradu u Zagrebu, u MletaËkoj ulici 6, 8 i 10 te je nakonadaptacije u njima s obitelji proæivio sljedeÊih dvadese-tak godina. AdaptirajuÊi i gradeÊi navedeni kompleks,prvi put je projektirao i sagradio svoj atelijer.106 Tijekomadaptacije arhitektonskog kompleksa u MletaËkoj uliciIvan MeπtroviÊ je realizirao Mauzolej obitelji RaËiÊ uCavtatu, od 1920. do 1923. godine.107

MeπtroviÊevo zagrebaËko razdoblje obiljeæeno je boga-tim stvaralaËkim opusom, brojnim izloæbama, intenzivn-im druπtveno-politiËkim djelovanjem te pedagoπkimradom.108 Nova sredina te velika stvaralaËka energijazrelog tridesetsedmogodiπnjaka temelj je MeπtroviÊevesvestranosti i posvudaπnjosti u tom razdoblju. Postavπirektorom Kraljevske umjetniËke akademije (naziv iz1924. godine), danas Akademije likovnih umjetnosti uZagrebu, Ivan MeπtroviÊ uveo je niz promjena kako uAkademijinu ustroju, tako i u nastavnom programu, πtose odnosilo i na njezinu ljevaonicu metala. Brojni real-izirani monumentalni javni spomenici obiljeæje suMeπtroviÊeva likovnog izraza zagrebaËkog razdoblja.Lijevanje tako velikih formata zahtijevalo je ne samoradni prostor, veÊ i obuËenost ljevaËa gipsa i bronce.LjevaË Franjo AntoliÊ109 lijevao je 1921. godinebronËana vrata Mauzoleja obitelji RaËiÊ u Cavtatu te jepotom postao struËni ljevaË ljevaonice. Kako bi seosposobio za lijevanje MeπtroviÊevih monumentalnihspomenika, otiπao je na struËnu naobrazbu te je

Meštrovića nastala je 1919. godine,a sadržava popis njegovih djela.Čuva se u Atelijeru Meštrović uZagrebu, a vlasništvo je nasljednikaIvana Meštrovića.

89 G. Fiorini, Art Bronze Foundry,Winders Roud, Battersea, London.U arhivi Atelijera “Meštrović”sačuvao se samo jedan njegovračun. On je jako uništen te nijemoguće identificirati na koje sedjelo odnose dva spomenuta odl-jevka.

90 Enrico Cantoni, Bronze founderand moulder for sculptores, Chelsea.

91 E. J. Parlanti, The art bronzefoundry, West Kensington, London.

92 Prema pismima, brončani odljevjednog Meštrovićeva autoportreta(vjerojatno onaj oblikovan uCannesu 1917.) poslan je PaškuBaburizzu, Valparaiso, Chile, 1917.godine.

93 Prema kartoteci iz 1919. godinePieta, small relief, three figures,London, 1915. bila je u vlasništvuobitelji Coleman. Taj je reljef iden-tificiran prema londonskojMonografij iz 1919. godine, repro-duciran na tabli LXV. (lijevo).Danas postoje mnogi nelegalni odl-jevi tog reljefa.

94 Prema londonskoj Monografiji iz1919. godine vjerojatno je riječ odjelu Study for Prayer, reproducira-nome na tabli XXXI. Odljev togdjela u bronci izložen je u stalnompostavu Atelijera Meštrović uZagrebu i u Galeriji IvanaMeštrovića u Splitu.

86 Bio je osnovan IVANMEŠTROVIĆ PURCHASEFUND (predsjednik Sir JohnLavery, dva odbora i tajnik ErnestH. R. Collings) za kupnju djelaIvana Meštrovića.

87 Milan Ćurčin (Pančevo, 1980. -Zagreb, 1960.), književni kritičar,pjesnik i publicist. Prijatelj IvanaMeštrovića koji je od 1915. godinedo kraja života bio uključen u sveMeštrovićeve obiteljske i ostaleposlove.

88 Stara kartoteka Ivana

sl. 7. Ivan MeπtroviÊ: Pietà (tri figure),

London, 1915.

sl. 8. Zaglavlje pisma ljevaËa Fiorinija u

Londonu

sl. 9. Zaglavlje pisma ljevaËa Enrica

Cantonija u Londonu

sl. 10. Zaglavlje pisma ljevaonice E. J.

Parlantija u Londonu

sl. 11. SjeÊanje II., mramor

sl. 12. SjeÊanje II., bronza

68

svladao novu tehniku lijevanja na izgubljeni vosak.110

Time je zapoËela dugogodiπnja suradnja IvanaMeπtroviÊa s ljevaËima bronce i gipsa Akademijine lje-vaonice Franjom AntoliÊem i Franjom Bubnjem.111 Unjoj Êe lijevati djela koja je oblikovao za vrijeme æivljenjau Zagrebu te djela koja je darovao Republici Hrvatskoj,a to su uglavnom javni spomenici,112 oblikovani za vri-jeme njegova æivota u Sjedinjenim AmeriËkimDræavama. Navedena tehnika lijevanja prvi Êe se putprimijeniti prilikom lijevanja dviju konjaniËkih figuraIndijanaca, koji su postavljeni kao javni spomenik uGrant Parku u Chicagu 1928. godine. U ljevaonicimetala izliveni su MeπtroviÊevi javni spomenici MarkaMaruliÊa u Splitu (1925.), Grgura Ninskoga u Splitu(1929.), rumunjskog kralja Ferdinanda I. u Bukureπtu(1937. - 1940.) i rumunjskog kralja Karola I. uBukureπtu (1937. - 1939.).

U tom razdoblju Ivan MeπtroviÊ ostvario je mnoge javnespomenike svojim izravnim angaæmanom ili odazivomna natjeËaj te na temelju sklopljenog ugovora. StruËnajavnost, a i naruËitelji bronËanih odljeva, uglavnom nerazmiπljaju o sastavu bronËane slitine javnih spomenika,iako se o tome i te kako mora voditi briga. StogaistiËem kako iz pisane dokumentacije113 koja se Ëuvau Atelijeru MeπtroviÊ saznajemo sastav i omjerbronËane slitine: 88 % bakra, 10 % kositra i 2 % cinka,uz 1 % dopuπtenog odstupanja. Takvom se slitinomIvan MeπtroviÊ koristio za lijevanje javnih spomenika. Ukontekstu lijevanja javnih spomenika izdvajamSpomenik Josipu Jurju Strossmayeru u Zagrebu. Onjemu saznajemo iz pisma Svetozara Rittiga upuÊenogIvanu MeπtroviÊu iz Zagreba 3. prosinca 1924. godine.U pismu se navodi da je postament za taj spomeniknaruËen od arhitekta Harolda BiliniÊa, a ugovor o lije-vanju upravo se dovrπavao sa Zvonimirom Oblakom114

jer s Ivom KerdiÊem nije uspio dogovor o cijeni i vre-menu lijevanja spomenika. Za lijevanje spomenikakoriπteni su topovi koji su razrezani u artiljerijskojradionici, a potom je bronca prebaËena u Oblakovu lje-vaonicu.

Kao i u dosadaπnjem predstavljanu djela IvanaMeπtroviÊa javnosti, i u ovom je razdoblju jasno kolikosu izloæbe vaæan ne samo umjetniËki veÊ i marketinπkipotez. Iako je realizacija izloæbe djela Ivana MeπtroviÊau Sjedinjenim AmeriËkim Dræavama za vrijeme Prvogasvjetskog rata propala, ona se ostvarila krajem 1924.godine. Time je zapoËeo niz izloæaba u raznim sjever-noameriËkim gradovima.115 U organiziranju tih izloæaba

veliku pomoÊ Ivanu MeπtroviÊu pruæili su njegov bratPetar MeπtroviÊ te Milan MarjanoviÊ.116 Izloæena djelabila su dostupna zainteresiranoj klijenteli te su izloæbebile popraÊene raznim tiskanim materijalima, razgledni-cama djela i predavanjima o Ivanu MeπtroviÊu.117 Nanekoliko izloæaba izlagani su samo crteæi i litografije izMape litografija iz 1923. godine, dok su na svim ostal-im izloæbama uz skulpture i reljefe bili prikazani i crteæi.Veliko zanimanje ameriËke javnosti oËitovalo se povelikoj posjeÊenosti izloæaba, ali i po velikom brojukupljenih djela, ponajprije crteæa i litografija, a onda ikiparskih ostvarenja. Tako su gotovo sve muzejskeustanove u kojima su izloæbe odræavane otkupileponeko MeπtroviÊevo djelo.118

RadeÊi na opÊem katalogu djela Ivana MeπtroviÊa, izd-vojila sam tek oko 10-ak njih koja su vjerojatno obliko-vana za njegovih povremenih boravaka u SjedinjenimAmeriËkim Dræavama tijekom 1924. - 1928. godine.Ono πto sigurno znamo prema velikom broju signiranih,izlaganih i kupljenih crteæa jest da je njegov rad bioponajprije usmjeren na realizaciju crteæa.119 Atelijer muse u veljaËi 1925. godine nalazio na adresi 67 West52nd Street, New York City, a u listopadu iste godinena adresi 42 Washington Mews, New York City.Ljevaonica Roman Bronze Works120 u Brooklynu bilaje radionica u kojoj je Ivan MeπtroviÊ lijevao svoja djela,πto smo saznali, dakako, zahvaljujuÊi saËuvanim pismi-ma, raËunima i potvrdama o primitku novca, koji seËuvaju u fondu pisama u Atelijeru MeπtroviÊu Zagrebu.

VeÊ je spomenuto kako je Ivan MeπtroviÊ u LondonuodluËio lijevati Studiju za Vestalku (London, 1915.) unekoliko bronËanih primjeraka, ali tada dopuπta daljnjelijevanje te skulpturice. Takav pristup ima i prema reljefuPieta121 (London, 1915.), koji Êe takoer postati jednood ËeπÊih nelegalno lijevanih djela Ivana MeπtroviÊa. Olijevanju tih dvaju MeπtroviÊevih djela govore dvasaËuvana izvora iz oæujka 1925. godine. U prvom sespominje ljevaË Vincent Russo122, koji obavjeπtavaIvana MeπtroviÊa o lijevanju dvaju reljefa i triju skulpturaVestal Virgins iz originala, ali ne navodi materijal u kojise djela lijevaju. Nadalje navodi da je taj posao dobiood ameriËke kiparice Malvine Hoffman.123 Ta se kipari-ca spominje i u raËunu πto ga je Ivanu MeπtroviÊu,takoer u oæujku 1925. godine, uputio Roman BronzeWorks za lijevanje jedne Statuette of Seated Female124

i jednog Relief of Three Figures.125 U toj su ljevaonici ulipnju 1925. godine lijevane Madonna and Child za175,00 dolara i Woman Looking at her Hands za110,00 dolara, za The Memorial Art Gallery uRochesteru, New York. Zanimljivo je da je u radionicudopremljen i bronËani odljev djela Girl Playing Guitarkoji je trebao posluæiti kao uzorak za boju patine, kakobi Riccardo Bertelli126 znao prema njoj patiniratinaruËene odljeve. U toj je ljevaonici lijevano i portretnopoprsje predsjednika Wilsona te joπ nekoliko djela, alinaæalost, nemamo dovoljno pisanih podataka za nji-hovu identifikaciju.

95 Ne može se sa sigurnošću kazatida se taj navod odnosi na podatakiz kartoteke iz 1919. godine, premakojemu je Cantoni lijevao My Wife,Statuette, London, 1915. Nadalje, nezna se gdje se nalazi taj brončaniodljev.

96 Moguće ju je identificiratiprema londonskoj Monografiji iz1919. godine, tabla XXX. i kartote-ci iz 1919. godine, gdje se Girl atprayer. Bronze, London, 1915. navodikao vlasništvo Eumorphopoulosa.

97 Portret Ruže Meštrović, Beč1906. godine u bronci posjedovaoje Sir John Lavery.

98 Studiju za Vestalku u nekim pis-mima M. Ćurčin je opisao kaostudiju za fontanu.

99 Miss Silcox, prema poznatimpodacima posjedovala je i brončaniodljev biste Ruže Meštrović, kojuje Ivan Meštrović portretirao uLondonu 1915. godine. Taj portretlijevan je kod E. J. Parlantija, očemu svjedoči potvrda o primitkunovca upućena Milanu Ćurčinu, nakojoj je Meštrovićevom rukomdodano moja žena za Miss. Silcox.

100 Za brončani odljev lijevan kodEnrica Cantonija nemamo podata-ka gdje se nalazi i u čijem je vlas-ništvu.

101 Iz bilježaka Vesne Barbić doz-najemo da je Serafin Soudbinin(1880. - 1944.) klesao mramorneskulpture za Augustea Rodina, alinajviše je volio raditi u keramici.

102 Stara kartoteka iz 1919. godinenavodi Colemana kao vlasnika temramorne Madone.

103 U pismu od 16. rujna 1918.godine Milan Ćurčin obavještavaH. C. Colemana da je skulpturaMadone s djetetom u mramoru goto-va te moli adresu na koju će jeposlati.

104 Do danas su nam poznatirazličito oblikovani “suveniri” togdjela izrađeni u drvetu ili bronci.Suveniri se nalaze u privatnomvlasništvu u Hrvatskoj i inozem-stvu.

105 Agnes Ethel Counway piše uime Women’s Work Sub-Committee, Imperial WarMuseum, 9. Queen Anne’s Gate,S.W.1.

106 Ivan Meštrović imao je iatelijer na Josipovcu 5. Sagradio ga

Podatak iz kataloga MeπtroviÊeve samostalne izloæbe uThe Fine Art Society odræane u Londonu u lipnju 1924.godine, koja vremenski prethodi izloæbi u New Yorku,objavljena je MeπtroviÊeva odluka o kupnji izloæenihdjela. Navodi se kako se svi izloπci u gipsu mogu kupitisamo u bronci, a autorsko pravo na sva kupljena djelazadræava autor. Dakle, svaki zainteresirani kupac moæekupiti samo bronËani odljev izabranog djela. Kao zan-imljivost iz kataloga izdvajam MeπtroviÊevim rukopisomnavedene cijene, i to: Glava Krista u bronci 400, Majkai dijete u mramoru 1 200 te Djevojka spliÊe kosu u drvu

1 000, vjerojatno funti. U popisu izloæenih djela uBaltimore Art Museumu u Baltimoreu, koji se Ëuva ufondu pisama u Atelijeru MeπtroviÊ, navode se cijeneizloæenih djela od najjeftinijega (6 000 dolara) donajskupljega (od 14 000 dolara), a crteæi su od 60,00do 250,00 dolara.

Daljnjim istraæivanjima objasnit Êe se podatak iz pismaIvana MeπtroviÊa (napisano rukopisom njegova brataPetra MeπtroviÊa) upuÊenoga 28. lipnja 1927. godineGnillaumeu Lerolleu u Pariz: Teπko mi je prihvatiti da senapravi kopija moje skulpture, a gospodinu Goodyearu

je 1937. godine. Nakon Drugogasvjetskog rata preuređen je u neko-liko atelijera u kojima su stvaraliKosta Angeli Radovani, RudolfIvanković i drugi. Atelijer je izgo-rio u siječnju 1956. godine.

107 Lučko odaslanstvo Gruž upo-zorava Ivana Meštrovića 11. svibnja1922. godine da mu je istekao rokza korištenje 2 daščare u Lapadu kodzgrade ex Lazareta. Taj prostorslužio je Ivanu Meštroviću kaoatelijer za vrijeme rada naMauzoleju obitelji Račić.

108 Plazibat, Danica. Od doma domuzeja: Ivan Meštrović u Zagrebu,Zagreb, 2004.


110 Spomenica Akademije likovnihumjetnosti u Zagrebu: prigodom50. godišnjice osnutka ALU(1907./1908. - 1957./1958.), Zagreb,1958., str. 52-57., članak Mihičić,Andro Vid. Ljevaonica bronce i sadre;Akademija likovnih umjetnosti uZagrebu: 1907. - 1997. Zagreb,2002., str.173-178., članakDobrijević, Anđelka. Povijest lje-vaonice ALU.


112 Čerina, Ljiljana. Ivan Meštrović iAtelijer Meštrović u Zagrebu,Zagreb, 2001., CD-ROM.

113 Pismo V. Pexider-Srića, zastup-nika britanskih industrijalaca uZagrebu, upućeno IvanuMeštroviću 6. lipnja 1937. godine tejedan, Meštrovićevom rukom pisantekst bez ikakvih podataka.

114 Zahvaljujem Nives Šoši, unuciljevača Zvonimira Oblaka, napodacima o svom djedu. ZvonimirOblak (1898. - 1990.) ljevač i cizel-er, završio je Obrtnu školi u Beču.Radio je nekoliko godina uAkademijinoj ljevaonici, ali sedvadesetih godina osamostalio teje imao ljevaonicu u Savskoj ulici,blizu Savskog mosta. Učenik mu jebio ljevač Vladimir Šeb.

115 Čerina, Ljiljana. Ivan Meštrović iAtelijer Meštrović u Zagrebu,Zagreb, 2001., CD-ROM; Čizmić,Ivan. Ivan Meštrović u Americi:Umjetnikove izložbe i radovi u SAD1924. - 1928. // Dubrovnik, NS, 3, 5,Dubrovnik 1992., str. 156-173.

sl. 13. Zaglavlje pisma ljevaonice Roman

Bronze Works u New Yorku

sl. 14. Ivan MeπtroviÊ u atelijeru u

MletaËkoj ulici u Zagrebu, 1924. godine

70

je poznat taj moj stav o tome. Istina napravio samizuzetak u sluËaju Art Institute in Chicago kada sunaruËili repliku Moje majke127 u mramoru ali oni suplatili cijenu originala i joπ k tomu bilo je strogo dogov-oreno da daljnje kopije ne mogu dozvoliti. Drugadozvola odnosila se na jednu malu i relativno nevaænuskulpturu u New Yorku koja je bila dana pod odreenimokolnostima.

Kao πto Êete primjetiti 6 skulptura koje se nalaze napopisu i predviene su za izloæbe koje predlaæe gosp.Goodyear sve su velika originalna djela πto dodatnooteæava da odustanem od svog generalnog stava idozvolim kopiranje.

Æelim olakπati gospodinu Goodyearu πto je moguÊeviπe te u ovom sluËaju dozvoljavam po jednu repliku odsvih, s tim da gospodin Goodyaer napravi potrebnuklauzulu sa kupcem svake kopije da se ne mogu raditidaljnje replike bez posljedica.128

Iako saËuvana pisana dokumentacija nije bila dostatnaza identifikaciju djela i rasvjetljavanje te MeπtroviÊeve

odluke, dræim da je bilo nuæno navesti ovaj izvadak.Ivan MeπtroviÊ nesumnjivo je radio presedane sobzirom na umnoæavanje njegovih djela, ali iz nave-denog ulomka jasan je njegov odnos prema autorskomdjelu odnosno izvorniku129 klesanoga mramornogdjela. To Êe biti i ostati original130 odnosno izvorniprimjerak autorskog djela, dok je druga realizacija umramoru replika131 ili kopija.132

Nakon zavrπenih izloæaba u Sjedinjenim AmeriËkimDræavama æivot Ivana MeπtroviÊa tekao je veÊ uhodan-im ritmom, s bogatim druπtvenim æivotom, velikim bro-jem realiziranih djela, mnogim narudæbama realiziranih inerealiziranih javnih spomenika te arhitektonskih zdan-ja. I dalje ima velik broj samostalnih izloæaba - uZagrebu 1932. godine te u Parizu i Pragu 1933.godine. Stalnu izloæbu svojih djela postavio je u svojojGaleriji u Ilici 13 u Zagrebu (od 1934. do 1937. godine),a gradnjom vile na Mejama u Splitu te arhitektonskomintervencijom u Kaπteletu u Splitu osigurao je svojimdjelima prostor u kojemu Êe zauvijek biti dostupneznalcima tako i ljubiteljima njegove umjetnosti.

Napustivπi Hrvatsku 1942. godine, æivot IvanaMeπtroviÊa i njegove obitelji postao je bremenit mnogimæivotnim teπkoÊama. Ratne godine provodio je u Rimute u raznim gradovima ©vicarske. U Rimu133 je od1942. do 1946. godine boravio nekoliko puta te jeradio za Zavod svetog Jerolima. Iako su bile ratne pri-like, æivot i stvaranje Ivanu MeπtroviÊa Rimu su bilineπto lakπi, za razliku od prilika koje su ga pratile u©vicarskoj. Iz fonda njegovih pisama upuÊenih bratuPetru MeπtroviÊu u Zagreb izdvajam ono iz Lausanne,od 3. rujna 1943. godine, u kojemu piπe: Jedva samnaπao jedan mali atelier tj. prostor pa se nadam da Êu

116 U Atelijeru Meštrović čuva seugovor između Ivana Meštrovića iMilana Marjanovića sklopljen uNew Yorku 22. veljače 1925. godineo dužnostima i obvezama pojedinezainteresirane stranke.

117 Takav marketinški pristup pos-tojao je i za vrijeme trajanja izloža-ba u Velikoj Britaniji, a osobito zavrijeme izložbe u Victoria andAlbert Museum u Londonu 1915.godine.

118 Treba prikupiti cjelovitepodatke o djelima IvanaMeštrovića iz američkih muzeja iprivatnih zbirki i detaljno obraditipisanu dokumentaciju koja se čuvau Atelijeru Meštrović a odnosi sena organizaciju i tijek tih izložabate kupnju Meštrovićevih djela.

119 Crteži Ivana Meštrovića iz fun-dusa Galerije Ivana Meštrovića. <tekst u katalogu izložbe DaliborPrančević>, Palača Milesi, Split, 16.siječnja - 16. veljače 2004.

120 Roman Bronze Works,Incorporated, 275-289 Greene st.Brooklyn, New York, presidentRiccardo Bertelli.

121 Reljef Pieta (tri figure), vidjetibilješku 93.

122 Vincent Russo, 407 West 18 st.,New York, 6. ožujka 1925. godine.

123 Malvina Hoffman (1887. -1966.), američka kiparica.

124 Naslov tog djela odnosi se naStudiju za Vestalku.

125 Jedan brončani odljev tog relje-fa lijevan u spomenutoj ljevaoniciidentificiran je prema signaturi lje-vaonice i nalazio se u privatnomvlasništvu u Zagrebu. Vidjetibilješke 93. i 120.

126 Riccardo Bertelli navodi se kaopredsjednik Roman BronzeWorksa.

127 Moja majka, 1908., u mramoru,u Narodnome muzeju u Beogradu,a mramorna kopija iz 1926. godinevlasništvo je The Art Institute ofChicago, koji je tu mramornu rep-liku platio 12 000 dolara.

128 Zahvaljujem Danici Plazibat naprijevodu tog pisma s engleskogjezika.

71

za koji dan moÊi poËeti neπto raditi, ako pronadjemdrveta. Drugog materijala naravno nema, a i drvo samodaske, koje su odredjene za kundake. Baπ ko i zadnjiput kad su mi od kundaka odvojili drveta za svece.Dræim da taj izvadak slikovito prikazuje æivotne prilike ukojima se naπao Ivan MeπtroviÊ. Taj atelijer nije zadræaoveÊ je bio prisiljen mijenjati ga, πto saznajemo iz pismaIvana MeπtroviÊa upuÊenog bratu Petru iz Lausanne 4.listopada 1943. godine. U njemu piπe: Radio joπ nisamniπta jer je atelier bio jedna mala kancelarija pa su sebunili susjedi. Sada sam naπao jedan mali atelier, alinisam siguran da se opet neÊe buniti susjedi. ZbognemoguÊnosti kupnje i nabave materijala za rad i zbogbolesti Ivan MeπtroviÊ usmjerio se na pisanje134 te nastvaranje drvenih reljefa, uljenih slika na drvetu i neπtocrteæa. U Lausannei je od Vladimira Kirina135 saznaokako su njegova dva velika drvena reljefa uniπtena.Naime, Ivan MeπtroviÊ 2. lipnja 1943. godine piπe bratuPetru iz Rima kako je Ëuo da su njegova dva velikadrvena reljefa nakon izloæbe u Berlinu136 izdvojena iposlana u BeË te u Zagreb, gdje joπ nisu stigli. No upismu upuÊenom bratu Petru 3. rujna 1943. godine izLausanne piπe: Kirin mi je konaËno i sluæbeno saopÊio,da su ona moja dva velika drvena reljefa, πto su biliizloæeni u Berlinu, izgorjela. Ivan MeπtroviÊ nanovo jeizrezbario istu temu uniπtenih drvenih reljefa jer su uKaπteletu - Crikvinama, zajedno s 28 izloæenih reljefa oKristovu æivotu, izloæeni i Krist i preljubnica, izrezbareno1943. godine, te UskrsnuÊe Lazara, izrezbareno 1944.godine. Koliko je Ivan MeπtroviÊ na tim reljefimazadræao isto kompozicijsko i ikonografsko rjeπenje,

dokazat Êe dodatna istraæivanja.

Od svibnja 1946. godine Ivan MeπtroviÊ boravio je uRimu i oblikovao neka djela u atelijeru u AmeriËkojakademiji.137 U velikom atelijeru na Gianicolu dovrπio jeveliku Pietu, u kararskome mramoru, koju je zapoËeoveÊ 1942. godine. Na to se razdoblje odnosi i pismo izdokumentacije Atelijera MeπtroviÊu Zagrebu, koje jeLuciano Ardini138 uputio Vesni BarbiÊ 12. kolovoza1963. godine. U pismu piπe o Ugu Quaglieriju139, koje-mu je Ivan MeπtroviÊ prije odlaska u Sjevernu Ameriku(1947. godine) povjerio izradu u grubo, Mojsija odnos-no Autora apokalipse140 u traventinu iz Tivolija.Dodatne spoznaje sadræavaju pisma u ArhivuSveuËiliπta u Notre Dameu.141 Ivan MeπtroviÊ i UgoQuaglieri dopisivali su se nekoliko puta od 1953. do1959. godine. Iz sadræaja tih pisama saznajemo da senedovrπena skulptura u travertinu i gipsani model1957. godine joπ uvijek nalaze u Quaglierijevoj kle-sarskoj radionici u Rimu. Nakon njihovih dogovora sJosipom SmrkiniÊem, kamena skulptura Autoraapokalipse poslana je krajem 1958. godine u GalerijuIvana MeπtroviÊa u Split. Gipsani model joπ je ostao uRimu, zbog nejasnoÊa u vezi s njegovim vlasniπtvom.Naime, Ivan MeπtroviÊ darovao je samo kamenu skulp-turu, a nije bilo jasno tko je vlasnik gipsanog modela.Taj je model i dalje ostao u Rimu, pa se Ugo Quaglieri1959. godine ponovo obratio Ivanu MeπtroviÊu pitajuÊiga πto Êe s tim modelom. Ivan MeπtroviÊ mu je odgov-orio da navedeni model razbije te mu je za taj posaoposlao 100 dolara. Ugo Quaglieri oklijevao je oko god-inu dana realizirati MeπtroviÊevu odluku znajuÊi da se

129 Članak 5., stavak 1. Zakona oautorskom pravu i srodnim pravi-ma propisuje: “Autorsko djelo jeoriginalna intelektualna tvorevinaiz književnoga, znanstvenoga iumjetničkog područja koja imaindividualni karakter, bez obzirana način i oblik izražavanja, vrstu,vrijednost ili namjenu ako ovimZakonom nije drukčije određeno.”Nadalje, članak 35., stavak 2. togzakona propisuje: “Izvornikomlikovnog djela iz stavka 1. ovogačlanka smatraju se i umnoženiprimjerci toga djela, ako ih je uograničenom broju izradio samautor ili su izrađeni pod njegovimnadzorom. Takvi primjerci morajubiti na uobičajeni način numeri-rani, potpisani ili označeni odautora.”

130 Original - izvorno djelo, za raz-liku od njegovih kopija. VidjetiRječnik hrvatskog jezika.Leksikografski zavod “MiroslavKrleža” i Školska knjiga, Zagreb,2000.

131 Replika - kopija ili odljevakizvornoga djela. Vidjeti Rječnikhrvatskog jezika. Leksikografskizavod “Miroslav Krleža” i Školskaknjiga, Zagreb, 2000.

132 Kopija - točna reprodukcijaumjetničkoga djela; imitacija -oponašanje, odljevak. VidjetiRječnik hrvatskog jezika.Leksikografski zavod “MiroslavKrleža” i Školska knjiga, Zagreb,2000.

15. Izrada negativa u gipsu - formiranje u

gipsu “glave Ruera BoπkoviÊa”

16. Osuπene forme pripravne za lijevanje

modela djela u broncu

17. Taljenje bronce u velikoj peÊi i lijevanje

bronce iz peÊi u posude

18. Priprema za lijevanje rastopljene

bronce u posude

72

neÊe moÊi dovrπiti skulptura ako se uniπti gipsanimodel. OdugovlaËivπi s razbijanjem modela, na kraju je,umoran od Ëekanja pisma iz Splita, uniπtio model. Neznamo πto je tada veÊ oronuloga, bolesnoga i umornogsedamdesetpetogodiπnjeg stvaratelja navelo da poæeliuniπtavati gipsane modele svojih djela. Vjerojatno jepoæelio malo mira od svih onih molbi za oblikovanjemnovih radova ili traæenja novih odljevaka πto su mugotovo svakodnevno stizali iz domovine. Stoga je upra-vo tih godina poæelio uniπtiti joπ jedan gipsani modelnakon lijevanja u broncu, i to model spomenika NikoliTesli u Zagrebu. Ali to Êe biti zasebna tema u nekojdrugoj prilici.

U sijeËnju 1947. godine Ivan MeπtroviÊ je sa suprugomOlgom i sinom Matom doputovao u SjedinjeneAmeriËke Dræave. Na poziv AmeriËke akademijeznanosti i umjetnosti izlagao je u Metropolitan museu-mu u New Yorku. Nastanio se u Syracusi, New York,gdje je do 1955. godine predavao kiparstvo naUmjetniËkoj πkoli pri SveuËiliπtu. Tada je prihvatiomjesto profesora Odjela za skulpturu na SveuËiliπtuNotre Dame, Indiana, gdje je 1962. godine i umro.

U dokumentaciji Atelijera MeπtroviÊ nalazi se nekolikopopisa djela Ivana MeπtroviÊa koja je realizirao u raz-doblju od 1947. do 1962. godine u SjedinjenimAmeriËkim Dræavama. Izradila ih je Marija MeπtroviÊ, alinaæalost, joπ uvijek nemamo cjelovit popis ni kataloπkuobradu tih djela. Nadalje, to razdoblje njegova æivota istvaranja neπto se manje struËno obrauje. Stoga Êuse ograniËiti na neznatan broj podataka koji se odnosena ovu temu. MeπtroviÊev odnos prema naruËiteljima

definiran je dogovorenim klauzulama potpisanih ugovo-ra u kojima se autor odrekao autorskog prava kao zaSpomenik Indijancima u Chichagu, dok se, premadosadaπnjim znanjima, Ivan MeπtroviÊ nikada nijeodrekao autorskog prava na lijevanje bilo kojega svogdjela u Hrvatskoj, bilo da je to djelo darovao ili prodaoprivatnim osobama. Ako je to i napravio, vlasniku gip-sanog djela ostavio je pisani trag na osnovi kojega jemogao lijevati to darovano ili prodano djelo. OshvaÊanju Ivana MeπtroviÊa vezanome za tu prob-lematiku za vrijeme æivota u Sjevernoj Americi saznaje-mo iz pisma Olge MeπtroviÊ upuÊenoga 28. prosinca1977. godine Vesni BarbiÊ. U njemu ga MeπtroviÊpiπe: HoÊu samo da spomenem da je ovdje bilosluËajeva da je moj muæ darovao koju skulpturu nekojustanovi uz uvijet da se uËine dva odljeva u broncijedan za onog kome je bilo dato a drugi za njega i nar-avno da oni plate oba odljeva, a gipsani model je uvijekostao moga muæa vlasniπtvo. Meutim to nije potrebnoda spominjem jer vlasnik moæe da pravi toliko odljevakoliko treba ili æeli imati. Osim od velikih narudæaba sugipsani modeli veÊinom razbiti a manji saËuvani. Dakle,iskljuËivo je o volji Ivana MeπtroviÊa ovisilo koliko Êe ikada odljeva u bronci biti napravljeno za pojedino nje-govo djelo. Na temelju skupljene dokumentacije uAtelijeru MeπtroviÊu Zagrebu moguÊe je ustanoviti da jeponeko MeπtroviÊevo djelo lijevano za njegova æivota ada o tome ne postoje pisani podaci. VeÊinom su tadjela u privatnom vlasniπtvu, stoga se postavlja pitanjeizvornosti i legalnosti tih odljeva.

Meutim, mi Êemo se usmjeriti na odluke IvanaMeπtroviÊa i njegovih nasljednika, na djela koja je

133 Barbić, Vesna. Hrvatski likovniumjetnici u iseljeništvu: IvanMeštrović. Katolička crkva i Hrvatiizvan domovine. Zagreb, 1980., str.307-310.

134 U Švicarskoj je napisao veći diosvojih sjećanja koja je 1969. godineobjavio pod naslovom Uspomene napolitičke ljude i događaje, a u Zürichuje 1945. godine objavio Dennochwill ich hoffen (Ipak se nadam iliBožićni razgovori).

135 Vladimir Kirin (1894. - 1963.),grafičar i slikar.

136 Ausstellung Kroatischer Kunst,Preussische Akademie der Künste,Berlin I. - II. 1943. godine. Na tojizložbi bila su izložena dva drvenareljefa, Krist i preljubnica i UskrsnućeLazarovo, te se taj podatak vjero-jatno odnosi na njih.

137 Barbić, Vesna. Hrvatski likovniumjetnici u iseljeništvu: IvanMeštrović. Katolička crkva i Hrvatiizvan domovine. Zagreb, 1980., str.307-310.

138 Luciano Ardini jedan je odsinova Giovannija Ardinija,Meštrovićeva ljevača u Rimu.Vidjeti bilješke 63. i 66.

139 Quaglieri e sansone scutoriesecutori, V. Valle delle Camene 2.Rim. Klesar Ugo Quaglieri radio jes Giovannijem Ardinijem oko 35godina.

140 Luciano Ardini u pismuMeštrovićevo djelo naziva Mojsijeiako je riječ o Autoru apokalipse.Danas je to djelo izloženo uKašteletu - Crikvine u Splitu.

141 Arhiv Sveučilišta u NotreDameu posjeduje oko 25 000pisama iz ostavštine IvanaMeštrovića.

142 Kličinović, Božena. Gipsani odl-jevi Ivana Meštrovića u GliptoteciHazu u Zagrebu - kronologija pohrane.// Muzeologija 36, Zagreb, 1999.,str. 93-97.

143 U Atelijeru Meštrović uZagrebu čuva se Inventar zbirkeIvana Meštrovića u Mletačkoj 8,što ga je sastavio Konzervatorskizavod u Zagrebu 1957. godine.

144 Dana 6. rujna 1963. godinesvečano je otvoren stalni postavdjela Ivana Meštrovića u atriju,atelijeru i vrtu Atelijera Meštrović,dok je 21. ožujka otvoren stalnipostav u kući te je time u cijelostijavnosti prezentiran izložbeniprostor Atelijera “Meštrović” uZagrebu.

73

darovao Republici Hrvatskoj i na djela koja su njegovovlasniπtvo a ostala su pohranjena u Hrvatskoj. Stoga Êus nekoliko reËenica upozoriti na podatke koji su manjepoznati struËnoj javnosti, a odnose se na djela IvanaMeπtroviÊa u Zagrebu u vrijeme potpisivanja Darovnice1952. godine. Djela Ivana MeπtroviÊa tih su sepedesetih godina nalazila ne samo u prostoru njegovekuÊe u MletaËkoj 8, veÊ i u atelijeru na Josipovcu 5 i ukuÊi u Ilici 12. Vrlo se Ëesto u naπim medijima navodida je Ivan MeπtroviÊ sva svoja djela darovao hrvatskomnarodu. Stoga je nuæno navesti za sada poznatepodatke o tim djelima, vezane za razdoblje od 1945.do 1952. godine. Prema Ëlanku Boæene KliËinoviÊ,142

djela Ivana MeπtroviÊa prebacivala su se od 1945.godine iz atelijera na Josipovcu i njegove kuÊe u Ilici uGliptoteku, gdje su se 1956. godine nalazile 193 umjet-nine. U kuÊi u MletaËkoj 8, prema popisuKonzervatorskog zavoda u Zagrebu iz 1957.godine,143 bilo je 219 skulptura i reljefa, 9 slika i 69crteæa Ivana MeπtroviÊa. Dakle, tih godina u vlasniπtvuIvana MeπtroviÊa u Zagrebu nalazilo se 412 skulptura ireljefa, a s crteæima i slikama ukupno 480 umjetnina.Od 480 umjetnina, koliko ih se 1952. godine nalazilo uZagrebu, Ivan MeπtroviÊ je Darovnicom poklonio zazbirku u Zagrebu 62 umjetnine, i to upravo i samonavedene umjetnine, no nije nam darovao pravo njiho-va umnoæivanja odnosno lijevanja u broncu. Time jeostvaren temeljni muzejski fundus Atelijera MeπtroviÊuZagrebu. Nadalje, prilikom njegova boravka u Hrvatskoj1959. godine aneksom darovnici poklonio je joπ 88djela. Danas MeπtroviÊevi nasljednici osporavaju tajaneks te smatraju da su navedena djela pridruæena

darovanima bez pristanka Ivana MeπtroviÊa ili njegovihnasljednika. Sva djela osim 62 navedena u Darovniciostala su u vlasniπtvu Ivana MeπtroviÊa u Zagrebu, πtopodrazumijeva pohranu u Atelijeru MeπtroviÊi GliptoteciHAZU, πto do danas nasljeuju njegovi nasljednici, dokje pisanu grau naslijedio Mate MeπtroviÊ.

U popisu darovanih djela uz naslove djela IvanMeπtroviÊ je pridodao rijeËi: za odliv u broncu ako jesmatrao da se djelo moæe lijevati. Izravnu potvrdu danavedena djela moæe lijevati u broncu Vesni je BarbiÊ uime Ivana MeπtroviÊa napisala Olga MeπtroviÊ 13. srpn-ja 1961. godine rijeËima: Za one skulpture koje su udarovnici oznaËene sa “za odliv u broncu” kaæe da sesamo ne smije multiplicirati nego uËiniti samo jedanodljev. Kako se u to vrijeme intenzivno radilo naadaptaciji i ureenju kuÊe te stalnog postava Atelijera“MeπtroviÊ”144, kustosica voditeljica Vesna BarbiÊuËestalo se dopisivala s Olgom i Ivanom MeπtroviÊemte je, meu ostalim, traæila razliËite suglasnosti,ukljuËujuÊi i suglasnost za prijenos u kamen djela podrednim brojem 19 u Darovnici iz 1952. godine, snaslovom Majka u razmiπljanju, koje nije imalo Meπtro-viÊevu odrednicu za odljev. Ivan MeπtroviÊ je prihvatiotaj prijedlog te u pismu od 22. rujna 1961. godineupuÊenome Vesni BarbiÊ piπe: ©to se tiËe figure “Majkau razmiπljanju”... pristajem da se prenese u kamen zazbirËicu u MletaËkoj ulici, i da je izradi Grga Antu-nac,145 koji Êe tome poslu sigurno posvetiti paænje.

Suradnja i dogovor o moguÊnosti lijevanja nastavila se is Olgom MeπtroviÊ nakon smrti Ivana MeπtroviÊa te sMarijom MeπtroviÊ nakon smrti Olge MeπtroviÊ. Stalna

145 O odnosu Grge Antunca sIvanom Meštrovićem vidjetiMažuran-Subotić, Vesna. GrgaAntunac, Zagreb, 2001., str. 7-11.

146 Kečkemet, Duško. DopuneMeštrovićevih radova u Galeriji uSplitu. // Muzeologija 36, Zagreb,1999. str.53- 62.

147 Zaninović, Joško. Stalni postavradova Ivana Meštrovića u Muzejudrniške krajine. // Muzeologija 36,Zagreb, 1999., str. 86-91.

148 Dumenčić, Ljubica. Spomen-galerija Ivana Meštrovića u Vrpolju -27 godina djelovanja. // Muzeologija36, Zagreb, 1999. str. 81-85.

149 U sklopu pohrane danas se uAtelijeru Meštrović u Zagrebučuvaju skulpture, reljefi i crtežiIvana Meštrovića (40 skulptura ireljefa, 39 crteža); arhitektonskinacrti projekata Ivana Meštrovića;slike i skulpture drugih autora;arhivska pisana građa (pisma i tem-atska arhivska dokumentacija);fotodokumentacija; biblioteka;pokućstvo.

150 Čerina, Ljiljana. Četrdeset godinadjelovanja i trideset godina stalnogpostava Atelijera “Meštrović” uZagrebu. // Muzeologija 36, Zagreb,1999., str. 20-23.

sl. 19.-22. Spajanje lijevanih bronËanih

ulomaka spomenika Grgura Ninskog u

Ljevaonici umjetnina u Zagrebu

74

suradnja s nositeljima autorskog prava vidljiva je izmnoπtva saËuvane pisane dokumentacije AtelijeraMeπtroviÊu Zagrebu te Galerije Ivana MeπtroviÊa uSplitu,146 Gradskog muzeja Drniπ147 u Drniπu, kao iSpomen-galerije Ivana MeπtroviÊa u Vrpolju.148 OlgaMeπtroviÊ je nekoliko puta odluku o lijevanjima poje-dinih MeπtroviÊevih djela prepuπtala Vesni BarbiÊ. TakoVesna BarbiÊ u pismu Olgi MeπtroviÊ 9. sijeËnja 1969.godine navodi kako im je uspjelo pronaÊi 12zagrebaËkih poduzeÊa koja financiraju lijevanje u bron-cu veÊih skulptura, koje Êe biti izloæene u novoj zbirci.OdgovarajuÊi joj na to pismo, Olga MeπtroviÊ nepostavlja nikakve uvjete niti pita o kojim je djelima rijeË,veÊ 1. veljaËe 1969. godine piπe: Milo mi je... Isto daste doπli do sredstava za da se uredi Galerija uMletaËkoj, izliju neki gipsani modeli u bronzu i da senaπlo sredstava za podvoz i osiguranje. To sve sigurnonije bilo u danjaπnje teπko vrijeme lako, a onome koji seza to zauzeo hvala. Ovom prilikom izdvojit Êu joπ jedanprimjer odluke nositeljice autorskog prava OlgeMeπtroviÊ, koja je 1968. godine bila suglasna s lijevan-jem 11 primjeraka bronËane skulpturice Studije zaVestalku (London, 1915.). Tu je skulpturicu veÊ i IvanMeπtroviÊ lijevao u veÊem broju primjeraka za vrijemePrvoga svjetskog rata u Londonu te u New Yorku1925. godine. Dakako, nije samo ta skulptura odlukomautora ili nositelja autorskog prava lijevana u veÊi brojprimjeraka iako je taj broj veÊinom podrazumijevao trilijevana primjerka. Prema svjetskim uzusima, taj brojmoæe biti tri, pet ili sedam odljevaka, ovisno o odluciautora.

Dakako, postoji joπ pisanih izvora koji se odnose naovu temu, ali dræim da se ovim izborom moæe dovoljnodobro razjasniti odnos Ivana MeπtroviÊa te nositelja

autorskog prava prema lijevanju umjetnikovih djela.

Stoga se iz svega navedenoga moæe saæeti zakljuËakda se originalnost i legalnost djela Ivana MeπtroviÊaodreuje prema sljedeÊim kriterijima.

1. Prema Darovnici Ivana MeπtroviÊa iz 1952. godine,odnosno prema Ëlanku II., stavku 2., koji glasi:Daroprimac Êe se brinuti oko struËnog smjeπtaja iËuvanja navedenih djela i neÊe ni pod kojim vidomdozvoliti njihovo plastiËno kopiranje... Prema tome, IvanMeπtroviÊ darovao je jedan primjerak odreenog brojaumjetnina u gipsu, bronci, drvetu ili mramoru, a njemuje pripadalo pravo lijevanja ili bilo kakav oblik kopiranja.To se, dakako, potvrdilo u praksi. Ivan MeπtroviÊ je zaæivota davao pisanu suglasnost za lijevanje ustanovama(Atelijeru MeπtroviÊu Zagrebu, Galeriji Ivana MeπtroviÊau Splitu i drugim pravnim osobama) i fiziËkim osobama.Dakle, Ivan MeπtroviÊ nije Republici Hrvatskoj nistruËnjacima navedenih ustanova dao pravo odluËivan-ja o lijevanju njegovih djela, a u Darovnici je definiraoπto se moæe lijevati u broncu, dakako, uz autorovusuglasnost. Tijekom æivota mijenjao je broj lijevanih gip-sanih ili bronËanih primjeraka istog djela, ali je najËeπÊeostajao pri odluci o tri primjerka lijevana prema jednomizvornom gipsu. U jednom razdoblju æivota nakon izlije-vanja u broncu razbio bi izvorni gips. Sva sreÊa, ubrzoje odustao od te prakse. Tri primjerka od jednogaizvornog gipsa, osim u iznimnim sluËajevima, prihvatilisu i nasljednici odnosno, kasniji nositelji autorskogprava.

2. Prema Zakonu o autorskom pravu i drugim pravima.U proteklih pedesetak godina u kolektivnoj svijesti nijepostojalo autorsko pravo iako je Zakon bio na snazi od1978. godine. U samostalnoj Republici Hrvatskoj

sl. 23. Ivan MeπtroviÊ u atelijeru u

MletaËkoj ulici u Zagrebu, 1942. godine

75

Zakon je donesen 1991. godine, proteklih je godinaimao niz izmjena i dopuna, do zadnje, iz 2003. godine.Autorsko pravo obuhvaÊa moralna prava autora,imovinska prava autora i druga prava.

Teπko prihvaÊamo Ëinjenicu da je Ivan MeπtroviÊodluËio da autorsko pravo na darovana djela neÊedarovati ni Republici Hrvatskoj ni pravnoj osobi uRepublici Hrvatskoj, veÊ je to zakonsko pravo zadræaoza sebe. Nakon njegove smrti autorsko je pravo pripalonjegovoj supruzi Olgi MeπtroviÊ, roenoj KesterËanek,a nakon njezine smrti 1984. godine ono se nasljeivan-jem prenijelo na kÊer Mariju MeπtroviÊ, sina MatuMeπtroviÊa te unuku Olgu ©repel, udanu Holmberg, iunuka Stjepana MeπtroviÊa. Prema dokumentaciji uAtelijeru MeπtroviÊu Zagrebu, Marija MeπtroviÊ imala jepunomoÊ sunasljednika iz 1988. godine da ih zastupau svim pravnim poslovima pred sudovima i drugimdræavnim organima u Hrvatskoj te je to potvreno1991. godine, s naglaskom na autorskim pravima. UZakonu o Fundaciji Ivana MeπtroviÊa iz 1991. godineMarija MeπtroviÊ se u Ëlanku 8. navodi kao predstavni-ca nasljednika Ivana MeπtroviÊa. Taj Zakon joπ je nasnazi, ali su sunasljednici povukli svoje punomoÊi 2004.godine. Autorsko pravo sadræava moralna i imovinskaprava autora, koja se nasljeuju. Iste odredbe vrijedekako za autora, tako i za nasljednike odnosno nositeljeautorskog prava. Autorsko pravo traje 70 godina nakonautorove smrti. Upravo iz te Ëinjenice proizlazi dojam“privatizacije” djela Ivana MeπtroviÊa, pa i u πirem kon-tekstu Fundacije Ivana MeπtroviÊa.

3. Moæe li nakon autorove smrti nastati izvornoautorsko djelo odnosno lijevanjem nastati izvorni odl-jev? Dræavni zavod za intelektualno vlasniπtvo uZagrebu oËitovao se Fundaciji Ivana MeπtroviÊa uZagrebu na Ëlanak 35., stavak 2. Zakona o autorskompravu i srodnim pravima reËenicom: Slijedompropisanog, miπljenja smo da nakon smrti autora nemogu nastati izvornici djela kiparstva, pa ni izvorni odl-jevi. Dakle, samo je autor za æivota mogao oblikovatiautorsko djelo i svojom odlukom lijevati izvorni odljev.Nasljednici Ivana MeπtroviÊa nasljeivanjem su postalivlasnici izvornoga autorskog djela po kojemu je veÊautor lijevao primjerak u broncu. Ako se nositeljiautorskog prava suglase da se po istom tom gipsanomautorskom djelu lijeva bronËani primjerak, on nijeizvorni odljevak. ZnaËi li to da suglasnoπÊu nositeljaautorskog prava lijevanjem nastaje legalni odljevak,treba li se taj legalni odljevak smatrati originalnimdjelom, kopijom ili replikom i nazivati se originalnim odl-jevkom, kopijom ili replikom te koje bi odrednice tajodljevak trebao zadovoljavati? Odgovor na ta i joπmnoga druga pitanja koja se odnose na autorsko djelotrebali bi sveobuhvatno raspraviti umjetnici, povjesniËariumjetnosti, zaπtitari kulturnih dobara i pravnici tepokuπati usuglasiti terminoloπku i sadræajnu znaËajkusvakoga kiparskoga i grafiËkog djela.

