Héctor Germán Oesterheld & Francisco Solano Lópezelektronika. Njome se bavio iz hobija, u kutku koji mu je bio dodijeljen na ..... mom tavanu koji smo pompozno nazivali laboratorijem

www.fibra.hr | www.stripovi.com

B I B L I O T E K A O R K A P O S E B N A I Z D A N J A � K N J I G A � 3 1

Héctor Germán Oesterheld & Francisco Solano López

Orka_Specijal_31_Eternaut_KB.indd 1 26.06.2018. 17:56:41

P O S E B N A I Z D A N J AKnjiga 31EternautT E K S THéctor Germán OesterheldC R T E Ž Francisco Solano LópezI Z D A V A Č Naklada Fibra d.o.o.G L A V N I U R E D N I KMarko ŠunjićP R I J E V O DIrena RašetaR E D A K T U R ADarko MacanL E K T U R AJosip SršenD I Z A J NMelina MikulićT I S A KStega tisakN A K L A D A750 primjeraka

Srpanj 2018. ISBN 978-953-321-375-0 Copyright © Oesterheld/Lopez 2018

B I B L I OT E K A O R K A


Oduvijek me je fascinirala ideja romana Robinson Cru-soe. Dobio sam ga na poklon još kao dijete i pročitao sam ga vjerojatno više od dvadeset puta. Eternaut je najprije bio moja verzija Robinsona. Usamljen čovjek, okružen i zarobljen ne više morem već - smrću. I

nije više usamljen poput Robin sona, već je čovjek s obitelji, s pri-jateljima. Zbog toga partija truca, zbog toga mala obitelj koja živi u kućici u četvrti Vicente López, daleko