4. Ako ne postoji pisani dokument o izvornosti i legalno-sti djela, provodi se struËna analiza kojom se odreujepodrijetlo djela, vlasniπtvo, kvaliteta lijevanja, kemijskisastav gipsa i bronce te plastiËnost izlivenog djela. Zacrteæ ili litografiju obvezatno se radi analiza vrste papira.

sl. 24. Ivan MeπtroviÊ djelja UskrsnuÊe

Lazarovo u Luasanne (©vicarska), 1944.

godine

sl. 25. Ivan MeπtroviÊ u Notre Dameu,

1958. godine

76

U prethodnom tekstu pokuπala sam izdvojiti onepodatke koji se odnose na izvorno, originalno i legalnodjelo Ivana MeπtroviÊa, a sljedeÊih se nekoliko reËenicaodnosi na nelegalna djela. O nelegalnom djelu moæe segovoriti na osnovi dugogodiπnjeg iskustva, struËnihanaliza provedenih komparativnom metodom, pozna-vanja opusa Ivana MeπtroviÊa, kataloπkih podatakadjela te na osnovi skupljene pisane dokumentacije.Stoga se postavlja pitanje koja djela ne zadovoljavajusve zakonske i struËne kriterije potvrde originalnostidjela Ivana MeπtroviÊa.

NajËeπÊe su to djela koja su nezakonito (bez dozvoleautora ili nositelja autorskog prava) lijevana u broncu iligips prema izvornom gipsanom modelu. Dakle, sammodel po kojemu se lijeva djelo je Ivana MeπtroviÊakoje moæe, ali i ne mora imati legalnost lijevanja. Poistom kalupu najËeπÊe se lijeva veÊi broj bronËanih odl-jevaka, pa se time gubi plastiËnost djela, a detalji sedeformiraju ili potpuno gube. Napominjem da ima prim-jeraka koji se lijevaju prema kalupu uzetome odbronËanog modela, πto se oËituje razliËitoπÊu dimenzijaizvornoga gipsanog djela i odlivenog primjerka.Nelegalna djela najËeπÊe nose signaturu odnosno pot-pis autora: I. ME©TROVI∆ ili I. M. Potpis IvanaMeπtroviÊa lako je oponaπati i urezuje se na lijevanomprimjerku u ljevaonici. Nisu sva izvorna autorova djelapotpisana MeπtroviÊevim potpisom. UnatoË nastojanji-ma, nisam uspjela otkriti zakonitost MeπtroviÊeva “pot-

pisivanja” te je teπko naslutiti naËelo njegova odabiradjela na kojemu Êe ovjekovjeËiti svoje ime, bez obzirana to je li rijeË o gipsanome ili o bronËanom odljevu.Naæalost, nije uvedena praksa mjerenja teæine izvornihodljevaka odnosno autorskog djela, πto bi, dakako, bilavaæna kategorija odreivanja legalnosti odljevka.Nadalje struka nije definirala πto signatura treba sadræa-vati pri obiljeæavanju lijevanoga izvornog odnosnolegalnog odljevka (potpis autora, godinu nastanka gip-sanog izvornika, godinu lijevanja tog primjerka, brojodlivenog primjerka, potpis ili puncu ljevaonice i dr.).Radom na kataloπkoj obradi predmeta opÊeg katalogadjela Ivana MeπtroviÊa prikupljeni su podaci i o nekimnelegalnim odljevima nastalim za MeπtroviÊeva æivota teo nelegalnim odljevima u fundusima nekoliko muzejskihustanova u Republici Hrvatskoj.

Nelegalna su i djela koja vrlo vjerno oblikuju drugi autorioponaπajuÊi djelo Ivana MeπtroviÊa. Ti radovi najËeπÊesu realizirani u gipsu ili drvu, a potpisani suoponaπanjem autorova potpisa: I. ME©TROVI∆ ili I. M.

Nadalje, tu su i suveniri, πto podrazumijeva da drugiautor oblikuje djelo Ivana MeπtroviÊa u manjoj formi,odnosno izrauje veÊi broj primjeraka suvenira zakomercijalnu uporabu. O izradi suvenira takoerodluËuje nositelj autorskog prava. Nositeljica autorskogprava Marija MeπtroviÊ dala je suglasnost za izradusuvenira pokojnom kiparu I. PaviÊu, te su tradicijuproizvodnje suvenira preuzeli kiparovi nasljednici.Meutim, na naπem træiπtu postoji velik broj vrlo loπerealiziranih suvenira razliËitih autora izraenih po djelimaIvana MeπtroviÊa, Ëime se krπi Zakon o autorskompravu i drugim pravima.

I na kraju, postoje djela koja po stilsko-oblikovnimznaËajkama ne moæemo povezati sa znaËajkamaMeπtroviÊeva izraza ili njegovih realiziranih djela. Ta sudjela potpisana imenom Ivana MeπtroviÊa ili se popredaji u obitelji vlasnika pripisuju Ivanu MeπtroviÊu.

NajËeπÊe se pojavljuju nelegalni odljevci djela Djevojkas lutnjom (Rim, 1918.) i Studija za Vestalku (London,1915.), koja se nalaze u privatnom vlasniπtvu, ali i umuzejskim ustanovama u Hrvatskoj i Europi. Nadalje, izistih se podruËja pojavljuju vlasnici nelegalnih odljevakadjela Sv. Antun (1954.), Pieta (London, 1915.), Krist nakriæu (1939. - 1940.), Æena u molitvi (1917.) i druga.Proteklih godina poveÊao se broj zainteresiranih zadobivanje certifikata, pa se godiπnje u AtelijeruMeπtroviÊu Zagrebu struËno obradi oko dvadesetakdjela. Na pisani zahtjev vlasnika provodi se struËnaanaliza djela. Podaci o vlasniπtvu te ostala skupljenadokumentacija o struËnim analizama dostupna je samostruËnom osoblju Fundacije Ivana MeπtroviÊa.

Kako je Atelijer MeπtroviÊ muzejska ustanova, struËnidjelatnici moraju upozoriti na Zakon o autorskom pravui srodnim pravima u kontekstu muzeoloπke djelatnosti.Taj se zakon reflektira na odreene segmente djelat-nosti Fundacije Ivana MeπtroviÊa koji moraju biti u sug-

sl. 26. Ivan MeπtroviÊ: Djevojka s lutnjom,

Rim, 1918.

77

lasju s tim zakonom. Dakako, Fundacija IvanaMeπtroviÊa nije jedina javna ustanova Ëija zakonitostrada ovisi i o Zakonu o autorskom pravu i srodnimpravima. Stoga dræim da svi koji u svojim fundusima iliu pohrani imaju djela koja podlijeæu tom zakonu nailazena iste “zapreke”. Tema o Zakonu o autorskom pravu idrugim pravima u Atelijeru MeπtroviÊ moæe se usmjeritiu nekoliko pravaca ali Êu se ograniËiti samo na djelaIvana MeπtroviÊa u fundusu Atelijera MeπtroviÊ te napohranu149 odnosno na sve ono πto taj pojampodrazumijeva, a vlasniπtvo je nasljednika IvanaMeπtroviÊa.

- Kao prvu grupu poslova izdvajam struËno miπljenje oautorstvu, izvornom autorskom djelu odnosno original-nosti djela. Tko ima pravo potvrditi autorstvo odnosnooriginalnost djela? StruËnjak ili nositelj autorskog pravaili oboje zajedno? Pitanje se ponajprije odnosi na skulp-ture i reljefe. Da bi djelo bilo izvorno, originalno ili legal-no, treba zadovoljavati odreene oblikovne i zakonskeodredbe. Iako sam veÊ nekoliko puta istaknula, ponavl-jam da to djelo mora biti lijevano prema izvornomautorskom djelu odnosno gipsanome modelu te morabiti lijevano uz suglasnost autora ili nositelja autorskogprava. Prilikom donoπenja struËnog miπljenja struËnjaciAtelijera MeπtroviÊ savjetovali su se s IvanomMeπtroviÊem te kasnije s nositeljima autorskog prava.Najduæa suradnja bila je s Marijom MeπtroviÊ, koja jebila predstavnica nasljednika od 1988. do 2004.godine, kada su sunasljednici Ivana MeπtroviÊa povuklisvoje punomoÊi. Time danas nije imenovan predstavnik

nasljednika veÊ su sva Ëetiri navedena zakonskanasljednika nositelji autorskog prava, a oni æive urazliËitim dijelovima svijeta. Time je davanje struËnogmiπljenja o djelu potpuno onemoguÊeno, pa se svakazainteresirana stranka upuÊuje na Ëetiri nositeljaautorskog prava. StruËno osoblje daje kataloπkepodatke o djelu te njegovu struËnu oblikovno-tematskuanalizu. Nadalje, struËnjaci Fundacije Ivana MeπtroviÊane smiju izdavati certifikate o originalnosti (izvornosti,legalnosti) djela a da se s odlukom o originalnosti nesuglase nositelji autorskog prava, dok nositeljautorskog prava moæe davati certifikat originalnostidjela Ivana MeπtroviÊa bez struËnog miπljenja pozna-vatelja MeπtroviÊeva djela. Imaju li time i pravo davanjamiπljenja o autorstvu i izvornosti autorskog djela?

- Popunjavanje fundusa odnosi se na umnoæivanjeautorskog djela, za πto je potrebna suglasnog autora ilinositelja autorskog prava, Ëak i ako je upravo to djelonavedeno u Darovnici ili je kupljeno od nekoga drugogvlasnika. Ta se odredba odnosi nadalje, na svako djeloizliveno u trajnome materijalu, ako autor u pisanu oblikunije drugaËije odredio. Stoga je za otkup takoerpotrebna pisana izjava nositelja autorskog prava da seponueno djelo smatra izvornim ili legalnim djelomIvana MeπtroviÊa. U suprotnome muzej moæe kupitinelegalno lijevano djelo. Prema tome, legalnost svakeakvizicije za fundus Atelijera MeπtroviÊo dnosno svakemuzejske ustanove, ako ne postoji pisana autorovadokumentacija o legalnosti odljeva ili izvornosti djela,mora potvrditi nositelj autorskog prava. Time je,

sl. 27. Ivan MeπtroviÊ: Navjeπtanje, 1927.

sl. 28. Ivan MeπtroviÊ: Raspelo, 1939. -

1940.

78 dakako, oteæano popunjavanje fundusa muzeja, a onise gotovo iskljuËivo mogu popuniti zahvaljujuÊi dobro-hotnosti nositelja autorskog prava.

- StruËna obrada grae podrazumijeva skupljanjeodreene koliËine podataka unutar kataloπke obradepredmeta u fundusu ili cjelovitog opusa IvanaMeπtroviÊa. To se ponajprije odnosi na podatke o djelu,broju odljevaka, godini lijevanja, radionici i mjestu lije-vanja, vlasniku i smjeπtaju djela. StruËnjaci Fundacijeobrauju cjelokupan opus Ivana MeπtroviÊa, time i djelau vlasniπtvu nasljednika Ivana MeπtroviÊa te ostalih pri-vatnih osoba, koja se nalaze u Americi i Europi.Naæalost, nasljednici Ivana MeπtroviÊa nisu dostavilipopis ni fotografije djela u njihovu vlasniπtvu ni podatkeo mjestu njihova smjeπtaja. Nisu dostavili ni podatke odjelima koja su prodali ili umnoæavali, podatke o vlas-nicima tih djela te mjestu njihova smjeπtaja. Stoga jenuæna suradnja s nositeljima autorskog prava radi pop-unjavanja kataloπkih podataka jer bez iscrpnihkataloπkih podataka nije moguÊe realizirati struËneizloæbe, razne publikacije niti adekvatno vrednovatidjelo Ivana MeπtroviÊa.

- Zaπtita grae odnosi se kako na djela IvanaMeπtroviÊa, tako i na pisano gradivo. O svakoj inter-venciji na djelu bilo da je to konzervatorsko-restaura-torski zahvat ili neka druga vrsta zaπtite, dogovara se snositeljem autorskog prava.

- S obzirom na imovinska prava autora odnosnonositelja autorskog prava, mora postojati suglasnost zakoriπtenje (uvid, fotografiranje, reproduciranje, objavlji-vanje, izlaganje) djela Ivana MeπtroviÊa bez obzira navlasniπtvo. Navedeno se pravilo ne odnosi na javnespomenike te na pisanu grau u vlasniπtvu nasljednika.Pisma iz arhive Ivana MeπtroviÊa tretiraju se premaZakonu o obveznim odnosima. Nositelji autorskogprava moraju biti suglasni s fotografiranjem, reproduci-ranjem, objavljivanjem i izlaganjem djela IvanaMeπtroviÊa. Napominjem da se djela izloæena u stal-nom postavu u vlasniπtvu muzeja mogu izlagati naizloæbama bez suglasnosti nositelja autorskog prava, alipitam se πto napraviti kada se u toj prilici nositeljautorskog prava pozove na moralna prava autora(ugroæenost stanja oËuvanosti djela i materijala, nead-ekvatnu zaπtitu, neadekvatan prostor i dr.). StruËnjaciFundacije Ivana MeπtroviÊa takoer moraju traæitipisanu suglasnost od nositelja autorskog prava zareproduciranje i objavljivanje djela Ivana MeπtroviÊa.Nadalje, struËnjaci Fundacije Ivana MeπtroviÊa trebajutraæiti suglasnost za koriπtenje i objavljivanje pisanegrae koja je u vlasniπtvu Mate MeπtroviÊa i Ëuva se uAtelijeru MeπtroviÊ u Zagrebu, a za grau u ArhivuSveuËiliπta Notre Dame u SAD-u trebaju traæiti pisanusuglasnost, kako od Mate MeπtroviÊa, tako i od Arhiva.

- IzluËivanje i izvoz djela u vlasniπtvu nasljednika IvanaMeπtroviÊa. Napominjem da nakon smrti IvanaMeπtroviÊa s njegovim nasljednicima nije potpisan

ugovor o pohrani svega onoga πto je ostalo u njihovuvlasniπtvu a pohranjeno je u Fundaciji Ivana MeπtroviÊai Gliptoteci HAZU u Zagrebu. U proteklih petnaest god-ina, prema naπoj dokumentaciji, ni jedno djelo IvanaMeπtroviÊa u vlasniπtvu nasljednika nije izvezeno izHrvatske. Odreen broj gipsanih djela Ivana MeπtroviÊau vlasniπtvu nasljednika izvezen je 80-ih godina150, alitada je po jedan odljev u bronci od izvezenih primjera-ka u gipsu ostao u fundusu muzejskih ustanova uHrvatskoj. Naime, tada je vrijedilo pravilo da se izdræave smije izvesti samo ono djelo koje ostaje u dræaviu trajnom materijalu. Sudskom podjelom pohrane naËetiri zakonska nasljednika potrebno je potpisati ugovoro pohrani sa svakim nasljednikom posebice, a pitanjepodjele primjene autorskog prava ostaje otvoreno.

- U proteklih pedesetak godina postojanja AtelijeraMeπtroviÊdokumentacija, arhiva i fototeka popunjavalisu se zahvaljujuÊi Ivanu MeπtroviÊu ili njegovim nasljed-nicima. Oni su æivi svjedoci te time bogat izvor podata-ka o æivotu i djelu Ivana MeπtroviÊa.

Nadam se da je ovaj napis upozorio na sloæenost pris-tupa obradi izvornoga, originalnoga, legalnoga, nele-galnoga i kopiranog djela Ivana MeπtroviÊa. Stoga senadam da Êe struËna javnost, kustosi i muzealci,umjetnici i galeristi biti potaknuti na ozbiljniji pristupautorskom djelu, bez obzira na to je li rijeË o djelu IvanaMeπtroviÊa ili o nekom drugom pokojnom ili æivomautoru.

Primljeno: 20. lipnja 2006.

LITERATURA

1. Barbić, Vesna. Supplement a la monographie d ’ Ivan Meštrović. //Annales de l’ Institut francais de Zagreb, 2e Serie, broj 71, 22/23,Zagreb, 1970.

2. Barbić, Vesna. Hrvatski likovni umjetnici u iseljeništvu : IvanMeštrović. // Katolička crkva i Hrvati izvan domovine. Zagreb,1980.

3. Barbić, Vesna. // Meštrović: Drniš - Otavice. Zagreb, 1983.

4. Barbić, Vesna. Meštrović u Rimu: Zbirka Signorelli. // Rad JAZU,knj. 416, Razred za likovne umjetnosti, knj. XII, Zagreb, 1985.

5. Barbić, Vesna. Meštrović i arhitekti. // Rad Jugoslavenskeakademije znanosti i umjetnosti, knj. 423, Razred za likovneumjetnosti, knji XIII, Zagreb, 1986.

6. Barbić, Vesna. Radovi Ivana Meštrovića u zbirci Wittgensteina uBeču // Muzeologija, Sv. 36., Zagreb, 1999.

7. Clegg, Elizabeth. Meštrović, England and the Great War. // TheBvrlingtin Magazine, volume CXLIV, number 1197, London,december 2002.

8. Clegg, Elizabeth. “A warrior fallen in a just cause” : a rediscoveredMeštrović “Descent from the cross”. // The Bvrlington Magazine, vol-ume CXLVI, number 1221, London, december 2004.

9. Prančević, Dalibor. Crteži Ivana Meštrovića iz fundusa GalerijeIvana Meštrovića. Zagreb, Fundacija Ivana Meštrovića, 2004. (kata-log izložbe)

10. Čerina, Ljiljana. Četrdeset godina djelovanja i trideset godinastalnog postava Atelijera Meštrović u Zagrebu. // Muzeologija, Sv. 36.,Zagreb, 1999.

7911. Čerina, Ljiljana. Ivan Meštrović i Atelijer Meštrović u Zagrebu, //Zagreb, 2001., CD-ROM

12. Čizmić, Ivan. Ivan Meštrović u Americi : Umjetnikove izložbe iradovi u SAD 1924. - 1928. // Dubrovnik, NS, 3, 5, Dubrovnik 1992.

13. Grupa autora. Ivan Meštrović: A Monograph. // Williams andNorgate, London 1919.

14. Dumenčić, Ljubica. Spomen-galerija Ivana Meštrovića u Vrpolju -27 godina djelovanja. // Muzeologija 36., Zagreb, 1999.

15. Hartmanov sveobći popis stanova sa podpunim adresaromoblasti, ureda, obrta i trgovaca, Zagreb, 1902.

16. Hrvatski biografski leksikon. tom 1, A - Bi, Jugoslavenski lek-sikografski zavod, Zagreb, 1983.

17. Hrvatska izložba u Beču. // Narodne novine, god. LXX, br. 99,Zagreb, 30. travnja 1904.

18. Iz jubilarne izložbe. // Narodne novine, god. LXXI, broj 105,Zagreb, 8. svibnja 1905.

19. Kečkemet, Duško. Dopune Meštrovićevih radova u Galeriji uSplitu. // Muzeologija 36., Zagreb, 1999.

20. Kečkemet, Duško. Ivan Meštrović u Italiji, Dani IvanaMeštrovića. // Universita degli Studi di Roma “La Sapienza”, Rim,13. prosinca 2000.

21. Kličinović, Božena. Gipsani odljevi Ivana Meštrovića u GliptoteciHAZU u Zagrebu - kronologija pohrane. // Muzeologija 36., Zagreb,1999.

22. Književnost i umjetnost. // Narodne novine, god. LXX, br. 124,Zagreb, 1. lipnja 1904.

23. Kraševac, Irena. Ivan Meštrović : Beč - Muenchen - Prag : 1900. -1910. // Zagreb, 2002.

24. Lovrić, Božo. Naši umjetnici u Beču. // Savremenik, god. IV, br.5, Zagreb, svibanj 1909.

25. Majstorović, Božo. Meštrović, Italija, Biennale. // Zor, Časopis zaknjiževnost i kulturu, god. 2, broj 1, Zagreb, 1996.

26. Meštrović, Ivan. Quelques souvenirs sur Rodin. // Annales de l’Institut Francais de Zagreb, god. 1, broj 1, IV.-VI. 1937.

27. Meštrović, Ivan. Uspomene na političke ljude i događaje. // Zagreb,1969.

28. Metamorphoses in Nineteenth-Century Scupture / katalogizložbe/ Fogg Art Museum, Harvard University, 1975. - 1976.

29. Milčinović, Andrija. Iz umjetničkog svijeta. // Savremenik, god.V, br. 6, lipanj 1910. Zagreb

30. Milačić, Karmen. Talijanska pisma Ivanu Meštroviću 1911-1921. //Zagreb, 1987.

31. Plazibat, Danica. Od doma do muzeja : Ivan Meštrović u Zagrebu,// Zagreb, 2004.

32. Spomenica Akademije likovnih umjetnosti u Zagrebu :Prigodom 50. - godišnjice njenog osnutka (1907- 8 - 1957 - 8),Zagreb, 1958.

33. Akademija likovnih umjetnosti u Zagrebu : 1907. - 1997.Zagreb, 2002.

ME©TROVI∆ AND “ME©TROVI∆”

AUTHENTIC, ORIGINAL, LEGAL, ILLEGAL AND COPIED WORK OF IVAN

ME©TROVI∆

The issue of the authenticity of a work of art, or the extent towhich it is copied, has been a live one during the whole devel-opment of human civilisation. The attitude towards a copiedobject has changed over the centuries, in both an artistic and astatutory sense, in commerce and in use.As part of their regular work, experts of the Ivan MeπtroviÊFoundation carry out expert analysis of the works of IvanMeπtroviÊ (1883, Vrpolje, Croatia - 1962, South Bend, Indiana,USA) or works that are attributed to him. The copious writtendocumentation bequeathed by the artist or collected in the lastforty five years is the foundation for the research described inthis account.The problem of casting an authentic work is treated in twoperiods - the lifetime of MeπtroviÊ, and the time since hisdeath, or in legal terms, the period when the artist held thecopyright, and the time when it was held by his heirs.Following the written documentation, it can be concluded thatduring his lifetime, MeπtroviÊ changed his attitude to the cast-ing of his works. The decision to copy the work was influencedby many factors, such as the material circumstances of theartist and the protection of the actual work.As a young sculptor still with his name to make MeπtroviÊ per-mitted a single work to be produced in several plaster casts,while later on he kept the plaster casts and allowed the cast-ing of several bronze casts. He retained for casting rights forhimself and his heirs. This also relates to works given by adeed of gift by MeπtroviÊ to the Republic of Croatia in 1952.The article draws attention to the problem of determining theauthentic, original and legal work, and the problem of distin-guishing illegal and copied works. The Author’s Right Law andother laws as well as the MeπtroviÊ Deed of Gift of 1952 con-tain the legal provisions that define and determine the mannerof carrying out the museological operations of staff membersof the Ivan MeπtroviÊ Foundation (MeπtroviÊ Studio, Zagreb;Ivan MeπtroviÊ Gallery, Kaπtelet-Crikvine in Split, the Church ofthe Most Holy Redeemer in Otavice by Drniπ.

UZ 80. OBLJETNICU GRADSKOG MUZEJA VARAÆDIN, 1925. - 2005.

LJERKA ©IMUNI∆ Gradski muzej Varaædin, Varaædin

IM 36 (1-2) 2005.



Nakon Zagreba, Splita i Osijeka, u Varaædinu jepoËetkom 20. stoljeÊa pokrenuta inicijativa za osnutakmuzeja. Velikom Kulturnohistorijskom izloæbom,odræanom tijekom ljetnih mjeseci 1923. godine u gim-nazijskoj zgradi, organizatori su pokazali svojimsugraanima i mnogobrojnim gostima bogatstvo iraznolikost povijesnih i umjetniËkih predmeta Ëuvanih ugradu i njegovoj okolici. Izloæbu je organizirao Izloæbeniodbor sastavljen od 25 Ëlanova pod predsjedanjemNikole PeËornika. U tome su vaænu ulogu imali profe-sori varaædinske gimnazije, a jedan od njih bio jebuduÊi dugogodiπnji tajnik Muzealnog druπtva i prviravnatelj Muzeja profesor Kreπimir FiliÊ. Tadaπnji tisak,domaÊi i inozemni, iscrpno je izvjeπtavao o izloæbi,njezinoj koncepciji, eksponatima i broju posjetitelja pro-glasivπi je prvorazrednim kulturnim dogaajem godine.Bilo je oËito da su u Varaædinu sazreli uvjeti za osnutakmuzeja sa zadaÊom stalnog Ëuvanja i izlaganja povi-jesnog i kulturnog blaga Varaædina (Narodni sporazum,26. srpnja 1923.).

Osnovano je Muzealno druπtvo, a njegov je Privremeniodbor pripremio Pravilnik Varaædinskog muzealnogdruπtva Ëija je osnovna zadaÊa bila osnutak muzeja iskupljanje starina na podruËju grada Varaædina iVaraædinske æupanije.

»lanovi novoosnovanoga Muzealnog druπtva dijelili suse na poËasne Ëlanove, dobrotvore, utemeljitelje iredovite Ëlanove. Muzej je trebao biti smjeπten ugotiËko-renesansnoj utvrdi Stari grad, koja je bila uvlasniπtvu grofovske obitelji Erdödy. Predvieno je biloda se Muzej sveËano otvori u jesen 1925. godine, upovodu proslave 1000. obljetnice HrvatskogKraljevstva. Gradska uprava dodijelila je nekoliko sobau Starom gradu Muzealnom druπtvu tek u kolovozu1925. godine. U kratkom vremenu sruπeno je nekolikopregrada na hodnicima prvoga i drugog kata, otvorenesu dvoriπne arkade, ureene izloæbene prostorije,izraene vitrine te preventivno oËiπÊeni izloπci.

Dana 16. studenog 1925. godine u deset sati ujutro

sl.1. Gradski muzej Varaædin je 2005. obi-

ljeæio 80. godina postojanja i rada

Stari grad snimljen iz zraka

otvoren je Gradski muzej Varaædin. Tom je prilikom najuænoj gotiËkoj kuli utvrde otkrivena spomen-ploËa stekstom: U spomen tisuÊugodiπnjice hrvatskog kraljev-stva otvoren je 16. XI 1925. godine Varaædinski muzej.

U lokalnom glasilu Glas Meimurja i Zagorja slikar LujoPihler istaknuo je da je osnutak Muzeja potpomoglaæupanijska i gradska vlast, predstavnici Crkve igraanstvo.

O prvom stalnom postavu saznajemo iz ondaπnjegtiska. Godine 1928. profesor FiliÊ je detaljno opisaostalni postav, izloπke i njihovo podrijetlo. Tek 1943.godine, uz 20. godiπnjicu Muzealnog druπtva, objavljenje vodiË Varaædinski muzej autora Kreπimira FiliÊa.

Koncepcijski, prvi muzejski postav slijedio je odrednicepostavljene na velikoj Kulturnohistorijskoj izloæbi iz1923. godine. Osnovna mu je zadaÊa bila predstavitibogatstvo i raznolikost artefakata umjetniËkoga i povi-jesnog znaËenja kojima je obilovao Varaædin i okolnapodruËja, bogata profanom i sakralnom spomeniËkombaπtinom.

Izloæbene prostorije veÊim su dijelom bile na prvomkatu utvrde. U prostranoj kruænoj kuli nalazili su sepredmeti varaædinskih cehova: πkrinje, vrËevi, stari alati,cimeri i posebno atraktivne zastave, bogato oslikane iukraπene vezom. Renesansna dvorana bila je, premapisanju suvremenika, posve ispunjena stilskimnamjeπtajem. U ostakljenim vitrinama Ëuvali su se povi-jesni dokumenti, insignije, meu kojima je bio veliki sre-brni peËatnjak grada Varaædina iz 1464. godine,raritetne knjige, nakit, lepeze i skupocjeni predmeti odstakla, porculana i kamenine. Meu reprezentativnimportretima isticali su se onaj Marije Terezije i Josipa II. Ujednom su ormaru bili izloæeni prapovijesni nalazi, dokje dio sobe bio posveÊen Vatroslavu JagiÊu, filologu ijednome od najveÊih poznavatelja slavenskih jezika iknjiæevnosti, roenom Varaædincu.

U susjednoj, omanjoj prostoriji nalazili su se izloπcivezani za ljekarniπtvo. Ta je prostorija ubrzo prozvanaalkemijskom kuhinjom i svojim je sadræajem bilaprivlaËna brojnim posjetiteljima.

Renesansni hodnik πto zavrπava istoËnom okruglomkulom u kojoj je dvorska kapela svetog Lovre sa sakris-tijom bio je ispunjen oslikanim streljaËkim metama, dokse u kapeli bili sakralni predmeti - drvena renesansnaskulptura raspetog Krista, kazule, svijeÊnjaci...

U prizemlju juæne gotiËke kule, ukraπenekasnogotiËkom reljefnom plastikom i kamenim klupa-ma, smjeπtena je omanja zbirka kamenih spomenika:skulptura Marije koja je nekad stajala ispred isusovaËkecrkve Marijina uznesenja, nadgrobni spomenik JurjaJakopca i barokni kip nepoznatog muπkarca.

S vremenom se stalni muzejski postav obogaÊivaonovim izloπcima i πirio se na okolne prostorije Starogagrada. U prosincu 1925. godine Muzej se proπirio na trinove prostorije juænog krila prvog kata sa zbirkama

povijesnih portreta i grafika. Od sljedeÊe godine Muzejje dobivao redovitu godiπnju subvenciju iz gradskogproraËuna (za 1926. g. 2 500 dinara), iako su vlastitiprihodi Muzeja bili mnogo veÊi. U deset godina djelo-vanja Muzeja (1925.-1935.) varaædinska gradskaopÊina financirala je Muzej s 89 000 dinara, dok su nje-govi vlastiti prihodi iznosili 310 000 dinara. O ugleduMuzeja govori podatak da je godine 1928. Muzealnodruπtvo imalo viπe od 300 Ëlanova koji su Ëlanarinama,donacijama i raznom drugom pomoÊi potpomagali nje-gov razvoj.

Prema rijeËima profesora FiliÊa, graani i posjedniciimanja oko Varaædina poklanjali su Muzeju grau zapopunu fundusa.

Pozitivni odjek u struËnoj javnosti i oduπevljenjeVaraædinaca svojim muzejom bili su nagrada prvimmuzealcima za obavljeni posao i poticaj za daljnjedjelovanje jer je otvorenje Muzeja bio tek poËetakbuduÊih opseænih radova na prikupljanju grae, dobi-vanju i ureenju preostalih prostora u Starom gradu, akasnije i cijelih zgrada unutar gradske jezgre za nove,sve brojnije zbirke. ZahvaljujuÊi donatorima idobroËiniteljima, zbirke su ubrzano rasle. S novimprostorima situacija je postajala sve sloæenija jer je tre-balo uvjeriti gradsku vlast da preostalim stanarima izStaroga grada rijeπi stambeni problem kako bi se cijelautvrda mogla urediti za muzejske potrebe. Iseljavanjestanara teklo je sporo i uz dosta teπkoÊa, ali sustavno,te su ubrzo otvoreni mala numizmatiËka zbirka i bider-majerski salon.

PoËetkom tridesetih godina 20. stoljeÊa Muzealnodruπtvo upozorava na potrebu sustavnog prikupljanja iizlaganja predmeta tradicionalne kulture varaædinskogkraja koji, prema njihovu miπljenju, sve viπe propadaju inestaju. Godine 1933. u dvije sobe zapadnog krilaStaroga grada otvoren je etnografski postav, zametakbuduÊeg Etnografskog odjela Muzeja.

Od 1930. godine gradske vlasti financiraju osiguranjemuzejskog fundusa i zgrade kod osiguravajuÊegdruπtva Ëija je ukupna vrijednost bila procijenjena na 1 000 000 dinara.

SljedeÊih godina sustavno su se obnavljali pojedinidijelovi utvrde nakon πto su iz njih iseljeni stanari.Usprkos nedostatnim sredstvima iz gradskogproraËuna vrlo skromnim priljevima iz dræave, Muzealnoje druπtvo namicalo znatna vlastita sredstva. Okupilo jemnoge ugledne i imuÊne Ëlanove koji su financijskipomagali obnovu muzejskih prostora, a poklonimaumjetniËkih i povijesnih predmeta obogaÊivali njegovfundus (1934. godine Muzealno druπtvo ima 469Ëlanova). Tako je ureena sjeveroistoËna kula, prostorpokraj kapelice sv. Lovre pretvoren je u sakristiju svelikim baroknim sakristijskim ormarom majstoraMathiasa Sauera. U prizemlje su premjeπteni kamenispomenici kao zametak danaπnjeg lapidarija koji veÊima 30-ak eksponata.

81

82

Na prvom katu juæne okrugle kule smjeπtena je knjiæni-ca, koja je ujedno bila i ured.

Godine 1936. sastavljena je oporuka gradskogvijeÊnika SreÊka Jacominija, posljednjeg potomka starevaraædinske obitelji, kojom cijelu svoju imovinu sastav-ljenu od umjetnina, stilskog pokuÊstva, fotografija, naki-ta, oruæja, uporabnih predmeta i dokumenata nakonsvoje smrti ostavlja Muzeju (oko 300 predmeta). SliËnuje oporuku tri godine prije sastavio Jacominijev roak–uro Ritz, izrazivπi æelju da se njegovi predmeti smjestepokraj starinah moga roaka Felixa Jacominija (citat izoporuke).

Uz 10. godiπnjicu Muzeja otvoren je salon u stilu dru-gog baroka, donacija varaædinskoga gradskog vijeÊnika–ure Ritza, i promovirana je Spomenica Gradskogmuzeja Varaædin, 1925.-1935. Spomenica je bila prva unizu kasnijih mnogobrojnih muzejskih publikacija Ëiji jepretisak ponovljen 1995. godine, uz proslavu 70.obljetnice Muzeja, a publikacija je 1997. godine dopu-njena recentnom Spomenicom. Sadræavala je vrijednepriloge iz povijesti Varaædina i varaædinskog kraja (K.FiliÊ: Varaædinski gradski suci /naËelnici/; A. Wissert:Biljeπke o nekim varaædinskim kuÊama, tekst poæun-skog statuta; dr. i mr. A. Krajanski: O statutuVaraædinskog ceha ranarnika, brijaËa i kupaliπtara izgod. 1557.; S. VukoviÊ: Istraæivanje prethistorijskognalaziπta u spilji Vindiji kod VoÊe).

Velika i vrijedna zbirka s predmetima varaædinskihcehova dobila je 1937. godine svoj prostor upregraenoj kruænoj zapadnoj kuli. Naknadno ugraenophodni drveni balkon, ograen balustradom, posluæioje za izlaganje zastava, cimera i ostalih predmetavaraædinskih cehova.

Od samih poËetaka Muzej je prema svojim moguÊnos-tima otkupljivao grau, pojedinaËne predmete ili cijele

zbirke. Tako je od 1940. godine otkupljena prapovijes-na zbirka Stjepana VukoviÊa, istraæivaËa spilje Vindije inalaziπta u okolici Varaædina. Na prvom katu sjevernogkrila utvrde izloæeni su otkupljeni predmeti. To je bionukleus buduÊega Prethistorijskog odjela, kasnije pre-rasloga u Arheoloπki odjel Gradskog muzeja Varaædin.

Uz poslove obnove dvorca ureivala se i okolicaStaroga grada, Kule straæarnice i PadovËeva trga(danaπnji StanËiÊev trg). Gradska uprava suraivala je1930-ih godina s nekoliko struËnjaka koji su ponudilisvoja prostorna i hortikulturalna rjeπenja ureenja cije-log okoliπa omeenog ulicama Vladimira Nazora,Stanka Vraza i Urπulinskom ulicom. Inæenjer GerhardtGasser izradio je snimku Staroga grada s okolicomkoja je posluæila profesoru Bruni Baueru kao osnova zaizradu projekta parkovne arhitekture. Sustavna regu-lacija terena i postupno pretvaranje u zeleni gradskiperivoj zapoËelo je 1938. godine, iako su sporadiËniradovi provoeni desetak godina prije. Nekako u istovrijeme obavljali su se radovi na ureenju Kule straæar-nice i okolnog prostora, ukljuËujuÊi i PadovËev trg.Sruπena je ruπevna prizemnica, prigraena uz Kulu,uklanjanjem zemlje oko njezina podnoæja otkriveni sukameni klesani blokovi, izgraen je drveni pokretnimost na njezinoj istoËnoj strani s obzidanom pristup-nom rampom, dok je s juæne strane napravljen drvenibalkon. Okolni teren pretvoren je u parkove i zasaenoje crnogoriËno drveÊe. U Kulu se ulazilo drvenimstubiπtem s natkrivenim podestom sa sjeverne strane.U obnovljenoj Kuli udomljena je 16. studenog 1939.godine novoosnovana Moderna galerija hrvatske umjet-nosti. U vrijeme njezina osnutka bila je to treÊa galerijasuvremene umjetnosti u Hrvatskoj. Varaædinskimmuzealcima struËnu su i kolegijalnu pomoÊ pruæiliumjetnici Ivo Reæek, Kamilo RuæiËka i Tomislav

sl.2. Kreπimir FiliÊ, prvi ravnatelj Gradskog

muzej Varaædin

sl.3. Prof. Mira IlijaniÊ, ravnateljica

Gradskog muzeja Varaædin u razdoblju od

1957. do 1973.

83

Krizman. U unutraπnjem prostoru prvog kata bile suizloæene slike, a na otvorenom trijemu skulpture. Tajprvi galerijski postav obuhvatio je djela renomiranihumjetnika Celestina MedoviÊa, Menci Klement CrnËiÊa,Miroslava KraljeviÊa, Vladimira BeciÊa, Vlahe Bukovca idrugih, a bila su posuena iz fundusa zagrebaËkeModerne galerije. U isto vrijeme Galerija je zapoËelasustavno prikupljati djela starih europskih i domaÊihmajstora te radove recentnih domaÊih umjetnika.

Danas, nakon gotovo πezdeset godina djelovanjaGalerije starih i novih majstora, od 1950. godinesmjeπtene u baroknoj palaËi Sermage, njezin fundusima viπe od 2 000 umjetnina.

Uz 15. obljetnicu Muzeja otvorena je u Starom gradunova izloæbena jedinica s predmetima iz ostavπtinadvojice slavnih Varaædinaca; ilirca, povjesniËara inaπega prvog konzervatora Ivana KukuljeviÊaSakcinskog, te filologa i slavista Vatroslava JagiÊa.

PoËetkom Drugoga svjetskog rata stalni je postavGalerije premjeπten jer je Kula dobila vojni znaËaj.Ratnih godina najviπe se radilo na ureenju parkova uokolici starogradskog kompleksa, bedema i grabiπta,æitnice i Kule straæarnice.

Do 1941. godine Kreπimr FiliÊ sve je poslove u Muzejuobavljao volonterski, uz svoj redoviti posao profesorapovijesti i zemljopisa u varaædinskoj gimnaziji. Napokonje odlukom tadaπnjeg Ministarstva premjeπten u Muzej,a 1945. godine postavljen je na mjesto ravnatelja.

Godine 1943., uz obiljeæavanje 20. godiπnjiceVaraædinskoga muzealnog druπtva, promoviran je vodiËVaraædinski muzej na hrvatskom i njemaËkom jeziku.Tekst je potpisao Kreπimir FiliÊ, a likovnu opremu

akademski slikar Pavao VojkoviÊ. Uz povijest MuzejavodiË sadræava detaljan opis 23 sobe stalnog postavas izloπcima.

Posljednjih dana Drugoga svjetskog rata savezniËka jebomba pogodila Kulu straæarnicu. Kroviπte i prvi kat bilisu teπko oπteÊeni. Kad je nekoliko godina kasnije Kulaobnavljana, nije joj bio vraÊen prethodni izgled, veÊ jedobila izgled rustikalnoga kamenog zdanja s otvorenimprostorom na katu. SljedeÊih 40-ak godina nije imalanikakvu konkretnu namjenu.

U poslijeratnim uvjetima Muzej je nastavio prikupljatigrau otkupima i poklonima. Sukladno novim socijali-stiËkim zakonima, muzeji su bili ovlaπteni preuzimatiumjetniËke i povijesne predmete iz podræavljenihobjekata. Usto, dræava je poËela sustavno otkupljivatidjela domaÊih likovnih umjetnika za muzeje i galerije.Na taj se naËin muzejski fundus iz godine u godinuznatno uveÊavao.

Takoer je rastao broj posjetitelja, πto je potaknulomuzejsku upravu da otvori Muzej javnosti nedjeljom ipraznicima od 9 do 12 sati. Tadaπnji tisak prati radvaraædinskog muzeja smatrajuÊi ga jednim od najbo-gatijih i najureenijih u dræavi, spominjuÊi brojku od 10 000 posjetitelja tijekom 1948. godine.

U Ilustriranom Vjesniku iz 1947. godine spominju se triuËenjaka: Kreπimir FiliÊ, Stjepan VukoviÊ i botaniËarFranjo KoπÊec koji ureuju tri muzeja u Varaædinu(Kulturno-povijesni u Starom gradu, Prethistorijski ibuduÊi Entomoloπki odjel). Varaædinci su bili oduπevljeniizloæbom kukaca skupljaËa i kolekcionara FranjeKoπÊeca, te je gradska uprava podræala prijedlog oosnivanju novoga muzejskog odjela Ëiji bi fundus Ëinilenjegove prirodoslovne zbirke. No tek je 1954. godinebio osiguran prostor na prvom katu ranoklasicistiËkepalaËe Herzer za njihov smjeπtaj. Godine 1959. profe-sor KoπÊec ih je donirao gradu Varaædinu odnosnoMuzeju i postao prvim kustosom Entomoloπkog odjela.

Do 1957. godine, kad je Kreπimir FiliÊ bio umirovljen anjegovom nasljednicom postala Mira IlijaniÊ, dotadaπnjakustosica i voditeljica kulturno-povijesnih i galerijskihzbirki, Gradski muzej Varaædin se, od poËetnih nekolikosoba u Starom gradu, proπirio na πest odjelasmjeπtenih u utvrdi i palaËama Herzer i Sermage teimao tendenciju kontinuiranog razvoja kako graom,

sl.4. Stjepan VukoviÊ, voditelj

Prethistorijskog odjela GMV

sl.5. Franjo pl. KoπËec, prvi voditelj

Entomoloπkog odjela GMV

84

tako i novim prostorima i zaposlenicima. Umjesto prvihmuzealaca volontera, u Muzeju tada radi osam stalnozaposlenih i troje ugovornih djelatnika. Mira IlijaniÊ vodi-la je kulturno-povijesne i galerijske zbirke, StjepanVukoviÊ prapovijesne, Franjo KoπÊec entomoloπke, aJosip Runjak etnografske zbirke i zbirke narodne rev-olucije.

PovjesniËarka umjetnosti Mira IlijaniÊ koncepcijski jeizmijenila stalni postav u Starom gradu. Primijenila jenaËelo zaokruæenih vremenskih, tematskih i stilskihcjelina. Tada varaædinski muzej postaje prepoznatljiv poambijentalnim prostorima od renesanse do secesije,koji su imali cilj u posjetitelja stvoriti percepciju o naËinuæivota plemstva i graanstva tijekom pojedinih povijes-nih razdoblja.

Nakon Drugoga svjetskog rata u cijeloj tadaπnjoj soci-jalistiËkoj Jugoslaviji zapoËinje obiljeæavanje postignuÊaoslobodilaËkog rata i antifaπistiËke borbe i tekovinasocijalistiËke revolucije. Diljem zemlje osnivaju se muzejiili odjeli narodne revolucije. ZaËetak varaædinskogMuzeja narodne revolucije biljeæi se 1950., u palaËiSermage, ali se ubrzo preselio u juæno krilo Staroggrada. Godine 1960. bio je obnovljen prvi kat zgradenekadaπnje isusovaËke gimnazije (dio isusovaËkogkompleksa sastavljenog od crkve Blaæene DjeviceMarije u Nebo Uzdignute, nekadaπnjeg samostana igimnazije). U tom je prostoru otvoren, za ono vrijemesuvremen, stalni postav narodne revolucije varaædin-skog kraja. Autor postava bio je kustos Josip Runjak, aautor prostorne i likovne koncepcije akademski slikar

sl.6. Drugo dvoriπte Staroga grada iz prve

Ëetvrtine 20. stoljeÊa

sl.7. Otvorenje Gradskog muzeja Varaædin,

16. studenoga 1925.

sl.8. Prvi stalni postav Gradskom muzeju

Varaædin u Starome gradu

85

Pavao VojkoviÊ. Taj je postav 1983. godine novommuzeoloπkom jedinicom Tito Varaædinu - Varaædin Titubio proπiren na prizemlje zgrade. Odlaskom profesoraRunjaka na mjesto direktora varaædinske gimnazije kus-tosicom postaje profesorica povijesti Ivanka ©tager.Ubrzo se u Muzeju zapoπljava povjesniËarka umjetnostiMarija MirkoviÊ, zaduæena za obradu galerijskih zbirkislikarstva, kiparstva i grafika, a od 1965. JasnaTomiËiÊ, za voenje kulturno-povijesnih zbirki.

Za vrijeme mandata ravnateljice Mire IlijaniÊ Muzejpostaje Ëlanom Nacionalnog komiteta ICOM-a. UICOM-ovoj pristupnici navodi se da je Muzej otvoren zaposjetitelje svaki dan od 9 do 12 sati, da su struËnavodstva organizirana svaki puni sat i da je moguÊ pri-jam grupa i izvan uredovnog vremena, uz prethodnunajavu. Cijena ulaznica za odrasle iznosila je 20 dinara,a za djecu i vojnike 10 dinara.

Profesorica IlijaniÊ u muzejske prostore uvodi suvre-menu opremu i organizira stalnu Ëuvarsku sluæbu.ZapoËinje viπegodiπnje istraæivanje Staroga grada.Surauje s muzejima i arhivima Austrije, NjemaËke,Maarske i Slovenije. Prepoznaje potrebu za novimdepoima, preparatorskim radionicama, fotolaboratori-jem, dvoranom za pedagoπko-didaktiËki rad.

U brojnim dopisima gradskim i dræavnim tijelima upozo-rava na nedostatak struËnog osoblja s obzirom na velikbroj muzejskih predmeta i potrebu njihova inventiranja istruËne obrade, te hitno traæi sredstva za zaposlenjeetnologa i povjesniËara umjetnosti. IstiËe vaænoststruËnog usavrπavanja muzealaca i nabavu struËne lite-rature. Tada je bio elektrificiran samo uredski prostor uStarom gradu dok se u ostali dio nisu mogli primatiposjetitelji u popodnevnim i veËernjim satima, osobito

zimi. U godiπnji program ugrauje sredstva potrebna zaarhitektonsko snimanje Tvre kako bi se utvrdile poje-dine faze gradnje.

Godine 1961. Narodni odbor opÊine Varaædin postao jeosnivaË Gradskog muzeja Varaædin, sa Savjetommuzeja kao upravljaËkim tijelom. SljedeÊe godine Muzejje upisan u Registar muzeja, a 1966. godine u Registarustanova sa zadaÊom sustavnog sreivanja, skupljanja,prouËavanja i izlaganja predmeta i zbirki predmetaznaËajnih za kulturu, prosvjetu i znanost.

Tijekom 1960-ih i 1970-ih godina sporadiËno su seprovodili graevni i obrtniËki radovi u Starom gradu.

Profesorica Mira IlijaniÊ otiπla je u mirovinu 1973.godine, a upravljanje Muzejom preuzela je prof. JasnaTomiËiÊ, koja je tu funkciju obnaπala do 1986. godine.Kustosom Kulturno-povijesnog odjela iste godinepostaje Miroslav Klemm.

Cjelovite obnove palaËe Sermage i starogradskeutvrde, uz provedena konzervatorsko-restauratorskaistraæivanja, najznaËajniji su projekti realizirani u vrijemeJasne TomiËiÊ. Za muzejsku struku jednako je vaænobilo osnivanje i opremanje preparatorskih radionica zakeramiku i metal te za drvo, kao i fotolaboratorija, tezaposlenje dvojice preparatora i fotografa.

Pedeseta obljetnica Gradskog muzeja Varaædin bila jeobiljeæena otvaranjem novih izloæbenih jedinica - stakla iporculana u juænom krilu i arheoloπke izloæbe u podru-mu istoËne kule.

Potres koji je 1982. godine pogodio varaædinskopodruËje uzrokovao je oπteÊenja mnogih objekata ugradu i okolici. Posebno je teπko stradao Stari grad,

sl.9. Galerija starih i novih majstora

(PalaËa Sermage) na SvaËiÊevom trgu sa

skulpturama Duπana Dæamonje

sl. 10. i 11. Radovi na PalaËi Hertzer u

kojoj se nalazi Entomoloπki odjel, 2005.

86

bila je dovedena u pitanje njegova statiËka stabilnost teje trebalo hitno sanirati nastale πtete. Prethodno prove-deno arhitektonsko snimanje utvrde znatno je ubrzaloizradu projektne dokumentacije obnove, sanacije irekonstrukcije Staroga grada. Obnova se provodila uπest faza i trajala je od 1983. do 1989. godine.Pojedina faza obuhvaÊala je jednu graditeljsku cjelinuod temelja do tavana. U sklopu prve faze zapoËeli suradovi na zapadnom krilu, slijedila je zapadna kula,zatim sjeverno krilo te sjeverni obrambeni zid i istoËnakula. Petom fazom bili su obuhvaÊeni radovi na velikojgotiËkoj kuli, dok su u posljednjoj, πestoj fazi biliobnovljeni juæna ulazna kula i jugozapadno krilo utvrde.Sanacija starogradskog kompleksa obuhvatila je arheo-loπko i povijesno-konzervatorsko istraæivanje i ureenjeokolnog podruËja s bedemima i grabiπtima (u idejnomprojektu - zelene povrπine) kao sedmu fazu i Kulustraæarnicu kao osmu fazu obnove.

Troπkovi istraæivanja, izrade projektne dokumentacije,restauratorskih, graevnih, obrtniËkih i zavrπnih radovaprerasli su moguÊnosti proraËuna lokalne zajednice, teje OpÊina Varaædin potrebna sredstva namaknulasamodoprinosom za sanaciju πteta od potresa.

Obnova Staroga grada bila je po svojoj cjelovitosti,opsegu i pristupu konzervatorskim istraæivanjima,restauratorskim i graevnim rjeπenjima jedan od naj-sloæenijih sanacijskih zahvata na spomeniku kulture utadaπnjoj Jugoslaviji. Za vrijeme pripremnih radova te urjeπavanju najrazliËitijih problema koji su se pojavljivalitijekom izvoenja radova bio je ukljuËen velik broj

struËnjaka razliËitih podruËja. Glavni projektant sanaci-je, koji je ujedno obavljao i struËni restauratorski nad-zor, bio je dipl. ing. arh. Zvonimir Matica, djelatnikzagrebaËkog Restauratorskog zavoda Hrvatske.Graevinska tvrtka Zagorje iz Varaædina radovima naStarom gradu stekla je reference za obnovu mnogihnepokretnih spomenika kulture u zemlji i inozemstvu.

Poπto je Jasna TomiËiÊ 1986. godine postala direktori-com zagrebaËkog Povijesnog muzeja Hrvatske, zam-jenjuje ju akademski slikar Darko SaËiÊ, dotadaπnji kus-tos Galerije slika.

Te godine Muzej je organizirao izloæbu Kulturno blagoVaraædina (Kunstschätze in Varaædin) u austrijskimgradovima Fürstenfeldu i Bad Radkersburgu, s izboromnajvrednijih predmeta iz fundusa Muzeja.

Paralelno s obnovom tvre pripremao se novi stalnipostav Kulturnopovijesnog odjela. SveËano otvorenjeobnovljenoga Staroga grada s novim stalnim postavomodræano je 16. studenog 1989. godine. U 33 muzeo-loπke cjeline, s oko 450 izloæaka, novi je postav slijedioosnovnu koncepciju prijaπnjega. SaËuvao je stilske itematske cjeline nastojeÊi ostvariti meusobno proæi-manje obiljeæja tvravskoga graditeljskog kompleksa,dvora kao mjesta stanovanja i ambijentalnih unutraπnjihprostora odreenih vremenskih razdoblja koji bi namtrebali pribliæiti naËin æivota plemstva i graanstva uVaraædinu i okolici. To je moæda najbolje komentiraoKenneth Hudson, predsjednik EMYA, prilikom obilaskaKulturnopovijesnog odjela: Stalni postav izaziva u pos-jetitelju æelju da s koferom uπeta u Muzej spreman na

sl.12. “Svijet kukaca u πumi” dio novoga

stalnog postava Entomoloπkog odjela,

1998.

87

viπednevni boravak u njemu. Prilikom ponovnogotvorenja stalnog postava promoviran je VodiËKulturnopovijesnim odjelom autora Miroslava Klemma,kustosa Odjela.

U travnju 1990. godine v.d. ravnateljicom, a zatim i ra-vnateljicom postaje Ljerka ©imuniÊ, dotadaπnja kustosi-ca Kulturnopovijesnog odjela. Taj je posao obavljala dosrpnja 2004. godine.

Na temelju saËuvane dokumentacije je 1994. godinerekonstruirana Kula straæarnica kao sedma fazaobnove starogradskog kompleksa. VraÊen joj je izglediz druge polovice 16. stoljeÊa, uz neke izmjene zbognovonastale situacije poput drvenog stubiπta jer viπenije bilo izravnog prilaza sa zemljanih bedemaporuπenih u 19. stoljeÊu. Kula je napokon dobila nam-jenu - na kat su smjeπteni uredi, a u prizemlju jeotvoren mali izloæbeni prostor.

Obnova i ureenje varaædinske gotiËko-renesansneutvrde Stari grad bio je jedan od najzahtjevnijih projeka-ta zaπtite 1980-ih godina u Hrvatskoj, a nakonzavrπetka dobio je visoke ocjene domaÊe i inozemnestruËne javnosti. Novi stalni postav za svoj je muzeo-loπki pristup u prezentaciji kulturno-povijesnih zbirki, tepovijesnih i graditeljskih obiljeæja tvre nagraennagradom Pavao Ritter VitezoviÊ. Takoer je 1994.godine nominiran kao prvi hrvatski muzej za nagraduEuropski muzej godine (EMYA - European Museum ofthe Year Award djeluje pod okriljem VijeÊa Europe).

Komitet EMYA imenovao je 1995. godine Ljerku©imuniÊ nacionalnom korespondenticom za Hrvatsku,sa zadaÊom promicanja hrvatske muzeologije i zapredstavljanje novoustanovljenih muzeja i muzeja snovim muzejskim postavima za nagradu Europskimuzej godine. Tu je duænost obavljala do 2003. godine.

Devedesetih godina 20. stoljeÊa Muzej dobiva novivizualni identitet. Akademski slikar Goran Merkaπoblikovao je logotip GMV-a u punom i inicijalnomobliku, memorandum, ulaznice za sve muzejske odjele,pozivnice, kataloge izloæbi, posjetnice, knjiæicu iiskaznicu πkolskog servisa. Tih je godina osmiπljenedukativni projekt ©kolski servis GMV, namijenjenuËenicima osnovnih i srednjih πkola.

Promjene doæivljava i galerijski stalni postav. U izloæbeniprostor palaËe Sermage ugraen je novi sustav rasvje-

te prilagoen muzeoloπkim standardima, protuprovalni iprotupoæarni sustav. Izloæena su djela europskih slikaraod 16. do kraja 19. stoljeÊa, s novim VodiËem nahrvatskome, njemaËkome i engleskom jeziku. Autoricanovog stalnog postava i teksta VodiËa je MirjanaDuËakijeviÊ, voditeljica galerijskih zbirki. Naæalost, drugidio postava s djelima domaÊih umjetnika 20. stoljeÊa,predvien za prizemlje palaËe, nije realiziran do danas.Gubitkom zgrade Povijesnog odjela (stara je varaædin-ska gimnazija kao dio isusovaËkoga graditeljskog kom-pleksa predana novoosnovanoj Varaædinskoj biskupijiza potrebe ordinarijata) te su zbirke i dokumentacijaOdjela “privremeno” smjeπtene u palaËu Sermage, ukojoj se nalaze i danas ËekajuÊi zavrπetak obnovepalaËe Herzer u kojoj Êe se konaËno “udomiti”.

Radovi na palaËi Herzer, odnosno na njezinu dijelukojim se koristio Entomoloπki odjel naπeg muzejaobavljali su se tijekom 1990-ih godina uz odreenezastoje i prekide. StatiËki problemi i nesigurnost zapubliku potaknula je sloæene radove na statiËkoj kon-solidaciji objekta. Entomoloπke zbirke proπirile su senapokon na cijeli prvi kat palaËe, uz preuzimanje stanadotadaπnjeg stanara JoviÊa. ZahvaljujuÊi odobrenimsredstvima Ministarstva kulture i Grada Varaædina,zapoËete su pripreme za novi, proπireni stalni postavOdjela. Uz obiljeæavanje Dana grada Varaædina, 6.prosinca 1998. godine otvoren je Svijet kukaca, novistalni postav s 286 muzeoloπkih jedinica i 4 500 izloæa-ka oblikovanih u osam tematskih cjelina. Izbor i struËnuobradu izloæaka obavila je voditeljica entomoloπkih zbir-ki GMV-a Antica BregoviÊ sa suradnicima iz Hrvatskogprirodoslovnog muzeja u Zagrebu, dok je oblikovanjeprostornih cjelina s vitrinama bilo povjereno akadem-

sl.13. Detalj s izloæbe Varaædinske

urπulinke - 300 godina od dolaska u

Varaædin

sl.14. Stalni postav Galerije starih i novih

majstora, 1994.

sl.15. Renesansni kabinet i stolci, 16. st.

(detalj renesansne sobe u stalnome

postavu Kulturnopovijesnog odjela)

88

skom kiparu Draæenu TrogrliÊu. Tom je prilikom pro-movirana knjiga posveÊena kolekcionaru i utemeljiteljuOdjela Franji pl. KoπÊecu autora dr. Josipa BalabaniÊa.Dvije godine kasnije tiskan je VodiË Svijetom kukaca uhrvatskoj, engleskoj i njemaËkoj verziji autorice AnticeBregoviÊ i dizajnerice akademske slikarice Lidije ©eler.

Po naËinu prikazivanja, ljepoti i slikovitosti KoπÊecovihzbirki, Svijet kukaca zasigurno pripada meu najljepπestalne postave te vrste, πto potvruje i nedavna ICOM-ova godiπnja nagrada za najbolji muzejski CD-ROM spodruËja edukacije mladih.

Gradski muzej Varaædin vjerojatno je jedini hrvatskimuzej koji djeluje u pet objekata spomeniËke vrijednostiu gradskoj jezgri i ima tri stalna postava, dok je Ëetvrti -Varaædin u pretpovijesti i povijesti, u pripremi.

Naπa bivπa ravnateljica Mira IlijaniÊ oporuËno je 1999.godine Muzeju darovala svoj stan u DraπkoviÊevoj ulici6, s namjenom da se tu smjesti zbirka vrijednih knjiga imuzejska knjiænica. Poπto se stan nalazi na katugraanske kuÊe iz 18. stoljeÊa, zapoËeta su arhitekton-ska istraæivanja objekta na temelju propisanih uvjetakonzervatorske sluæbe u Varaædinu.

Uz radove na obnovi zgrada i stalnih postava, GMV jeposljednjih desetak godina razvio bogatu i raznovrsnuaktivnost na svim podruËjima svog djelovanja.

Uz redovita arheoloπka istraæivanja i nadzor napodruËju grada i okolice, posebno je vaæan projektistraæivanja, zaπtite, konzervacije i prezentacije sred-njovjekovne utvrde Paka u novomarofskom kraju, koji

se kontinuirano provodi od 2001. godine.

Na podruËju izloæbene djelatnosti realizirane su brojnetematske, monografske, retrospektivne, samostalne,obrazovne, informativne, meumuzejske, gostujuÊeizloæbe svih πest muzejskih odjela. Tako su Varaædinci ituristi mogli razgledati prikaze likovnih opusa MiljenkaStanËiÊa, Ive Reæeka, Koste Angelija Radovanija,Vladimira GaπpariÊa Gape, Duπana Dæamonje, DraæenaTrogrliÊa, Pavla VojkoviÊa, Nenada OpaËiÊa, VandeTudja Strahonje, Ljube de Karine... pa sve do DarwinaButkoviÊa 2005. godine.

Od tematskih izloæbi mnoge su, zahvaljujuÊi istraæivanji-ma i struËnoj obradi grae, pridonijele novim spoznaja-ma na pojedinim podruËjima. To su: Plemstvo Æupanijevaraædinske, Akvizicije GMV-a 1985. - 1995., PolitiËki istranaËki æivot Varaædina 1861. - 1941., Æupanijavaraædinska u srednjem vijeku, Varaædinska graanskaËeta 1750. - 2000., Tragom æidovske povijesti i kultureu Varaædinu, Lepoglavska Ëipka, Sakralna zbirkaEtnografskog odjela, Stari satovi u muzejima sjeveroza-padne Hrvatske, Album malih naboænih sliËica, BoæiÊniobiËaji varaædinskog kraja, Ispod varaædinskih ploËnika,Varaædinske urπulinke - 300 godina od dolaska uVaraædin, Drava nekad i danas.

Posebno je sveËano bila proslavljena 70. obljetnicaMuzeja. U Galeriji starih i novih majstora odræana jesveËana sjednica Hrvatskoga muzejskog druπtva. Urenesansnoj dvorani Staroga grada predstavljen jepretisak Spomenice Gradskog muzeja Varaædin iz1935. godine i bronËani reljef Stjepana VukoviÊa, radakademskog kipara Mire Vuce. U prostoruEntomoloπkog odjela izloæene su akvizicije svih πestodjela pristigle u Muzej posljednjih desetak godina.NaveËer je za brojne goste i posjetitelje organiziranonoÊno razgledavanje Staroga grada. Put do utvrde bioje osvijetljen bakljama, a stalni su postav osvjetljavalestotine svijeÊa. Varaædinski gradonaËelnik AlfredObraniÊ poËasno je “zapovijedao” ponovno utemelje-nom Varaædinskom graanskom gardom, popularnim“purgarima” Ëiji su Ëlanovi, zajedno sa Ëuvarima u povi-jesnim kostimima, Ëuvali muzejske prostore i izloπke.

Nakon πto je Povijesni odjel Muzeja izgubio zgradustare gimnazije, zbirke su pohranjene u izloæbenomsalonu Galerije starih i novih majstora. Za njihovkonaËni smjeπtaj odreeni su preostali prostori palaËeHerzer, iz kojih su postupno iseljavani stanari.Istodobno su provoena arheoloπka i povijesno-kon-zervatorska istraæivanja palaËe, koja su prethodila izradiprojektne dokumentacije za njezinu sanaciju, rekon-strukciju i prezentaciju s buduÊom muzejskom nam-jenom. Na prvom katu ostaje Entomoloπki odjel, dokÊe se u dvoriπni objekt, tzv. bivπi golubinjak, smjestitiured, Ëuvaonica, radionica i biblioteka Arheoloπkogodjela, a tavanski prostor bit Êe iskoriπten za zbirke,priruËnu knjiænicu i radni prostor Povijesnog odjela. Upodrumu, natkrivenom dvoriπtu i prizemlju oblikovat Êe

sl.16. Dr. Vjekoslav Jarak, svojom donaci-

jom suvremenih hrvatskih likovnih umjet-

nika znaËajno je obogatio fundus Galerije

starih i novih majstora GMV

se novi stalni postav s izloπcima obaju odjela podnazivom Varaædin u pretpovijesti i povijesti. Radovi πtoih sufinanciraju Ministarstvo kulture RH i Grad Varaædinu tijeku su te se za dvije godine oËekuje otvorenjenovog muzejskog postava, ali i primjereni smjeπtajarheoloπkih i povijesnih zbirki.

LITERATURA1. Grupa autora: Spomenica Varaždinskog muzeja, 1925. - 1935.2. Krešimir Filić: Varaždinski muzej, 1943., vodič Muzeja3. Grupa autora: Godišnjak Gradskog muzeja Varaždin, 1975.(Jasna Tomičić: Pedeset godina Gradskog muzeja Varaždin, str. 5-12.)4. Grupa autora: Godišnjak Gradskog muzeja Varaždin, 1985.(Jasna Tomičić: Šezdeset godina Gradskog muzeja Varaždin, str. 5-31.)5. Grupa autora: Spomenica Gradskog muzeja Varaždin, 1997. (AnitaŠestanj-Perić: Godine preporoda, Djelatnost Gradskog muzeja Varaždin1990. - 1996., str. 49-55.)

Korištena tiskana i pisana građa čuva su u fundusuKulturnopovijesnog odjela GMV-a.

Primljeno: 15. svibnja 2006.

MARKING THE 80th ANNIVERSARY OF VARAÆDIN CITY MUSEUM,

1925-2005

After Zagreb, Split and Osijek came Varaædin in the early 20th

century in launching an initiative for the founding of its ownmuseum. In the great Culture History exhibition held duringsummer 1923 in the high school building, the organisersshowed their fellow citizens and many visitors the rich diversi-ty of historical and artistic objects preserved in the city andsurrounds. The exhibition was organised by the exhibition com-mittee, composed of 25 members and chaired by NikolaPeËornik. An important role was played by teachers at the highschool, and one of them was to be the long-term secretary ofthe museum association and the first director of VaraÊædin CityMuseum Kreπimir FiliÊ. The press of the time, from home andabroad, gave copious coverage to the exhibition, to its concep-tion, exhibits and the number of visitors, calling it a first ratecultural event of that year.To mark the 80th anniversary of Varaædin City Museum, theauthor writes a review in which she leads us through the his-torically very detailed survey of the development of the muse-um and the changes that the permanent museum displayunderwent over the years, changes in museum experts, andthe ripening of the institution into a modern establishment thatkeeps up with contemporary trends in museum activity.

sl.17. Novi vizualni indentitet muzeja

osmislio je pokojni Goran Merkaπ

sl.18. Plakat za izloæbu Miljenka StanËiÊa

objavljne uz retrospektivnu izloæbu 1996.

Uvod. Narodni muzej Zadar opÊi je, kompleksni muzej,sluæbeno osnovan u prosincu 1962. godine spajanjemsamostalnih muzejsko-galerijskih institucija -Prirodoslovnog muzeja, Etnografskog muzeja, Galerijeumjetnina, Muzeja grada Zadra i Muzeja revolucije uosnivanju, koji su danas odjeli Muzeja. Osim svog pri-marnog poslanja, koje se ostvaruje skupljanjem, Ëuva-njem i istraæivanjem kulturne i prirodne baπtine Zadra iokolne regije, Narodni je muzej veÊ u prvoj godiniosnutka zapoËeo komunikaciju s publikom putempovremenih i stalnih izloæbi te objavljivanjem razliËitihizdanja. Izloæbe Muzeja organiziraju se na Ëetiri lokacijena kojima su smjeπteni odjeli te u paviljonu Gradskeloæe. Prostorni problemi glavni su razlog nepostojanjastalnih postava pojedinih odjela. Kustosi taj nedostataknadoknauju organiziranjem veÊeg broja povremenihtematskih izloæbi u godini.

Pregled izloæbene i izdavaËke djelatnosti Muzeja, sposebnim osvrtom na 2005. godinu

Godina 2005. u Narodnome muzeju Zadar bila jeizuzetno bogata po izloæbenoj i izdavaËkoj djelatnosti.U izloæbenim prostorima odjela organizirano je ukupno29 izloæbi, od Ëega 10 vanjskih, πto znaËi da izloæbanije financirana iz redovitog programa Muzeja, a kustosinisu sudjelovali u struËnoj koncepciji, veÊ je samo ustu-pljen prostor za izloæbu i, eventualno, pruæena tehniËkapomoÊ pri njezinu postavljanju.

U organizaciji i suorganizaciji odjela Muzeja prireeno jeukupno 19 izloæbi, od Ëega je Galerija umjetnina ostva-rila 11 izloæbi, Prirodoslovni odjel 3 izloæbe, odjel Muzejgrada Zadra 2 izloæbe, Etnoloπki odjel iDokumentacijska sluæba po jednu izloæbu, a jednaizloæba odræana je u suorganizaciji Narodnog muzeja saZadarskom æupanijom.

IzdavaËka djelatnost Muzeja u 2005. godini biljeæiznaËajne projekte. Publicirano je 9 izdanja, od Ëega 5kataloga, jedan deplijan, jedna knjiga u suizdanju, jedanzbornik radova i jedno elektroniËko izdanje. Sva izdanjavezana su za izloæbe (od toga se 2 izdanja odnose na6 izloæbi u sklopu 17. Plavog salona), a jedno izdanje jezbog tehniËkih razloga objavljeno Ëetiri godine nakonizloæbe (knjiga Narodne noπnje sjeverne Dalmacije).

Odjel Galerija umjetnina. Odjel Galerija umjetninaNarodnog muzeja oduvijek je imao primat u izlagaËkoj,pa i izdavaËkoj djelatnosti, πto proizlazi iz same naravistruke i vrste grae kojom se Odjel bavi. U prvim godi-nama nakon Drugoga svjetskog rata, kada se Zadarizdizao iz ruπevina, opÊinske su vlasti odluËile osnovatiprvu javnu galerijsku ustanovu u Zadru (osnovana1948., samostalno djelovala do 1962.) koja Êe svojomtematikom obraditi naπu bogatu likovnu baπtinu i svojedjelovanje usmjeriti na upoznavanje πirokih narodnihslojeva s tom umjetniËkom baπtinom.1 Nakon πto je upoËetku svoju prezentaciju bazirala na vlastitom fun-dusu, od 1952. pokreÊe svoju izlagaËku misiju i usuradnji s raznim galerijskim i kulturnim institucijama uJugoslaviji (ULUH-om, UNESCO-om, Modernom galeri-jom JAZU, Galerijom umjetnina u Splitu i Rijeci…) isamostalno organizira veÊi broj izloæbi u godini. Od1952. do 2005. evidentirano je ukupno 378 izloæbi uorganizaciji i suorganizaciji Galerije umjetnina.

Od 1958. godine Galerija preuzima organizacijumeunarodne bijenalne izloæbe umjetniËke fotografije»ovjek i more, a od 1960. bijenale jugoslavenskogslikarstva Plavi salon. Danas su obje manifestacije diokulturne tradicije i zaπtitni znak ne samo Galerije umjet-nina, veÊ grada u cjelini. Tradiciju je stekao i Salonmladih, pokrenut 1977. godine u sklopu Pedagoπkeakademije likovnog smjera kao smotra kojom se pro-moviraju mladi i neafirmirani zadarski stvaratelji u medi-ju slikarstva, kiparstva, grafike, primijenjene umjetnosti ifotografije. Galerija preuzima organizaciju smotre 1980.godine, i otada izlagaËi struËnim æiriranjem dobivajumoguÊnost samostalnog izlaganja na sljedeÊemSalonu.

Danaπnja voditeljica Galerije umjetnina Ljubica Srhoj-»erina nastavlja galerijsko poslanje koje izloæbenim pro-gramom sustavno prati razvoj hrvatske i zadarskelikovne scene te godiπnje nastoji retrospektivno isamostalno prezentirati eminentna imena hrvatskeumjetnosti kao i znaËajne zadarske likovne stvaratelje.

S tim u vezi 1997. godine ponovno je otvoren privre-meni stalni postav pod nazivom Hrvatsko slikarstvo ikiparstvo 19. i 20. stoljeÊa.2 Postav Ëini izbor od 97umjetnina iz galerijskog fundusa koje kronoloπkim slije-

IZLOÆBENA I IZDAVA»KA DJELATNOST NARODNOG MUZEJA ZADAR U 2005. GODINI(UZ PREGLED EVIDENCIJE OVE DJELATNOSTI UNUTAR DOKUMENTACIJSKE SLUÆBEMUZEJA)

IM 36 (1-2) 2005.



NATALI »OP Narodni muzej Zadar, Zadar

1 Separat iz Zbornika Zadar, 1964.Alfred Petričić, Galerija umjetninau Zadru.

2 Postav je raspoređen u petizložbenih dvorana od 241 m2, štoje ujedno i cjelokupni izložbeniprostor Galerije umjetnina te sepri organiziranju ostalih povre-menih izložbi postav mora spre-mati u depoe.

91

dom prikazuju razvoj hrvatske umjetnosti i zadarskihlikovnih djelatnika od 19. st. do 80-ih godina 20. st. (astilski obuhvaÊaju akademizam zadarskog slikaraFranje Salghettija Driolija i historijsko slikarstvo s kraja19. st., dio slikara ZagrebaËke πarene πkole, intimizam ipoetski realizam iz prve polovine 20. st, razliËite umjet-niËke pravce iz druge polovice 20. st. (magiËni reali-zam, informel, apstraktno slikarstvo). Postav zavrπavahiperrealizmom, angaæiranom umjetnoπÊu grupe Biafraiz 70-ih i postmodernim izriËajem zadarskih slikara 80-ih godina).

U 2005. godini stalni se postav mogao razgledati od21. travnja do 28. lipnja, kada je pohranjen u depo radipriprema 17. triennala Plavi salon.

Pregled izloæbi i izdanja Galerije umjetnina u 2005.Prva u nizu galerijskih izloæbi u 2005. godini bio je 11.Salon mladih, odræan u Galeriji umjetnina i Gradskoj loæiod 10. veljaËe do 5. oæujka. Nakon jedanaestogodiπnjepauze Salon je obnovljen 2000. godine kao bijenalnaizloæba mladih fotografa, a od 2005. godine obuhvaÊa iostale likovne izriËaje, vraÊajuÊi se koncepcijinekadaπnjih Salona. Dominacija fotografskog medijanad ostalim likovnim stvaralaπtvom specifiËna je pojavau Zadru. To posebno dolazi do izraæaja u ratnom iporatnom razdoblju, kada stagnira likovna aktivnost, apojavljuje se veÊi broj mladih fotografa koji su “zanatispekli” radeÊi kao fotoreporteri u brojnim zadarskimtiskovnim medijima. Viπegodiπnje nepostojanje likovnescene navelo je organizatore smotre da ispitaju razinu

kvalitete cjelokupnog likovnog stvaralaπtva mladihzadarskih autora.

Izabrana su djela 19 autora koji su se javili na pozivninatjeËaj te su skupno izloæena u prostoru Galerijeumjetnina pod nazivom 11. Salon mladih / Zadarskasituacija. Uz veÊ poznata fotoreporterska imena,posebnu pozornost na izloæbi privukla je skupina auto-ra kroz Ëija djela progovaraju, kako navodi voditeljica»erina u tekstu kataloga, individualna iskustva æivljenja iumjetniËkih strategija, dosljedan koncept i disciplina…Prva nagrada struËnog æirija - samostalna izloæba na12. Salonu mladih, dodijeljena je Dubravki VidoviÊ zadva rada kojima izraæava profinjenu proporciju prostorai lika u njemu.3

U sklopu ovog Salona u Gradskoj se loæi samostalnopredstavio Goran MatoπeviÊ, prvonagraeni s 10.

3 Ljubica Srhoj-Čerina, 11. Salonmladih/Zadarska situacija, 11. Salonmladih, Zadar, 2005., str. 2.

sl.1. Instalacija Ivane Franke, Gradska

loæa, 2005.

sl.2. Svjetlosna instalacija Viktora

PopoviÊa, 17. Triennale hrvatskog slikar-

stva Plavi salon, 2005.

92

Salona mladih, i to fotografskim ciklusom od 36fotografija u boji o Susku, koje su objavljene u NationalGeographicu, u sklopu reportaæe o tom otoku.MatoπeviÊev rad pratimo od 9. i 10. Salona, kada muje fotografski interes bio usmjeren na modnu fotografi-ju. Ovim je ciklusom pokazao zanimanje za svakod-nevicu u fotoreporterskoj maniri.

Obje izloæbe Salona prati jedinstveni katalog. U prvomdijelu kataloga je tekst autorice Ljubice Srhoj-»erinakoji prati skupnu izloæbu - Zadarska situacija i analiziraproπle smotre te propituje stanje hrvatske likovnescene, s posebnim osvrtom na najmlai naraπtajzadarskih likovnih umjetnika koji upravo zavrπavaju ili suzavrπili studij u Hrvatskoj i inozemstvu. Slijedi petkvalitetno reproduciranih fotografija nagraenih izlagaËai popis kataloπkih jedinica s kratkim biografijama. Drugidio kataloga sadræava tekst kustosice Karmen TravirkaMarËina uz samostalnu izloæbu Gorana MatoπeviÊa, tedvije reproducirane fotografije. PrateÊi posljednja dvaSalona i MatoπeviÊev prijelaz iz modne u reportaænufotografiju, autorica je stekla dojam o profiliranju mladegeneracije zadarske fotografije koja kroz lokalne temeprogovara o univerzalnim æivotnim istinama.4 GrafiËko ilikovno oblikovanje omota i kataloga povjereno jeViktoru PopoviÊu. Katalog je tiskan u nakladi od 400komada, na 16 stranica 300-gramskog mat kunstdruckpapira, uvezan spiralnim uvezom.

Izloæbena ponuda 2005. godine obogaÊena jeznaËajnim, 17. po redu trijenalom hrvatskog slikarstvaPlavi salon. Ta manifestacija od 70-ih godina postajetrijenalna, a revijalni salonski tip izlaganja slikarskihopusa vezanih za temu mora ustupio je mjesto veÊembroju individualnih izloæbi i tematskih cjelina unutar isto-ga stilskog izraza. Od tada se i saËuvao osnovni ciljSalona - da se prate stilske, tematske i problemskemijene, nekad jugoslavenske, danas hrvatske likovnescene. Iako tradicionalno slikarska manifestacija, od2002. prelazi granice slikarskog medija.

17. triennale hrvatskog slikarstva Plavi salon ...ima zacilj prepoznati fenomen prijeloma stoljeÊa, odnosno zbi-vanja u vremenu kasne postmoderne i javljanja tzv.neomoderne.5

Ta je manifestacija koncepcijski organizirana u dvije cje-line. U sklopu prve cjeline s nazivom Neomoderna ili joπjedan prijelom stoljeÊa autora Vinka Srhoja u Galerijiumjetnina odræana je skupna izloæba od 18. kolovozado 20. rujna te tri samostalne izloæbe u Gradskoj loæi.

U prvoj koncepciji Plavog salona izbornik je æelio propi-tati status suvremenog slikarstva pa je pozvao umjet-nike Ëija je likovna praksa iskoraËila izvan tradi-cionalnog slikarstva i transformirala se uvodeÊi individu-alne pristupe neomodernizmu. Predstavljene autore neveæe zajedniËka ideja ili kolektivni projekt. Pojavu neo-moderne izbornik je prepoznao u artefaktima KristijanaKoæula koji koketiraju izmeu postmodernog kiËa ipopartistiËkih kutija - zamki. MinimalistiËka svjetlosnainstalacija Viktora PopoviÊa bliska je poetici artepovera, dok Ivan Skvrce neprivlaËan motiv πahtova umaniri neo pop-arta pretvara u oku ugodan motiv.Troslojne slike Danijele Pal tvore slikarsko-kompjutorskiefekt, a kromatske prostorne slike Dubravke Rakociimaju korijene u ranom postmodernistiËkom neo-geu.Ciklus slika Roberta ©imraka u neo-popartistiËkoj verzijidonosi sablasne scene industrijskih postrojenja kojesugeriraju civilizaciju u propadanju.

U Gradskoj se loæi od 18. kolovoza do 2. rujna usklopu prve cjeline samostalno predstavila Nina IvanËiÊciklusom slika s motivom zrakoplova Ëiji dizajn neodolji-vo podsjeÊa na pop-art.

U Gradskoj loæi od 5. do 18. rujna slijedi samostalnaizloæba mladog slikara Matka VekiÊa, Ëija je neomoder-nost izraæena u ironiËnosti motiva (svijet spektakla,mode i reklame).

Prva koncepcijska cjelina zavrπava samostalnomizloæbom Duje JuriÊa u Gradskoj loæi od 20. rujna do 2.listopada. Izloæivπi mobile i mobilne slike, izbornik jeæelio upozoriti na postmodernu potku u JuriÊevu stva-ralaπtvu, istiËuÊi kako on geometrizmom propitujestilske i ornamentalne moguÊnosti slike, a ne njezinuracionalistiËku podlogu svojstvenu modernizmu.

Druga koncepcijska cjelina nazvana Modernizacijamoderne (Nova medijska praksa) autorice LjubiceSrhoj-»erina prezentira autore Ëija se umjetniËka prak-sa ostvaruje u oprostorenju slike, tj.u preobrazbi pros-tora ambijentima, svjetlosnim instalacijama i videoinsta-lacijama. U Galeriji umjetnina od 6. do 20. listopadaskupno su predstavljeni umjetnici koji svojim individual-nim pristupima Ëine iskorak iz dvodimenzionalnog svije-ta slike, ali se poetikama ne mogu svrstati pod zajed-niËki nazivnik. Tako videorad Tomislava BrajnoviÊa pro-pituje odnos duhovnoga i materijalnoga u polaganomizgaranju drvene glave anela. Dalibor Martinis u video-radu Prizma razrauje odnos elektroniËke slike ifiziËkog svijeta, a interaktivnim uratkom Koma pozivagledatelja da pritiskom gumba izazove elektroπok kojimbudi umjetnika iz dubokog sna u koji je zapao ËitajuÊiPlinija. Goran Petercol videoradom Tanjur tematizirasvjetlo koje definira prostor i sjenu kao nusprodukt

4 Karmen Travirka Marčina,Matoševićev foto-esej o Susku, 11.Salon mladih, Zadar, 2005., str. 12.

5 Vinko Srhoj, Neomoderna ili jošjedan prijelom stoljeća, 17. Plavisalon, radni materijal, Zadar 2005.,str. 2.

sl.3. Samostalna izloæba Nine IvanËiÊ

17.P.S., Gradska loæa, 2005.

sl.4. Samostalna izloæba Duje JuriÊa,

Gradska loæa, 2005.

sl.5. 11. Salon mladih / Zadarska situacija,

Galerija umjetnina, 2005.

93

svjetla, koja postaje konkretna forma. U interaktivnojvideoinstalaciji Ksenije TurËiÊ, umjetniËin izazovnimonolog naglaπava ograniËenost medija i bezemotivnu,sebi okrenutu komunikaciju u softverskom okruæju.Viπekanalni videorad Sandre Sterle ironiËno komentiranaivni optimizam koji postoji u vezi europskih integraci-ja, ostavljajuÊi kod gledatelja osjeÊaj tjeskobe. KoristeÊise fotografijom, ready madeom i zvukom, MirjanaVodopija ostvarila je ambijent kojim izraæava idealiziranuviziju prirode i vlastite osobe, stiliziranu do simbolike.

Samostalno izlaæuÊi u Gradskoj loæi od 6. do 20.listopada, u sklopu te cjeline, mlada umjetnica IvanaFranke posebno je za taj prostor konstruirala transpa-rentnu ambijentnu instalaciju Raster, kojom propitujegranice naπe vizualne percepcije i stvara subjektivandoæivljaj prostora.

Trijenale zavrπava samostalnim konceptualnim projek-tom mladog Zadranina Petra StanoviÊa pod nazivomArchitecton osmiπljenoga za prostor Gradske loæe od25. listopada do 11. studenog. Instalaciju tvori kriæ odcrnoga i crvenog tepiha koji se vertikalno izdiæe i izlaziizvan prostora Loæe aludirajuÊi na zemaljsku i nebeskusferu. Na otvorenju je instalacija bila upotpunjenavideoprojekcijom uz zvukove hranjenja i scene iz filmaThe Belly of an Architect.

U povodu 17. Plavog salona publicirana su dva izda-nja. Katalog je zbog tehniËkih razloga otisnut uoËi dru-gog dijela Plavog salona6, dok je otvorenje prve cjelinepopraÊeno radnim materijalom s tekstom Vinka Srhojakojim objaπnjava fenomene na prijelazu stoljeÊa ipojavu neomoderne u suvremenoj umjetnosti. Radnimaterijal sadræava devet crno-bijelih reprodukcija ibiografije umjetnika predstavljenih skupno i samostalnounutar prve cjeline, te raspored izloæbi i autora obijucjelina. Radni materijal ima dvanaest jednostrano otis-nutih stranica veliËine A4 u spiralnom uvezu.

Katalog izloæbe izdavaËki je projekt koji je uredilaLjubica Srhoj-»erina. Autori i izbornici izloæbi tekstovi-ma su iscrpno obradili obje koncepcijske cjeline, uzosvrt na izloæena djela svakoga pojedinog autora. TekstVinka Srhoja proπirena je verzija teksta iz radnogmaterijala. Ljubica Srhoj-»erina analizira promjenu

prirode i egzistencije umjetniËkog predmeta pod utje-cajem novih medija i umjetniËkih praksi, zakljuËujuÊikako upotrebom novih medija suvremeni umjetniktransformira stvarnost, stvara iluziju prostora, naraciju imetaforu. Tekstovi su prevedeni na engleski jezik ipopraÊeni manjim reprodukcijama u boji. Svaka cjelinazavrπava serijom fotografija izloæenih radova uz koji stojinaslov i ime autora. Autori fotografija su Zoran Alajbeg,Boris CvjetanoviÊ, Robert Leπ, Mladen RadoloviÊ Mrlja iFedor VuËemiloviÊ. GrafiËko oblikovanje kataloga pot-pisuje Viktor PopoviÊ. Katalog je tiskan na 150-gram-skom mat kunstdruck papiru, na 92 stranice, u 600primjeraka.

U organizaciji Galerije umjetnina u Gradskoj loæi od 19.srpnja do 7. kolovoza ostvarena je i izloæba fotografijaMarija BeliÊa pod nazivom Plitvice - gdje voda stvarakamen. Izloæbu prati deplijan s tekstom AntunaTravirke, dvije fotografije te popis izloæbi i objavljenihfotografija autora.

Prirodoslovni odjel. Prirodoslovni odjel Narodnogmuzeja sljednik je nekadaπnjeg najstarijegPrirodoslovnog muzeja na naπem prostoru koji je osno-van 1905. godine. Selidbe muzeja i grae, ratne prilikei viπegodiπnja odsutnost struËnih voditelja uzrokom sunekontinuiranog razvoja muzejskih djelatnosti, pa tako iizloæbene i izdavaËke. Prirodoslovni je odjel imao kon-stantno otvorenu stalnu izloæbu od 1957. (tada joπsamostalan muzej) do 1975. godine, koja je prikazivalafaunu Jadrana. Od povremenih izloæbi od 1957. dokraja 2005. evidentirano je ukupno njih 28 u organizacijii suorganizaciji Prirodoslovnog odjela.

Od 2002. Odjel vodi dr. sc. Snjeæana VujËiÊ-Karlo kojauz intenzivni istraæivaËki rad na terenu i u zbirkamapokreÊe izloæbenu djelatnost. Kako Odjel zbogskuËenog prostora nema stalni postav, voditeljica nas-toji bijenalno organizirati veliku tematsku stalnu izloæbukoja na neki naËin nadomjeπta tu prazninu. Cilj tihizloæbi je da se na edukativan naËin prikaæu razliËiteekoloπke teme, zaπtiÊena podruËja te raznolikoststaniπta biljnih i æivotinjskih vrsta s podruËja zadarskeregije. Osim toga, u suradnji s prirodoslovnim muzejimaiz drugih gradova razmjenjuju se povremene izloæbe

6 Radi autentičnosti postava poje-dinih in situ instalacija, fotografi-rane su u originalnom prostoru.

sl.6. Video instalacija Sandre Sterle,

Galerija umjetnina, 2005.

sl.7. Interaktivni video rad Koma, Dalibora

Martinisa, Galerija umjetnina, 2005.

94

kojima se zadarska publika upoznaje s razliËitim priro-doslovnim temama iz ostalih dijelova Hrvatske. Samood 2003. do kraja 2005. zabiljeæeno je 9 izloæbi u orga-nizaciji i suorganizaciji Prirodoslovnog odjela.

Pregled izloæbi i izdanja Prirodoslovnog odjela u2005. Kalendarska godina zakljuËena je otvorenjemstalne izloæe Park prirode Vransko jezero, 29. prosinca2005. u organizaciji i prostoru Prirodoslovnog odjela.Autorstvo i koncepciju potpisuju voditeljica odjelaSnjeæana VujËiÊ-Karlo i vanjski suradnici video umjetnikVlado ZrniÊ, akad. kipar Igor Maπtruko i Iva BurËul, kojisu i suautori vizualnog izgleda izloæbe. Izloæba jesmjeπtena u tri prostorije, od kojih su dvije pretvorene udiorame. U prvoj, ulaznoj prostoriji doËarana je dnevnaatmosfera jezera putem uveÊanih fotografija postavlje-nih poput traka od poda do stropa. Tu je smjeπteninformatiËki punkt na kojemu se moæe razgledati inter-aktivni CD-ROM kataloga izloæbe. Postav je podijeljentako da prva diorama prikazuje kopnena staniπta, a udrugoj su predstavljena staniπta uz vodu i oko nje tekrπki oblici koji se pojavljuju na rubovima moËvara.Kopneni kraljeænjaci predstavljeni su dermoplastiËnimpreparatima vodozemaca, gmazova, ptica i sisavaca,dok su beskraljeænjaci predstavljeni s 50 razliËitih suhihpreparata kukaca. Faunu sisavaca na izloæbi predstav-ljaju tipiËni primjerci za Dalmaciju (Ëagalj, vidra, lasica,jazavac, jeæ, tvor, lisica i dr. ). Faunu vodozemacaVranskog jezera takoer predstavljaju karakteristiËni

primjerci tipiËni za priobalje Jadrana (zelena krastaËa izelena æaba). Bogata ornitofauna doËarana je sa 60preparata ptica (zviædara, mlakuπa, siva i bijela Ëaplja,pozviædaË, glavata patka, Êubasti gnjurac, blistavi ibis,æutokljuni labud i druge vrste). Svi su preparati iz fun-dusa Prirodoslovnog odjela.

Atraktivnosti izloæbe pridonosi zamraËena atmosferakoja uvodi posjetitelja u prvu dioramu kroz crninatkriveni hodnik diskretno osvijetljen s pet city lightfotografija tipiËnih biljnih i æivotinjskih vrsta iz jezera.Daljnje kretanje posjetitelja po diorami teËe vijugavomstazom naizmjeniËno uokvirenom snopovima visokihtrski koje zaklanjaju pogled i svjetlo, te niskih trski kojeotvaraju pogled prema postavljenim preparatima.Umjesto difuzne stropne rasvjete, nisko su postavljenireflektori koji naglaπavaju pojedine skupine preparata,Ëime je stvoren dramatiËan izgled Vranskog jezeranoÊu. Vijugava staza nastavlja se do polovice drugediorame, odakle posjetitelj ima pogled na simuliranojezero u kojemu voda leluja gibanjem skrivenih prope-lera. Jezero okruæuje pjeπËana obala sa sitovima,trskom i umjetnom stijenom po kojima su rasporeenipreparati mnogih vrsta ptica, sisavaca, gmazova ivodozemaca. Æivost statiËnim preparatima daje osvijet-ljeni akvarij s ribama iz jezera, a tiπina je razbijenazvuËnom videoprojekcijom koja reproducira snimljeneglasove ptica, dok slide show na zidu prikazuje scene sVranskog jezera. Posjetitelj se moæe koristiti albumomsa slikovnim legendama izloæenih preparata, uz koje je

sl.8. Iz postava stalne izloæbe Park prirode

Vransko jezero

95

naziv na hrvatskome i latinskom jeziku, a za detaljnoupoznavanje hidrografskih, geomorfoloπkih i ekoloπkihobiljeæja toga parka prirode na raspolaganju je raËunaloza pregled CD-ROM-a kataloga izloæbe. Sadræaj i opisdigitalnog kataloga CD-ROM-a objavljen je uPrinovama knjiænice MDC-a, 12(2)2005., str. 26.

U gotovo scenskom ambijentu, uporabom multimedijeostvarena je vrlo atraktivna izloæba πto doËarava tojedinstveno moËvarno podruËje koje je staniπte brojnihæivotinjskih i biljnih vrsta te zbog toga vaæno za oËuva-nje bioloπke raznolikosti. Izloæba je namijenjena svimdobnim skupinama, ali je posebno edukativno usmjere-na prema djeci kojoj je to moæda prvi kontakt smnogim æivotinjskim vrstama iz svijeta moËvare.

U organizaciji Prirodoslovnog odjela od 6. travnja do 1. svibnja realizirana je izloæba u splitskomPrirodoslovnom muzeju i Zoo vrtu pod nazivomZaπtiÊena podruËja Zadarske æupanije - Paklenica iTelaπÊica, πto je kompilacija dviju izloæbi predstavljenihu Zadru i Paklenici, a izloæba Svijet minerala ostvarenaje suorganizacijom udruge Nova Akropola,Prirodoslovnog muzeja i Zoo vrta Split i postavljena uGradskoj loæi od 20. lipnja do 16. srpnja.

Etnoloπki odjel. Etnografski je odjel7 osnovan 1945.godine, a za javnost je otvoren 1950. godine uGradskoj straæi i otada ima stalni postav koji se uz izmjene odræao sve do ratne 1991. godine. Prvavoditeljica odjela Olga OπtriÊ postav je bazirala naprezentaciji vrijednih originalnih artefakata dinarskoga imediteranskog kulturnog kruga, skupljenih na terenu,darovanih ili otkupljenih od pojedinaca. Kako su seintenzivnim terenskim prikupljanjem zbirke popunjavale,

tako je i prikaz pojedinih tema u postavu postajaocjelovitiji. Danaπnja voditeljica odjela Jasenka LuliÊ©toriÊ 80-ih je godina izmijenila postav kako bi detaljni-je prezentirala pojedine teme unutar etnologije togpodruËja, pri Ëemu su nastale tematske cjeline upostavu - svadbeni obiËaji, nakit i ukraπavanje. Od2004. Odjel ponovno otvara vrata javnosti stalnomizloæbom Etnoloπke osobitosti sjeverne Dalmacije, kojaprezentacijom pojedinih ambijenata doËarava nekeaspekte seoskog æivota jadranskoga i dinarskogpodruËja (kuæina, konoba, kamara).

U bazi za evidenciju izloæbi poËevπi od 1962. do kraja2005. zabiljeæene su ukupno 33 izloæbeEtnografskog/Etnoloπkog odjela ostvarene samostalnoili suorganizacijom. Povremenim izloæbama prezentiranesu najznaËajnije zbirke Odjela i problemski razraenespecifiËne etnoloπke teme tog kraja, a suradnjom sastruËnjacima izvan Zadra javnosti se prezentiraju i etno-loπka obiljeæja kultura ostalih dijelova Hrvatske.

Pregled izloæbi i izdanja Etnoloπkog odjela u 2005.Od 15. studenog 2005. do 31. sijeËnja 2006. voditelji-ca Odjela Jasenka LuliÊ ©toriÊ u prizemlju Gradskestraæe priredila je izloæbu Olga OπtriÊ - prva etnologinjau sjevernoj Dalmaciji. Izloæba je svojevrsna posvetaosobi koja je prva zapoËela struËnu i znanstvenuobradu, organizirano prikupljanje i izlaganje predmetatradicijske baπtine u tom dijelu Hrvatske. Izloæba putemuveÊanih fotografija iz fototeke Odjela i iz privatnearhive na dokumentaran i kronoloπki naËin donosidogaaje iz radnog vijeka prve etnologinje sjeverneDalmacije. Poseban je naglasak na terenskome istraæi-vaËkom radu i na dokumentaciji koju je gospoa OπtriÊ

7 Godine 1992. Statutom se mijen-ja naziv odjela Etnografski uEtnološki.

sl.9. Dio postava izloæbe Olga OπtriÊ - prva

etnologinja u sjevernoj Dalmaciji, prizemlje

Gradske straæe, 2005./2006.

sl.10. Etnologinja Olga OπtriÊ

96

izuzetno detaljno vodila. Osim toga, izloæen je i diodokumentacijskog materijala, izdanja Odjela, popisetnoloπkih filmova, maketa i projekt zgrade Stare bol-nice koja je bila planirana, ali to nikad nije ostvareno, zasmjeπtaj Odjela te pojedini predmeti iz fundusa.Izloæbom koja daje biografski presjek kroz 40-godiπnjirad viπe kustosice Olge OπtriÊ raspoznaje se vrstanmuzealac, osoba koja je svoje profesionalne i osobneinterese nesebiËno stavila u sluæbu razvoja etnologijesjeverne Dalmacije. Na samom otvorenju izloæbe orga-nizirana je DVD projekcija s fotografijama iz radnogokruæja gospoe OπtriÊ, koja ih je osobno popratilasvojim komentarima.

Kruna izloæbe je izdanje Zbornik radova Olge OπtriÊ.RijeË je o autorskom projektu mr. sc. Jasenke LuliÊ©toriÊ koja sumira muzejsku i istraæivaËko-terensku dje-latnost pionirke etnologije sjeverne Dalmacije. Zbornikobjedinjuje sve objavljene i neobjavljene struËne tek-stove Olge OπtriÊ nastale tijekom bavljenja pojedinimetnoloπkim temama, a uz to su opisani svi etnoloπki filmovi snimljeni pod njezinim struËnim vodstvom, apriloæene su i fotografije iz pojedinih faza njezinastruËnog rada. Zbornik donosi dva autorska teksta ijedan razgovor s Olgom OπtriÊ. Uvodni tekst JasenkeLuliÊ ©toriÊ esejistiËki je prikaz æivotnog puta i struËnoginteresa i djelovanja gospoe OπtriÊ u specifiËnomposlijeratnom vremenu sustavnih promjena tradicijskekulture zadarskog zalea i otoka. Tekst prati kataloπkipopis izloæenih fotografija.

Tekst ©ime BatoviÊa prenesen je iz Vijesti muzealaca ikonzervatora Hrvatske br. 1/2 , Zagreb 1988., str. 31-33. a objavljen je uz 65. obljetnicu æivota i 40. obljet-nicu struËnog rada Olge OπtriÊ. Uz biografiju je dandetaljan presjek njezina struËnog djelovanja odpripravniπtva u zagrebaËkome Etnografskom muzejudo umirovljenja u svojstvu viπe kustosice voditeljiceEtnografskog odjela Narodnog muzeja Zadar. Navedenje popis objavljenih radova i broj predmeta po zbirkamau trenutku njezina umirovljenja.

Razgovor Sanje Potkonjak s Olgom OπtriÊ donosi namdojmove “iz prve ruke” o njezinim profesionalnimiskustvima. Voen 2005. u neformalnom ozraËju, raz-govor daje naslutiti da je rijeË o vrlo otvorenoj i pristu-

paËnoj osobi, a nadasve o osobi koja je utkala svojæivot u razvoj etnologije toga kraja. Zbornik je uredio ilikovno opremio Antun Travirka. Pojedini su tekstoviprevedeni na engleski i francuski jezik. Zbornik je otis-nut na 276 stranica u nakladi od 500 komada, auvezan je u tvrde korice.

Etnoloπki je odjel u 2005. godini u suizdanju s Maticomhrvatske objavio i knjigu Narodne noπnje sjeverneDalmacije, Ëiji je sadræaj opisan u publikaciji Prinoveknjiænice MDC-a, 12(2)2005., str. 31.

Odjel Muzej grada Zadra. To je formalno najmlai odjelNarodnog muzeja koji svoje zaËetke ima u samostal-nome Muzeju grada Zadra, osnovanome 1960. godineimenovanjem kustosice Sofije Petricioli, ali bez prostoraza rad. Integracijom iz 1962. taj muzej mijenja naziv uKulturno-historijski odjel i sve do 1992. godine djeluje uistim prostorima s Odjelom revolucije, a onda se obastapaju u odjel Muzej grada Zadra.

Zbog prostornih problema Kulturno-historijski odjel nijeimao stalni postav, πto je voditeljica Petriciolinadomjeπtala organiziranjem povremenih izloæbi uprizemlju upravne zgrade u kojoj je odjel smjeπten.Tada su javnosti prezentirane sve vrijedne zbirkeOdjela, kao i razne urbanistiËko-arhitektonske i kul-turno-povijesne teme vezane za Zadar.

Odjel revolucije imao je postav od 1968. godine i on seprostirao na dva preostala kata zgrade, a bazirao se naprikazu Zadra i regije od narodnog preporoda do NOB-a.

Danaπnji odjel Muzej grada Zadra od 1998. godine imastalnu izloæbu Uspomene iz jednog Zadra autorâ SofijePetricioli i Hrvoja Perice, koja je ambijentalno koncipi-rana uporabom stilskog namjeπtaja, slika, skulptura,inventara i dekora kojima se doËaravaju interijerizadarskih kuÊa od renesanse do neostilova.

Prostorni i organizacijski problemi trebali bi se rijeπiti uskorijoj buduÊnosti adaptacijom kompleksa Kneæeve iProvidurove palaËe za potrebe Narodnog muzeja, Ëimebi se Odjelu konaËno dao primjeren prostor za stalnipostav i povremeno izlaganje, a povezanoπÊu s ostalimodjelima Muzej bi zaæivio kao jedinstveni organizam. Stim ciljem pokrenut je i ambiciozni projekt koji vodi dr.

sl.11. Dio galerijskog stalnog postava,

slikarstvo 19. stoljeÊa

sl.12. Dio postava stalne izloæbe Muzeja

grada Zadra Uspomene iz jednog Zadra

97Tomislav ©ola, a trebao bi rezultirati stvaranjem novogmuzeja kao srediπta komunikacije identiteta toga kraja.

U bazi za evidenciju izloæbi od 1965. do kraja 2005.godine. zabiljeæeno je ukupno 78 izloæbi u organizaciji isuorganizaciji nekadaπnjeg Kulturno-historijskog odjela,Odjela revolucije i odjela Muzej grada Zadra.

Pregled izloæbi odjela Muzej grada Zadra u 2005. Od1. do 15. srpnja voditelj odjela Muzej grada ZadraVladimir Alavanja organizirao je u prostoru mlina uMalom Iæu izloæbu Maslinarstvo otoka Iæa, na kojoj jeposjetitelj mogao pratiti tehnologiju prerade maslina, ausput doznati neπto viπe o maslini kao biljci i masli-narstvu naπeg kraja.

Suradnjom Odjela s FilatelistiËkim druπtvom u Gradskojloæi je od 21. do 27. studenog ostvarena izloæba Markerepublike Hrvatske kojom su predstavljene hrvatskepoπtanske marke od 1991. do 2005. Izloæba je bila dioobiljeæavanja 60. obljetnice Hrvatskoga filatelistiËkogdruπtva i proslave Dana grada Zadra.

Evidencija izloæbi i izdavaπtva u Dokumentacijskojsluæbi Muzeja. Dokumentacijska sluæba Narodnogmuzeja Zadar osnovana je 2000. godine s ciljem orga-niziranja i planiranja dokumentacijskih poslova za sveodjele Muzeja, πto obuhvaÊa voenje glavnog popisamuzejskih predmeta, knjige ulaska i izlaska predmetavoenjem i obradom svih fondova sekundarne doku-mentacije. Od samog poËetka sluæbe, kojoj samvoditelj, cilj mi je bio osnovati one fondove kojih uMuzeju do tada nije bilo, a bitni su za informacije ostruËnom djelovanju Muzeja. Tako sam zapoËela sus-tavno praÊenje i dokumentiranje izloæbene i izdavaËkedjelatnosti svih odjela Muzeja, vanjskih organizatora,suorganizatora i suizdavaËa.

Kada je 2002. godine donesen Pravilnik o sadræaju inaËinu voenja muzejske dokumentacije o muzejskojgrai (NN , 108/2002.) postao mi je osnova u katego-rizaciji podataka za dokumentiranje izloæbene i izda-vaËke djelatnosti. SljedeÊi korak bilo je kreiranje bazeza evidenciju tih djelatnosti u Microsoftovoj aplikacijiAccess koja nudi relacijske moguÊnosti i prebacivanjepodataka iz baze u neke druge aplikacije, ako budepotrebno. Baze su raene bez pomoÊi struËnjaka infor-matiËara i zato su vrlo jednostavno strukturirane. Ipak,one za sada zadovoljavaju potrebe sluæbe, olakπavajuunos, pregled i ispis podataka prema æeljenim kategori-jama.

Organiziranog evidentiranja te djelatnosti u Muzeju dosada nije bilo veÊ su voditelji odjela interno vodili evi-dencije o izloæbama, πto bi se na kraju godine uosnovnim crtama navelo u konaËnom izvjeπÊu o raduMuzeja putem podataka kao πto su naziv, mjesto i vri-jeme odræavanja izloæbe i, eventualno vrsta i broj izloæa-ka te broj posjetitelja.

IzdavaËka se djelatnost do 2000. godine na isti naËin

sumirala u konaËnom godiπnjem izvjeπÊu o raduMuzeja, uz navoenje podataka o naslovu izdanja iodjelu koji ga je uredio.

Radi prikupljanja πto toËnijih informacija, zapoËeto jekvantitativno skupljanje kataloga, deplijana, knjiga,monografija, plakata, pozivnica i dokumentacijskogmaterijala o izloæbama i izdavaπtvu koji je bio razasutna Ëetiri lokacije na kojima su smjeπteni muzejski odjelii uprava. Pretraæena je i arhiva muzejskih odjela, sposebnim osvrtom na godiπnja izvjeπÊa o radu i kore-spondenciju, πto je, uz kataloge, bio najtoËniji izvorpodataka. U Znanstvenoj knjiænici Zadar pregledana jelokalna periodika (Narodni list i Zadarski list), iz koje suskenirani novinski Ëlanci koji se odnose na navedenedjelatnosti. »lanci su naknadno obraeni i uvrπteni ufond hemeroteke.

Time je stvoren korpus dokumentacijskog materijala ipridruæenih informacija koje su bile dovoljne da se kvali-tativno obrade i usustave u bazi podataka, πto je s vre-menom rezultiralo idejom o organiziranju retrospektivneizloæbe izdavaËke i izloæbene djelatnosti Muzeja od1983. do 2004. godine.

Popis izloæbi i izdanja od 1953.8 do 1983. godine,kako bivπih samostalnih muzeja, tako i integriranogaNarodnog muzeja, objavio je nekadaπnji voditelj Galerijeumjetnina Antun Travirka u katalogu izloæbe prigodomobiljeæavanja 150 godina organiziranog djelovanjazadarskih muzeja.9

U bazu za evidenciju izloæbi najprije sam unijela podatkeod 1983. do kraja 2004., za koje je razdoblje evidenti-rano ukupno 325 izloæbi, od Ëega 211 u organizacijiodjela Muzeja, 70 izloæbi u suorganizaciji muzeja s dru-gim organizatorima i 44 izloæbe vanjskih organizatora.

Podaci s popisa prof. dr. Travirke za izloæbe od 1953.do 1983. unose se u bazu postupno jer popis za to30-godiπnje razdoblje sadræava samo naslov ili autoraizloæbe, pa je potrebno detaljno istraæiti arhivu i peri-odiku, te pronaÊi kataloge kako bi se upotpunili podacii dao konaËan broj izloæbi. Taj popis ima ukupno 219izloæbi, ali pretraæujuÊi dostupnu dokumentaciju,uoËeno je da ih je bilo i viπe.

PraÊenje izdavaËke djelatnosti Muzeja, kako je veÊ

8 Prof. Travirka započinje popisizložbi s 1953. godinom, kada jezabilježeno organiziranje jedneizložbe tada samostalne institucijeGalerije umjetnina.

9 Katalog izložbe Narodni muzej uZadru 1832. - 1982., 1982.

sl.13 Dio postava retrospektivne izloæbe

Izloæbe i izdavaπtvo 1983. - 2004., Gradska

loæa, 2005.

98 navedeno, do 2000. nije se sustavno vodilo. Jedan odrazloga je i nepostojanje srediπnje muzejske knjiænice ibibliotekara koji bi izdanja obraivao premabiblioteËnim standardima. Danas je praÊenje izdavaπtvaMuzeja povjereno dokumentacijskoj sluæbi.

U bazi za dokumentiranje izdavaπtva od 1954.10 dokraja 2004. godine evidentirano je ukupno 271 izdanje,πto ukljuËuje i suizdanja.

Kao πto je u muzejskoj praksi i najËeπÊi sluËaj, najveÊidio tih izdanja odnosi se na kataloge i deplijane kojiprate izloæbe. Postoje izdanja nevezana za izloæbe,uglavnom knjige, monografije i zbornici u kojima autorina struËno-popularan ili znanstven naËin cjelovitoobrauju pojedine teme s podruËja likovnosti, arhitek-ture i urbanizma, kulturne povijesti, prirodoslovlja ietnologije Zadra i okolne regije.

Izloæba i izdanje Dokumentacijske sluæbe u 2005.Iako rad te sluæbe najËeπÊe nije eksponiran prema vankao rad odjela Muzeja, to ne iskljuËuje moguÊnostprezentiranja rezultata rada putem izloæbi. Izloæba naz-vana Izloæbe i izdavaπtvo 1983. - 2004. nastala je kaorezultat istraæivanja izlagaËke i izdavaËke aktivnostiMuzeja. Retrospektivom otvorenom u Gradskoj loæi od24. oæujka do 8. travnja dan je kronoloπki presjekizloæbene i izdavaËke djelatnosti Muzeja u razdoblju od1983. do 2004. prezentacijom svih izdanja Muzeja utom razdoblju, plakatima koji se izdvajaju dizajnom tekaπiranim posterima koji po godinama donose popisnavedene djelatnosti, uz fotografije izloæbi i uveÊanenovinske Ëlanke.

Izloæbu prati istoimeni katalog s tekstom, kronoloπkimpopisom izloæbi i izdanja Ëija sam autorica. Katalog jeopremljen s 27 fotografija, tiskan na 32 stranice unakladi od 250 komada.

Osnovna uloga dokumentacijske sluæbe jest prikuplja-nje, obrada i voenje informacijsko-dokumentacijskihprocesa svih struËnih djelatnosti Muzeja. TimeDokumentacijska sluæba postaje poveznica primarnihstruËno-znanstvenih informacija o muzejskim zbirkamas ostatkom muzejskih djelatnosti. Cilj stvaranja digital-nih baza za evidenciju izloæbi i izdavaπtva jest olakπati iautomatizirati obrade tih fondova sekundarne doku-mentacije upotrebom informatiËke tehnologije, a ukonaËnici stvaranje strukturiranih izvora podataka iinformacija koji svjedoËe o komunikacijskome iedukacijskom poslanju proiziπlom iz te muzejske djelat-nosti.

Primljeno: 11. srpnja 2006.

THE NATIONAL MUSEUM IN ZADAR - EXHIBITION AND PUBLISHING

ACTIVITIES IN 2005

The National Museum in Zadar is a general and rather complexmuseum that was officially opened in 1962 with the fusion ofseveral museum and gallery institutions - the natural historymuseum, the ethnography museum, the gallery of artworks,the museum of the city of Zadar and the museum of the revo-lution, all of which are today departments of the museum.As well as the primary mission, which is realised by the collec-tion, keeping and investigation of the cultural and natural her-itage of Zadar and surrounds, in the first year of its existencethe National Museum started communications with the publicvia occasional and permanent exhibitions and the publicationof various editions.The exhibitions are organised at the four locations where thedepartments are quartered as well as in the pavilion of the cityloggia. Reasons of space are the main cause of the absence ofpermanent displays of the separate departments. Curatorsendeavour to make good this drawback by organising a largenumber of occasional thematic exhibitions a year. This articleby Natali KonatiÊ »op contains a review of all exhibition andpublication activities of the National Museum in Zadar with aspecial reference to 2005.

10 Popis izdavaštva započinje s1954. godinom, kada je tiskanoprvo izdanje koje je pratiloizložbu, tada samostalne institucijeGalerije umjetnina.

DOJMOVI IZ JAPANA - TAIZI HARADA ART MUSEUM, MUZEJ KOJI VAS PRIBLIÆAVAZAVI»AJU

KSENIJA PAVLINI∆-TOMA©EGOVI∆ Hrvatski muzej naivne umjetnosti, Zagreb

U danaπnje se vrijeme sve viπe paænje posveÊuje hendikepiranim osobama i pronalaæenju naËina kako imomoguÊiti πto kvalitetniji æivot. To svakako obuhvaÊa i posjete kulturnim institucijama - muzejima, galerijama,knjiænicama, kazaliπtima i sl. Takve su institucije u Hrvatskoj uglavnom “udomljene” u starim zdanjima, bez liftova iodgovarajuÊih pristupa za hendikepirane osobe. Ipak, pojedini su muzeji uspjeli urediti pristup za osobe u invalid-skim kolicima jer su u zgrade ugradili liftove.

Za vrijeme nedavnog boravka u Suwi, kada je Japanom poËela kruæiti putujuÊa izloæba Taizi Harada i njegovihrvatski prijatelji, Ëiji je udio sudjelovanja naπih umjetnika zamiπljen i razraen u Hrvatskome muzeju naivne umjet-nosti, impresioniralo me kako je Taizi Harada Art Museum posebno prilagoen za posjet hendikepiranih osoba iosoba starije æivotne dobi. Muzej se nalazi u gradu Suwi i smjeπten je na obali istoimenog jezera. Od æeljezniËke

IM 36 (1-2) 2005.

POGLEDI, DOGA–AJI, ISKUSTVA

VIEWS, EXPERIENCES, EVENTS

100 postaje Kami-Suwa do Muzeja stiæe se za trideset minuta ugodne πetnje uz prekrasno jezero odnosno za nekolikominuta autom ili autobusom. Izgraen je 1998. godine prema nacrtu arhitekta Kimiharua Uematsua, a detalje naproËelju i unutraπnjosti osmislio je Taizi Harada, japanski naivni umjetnik i dizajner Ëijem je stvaralaπtvu i posveÊenata institucija. Zagrada je katnica koja obuhvaÊa 1 221 m2 - 300 m2 na prvom katu i 100 m2 u prizemlju pripadaizloæbenom prostoru.

U prizemlju Muzeja nalaze se recepcija, muzejska prodavaonica, izloæbena dvorana i sanitarne prostorije. Tu susmjeπtena i invalidska kolica namijenjena hendikepiranim posjetiteljima, naËinjena prema dizajnu Taizi Harade, kojije i sam invalid (nakon preboljene djeËje paralize u djetinjstvu). Iako je zgrada katnica, muzej ima lift.

Na prvom su katu tri izloæbene prostorije, caffe-bar s pogledom na jezero te multimedijska dvorana za odræavanjepredavanja, projekcija i sliËnih dogaanja. Jedan je dio te dvorane namijenjen slijepim osobama. Sliku Taizi Harade,prenesenu na brajicu, prate informacije o Muzeju i umjetniku.

Uz Muzej je ureeno veliko parkiraliπte, predvieno za 80 automobila i 10 autobusa. Uz prilaz Muzeju s parkiraliπtaposebno je mjesto odreeno za vozila invalidnih osoba.

Muzej je do listopada 2005. godine razgledao 851151 posjetitelj, od toga 27 605 hendikepiranih osoba.

Primljeno: 29. ožujka 2006.

IMPRESSIONS FROM JAPAN - THE TAIZI HARADA ART MUSEUM, A MUSEUM WITH AN EXEMPLARY APPROACH TO ACCESS ISSUES

In this time, increasing attention is being devoted to disabled persons and to finding a way in which to enable them to have a bet-ter quality way of life. This certainly covers visits to cultural institutions such as museums, galleries, libraries, theatres and so on.During her recent trip to Suwa, where the touring exhibition Taizi Harada and Fellow Painters from Croatia started its journey, theauthor was much impressed by the fact that the Taizi Harada Art Museum was particularly adapted to make visits easier for thehandicapped and the elderly.

KLASICI HRVATSKE NAIVE IZLAÆU U JAPANU“Taizi Harada i njegovi hrvatski prijatelji”, The Taiji Harada Art Museum, Suwa:(29. rujna 2005. - 8. sijeËnja 2006.)VLADIMIR CRNKOVI∆ Hrvatski muzej naivne umjetnosti Zagreb

IM 36 (1-2) 2005.



U srijedu 28. rujna 2005. u Muzeju Taizi Harada u Suwi, u Japanu, otvorena je izloæba Taizi Harada and FellowPainters from Croatia. To je veÊ treÊi projekt koji ugledna novinska kuÊa Asahi Shimbun iz Tokija realizira u suradnjis Hrvatskim muzejom naivne umjetnosti u protekla dva desetljeÊa. Na izloæbi su prikazana djela ovih naπih umjetni-ka: Ivana GeneraliÊa, Emerika Fejeπa, Matije Skurjenija, Ivana Rabuzina, Ivana VeËenaja, Mije KovaËiÊa, IvanaLackoviÊa i Josipa GeneraliÊa. Dakle, predstavljeni su naπi najvrsniji majstori naive, i to s najkarakteristiËnijim i ponajboljim djelima, Ëime se zorno predoËuje neprijeporna umjetniËka kvaliteta i neusporedivost hrvatske naive.

Kao πto sâm naziv izloæbe kazuje, najveÊi broj izloæaka - ukupno 40 slika - ima Taizi Harada, ugledni japanski slikari dizajner. Tematikom, stilistikom i poetikom blizak je naπoj naivi jer se koristi stanovitim realistiËkim transpozicijama,uz brojne simplifikacije, redukcije i stilizacije, a Ëesto je narativan te predoËuje motive tradicionalnoga i patri-jarhalnoga æivota svoje domovine. On je ne samo originalni umjetnik, nego i osvjedoËeni pobornik hrvatske naive teveliki prijatelj naπih slikara. Taizi Harada boravio je u Hrvatskoj nekoliko puta, a njegovo iskreno i duboko prijatelj-stvo, ponajprije s Rabuzinom i LackoviÊem, preraslo je u legendu. Spomenimo takoer da je 1987. u Japanuobjavljena monografija Rabuzin / Harada autora Masayoshi Honme.

Izloæbu prati bogati katalog, na 120 stranica, s reprodukcijama svih djela, a tekstualni dio, u kojemu se govori opojavi i razvoju naive u Hrvatskoj, uz biografske podatke te kraÊe opise i naznake znaËenja svih 26 slika naπihumjetnika, napisao je Vladimir CrnkoviÊ.

Prvo sustavno i kritiËko predstavljanje hrvatske naive u Zemlji IzlazeÊeg Sunca bijaπe 1986., kada je prireenaizloæba Eleven Naive Artists from Yugoslavia, otvorena u Setagaya Art Museumu u Tokiju i potom prenesena uOsaku. Uz osam majstora, Ëija su djela zastupljena i na sadaπnjoj smotri u Suwi, u Japanu tada bijahu joπ slikemakedonskog umjetnika Vangela Naumovskog, srbijanskog Ilije Bosilja te hrvatske slikarice Marije BrusiÊ KovaËice.Godine 1987. i 1988., ponovno u organizaciji Asahi Shimbuna, prireena je velika putujuÊa izloæba Three NaiveArtists from Yugoslavia and Japan - sa slikama Rabuzina, Harade i LackoviÊa - koja je obiπla osam muzejskih igalerijskih institucija u Japanu - od Tokija, Osake i Nagana do Yokohame, Nagoye, Chibe, Kyota i Hakate.

Katsuta Miyasaka, predsjednik Skupπtine

grada Suwe; Katsufumi Yamada,

gradonaËelnik Suwe; Taizi Harada, japan-

ski naivni umjetnik; Haruhito Kiyota, direk-

tor Odjela kulturnih projekata i poslovnog

razvoja Asahi Shimbuna; Ksenija PavliniÊ-

TomaπegoviÊ, koordinatorica i pratiteljica

izloæbe; Shinichi Nakajima, predsjednik

Odbora za prosvjetu grada Suwe

Taizi Harada

102

Pojedini naπi spomenuti autori uæivaju u Japanu iznimnu karizmu; tako je Ivan GeneraliÊ veÊ 1977. sudjelovao naprestiænoj izloæbi Peintres Naïfs u Musée National d’Art Moderne u Tokiju, koja je potom prenesena u Osaku. I tajje projekt sponzorirao Asahi Shimbun. ©to se Rabuzina tiËe, njegova velika sveËana zavjesa od 1980. resi tokijskokazaliπte Takarazuka, a 1983. tapiserija tog umjetnika postavljena je u predavaonici Muzeja moderne umjetnostiSaitama u Urawi. K tomu, slike Rabuzina i LackoviÊa nalaze se u Muzeju Setagaya, jednoj od kljuËnih kolekcija zamodernu umjetnost u tom dijelu svijeta. Sve to svjedoËi da je govor slika univerzalan, pa se ovim sadaπnjim projek-tom joπ jedanput pokazuje kako granice i razdaljine meu razliËitim ljudima, nacijama i kulturama nisu nepre-mostive, i kako ljudski duh, iskrenost i ljepote mogu spajati i otkrivati zajedniËko i u naizgled nespojivome.

Nakon Suwe, izloæba je putovala Japanom do kraja svibnja 2006. godine - od Tokija i Osake do Fukuoke. Osim izkolekcije Hrvatskog muzeja naivne umjetnosti, u tu su prezentaciju ukljuËene slike iz vlasniπtva Muzeja suvremeneumjetnosti u Zagrebu, Muzeja “Matija Skurjeni” u ZapreπiÊu, Podravke iz Koprivnice te privatnih zbirki Rabuzina,nasljednika Ivana i Josipa GeneraliÊa te Skurjenija i LackoviÊa.

Primljeno: 14. studenog 2005.

“TAIZI HARADA AND FELLOW PAINTERS FROM CROATIA”, CLASSICS OF THE CROATIAN NAÏVE ON SHOW IN JAPAN

The Taizi Harada Museum in Suwa, Japan, saw the opening of the exhibition Taizi Harada and Fellow Painters from Croatia, thethird project that the leading newspaper Asahi Shimbun of Tokyo has put on with the Croatian Museum of Naïve Art in the last twodecades. The exhibition showed works of the finest masters of the Naïve, with the best and most characteristic works of IvanGeneraliÊ, Emerik Fejeπ, Matija Skurjeni, Ivan Rabuzin, Ivan VeËenaj, Mijo KovaËiÊ, Ivan LackoviÊ and Josip GeneraliÊ. As the nametells us, most of the exhibits were provided by Taizi Harada himself, distinguished Japanese painter and designer. In topic, styleand poetics he is akin to Croatian naïve painting, because he uses certain transpositions of the realistic, along with numerous sim-plifications, reductions and stylisations, and is often narrative in presenting the motifs of the traditional and patriarchal life of hishomeland.Taizi Harada has been in Croatian several times, and his sincere and deep friendships with, above all, Rabuzin and LackoviÊ, havebecome the stuff of legend. The exhibition was accompanied with an outstandingly produced catalogue, on 120 pages, with repro-ductions of all the works, while the textual part, discussing the appearance and development of the Naïve in Croatia, along withbiographical details and short descriptions and hints as to the importance of all the 26 paintings by Croatian artists, was written byVladimir CrnkoviÊ.

IM 36 (1-2) 2005.



REINWARDT AKADEMIJA U AMSTERDAMU

ANA BI©KO Zagreb

Godine 2001. i 2002., nakon zavrπenog studija povijesti umjetnosti, komparativne knjiæevnosti i dodatnog studijamuzeologije na Filozofskom fakultetu u Zagrebu, izbor Amsterdama i Reinwardt akademije, iako mi ih je preporuËioprofesor MaroeviÊ, bio je viπe sluËajan i odabran stjecajem okolnosti. Meutim, ni u jednom trenutku nisam pomis-lila da sam pogrijeπila.

Ali najprije o samom imenu akademije. Caspar Georg Carl Reinwardt (1773.-1854.) roen je u Prusiji, ali je od 14. godine æivio u Nizozemskoj. Bio je profesor kemije i prirodopisa te direktor Kraljevskog kabineta za prirodopis.Reinwardt je umnogome pridonio organizaciji uprava za obrazovanje i javno zdravlje. Osnovao je poznati botaniËkivrt u Buitenzorgu i Ëesto putovao, pokazujuÊi talent za obogaÊivanje postojeÊih zbirki u Nizozemskoj. SustavnodopunjujuÊi zbirke, istodobno je teæio πto boljoj dokumentaciji svojih predmeta, πto ga Ëini muzeologom avant lalettre.

Reinwardt akademija osnovana je 1976. u Leidenu kao ustanova za visoko muzeoloπko obrazovanje. Od 1987.Akademija je dio Amsterdamske πkole za umjetnosti, a od 1992. i njezini su prostori smjeπteni u Amsterdamu.

Reinwardt akademija jedina u Europi nudi visoko Ëetverogodiπnje obrazovanje na podruËju muzeologije, sa speci-jalizacijom u muzejskoj komunikaciji (edukaciji) i upravljanju zbirkama. Prve dvije godine svi studenti imaju jednakprogram, a na treÊoj godini opredjeljuju se za jedan od dva spomenuta smjera. Vaæan dio studija je i praksa umuzeju, koja traje cijelu πkolsku godinu. Nastavni jezik tog dodiplomskog studija je nizozemski, a godiπnje se upiπenajviπe 55 studenata.

Od 1994. godine Reinwardt akademija zapoËela je s meunarodnim poslijediplomskim studijem muzeologije.Poslijediplomski studij traje 18 mjeseci, a nastava se izvodi na engleskom jeziku. U vrijeme kad sam ja studirala tajse studij odræavao u suradnji sa SveuËiliπtem iz Newcastlea (Muzejski studiji, Odsjek za arheologiju), pri Ëemu suse meusobno priznavale diplome.

PROGRAM POSLIJEDIPLOMSKOG STUDIJA. Visoka znanstvena razina kombinirana s praktiËnim vjeπtinama znaËajke sutog studija, koji se temelji na teorijskim i praktiËnim iskustvima studenata, predavaËa i muzejskih djelatnika.

104 Znanstveni razvoj muzeologije tijesno je povezan sa stvarnim razvojem u muzejskom radu. Poslijediplomski studijmuzeologije Reinwardt akademije postao je 1998. prvi meunarodni studij πto ga je priznao British CulturalHeritage National Training Organisation (bivπi Musem Training Institute)1.

ZadaÊe poslijediplomskog studija jesu prenoπenje novoj generaciji muzeologa teorijskog znanja i praktiËnihvjeπtina, prikupljenih iskustvom i obrazovanjem; pomoÊ studentima u njihovoj æelji za stjecanjem novih znanja inovih pristupa, zajedno s pragmatiËnom filozofijom muzeologije te osiguranje studentima znanstvenog pristupamuzeologiji i njihova priprema za struËni rad i vodeÊe funkcije u muzejima.

Od zavrπetka mog studija na Reinwardtu dogodile su se neke organizacijske promjene, ali ovdje Êu najprije opisatisustav po kojemu sam ja studirala, a zatim i nedavne promjene. Studij se sastoji od osam modula, od kojih se πestnjih bavi raznim oblicima rada u muzejima. Navest Êu hrvatski prijevod, a u zagradama i engleski naziv modula:

� Upravljanje informacijama (Information management);� Konzervacija (Conservation);� Obrazovanje/komunikacija (Museum communication);� Istraæivanje posjeta (Visitors study);� Upravljanje institucijama u kulturi (Manegement of cultural institutions);� Planiranje izloæbe (Exhibition design).

Kratki modul Metodologije znanstvenog rada upotpunjuje program studija, a Teorija muzeologije je leitmotiv studija- usklauje i povezuje sve module.

Cjelina od osam modula daje studentu Ëvrsti temelj i znanje iz cjelokupne muzejske prakse. Moduli su popraÊenimaterijalima za uËenje, a primjenjuje se niz metoda (predavanja, radionice, samostalni rad, studijska putovanja iposjeti dræavnim i meunarodnim organizacijama). PredavaËi su profesori Reinwardt akademije, s bogatimiskustvom muzejskog rada, zatim nizozemski struËnjaci i gostujuÊi inozemni predavaËi. Posjeti muzejima Ëestoprate i prezentacije njihova struËnog osoblja.

Na kraju svakog modula piπe se seminarski rad od 2 000 do 3 000 rijeËi, koji se onda ocjenjuje, a na krajuuspjeπnog zavrπetka modula Akademija dodjeljuje studentu certifikat o poloæenom modulu. To je posebno korisnoza one koji sluπaju samo jedan ili viπe modula, ali ne upisuju cijeli poslijediplomski studij.

Studij zavrπava izradom magistarskog rada, nakon Ëega se dobiva titula Master of Arts (MA).

SADRÆAJ MODULA

� Teorija muzeologije. Cilj je tog modula poveÊati svijest o aktualnim socijalnim, politiËkim i ekonomskim Ëiniteljimakoji djeluju na muzejski rad, te utjecaj tih Ëinitelja na proπlost, sadaπnjost i buduÊnost; razviti temeljito razumijevanjeaktualnih teorija i njihove uloge u funkcioniranju muzeja; poveÊati sposobnost prepoznavanja, opisivanja i anal-iziranja tendencija u muzejskim aktivnostima i stjecanje sposobnosti za rad sa sloæenom metodologijom analizemuzejskih predmeta kao temelja teorije i prakse njihova Ëuvanja i komuniciranja s njima.Cilj modula je omoguÊiti studentima stvaranje opÊeg prikaza povijesti muzeja i muzejske profesije, prepoznavanjeideoloπke pristranosti u muzejskoj praksi i predlaganje poboljπanja praÊenjem naËela ICOM-ova Kodeksa profe-sionalne etike; opisati i analizirati druπtvenu ulogu, prostornu i organizacijsku strukturu muzeja, izloæbe i muzejskepredmete.

Na poËetku svakog modula sluπaju se predavanja iz Teorije muzeologije, vezano za sadræaj tog modula, a preda-vaË je Peter van Mensch.

� Upravljanje informacijama. ZadaÊa je tog modula pruæiti studentima uvid u registraciju, dokumentaciju ipronalaæenje podataka o muzejskim zbirkama; unaprijediti razumijevanje i upravljanje tim informacijama te pokazatiumijeÊe koriπtenja registracijom i dokumentacijom kao struËnim alatom za upravljanje kolekcijom, istraæivanje,organiziranje izloæbe, stvaranje informacija itd.Nakon zavrπetka modula studenti moraju usvojiti teoretsko znanje organizacije (raËunalnog) registriranja, dokumen-tiranja i pronalaæenja informacija u muzeju.

Teme obuhvaÊaju osnove registracije, registraciju povijesnih predmeta i slikovnih zapisa, metode pretraæivanja,raËunalnu registraciju, organizaciju raËunalne obrade, postupke upravljanja zbirkom, postupke kontrole i posudbe,slike i tekst, multimediju i internet te promjene informacija o zbirci u muzeju.

� Konzervacija. Modul prouËava utjecaj okoliπa na Ëuvanje muzejskih zbirki i daje opÊe znanje s podruËja konzer-vacije. Teme ukljuËuju preventivnu zaπtitu, nadzor okoline i kontrolu klime, opis stanja predmeta, mehanizmepropadanja razliËitih materijala, procjenu πtete, upravljanje predmetima, metode znanstvenog istraæivanja, slikarske

1 Britanska nacionalna organizacijaza obrazovanje u kulturnoj baštini(bivši Institut za muzejsko obrazo-vanje).

105i restauratorske tehnike, zakonski i etiËki kontekst skupljanja, planiranje Ëuvaonica, transportiranje predmeta tekonzervaciju suvremenih umjetnina.� Metodologija. Modul metodologije obuhvaÊa prouËavanje teorija koje teæe stvaranju interdisciplinarnog pristupazaπtiti kulturne baπtine.Pristup je usmjeren na probleme. Na stvarnim primjerima prouËavaju se naËini na koje razne discipline (povijestumjetnosti, fizika, etika) utjeËu jedna na drugu. Modul ukljuËuje i radionicu Pisanje znanstvenog rada.

� Obrazovanje/komunikacija. U tom se modulu studenti obuËavaju kako prepoznati i imenovati razliËite oblike medi-ja i metoda muzejske (obrazovne) komunikacije; ocijeniti njihove jake i slabe strane u odreenim situacijama;napraviti detaljan opis razliËitih ciljanih skupina; razviti i organizirati obrazovne programe; sastaviti obrazovnu poli-tiku.Modul obuhvaÊa teme poput opÊih naËela muzejske komunikacije; razvojnu, odgojnu i obrazovnu psihologiju;definiranje ciljnih skupina; komunikacijske medije i metode te obrazovanje u muzejima.

� Istraæivanje posjeta. Taj se modul koncentrira na komunikaciju s posjetiteljem, a njegov je cilj pruæiti studentu opÊipregled metoda i razvoja istraæivanja muzejskih posjeta. PraktiËni rad sastavni je dio modula.Teme obuhvaÊaju vrste i ciljeve istraæivanja posjeta, metode i tehnike, istraæivanje, intervjue i upitnike, promatranjekao instrument za procjenu ponaπanja, eksperimentalno istraæivanje te zastupljenost i etiku istraæivanja posjeta.

� Upravljanje institucijama u kulturi. Taj modul prenosi znanje i vjeπtine upravljanja primijenjene na specifiËne muze-jske probleme. Studenti Êe nauËiti analizirati strukturu organizacije, razmiπljati na financijski odgovoran naËin, vred-novati sloæenu druπtveno-radnu dinamiku u muzeju i raditi s njom te planirati i provoditi vlastite vizije.ObuhvaÊa ove teme: voenje, organizaciju, uredsku dokumentaciju, upravljanje, upravljanje financijama, proraËun,financijsku odgovornost, sluæbenike, kadrovske poslove, marketing, prikupljanje novËanih sredstava, objekte i rizikte strateπko planiranje.

� Planiranje izloæbe. Modul Êe pruæiti studentima uvid u organizaciju izloæbe, znanstvene discipline koje su u toukljuËene, glavne praktiËne aspekte postavljanja izloæbe te primjenu“jezika izloæbe”. Studenti Êe steÊi znanje i vjeπtine organiziranja izloæbe koja Êe postiÊi maksimum komunikacije sobzirom na trenutaËnu razinu znanja na podruËju “jezika izloæbe”.

Teme su: etape u postavljanju izloæbe, osnovni pojmovi i vjeπtine, funkcije i znaËenje izloæbenog predmeta i teksta,upotreba medija, grafiËke tehnike, boje, svjetlost, materijali, upotreba kontekstualnih i obrazovnih metoda.

DODATNI SADRÆAJI REINWARDT AKADEMIJE. U svojim prostorima Reinwardt akademija posjeduje niz specijaliziranihsadræaja poput laboratorija za konzervaciju i dokumentaciju, fotografskog studija i kompjuterske sobe s internetomi pisaËima. Svi studenti imaju svoju e-mail adresu.

Knjiænica Reinwardt akademije studentima nudi viπe od 9 000 knjiga i preko 100 Ëasopisa. Tu se takoer Ëuvaju imagistarski i diplomski radovi studenata. Knjiænica ima digitalno obraen katalog, a studenti Reinwardta mogu sekoristiti knjiænicom Amsterdamske πkole za umjetnosti i nekim knjiænicama SveuËiliπta u Amsterdamu.

NOVI SUSTAV. Od kraja 2004. poslijediplomski studij dobio je nizozemsku akreditaciju i upisan je u Srediπnji registarza diplomske studije viπeg obrazovanja. Moduli su promijenili nazive, ali njihov je sadræaj ostao isti. Novost je iobvezna praksa u muzejima.

MOJE ISKUSTVO STUDIRANJA NA REINWARDT AKADEMIJI. VeÊ sam spomenula kako studij daje Ëvrsti temelj i znanjecjelokupne muzejske prakse. Iako su neki studenti negodovali da ima premalo teorije i da im je praktiËni pristuppomalo banalan, meni je, nakon studija muzeologije u Zagrebu, koji je viπe teorijski usmjeren, taj naËin svakakodopunio znanja iz muzeologije. Seminari koje smo pisali na kraju svakog modula uvijek su morali imati stvaranproblem kao podlogu, a s koliko Êemo se i kojim izvorima sluæiti pri rjeπavanju tog problema, ovisilo je o namasamima, πto je svakako kreativniji naËin uËenja nego propisivanje obvezne literature.

Nove i drukËije ideje u predavaonicu su donosili i inozemni predavaËi, koji su veÊinom dolazili iz Velike Britanije iSjedinjenih AmeriËkih Dræava, ali i iz Vijetnama. Meu njima bih istaknula Patricka Boylana, Garyja Edsona i GailLord, poznata i priznata imena s podruËja muzeja i baπtine.

Bogata knjiænica, raznovrsni struËni predavaËi i posjeti muzejima svakako su dragocjeni izvori znanja πto ga pruæaReinwardt akademija, ali mislim da se jednako toliko nauËi i od studenata samih, i to ne samo u uËionicama(naime, Ëesto su odræavani seminari na kojima su studenti opisivali svoja iskustva ili vienja muzejske prakse) veÊ iizvan njih jer smo se svi doista Ëvrsto povezali i sprijateljili uza sve meusobne razlike. Jer, studenti Reinwardta

106 dolaze sa svih strana svijeta, razliËitih su rasa, vjera, godina i iskustva. Bilo nas je iz Japana, Tajlanda, Uzbekistana,©panjolske, Estonije, Libanona, Jamajke, Kube itd. Neki su tek zavrπili fakultet, a drugi su bili dugogodiπnji muzejs-ki djelatnici. Ali sve te razlike nisu nas razdvajale veÊ spajale i doista mislim kako su sami studenti jedno odnajveÊih bogatstava i prednosti Reinwardt akademije.

Primljeno: 22. studenog 2005.

REINWARDT ACADEMY, AMSTERDAM

In 2001 and 2002, after finishing a course in art history, comparative literature and an additional course of museology at theFaculty of Humanities and Social Sciences in Zagreb, the author of this article Ana Biπko spent a period at the Reinwardt Academyin Amsterdam. Her stay in Amsterdam prompted her to write this article, in which she talks of the curriculum of the post-graduatecourse and the contents of the modules the objectives of which are to enable students to create a general account of the history ofmuseums and the museum profession, the recognition of ideological biases in museum practice, and the proposition of improve-ments by following the principles of ICOM’s Code of Ethics; to describe and analyse the social role, the spatial and organisationalstructure of the museum, the exhibition and museum objects. At the end of 2004 the post-graduate course was officially accred-ited in the Netherlands and entered into the central register for higher education degree courses.

IM 36 (1-2) 2005.



OBILJEÆAVANJE ME–UNARODNOG DANA MUZEJA, 2005.TEMA: MUZEJI - SPONE KULTURA

TON»IKA CUKROV Muzejski dokumentacijski centar, Zagreb

U Hrvatskoj je u 2005. 25. put obiljeæen Meunarodni dan muzeja 18. svibnja. Naslov teme bio je Muzeji - sponekultura, pa su mnogi muzealci, uz promociju rada svojih institucija, stavili naglasak na ulogu muzeja u stvaranju iizgradnji kulturnog identiteta.

Muzejski dokumentacijski centar je osim iniciranja akcije meu muzejima i galerijama Hrvatske vodio i promocijucijele akcije. Po drugi je put organizirao natjeËaj za najbolji plakat, i u suradnji s Hrvatskim nacionalnim komitetomICOM-a i Hrvatskim muzejskim druπtvom, izabrao i objavio 25. prigodni plakat (dizajner je Boris LjubiËiÊ, a temu jepredstavio uporabom logotipa MUSEUM). Na prigodno sazvanoj konferenciji za tisak uz najavljene promotore bilisu pozvani predstavnici muzeja i galerija koji su imali zanimljive projekte da ih sami predstave medijima.

Prikupljene izvjeπtaje o realiziranim muzejskim dogaanjima MDC je, osim informiranjem javnosti, objavio na inter-netskim stranicama MDC-a, na adresi www.mdc.hr i poslani su i u ICOM u Pariz kako bi bili postavljeni na njihovweb site.

U proslavu su na razliËite naËine bile ukljuËene 83 institucije hrvatskih muzeja i galerija, a organizirano je 170razliËitih zbivanja:

� 86 dogaanja (prezentacija, priredbi, promocija, predavanja, radionica, igraonica, koncerata, akcija, ekspertiza,izleta)� 65 izloæbi (11 edukativnih, 1 instalacija, 1 performance, 2 restaurirane grae, 1akvizicija te ostale razliËitimtemama)� 3 otvorenja stalnih postava (zbirki)� 3 nova izdanja (publikacije)� 1 okrugli stol� 8 promotivnih akcija� 1 struËni skup� 1 projekt� 2 natjecanja.

PreporuËena tema Muzeji - spone kultura bila je predstavljena u 40 institucija, i to uglavnom izloæbama (42), ali subila prireena i druga zbivanja kao πto su koncerti, predavanja, priredbe, okrugli stolovi i dr. Ilustriranju ovogodiπnjeteme, posveÊene interkulturalnosti, muzeji i galerije Hrvatske pristupili su na razliËite naËine. Najbrojniji su primjerikojima hrvatski muzeji svjedoËe suradnju s muzejima iz drugih dræava. U tom smislu posebno moæemo izdvojitiprimjer Muzeja grada Bjelovara, koji je s pet izloæbi predstavio Rome i njihovu kulturu, a u tome je suraivao sMuzejom pokrajine Gemer - Malohont iz SlovaËke i Galerijom likovnih del mladih, Stari grad Celje iz Slovenije.Etnografski muzej u Zagrebu izradio je izloæbu naslovljenu Voda - plavo zlato / Wasser - das blaue Gold / Watter -Blue Gold, organiziranu u suradnji s Odsjekom za etnologiju / europsku etnologiju SveuËiliπta u Bambergu iFränkische Schweiz Museuma iz Tüchersfelda. Predstavljene su i kulture drugih naroda i nacionalnih manjinaHrvatske u kontekstu oËuvanja i izgradnje identiteta.

PremoπÊivanje spona odreenih jezikom, godinama, oblicima, umjetniËkim stilovima i sl. predstavila je GalerijaAntuna AugustinËiÊa iz Klanjca tiskanjem viπenamjenskog vodiËa i postavljanjem instalacije Portal skulpture (bila jeukljuËena i u edukativni projekt Portal), a potpisivanjem ugovora sa sponzorom za tiskanje prvog muzejskog vodiËaza slijepe u Hrvatskoj Muzej grada Zagreba pridonio je joπ kvalitetnijem uspostavljanju komunikacije s osobama sposebnim potrebama.

Znatan doprinos obiljeæavanju Meunarodnog dana muzeja dala je i Pedagoπka sekcija HMD-a, koja je u sklopuedukativne nagradne igre Portal, namijenjene djeci mlae dobi, odræala niz radionica i igraonica. Zapaæeni programrealizirao je HNK ICOM organiziranjem prigodnih koncerata. Od ostalih dogaanja izdvajamo akcije restauracija iakvizicije muzejske grae koja se tradicionalno organizira u Gradskome muzeju Varaædin, ove godine i uZaviËajnome muzeju Poreπtine, te projekt Prva muzejska staza πto ga je organizirao Samoborski muzej.

Dizajn: Boris LjubiËiÊ

108 PREGLED DOGA–ANJA ORGANIZIRANIH U POVODU ME–UNARODNOG DANA MUZEJA 18. SVIBNJA 2005.

BIOGRAD

ZaviËajni muzej Biograd na Moru� Izloæba: Biogradska katedrala (21. travnja - 30. lipnja 2005.), suradnja s Muzejom hrvatskih arheoloπkih spomeni-ka, Split� Dogaanja / prezentacija: Sat povijesti u Muzeju. Za organizirane grupe osigurana su vodstva po izloæbi i Muzeju(18. svibnja 2005.)� Promotivne aktivnosti / konferencija za tisak: Kulturna baπtina Biograda u funkciji turizma (18. svibanj 2005.)

BJELOVAR

Gradski muzej Bjelovar(VIDJETI POSEBAN PRILOG)

CRES, VELI LO©INJ, MALI LO©INJ

PuËko otvoreno uËiliπte / Creski muzej, Arheoloπka zbirka Osor / Muzejsko-galerijski prostor Kula, Veli Loπinj / UmjetniËka zbirkaMaloga Loπinja� Izloæba: Stare razglednice Veloga Loπinja iz Zbirke dr. Gorana IvaniπeviÊa iz Zagreba (Galerijski prostor Kula uVelom Loπinju)� Dogaanje / promocija: VodiË po stalnom postavu Kule - Centralna proslava, odræana 18. svibnja 2005. uMuzejsko-galerijskom prostoru Kula u Velome LoπinjuPromotivne aktivnosti:

1. Postavljanje zastava s prigodnim tekstom Meunarodni dan muzeja, 18. svibnja 2005. (PalaËa Arsan,Arheoloπka zbirka u Osoru, UmjetniËke zbirke Maloga Loπinja i Muzejsko-galerijski prostor Kula u Velome Loπinju)

2. Na sve oglasne muzejske ormariÊe na otoku nalijepljene su trake s tekstom Meunarodni dan muzeja, 18. svib-nja te su postavljene u izlog Gradske knjiænice u Cresu

3. Postavljeni plakati uz Meunarodni dan muzeja, 18. svibnja 2005. u izdanju MDC-a

4. Programi proslave Meunarodnog dana muzeja proslijeeni su lokalnim medijima.

»AKOVEC

Muzej Meimurja »akovec� Izloæba: Plakati izdani za Meunarodni dan muzeja u nakladi MDC-a od 1989. - 2005. (18. svibnja 2005.).Izloæba je postavljena s idejom da ti plakati pridonesu izgradnji svekolikog hrvatskog identiteta u globaliziranom svi-jetu. Osim toga, oni pozivaju na dijalog u okrilju muzeja kako bi se stvorile spone izmeu razliËitih kultura.

DESINI∆

Muzeji Hrvatskog zagorja - Dvor Veliki Tabor� Dogaanje / igraonica / radionica: Ulazi u Veliki Tabor nekad i danas - Muzej je bio ukljuËen u muzejsko-eduka-tivnu akciju Portal (16. travnja - 16. svibnja 2005.). Posjetom Muzeju, koji je smjeπten u dvorcu iz 16. st., posjetiteljisu imali priliku upoznati se s tajnim prolazima dvorca, starim vratima, bravama, kljuËevima i sl. U takvomzabavnom stilu odræavale su se i radionice.

DUBROVNIK

DubrovaËki muzeji / Kneæev dvor� SveËana sjednica Upravnoga i StruËnog vijeÊa DubrovaËkih muzeja (18. svibnja 2005.); upoznavanje javnosti sostvarenim planskim zadaÊama i rezultatima poslovanja u 2004., koju je obiljeæio povratak posjetitelja, viπe od 380 000� Dogaanje / promocija: Zbornik DubrovaËkih muzeja, I. (18. svibnja 2005.), posveÊen 130. obljetnici osnutkaDubrovaËkih muzeja. Uz priloge posveÊene povijesti Ustanove Zbornik donosi i izvorne znanstvene i struËneradove muzejskih struËnjaka.� Dogaanje / promocija: Æive slike iz proπlosti (autori: Renesansna udruga mladih Ravgusevm) - Projekt je bio

109namijenjen posjetiteljima Muzeja, a kostimirani su se glumci pojavljivali iznenada pred posjetiteljem i ubrzo nestajali� inscenirali su privienja iz proπlosti.� Izloæba: Litografije Honoréa Daumiera (18. svibnja 2005. u 20 sati), gostovanje Muzeja grada ©ibenika

–UR–EVAC

Galerija Stari grad –urevac� Izloæba: Susret –urevËana s razliËitim kulturama istovremeno (18. svibnja - 11. lipnja 2005.). Na izloæbi suprikazane fotografije s putovanja u Tanzaniju, iz Strasbourga (Austrija) i Pariza (Francuska), destinacija koje su–urevËani prethodne godine posjetili. Predstavljeni su susreti razliËitih kultura i standarda - –urevËani su se sus-reli s kulturom u kojoj njezini stanovnici joπ uvijek æive tradicionalnim æivotom (u Tanzaniji: plemenska organizacija,skupljaËi - lovci, poligamija, nastambe od blata, balege i pruÊa), kao is kulturama europskih metropola.

GORNJA STUBICA

Muzeji Hrvatskog zagorja - Muzej seljaËkih buna, Gornja Stubica� Izloæba (edukativna): ©to je portal? Muzej je bio ukljuËen u muzejsko-edukativnu akciju Portal (18. travnja - 18.svibnja 2005.). Na izloæbi su bile predstavljene fotografije razliËitih portala Hrvatskog zagorja.� Dogaanje /igraonica: ©to je portal? Uz izloæbu su se mali posjetitelji igrali slaæuÊi puzzle, rjeπavajuÊi pitalice,traæeÊi makete dvorca u stalnom postavu Muzeja. Sudionici igre imali su priliku i igrati se na kompjutoru na kojemusu u potrazi za portalom otkrivali virtualni svijet muzeja.

GOSPI∆

Muzej Like GospiÊ� Izloæba: Zaπtita kulturne baπtine bez podjela i granica (18. - 31. svibnja 2005.). Na izloæbi je bila predstavljenagraa iz Ëuvaonice Muzeja:1. pokretni inventari iz pravoslavnih parohijskih crkava iz Medaka, RaduËa i GospiÊa, koja je tijekom Domovinskograta bila zaπtiÊena od devastacija i pohranjena u Muzeju2. narodna noπnja iz Vladimirca (Srbija i Crna Gora), zbratimljenoga grada GospiÊa.

ILOK

Muzej grada Iloka� Dogaanje / promocija: Mato BatoroviÊ, Zapisi i zanimljivosti o konjima (21. svibnja 2005.). Organizirano je usklopu manifestacije Konji - kulturna baπtina Republike Hrvatske. Knjiga je izdana u suradnji Mizel-grafa iz Zagrebai Muzeja grada Iloka.� Izloæba: –urica OrËiÊ / Ljepota proπlosti u sadaπnjosti (21. svibanj 2005.) - suradnja sa Suboticom, Srbija i CrnaGora.

KARLOVAC

Gradski muzej Karlovac� Dogaanje / priredba / igraonica: Turska opasnost - streliËarski turnir (15. svibnja 2005.). Turnir je po drugi putorganiziran u povodu Meunarodnog dana muzeja, a ilustrira povijesnu crticu iz 1592., kada su se turske horde,voene Hasan-paπom PredojeviÊem pojavile pred vratima grada. Tim povodom graani su pozvani na obranugrada. Po uzoru na povijesni dogaaj na tom turniru graani su poduËavani u vjeπtinama gaanja lukom i stri-jelom, jahanju i lovu sa sokolovima. U organizaciju su bili ukljuËeni StreliËarski klub Dubovac, KonjaniËki klubKarlovac, karlovaËki sokolar Viktor ©egrt i Druæba vitezova Zlatnog kaleæa iz Donje Stubice. � Dogaanje /priredba: Sajam vlastelinstva Dubovac (18. svibnja - 4. lipnja 2005.). Ta turistiËko-edukativna mani-festacija bila je zamiπljena tako da u nju budu ukljuËeni uËenici osnovnih i srednjih πkola, koji su sudjelovali urazliËitim radionicama (licitarskoj, keramiËarskoj, kovaËkoj, stolarskoj, kulinarskoj i sl.) te u aktivnostima kao πto sustreliËarstvo i ples. Sudjelovanjem u tim dogaanjima stekli su osobno iskustvo, koje im je omoguÊilo otkrivanje ivalorizaciju baπtine njihova kraja.

KA©TEL LUK©I∆

Muzej grada Kaπtela� Izloæba: Mila RadiπiÊ (18. svibnja 2005.). Na izloæbi su bili predstavljeni crteæi, grafike i skulpture inspirirane indij-skom kulturom i religijom. Na taj su naËin posjetitelji imali priliku upoznati i barem djelomiËno razumjeti æivot, poe-

110 ziju i filozofiju nama daleke i egzotiËne Indije.� Dogaanje / radionica: Otmimo od zaborava kaπtelanske portale (15. travnja - 15. svibnja 2005.) Muzej je bioukljuËen u muzejsko-edukativnu nagradnu igru Portal (namijenjenu πkolskoj populaciji).� Izloæba (edukativna): Muzejske radionice - Spojimo Miljenka i Dobrilu (10. svibnja - 6. lipnja 2005.), multimedijskaizloæba koja je obuhvatila i niz razliËitih dogaanja, a organizirana je prema romantiËnoj legendi kaπtelanskog krajaiz 17. st. (koncert, radionice, igraonice, promocija kataloga...).

KLANJEC

Muzeji Hrvatskog zagorja - Galerija Antuna AugustinËiÊa(VIDJETI POSEBAN PRILOG)

KNIN

Kninski muzej� Izloæba: Julija VojkoviÊ: 11 hrvatskih vladara / 11. stoljeÊa hrvatske glagoljske knjige (izloæba je postavljena u crkvisv. Barbare, a otvorenje je bilo 13. svibnja 2005.). Organizatori su Kninski muzej i Dom HV-a Kralj Zvonimir (Knin).

KOPRIVNICA

Muzej grada Koprivnice� Dogaanje / predavanje: Æelimir Laszlo Za koprivniËki muzej 21. stoljeÊa - predavanje je organizirano i u povodu60. godiπnjice osnutka Muzeja (1945. - 2005. πezdeset godina sjeÊajte se s nama).� Izloæba (Muzej grada Koprivnice): Æidovi u Koprivnici� Izloæba (Galerija Koprivnica): Velimir Trnski / Ljepota æene - izloæba slika objedinjenih ciklusom koji je nastaoposljednjih godina u atelijerima Pariza, Den Haga i Boæjakovine.

KRAPINA

Muzeji Hrvatskog zagorja - Muzej evolucije i nalaziπte praËovjeka Huπnjakovo� Izloæba (edukativna): Æivot i kultura neandertalskog Ëovjeka (otvoreno do 4. svibnja 2005.)� Dogaanje / radionice: Huπnjakovo - portal u pretpovijesti (18. travnja - 18. svibnja 2005.). Muzej je bio ukljuËenu muzejsko-edukativnu nagradnu igru Portal. Muzejske radionice modeliranja u glini i drugim materijalima orga-nizirane su prema dogovoru.� Dogaanje / natjecanje: Muzealci kuhaju (3. lipnja 2005.)

KRIÆEVCI

Gradski muzej Kriæevci� Dogaanje / predavanje: Jasminka Domaπ, Æidovstvo u svakodnevnom æivotu (18. svibnja 2005.). Uz predava-nje, posjetitelji su imali priliku vidjeti neke od osnovnih predmeta vezanih za obiËaje i blagdane Æidova.

KUMROVEC

Muzeji Hrvatskog zagorja - Muzej Staro selo Kumrovec� Dogaanje / radionice: Portal bez portala. Muzej je bio ukljuËen u muzejsko-edukativnu nagradnu igru Portal (15.travnja - 18. svibnja 2005.). Sudionici igre upoznavali su obiËaje vezane za zagorsku svadbu te obiËaj kiÊenjaulaznih vrata za svadbena slavlja. Na radionici su izraivani suveniri - portali od slanog tijesta.

KUTINA

Muzej Moslavine� Dogaanje / prezentacija: Muzej Moslavine - 45. godina rada, dokumentarni film (18. svibnja 2005.)� Izloæba: Tradicijska oglavlja i nakit Turopolja, Hrvatske Posavine i Moslavine

MAKARSKA

Gradski muzej Makarska� Izloæba (edukativna): More - portal u svijet. Muzej je bio ukljuËen u muzejsko-edukativnu nagradnu igru Portal (3.svibnja - 25. svibnja 2005.).

111� Dogaanje / radionica: More - portal u svijet. Likovne radionice bile su namijenjene djeci iz makarskih djeËjihvrtiÊa, a na njima su izraivali radove inspirirane morem.

NA©ICE

ZaviËajni muzej Naπice� Dogaanje / prezentacija: Muzeju u goste - tradicionalna akcija druæenja s djelatnicima Javnog poduzeÊaHrvatske πume (18. svibnja 2005.). Gosti su posjetili ZaviËajni muzej i uz struËno vodstvo razgledali stalni postav iizloæbu Æivot i rad fra SreÊka MajstoroviÊa.

OSIJEK

Galerija likovnih umjetnosti Osijek� Dean MiculiniÊ: Pritajeni πarm Belgije (5. - 20. svibnja 2005.). Fotografije su nastale tijekom autorova petod-nevnog boravka u Belgiji.� Izloæba: Æivot i djelo biskupa J.J. Strossmayera (otvorenje u MS-u Osijek 17. svibnja 2005. u 18 sati) - suradnja sMuzejom Slavonije, Osijek.

Muzej Slavonije Osijek� Izloæba: Æivot i djelo biskupa J.J. Strossmayera (17. svibnja 2005.)(VIDJETI POSEBAN PRILOG)

� Dogaanje / promocija: Arheoloπki klub Mursa: zapisnici sjednica 1933. - 1944. / priredio Ante GrubiπiÊ. Knjiguje predstavio dr. sc. Darko Vitek, Hrvatski institut za povijest (18. svibnja 2005.)

PAZIN

Etnografski muzej Istre� Izloæba: Makedonska ruralna arhitektura (31. oæujka - 22. svibnja 2005.) - gostovanje Narodnog muzeja, Skopje,Makedonija� Izloæba: Makedonski narodni vez (31. oæujka - 22. svibnja 2005.) - gostovanje Narodnog muzeja, Skopje,Makedonija� Dogaanje / koncert: Koncert Makedonskog kulturnog druπtva “KoËo Racin” iz Pule� Dogaanje / radionice: Makedonski narodni vez / Makedonska ruralna arhitektura - susret djece O© iz Pazina idjece MKD “KoËo Racin”. Na izloæbi su bili predstavljeni radovi nastali na radionicama, koje su bile poticaj zainterkulturalni dijalog.� Dogaanje / radionice: Iza starih vrata. Muzej je bio ukljuËen u muzejsko-edukativnu nagradnu igru Portal (9.travnja - 13. svibnja 2005.). Polaznici radionice izraivali su vrata za konobu od starog papira i drugog materijala.Sudjelovanjem u radionicama polaznici su mogli osvojiti neku nagradu.

PETRINJA

PuËko otvoreno uËiliπte, Hrvatski dom Petrinja, Galerija “Krsto HegeduπiÊ”� Izloæba: Slako Jurinjak, 1926. - 1999. / Akvareli (18. svibnja 2005. - 12. lipnja 2005.)

PISAROVINA

ZaviËajni muzej Donja KupËina� Dogaanja / igraonica: Kako se nekada æivjelo iza ovih vrata? Muzej je bio ukljuËen u muzejsko-edukativnu akcijuPortal (15. travnja - 15. svibnja 2005.). Ulaskom u Muzej posjetitelji su odπkrinuli vrata drvenih katnica zvanihËardaci i gospodarskih zgrada. Ukratko, saznali su kako se nekada æivjelo i πto se radilo iza svih tih starih vrata.

PORE»

PuËko otvoreno uËiliπte, ZaviËajni muzej Poreπtine� Izloæba: Restauracije i akvizicije u ZaviËajnom muzeja Poreπtine 2002. - 2004. (Galerija SinËiÊ, 17. svibnja 2005.).Izloæene knjige iz 16 st., kasnoantiËka i srednjovjekovna kamena plastika, tekstilni predmeti i antiËke kovanicerestaurirani su donacijom Regije Veneto, Rotary kluba Trst i Udine, ZagrebaËke banke i sredstvima Ministarstvakulture Republike Hrvatske.

112 � Seminari / struËni skup: Meunarodni znanstveni skup II. istarski povijesni biennale (19. -21. svibnja 2005.).Organizatori: Dræavni arhiv u Pazinu, Odsjek za povijest Filozofskog fakulteta u Puli i ZaviËajni muzej Poreπtine

PULA

Arheoloπki muzej Istre� Dogaanje / radionica: Pulski portali kroz stoljeÊa. Muzej je bio ukljuËen u muzejsko-edukativnu nagradnu igruPortal (15. travnja - 15. svibnja 2005.). Sudionici radionica bila su djeca djeËjih vrtiÊa Pule. Oni su kroz igru i uËenjeizraivali najljepπe portale grada.� Izloæba: Pulski portali kroz stoljeÊa - izloæba radova nastalih na edukativnoj radionici (18. svibnja 2005.)

RIJEKA

Druπtvo povjesniËara umjetnosti Rijeke, Istre i Hrvatskog primorja� Dogaanje / predavanje: Realizacija stalnih postava hrvatskih muzeja (20. svibnja 2005. / Pomorski i povijesnimuzej Hrvatskog primorja Rijeka).

Muzej grada Rijeke� Dogaanje / koncert: Johann Zajitz i glazba AdamiÊeva doba (18. svibnja 2005.) - prvo predstavljanje glazbe“rijeËkoga Straussa”, zaboravljenog autora brojnih valcera.J. Zajitz podrijetlom je »eh, koji je u Rijeku doπao kao vojni kapelnik. Odgojio je prve naraπtaje rijeËkih glazbenika.U ranim 1830-ima poËeo je pisati valcere, kada se u BeËu po izvoenju takve glazbe proËuo Johann StraussOtac.

� Izloæba: Trst - sudbina luke i graana na razmeu 18. i 19 st. (30. oæujka - 29. lipnja 2005.), iz fundusaGradskog muzeja povijesti i umjetnosti iz Trsta� Izloæba: AdamiÊevo doba, 1780. - 1830. / Tragovi vremena ( 21. travnja - 29. lipnja 2005.).

Muzej moderne i suvremene umjetnosti(VIDJETI POSEBAN PRILOG)

Pomorski i povijesni muzej Hrvatskog primorja Rijeka� Izloæba: Zbirka starog oruæja - iz fundusa Muzeja (18. svibnja 2005.). Zbirka je jedna od najbogatijih i najpotpuni-jih zbirki Muzeja. Na izloæbi je predstavljeno oruæje od 15. do 20. st., koje je pripadalo razliËitim vojnim postrojba-ma, od Venecije, NjemaËke, Austrije, Francuske, Italije, Turske itd. Oruæje je materijalni svjedok vremena u kojemuje nastalo, a kada izgubi svoju destruktivnu ulogu, pobjeuje ljepotom izrade i postaje odraz kulture sredine u kojojje nastalo.� Dogaanje / predavanje: Realizacija stalnih postava hrvatskih muzeja (20. svibnja 2005.). Organizator predavanjaje Druπtvo povjesniËara umjetnosti Rijeke, Istre i Hrvatskog primorja.

ROVINJ

ZaviËajni muzej grada Rovinja(VIDJETI POSEBAN PRILOG)

SAMOBOR

Samoborski muzej� Dogaanje / promocija: Otvorenje Samoborske muzejske staze: Galerija Prica, Foto galerija Lang, Muzej Marton,Samoborski muzej (srediπnja akcija obiljeæavanja Meunarodnog dana muzeja u Samoboru, 18. svibnja 2005.).� Izdavaπtvo / promocija: Informativni letak / razglednica - ulaznica za Samoborsku muzejsku stazu (jedanput utjednu posjetitelji Êe moÊi posjetiti sve muzejske institucije u Samoboru po povoljnijoj cijeni)� Izloæba / performans: Prvi muzejski autobus (rad muzejskih roËnika)� Dogaanje / promocija: Prvi muzejski autobus - film (rad muzejskih roËnika)� Dogaanje / prezentacija: Muzejski suveniri - replike prapovijesnih posuda i novËiÊa pod nazivom samoborac,Belina povelja, Seemanova karta iz 1822., kraluπe, majice s natpisom Muzej je zakon, znaËke, katalozi i sl. (18.svibnja 2005.)

Pozivnica za izloæbu Pulski portali kroz

stoljeÊa

Pozivnica za izloæbu Zbirka starog oruæja -

iz fundusa Muzeja, Pomorski i povijesni

muzej Hrvatskog primorja Rijeka

113Galerija Prica� Izloæba: Denis KraπkoviÊ i djeca samoborskih vrtiÊa

SENJ

Gradski muzej Senj� Izloæba: 400 godina dolaska Bunjevaca na podruËje grada Senja (18. svibnja 2005.). Otvorenjem izloæbe na kojojje bio predstavljen dio zbirke Bunjevaca iz fundusa Muzeja zapoËela je manifestacija obiljeæavanja te velike obljet-nice. Na izloæbi su predstavljeni predmeti materijalne i duhovne baπtine Bunjevaca od vremena njihova dolaska dodanas (doselili su se u senjsku okolicu poËetkom 17. st. na poziv tadaπnjih vlasti radi obrane od Turaka).

SESVETE

Muzej Prigorja� Izloæba (edukativna): Izloæba = Portal - Muzej je bio ukljuËen u muzejsko-edukativnu nagradnu igru Portal (15.travnja - 15. svibnja 2005.). Na izloæbi su predstavljeni tradicijski obrti, znanja i vjeπtine na naËin kao da se te infor-macije pretraæuju na internetu.

SINJ

Muzej Cetinske krajine� Dogaanje /igraonica: Otvorimo vrata stare sinjske tvrave. Muzej je bio ukljuËen u muzejsko-edukativnunagradnu igru Portal (18. travnja - 18. svibnja 2005.). Dolaskom u Muzej posjetitelji su se upoznali sa starom sin-jskom tvravom u kojoj su prije nekoliko godina arheolozi zapoËeli istraæivaËke radove.� Dogaanje / radionica: Otvorimo vrata stare sinjske tvrave. Radionica je odræana u tvravi, gdje su polazniciistraæivali nekadaπnji izgled njezinih glavnih vrata.

SISAK

Gradski Muzej Sisak� Izloæba: Austrijski gradovi. Autor fotografija je Helmut Bichler, BeË.� Dogaanje / predavanje: 50 godina Austrijskog kulturnog centra u Zagrebu

SLATINA

ZaviËajni muzej Slatina� Izloæba: Matica slovaËka u Miljevcima - Matica slovenska v Milevci (izloæeni su predmeti materijalne baπtineMiljevaca)� Izloæba: Slovaci u Hrvatskoj (18. svibnja - 4. lipnja 2005.)� Dogaanje / predavanje: Josip Waler: Matica slovaËka u Miljevcima� Dogaanje / radionica: Tkanje platna - namijenjena mlaim posjetiteljima (18. svibnja 2005.)� Dogaanje / promocija: Informativni vodiË tradicijskih djelatnosti slatinskog kraja (18. svibnja 2005.)

SLAVONSKI BROD

Muzej Brodskog Posavlja� Izloæba: ZaviËajnici: Dragutin Schwendemann - zlatar, draguljar, graver i slikar (21. travnja 2005.). Postavljenaizloæba dio je projekta ZaviËajnici: malo spominjani, preπuÊivani i zaboravljani. Obitelj Schwendemann pripadazajednici podunavskih ©vaba, koja se krajem 19. st. doselila u Brod na Savi. Dragutin se πkolovao u Budimpeπti,BeËu i Münchenu te je nakon povratka u Brod postao jedan od stupova brodske graanπtine. Golem je njegovdoprinos druπtvenom, kulturnom i sportskom æivotu Broda.� Dogaanja / radionica: Izrada predloæaka za nakit - kombinirana tehnika: tuπ, akvarel (18. svibnja 2005.). StruËnitim Ëinili su voditeljica radionica, polaznici brodskih osnovnih πkola te Josip Piha, zlatar i graver.� Dogaanja / radionica: Modeliranje i izrada nakita od glinamola (18. svibnja 2005.). StruËni tim Ëinili su voditeljicaradionica, polaznici brodskih osnovnih πkola te Josip Piha, zlatar i graver.Promotivne aktivnosti: Prigodna prodaja muzejskih publikacija

Pozivnica za izloæbu 400 godina dolaska

Bunjevaca na podruËje grada Senja

114 SPLIT

I. gimnazija Split� Izloæba: Imaginarni portal: www.ljudi_more_buvina (Galerija Konzervatorskog odjela Uprave za zaπtitu kulturnebaπtine, 2. - 15. svibnja 2005.). Meunarodna izloæba na kojoj su o temi ljudi izloæeni radovi uËenika nastali usklopu radionica I. gimnazije Split i Astor College for the Arts, Dover Great Britain.

Arheoloπki muzej u Splitu� Stalni postav: Stalni postav kamenih spomenika srednjovjekovne zbirke u Lapidariju (otvorenje 17. svibnja 2005.).U postavu je i konzervirana antiËka skulptura iz Augusteuma u Naroni (Vid kod MetkoviÊa), koja je bila nedostupnajavnosti.� Dogaanje / igraonica / radionica: Porta Cesarea - portal antiËkoga grada (18. travnja 2005. - 18. svibnja2005.). Muzej je bio ukljuËen u muzejsko-edukativnu akciju Portal. Organizirana struËna vodstva za posjetitelje polokalitetu antiËkoga grada Salone. Na likovnoj radionici polaznici su oslikavali svoj doæivljaj toga antiËkoga grada.

Etnografski muzej Split� Dogaanje / igraonica: Splitski portali. Muzej je bio ukljuËen u muzejsko-edukativnu akciju Portal (15. travnja -18. svibnja 2005.). Etnografski muzej smjeπten je u novu zgradu u Severovoj ulici, u samoj Dioklecijanovoj palaËi.Pri dolasku u Muzej posjetitelji su trebali proÊi pokraj brojnih portala antiËkoga grada Splita, kao i u novom pros-toru Muzeja.

Fundacija Ivana MeπtroviÊa / Galerija Ivana MeπtroviÊa� Dogaanje / igraonica: Gdje se nalaze vratnice crkve Presvetog Otkupitelja kod Otavica? Muzej je bio ukljuËen umuzejsko-edukativnu akciju Portal (15. travnja - 15. svibnja 2005.).Na igraonici organiziranoj uz Meunarodni dan muzeja dijelili su se leci napravljeni za tu prigodu. Leci su sadræavaliporuku namijenjenu πiroj zajednici: neka se vrate ukradene vratnice iz crkve Presvetog Otkupitelja, Otavice, kao iostali spomenici kulture stradali za vrijeme Domovinskog rata.

Muzej grada Splita(VIDJETI POSEBAN PRILOG)

Hrvatski pomorski muzej� Dogaanje / igraonica: Sloj do sloja bijelog kamena - πto pamti i priËa splitska utvrda. Muzej je bio ukljuËen umuzejsko-edukativnu akciju Portal (15. travnja - 15. svibnja 2005.). Uz organizirano vodstvo i priËu posjetitelji su seupoznavali sa zgradom Muzeja smjeπtenog u tvravi Gripe, koja je sagraena u 17. st., kada je gradu prijetilaopasnost od turskih osvajanja.

Muzej hrvatskih arheoloπkih spomenika� Dogaanje / radionice: Kroz portal u portun povijesti. Muzej je bio ukljuËen u muzejsko-edukativnu nagradnuigru Portal (18. travnja - 18. svibnja 2005.). Polaznici likovne radionice izraivali su portal Muzeja prema njihovojmaπti i mjeri.U zasebnom dijelu akcije uËenici / sudionici igre na nekom su od likovnih medija izraivali portale povijesnih isuvremenih graevina. U akciji su sudjelovali arheoloπki muzeji u Hrvatskoj - Puli, Zadru, Splitu i Zagrebu.

� Dogaanje / priredba: Portal - organizirana sveËanost za sudionike radionica Muzeja uz Meunarodni dan muze-ja (18. svibnja 2005.)

Prirodoslovni muzej i zooloπki vrt Split� Dogaanje / radionica: ©to kriju kuÊice iz mora? Muzej je bio ukljuËen u muzejsko-edukativnu nagradnu igruPortal (1. oæujka - 20. lipnja 2005.). Na radionici su se sudionici upoznali s kuÊicama puæeva i πkoljkaπa.

©IBENIK

Muzej grada ©ibenika� Dogaanje / koncert: Vedran MiliÊ - izvedba uËenika Glazbene πkole “Ivan LukaËiÊ” u sklopu programa Hrvatskeglazbene scene mladih (17. svibnja 2005.)

115� Izloæba: PËela, Ëovjek, med i vosak u tradicijskoj kulturi Dalmacije (18. svibnja 2005.) - gostovanje Etnografskogmuzeja, Split� Izloæba: Na tragovima vremena - Iz arheoloπke zbirke Mateja PavletiÊa (19. svibnja 2005.) - gostovanjeArheoloπkog muzeja iz Zagreba� Dogaanje / izlet: Obilazak arheoloπkih lokaliteta ©ibensko-kninske æupanije - uz struËno vodstvo (11. svibnja2005.)� Izloæba (u prostoru crkve sv. Grgura): Djelo Jurja Dalmatinca izvan ©ibenika (18. svibnja - 30. rujna 2005.)� Izloæba (u prostoru Kneæeve palaËe): Grb grada ©ibenika (18. svibanj - 30. rujan 2005.)� Izloæba: Litografije Honoréa Daumiera (otvorenje 18. svibnja 2005.) - gostovanje u Dubrovniku, suradnja sDubrovaËkim muzejima / Kneæev dvor

TROGIR

Muzej grada Trogira� Dogaanje / radionica: Portal najbolji od svih. Muzej je bio ukljuËen u muzejsko-edukativnu akciju Portal (1. travnja - 18. svibnja 2005.). Radovanov portal na katedrali trenutaËno se restaurira pa je nedostupan posjeti-teljima. Na radionici su uËenici oslikavali dvometarsko platno prema svom vienju portala, a platno je postavljenona skelu ispred katedrale (18. svibnja 2005.)� Izloæba: Portal majstora Radovana (16. - 22. svibnja 2005.). Na izloæbi su postavljene uËeniËke ilustracije nastaleo temi Radovanova portala.

VARAÆDIN

Gradski muzej Varaædin� Dogaanje / akcija: Spasimo kulturnu baπtinu - Svoju uspjeπnost okrunite donacijom. Akcija kontinuirano trajenekoliko godina. Njezin je cilj da meu gospodarstvenicima Varaædina i Varaædinske æupanije pronae donatore kojibi osigurali sredstva za zaπtitu i restauriraciju predmeta iz fundusa Muzeja, ali i za lokalitete kulturne baπtine. Osimtoga, akcija se proπirila na donacije za popunu zbirki (skupljena likovna djela varaædinskih slikara Vere Kuntner,Nenada OpaËiÊa, Pavla VojkoviÊa).� Izloæba: Spasimo kulturnu baπtinu - Svoju uspjeπnost okrunite donacijom (18. svibnja). Na izloæbi su predstavljenirestaurirani eksponati, rezultati istraæivanja i iskopavanja na lokalitetu Paka pokraj Novog Marofa te donirane umjetnine.

VARAÆDINSKE TOPLICE

ZaviËajni muzej Varaædinske Toplice� Promotivne aktivnosti: Postavljanje modernih info ploËa. Postavljene su tri ploËe - na prvoj su ispisane informaci-je o Muzeju, na drugoj je novi logo Muzeja, a na treÊoj su informacije (trojeziËne) vezane za arheoloπki park AquaeIsae (Varaædinske Toplice).Izdavaπtvo: informativni listiÊ o Muzeju u obliku stripa (za djecu πkolske dobi)

� Dogaanje / promocija: promocija informativnog listiÊa uËenicima O© Varaædinskih Toplica i vodstvo po arheo-loπkom parku Aquae Isae (18. svibnja 2005.)

VINKOVCI

Gradski muzej Vinkovci� Dogaanje / natjecanje: II. muzejska olimpijada istoËne Hrvatske (II. MOIH - Vinkovci - Sopot, 20. svibnja 2005.).Olimpijada se odræavala radi ËvrπÊega i neformalnog povezivanja i druæenja te komunikacije meu djelatnicimamuzejsko-galerijskih ustanova istoËne Hrvatske i predstavljanja arheoloπkog parka Sopot kod Vinkovaca.Natjecanje je obuhvatilo mali nogomet na travi, odbojku na pijesku, potezanje konopa, sportske maratone, bad-minton, belot i pikado. Kao izvannatjecateljska disciplina organizirano je bacanje kamena s ramena (u sluËaju loπegvremena bio je predvien πah). Tijekom natjecanja na raspolaganju je bila konjska zaprega kojom su se gosti vozilido srednjovjekovnog lokaliteta RokovaËke zidine i okolnih izletiπta uz Bosut.

VELIKA GORICA

Muzej Turopolja� Dogaanje / radionice: Vrata od krËa. Muzej je bio ukljuËen u muzejsko-edukativnu akciju Portal (15. travnja -15. svibnja 2005.). Na likovno-scenskoj radionici za djecu i mlade polaznici su se upoznavali s tradicionalnimpoljodjelskim poslom krËenja zemlje, koje je u ovoj prigodi simboliziralo KrËka vrata.

116 VIROVITICA

Gradski muzej ViroviticaTema obiljeæavanja Meunarodnog dana muzeja organizirana je sklopu obiljeæavanja 85. godiπnjice osnivanja»eπke besede u Virovitici i roendana Jana Vlaπimskog.

� Dogaanje / okrugli stol: Djelovanje »EπKE BESEDE u Virovitici i Nove spoznaje o æivotu i djelu Jana Vlaπimskog(22. svibnja 2005.)� Izloæba: »eπka beseda. Na izloæbi je predstavljena ta Ëeπka kulturna udruga i njezini osnivaËi J. Vlaπimsky i F.»ervenka (22. svibnja 2005.)� Dogaanje / koncert: Proljetni zvuci Jana Vlaπimskog (29. svibnja 2005.)

VUKOVAR

Gradski muzej Vukovar / Etnografska zbirka Rusina i Ukrajinaca, PetrovciSvi dogaaji organizirani su u suradnji sa Savezom Rusina i Ukrajinaca Republike Hrvatske u Vukovaru.

� Dogaanje / priredba: SveËanost otvaranja za javnost Etnografske zbirke Rusina i Ukrajinaca Hrvatske (Petrovci);organizator Gradski muzej Vukovar i Savez Rusina i Ukrajinaca RH u Vukovaru� Izloæba: 85 godina tradicije organiziranog i kulturnog rada Rusina u Petrovcima� Izloæba: Tkani i vezeni radovi - izloæba primjene tradicijskih tehnika na uporabnim predmetima� Dogaanje / koncert: Tradicijski napjevi i obiËaji uz svakodnevni æivot - KUD “Joakim Hardi”, Petrovci

ZADAR

Arheoloπki muzej Zadar� Dogaanje / igraonica: PreskoËite prag i... Muzej je bio ukljuËen u muzejsko-edukativnu akciju Portal (18. travnjado 18. svibnja 2005.). Sudionici igre ulaskom u Muzej - kroz portal, otkrivali su svijet u kojemu su kao mali arheolozi-istraæivaËi mnogo saznali o proπlosti.

ZAGREB

Arheoloπki muzej u ZagrebuIzloæba: Makedonske bronce: Æeljeznodobni nalazi na podruËju Makedonije (18. svibnja 2005.) - suradnja sMuzejom Makedonije Skopje, Makedonija

� Izloæba: Na tragovima vremena - Iz arheoloπke zbirke Mateja PavletiÊa (19. svibnja 2005.) - gostovanje u Muzejugrada ©ibenika� Dogaanje / radionica: Ante portas. Muzej je bio ukljuËen u muzejsko-edukativnu akciju Portal (15. travnja - 15.svibnja 2005.). Prilikom posjeta Muzeju i njegovu postavu sudionici igre imali su zadatak neπto nacrtati ili ispisati nadobivenim papirima te to predati sluæbenoj osobi Muzeja.� Dogaanje / radionica: Salve!, projekt arheoloπkih muzeja Hrvatske. »lanom je mogao postati svatko tko jenacrtao ulaz u Muzej i crteæ predao sluæbenoj osobi Muzeja.� Dogaanje / radionica: Porta viva. Na radionici su izraivani portali od razliËitog materijala. Jedan od materijalaza “gradnju” bila su tijela sudionika. Napravljeni su portali fotografirani, a fotografije su bile izloæene na posebnojizloæbi.� Dogaanje / radionica: Pedagogius musei ante portas. Na vratima Muzeja posjetitelje je doËekivao muzejskipedagog, koji je skupljao primjedbe, æelje i miπljenja o radu. Sudionici te radionice na taj su naËin dali svoj dopri-nos stvaranju buduÊih edukativnih projekata Muzeja.

Etnografski muzej� Izloæba (edukativna): Fedor Kritovac: Zatvaraj vrata! (16. travnja - 15. svibnja 2005.). Muzej je bio ukljuËen umuzejsko-edukativnu akciju Portal.� Dogaanje / radionica: Mala povijest brava - likovne radionice (od srijede do subote od 11 do 13 sati iËetvrtkom od 16 do 18 sati); bojanka na web stranicama Etnografskog muzeja u Zagrebu (http://www.etnografski-muzej.hr/novosti.html)� Dogaanje / prezentacija: Donacija afriËkih maski Drage Muvrina gradu Zagrebu - organizirana vodstva (2. i 16.svibnja 2005.)� Izloæba: Voda - plavo zlato / Wasser - das blaue Gold / Watter - Blue Gold(VIDJETI POSEBAN PRILOG)

Pozivnica za izloæbu Tkani i vezeni radovi

Pozivnica za izloæbu Fedor Kritovac:

Zatvaraj vrata!

117Galerija KloviÊevi dvori� Izloæba (edukativna): Otvori se predstavi se! Muzej je bio ukljuËen u muzejsko-edukativnu akciju Portal (19. travn-ja - 16. svibnja 2005.). Na izloæbi su predstavljeni radovi oslikani na staklu, nastali na likovnim radionicama kaoinspiracija umjetniËkim djelima. Sudionici igre mogli su pogledati dvije izloæbe koje su se odræavale u Galeriji: IvanPicelj i Francuska renesansa.� Dogaanje / promocija: Drugi katalog pedagoπke djelatnosti Mala likovna radionica, jesen 2003. - proljeÊe 2005.(17. svibnja 2005.)� Dogaanje /koncert: Neven HrustiÊ - lutnja (18. svibnja 2005.); organizirano u suradnji s HNK ICOM-om

Gliptoteka HAZU - Hrvatska akademija znanosti i umjetnosti� Dogaanje / igraonica: Radovanov portal. Muzej je bio ukljuËen u muzejsko-edukativnu akciju Portal (15. travnja- 15. svibnja 2005.). Sudionici igre imali su zadatak potraæiti Radovanov portal u stalnom postavu te ispunitiprigodno pripremljeni listiÊ s jednostavnim pitanjem.

Hrvatski dræavni arhiv� Dogaanje / igraonica: Otvaramo vrata proπlosti. Arhiv je bio ukljuËen u muzejsko-edukativnu akciju Portal (15.travnja - 15. svibnja 2005.). Dolaskom u Arhiv sudionici igre dobili su edukativni letak i æig. Svi koji su doπli utorkomu 10 sati ili Ëetvrtkom u 14 sati imali su priliku zaviriti iza vrata Arhiva i upoznati se s radom arhivista. Osim toga,posjetitelji su dobili informaciju i o moguÊnosti posjeta web portala HDA (www.arhiv.hr), gdje su takoer mogli saz-nati πto se sve nalazi iza vrata / portala Arhiva. � Izloæba: Franz Thiard de Laforest i njegov veliki Album von Dalmatien (18. svibnja 2005.) - predstavljanje donacijei otvorenje izloæbe

Hrvatski muzej naivne umjetnosti� Dogaanje / igraonica: Vrata u svijet naive. Muzej je bio ukljuËen u muzejsko-edukativnu akciju Portal (15. travnja- 9. svibnja 2005.). Posjetitelji su dolaskom u Muzej upoznali najznaËajnija djela hrvatske naivne umjetnosti koja suizloæena u stalnom postavu. Tom prigodom bilo im je osigurano struËno vodstvo kustosa, ali su djela mogli i virtu-alno pregledati - na raËunalu, uz vodstvo djevojËice Naive.� Dogaanje / radionica: Vrata u svijet naive (15. travnja - 9. svibnja 2005.). Polaznici radionice razgledali su uizloæbenom prostoru skulpture Sofije NaletiliÊ Penavuπe, a potom su inspirirani Penavuπinim radovima, izradili svojeumjetnine. Najbolji radovi bili su izloæeni u predvorju Muzeja.

Hrvatski povijesni muzej� Dogaanje / igraonica: Port@l. Muzej je bio ukljuËen u muzejsko-edukativnu akciju Portal (18. travnja - 18. svib-nja 2005.). Dolaskom u Muzej sudionici igre su nakon razgledavanja izloæbe Æivot u palaËi, na kojoj je predstavljeno15 zbirki Muzeja, pozvani da jedan dan postanu kustosi. Za tu ulogu trebali su osmisliti priËu i odabrati predmeteza svoju izloæbu. Osim toga, sudionici igre pozvani su i na internetske stranice Muzeja, na adresu www.hismus.hr -mjesto susreta i razgovora s prijateljima.� Dogaanje / koncert: Sanburst (18. svibnja 2005.); organizirano u suradnji s HNK ICOM-om s poËetkom u 22sata. U Muzeju, koji je bio otvoren do 24 sata, mogla se pogledati izloæba Æivot u palaËi te Ëuti pokoji plemiÊki traËuz glazbu blues benda.

Hrvatski prirodoslovni muzej� Dogaanje / igraonica: Mamutov video kutak. Muzej je bio ukljuËen u muzejsko-edukativnu akciju Portal (15.travnja - 15. svibnja 2005.). Tom prigodom predstavljeni su zabavni, dokumentarni ... videoradovi zagrebaËkih gim-nazijalaca. U Mamutovom video kutku posjetiteljima su na raspolaganju bile muzejske razglednice na koje su mogliupisati dojmove o Muzeju te ih poslati prijateljima.

Hrvatski πkolski muzej� Izloæba: Stara πkola novu tuËe: Od straha Boæjeg do djeËjih prava. Muzej je bio ukljuËen u muzejsko-edukativnuakciju Portal (20. travnja - 19. svibnja 2005.) - gostovanje Slovenskog πolskog muzeja, Ljubljana, Slovenija� Dogaanja / radionice: Da je iÊi u πkolu bio nimalo posao lak, πapnut Êe ti iz proπlosti ak! Odræavane su srije-dom od 10 do 13 sati (najava telefonom ili e-poπtom).� Dogaanja / predavanje: Prof. dr. Ivan DumboviÊ, Povijesni pregled kazne u odgoju (4. svibnja 2005.)� Dogaanje / promocija: Anali za povijest odgoja, Vol. 3 (23. svibnja 2005.). Anale su predstavili dr. sc. VladimirJuriÊ, dr. sc. Vlatko PreviπiÊ i Sonja GaÊina ©kalamera, prof.

118 Hrvatski πportski muzej� Izloæba (edukativna): Ulaz tjelovjeæbe i πporta u Hrvatsku. Muzej je bio ukljuËen u muzejsko-edukativnu akcijuPortal (15. travnja - 15. svibnja). U prostorijama Muzeja bila je prigodno postavljena izloæba o πportovima i tjelov-jeæbi od kraja 18. do kraja 19. st.

HT muzej� Izloæba (edukativna): Portal kao vremeplov. Muzej je bio ukljuËen u muzejsko-edukativnu akciju Portal (15. travnja- 15. svibnja 2005.). Na jednom osobitom portalu u Muzeju mogle su se pronaÊi najnovije vijesti iz 1881. PomoÊunjih moglo se viπe saznati kako se tada æivjelo, kakva je bila moda... Predstavljen je i jedan osobito vaæan dogaaj,a odnosio se na poslove kojima se bavi Muzej. Za posjetitelje je bio pripremljen edukativni listiÊ kojim su sudioniciigre nakon njegova ispunjavanja bili ukljuËeni u nagradnu igru Muzeja.

Hrvatski æeljezniËki muzej(VIDJETI POSEBAN PRILOG)

Hrvatsko muzejsko druπtvo� Dogaanje / priredba: Dodjela nagrada sudionicima muzejske edukativne akcije Portal (Muzej za umjetnost iobrt, 18. svibnja 2005.)� Dogaanje / koncert: Koncert na pochËtte violini iz zbirke glazbala MUO (organizirano u Muzeju za umjetnost iobrt 18. svibnja 2005. s poËetkom u 21 sat).

Hrvatski nacionalni komitet ICOM-a� Dogaanje / koncert: Trio gitara (18. svibnja 2005.); organizirano u suradnji s Etnografskim muzejom, Zagreb� Dogaanje / koncert: Sanburst (18. svibnja 2005.); organizirano u suradnji s Hrvatskim povijesnim muzejom,Zagreb� Dogaanje / koncert: Neven HrustiÊ - lutnja (18. svibnja 2005.); organizirano u suradnji s Galerijom KloviÊevidvori, Zagreb� Dogaanje / koncert: Afion (18. svibnja 2005.); organizirano u suradnji s Etnografskim muzejom Istre, Pazin

Kabinet grafike HAZU� Izloæba: Portal u proπlost: “Lude” tridesete. Muzej je bio ukljuËen u muzejsko-edukativnu akciju Portal (4. - 14.svibnja 2005.). Na izloæbi Pavla GavraniÊa, umjetnika plakata i ilustratora Ëasopisa Svijet, bio je predstavljen ele-gantni i dekorativni svijet Art decoa tridesetih. Za tu prigodu pripremljen je edukativni letak koji je zaokruæio virtual-no putovanje kroz vrijeme.

Muzej “Mimara”� Dogaanje / igraonica: Portal. Muzej je bio ukljuËen u muzejsku edukativnu akciju Portal (15. travnja - 15. svibnja2005.). Posjetitelji su ulaskom u Muzej i πetnjom kroz postav trebali odgovoriti na pitanje: ©to se promijenilo uspoznaji nakon prolaska kroz portal? Da li samo predodæba o muzeju ili...?� Izloæba: Zbirke kineske i ostalih dalekoistoËnih umjetnosti Muzeja “Mimara” (18. svibnja 2005.) - obnovljen i dop-unjen stalni postav� Promotivne aktivnosti: Muzej je bio otvoren do 22 sata.

Muzej suvremene umjetnosti� Izloæba / projekt (edukativni): Glavu gore! Muzej je bio ukljuËen u muzejsko-edukativnu akciju Portal (15. travnja -15. svibnja 2005.). Postavljena je instalacija - svijetleÊi ekran s porukama o umjetnosti, muzeju, o svijetu i vlastito-me mjestu u njemu... koje su djeca ispisala u suradnji s umjetnicom Magdalenom Pederin.� Dogaanje / radionica: u Muzeju, bolnicama i djeËjim domovima odræavane su radionice pod istim naslovom snamjerom da se πto πiri krug mladih sudionika upozna s Muzejom i zainteresira za gradnju njegove nove zgrade oËijem Êe buduÊem funkcioniranju umnogome odluËivati oni sami.� Izloæba: Kristina Leko / Amerika (19. svibnja - 12. lipnja 2005.). Izloæba se temelji na æivotnim priËama pet æenahrvatskog podrijetla: Marcelle Bonich, Miriam Busic, Nori Boni-Zorovich, Margaret Zgumbic i Ljubice Æic, kojedesetljeÊima æive u Queensu, New York, jednome od srediπta hrvatskog iseljeniπtva u SAD-u.

Pozivnica za izloæbu America

119Muzej grada Zagreba� Dogaanje / igraonica: Je li Zagreb imao vrata. Muzej je bio ukljuËen u muzejsko-edukativnu akciju Portal (18.travnja - 18. svibnja 2005.). U stalnom postavu Muzeja trebalo je pronaÊi gradska vrata srednjovjekovnog Zagreba.Za tu prigodu bio je pripremljen radni listiÊ koji su sudionici ispunjavali. Zainteresirani su ulazili u Muzej i puteminterneta s adrese www.mdc.hr/mgz� Dogaanje / ostalo: sveËano potpisivanje sponzorskog ugovora sa ZagrebaËkom bankom za izradu i tiskanjeprvoga muzejskog vodiËa za slijepe u Hrvatskoj (VIDJETI POSEBAN PRILOG)� Dogaanje / priredba: izvedba predstave Na rubu pameti Miroslava Krleæe u adaptaciji i izvedbi glumca DraganaDespota� Dogaanje / ostalo: Muzej je bio otvoren od 10 sati do 1 sat iza ponoÊi.

Muzej za umjetnost i obrt� Dogaanje / igraonica: Vrata otvorena 125 godina. Muzej je bio ukljuËen u muzejsko-edukativnu akciju Portal(15. travnja - 15. svibnja 2005.). Ulaskom u Muzej svaki je sudionik igre otvaranjem ulaznih vrata ujedno otvorio diopriËe o portalu, ali i jedan od izloæaka s buduÊe izloæbe Skriveno blago Muzeja za umjetnost i obrt (prireuje se upovodu 125. godiπnjice osnivanja Muzeja - jesen 2005.).� Dogaanje / priredba: zavrπna sveËanost i nagradno izvlaËenje muzejsko-edukativne akcije Portal (18. svibnja2005.).� Dogaanje / koncert: Koncert na pochètte violini iz zbirke glazbala MUO (Hrvatsko muzejsko druπtvo, 18. svibnja2005.). Koncertom na pochètte violini u izvedbi Laure Vadjon predstavljene su veze razliËitih kulturnih krugova, nji-hovi utjecaji i meusobna proæimanja, πto pridonosi integriranju civilizacijske svijesti. Tom je izvedbom najavljenpoËetak suradnje Muzeja s reproduktivnim umjetnicima na starim instrumentima.� Promotivne aktivnosti: Muzej je bio otvoren do 24 sata.

TehniËki muzej� Dogaanje / igraonica: Ulaz ili Portal. Muzej je bio ukljuËen u muzejsko-edukativnu akciju Portal (16. travnja - 16.svibnja. 2005.). Sudionici igre πetali su po zbirkama... i zabavljali se. A Ëinjenicom da su uπli u Muzej kroz ulaz iliportal ostvarili su pravo sudjelovanja u igri.

ÆUPANJA

ZaviËajni muzej Stjepana Grubera� Izloæba: Umjetnost u slici slame (18. svibnja 2005.). Organizatori izloæbe: Grad Æupanja, ZaviËajni muzej StjepanaGrubera (Æupanja) i HKPD Matija Gubec - Sekcija slamarki (Tavankut, Srbija i Crna Gora) - gostovanje HKPDMatija Gubec, Tavankut, Srbija i Crna Gora

Deplijan za koncert Koncert na pochètte

violini iz zbirke glazbala MUO

COMMEMORATING INTERNATIONAL MUSEUM DAY, 2005 / TOPIC - MUSEUMS BRIDGING CULTURES

In 2005 International Museum Day was celebrated in Croatia for the twenty-fifth time, on May 18. The title of the topic wasMuseums Bridging Cultures, and many museum staff members, along with promoting the work of their institutions, placed theemphasis on the role of the museum in the creation and development of cultural identity. MDC, apart from initiating the campaignamong the museums and galleries in Croatia, also handled the promotion of the whole event. For the second time, it organised acompetition for the best poster, and in collaboration with the Croatian ICOM National Committee and the Croatian MuseumAssociation selected and published the 25th commemorative poster (designer Boris LjubiËiÊ; the topic was presented with the useof the logo MUSEUM). At the press conference held to mark the event, as well as the promoters announced in advance, representa-tives of museums and galleries that had interesting projects were also invited, for them to present them to the press.Thus the festivity involved in various ways 83 institutions, Croatian museums and galleries, and 170 events were organised: 86events (presentations, promotions, lectures, workshops, play rooms, concerts, actions, presentations of expertise, excursions); 65exhibitions; 3 new publications; one round table; 8 promotional campaigns; one conference; two competitions.Various manners were adopted to illustrate this year’s topic, which was devoted to interculturalism and museums and galleries inCroatia. Most numerous were examples in which Croatian museums told of their collaboration with museums in other countries.

Gelem, gelem lungune dromenca,Maladilem bahtale Htomenca,Ah, Htomale katar tume aven?E carenca bukhale shavohenca.

Išao sam išao dugim putovima,Sretao sam sretne Cigane,Ah, Cigani, odakle vi dolazite?Čergama i gladnom djecom.

Kada je Bog dijelio narodima zemlju, kaæe stara romska legenda, Ciganima je dao pravo prvoizbora, πto su oni,meutim, odbili te si time odredili sudbinu vjeËnih putnika, lutalica i stranaca... Ipak, kako bi ublaæio njihovu nepro-miπljenost, Bog im je iz saæaljenja podario viπe mudrosti i sposobnosti nego drugim narodima...

Naslovno pitanje ovoga teksta stih je iz romske himne Gelem, gelem, Ëiji je refren mnogo puta premoπÊivao kultu-roloπke razliËitosti izmeu njezina nepoznatog autora i mnogobrojnih potiπtenih i tuænih, ili pak samo veselih i zapjesmu raspoloæenih interpreta diljem svijeta. ToËan izgovor i njezino stvarno znaËenje za cjelokupnu romskuzajednicu desetljeÊima su Ëekali svoje autohtone tumaËe koji Êe nas, izmeu ostaloga i objavom njezina prijevoda,potaknuti na poπtovanje i dublje razumijevanje te iznimno zanimljive i bogate kulture. U toj smo druπtvenoj, civi-lizacijskoj obvezi, kao vrijednosni instrument pribliæavanja i povezivanja kulturoloπkih razliËitosti, prije dvije godineprepoznali svoj dug i otvorili svoja vrata joπ uvijek nedovoljno istraæenoj kulturi naroda koji nema svoju matiËnudræavu.

U tom je smislu ovogodiπnja tema 25. Meunarodnoga dana muzeja sasvim sluËajno postala idealnim okvirom veÊprije dogovorenih izloæaba s kojima smo æeljeli potvrditi postojanost potpore muzeja viπegodiπnjim nastojanjimaËlanova sve manje romske zajednice u Bjelovaru u stvaranju institucionalnoga oblika trajne skrbi o povijesti i kulturiizvornih, hrvatskih Roma Lovara. Iako je rijeË o preteæitoj veÊini u ukupnoj svjetskoj populaciji Roma (od ukupno 15milijuna Roma 13 milijuna su Romi Lovari) i unatoË Ëinjenici da je od 1971. godine njihov jezik ujedno i sluæbenijezik svih Roma koji æive u 62 dræave, Romi Lovari, Ëije se postojanje na ovim prostorima biljeæi od 14. stoljeÊa,postali su manjina unutar osam romskih skupina koje danas æive u Hrvatskoj. Meu dominantnim Kalderaπima,Bajaπima, ©ijacima, Kanjarima, Ludarima, Sintima i Horahajima samo je 1 420 Roma Lovara na kojima je povijes-na, iznimno sloæena, zahtjevna i odgovorna obveza nastavka istraæivanja tragova koji Êe vjerodostojno svjedoËiti onjihovu identitetu za kojim veÊ stoljeÊima tragaju.

IM 36 (1-2) 2005.



AH, HTOMALE, KATAR TUME AVEN? AH, CIGANI, ODAKLE VI DOLAZITE?

DUBRAVKO ADAMOVI∆ Gradski muzej Bjelovar, Bjelovar

sl.2. Detalj s izloæbe Konj

Napomena: Svi citati, podaci kaoi ilustracije u ovome tekstupreuzeti su iz kataloga stalne povi-jesno-dokumentarne izložbepostavljene u novootvorenomKulturno-edukacijskom centruRoma u Bjelovaru, čijim voditelji-ma autor zahvaljuje na suradnji.

sl.1. Detalj iz æivota Roma Lovara, iz kata-

loga

AH, HTOMELA, KATA TUME AVEN? OH, GYPSES, WHENCE ARE YOU COMING?

When God divided the land out among the peoples, says the old Romany legend, he gave the Gypsies the first pick, but theyrefused the land, and determined thus their fate as eternal travellers, wanderers and aliens. Still, as if to palliate the results oftheir improvidence, God gave them more wisdom and capacity than other peoples. The title question of this text is a verse from theRomany anthem Gelem, gelem, the refrain of which has many times bridged cultural differences among its unknown author andthe many sad and sorrowful, or perhaps just merry and in a mood for song, interpreters all round the world. The topic ofInternational Museum Day 2005 - Museums as Bridges of Culture - by sheer accident became an ideal framework for exhibitionsnegotiated in advance with which the exhibition authors wished to give evidence of the persistence of museum support to theendeavours of members of the ever-smaller Romany community in Bjelovar in the creation of an institutional form of lasting con-cern for the history and culture of the original Croatian Lovar Romany.

U obiljeæavanju ovogodiπnjeg Meunarodnog dana muzeja Muzej grada Splita sudjelovao je s izloæbom autoraGorana BorËiÊa Meunarodna kulturna suradnja Muzeja grada Splita 1999. - 2004.

Na izloæbi je meunarodna suradnja Muzeja bila predstavljena na osamnaest panoa s viπe od stotinu fotografijaodræavanja izloæbi u inozemstvu, izloæenih kataloga, plakata i pozivnica tih izloæbi, zahvala, priznanja i novinskihËlanaka, te s videopredstavljanjima s otvorenja svih izloæbi i dogaaja vezanih uz njih.

Od prije nekoliko godina Muzej grada Splita viπe nastoji da se njegova djelatnost predstavi ne samo domaÊoj veÊ iinozemnoj kulturnoj javnosti. Zamisao je bila da se suradnja s inozemnim muzejskim ustanovama ostvari u oblikurazmjene izloæbi i struËnim usavrπavanjem djelatnika Muzeja.

Kako je podruËje cijele Dalmacije, a samim time i grad Split u svojim kulturno-umjetniËkim kontaktima tijekomsvoje povijesti viπe gravitirao svom prekojadranskom susjedu, a umjetniËki su predmeti u vlasniπtvu Muzeja stilski ipovijesno blisko povezani s onima na drugoj strani Jadrana, Muzej je svoju meunarodnu suradnju poËeo sgradovima s kojima je tijekom povijesti odræavao bogatije i ËeπÊe umjetniËke veze. Bliske veze s tim podruËjimaodnose se na Serenissimu i njezino viπestoljetno upravljanje tim podruËjem obiljeæeno brojnim sukobima sOsmanskim Carstvom; na razmjenu keramiËkih, staklarskih i drugih proizvoda s talijanskim pokrajinama Abruzzo,Marche i Veneto; na gotovo istodobni stvaralaËki genij najveÊega hrvatskog pisca i oca naπe knjiæevnosti MarkaMaruliÊa i najveÊega πpanjolskog pisca Miguela Cervantesa ili je pak rijeË o vezama s brojnim iseljeniËkim zajedni-cama Hrvata u »ileu.

Muzej grada Splita u proteklih pet godina postavio je viπe izloæbi u inozemstvu i tako stekao bogato iskustvo o nji-hovoj organizaciji, ali sudeÊi po brojnim priznanjima domaÊina i posjetima postavljenim izloæbama, uspjeπno jepredstavio grad Split, ali i obavio uspjeπnu promociju hrvatske kulture i povijesti u svijetu.

Suradnja u organizaciji izloæbi poËela je najprije s talijanskim gradovima Rimom, Anconom, Treiom, Venecijom,Pescarom i Cervijom, nastavila se s Koprom u Sloveniji i Bitolom u Makedoniji. Posebice su organizacijski zahtjev-na bila gostovanja s izloæbama u Alcalá de Henares, ©panjolska i u Punta Arenasu u »ileu.

IM 36 (1-2) 2005.



OBILJEÆAVANJE ME–UNARODNOG DANA MUZEJA 2005. U MUZEJU GRADA SPLITA

GORAN BOR»I∆ Muzej grada Splita, Split

sl.5. i 6. Vitrine s izloπcima oruæja, Ancona,

2004.

sl.3. Izloæbena dvorana, Loreto, 2004.

sl.4. Konferencija za tisak u povodu

otvorenja izloæbe Oruæje tvrave Klis, Rim,

2004.

sl.1. Izloæba Oruæje tvrave Klis, galerijski

prostor Magazzini del Sale, Cervia, 2004.

sl.2. Posjetitelji razgledavaju postav

izloæbe Talijanska keramika iz

Dioklecijanove palaËe u Splitu, Cervia,

2004.

122

Vaæno je napomenuti da je organizacija izloæbi Muzeja grada Splita u inozemstvu potpomognuta sredstvimaMinistarstva kulture RH, Grada Splita, ali najveÊi dio troπkova gotovo svih izloæbi pokrivali su inozemni sponzori.Pojedine su izloæbe u cijelosti financijski pokrivene inozemnim sponzorima. Pri organizacijskim poslovima pomoglisu i hrvatski sponzori: SEM Marina, Jadrolinija, Croatia osiguranje i TuristiËka zajednica grada Splita te im u ovojprigodi zahvaljujemo.

Izloæbe Muzeja Grada Splita u inozemstvu, 2004.

� Le armi della fortezza di Klis - Oruæje tvrave Klis; Rim, Ancona, Treia, Cervia� Antiche ceramiche italiane tra due sponde dell’ Adriatico - AntiËka keramika sa dviju obala Jadrana, Pescara� Letras y Armas en el Renacimiento Croata - Knjige i oruæje hrvatske Renesanse; Alcala de Henares, Madrid� Antiche ceramiche italiane rinvenute nel Palazzo di Diocleziano - Talijanska keramika iz Dioklecijanove palaËe uSplitu; Cervia� Emanuel VidoviÊ e le seduzioni di Spalato e Chioggia - Djela iz opusa Emanuela VidoviÊa, Cervia� Dani Hrvatske kulture u Makedoniji, Bitola� Keramika iz Dioklecijanove palaËe u Splitu, Kopar� Split en la epoca de MaruliÊ - Split MaruliÊeva doba, Punta Arenas

Meunarodne izloæbe odræane u galeriji Muzeja grada Splita, 2004.

� 50 godina talijanske grafike� International graphic art biennial Split 2003. (izloæba Mirka IliÊa Seks i laæi)

Meunarodni seminari odræani u Muzeju grada Splita, 2004.

� Projekt Inovativni pristup kulturnoj baπtini� Seminar Jadransko-jonska inicijativa� Studijski susret s temom Kasnosrednjovjekovna i renesansna keramika

sl.11. U Archivio di Stato Venezia direktor

Paolo Selmi predloæio je suradnju Muzeja

grada Splita s venecijanskim Arhivom.

sl.7. Palazzo Comunale u Ëijim je prostori-

jama postavljena izloæba Oruæje tvrave

Klis, Treia, 2004.

sl.8. Palazzo Comunale, pogled na jednu

od izloæbenih prostorija

sl.9. Grupa iz Muzeja grada Splita koja je

postavila izloæbu Knjige i oruæje hrvatske

Renesanse; suradnik Valter FiriÊ, ravnatelj

Goran BorËiÊ i restauratori Josip Miljak,

Dina Vuletin i Mirko GelemanoviÊ u

dvoriπtu Univerziteta, Alcalá de Henares,

Madrid

sl.10. Mnoge poznate osobe iz kulturnog,

politiËkog i vojnog æivota Madrida i drugih

gradova razgledale su izloæbu.

COMMEMORATING INTERNATIONAL MUSEUM DAY 2005 IN THE SPLIT MUNICIPAL MUSEUM

In marking this year’s International Museum Day, Split Municipal Museum’s contribution was an exhibition by Goran BorËiÊ calledInternational Cultural Collaboration of Split Municipal Museum 1999-2004. Starting a few years ago, Split Municipal Museum hasattempted to present its activity just as much to the foreign as to the domestic cultural public. At this exhibition, the internationalcollaboration of the museum was presented on 18 panels with more than a hundred photographs of exhibitions held abroad, cata-logues, posters and invitations relating to these exhibitions, letters of thanks, commendations and newspaper articles, as well asvideos from the openings of all the exhibitions and events related to them.

Slogan Muzeji - spone kultura, koji je ICOM predloæio kao tematsko odreenje obiljeæavanja Meunarodnog danamuzeja u 2005. godini inspirirao je Hrvatski æeljezniËki muzej za pripremu i oblikovanje izloæbe ÆeljezniËka vozila -dio kolektivnog identiteta tehniËke kulture. S obzirom na to da predloæeni slogan apelira na proæimanje globalnihkulturnih vrijednosti i njihovo oËuvanje u muzejskim i galerijskim ustanovama, Hrvatski æeljezniËki muzej æelio jeistaknuti ulogu svoje ustanove u oËuvanju æeljezniËkih vozila koja viπe nisu u prometu, ali su vjerni svjedoci global-nog razvoja tehniËke kulture. Kao πto znamo, tijekom 145 godina duge tradicije æeljeznice u Hrvatskoj u æeljezniË-kom su prometu koriπtena vuËna vozila najrazliËitijih vrsta i mnogih serija, od onih na parni pogon do onih na elek-triËni i dizelski pogon.

Vozila su izgraena u renomiranim tvornicama za izgradnju lokomotiva i drugih æeljezniËkih vozila u Austriji,Maarskoj, NjemaËkoj, Italiji, Poljskoj, Francuskoj, SAD-u te u hrvatskim tvornicama. Sva ta vozila bila su i jesuodraz tehniËkih dostignuÊa razdoblja u kojemu su nastala, a koja su se razvijala neovisno o dræavnim granicama ipojedinaËnim nacionalnim kulturoloπkim odreenjima. Na taj su naËin æeljezniËka vozila dio kolektivnog identitetatehniËke kulture, pa je ta Ëinjenica iskoriπtena za naziv tematske izloæbe.

Izloæba je bila postavljena u Zagrebu, u galeriji Hrvatskih æeljeznica “U predvorju”, koja na adresi u MihanoviÊevojulici 12 aktivno djeluje posljednjih desetak godina. Autori izloæbe Helena Bunijevac i Denis MarohniÊ æeljeli su ost-variti sublimirani prikaz najËeπÊih æeljezniËkih vuËnih vozila koja su u nekom razdoblju bila ili joπ uvijek jesu diovoznog parka Hrvatskih æeljeznica. U tu svrhu obradili su opseænu fototeËnu i dokumentaristiËku grau, kojasadræava tehniËka odreenja svake vrste vozila, vrijeme i mjesto njihove uporabe te fotografije. No da bi izloæbadobila na edukativnosti, ali i na zanimljivosti, napravljen je odmak od suhoparnog iznoπenja samo tehniËkih i drugihpodataka, a vozila su oæivljena prikazom prema popularnim imenima koja su æeljezniËari davali vuËnim vozilimaprema njihovim specifiËnim svojstvima. Tako je kroz 16 izloæbenih plakata veliËine 70x100 mm prezentiran æivo-topis Maarica, ©vabica, Unrinih lokomotiva, Marijana i Marjane, Srebrne strijele, –ureka, Kenedijevke, Brene,Litorina, Gomulka, Makoza, Francuza, ©veana, Swingwera.

sl.1. Izloæbeni postav u vestibulu Glavnog

kolodvora Zagreb.

Fotodokumentacija: Hrvatski æeljezniËki

muzej, Zagreb; Snimio: Denis MarohniÊ

sl.2. Izloæba “ÆeljezniËka vozila - dio

kolektivnog identiteta tehniËke kulture” na

vinkovaÊkom æeljezniËkom kolodvoru kao

dio projekta VinkovaÊkih jeseni, 15. rujna

2005.



sl.3. PutujuÊa izloæba zaustavila se je i u

æeljezniËkom kolodvoru u Zadru, 22. srpnja

2005.



sl.4. Na dan otvaranja izloæbe “ÆeljezniËka

vozila - dio kolektivnog identiteta tehniËke

kulture” u HÆ-ovoj galeriji “U predvorju”,

18. svibnja 2005.



IM 36 (1-2) 2005.



IZLOÆBA “ÆELJEZNI»KA VOZILA - DIO KOLEKTIVNOG IDENTITETA TEHNI»KE KULTURE”

HELENA BUNIJEVAC Hrvatski æeljezniËki muzej, Zagreb

124

EXHIBITION RAILWAY VEHICLES - PART OF THE COLLECTIVE IDENTITY OF TECHNICAL CULTURE

The ICOM slogan of Museums Bridging Cultures proposed as thematic outline for the commemoration of International Museum Dayin 2005 inspired the Croatian Railway Museum to prepare and design the exhibition Railway Vehicles - Part of the CollectiveIdentity of Technical Culture. Since the proposed slogan referred to the interfusion of global cultural values and their preservationin museum and gallery institutions, the museum wanted to highlight its role in the preservation of locomotives and rolling stockthat is no longer being used but that is still a faithful testimony to the global development of the engineering culture. During the145-year long tradition of the railways in Croatia, traction engines of the most diverse kinds and many series have been used inrailway traffic, steam, electric and diesel. The engines were made in renowned locomotive building works and rolling stock facto-ries in Austria, Hungary, Germany, Italy, Poland, France, the USA and in Croatian factories. All the vehicles have been and still are areflection of the engineering achievements of the period in which they were created, that developed completely across borders,eliding individual national cultural definitions. In this manner, the railway vehicle is part of the collective identity of engineeringculture, and it was this fact that was used for the title of this thematic exhibition.

Izloæbeni su plakati i grafiËki obraeni primjenom raËunalnih tehnologija, πto je izloæbi dalo dodatni izgledplastiËnosti, æivosti, posebnosti i sveobuhvatnosti. Potpunijem doæivljaju dokumentaristiËki obraenih æeljezniËkihvozila pridonijelo je i izlaganje 14 maketa æeljezniËkih vozila iz fundusa Hrvatskoga æeljezniËkog muzeja.

Otvorenje izloæbe bilo je 18. svibnja, na Meunarodni dan muzeja. Tijekom tri tjedna izloæbu je u prostoru HÆ-oveupravne zgrade razgledao znatan broj ljudi koji svakodnevno poslovno kontaktiraju sa æeljeznicom. No kako biizloæba bila dostupna i πiroj javnosti, odmah nakon skidanja postava u galeriji u predvorju izloæba je prilagoenauvjetima putujuÊe izloæbe, i veÊ je 15. lipnja bila postavljena u vestibulu æeljezniËkog kolodvora u Puli. Nakon togaizloæbu su mogli razgledati svi korisnici æeljezniËkih prijevoznih usluga i ostali graani i turisti u Rijeci, Zadru,©ibeniku, Splitu, Vinkovcima, Zagrebu i Karlovcu. U æeljezniËkim kolodvorskim zdanjima tih gradova izloæba sesmjenjivala u jednakim trotjednim intervalima. Do potpunog ostvarenja projekta putujuÊe izloæbe, izloæba Êe bitipostavljena i u æeljezniËkim kolodvorima u Osijeku, »akovcu, Varaædinu i Slavonskom Brodu. Zanimanje za izloæbubilo je zamjetno, to viπe πto je obraivana tematika specifiËna i rijetko dostupna πiroj javnosti. Kao trajni dokuments te izloæbe ostat Êe tiskani katalog, koji je ujedno i vrijedna obrada jednog segmenta povijesti æeljezniËkih vozila.

sl.5. i 6. Na dan otvaranja izloæbe u HÆ-

ovoj galeriji “U predvorju”, 18. svibnja

2005.



IM 36 (1-2) 2005.



IZLOÆBA “ÆIVOT I DJELO JOSIPA JURJA STROSSMAYERA”

GRGUR MARKO IVANKOVI∆ Muzej Slavonije, Osijek

U svibnju 2005. godine, u povodu 190. obljetnice roenja i 100. obljetnice smrti biskupa Josipa JurjaStrossmayera, osjeËke su ustanove kulture Muzej Slavonije, Galerija likovnih umjetnosti i Dræavni arhiv u Osijeku,na poticaj Zavoda za znanstveni i umjetniËki rad HAZU u Osijeku, organizirale zajedniËku izloæbu pod nazivomÆivot i djelo Josipa Jurja Strossmayera.

Izloæba je postavljena u Muzeju Slavonije, koji je ujedno izloæio i najveÊi broj od ukupno 121 eksponata. RijeË je omuzejskim predmetima iz Arheoloπkoga, NumizmatiËkoga i Povijesnog odjela, Odjela umjetniËkog obrta, Odjelamuzealnih tiskopisa i hemeroteke. Iz pododjela Seobe naroda i Srednji vijek Arheoloπkog odjela izloæene su dvijepodne keramiËke ploËice iz stare akovaËke crkve koje je biskup Strossmayer darovao Muzeju slobodnoga i kra-ljevskog grada Osijeka 1898. godine, a NumizmatiËki je odjel izloæio sedam medalja i plaketa s biskupovim likom.Povijesni je odjel izloæio 40 primjeraka grae iz GrafiËke zbirke, Zbirke fotografija, Zbirke skulptura i natpisa,Kulturno-povijesne zbirke i Dokumentarne zbirke, dok je Odjel umjetniËkog obrta izloæio dvije slike i odoru u koju jebiskup bio odjeven prilikom portretiranja kod slikara Bele Csikosa Sessije. Odjel muzealnih tiskopisa izloæio je 33knjige i prigodna izdanja, a hemeroteka je predstavila 8 primjeraka novina.

Dræavni je arhiv u Osijeku izloæio kopije dokumenata i nacrta, te fotografiju iz svoga fundusa, a Galerija likovnihumjetnosti u Osijeku izloæila je tri slike, bistu i skulpturu s likom biskupa Strossmayera.

Æivot i djelo naπeg OsjeËanina Josipa Jurja Strossmayera, biskupa akovaËko-bosanske i srijemske biskupije, dodanas nisu primjereno valorizirani. Taj vizionar hrvatskom je narodu priskrbio najznaËajnije dræavne institucijeznanosti, kulture, obrazovanja, vjere i mnoga druga duhovna i kulturna dobra pod osobnim geslom Sve za vjeru iza domovinu. Godine 1867. osnovao je Akademiju znanosti i umjetnosti u Zagrebu, utemeljio suvremenoZagrebaËko sveuËiliπte, otvoreno 1874. godine, kolekcionirao umjetnine iz Ëijeg je fundusa i donacije 1884. osno-vana Strossmayerova galerija starih majstora pri Akademiji znanosti i umjetnosti u Zagrebu.

Na slavonskom je podruËju biskup Strossmayer, meu mnogobrojnim drugim sakralnim graevinama, podigao ipotpomogao izgradnju dviju reprezentativnih historicistiËkih crkvenih graevina, od kojih je akovaËka katedraladruga, a osjeËka gornjogradska æupna crkva treÊa crkva po veliËini u Hrvatskoj i ujedno najveÊa æupna crkva unaπoj zemlji. Izgradio je i obnovio brojne sakralne graevine, a u baroknoj je osjeËkoj Tvri osnovao DjeËaËko sje-meniπte. Financijski je kontinuirano podupirao brojne kulturne i obrazovne ustanove te nadarene pojedince diljemdomovine.

sl.1. Odora biskupa J. Josipa Strossmayera

crno sukno finog tkanja, ljubiËasti i crni

sviljeni rips, ljubiËasti konac i dugmad

naËinjena od konca

sl.2. Olga JelaËiÊ, Portret biskupa Josipa

Jurja Strossmayera

oko 1900.

ulje na platnu, 78,5 x 59,0

sl.3. Izgradnja nove Æupne crkve sv. Petra i

Pavla u Osijeku

Ottokar Rechnitzer, Osijek, 1896.

papir, karton, fotografija

126

Osim biskupske obnaπao je i politiËke funkcije, meu kojima je kratko vrijeme bio i veliki æupan VirovitiËke æupanijesa sjediπtem u Osijeku.

Njegovom su zaslugom u naπoj zemlji ostvarena djela znaËajnih stranih arhitekata, od projektanta akovaËke kate-drale Karla Roesnera, 1866. - 1882., preko arhitekta i profesora Fridricha Schmidta, koji je projektirao palaËuAkademije, 1877. - 1879., do arhitekta Franza Langenberga, projektanta æupne crkve u osjeËkom Gornjem gradu,1894. - 1898. godine.

Dio Strossmayerova djela na naπem podruËju diskretno je predstavljen na ovoj dvostrukoj obljetniËkoj izloæbi ubiskupovu rodnom gradu Osijeku. Mnogobrojni izloæeni predmeti, od dokumenata, nacrta, knjiga, medalja, raz-glednica, novina, fotografija, odore i portreta u slikarskim i kiparskim tehnikama potvruju nam da je biskup JosipJuraj Strossmayer bio iznimno poπtovan i omiljen meu puËanstvom, a brojne ustanove i zgrade hrvatske kulture,znanosti i obrazovanja, koje su bile i vrlo Ëest motiv umjetniËkih djela, slika, grafika, fotografija, razglednica i sl.potvruju da je biskup u potpunosti predano djelovao u skladu sa svojim æivotnim geslom Sve za vjeru i za domovinu.

Otvorenju izloæbe prethodila su kratka prigodna izlaganja dr. Stjepana Srπana, ravnatelja Dræavnog arhiva u Osijeku,mr. Branke Balen, muzejske savjetnice Galerije likovnih umjetnosti Osijek, prof. Grgura Marka IvankoviÊa, viπegkustosa Muzeja Slavonije Osijek i mr. Dubravka Arbanasa knjiæniËara Muzeja Slavonije Osijek. Skup je otvorio prof.emeritus Julijo MartinËiÊ u ime Zavoda za znanstveni i umjetniËki rad HAZU u Osijeku. Prigodnom skupu i otvore-nju izloæbe u Muzeju Slavonije prisustvovao je i akovaËko-srijemski biskup Marin SrakiÊ.

THE EXHIBITION THE LIFE AND WORK OF JOSIP JURAJ STROSSMAYER

In May 2005, to mark the 190th anniversary of the birth and the centenary of the death of Bishop Strossmayer, the Osijek culturalinstitutions Museum of Slavonia, Fine Arts Gallery and Osijek State Archives, urged on by the Scientific and Artistic Work Instituteof the Croatian Academy in Osijek, organised a joint exhibition entitled The Life and Work of Josip Juraj Strossmayer.It was set up in the Museum of Slavonia, which also gave the largest number of the all-told 121 exhibits. The life and work of ourman from Osijek, Josip Juraj Strossmayer, Bishop of –akovo has still not been given its fitting historical evaluation. In 1867 hefounded the Academy of Sciences and Arts in Zagreb, founded in its modern form Zagreb University, opened in 1874, collected art-works, from the holdings and donation of which in 1884 the Strossmayer Old Master Gallery was founded in Zagreb, as part of theAcademy of Sciences and Arts.The many exhibition objects, including documents, drawings, books, medals, postcards, newspapers, photos, uniforms and por-traits in painting and sculpture show us that Bishop Strossmayer was a man who was greatly respected and beloved among theordinary people, and confirms him as a visionary who gave the Croatian people some of its most important national institutions oflearning, culture, education and religion, as well as a great many other spiritual and cultural benefits.

sl.4. Pozivnica za izloæbu Æivot i djelo

Josipa Jurja Strossmayera

IM 36 (1-2) 2005.



NOVI VODI» PO MUZEJU GRADA ZAGREBA

VESNA LEINER Muzej grada Zagreba, Zagreb

Muzej grada Zagreba nalazi se na Gornjem gradu, u nekadaπnjem samostanu klarisa, izgraenome u 17. st. Novistalni postav otvoren je 1997. godine, a prezentira proπlost Zagreba od prapovijesti do kraja 20. st. Muzej prireujei povremene izloæbe te organizira edukativne radionice za djecu predπkolske i πkolske dobi.

U proteklim godinama Muzej je inicirao suradnju s udrugama koje skrbe o osobama s invaliditetom, a jedna od njihje i Hrvatska udruga gluhoslijepih Dodir. Tijekom suradnje s njom pokazala se potreba da im se, osim organiziranjaedukativnih radionica, olakπa razgledavanje stalnoga postava. Tako je niknula ideja o izradi specijaliziranog vodiËakoji bi tom dijelu populacije omoguÊio samostalni kontakt s bogatom proπloπÊu grada Zagreba.

Od ideje do realizacije protekle su tri godine. Kako je 2005. godina bila europska godina druπtvene odgovornosti,bila je to idealna prigoda da se projekt realizira. Uz novËanu potporu ZagrebaËke banke i u sklopu njezina progra-ma druπtvene odgovornosti - Zajedno, Muzej grada Zagreba uspio je tijekom 2005. godine dovrπiti i tiskati VodiËpo Muzeju grada Zagreba za slijepe, slabovidne, gluhoslijepe i sve one koji imaju poteπkoÊa s vidom. Tako je upovodu Meunarodnog dana muzeja 18. svibnja potpisan Ugovor izmeu Muzeja i ZagrebaËke banke te je, 13. listopada - u povodu Meunarodnog dana bijelog πtapa - u Muzeju grada Zagreba VodiË predstavljen javnosti.Tiskanjem VodiËa za slijepe i slabovidne osobe, jedinoga takvog vodiËa po muzejskom postavu u Hrvatskoj, Muzejgrada Zagreba dosegnuo je standarde muzejskih ustanova u Europskoj uniji.

VodiË ima 90 stranica. Na 70 stranica tekstualno su prezentirane teme iz stalnog postava Muzeja, otisnuteuveÊanim tiskom i Braillovim pismom. Nadalje, na 20 stranica nalaze se reljefno doraene fotografije predmeta izpostava i tlocrti Muzeja.

Kada se posjetitelj upozna s tlocrtom Muzeja, VodiË ga usmjerava kroz stalni postav, odnosno kroz 45 izloæenihtema (npr. Slobodni kraljevski grad na Gradecu, Parkovi i πetaliπta, Doba hrvatskog narodnog preporoda, Ilicapostaje glavna trgovaËka ulica, Zagreb u samostalnoj dræavi Hrvatskoj ...) te kroz Zbirku donacija gradu Zagrebu(August ©enoa i Zagreb, Kabinet glazbenih automata Ivana Gerersdorfera i dr.). Preko njih posjetitelj upoznaje poli-tiËki, crkveni, gospodarski, urbanistiËko-komunalni, kulturni i zabavni æivot Zagreba. Kako bi se olakπalo kretanjepo Muzeju, unutar tekstova istaknut je i poloæaj predmeta u prostoriji te smjer kretanja (desno-lijevo, gore-dolje) ifiziËke prepreke. Takoer se tekstualno upozorava na predmet koji se moæe opipati te na mjesto gdje se on nalazi.Na kraju, u poglavlju Informacije, opisani su putovi kojima se iz Donjega grada dolazi u Muzej te navedeno radnovrijeme i servisne informacije.

PomoÊu tog VodiËa, zacijelo prvi put, zahvaljujuÊi reljefnom tisku, slijepa osoba percipira izgled sramotne maske iz17. st. i najstarijega kamenog grba slobodnoga i kraljevskog grada na brdu Gradecu iz 15. st. Nadalje, dostupanim je izgled putne torbe Ljudevita Gaja iz prve polovice 19. st. te konture lika profesora Baltazara i joπ 16 drugihpredmeta iz stalnog postava.

Treba istaknuti da je slijepim i slabovidnim osobama omoguÊen i ulaz u Muzej uz pratnju psa vodiËa.

S namjerom da i nadalje skrbimo upravo o toj grupi posjetitelja i olakπamo im posjet Muzeju grada Zagreba, plani-ramo postaviti joπ suvremenih pomagala za njihovo lakπe kretanje po Muzeju. RijeË je o trakasto obiljeæenoj stazi tenjima prilagoenom audiovodiËu.

Usto, u izradi su replike odabranih, a njima nedostupnih predmeta iz stalnog postava koje Êe, inkorporirane u nj,slijepim i slabovidnim osobama omoguÊiti izravan doticaj s materijalnim svjedoËanstvima zagrebaËke povijesti.

sl.1. VodiË po Muzeju grada Zagreba

VodiË je namijenjen je slijepima, slabovid-

nima, gluhoslijepima i svima onima koji

imaju poteπkoÊe s vidom.

Muzej grada Zagreba, 2005.

A NEW GUIDE FOR THE BLIND AND VISUALLY CHALLENGED TO ZAGREB MUNICIPAL MUSEUM

In recent years, Zagreb Municipal Museum has followed up on its collaboration with associations that look after the interests ofspecial needs groups; one such is the Croatian association for the deaf-blind, Dodir, meaning Touch. While working with this group,the museum became aware of the need not only to organise educational workshops but also to facilitate “viewing” of the muse-um. This led to the idea of making a specialised Guide for the Blind and Visually Challenged, the only such guide to a museum dis-play in Croatia. It already has 90 pages - on 70 pages there is a textual presentation of the themes of the permanent display of themuseum, printed in large type and in Braille, and 20 pages include relief-enhanced photographs from objects from the display andof the Museum’s floor plans.

IM 36 (1-2) 2005.



PUTOVANJE SUPRUÆNIKA HÜTTEROTT U JAPAN 1884. - 1885.

KATARINA MARI∆ ZaviËajni muzej grada Rovinja, Rovinj

TraæeÊi razloge za izlaganje jednog dijela specifiËne grae iz fundusa ZaviËajnog muzeja grada Rovinja, a rijeË je opredmetima etnografske izvaneuropske zbirke iz arhiva obitelji Hütterott, nekadaπnjih vlasnika Crvenog otoka, uneposrednoj blizini Rovinja, nametnuo nam se jedan rukopisni sveæanj, oËito pisan rukom Marie Hütterott iz1884./85., u kojemu se opisuje putovanje u Japan πto su ga poduzeli ona i njezin suprug, japanski konzul u TrstuGeorg Hütterott. Upravo nam je taj rukopis dao objaπnjenje o podrijetlu te jedinstvene grae u naπemu muzeju, aistodobno i motiv da tu grau i izloæimo.

Prireena izloæba povijest je jednog putovanja. Tijek putovanja rekonstruiran je uz pomoÊ fragmentarnih rukopisaMarie Hütterott, koji nas putopisom uvode u Ëaroban svijet tek reformiranog Japana osamdesetih godina 19. sto-ljeÊa. Okosnicu izloæbe Ëine predmeti iz Japana koje su supruænici Hütterott donijeli sa sobom kao suvenire.

Svijest o velikoj i vaænoj kulturnoj tradiciji Japana pojavila se u naπim krajevima upravo s uporabnim predmetimakoje su donosili pomorci i drugi putnici u svoje domove.

Suveniri koji se pojavljuju na izloæbi kao elementi materijalne kulture u razliËitim oblicima zapravo su autentiËnidijelovi æivota Japana kako ga je vidjela Marie Hütterott, i meu njima ne nalazimo nove proizvode, replike ili minija-ture inspirirane tradicijom i karakteristiËnim motivima na kakve smo naviknuti kad pomislimo na rijeË suvenir.

Japan je osamdesetih godina 19. stoljeÊa joπ uvijek bio priliËno zatvorena zemlja, pa su ti suveniri bili predmetiproizvedeni u sklopu starih obrta. Prijelaz od autentiËnog predmeta na suvenir dogodio se kada je taj isti predmetkupio putnik, stranac, turist te ga odnio u svoju zemlju promijenivπi mu funkciju. A supruænici Hütterott u Japanu subili pravi turisti, traæili su smjeπtaj u Ëajanama i hotelima, putovali dæunkom i vlakom, koristili se uslugama vozaËarikπi i vodiËa konja (bettosi), kupovali predmete za rodbinu, odlazili na kazaliπne predstave i satove maËevanja teobilazili prirodne i spomeniËke znamenitosti.

S ministarskom potporom krenuli su supruænici Marie i Georg Hütterott na put iz Trsta 1. studenog 1883., ukrcavπise na parobrod Austrijskog Lloyda “Orion”. BoæiÊ provode u kuÊi bremenskog trgovca Melchersa u Hong Kongu,a u japansku luku Nagasaki stiæu 1. sijeËnja 1884. Ubrzo nakon dolaska u Japan Georg obolijeva od teπke upalepluÊa, nakon Ëega se vraÊaju na dva mjeseca u klimatski povoljniji Hong Kong. Krajem travnja ponovno dolaze u

sl.1. BronËani zmaj

d. 65 cm, π. 27 cm

Napomena: Podaci za legendepreuzeti su iz kataloga izložbePutovanje u Japan 1884.-85. supružni-ka Hütterot, Zavičajni muzej gradaRovinja, svibnja 2005.Autorica Katarina Marić

129

Japan i zapoËinje njihovo putovanje po unutraπnjosti otoka Honshu, od Kobea, Kyôta, Nare do Yokohame, odTokija do Nikka. Sa sobom su vodili i prevoditelja, a bili su i poËaπÊeni pozivima brojnih visokih duænosnika Japana,te posjetom mjestima posebne vaænosti za kulturnu tradiciju Japana. Marie Hütterott bila je osobito oËarana figu-rom male japanske æene i njezinim poloæajem u druπtvu te pokazuje zanimanje za dogaanja oko kuÊe, za odgojdjece, πminkanje, frizure, japansku modu, ali i nadaleko poznatu ceremoniju pijenja Ëaja. Georg je na tom putova-nju kupio samurajski oklop kakve su od 1876. pripadnici samurajskog staleæa prodavali jer su oklopi i sablje stav-ljeni izvan zakona te je veÊina ekonomski zaduæenih samuraja bila prisiljena prodavati svoju najdragocjeniju imov-inu. Usto, poËeo je stvarati svoju bogatu zbirku japanskoga hladnog oruæja, zapravo maËeva, kopalja i lukova.Sudbina te bogate zbirke nije toËno poznata. Zbirku suvenira iz Japana Ëinilo je i nekoliko komada netzuke,kimono, djeËji kimono, lutke, razliËite vaze, lakirane kutijice, izmeu ostaloga i oËuvane velike samurajske lepeze telutkarske lepeze, neπto nakita, ukrasni noæevi za pisma, fukuse, bogato opremljena kutija za maË i sl. Jedan diopredmeta donijeli su kao poklone za Ëlanove obitelji, dok je drugi dio vrijednih predmeta nestao nakon rata, odsvibnja 1945. godine.

Kako je i ostavπtina obitelji Hütterott u svakom smislu i dio naslijea kulturno-povijesne baπtine grada Rovinja, takoi dio tih egzotiËnih predmeta, koji su istodobno i dragocjeni i atraktivni, Ëini crticu u povijesti druπtvenih prilikaRovinja. Sama Ëinjenica da je na podruËju Rovinja postojala kuÊa u kojoj se nalazila “japanska soba” i dio okuÊnicebio ureen u japanskom stilu, πto je bilo moderno devedesetih godina 19. stoljeÊa u europskim gradovima, jedanje od razloga za muzeoloπku interpretaciju te grae. Putovanje i predmeti koji su kao autentiËni dijelovi æivotaJapana stigli u ovaj kraj kao suveniri odredili su temu izloæbe.

StruËna obrada predmeta uz pomoÊ suradnika etnografa Roberta BiliÊa prikazana je u katalogu predmeta koji sunam svojom veÊom (samurajski oklop iz Edo razdoblja) ili manjom vrijednoπÊu pribliæili kulturnu tradiciju Japana,iako nam je ona i danas priliËno daleka i nepoznata.

THE JOURNEY OF MR AND MRS HÜTTEROTT IN JAPAN, 1884-1885

Searching for reasons for the exhibition of part of some rather particular material from the holdings of Rovinj Local HistoryMuseum, items from the non-European ethnographic collection from the archives of the Hütterott family, one-time proprietors ofRed Island / Sv. Andrija, just off Rovinj, it seemed to the authors that a bundle of manuscripts, clearly written by Maria Hütterott in1884/1885, in which she described the journey in Japan that she undertook with her husband, Japanese consul in Trieste GeorgHütterott, was of great importance. This manuscript actually provided an explanation of the origins of this unique material in themuseum, and at the same time lent a motif for the material and its presentation at the exhibition The Journey of Mr and MrsHütterott in Japan 1884-1885. The journey, and the items, authentic parts of Japanese life, which arrived in this region as sou-venirs, determined the topic for the exhibition. The very fact that in the area of Rovinj there was a house with a Japanese roomand in which part of the garden was laid out in Japanese style, which was very fashionable in the 1890s, was one of the reasonsfor the museological interpretation of this material.

sl.2. “Geta” klompe za djevojËice koje se

nose u posebnim prigodama

drvo, svila, slama

kraj 19. st., razdoblje Mei

d. 17 cm, π. 10 cm, v. 8 cm

sl.3. NatikaËe za kupatilo

slama, papir, koæa, konac

v. 26 cm, d. 9 cm, π. 4 cm

sl.4. “Tosei gusaku” ili moderan oklop

Signiran, 1830.

v. 140 cm, d. 40 cm, π. 50 cm

Izloæbom Portal skulpture / Premosnica Galerija Antuna AugustinËiÊa odgovara temama obiju akcija u povoduMeunarodnog dana muzeja 2005. (onoj Sekcije za muzejsku pedagogiju i kulturnu akciju Hrvatskoga muzejskogdruπtva i onoj ICOM-a odnosno Muzejskoga dokumentacijskog centra) - temi Portal (instalacija je svojevrstan por-tal pojma skulpture) i temi Museums Bridging Cultures / Muzeji spone kultura (instalacija je spona/most izmeulikovnih umjetnosti, apstraktnoga i figurativnoga, vizualnoga i taktilnoga, osjeÊaja i opaæanja) - premoπÊujuÊi i temei akcije.

Skulpturalna instalacija u patiju Galerije Antuna AugustinËiÊa u Klanjcu - ukupne duæine 10, πirine 2,20 te visine3,25 metra - naËinjena je od drva i sukane konopljine uæadi razliËite debljine.

Instalacija se oslanja o æeljezno-drvenu konstrukciju pergole koja povezuje dvoja nasuprotna vrata izloæbenih dvo-rana: ritmiziranim stupnjevanjem mase i prostora stvoren je jedinstveni otvoreni skulpturalni volumen, koji je i izvanai iznutra potpuno dostupan vidu i dodiru.

Ideja bridginga proæima i katalog izloæbe putem Linguistic Bridgesa / Jezikoslovne spone, prevoenjem teksta nalatinski jezik, a nastavlja se i kao Virtual Time Bridges / Spone virtualnog vremena, kroz æivot Portala skulpture /Premosnice na internetu.

Projekt je realiziran uz pomoÊ suradnika iz Muzejâ Hrvatskog zagorja te uz potporu Ministarstva kulture RH, IskonInterneta d. d. i Konoplje d. d. iz Zagreba.

SCULPTURE PORTAL / BRIDGE

In its exhibition Sculpture Portal / Bridge the Antun AugustinËiÊ Gallery responded to the themes of both campaigns of InternationalMuseum Day 2005 - the theme Portal, which was set off by the Museum Education and Cultural Action Section of the CroatianMuseum Association and the ICOM topic of Museums Bridging Cultures, the marking of which in Croatia was initiated by theMuseum Documentation Centre.The installation is based on a steel and wood pergola construction linking the two opposite doors of the exhibition rooms: througha rhythmical gradation of mass and space, an unique open sculptural volume was created.The idea of bridging also permeates the catalogue of the exhibition via Linguistic Bridges, the translation of a text into Latin, andgoes on as Virtual Time Bridges, through the life of the Sculpture Portal / Bridges on the Internet.

IM 36 (1-2) 2005.



PORTAL SKULPTURE / PREMOSNICA

BOÆIDAR PEJKOVI∆ Muzeji Hrvatskog zagorja - Galerija Antuna AugustinËiÊa, Klanjec

sl. 1-5. Detalji instalacije Portal skulpture /

Premosnica

IZLOÆBA “VODA - PLAVO ZLATO”

MIRJANA RANDI∆ Etnografski muzej Zagreb, Zagreb

U povodu Meunarodnog dana muzeja 18. svibnja 2005. godine u Etnografskome muzeju u Zagrebu otvorena jeizloæba Voda - plavo zlato. Ostvarena je u suradnji Odsjeka za etnologiju / europsku etnologiju SveuËiliπta uBambergu, Fränkische Schweiz Museuma iz Tüchersfelda i zagrebaËkog Etnografskog muzeja.

Samu izloæbu osmislili su studenti etnologije SveuËiliπta u Bambergu pod vodstvom profesora Rainera Hofmanna iprofesorice Bärbel Kerkhoff-Hader. Prvi je put postavljena u Fränkische Schweiz Museumu u Tüchersfeldu 2001.godine, a 2003. gostovala je u Sloveniji, u Murskoj Soboti.

Cijeli projekt gostovanja temelji se na ideji da se prihvati koncepcija izloæbe i dio eksponata, dok se u drugom dijeludopunjuje lokalnim materijalom i temama karakteristiËnim za sredinu u kojoj se postavlja. S obzirom na komplek-snu temu, za ostvarenje izloæbe valjalo se obratiti struËnjacima s razliËitih podruËja koji se bave zaπtitom vodaodnosno iskoriπtavanjem njezinih potencijala. Tako smo za postav izloæbe u Etnografskome muzeju suraivali sGradskim muzejom u Varaædinu, TehniËkim muzejom u Zagrebu, Arheoloπkim muzejom u Zagrebu, ZaviËajnimmuzejom Varaædinske Toplice u Varaædinskim Toplicama, Muzejom grada Rijeke, Gradskim muzejom u Sisku,Muzejom Meimurja u »akovcu, Dræavnim arhivom u Zagrebu, Dræavnim arhivom u Rijeci, Dræavnim hidrometeoro-loπkim zavodom, Pomorskim muzejom u Dubrovniku, Graevinskim fakultetom u Zagrebu, ©umarskim institutomJastrebarsko, ZaviËajnom zbirkom u »abru, Nacionalnim parkom Plitvice, Indijskim veleposlanstvom, Muzejomgrada Splita, Hrvatskim vodama, Javnom ustanovom Park prirode Velebit te s brojnim pojedincima.

Izloæbom su se nastojala prikazati brojna znaËenja πto ih voda ima u ljudskom æivotu. Svijet vode posjetiteljima jepredstavljen u sedam cjelina: Voda je æivot, Voda i krajolik, Iskoriπtavanje vode, Voda i svakodnevnica, Voda ipravo, Voda i duhovnost, Voda i razonoda.

Voda je jedan od najvaænijih elemenata na Zemlji, prijeko potreban za æivot. U naπem SunËevu sustavu Zemlja jejedini planet na kojemu ima vode, pa prema tome i æivota. Ona je glavno obiljeæje naπeg “plavog planeta” i prekrivagotovo tri Ëetvrtine Zemljine povrπine. Ima je u rosi i kiπi, u morima, jezerima i rijekama, ona je temeljni element svihæivih biÊa.

Naizgled postoji posvuda na Zemlji, no neravnomjerno je rasporeena. Pojavljuje se u krutom, tekuÊem i plinovi-tom stanju. »ak i ondje gdje je ima u izobilju nije potpuno iskoristiva. Tek manje od 1% cjelokupne slatke vode usvijetu dostupno je ljudima za uporabu.

Postanak prvih ljudskih nastambi i kultura veæe se za vodu, civilizacije su nastajale i propadale zbog naËina njezinaiskoriπtavanja. »ovjek je oduvijek æelio ukrotiti sirovu snagu vode. To je zahtijevalo goleme napore i rezultiralovelikim izumima koji su doveli i do kulturnog napretka. Meutim, nisu svi pokuπaji kroÊenja vodene sile uspjeli.Naprotiv, Ëovjekovi zahvati u prirodne sustave mogu izazvati i katastrofalne πtete. Posljedice toga Ëesto su gore odonoga πto bi prirodni procesi mogli uzrokovati bez upletanja ljudi.

sl.1.-5. Detalj za izloæbu “Voda - plavo zlato”

IM 36 (1-2) 2005.



132

Voda ne postoji u neograniËenim koliËinama. Iako mi to joπ ne primjeÊujemo, nestaπica vode u svijetu postaje sveveÊi problem. Do 2050. godine polovica ËovjeËanstva neÊe imati dovoljno vode za osnovne æivotne potrebe.Zakonima o zaπtiti vode i akcijskim programom Europske unije o podzemnim vodama nastoji se provesti naËeloodræivog razvoja prema kojemu svako koriπtenje ili utjecaj na podzemne vode mora biti trajno usklaeno sokoliπem.

Tijekom povijesti voda je bila element oko kojega su se stvarale predodæbe vezane za shvaÊanja bolesti i zdravlja.LijeËenje vodom sloæen je sustav koji podrazumijeva sklad izmeu Ëovjeka i prirode.

DiveÊi se vodi, Ëovjek joj je pripisivao boæanska obiljeæja i prinosio ærtve, darivao i πtovao izvore. I danas u puËkojpoboænosti nailazimo na niz vjerovanja u kojima se isprepleÊu racionalni i simboliËni elementi uporabe vode.

Voda je nadahnuÊe i pjesniËka slika, metafora prolaznosti i promjene, simbol plodnosti i vjeËnoga æivotnog ciklusa,ËistoÊe, uniπtenja, ali i ponovnog raanja.

THE EXHIBITION WATER - BLUE GOLD

In response to International Museum Day, May 18 2005, the Ethnography Museum in Zagreb opened the exhibition Water - BlueGold. It was brought to fruition in association with the ethnology / European ethnology department of Bamberg University,Fränkische Schweiz Museuma of Tüchersfeld and Zagreb’s Ethnology Museum. The exhibition was devised by ethnology studentsof Bamberg University led by faculty members Rainer Hofmann and Barbel Kerkhoff-Hader. It was put on the first time in theFränkische Schweiz Museum of Tüchersfeld and had a guest appearance in Slovenia, Murska Sobota.The whole guest-appearance project was based on the idea of accepting the conception of the exhibition and some of the exhibits,and providing a supplementary part of the show using local materials and topics characteristic of the setting it was being shownin. Because of the complexity of the topic, it was necessary to apply to consultants of various areas of expertise dealing with waterconservation or the proper use of its potentials in order to put the exhibition on.The world of water was shown to visitors in seven units: Water Is life, Water and Landscape, Using Water, Water and Everyday Life,Water and Law, Water and the Life of the Spirit, Water and Leisure.

sl.6.-8. Izloæba Voda - plavo zlato

Etnografski muzej, Zagreb, 2005.

IM 36 (1-2) 2005.



TOMISLAV BRAJNOVI∆, “NULTA TO»KA”

NATA©A IVAN»EVI∆ Muzej moderne i suvremene umjetnosti, Rijeka

1 Ikonoduli su smatrali da se slikesmiju štovati, ali ne one same, većputem njih onaj koga predočuju.

2 Pojam nulte točke posudio je odoca Marčela, a odnosi se na tekst Iumjetnici na nultoj točki - odmakro idola do mikro esencija - odtalismana do čipa - od drvene mar-ije do drvene maternice MarčelaBrajnovića, objavljen u kataloguizložbe Peto evanđelje, Galerijasuvremene umjetnosti, Celje, 2005.

sl.1.-4. Tomislav BrajnoviÊ: Pregate per la

pace, 2005.

sl.5.-7. Tomislav BrajnoviÊ: Buddhas of

Bamiyan, 2003.

Videoradovi su prikazani u Malom salonu

u Rijeci (18.5.-10.6.2005.)

Tema Meunarodnog dana muzeja Muzeji - spone kultura, upuÊuje na bitnuzadaÊu muzeja 21. stoljeÊa - na njegovanje interkulturalnosti, dijalog meu civi-lizacijama i razliËitim kulturama te na suradnju meu razliËitim konfesijama uoËuvanju i izgradnji identiteta u globaliziranom svijetu. Tema otvara brojnemoguÊnosti interpretacije, bilo druπtveno-politiËkih, vjerskih, ideoloπkih ili drugihtema. Tomislav BrajnoviÊ hrvatski je suvremeni umjetnik srednje generacije koji usvojim radovima dosljedno kritiËki promiπlja pojave i anomalije suvremenogdruπtva i beskompromisno propituje poloæaj i ulogu umjetnosti, institucija u kulturi,religije, politike i druπtvenih struktura moÊi.

Na izloæbi prireenoj u Malom salonu u Rijeci (18. svibnja 2005. - 10. lipnja 2005.)prikazani su videoradovi Drveni aneo, Buddhas of Bamiyan i Pregate per lapace. Svi imaju zajedniËku poveznicu - cilj im je upozoriti na πtetnost i opasnostoboæavanja slika, ikona u smislu idolatrije, odnosno idolopoklonstva u kojemu sli-jepo oboæavanje postaje samo sebi svrhom pa zaustavlja dublje poniranje u vjerui izravnu vezu s Bogom. U Starom zavjetu napisano je da nijedna slika ne moæenaslikati boæansku narav. PostojeÊe slike vjernicima su davale pogreπan dojam dapoznaju ono πto je nespoznatljivo pa je πtovanje slike bilo zabranjeno. Vjerske ipolitiËke kontroverzije o πtovanju ikona, kulminirale su u 8. stoljeÊu pod nazivomikonoklazam. O razmjeru sukoba ikonoklazama i ikonodula1 govori i to da je, kaopobuna protiv πtovanja ikona izbio Kriæarski rat koji je poprimio fanatiËnu okrut-nost.

BrajnoviÊ u ljudskoj potrebi da vizualizira Boga vidi jedan od oblika neprihvaÊanjaBoæjih zakona, πto je u konaËnici izvorom sukoba, raskola Crkve, ratova irazaranja. U tome prepoznaje i negativnu ulogu umjetnosti koja je uvelike teæilastvaranju sakralnih likovnih prikaza, pa je time poticala (namjerno ili ne) udaljava-nje od Boga. Stoga zagovara povratak na poËetnu poziciju, postizanje nultetoËke2 i djelovanje u suglasju s Boæjim zakonima. BrajnoviÊ svoje stavove izraæavaakcijom, pa svi videoradovi prikazuju proces i rezultat te akcije. Otuda simboliËnospaljivanje glave drvene antikne skulpture anela (Drveni aneo), uniπtavanje ilus-tracija iz Biblije (Buddhas of Bamiyan) i razbijanje tanjura s likovima povijesnihliËnosti (Pregate per la pace). Sve su to paradigme ikonoklastiËnog ponaπanja.

U svojim djelima BrajnoviÊ izraæava radikalni osobni stav i specifiËni individualno-anarhistiËki koncept koji programatski tumaËi, a s kojim se mnogi neÊe sloæiti. Vjerske kontroverzie utjecale su nanastanak serije radova od 1998. do danas (Shizma-mobil, Otkrovenje, Teatar zloËina, Hram mrtvih bogova,Obelisk, Arbre Magique). Ekscesni naËin djelovanja i ekstatiËne utopije πto ih primjenjuje svojstvene su avangard-nim metodama kojima je cilj provokacija i destrukcija vrijednosti tradicionalne umjetnosti, oficijelne kulture i druπtvate uspostavljenje novih odnosa.

Tijekom izloæbe BrajnoviÊ je odræao javno predavanje o svom radu s projekcijama, a zvuËni zapis pohranjen je naCD nosaËu. Tiskan je dvojeziËni katalog s ilustracijama u boji, a za zbirku multimedije otkupljeni su svi videoradovikoji su prikazani na izloæbi.

TOMISLAV BRAJNOVI∆, “ZERO POINT”

The topic of International Museum Day - Museums Bridging Cultures - refers to the essential assignment of the 21st century muse-um - the cultivation of interculturalness, of a dialogue among civilisations and cultures, and collaboration among confessions inthe preservation and development of identity in the globalised world. This article gives a review of an exhibition of Croatian con-temporary artist of the middle generation, Tomislav BrajnoviÊ, who has in his works given a consistent and critical consideration ofthe phenomena and anomalies of contemporary society, and uncompromisingly tests out the role and position of art, institutions inculture, religion, politics and social power structures.

IM 36 (1-2) 2005.



PROJEKT ZAVI»AJNICI - PORTRETI MALO SPOMINJANIH,PRE©U∆IVANIH I ZABORAVLJANIH

DANIJELA LJUBI»I∆ MITROVI∆ Muzej Brodskog Posavlja, Slavonski Brod

Poticaj ciklusu ZaviËajnici knjiga je prof. Stjepana Krpana ZaviËajnici - portreti malo spominjanih, preπuÊivanih izaboravljanih, izdana u Slavonskom Brodu 1994. godine. Potaknula je ideju da se i u izloæbenoj djelatnostizapoËne viπegodiπnji projekt kojim Êe se nastojati prikazati æivot i djelo zasluænih ljudi naπega kraja, nepravednozaboravljenih, rijetko spominjanih i niz godina preπuÊivanih. Projekt je pokrenula Ivanka Cafuta, viπa kustosicaMuzeja Brodskog Posavlja. Prva izloæba realizirana je 1995. godine. Prikaz je æivota trojice domoljuba JosipaGunËeviÊa (1895. - 1945.), Josipa MirkoviÊa (1906. - 1945.) i Josipa Pusztaja (1923. - 1944.). PosveÊena je 50.obljetnici bleiburπke tragedije. Druga izloæba iz projekta realizirana je 1997. pod nazivom Tomislav, vitez Pracny, aprikaz je æivota i djelovanja Tomislava Pracnyja (1874. - 1943.) uËitelja, πkolskog nadzornika, kulturnog djelatnika idobrotvora, Ëovjeka koji je svojim radom zaduæio Broane. SljedeÊa u nizu izloæba je o Vilimu Buku (1891.- 1962.),brodskom tiskaru, izdavaËu i druπtvenom djelatniku. Izloæba o Vladimiru Prebegu, odvjetniku, narodnom zastup-niku, politiËaru i predsjedniku Hrvatske stranke prava realizirana je 2001. godine, uz obiljeæavanje 140. obljetniceStranke prava.

U travnju 2005. postavljena je izloæba iz istoimenog ciklusa pod nazivom Dragutin Schwendemann - zlatar, dragu-ljar, graver i slikar. Autori izloæbe su Stribor Uzelac Schwendemann, unuk Dragutina Schwendemanna, i DanijelaLjubiËiÊ MitroviÊ, kustosica Muzeja Brodskog Posavlja. Izloæeni predmeti u vlasniπtvu su obitelji, koja je nakonizloæbe donirala Ëetrnaest obiteljskih portreta i time znatno obogatila fundus Galerijskog odjela Muzeja BrodskogPosavlja.

Izmeu dva svjetska rata Dragutin Schwendemann bio je jedan od stupova brodske graanπtine angaæiran udruπtvenome, kulturnom i sportskom æivotu grada. Naziv izloæbe determinira neka od interesnih polja toga svestra-nog Broanina. Osim intimnoga i profesionalnog konteksta, izloæba daje uvid i u njegovu najdraæu preokupaciju -slikarstvo. Obiteljsko podrijetlo Dragutina Schwendemanna pratimo od 18. stoljeÊa. U migracijskom pohodu odnjemaËke pokrajine Pfalz u panonski prostor, obitelj Schwendemann pridruæila se zajednici podunavskih ©vaba inastanila se u BaËkoj. Krajem 19. stoljeÊa Schwendemanni dolaze u Brod na Savi, gdje Dragutin pohaa puËkuπkolu te izuËava zlatarski obrt. Joπ za vrijeme πkolovanja primijeÊen je njegov interes i talent za crtanje. Godine1899. godine odlazi u Budimpeπtu, gdje nastavlja zlatarsko usavrπavanje. PoËinje sam dizajnirati nakit te vjeπto imaπtovito crta minijaturne predloπke. Iz Budimpeπte odlazi u BeË, a potom 1905. godine u München. Upoznaje se

sl.1. i 2. Dragutin Schwendenmann -

draguljar, urar, optiËar i rezbar u i ispred

duÊana koji je vodio

sl.3. Diploma za Grand Prix i Zlatnu

medalju osvojene na Meunarodnoj izloæbi

u Richmondu, London, 1911.

sl.4. Diploma za Zlatnu medalju dobivenu

na TreÊoj internacionalnoj izloæbi moder-

nog progresa u Parizu, 1911.

135s Albertom Knabom, poznatim njemaËkim umjetnikom, litografom, slikarom i likovnim pedagogom, tada predsjed-nikom Saveza njemaËkih ilustratora. Poznanstvo s Knabom i krugom ljudi oko njegova atelijera impresioniralo jeSchwendemanna tako da je odluËio napustiti zlatarski obrt i posvetiti se iskljuËivo slikanju. Stribor Schwendemannu tekstu kataloga izloæbe piπe o nesporazumu izmeu Schwendemanna i njegova mentora. Knab je bio pripadnikinternacionale duha i pokreta kreativnog odbacivanja preidealistiËkih i preestetiziranih konvencija stare generacije, aSchwendemann je intimno bio vjeran idealima toËnog reproduciranja oblika i akademskom realizmu koji ilustriramiran æivot i stabilan svijet i javno potvruje etiËke norme sitne buræoazije.

Od slikarstva Dragutin Schwendeman nije uspijevao æivjeti te je bio prisiljen ponovno se vratiti zlatarskom obrtu. IzMünchena odlazi natrag u BeË, a veÊ u proljeÊe 1906. vraÊa se kuÊi u Brod. Kao vrhunski majstor i obrtnik uBrodu nije imao konkurencije. Joπ 1905. godine na izloæbi beËkih zlatara Werkstalen Austelung Schewendemanovprsten od Ëetiri dijela nagraen je zlatnom kolajnom. I kasniji njegovi zlatarski radovi bit Êe zapaæeni i nagraivani.Na Svjetskoj izloæbi modernog progresa u Parizu 1911. godine nagraen je za zlatarsko umijeÊe i izloæene radove,a na meunarodnoj izloæbi Works of art u Londonu iste godine dobitnik je Grand prixa. Na velikoj Zanatskoj izloæbiSaveza hrvatskih obrtnika 1933. osvaja drugo mjesto i srebrnu plaketu za izloæeno remek-djelo majstorske vjeπtine- ruæu izraenu od srebra. Sudjelovao je u osnivanju brodske podruænice Saveza hrvatskih obrtnika 1909. godine,te je izabran za njezina poËasnoga doæivotnog predsjednika.

Dragutin Schwendeman regrutiran je u Prvi svjetski rat 1914. godine, u kojemu je kao vojnik proveo neπto viπe odËetiri godine (1914. - 1918.). Sudionik je bitke na na Ceru i Zlatiboru. Godine 1915. prebaËen je na galicijsku fron-tu. Ondje ostaje do kraja rata. Vrlo su zanimljive njegove ratne dopisnice koje je slao obitelji, s crteæima ratne tem-atike te prizorima iz vojniËkog æivota. Na izloæbi su prikazane i Schwendemannove slike u tehnici ulja, koje tematskii vremenski pripadaju ratnom razdoblju. Izmeu dva svjetska rata Dragutin Schwendemann jedan je od nositeljadruπtvenoga, kulturnoga i sportskog æivota grada. O tome svjedoËe brojne izloæene diplome i iskaznice druπtavakojima je bio osnivaË ili Ëlan. Jedan je od osnivaËa i Ëlan Hrvatskog sokola, utemeljitelj i Ëlan uprave Brodskogπportskog kluba Marsonija (1923.), aerokluba Naπa krila (1934.). Utemeljitelj je πahovskoga i filatelistiËkog kluba, au Hrvatskome numizmatiËkom druπtvu bio je respektabilan Ëlan s najveÊom privatnom kolekcijom medalja i plaketau Hrvatskoj. Podupirao je, donirao i bio inicijator osnivanja Gradskog muzeja (1934.). Jedan je od utemeljiteljaKulturnog druπtva BerislaviÊ (1942.). Bio je poËasni Ëlan pjevaËkog druπtva Davor i brodskoga Dobrovoljnog vatro-gasnog druπtva te aktivni Ëlan Matice hrvatske. Utemeljitelj je i Ëlan brodskog Rotary Cluba 1935. godine.

Odustajanjem od profesionalnoga slikarskog angaæmana, Schwendemann nije odustao i od slikanja, o Ëemu svje-doËi drugi dio izloæbe. Nakon 1906., tj. nakon povratka iz Münchena u Brod, naslikao je niz kompozicija uslikarskoj tehnici ulja na platnu od obiteljskih portreta do pejzaæa i mrtvih priroda. Svoje slikarsko umijeÊeusavrπavao je u dvije dopisne slikarske πkole: Mal und Zeichen Unterricht G.M.B.H. iz Berlina, a zatim i naFernakademie Paul Linke iz Karlsruhea, te je 1921. godine stekao i diplomu crtaËa i slikara osobito u figuralnim idekorativnim motivima. Bio je vjeπt karikaturist, a svoje radove objavljuje u humoristiËnim Ëasopisima Osa iOndulirani jeæ. Osim brojnih crteæa olovkom, ugljenom i tuπem, ostavio je radove u tehnici pastela, akvarela, kolaæai leporela, nekoliko crtaÊih blokova prepunih crteæa, a izuzetno je zanimljiva njegova autobiografija u stripu, koja sesastoji od crteæa s prizorima iz æivota, Ëesto popraÊenih duhovitim komentarima. Schwendemann se bavio i peda-goπkim radom. Od 1935. do 1938. godine bio je nastavnik predmeta struËno i prostoruËno crtanje u ©egrtskojπkoli. Prijateljevao je s velikim brojem znamenitih Broana i gotovo sa svim predratnim profesorima crtanja u brod-skoj gimnaziji: Milanom CindriÊem, Ivanom Domcem, Jerolimom Miπeom, Olafom GloboËnikom, Julijem TomiÊem iRizahom ©tetiÊem te sa slikarima Slavkom Tomerlinom i Josom Buæanom. Schwendemannov slikarski opus posvom se znaËenju pridruæuje slikarskoj ostavπtini Josipa MuraviÊa, Karla Feketea, Alberta Grubera, RadoslavaKerna te Vasilija Antipova, koji Ëine jezgru brodske likovnosti 20. stoljeÊa.

Primljeno: 28. veljače 2006.

THE PROJECT LOCAL PEOPLE - PORTRAITS OF THE LITTLE MENTIONED, OVERLOOKED AND FORGOTTEN

The spur to the cycle Local People was the book of Stjepan Krpan Local People - Portraits of Little Mentioned, Overlooked andForgotten, published in Slavonski Brod in 1998, which set off the idea that exhibition work should start a several-year-long projectto attempt to display the life and work of very meritorious people who have been unjustly forgotten, seldom mentioned and over-looked for numbers of years.The project was launched by Ivanka Cafuta, senior curator of the Museum of Brod Posavlje. The first exhibition was produced in1995. In April 2005 and exhibition of the same cycle entitled Dragutin Schwendenmann - goldsmith, jeweller, engraver and painterwas mounted. Between the two wars, Dragutin Schwedenmann was one of the pillars of the middle classes of Slavonski Brod andtook a leading part in the social, cultural and sporting life of the town.

sl.5. Sastavljeni i rastavljeni prsten koji je

na Werkstälen Austelungu, 1905. u BeËu

dobio Zlatnu medalju

sl.6. Dragutin Schwendenmann, u BeËu,

srpanj 1907.

Razgovor s Jasnom TomiËiÊ zakazala sam za 12. travnja u 10 sati, a ona mi je prethodno detaljno objasnila kojimautobusom se najlakπe stiæe na njezinu adresu. Rekla mi je takoer kako ima psa ali neka se ne plaπim jer je tolikostar da neÊe ni zalajati.Gospoa TomiËiÊ me doËekala na kapiji svoje obiteljska kuÊe za koju mi je kasnije ispriËala da je graena polovicomXIX. stoljeÊa, da ju je gradio njezin pradjed i kako su viπe od stoljeÊa svi njezini æivjeli na LaπËini. KuÊa je lijepa, alipomalo oronule i izbljedjele fasade.Bila je ponosna na svoje dvoriπte za koje je, skoro ispriËavajuÊi se, kazala kako je sada zapuπteno jer se svepreureuje, ali kako ona tu inaËe sadi puno cvijeÊa samo πteta πto trenutno traju graevinski radovi, a joπ uvijek jekiπovito i hladno, pa ni ono πto je posaeno nije prolistalo.Uvela me je u prizemni stan u kojemu æivi sama (sinovi su joj oæenjeni i æive u svojim stanovima). Stan je odisaopredblagdanskom atmosferom. Naime, bilo je preduskrπnje vrijeme pa je Jasna TomiËiÊ veÊ imala na stolu πarenegrane ukraπene plastiËnim jajima i maπnicama, a na trpezarijskom stolu stajala je puna koπarica raznobojnih pisani-ca. Jasna TomiËiÊ je bila odjevena u svijetlo smeu bluzu i crne hlaËe i izgledala je pristalo i lijepo. Ni u stanu, ni nanjoj, niti u njezinu dræanju nije bilo niËega razmetljivoga, sve odmjereno.Iako se odliËno kontrolirala moglo se vidjeti kako je ipak na neki naËin iznenaena i uzbuena i kako joj je drago πtonije zaboravljena od muzejske zajednice.Moram priznati de je sve vrijeme prije intervjua pazila kakav dojam ostavlja, izraæavala se biranim rijeËima, pokreti sujoj bile suzdræani. Rekla bih takoer da je u Ëitavom svom stavu imala neπto od veÊ zaboravljene diskretne otm-jenosti ranijih generacija. To se dræanje dalo primijetiti i dok sam je fotografirala. Vrlo koncentrirano je priËala o svemuπto je radila u Gradskom muzeju Varaædin, a najveÊi naglasak stavljala je na rekonstrukciju i graevinske radove naStarome gradu i palaËi Sermage, koja je obnovljenja dok je ona bila direktorica muzeja. U tijeku intervjua nisammorala postavljati puno dodatnih pitanja niti je podsjeÊati. Iako je o tom razdoblju svoga æivota govorila vrlo suz-dræano, s pomno odabranim rijeËima dalo se zakljuËiti kako je bila vrlo povrijeena Ëinjenicom da su je njezinematiËne kuÊe ili preπutjele ili zaboravile zato je njezino iznenaenje bilo veÊe kada sam je nazvala i rekla da s njomekao sa zasluænim muzealcem æelim obaviti razgovor za Personalni arhiv MDC-a.Poslije zavrπenog razgovora se priliËno kurtoazno i pomalo suzdræano oprostila, isprativπi me do ulazne kapije gdjeme je bila doËekala. Ne znam je li to bilo zato πto sam je zamolila da onog psa s poËetka priËe zatvori u sobu dokne zavrπimo intervju (a on je odande cvilio, πto smo obje Ëule i meni je bilo jako æao, ali intervju sam morala snimiti umiru) ili je to zato πto su joj u sjeÊanju joπ svjeæe gorke uspomene na kolege iz muzejske struke.

JOZEFINA DAUTBEGOVI∆: Dobar dan, go TomiËiÊ.JASNA TOMI»I∆: Dobar dan.

J. D.: Danas, 12. travnja 2006. razgovaramo u vaπem domu za Personalni arhiv MDC-a. Drago mi je πto ste takolijepi, vedri i nasmijani. Kako se osjeÊate?

J. T.: TrenutaËno dobro.

J. D.: Kad sam najavila svoj dolazak, o Ëemu ste razmiπljali? Je li vam to bilo optereÊenje, obveza ili ste se ipakobradovali πto vas nismo baπ posve zaboravili, mislim na muzejsku zajednicu.

J. T.: Najprije - ovo posljednje. Mislim da sam vam to rekla i telefonom, poËaπÊena sam da ste se sjetili. A onda stemi stvorili problem jer ste rekli da trebate bibliografiju, a ja, naravno, viπe nemam popisa jer sam ga nekome dala.Morala sam traæiti po svojoj biblioteci, koju sam svojedobno veÊ izmasakrirala i mnogo toga bacila, tako da ona bib-liografija koju Êete dobiti neÊe biti kompletna. PoËela sam traæiti i bila sam silno nervozna - to mi je bilo velikooptereÊenje. Nasumce sam vadila Ëasopise i papire koje sam saËuvala. Naravno, trebat Êe malo viπe vremena da tosredim i da vam dostavim popis.

J. D.: Voljela bih s vama razgovarati nekako od poËetka. Gdje ste roeni?

J. T.: U Valpovu, 6. studenoga 1940. g. Nemam veze s Valpovom kao gradom, moji roditelji nisu iz toga grada. Mojje otac ondje bio kotarski lijeËnik i tako sam se, eto, sluËajno rodila u Valpovu, ali sam ostala vrlo kratko. Bio je Drugi

IM 36 (1-2) 2005.

IZ DOKUMENTACIJSKIH FONDOVA MDC-A

FROM MDC’s DOCUMENTATION HOLDINGS

IZ PERSONALNOG ARHIVA MDC-a: JASNA TOMI»I∆

JOZEFINA DAUTBEGOVI∆ Muzejski dokumentacijski centar, Zagreb

sl.1. Jasna TomiËiÊ kao maturantica

(snimljeno oko 1958.?)

sl.2. Jasna TomiËiÊ u baletnom kostimu,

snimljena u foto-studiju u Zagrebu

snimljeno: 11. III. 1958.

sl.3. Jasna TomiËiÊ u narodnoj noπnji iz

Nedeljanaca

snimljeno: 4. II. 1965.

137

svjetski rat i otac je majku, mene i brata dovezao baki u Zagreb, tu na LaπÊinu, gdje sam i danas, gdje se mojamama teπko razboljela, pa mislim da nam je to na neki naËin spasilo i æivot.

J. D.: ©to je radila vaπa majka?

J. T.: Majka je bila domaÊica. Kasnije, kad smo ostali sami, bez oca, radila je u raËunovodstvu nekoliko firmi kaolikvidatorica i uzdræavala je sve nas, svoje roditelje i staru pratetu.

J. D.: Imate i jednog brata.

J. T.: Da, imam brata koji je profesor tjelesne kulture. Radio je najprije u gimnaziji, a zatim su ga pozvali u Vojnuakademiju, a zatim je ponovno, do mirovine, radio u gimnaziji.

J. D.: Spomenuli ste svoje djetinjstvo. Kakvo je bilo, Ëega se sjeÊate?

J. T.: Pa ne mogu reÊi da je bilo loπe. Bez obzira na to πto sam rasla bez oca, koji mi je straπno nedostajao i stalnosam oËekivala da Êe se odnekud pojaviti... Tu je brigu preuzeo moj djed. U sasvim ranoj mladosti bili su mi æivi joπ ipradjed i prabaka i æivjeli smo u istoj obiteljskoj zajednici. Puno sam se igrala imala sam mnoπtvo prijatelja u ulicikoja je, naravno, bila mirnija nego danas. SjeÊam se igranja, pogotovo kod prve susjede. Imali su golemi vrt, igralismo se meu rajËicama i paprikama od jutra do veËeri. SjeÊanje na rano djetinjstvo stvarno je vezano za igru, nesjeÊam se niËega loπeg osim bolesti moje mame. Ali bila sam premala da bih to smatrala neËim tragiËnim. Onda jepoËela πkola. Bila sam vrlo æalosna πto su moj brat i cijelo njegovo druπtvo krenuli godinu dana prije mene jer ja sammlaa. Ali sam i ja iπla u istu πkolu - laπÊinsku puËku πkolu od Ëetiri razreda, a nakon toga sam krenula u VII. gim-naziju na Gornji grad, tada æensku gimnaziju. U πkoli nisam imala nikakvih problema, pogotovo ne u puËkoj. Imalasam kolegicu koja je jako voljela balet i ona je nagovorila moju mamu da se i ja poËnem njime baviti, pa sam poËelaiÊi u pionirsko kazaliπte i dva puta u tjednu na klasiËni balet Meri ©embere, tada u PreradoviÊevoj ulici. Kasnije samzavrπila u pionirskom kazaliπtu Maksimir, koje viπe ne postoji. Ne postoji viπe ni zgrada - sve je sruπeno, a od tamonas je profesorica, Ëijeg se imena, naæalost, viπe ne sjeÊam, znam samo da je bila iz Sarajeva, uputila u baletnuπkolu, tako da sam paralelno s gimnazijom polazila i srednju baletnu πkolu.

J. D.: I, kako je napredovala karijera?

J. T.: To je bila πestogodiπnja baletna πkola, a kad sam trebala iÊi na diplomski ispit, πto se toËno podudarilo smojom maturom, oπtetila sam si na neki naËin palac i uplaπila sam se da Êu ostati bez palca, te nisam poloæila 6.razred baletne πkole. Tadaπnja direktorica Ines IvaniπeviÊ dopustila mi je da uz 8. razred gimnazije poloæim joπ jedan-put 6. razred baletne πkole, i zapravo sam tu πkolu zavrπila zajedno s velikom maturom. Ipak sam uspjela, usprkospovrijeenoj nozi (vrlo sam disciplinirano leæala), otiÊi i na maturalno putovanje, koje je za ono vrijeme bilo neobiËno.Iπli smo u Veneciju, Milano, Pariz, Zürich, Insbruck, πto zahvaljujemo naπem razredniku Smolecu. Bilo je lijepo.

J. D.: Zavrπili ste baletnu πkolu i poslije se niste odluËili za...

J. T.: Mislila sam da Êu se baletom baviti samo kao nastavnica, nikad nisam mislila da Êu plesati u kazaliπtu, nikadnisam iπla ni na kakvu audiciju jer mi je nakon zavrπetka baletne πkole direktorica ga IvaniπeviÊ rekla: - Jasna, mi æelimo da ti doeπ raditi kao nastavnica u baletnu πkolu. Æeliπ li ti to?- Moæete misliti. Naravno da æelim!Rekla mi je da moram upisati neki studij koji Êu moÊi pohaati paralelno s poslom u baletnoj πkoli. Ja, koja sam æel-jela studirati zemljopis, tog sam se trenutka odluËila za povijest umjetnosti i njemaËki jezik. Prva je godina dobro iπla- i balet i studij, ali druge godine studija dobila sam joπ jedan razred u baletnoj πkoli i morala sam odustati od

sl.4. Jasna TomiËiÊ u radnoj sobi u

Povijesnom muzeju u Zagrebu

snimio: Miroslav Juhant, Zagreb

sl.5. Jasna TomiËiÊ s kolegicom prije

panoramskog leta iznad Varaædina (nije

datirano)

138 njemaËkoga jer nisam mogla prisustvovati svim satovima, kojih je u ono vrijeme bilo jako puno. Prof. Gamulindopustio mi je da upiπem jednopredmetni studij, tako da sam od druge godina bila na jednopredmetnome studijupovijesti umjetnosti, a balet sam radila honorarno. Kasnije su me pozvali i u πkolu za ritmiku i ples gdje sam takoerdræala nastavu klasiËnog baleta. U roku Ëetiri godine sam diplomirala, i to u ljetnom roku, iπlo mi je dobro. I ondasam shvatila da sam zapravo izvrsno odabrala, da je to ono Ëime se æelim baviti.

J. D.: Je li neπto bilo presudno za odabir povijesti umjetnosti, nekakav dogaaj, poticaj, neπto πto vas je privuklo?

J. T.: Rekla sam vam da sam razmiπljala o zemljopisu, koji mi je bio vrlo drag predmet. Povijest umjetnosti tada uπkoli nije postojala kao predmet. No mi smo u VII. gimnaziji na Gornjem gradu imali jednu sjajnu profesoricu koja jezakljuËila da nitko od nas u 5. razredu nije talentiran za slikanje, pa nam je dræala satove povijesti umjetnosti i vodilanas na izloæbe. Te godine bila je sjajna izloæba francuske tapiserije u Muzeju za umjetnost i obrt, Henry Moore iRavenna. Povijest umjetnosti i povijest glazbe imala sam u baletnoj πkoli, tako da sam imala neka predznanja. I kadasmo bili na maturalnom putovanju i hodali po Louvreu, ja sam prepoznavala poznata imena, a za nagradu (ima utome neke simbolike) πto sam uspjeπno maturirala mama mi je kupila BatuπiÊevu Povijest umjetnosti, iako tada joπnisam znala da Êu to studirati. Nisam trebala polagati prijamni jer sam maturirala s odliËnim uspjehom, a dodatnipoticaj bio je nagovor profesorice IvaniπeviÊ da upiπem neπto πto Êu moÊi studirati uz baletnu πkolu. Ona je inzisti-rala da njezini nastavnici baleta i plesa imaju visoku struËnu spremu. Nije æeljela raditi s ljudima koji imaju zavrπenusamo gimnaziju.

J. D.: Zavrπili ste, diplomirali - i πto onda?

J. T.: Onda sam shvatila da nemam posla. Iako sam stvarno sve ispite poloæila s odliËnom ocjenom. Tada je bilomalo ispita na povijesti umjetnosti, ali dobiti peticu od prof. Gamulina u ono je doba bilo neπto o Ëemu se priËalo.Dva puta sam bila na terenu s prof. Prelogom, koji me zapazio nakon treÊe godine. Obraivala sam grad Krk. A tegodine, nakon diplome bila sam na terenu na jugu jadranske obale: u Stonu, Malom Stonu, Trstenom, a u jesen Ëaku Cavtatu. To su bila prekrasna vremena. Joπ neozbiljna, imala sam 22 godine i diplomu. I dalje sam radila u balet-noj πkoli. I u jednom sam trenutku Ëak imala i puni broj sati za redoviti radni odnos, tako da mogu reÊi da sam veÊza vrijeme studija odraivala radni staæ. Ne dugo, ali... I sada sam u mirovini s 40 godina staæa. InaËe ne bih joπ bila.Radila sam u srednjoj baletnoj πkoli na Gornjem gradu i u πkoli za ritmiku i ples, a predavala sam povijest umjetnostii povijest glazbe i u III. gimnaziji u Kuπlanovoj. Preko dr. Bauera (moji roditelji, i otac i majka, bili su dobri s njim i iπlismo mu u posjetu) sam upoznala direktoricu varaædinskog muzeja prof. Mirjanu IlijaniÊ, koja mi je ponudila mjestokustosice u Gradskome muzeju Varaædin. To je bilo usred πkolske godine. Morala sam ostaviti svoje ake u baletnojπkoli i πkoli za ritmiku i ples. Ipak sam odluËila otiÊi u Varaædin jer sam praktiËki bila bez posla dvije godine nakondiplome. Mislila sam otiÊi na dvije godine, Ëinilo mi se vrlo avanturistiËki otiÊi od kuÊe. Tada sam veÊ imalazaruËnika, ali mogla sam otiÊi. Iako, kad sam se naπla sama u podstanarskoj sobi... nije mi bilo baπ jednostavno.Soba je bila hladna, bez grijanja, imala sam samo malu elektriËnu peÊ. Meutim, poËela sam raditi, oboæavala samStari grad. Poseban je osjeÊaj otkljuËavati Stari grad, to je neπto πto moæete doæivjeti samo ako stvarno volite onoπto radite. I danas sam zaljubljena u varaædinski Stari grad i nikad mi nije bilo teπko iÊi tamo raditi, iako sam se naπlapred velikim problemom jer je moj prvi zadatak bio postaviti zbirku stakla. Ne znam kako je danas, ali u ono se vri-jeme o umjetniËkom obrtu nije uËilo apsolutno niπta. A imala sam samo dvije knjige, jednu koja je govorila opÊenitoo izradi stakla kroz povijest i jedan katalog bidermajerskog i arhivskog stakla negdje iz BeËa, bez ijedne slike. Ondasam, zajedno s jednom ËistaËicom, donijela sve staklo na stol u sobu. Moja je jedina procjena bila: ovo je æuto, ovoje plavo, ovo je bijelo... Niπta nisam znala. Ali - poËela sam raditi, opisivati. Razmiπljala sam: ako znam opisati jednuzgradu na terenu za prof. Preloga (πto mi je izuzetno pomoglo u radu kao kustosici), moÊi Êu opisati i Ëaπu. Ona imasvoju strukturu i svoju arhitekturu, i upravo sam je tako poËela opisivati. Literature uopÊe nije bilo, nije bilo nihrvatskih naziva za opis takvog predmeta: πto je baza, πto je noga, πto je kupa? Bojim se da u hrvatskom jezikustruËnog nazivlja nema ni danas. Susrela sam se s jednim izrazom koji nisam znala. Pitala sam sve za koje sampretpostavila da bi mogli znati πto to znaËi, a onda sama takvo staklo nazvala prelijevano staklo. I vidim da se kus-tosi danas koriste tim nazivom koji sam ja izmislila. Onda sam u opisu, u obradi, dakle u inventiranju predmetaupotrebljavala njemaËke izraze jer Nijemci imaju nazive baπ za sve. Prvi je moj posao bio vrlo lijep - obrada zbirkestakla uz proslavu 40. godiπnjice Gradskog muzeja Varaædin. Kasnije sam to objavila u godiπnjaku GMV-a, i to mi jebio struËni rad.

J. D.: Da se vratimo malo uvjetima rada u GMV-u. Lijepo je otkljuËavati Stari grad, Ëovjek se osjeÊa kao da je vlasnikdvorca ili grofica. Kako je bilo ljeti, kako zimi, kakve ste imali uvjete za rad?

J. T.: To je posebna priËa. Nikakve. To je uæasno hladna zgrada u kojoj nijedan prozor nije “dihtao”. Gdje god stestajali, bio je propuh. Grijalo se samo u kancelarijama, i to, naravno, drvima i ugljenom. Ja sam, doduπe, dolazilauvijek u toplo jer bi ËistaËice doπle prije mene. Imali smo ledenu kupaonicu, s ledenom vodom, i zahod. Samo je natome mjestu u Starom gradu postojala voda. To je potrajalo sve do obnove Staroga grada.

139139J. D.: Tko je sudjelovao u obnovi?

J. T.: Pa, bilo je nekih radova joπ u vrijeme prof. IlijaniÊ, onih najnuænijih. Kroviπte je bilo u uæasnom stanju, ruπili su sedimnjaci i ona je vrlo odluËno otiπla tadaπnjem predsjedniku Skupπtine grada i rekla mu da Êe on biti odgovoran akona nekoga padne dimnjak. Ja se to u ono vrijeme ne bih usudila, ali ona jest, jer je ipak bila priznata struËnjakinja icijenjena osoba u Varaædinu. I stvarno smo dobili novac. Ali u to se vrijeme krovovi nisu obnavljali kao danas, i kakosam ja kasnije radila jer mi je to bila dobra pouka. Izmijeπao se novi i stari crijep i promijenila poneka greda, tako dasmo sve to morali baciti kad smo radili temeljitu obnovu. Ipak sam gledala kako ona to radi, uz nju sam uËila. Onaje dosta posla prepuπtala meni. Bilo joj je teπko s novim naËinom financiranja i izradom programa jer nije imala nivremena - bavila se znanstvenim radom. Meni je na neki naËin omoguÊila da nauËim ravnateljske poslove. Pisalasam sve programe, sve izvjeπtaje. Morala sam raditi praktiËki s radnicima, a to mi je poslije, kad sam postala direk-torica GMV-a, znatno pomoglo. Kad sam bila u dilemi prihvatiti mjesto direktorice Muzeja ili ne, samu sam sebetjeπila time da sam sve to zapravo veÊ radila. Ako ne bude iπlo, odustat Êu. Meutim, eto, bila sam 13 godina direk-torica. Ali da se vratim na ono πto ste me pitali - ljeti je posjetiteljima bilo ugodno doÊi u Stari grad. Kada su nas vid-jeli kako po ljetnoj vruÊini sjedimo u Ëarapama i debelim suknjama, pitali su: Jeste li vi ludi?A nakon pola sata traæili su vestu...

J. D.: I vi ste se suoËili s organizacijom rada u muzeju, ravnateljskim poslovima, graevnim radovima... Kako ste se utome snaπli? Koliko ste dugo bili ravnateljica?

J. T.: Direktoricom sam postala 1973. i ostala sve do svog odlaska u Zagreb 1986,. Ëetvrti mandat veÊ je bio utijeku...

J. D.: Mlada ravnateljica...

J. T.: Da, u 33. godini. Profesorica IlijaniÊ morala je otiÊi u mirovinu, dvaput su joj produæivali mandat kao vrπiteljiciduænosti, ali zakon nije dopuπtao viπe. Nitko se nije æelio kandidirati jer Grad ljudima nije nudio niπta - ni stan ni biloπto drugo. Onda su me poËeli nagovarati da ja to prihvatim. U Muzeju nas je tada bilo malo - dvanaestero, a imalismo jako mnogo zgrada: Stari grad, palaËu Sermage, tadaπnji Muzej revolucije i Etnografski odjel - dakle Ëetirimjesta i samo dvanaest zaposlenih, od toga samo pet struËnjaka s visokom struËnom spremom, svi smo morali biti“sveznajuÊi”. Recimo, ja sam se u Kulturno-povijesnom odjelu morala baviti staklom, porculanom, drvom, oruæjem,tepisima, svim i svaËim. Istodobno sam, s obzirom na to da nismo imali kustosa u Galeriji slika, morala postavljatisve izloæbe u Galeriji. To je bio i najveÊi dio mog posla jer izloæba u Varaædinu ne moæe trajati tri mjeseca kao npr. uZagrebu, nego se praktiËki svakih 14 dana mora mijenjati izloæba. Bilo je veoma mnogo fiziËkih poslova - sama samstavljala grafike pod staklo, ali ih nisam dizala na zid. Radila sam svaki postav izloæbe i pisala sve tekstove katalogâ.To nisu tako veliki katalozi, ali svi katalozi svih izloæbi moj su rad. Mnogo je toga trebalo uËiniti, a i pisati izvjeπtaje oodræanim izloæbama. Tako sam u jednom trenutku odluËila da Êu napraviti kompletni inventar Galerije slika (djelo-miËno ga je napravila kolegica MirkoviÊ, koja je prije mene bila kustosica u Muzeju). To sam sve sredila i poËelaobraivati grafiËku zbirku oko tisuÊu grafiËkih listova, uz sav ostali moj rad na staklu, porculanu i svemu ostalome.Ali svi zaboravljaju jedno: mi kustosi u ono smo vrijeme bili i vodiËi. Znala sam dnevno voditi devet grupa. Doπla bicijela πkola, a prof. IlijaniÊ je zahtijevala da se svaki razred vodi posebno. Ja sam kao direktorica to kasnije ukinula,jer - doπla bi πkola i praktiËki bi projurila kroz muzej. Niπta nisu Ëuli, niπta ih nije zanimalo, ali su posjet morali “odra-diti”. Okupila bih ih oko zdenca u Starom gradu, kratko im ispriËala povijest grada Varaædina, rekla im πto Êe vidjetiu Muzeju i pustila ih da protutnje kroz muzej. Mislim da je to bila veÊa korist od voenja svake grupe zasebno, priËemu se svaki put trebalo prilagoditi dobi uËenika i razredu. Uglavnom niπta nisu znali o Varaædinu i morali smo imsve tumaËiti. No bilo je i razreda iz Varaædina koji bi doπli dobro pripremljeni i s njima je bio uæitak raditi, ali to mi jeoduzimalo viπe od pola radnog vremena, tako da je neki ozbiljniji znanstveni rad ili neπto sliËno jednostavno bilonemoguÊe. To je bilo svaπtarenje. Mislim da je to sudbina svih muzeja u kojima struËnjak nema svoju zbirku kojoj bise iskljuËivo posvetio i kasnije mogao magistrirati i doktorirati ako je ambiciozan. Morala sam se baviti i arhivskomgraom. Kolegica IlijaniÊ i ja podijelile smo se i svaka je trebala obraditi jedno razdoblje povijesti Varaædina. Meni sudodijelili 18. st. na kojemu sam kasnije htjela doktorirati, ali nisam...

J. D.: Kako ste se uz toliki posao uspjeli udati?

J. T.: To je bilo odmah nakon mojega dolaska u Varaædin. Moj je suprug bio arheolog i dobio je mjesto arheologa,takoer u Gradskome muzeju Varaædin. Nekako je bilo logiËno, kad smo veÊ u malom gradu, da ne æivimo odvo-jeno, da se ja brinem o njemu. I tako smo se vjenËali, ali nismo imali stan. Bili smo, naravno, podstanari. Nismoodmah imali djece, sina sam dobila kasnije, u 28. godini. No i dalje smo bili podstanari. Æivjela sam vrlo, vrlo skrom-no i vrlo teπko. Nisam imala ni tekuÊe vode. Dakle, pranje pelena u dvoriπtu nad pumpom... A doπla sam iz zagre-baËke sredine u kojoj sam sve to imala. Dok ste mladi, sve moæete. No onda smo dobili gradski stan i ipak je krenu-lo nabolje. Poslije smo dobili joπ jednog sina. A onda joπ jednog sina...

sl.6. Jasna TomiËiÊ, snimljeno u veljaËi

1976.

sl.7. Jasna TomiËiÊ sa sinovima, snimljeno:

IX. 1976. u Varaædinu

140140

J. D.: Vratili ste se u Zagreb. Zaπto?

J. T.: Ponajprije zbog obiteljskih razloga. Mama mi je ostala sama u kuÊi, a pobolijevala je. Nije htjela doÊi k meni uVaraædin. U to sam vrijeme imala lijep stan, s centralnim grijanjem i svim uvjetima. Djeca su imala druπtvo, dobreπkole, imala sam ugled u Varaædinu. Htjela sam ostati da otvorim Stari grad, to mi je bila velika æelja, a tada supreda mnom bile joπ dvije faze do zavrπetka njegove obnove. VeÊ sam Ëetvrti put bila izabrana za direktoricuMuzeja. Tada me nazvao kolega Gagro i rekao:- Jasna, ti moraπ dati molbu. Mi te Ëekamo da doeπ u Povijesni muzej Hrvatske. Taj muzej treba oæivjeti.Dao mi je priliku, razmiπljala sam neko vrijeme. Shvatila sam da neÊu moÊi financijski podnijeti studij svoga sina uZagrebu, a nisam ga mogla prepustiti na brigu mojoj majci. Osim toga, imala sam 49 godina i, ako ostanem dokraja mandata da otvorim varaædinski Stari grad, nitko me viπe neÊe zaposliti u Zagrebu. I to je bilo presudno -donijela sam æivotnu odluku zbog koje se danas sama sebi divim jer je bila veliki rez. Otiπla sam iz tada jednog odnajboljih muzeja u Jugoslaviji, varaædinskoga Gradskog muzeja (πto su svi rekli na proslavi njegove 60. godiπnjice).Kasnije je, kao πto znate, nominiran za osam najboljih muzeja u Europi, a mislim da je u tome i dio mojih zasluga.Doπla sam u Povijesni muzej Hrvatske koji je bio na poËetku ureenja. Privuklo me, naravno, to Povijesni muzejHrvatske. Kad sam vidjela u kakvom je stanju, a veÊ sam donijela odluku i bila u tome muzeju, shvatila sam da samna samom poËetku, kao πto sam bila u Varaædinu: da nema grijanja, ni tople vode, ni depoa, niËega. Sve πto samveÊ uspjela napraviti u Varaædinu tu me ponovno oËekivalo.

J. D.: Da, samo πto ste u Varaædinu bili mladi i ambiciozni...

J. T.: U to sam doba ja joπ uvijek bila mlada. Nisam osjeÊala godine, nisam imala nikakvih zdravstvenih problema, avoljela sam izazove i uvijek bih govorila:- ©to je teæe, to je meni lakπe.To je nevjerojatno, ali nije samohvala, stvarno je iπlo i kad je sve bilo bezizlazno. Znate πto, mislila sam da Êe mi bitilakπe u Zagrebu i da Êe mi sva vrata biti otvorena jer je to ipak nacionalni muzej. No sva su vrata bila zatvorena, ibilo je vrlo teπko. Jedino πto je bilo izuzetno pozitivno bilo je to πto sam imala sjajne struËnjake u Muzeju.

J. D.: Tko je zatvorio vrata?

J. T.: Mislim da nije postojao nikakav interes da se Povijesni muzej razvija. I kao πto vidite, joπ i danas, 2006.,Hrvatski povijesni muzej nacionalni je muzej bez stalnoga postava. Vi nigdje u Hrvatskoj ne moæete vidjeti izloæenuhrvatsku povijest, a to je bio moj cilj. Najprije sam mislila da Êe palaËa Rauch biti primjerena zgrada. Onda sam svremenom shvatila da je to ipak nemoguÊe i da Muzej treba dobiti novu zgradu. Koliko se sjeÊam, Povijesni jemuzej joπ za ondaπnje dræave bio jedan od Ëetiri prioriteta za izgradnju, uz SveuËiliπnu knjiænicu, Modernu galeriju iArhiv. Ali...

J. D.: I sve je nekako napredovalo osim Povijesnog muzeja...

J. T.: Da. A on je najstariji muzej u Zgrebu. Stariji su Zadar i Split. Godine 1846. osnovan je Narodni muzej. To jezapravo izvoriπte Povijesnoga muzeja. Iz njega su prvi krenuli prirodoslovci, koji su takoer “privremeno” otiπli uTeatar Amadeus i joπ su danas ondje. Drugi je Arheoloπki muzej, koji je dobro proπao jer je dobio palaËu Vraniczany(Vraniczany-Hafner, op.ur.). Povijesni je dio bio neko vrijeme u Strossmayerovoj galeriji. Ja to sve znam iz literature,niËega se toga ne sjeÊam.

Tadaπnja ravnateljica Povijesnog muzeja rekla je da je oduπevljena dobivanjem zgrade palaËe Rauch i da je torjeπenje. Ali zbirke su se popunjavale i Muzej se πirio. Bilo je sve manje prostora za izlaganje. Zapravo, Povijesnimuzej je muzej-depo. Jer oni danas (a to sam radila i ja) postavljaju izloæbe u pet soba. A ako se radi velika izloæba,mora se postavljati u tuem prostoru. Tako je Stjepan RadiÊ bio u UmjetniËkom paviljonu (s kojim smo imali vrlolijepu suradnju), a izloæba karata odræana je u Muzeju za umjetnost i obrt.

sl.8. Otvorenje retrospektivne izloæbe

Gabrijela Horvata u Gradskom muzeju

Varaædin, snimljeno: 26. IX. 1979.

sl.9 Jasna TomiËiÊ i Antun Bauer u vrijeme

izloæbe Æivjeti s ratom protiv rata, snim-

ljeno: 1992.

141

sl.10. Jasna TomiËiÊ kao mlada direktorica

Gradskog muzeja Varaædin (nije datirano)

sl.11. Jasna TomiËiÊ na sveËanosti obil-

jeæavanja neke vaæne obljetnice u

Gradskom muzeju Varaædin (nije datirano)

sa æupanom i gradonaËelnikom »ehokom

J. D.: ©to ste vi preuzeli u Hrvatskome povijesnom muzeju, neku zbirku ili...?

J. T.: Ne, ja sam preuzela samo mjesto direktorice, nisam preuzela nijednu zbirku. Sve su bile popunjene. Bila samsamo direktorica. Na neki sam naËin bila zaposlena samo zato da vodim radove na palaËi. Do tada je bilo gotovokroviπte i glavna fasada, a mene je Ëekalo ureenje ostalih fasada, i to je trebalo biti gotovo do Univerzijade. Ipak,dosta sam nauËila tijekom radova na varaædinskom Starom gradu jer sam imala izvrsnoga nadzornog inæenjera uzkojega sam nauËila izuzetno mnogo, kao i uz kolege iz Restauratorskog zavoda Hrvatske, pokojnoga koleguMaticu. I - odluËila sam da fasade neÊemo samo tako “obnavljati”. Prozorski su okviri bili u potpuno raspadajuÊemstanju, na svim krilima, i ja sam predloæila da temeljito obnovimo fasade i zamijenimo sve kamene okvire. Imali smokomisiju koja je to pratila i prihvatila moj prijedlog. Naravno, to je bljesnulo. Dobili smo takva Ëetiri obnovljena krila,ali su ostala tri unutraπnja. Tada smo radili sasvim novi plan. Trebalo je promijeniti postojeÊe zgrade. Na kraju, nakonobnove govorilo se o podzemnom objektu u dvoriπtu gdje bi trebali biti depoi, gdje bi trebale biti radionice, ondazbog skloniπta . . . No sve to danas vjerojatno viπe nije aktualno.

Postojala je dvoriπna zgrada, nekada konjuπnica, ili tako neπto, koja samo πto nije otklizila u MesniËku ulicu. To samshvatila kao odreenu fazu radova. Dobili smo dozvolu da je sruπimo i sagradili smo repliku. Na svu sreÊu, saËuvaose nacrt te zgrade u knjigama jer ono πto sam ja zatekla viπe nije sliËilo prvobitnoj zgradi. I dobili smo dozvolu danapravimo tri kata, a ona je izvana izgleda kao prizemnica. I tu smo onda smjestili sve kustose, biblioteku, uredskiprostor, napravili smo kotlovnicu za tu zgradu i za palaËu - da oslobodimo palaËu. I onda smo radili u fazama...Sada kad sam Ëitala tekst svojega æivotopisa prisjetila sam se koliko su puta ti jadni ljudi u muzeju - tehniËkoosoblje, kustosi, uglavnom muπkarci, prenosili muzejske eksponate iz jednog krila koje se ureivalo u drugo krilo, dabi opet sve to vraÊali, i to po 101 put.

J. D.: Znam da ste postavljali izloæbe, o tome Êemo kasnije priËati, ali Ëini mi se da ste vi cijeli æivot samo gradili,popravljali, da vas je nekako dopala gradnja. Jeste li se upitali zaπto je tako? Najprije u Varaædinu, pa u Zagrebu...

J. T.: Ja mislim da je to zato πto veoma volim arhitekturu. Od svih umjetnosti arhitektura mi je najdraæa. Danas, kadputujem, ne idem gledati muzejske izloæbe ni postave, osim ako su u nekom dvorcu. Idem gledati graevine. I to jemoja ljubav. Mislim da su prof. Prelog i kolegica Marija LonËar pridonijeli tome πto sam zaista zavoljela arhitekturu -nauËili su me Ëitati. To se stvarno stjeËe terenskim radom, a vjerojatno je i moja sklonost takva. Uvijek gledam kakvesu zgrade danas, ali nemam smisla sebi neπto tako urediti, nisam imala moguÊnost da sebi neπto napravim. A tome straπno veseli.I danas kad doem u Varaædin, razveselim se kad vidim palaËu Sermage, koja je moj prvi obnoviteljski rad, a sad jeopet derutna i trebala bi novu sanaciju - bila je veliki izazov za mene. Tek se tada poËelo raditi ozbiljnije istraæivanjefasade. Nekad bi doπli struËnjaci i rekli:- Ovo Êemo pofarbati ruæiËasto, a ovo æuto.S fasade palaËe Sermage stvarno se skidala æbuka i na jednom smo dijelu pronaπli tragove prema kojima smomogli tako dobro obnoviti palaËu. Kad bih doπla u Graz i vidjela kako su mnoge barokne palaËe ureene, nisamvjerovala da bi to moglo postojati i u Varaædinu. Kad smo je obnovili u tri boje, stari su Varaædinci bili πokirani, amladi oduπevljeni. A ja sam bila toliko zaljubljena u palaËu da su mi radnici rekli kako Êe mi donijeti radni stol i tele-fon na trg, da mogu sjediti pred njom, gledati u nju i uæivati. Ona mi je bila prvoroenËe, a Stari grad...

J. D.: ©to je vaπe æivotno djelo? U Ëemu ste dali najviπe sebe?

J. T.: Vjerojatno je prva ljubav ona najjaËa, a to je Stari grad, iako ne mogu reÊi da se nisam davala i u svim ostalimposlovima koje sam radila s jednakim æarom i s istom ljubavi - i u Povijesnome muzeju.

J. D.: Kad smo razgovarale o vaπoj bolesti, rekli ste da je njezin uzrok bio vrlo veliki stres. Odnosi li se to na posao ilina privatni æivot?

142

J. T.: Na posao. Moæda Êe oni koji to proËitaju imati drukËije miπljenje o tome, ali - imala sam osjeÊaj da sam kaomuzealka u æivotu ipak neπto napravila. Radila sam puno poslova, postavljala zbirke, napravila bih nekoliko idejnihprojekata izgleda Povijesnog muzeja Hrvatske uvijek kad bi se negdje pojavila moguÊnost nekoga novog prostora.Æao mi je da sam jedan takav prostor, ne bih ulazila u imena, spomenula pred osobom koju sam molila za pomoÊza to da dobijemo tu zgradu, a u njoj je danas jedno ministarstvo. A ja sam nacrtala sve: ulaz, suvenirnicu, bib-lioteku - sve πto je u ono vrijeme bilo in. Dakle, danas je to otiπlo mnogo dalje. Isplanirala sam gdje bi sve bilepotrebne radionice i depoi i kako bi oni izgledali. Sve sam ja to ucrtala i predoËila. A u jednom sam trenutku doæiv-jela da jedna osoba kaæe kako ja nemam viziju muzeja (ne znajuÊi zapravo pravi razlog zaπto se to meni radi). To jebio razlog zaπto nisam bila ponovno izabrana za ravnateljicu muzeja, a ja sam dala do znanja da ja to viπe i neæelim. Naime, u jednom trenutku viπe to ne moæete... To je uvijek ispruæena ruka, uvijek nekoga neπto molite. Cijelisam æivot traæila sponzore - za suvenire, za kataloge. Imala sam sreÊe i u Varaædinu, i kasnije u Zagrebu. Uvijek samnalazila sponzore, Ëak i one koji su mi tiskali cijeli katalog. Znate πto znaËi tiskati katalog s mnogo stranica u boji...U Varaædinu su mi za izloæbe sve to radile tvornice - vozili su, dovozili i davali kad god je πto trebalo. Nije bilo proble-ma ni kad je pukao jedan hidrant u Starome gradu i kad sam imala poplavu. To je nevjerojatno, o tome moæemopriËati - naπlo se i papira i krpa da moæemo suπiti tepihe u galeriji jer je bila veljaËa, nismo ih imali kamo staviti, a bilisu u vodi cijelu noÊ... No moæda sam si utvarala, moæda drugi nisu tako mislili, ali mislim da sam neπto u svomemuzejskom radu znaËila. A onda dobijete takvu pljusku. Poslije sam Ëula πto je istina a πto ne, ali se viπe time nisamoptereÊivala. Cilj svega bio je zapravo dovesti nekoga drugog u muzej, a mene maknuti jer sam ljudima smetala. I tosu napravili na vrlo ruæan naËin. A ja sam cijelo vrijeme mislila da se to ne dogaa meni i da Êe se sad pojaviti netkou liku ministra kulture koji Êe reÊi:- Zaboga, dosta! Ljudi, πto vi to radite?Meutim, to se nije dogodilo i ja sam dala ostavku. Tada mi je pao kamen sa srca, ali kako je za Hrvatski povijesnimuzej vrijedio posebni zakon, mene je biralo Izvrπno vijeÊe. Dala sam ostavku Ministarstvu, ono Êe je proslijediti,mislila sam, sve Êe to biti gotovo za osam dana. Meutim, to je trajalo joπ tri mjeseca. Nisam mogla reÊi: Baπ mebriga za Muzej!

Mogla bih da nisam Jasna TomiËiÊ. Meutim, u Muzeju smo pripremali izloæbu Zastave kroz stoljeÊa, koja mi jeizuzetno mnogo znaËila. Ja sam prolistala dosta literature, ali nisam naiπla na izloæbu zastava kao posebnu izloæbunigdje u Europi jer je to vrlo komplicirano. I zato mi je drago da je moja posljednja izloæba, nisam je ja radila, ali samod snimanja nadalje sve pripremala, upravo ta sjajna izloæba koja ima katalog na hrvatskome i engleskom jeziku.

sl.12. Jasna TomiËiÊ u dnevnoj sobi snim-

ljena u vrijeme razgovora za Personalni

arhiv MDC-a; snimila: Jozefina

DautbegoviÊ, 12. IV. 2006.

143J. D.: ZnaËi, odliËno ste poentirali.

J. T.: Ja sam radila kao da Êu u Muzeju ostati joπ ne znam kako dugo, nije se znalo rjeπenje za mene, da bih u jed-nom trenutku zaista osjetila loπe ozraËje. Otiπla sam doktoru i molila da mi otvori bolovanje da se malo maknem odsvega. Ali izloæba je bila gotova i sveËano je otvorena. Mislila sam da se mogu malo odmoriti. U meuvremenu mise dogodila tragedija u obitelji - smrt moje prve unuËice, πto je moæda bila toËka na “i”. Dobila sam bolovanje -nikad dotad nisam bila na bolovanju, doktor mi je rekao: Odmorite se.

Nakon dva tjedna doæivjela sam moædani udar. To je bio rezultat svega. Da sam dala ostavku odmah u poËetku, kadjoπ nisam shvaÊala da se neπto protiv mene pokreÊe, moæda ne bih doæivjela moædani udar. A moæda i bih. To jedanas teπko nagaati.

J. D.: Kad usporeujete svoj æivot i rad u Varaædinu s onim u Zagrebu, Ëini mi se da vaπe emocije, one pozitivne ilijepe (ne samo zato πto je Ëovjek bio mlad) odnose prevagu u korist Varaædina. Jesam li u pravu?

J. T.: Pa, bilo je mnogo lakπe jer sam iz dana u dan na neki naËin struËno rasla, obiteljski rasla, prijateljski rasla -postajala sam graanka toga grada, stvarno cijenjena, sva su mi vrata bila otvorena. Tada se nije moglo bilo πtodogoditi u Varaædinu a da ja ne budem prisutna, a i meni je to bilo normalno. Danas mogu reÊi da je ipak bilodrukËije nego πto bi bilo da sam moæda bila u Zagrebu gdje bih bila jedna od muzealki u nizu mnogih muzeja ugradu. U Varaædinu su postojali kazaliπte, arhiv, knjiænica i muzej. I mi smo “drmali” kulturom grada Varaædina. U jed-nom je vremenu bilo izuzetno dobro - bio je raspisan samodoprinos za obnovu kulturnih dobara, πto je bio jedin-stveni primjer tada u Jugoslaviji. Obnovili smo kazaliπte, dio Staroga grada, tada sam bila u Izvrπnom vijeÊu Grada istvarno je sve iπlo dobro - stalno se neπto dogaalo i to vrlo lijepo, iako nije bilo lako. I u Zagrebu je bilo dobro,radile su se krasne izloæbe, mi smo uspjeπno radili - i najedanput je Povijesni muzej postao nezaobilazan. Nismoradili dvadeset izloæbi, radili smo dvije u godini, ali s krasnim katalozima. Borila sam se da katalog Muzeja postaneprepoznatljiv, da ima svoj vizualni identitet i da se kao takav pojavljuje u svijetu. PoËeli smo slati kataloge u svemuzeje za koje smo mi bili zainteresirani i u razmjenu dobivali fantastiËnu literaturu. U tih nekoliko godina dok sam jabila ravnateljica dobili smo oko 4 000 knjiga, πto je stvarno mnogo jer mi takvu literaturu ne bismo mogli kupiti.

J. D.: Odlazite li sad u Hrvatski povijesni muzej?

J. T.: Dok sam joπ bila u radnom odnosu, iπla sam na sva otvorenja jer sam to smatrala svojom duænoπÊu.

J. D.: Odræavate li komunikaciju s Hrvatskim povijesnim muzejom?

J. T.: S nekim ljudima da. Muzej mi πalje pozivnice za sva otvorenja kojih, naæalost, viπe nema mnogo. U prvo samvrijeme dobivala i sve kataloge na poklon, ali πto vrijeme viπe odmiËe... Recimo, nisam osjetila potrebu da idem napredavanja koja su se sad odræavala u Povijesnome muzeju jer me ipak na neki naËin boli to πto se sa mnomdogodilo. Ne viπe tako jako, ali me ipak boli. Æeljela sam svoj oproπtaj, odlazak u mirovinu, na neki naËin obiljeæiti. Jasam valjda jedina osoba koja je otiπla iz Muzeja a da se nije oprostila s kolegama. To visi negdje u zraku.

J. D.: Tko Vas je naslijedio?

J. T.: Kolegica PandæiÊ, s kojom sam radila i “gurala” prvu izloæbu Stare karte i atlasi.

J. D.: Koja Vam je izloæba ostala u najljepπem sjeÊanju? Za koju mislite da je najuspjelija, da ste imali najbolji katalog,najbolje reakciju javnosti, da je bila najposjeÊenija...?

J. T.: Takve su uglavnom sve izloæbe koje su odræane u Povijesnome muzeju jer su one bile vrlo znaËajne. Mislim daje posebno zanimanje i najbolji katalog Zastava kroz stoljeÊa. Vjerojatno bi taj uspjeh imala izloæba Stjepan RadiÊ danije bila 1991. i da je nakon mjesec dana nismo morali zatvoriti.

J. D.: ©to biste htjeli poruËiti muzejskoj struci, πto je, po vaπemu miπljenju, iz Vaπega dugogodiπnjeg iskustva, naj-vaænije u muzejskome poslu?

J. T.: Morate biti zaljubljeni u ono πto radite. Morate to voljeti. I ako imate sreÊu da radite samo zbirku, a ne moratepabirËiti kao πto sam ja morala, da tu zbirku stvarno volite, da je dobro obradite, da postanete superstruËnjak o tojzbirci, da moæete komunicirati s cijelim svijetom, a danas se to moæe, u moje se vrijeme nije moglo, te jednog danao tome napiπete magisterij, doktorirate - osjetite zadovoljstvo, nagradu za svoj rad. Titula nije toliko bitna, bitno jekoliko Êe vas kolege u svijetu cijeniti. Ja sam, recimo, u vrijeme Domovinskog rata prvi put shvatila da me cijene nesamo ljudi u Hrvatskoj nego i izvan nje. Pozivi da postavimo izloæbe o ratu u Hrvatskoj stizali su meni osobno iMuzeju iz cijelog svijeta. Ne znam kako su oni saznali za nas, kako se to proËulo. To je svojevrsna nagrada. Mislimda je velika Ëast kad vas muzealci iz Austrije zovu da im odræite predavanje kako saËuvati spomeniËku baπtinu u vri-

jeme rata. Oni su se pitali πto bi uËinili da stvarno do neËega doe. Ni mi nismo oËekivali rat, a kako smo se snaπli?Ja sam njima najedanput morala davati savjete πto i kako smo mi u ratu radili.

Treba samo voljeti ono πto se radi, biti zaljubljen u svoju zbirku i ona Êe vam postati najvaænija u jednom razdobljuæivota. I onda je prezentirati javnosti, da je i drugi zavole. To sam i ja æeljela jer volim varaædinski Stari grad, volim iPovijesni muzej, u krajnjoj liniji, to nisu samo ljudi, to su i stvari: prekrasne zbirke koje smo otkupili - Zbirka JelaËiÊ,Zbirka MaæuraniÊ. To su krasne stvari koje su mi se dogodile u æivotu, æeljela sam da i drugi preko mene, preko moggovora, prezentacije, kroz izloæbe zavole isto to πto volim i ja. Eto, mislim da je to onda najveÊa nagrada koja semoæe dobiti.

J. D.: Gospoo TomiËiÊ u ime MDC-a, najsrdaËnije Vam zahvaljujem.

J. T.: Hvala vama.

BIBLIOGRAFIJA

Katalozi izloæaba� Slikari i kipari Hrvatskog zagorja i Meimurja (od 1965.-1974. Varaædinski motivi, 1970.)� Ivan Rabuzin, 1971.� Barok Varaædina, 1971.� Tjedan kulture Varaædina u Kruπevcu, 1976.� Sadika Berber, 1980.� Keramika iz muzeja sjverozapadne Hrvatske . Galerija slika Varaædin, 4. - 22. lipnja 1980., Gradski muzejVaraædin, Varaædin, 1980.� 800 godina Varaædina, 1981.� OdjeÊa u proπlosti. 1181. - 1981. // Gradski muzej Varaædin, Varaædin, 1981.� Stjepan Stolnik, Varaædin, 1981.� Ivan Rabuzin - dizajn porculana i tekstila, 1981.� Martin Dvorski, 1984.� Retrospektiva Ivan Rabuzin, 1985.� Heda Ruπec, 1986.

Katalozi Hrvatskog povijesnog muzeja (predgovori)� Stare karte i atlasi Povijesnog muzeja Hrvatske. // Hrvatski povijesni muzej, 1987.� Proπlost i baπtina Vinodola. // Hrvatski povijesni muzej, 1988.� Pet stoljeÊa zemljopisnih karata Hrvatske. // Hrvatski povijesni muzej, 1989.� Hrvatske zemlje i francuska revolucija. // Hrvatski povijesni muzej, 1989.� Ivan MaæuraniÊ - ban puËanin. // Hrvatski povijesni muzej, 1990.� Stari zagrebaËki obrti. // Hrvatski povijesni muzej, 1991.� Odlikovanja I. dio. // Hrvatski povijesni muzej, 1991.� Stjepan RadiÊ. // Hrvatski povijesni muzej, 1991.� Narodni pokreti u Hrvatskoj. // Hrvatski povijesni muzej, 1993.� Ratkaji - Velikotaborski u hrvatskoj povijesti i kulturi. // Hrvatski povijesni muzej, 1993.� Znamenja vlasti i Ëasti u Hrvatskoj. // Hrvatski povijesni muzej, 1993.� Kriæevi iz fundusa Hrvatskog povijesnog muzeja. // Hrvatski povijesni muzej, 1994.� »ime se branila Hrvatska u Domovinskom ratu. // Hrvatski povijesni muzej, 1994.� Ferdo Quiquirez. // Hrvatski povijesni muzej, 1995.� Grbovi, grbovnice i rodoslovlja Hrvatskog povijesnog muzeja. // Hrvatski povijesni muzej, 1995.� Zastave kroz stoljeÊa. // Hrvatski povijesni muzej, 1996.

VodiËi Gradskog muzeja Varaædin (predgovori)� Galerija slika Varaædin. Varaædin, 1981.� Tito Varaædinu, Varaædin Titu: vodiË stalnim postavom. // Gradski muzej Varaædin, Varaædin, 1983.

Godiπnjak Gradskog muzeja Varaædin� Staklari 18. st. u Varaædinu. // Godiπnjak Gradskog muzeja Varaædin, 4 (1970.), str. 73-83.� Pedeset godina postojanja Gradskog muzeja Varaædin. // Godiπnjak Gradskog muzeja Varaædin, 5 (1975.), str. 5-11.� Zbirka stakla Gradskog muzeja Varaædin. // Godiπnjak Gradskog muzeja Varaædin, 6 (1981.)� ©ezdeset godina Gradskog muzeja Varaædin. // Godiπnjak Gradskog muzeja Varaædin, 7 (1985.), str. 5-30.

144

145Muzejski vjesnik - Glasilo muzeja sjeverozapadne Hrvatske� Galerija slika otvorena po treÊi put. // Muzejski vjesnik, 5 (1982.), str. 93-96.� Varaædinska brvnara. // Muzejski vjesnik, 6 (1983), str. 55-57.� Stari grad. // Muzejski vjesnik br.6. 1983.� Obnova Muzeja narodne revolucije Varaædin. // Muzejski vjesnik, 7 (1984.), str. 25-27.� Jubilej Gradskog muzeja Varaædin. // Muzejski vjesnik, 8 (1985.), str. 13-15.� Zbirka Dobrovoljnog vatrogasnog druπtva Varaædin. // Muzejski vjesnik, 9 (1986), str. 41-42.� Stari grad - Primjer odnosa jednog grada prema svojoj baπtini. // Muzejski vjesnik, 10 (1987.), str. 5-8.� Leskoπek Vilim (in memoriam). // Muzejski vjesnik, 18/19 (1996.), str. 130-131.

Vijesti muzealaca i konzervatora Hrvatske� Stari grad u Varaædinu. // Vijesti muzealaca i konzervatora Hrvatske, 1/2 (1986.), str. 12-13.� Obiljeæavanje 140. godina Narodnog muzeja. // Vijesti muzealaca i konzervatora Hrvatske, 1/2 (1987.), str. 26-27.� Buda 1686.: izloæba u povodu tristote godiπnjice osloboenja Budima od Turaka. // Vijesti muzealaca i konzerva-tora Hrvatske 3/4 (1987.), str. 36-37.� Star karte i atlasi Povijesnog muzeja Hrvatske: izloæba. // Vijesti muzealaca i konzervatora Hrvatske 3/4 (1987.),str. 27-28.

Informatica museologica� ©esdeset godina Gradskog muzeja Varaædin. // Informatica museologica, 16, 1/2 (1985.), str. 26-29.� Obnova palaËe OrπiÊ-Rauch i preprema za stalni postav Povijesnog muzeja Hrvatske. // Informatica museologica,20, 1/2 (1989.), str. 51-52.

Novine� Obnova Starog grada u Varaædinu. // Vjesnik, 1985.� Mali Ivek postaje πoπtar. // Vjesnik VIK-A, svibanj 1986.� Izloæba je kulturni dogaaj i takva treba ostat. // Glas Istre, 9. listopada 1994.� Muzej star 50. godina. // Vjesnik u srijedu, 17. listopada 1975.� 1981. godine ovaj Êe grad slaviti 800. godiπnjicu postojanja. // Borba, 1977.

»lanci u novinama Varaædinske vijesti� Bogati likovni izraz Garskog. // Varaædinske vijesti, 6. rujna 1979.� In memoriam Ivo Reæek. // Varaædinske vijesti, 13. rujna 1970.� 7 berlinskih realista. // Varaædinske vijesti, 20. rujna 1979.� Novi predmeti u Gradskom muzeju Varaædin. // Varaædinske vijesti, 10. oæujka 1980.� Izloæba Sadike Berber. // Varaædinske vijesti, 13. oæujka 1980.� Varaædinska tvornica sira. // Varaædinske vijesti , 2. listopada 1980.� Pokladna korza i sunËanica. // Varaædinske vijesti, 19. veljaËe 1981.� ZapoËela obnova Galerije slika. // Varaædinske vijesti, 5. veljaËe 1981.� Kako (ni) su Varaædinci proslavili 700. godiπnjicu. // Varaædinske vijesti, 5. oæujka 1981.� Kreacije na apstraktnim predmetima. // Varaædinske vijesti, 23. travanj 1981.� Zagorska æeljeznica. // Varaædinske vijesti, 4. lipnja 1981.� ©etnja kroz Varaædinsku povijest. // Varaædinske vijesti, 8. listopada 1981.� Bogatstvo izloæaka. // Varaædinske vijesti, 15. listopada 1981.� Zahvati na objektima kulture trajnog znaËaja. // Varaædinske vijesti, 19. studenoga 1981.� Opet u punom sjaju palaËa Praπinsky - Sermage. // Varaædinske vijesti, 10. prosinca 1981.� Prava muzika za pravi ambijent. // Varaædinske vijesti, 29. listopada 1981.� Lik - figura u novijem hrvatskom slikarstvu. // Varaædinske vijesti, 8. travnja 1982.� Meunarodni dan muzeja. // Varaædinske vijesti, 20. svibnja 1982.� Rijeπena dilema oko starosti brvnare. // Varaædinske vijesti, 22. srpnja 1982.� –uro MihinjaË - In memoriam. // Varaædinske vijesti, 9. rujna 1982.� SaËuvajmo saËuvano. // Varaædinske vijesti, 24. veljaËe 1983.� Izloæba Stanka Posavca. // Varaædinske vijesti, 5. svibnja 1983.� Meunarodni dan muzeja. // Varaædinske vijesti, 26. svibnja 1983.� Syntagma Musicum u Varaædinu. // Varaædinske vijesti, 11. listopada 1984.� SaËuvane velike povijesne vrijednosti. // Varaædinske vijesti, 2. veljaËe 1985.� Vaæno je saËuvati istine. // Varaædinske vijesti, 9. veljaËe 1985.� Potres ubrzao sanaciju. // Varaædinske vijesti, 16. veljaËe 1985.� Od grada grmlja do grada cvijeÊa (feljton u 3. nastavka), 8. oæujka, 15. oæujka, 22.oæujka 1985.

146 � Muzej u muzeju. // Varaædinske vijesti, 2. lipnja 1985.� Kontinuirani restauratorski radovi. // Varaædinske vijesti », 27. lipnja 1985.� Vratiti prvobitan izgled. // Varaædinske vijesti, 4. srpnja 1985.� Moderna galerija u Kuli. // Varaædinske vijesti, 11. srpnja 1985.� Iz jednog dva izloæbena prostora. // Varaædinske vijesti, 18. srpnja 1985.� Suradnja s udruæenim radom. // Varaædinske vijesti, 8. kolovoza 1985.� Novi prostor Muzeja revolucije. // Varaædinske vijesti , 25. srpnja 1985.� Neprekidan razvoj. // Varaædinske vijesti, 1. kolovoza 1985.� Stalna briga o Starom gradu. // Varaædinske vijesti, 15. kolovoza 1985.� Danaπnji uspjes - poticaj i obveza. // Varaædinske vijesti, 22. kolovoza 1985.� ©ezdeset godina Gradskog muzeja Varaædin. // Varaædinske vijesti, 14. studenoga 1985.� Meunarodni dan muzeja. // Varaædinske vijesti 15. svibnja 1986.� O danima Kumanova u Vraædinu. // Varaædinske vijesti, 1979.� Iz naπeg muzeja. // Varaædinske vijesti, 1980. (slijedi niz tekstova i fotografija znaËajnijih predmeta iz muzeja krozniz izdanja)� Varaædinski parkovi u proπlosti. // Varaædinske vijesti, 1984.

Mape serigrafija� Miljenko StanËiÊ I.� Miljenko StanËiÊ II.� Ivan LovrenËiÊ� Miroslav ©utej� Vasilije Jordan� Stari Varaædin grad

Emisije� Gost urednik u emisiji “Panorama”, Nede Ritz� Varaædin - tekst i sinopsis o povijesti Varaædina, urednik BuπiÊ

Film� Sinopsis za film Varaædin 800, redatelj Petar VeËek

Katalozi Varaædinskih baroknih veËeri(prigodni tekstovi o izloæbama koje sam pripremila)� Povijesni Varaædin, 1975.� Stari kositar, 1977.� Zbirka satova, 1978.

Razno� Gradski muzej Varaædin, Monografija Varaædin, Varaædin 1975.� Gradski muzej Varaædin, Monografija Varaædin, Varaædin, 1980.� Stari i novi Varaædin: fotografije. // Gradski muzej Varaædin, Varaædin, 1981.� 5 Theatralia u Gradskom muzeju Varaædin. // Kronika zavoda za knjiæevnost i teatrologiju JAZU, 1981.

� 6. Zbornik Ivan Rabuzin, Zagreb, 1992. (Objavljeni Ëlanci: Ivan Rabuzin (dizajn, porculan i tekstil), str. 162; Kreacijena upotrebnim predmetima, str.163.; Ivan Rabuzin - retrospektiva, str. 193.� Neki vredniji parkovi u okolini Varaædina. // Hortikultura, 1973.� Varaædinski parkovi u proπlosti. // Hortikultura, 1985.

� Zaπtita umjetnina u ratnim dogaanjima. // Neues Museum, br.3/4 (1993.)� Povijesni razvoj perivoja Varaædin do I.svj.rata. // Zbornik II. skupa o povijesnom nasljeu vrtne umjetnosti uJugoslaviji, 1986.� Kunstschatze aus Varaædin. // (predgovor katalogu), Furstenfeld, 1986.

� Programska knjiæica kojom se Varaædin predstavio Kruπevcu s dva ( 2) teksta� Kalendar Varteksa (u nekoliko godina razni tekstovi vezani uz fotografije (staklo, Varaædin, Hrvatsko zagorje)� TuristiËki VodiË Varaædina (tekst o povijesti grada)

Knjiga koju danas predstavljamo Baπtinom u svijet objavljena je na hrvatskome i engleskom jeziku. Prije deset go-dina, uoËi Oluje, Ogranak Matice hrvatske Petrinja u progonstvu objavio je, na hrvatskome i njemaËkom jeziku,jednako oblikovanu kao i ova predstavljena knjiga, knjigu Ive MaroeviÊa Rat i baπtina na prostoru Hrvatske. Kolikoje u tom trenutku knjiga bila angaæirana i znaËajna potvruje i podatak da je prvi tematski broj jedinoga struËnogËasopisa sluæbe zaπtite u Hrvatskoj Godiπnjaka zaπtite spomenika kulture Hrvatske s prvim radovima posveÊenimstradanju hrvatske kulturne baπtine u Domovinskom ratu, objavljen tek Ëetiri godine poslije.

Ivo MaroeviÊ u svojim je radovima i javnim nastupima uvijek aktualan i angaæiran. Njegov se angaæman neograniËava samo na objavljivanje znanstvenih radova u struËnim Ëasopisima i na sudjelovanje na brojnim savjeto-vanjima u zemlji i inozemstvu. Uvijek je iznimno korisno i u πiroj javnosti zapaæeno njegovo trenutaËno reagiranje udnevnom tisku na neka pogreπna razmiπljanja, postupke ili dogaaje, pri Ëemu se pojavljuje kao korektiv. Od nje-govih brojnih nastupa izdvojit Êu samo jedan. Joπ u doba rata, kada je znatan dio zemlje bio okupiran, u Veneciji,Puli i Rovinju odræano je savjetovanje Povijest i kultura Istre i Dalmacije u kontekstu mletaËke i europske povijesti,koje je sufinanciralo Ministarstvo kulture, potaknuto nastojanjem za oËuvanje mletaËke baπtine u Istri i Dalmaciji. Udoba kad nam je negirano pravo na velik dio domovine, mi smo se sami poËeli olako odricati dijela hrvatske kul-turne baπtine u ostalom dijelu zemlje. Ivo MaroeviÊ u Vjesniku tada ispravlja pogreπku i upozorava da je to hrvat-ska, a ne mletaËka kulturna baπtina, pri Ëemu ne spori nego naglaπava da je to i mletaËka umjetnost na hrvatskomtlu. Brojna su i zapaæena njegova sliËna reagiranja u javnosti, pri Ëemu je nerijetko ostao usamljen. Da te njegovepravodobne intervencije ne bi bile zaboravljene, pobrinuo se Ogranak Matice hrvatske u Petrinji, objavivπi ih uprethodnoj knjizi Ive MaroeviÊa Konzervatorsko novo iverje.

U ovoj knjizi, u dijelu o zaπtiti spomenika, autor je izdvojio πest svojih izlaganja odræanih na savjetovanjima uinozemstvu, u rasponu od 1974. do 1999. Godine 1974. upoznao je svjetske struËnjake okupljene u Rotterdamu sdosezima naπih struËnjaka u naËinu sanacije zidne vlage, koja nuæno mora prethoditi skupim i dugotrajnim zaπtit-nim radovima na zidnim slikama i crkvenom inventaru. Na primjeru crkve sv. Marije Snjeæne u Belcu prezentirao jenaËin sanacije zidne vlage elektroosmozom kao jednom od elektrofizikalnih metoda koja je tada prvi put primijenje-na na nekom spomeniku kulture u Hrvatskoj. »etiri godine poslije na savjetovanju u Pragu i Bratislavi, u referatu snaslovom Nova arhitektura kao dio novog æivota u povijesnim urbanim sredinama u Hrvatskoj, progovorio je ometodama koje se primjenjuju u izrazito delikatnom procesu interpolacije, a koje variraju u πirokom rasponu od fak-simila do kontrasta.

Na savjetovanju u Krakowu, u referatu Stambena kuÊa - konstruktivni element naselja, govorio je o stambenoj kuÊikao temeljnoj jedinici naselja, elementu bez kojega nema ni naselja, ni grada, elementu koji svojom tipologijom isvojim oblicima odreuje identitet naselja. Kao primjer vaænosti korektnoga i pravodobnog sagledavanjaurbanistiËkih problema navodi Kostajnicu. Baπ na tom primjeru treba se prisjetiti njegova apela i proroËanske rijeËiizreËene gotovo dva desetljeÊa prije, a objavljene u Ëasopisu Æivot umjetnosti, kada je savrπeno toËno predvidioπto Êe se dogoditi ako se sav tranzitni promet usmjeri preko planiranoga novog mosta. VeÊ je tada upozoravao:Ovakvo prometno rjeπenje, djelomiËno prejudicirano gradnjom mosta, na kraju Êe morati, bar na ovom najuæemdijelu gdje se Djed strmo ruπi prema Uni, izbrisati tu mekanu umirujuÊu liniju obale, sruπiti kuÊe, proπiriti cestu inadviti se nad rijeku kao pristaniπte, kao tvrdu zidanu obalu. A sitne prizemnice stisnute podno Djeda, utopljene usavijenu i krivudavu liniju ulice, bit Êe grubo izbaËene iz mjerila; postat Êe silom prilika kuÊe na obali, naÊi Êe se usasvim suprotnoj funkciji i logiËno je da Êe izgubiti bitku u prostoru. Bit Êe nereprezentativna arhitektura na gruboeksponiranom mjestu i disproporcija Êe iz dana u dan biti veÊa, dok i njih ne zahvate gusjenice buldoæera.

Kada je Ivo MaroeviÊ 1967. pisao taj upozoravajuÊi tekst, Kostajnica je tipoloπki bila grad s jednom koridornomuskom ulicom, leima okrenutoj rijeci, u Ëemu se Ëitala povijest tog grada. Kada je 1985. odræao spomenuto pre-davanje povijesna struktura grada joπ je djelomice bila oËuvana. Tipoloπki, to je danas grad s jednim jedinim nizomkuÊa okrenutih rijeci. Danas je to grad s kejom koji prati πiroka cesta, grad koji je izgubio svoj povijesni identitet.Naæalost, ta promjena nije bila rezultat ratnih stradanja na koja nismo mogli utjecati, nego iskljuËivo rezultat nerazu-mijevanja problema od onih koji su zaduæeni za rjeπavanje takvih problema.

Godine 1985. na meunarodnom savjetovanju u Splitu, iznimno zgusnutom i slojevitom gradu koji se razvio izrimske carske palaËe, Ivo MaroeviÊ je odræao referat Ëiji naslov veÊ dovoljno govori o vaænosti problema:Dokumentiranje graditeljskog naslijea, preduvjet, sastavni dio i izvor informacija za organiziranu zaπtitu povijesnih

IM 35 (1-2) 2005.

PRIKAZ / REVIEWPRIKAZ KNJIGE: MAROEVI∆, IVO. BA©TINOM U SVIJET // OGRANAK MATICE HRVATSKEPETRINJA, 2004.

DRAGO MILETI∆ Hrvatski restauratorski zavod, Zagreb

Baštinom u svijetMuzeološke teme - Zaštitaspomenika - ArhitekturaGlavni urednik: Davor SalopekNakladnik: Matica hrvatska,Ogranak PetrinjaGodina izdanja: 2004.Broj stranica: 272ISBN 953-6668-15-7

148 gradskih srediπta. Zaloæio se za interdisciplinarni pristup, standardizaciju svih vrsta podataka, ne samo podatakarelevantnih za zaπtitu spomenika kulture, nego demografskih, druπtvenih i ostalih podataka prikupljenih u INDOKcentrima.

Godine 1988. odræao je u Skopju, gradu koji je 1962. bio razoren potresom, predavanje Materijalna struktura i autentiËnost graditeljskog nasljea u svijetlu moguÊih zahvata na seizmiËkoj zaπtiti. Iskustva nataloæena nakonpotresa u Skopju i, posebno, nakon potresa na crnogorskom primorju i u Dubrovniku, gdje je aktivno sudjelovaokao Ëlan savezne komisije za obnovu Dubrovnika, upuÊivala su na nuænost promjena u pristupu sanaciji konstruk-cije povijesnih graevina. BuduÊi da pri takvim intervencijama nikada ne bi smjelo doÊi do gubitka ili djelomiËnogagubitka autentiËnog karaktera spomenika, zalaæe se za to da, ako neπto takvo zaprijeti struËnom intervencijom,treba smanjiti stupanj seizmiËke zaπtite. Danas smo preËesto svjedoci drastiËnih intervencija u konstrukcijespomenika, nakon kojih se neminovno gubi dio njihove autentiËnosti, πto se oËitovalo ne samo nakon potresa uStonu, nego i tijekom obnova i, posebno, prigodom adaptacija povijesnih zgrada za neku novu namjenu.

U »eπkom Krumlovu Ivo MaroeviÊ odræao je 1995. predavanje Spomenik kulture kao dokument, u kojemu upozo-rava na to da pri zahvatu u spomenik kulture treba teæiti da se maksimalno umanje napetosti izmeu fiziËke i idejneautentiËnosti spomenika kako bi se saËuvala πto veÊa spomeniËka vrijednost. Svjestan sloæenosti mnogobrojnih,prije svega teoretskih i metodoloπkih moguÊnosti koje Êe se pojaviti odmah poËetkom obnove oπteÊenih i sruπenihspomenika kulture, posljednjem poglavlju u knjizi Rat i baπtina u prostoru Hrvatske, objavljenoj 1995., daje naslovMoguÊnosti i zamke obnove. Ubrzo nakon poËetka obnove Ivo MaroeviÊ je upozoravao na pogreπke koje su semogle i morale izbjeÊi. Posljednje prezentirano predavanje u ovoj knjizi Ivo MaroeviÊ odræao je u inozemstvu, uParizu 1999. - Regija Banovina u Hrvatskoj - Iskustva u obnovi proËelja povijesnih crkava nakon ratnih razaranja.Nakon teoretskog razmatranja moguÊnosti koje su postojale u obnovi, praktiËne rezultate obnove analizira naprimjerima crkve sv. Lovre u Petrinji, crkve Uznesenja Blaæene Djevice Marije u Gori i drvene kapele sv. Barbare uBrestu Pokupskom.

Novijom hrvatskom konzervatorskom literaturom dominiraju radovi koji prezentiraju rezultate provedenih istraæivanjai izvoenja konzervatorskih radova na pojedinaËnim spomenicima kulture. Razmjerno malo radova sintetizira sva tabrojna iskustva, pa je, posebno s obzirom na tu Ëinjenicu, nemjerljiv doprinos konzervatora Ive MaroeviÊa teorijikonzervacije.

BOOK REVIEW: MAROEVI∆, IVO. TAKING THE HERITAGE TO THE WORLD, MATICA HRVATSKE PETRINJA SECTION, 2004

This article is a review of part of the book Into the World with the Cultural Heritage, by Professor Ivo MaroeviÊ, which relates to theconservation of monuments of culture. The work of Professor MaroeviÊ is not restricted to the publication of scholarly papers inspecialised journals and participation in conferences at home and abroad. His rapid reactions in the daily press to any erroneousthinking, procedures or events, in which he provides a corrective, are always extremely useful and well received in the generalpublic.In this work, in the part about the conservation of monuments, the author picked out six of his papers given as addresses at con-ferences abroad between 1974 and 1999. Recent Croatian conservatorial literature has tended to be dominated by papers present-ing the results of investigations and the execution of conservation works on individual monuments of culture. Relatively fewpapers have synthesised these numerous experiences, and, especially because of this, the contribution of the conservator IvoMaroeviÊ to the theory of conservation is immense. The book contains articles in Croatian and in English.

Uvod. Muzejski dokumentacijski centar (MDC) popratio je 20. izloæbu izdavaËke djelatnosti hrvatskih muzeja i galeri-ja 2001. godine meunarodnim struËnim skupom s temom Muzejske publikacije i novi mediji1. Velik interes i odazivstruËne publike te izlaganja 40 sudionika iz Hrvatske i inozemstva znatno su pridonijeli sagledavanju muzejskogizdavaπtva kao jedinstvene i specifiËne djelatnosti muzeja te upozorili na naprednu primjenu novih medija u muzeji-ma2.

UoËi 25. jubilarne izloæbe izdavaËke djelatnosti hrvatskih muzeja i galerija koja Êe se 2006. godine tradicionalnoodræati u sklopu Interlibera, MDC je zapoËeo s pripremama novoga meunarodnog struËnog skupa kojim Êeotvoriti joπ jednu muzeoloπku temu koja proizlazi iz kontinuiranog praÊenja aktualne problematike i suvremenihmuzeoloπkih tendencija.

Skup Êe biti posveÊen muzejima knjiæevnosti, postojeÊim i moguÊim odnosima muzeja i knjiæevnosti te je i naslov-ljen Muzej(i) (i) knjiæevnost(i). Tom Êe se tematikom prvi put u hrvatskome muzejskom okruæenju nastojati aktuali-zirati problematika knjiæevne baπtine kao segmenta hrvatske pisane baπtine u muzejima, njezina muzealizacijaprema suvremenim muzeoloπkim standardima, problemi knjiæevnih ostavπtina i donacija, projekti digitalizacijemuzejske, arhivske i knjiæniËne baπtine, izrada jedinstvenih popisa knjiæevne baπtine, kao i druga srodna pitanja iproblemi.

Anketa. Pripremama za skup prethodilo je anketno istraæivanje provedeno u studenome 2005. godine. Kratkim seanketnim upitnikom æeljelo istraæiti koliko javnost poznaje veÊ postojeÊe knjiæevne muzeje i zbirke u Hrvatskoj, po-stoji li potreba za osnivanjem novih knjiæevnih muzeja posveÊenih pojedinim knjiæevnicima te postoji li potreba zaosnivanjem muzeja hrvatske knjiæevnosti. Istodobno se nastojala ispitati zainteresiranost publike za tematiku muze-ja i knjiæevnosti, te senzibilizacija javnost na tu specifiËnu kulturoloπku i muzeoloπku tematiku kao najavu struËnogskupa.

Anonimnim anketnim upitnikom ispitanici su zamoljeni da na listiÊima odgovore na tri kratka pitanja. Prvim sepitanjem æeljela ispitati upoznatost graana s postojanjem muzeja i/ili muzejskih zbirki u Hrvatskoj koje suposveÊene nekome hrvatskom knjiæevniku (1. Znate li neki muzej ili muzejsku zbirku posveÊenu hrvatskomknjiæevniku?). Ispitanici su odgovarali potvrdno ili nijeËno, bez navoenja naziva muzeja odnosno muzejskih zbirkikoje poznaju. U drugom su pitanju zamoljeni da upiπu imena i prezimena hrvatskih knjiæevnika odnosno naziveknjiæevnih djela koji bi prema njihovu miπljenju trebali imati svoj muzej ili muzejsku zbirku (2. Koji bi hrvatskiknjiæevnik i/ili njegovo djelo trebalo imati svoj muzej ili muzejsku zbirku?). TreÊim, posljednjim pitanjem nastojalo sesaznati miπljenje o potrebi osnivanja muzeja hrvatske knjiæevnosti (3. Treba li Hrvatskoj nacionalni muzej knjiæevno-sti?). Ispitanici su odgovarali zaokruæivanjem odgovora da ili ne.

Istraæivanjem su obuhvaÊeni ispitanici muzejskih struËnih zvanja3 te graani4. Njihovi su se anketni listiÊi razlikovalibojom papira.

Rezultati ankete. Analizirana su 62 valjano ispunjena anketna upitnika ispitanika muzejske struke i 116 odgovoragraana.

Na prvo pitanje 65% ispitanika muzejske struke odgovorilo je da poznaje neki muzej odnosno muzejsku zbirkuposveÊenu hrvatskim knjiæevnicima, a 35% nije upoznato s tim. Usprkos oËekivanjima, graani su se pokazaliinformiranijima od muzejskih struËnjaka. Njih 78% poznaje neki od knjiæevnih muzeja/muzejskih zbirki u Hrvatskoj,a 22% nije upoznato s tom vrstom muzeja (v. graf. 1.)

U odgovorima na drugo pitanje ispitanici su nabrojili 50-ak imena hrvatskih knjiæevnika koji bi prema njihovumiπljenju trebali imati svoj muzej ili muzejsku zbirku. Kao πto se vidi iz grafikona 2., najviπe glasova dobio jeDragutin TadijanoviÊ (32 glasa), koji je uoËi provoenja anketnog upitnika proslavio svoj stoti roendan. Slijede gapo ukupnom broju glasova Miroslav Krleæa (31 glas), Tin UjeviÊ (28 glasova), August ©enoa i Antun Gustav Matoπ(ujednaËeno, s 25 glasova), Ivana BrliÊ-MaæuraniÊ (23 glasa), Marija JuriÊ Zagorka (12 glasova) itd.

Meu 31 ispitanikom koji su smatrali da Miroslav Krleæa treba dobiti svoj muzej iako on postoji u Zagrebu, u zgradina adresi Gvozd 235, Ëak je 14 ispitanika muzejske struke. Na popisu knjiæevnika koji bi trebali imati svoj muzejnalaze se takoer i Marin DræiÊ, kojemu je u Dubrovniku 1989. godine otvoren stalni postav Dom Marina DræiÊa teIvan Goran KovaËiÊ, Ëiji je Memorijalni muzej u Lukovdolu jedan od najnovijih i najsuvremenijih muzejskih postava6.

IM 35 (1-2) 2005.

INFOMUZEJI I KNJIÆEVNOST:©TO MUZEALCI I GRA–ANSTVO MISLE O MUZEJU HRVATSKE KNJIÆEVNOSTI?

SNJEÆANA RADOVANLIJA MILEUSNI∆ Muzejski dokumentacijski centar, Zagreb

1 Muzejske publikacije i novimediji: meunarodni struni skup,Zagreb, Muzej “Mimara”, 12. i 13.studenog 2001., Muzejski doku-mentacijski centar, Zagreb, 2001.

2 Izlaganja sudionika objavljena suu časopisu Informatica museologi-ca. 32 (3/4) 2001. i 33 (1/2) 2002.

3 Ispitanici muzejske struke anke-tirani su u MDC-u, a bili su tostručni djelatnici polaznici tečaja opreventivnoj zaštiti i MDC-ovci(4. studenog 2005.), polaznicistručnog ispita za muzejska zvanja(13. prosinca 2005.), članoviKomisije za muzejske knjižnice(16. prosinca 2005.).

4 Tijekom održavanja 24. izložbeizdavačke djelatnosti hrvatskihmuzeja (Zagrebački velesajam, 8. -12. studenog 2005.), MDC jeproveo anonimno anketno istraži-vanje posjetitelja izložbenog pros-tora MDC-a kao uzorak širegkruga građana.

5 Šterk, Slavko. Memorija Miroslav iBela Krleža (mali vodič) //Informatica museologica. 33, 1/2(2002.), str. 78-84.; MemorijaMiroslav i Bela Krleža.URL:http://www.mdc.hr/mgz/hr/

6 Benyovsky, Lucija. Ivan GoranKovačić i njegov zavičaj. Zagreb,Hrvatski povijesni muzej, 2003.

150

Rezultati pokazuju slabu upoznatost publike s postojeÊim memorijalima knjiæevnika u Hrvatskoj.

Vrlo visok postotak ispitanika smatra da u Hrvatskoj treba osnovati jedinstveni muzej knjiæevnosti. »ak je 87%muzejskih struËnjaka i 92% graana dalo svoj glas za muzej koji ne postoji u Hrvatskoj, a po njihovu bi miπljenjutrebao obogatiti hrvatsku muzejsku ponudu (v. grafikon 3.).

ZakljuËak. Visok postotak ispitanika koji poznaje neki od knjiæevnih muzeja potvruje njihov interes za tu vrstumuzeja. Opseæna pak lista knjiæevnih imena upuÊuje na poznavanje nacionalne knjiæevnosti i njezino visoko vredno-vanje.

No za muzeje je zabrinjavajuÊi postotak publike koja ne poznaje veÊ postojeÊe knjiæevne muzeje, πto upuÊuje napotrebu preispitivanja muzejske promidæbe i javne prezentacije muzejskog rada.

Potreba za osnivanjem jednoga novog muzeja - specijaliziranoga za umjetnost rijeËi i umjetnike pera, poticaj sumuzejskoj struci da svojim znanjem, uz pomoÊ financijaπa, postojeÊe grae te uz adekvatan prostor zadovoljeiskazanu kulturnu potrebu svoje publike.

Grafikon 2.: Koji bi hrvatski knjiæevnik i/ili

njegovo djelo trebalo imati svoj muzej ili

muzejsku zbirku?

Grafikon 1. Znate li neki muzej ili muze-

jsku zbirku posveÊenu hrvatskom

knjiæevniku

151

Anketni rezultati koji su otvorili to pitanje ujedno su i poticaj za organizaciju i odræavanje struËnoga meunarodnogskupa o muzejima i knjiæevnosti.

Najava skupa i tema. Na struËnom skupu nastojali bismo prvi put okupiti interdisciplinarnu skupinu koju bi Ëinilisuvremeni hrvatski knjiæevnici, kompetentni knjiæevni teoretiËari i povjesniËari, struËnjaci i znanstvenici iz muzeja idrugih baπtinskih ustanova, HAZU te s filozofskih fakulteta. Javno bi se iznijela i raspravila njihova miπljenja, znanja iiskustva te prijedlozi i ideje vezane za knjiæevnu baπtinu. Pozvanim izlaganjima i prezentacijama namjerava sesagledati muzejska prezentacija knjiæevnika i knjiæevnih djela u Hrvatskoj te dati uvid u suvremena muzeoloπkadogaanja na temelju reprezentativnih primjera u europskim knjiæevnim memorijalima.

Problematika Êe se obraditi unutar nekoliko πirih tematskih skupina:

� Muzej i knjiæevnost - knjiæevnost u muzeju (uvrijeæena percepcija pojma muzeja i ruπenje predrasuda; muzej kaoknjiæevna inspiracija; kako knjiæevnici zamiπljaju muzej knjiæevnosti; treba li knjiæevnost muzej),� Primamo donacije i ostavπtine (donacije, ostavπtine i muzejska graa knjiæevnika),� ©to viπe volite (muzejski postavi u ambijentalnom postavu, u novoj muzeoloπkoj realnosti ili virtualnom prostoru),� On je naπ sugraanin / ona je naπa sugraanka (veliki nacionalni muzejski izloæbeni projekti ili prezentacije lokalnogznaËaja),� Svako mjesto svoju legendu ima (puËko knjiæevno stvaralaπtvo u muzejskoj prezentaciji; radionice za djecu i sl.),� Muzejske publikacije kao knjiæevna djela (muzejski doprinos nacionalnom knjiæevnom korpusu),� Moæe i drugaËije (suradnja s knjiænicama, arhivima, kolekcionarima - lakπe, bræe, bolje),� U potrazi za knjiæevnikom (kamo s graom i zaπto: u muzej, knjiænicu ili arhiv)� Traæi se karta viπe (πto publika oËekuje i πto æeli, zna li πto joj sve moæemo pruæiti),� Knjiæevno djelo - trajni izazov i inspiracija (inspiracija za filmsku, kazaliπnu, glazbenu i likovnu interpretaciju; da li i zaizloæbenu prezentaciju)� Je li moderno i suvremeno nuæno i bolje (primjena multimedije i drugih suvremenih pomagala u izloæbenimprezentacijama; suvremene izloæbene koncepcije i izvedbe),� Spremimo knjige u muzej - imamo internet (je li suvremena tehnologija razlog za osnivanje muzeja knjiæevnosti)� Zaπto nikoga nema (promidæba i prezentacija muzeja i muzejskih zbirki knjiæevnosti),� Kako to rade drugi (iskustva inozemnih muzeja).

Uz zbornik saæetaka skup Êe pratiti i zbornik s integralnim izlaganjima svih sudionika. Nadamo se dobrom odazivui joπ uspjeπnijem radu struËnog skupa Ëiji Êe rezultati, vjerujemo, pridonijeti novim muzeoloπkim spoznajama, joπkvalitetnijem radu veÊ postojeÊih knjiæevnih muzeja, a moæda i otvaranju nekih novih.

Grafikon 3. Treba li Hrvatskoj nacionalni

muzej knjiæevnosti

152

MUSEUMS AND LITERATURE: WHAT MUSEUM OFFICERS AND THE PUBLIC THINK ABOUT A MUSEUM OF CROATIAN LITERATURE

On the eve of the exhibition of the quarter-centenary old publishing work of Croatian museums and galleries held, following thetradition, in 2006 as part of the fair Interliber, the MDC started preparations of a new international conference to open up anothermuseological topic for discussion, one stemming from the continuous monitoring of current issues and contemporary trends inmuseology. The conference was dedicated to literature museums, existing and possible relations between museums and literatureand was entitled Museum(s) and/of Literature.

Choosing this topic was aimed at bringing into focus the problem of the literary heritage in the Croatian museum environment, quasegment of the Croatian written heritage in museums, its musealisation according to contemporary museological standards, theproblems of literary bequests and donations, issues related to the digitalisation of museum, archive and library heritages, thedrawing up of comprehensive lists of the literary heritage, as well as similar issues and questions.

The preparations for the conference were preceded by an opinion survey carried out in November 2005. The brief survey wasaimed at finding out the extent to which the public was familiar with existing literary museums and collections in Croatia, whetherthere is a need to found new literary museums dedicated to individual writers, and to see whether it is necessary to found a gen-eral museum of Croatian literature. Part of the purpose of the research was to test public interest in the topic of museums and lit-erature, and to sensitise the public to this particular cultural and museal topic, as forerunner for the conference.

Documents

IM 36 repro - Muzejski dokumentacijski centar (MDC) · 2010. 4. 9. · IM 36 (1-2) 2005. TEMA BROJA TOPIC OF THIS VOLUME Muzej suvremene umjetnosti, Zagreb organizirao je Seminar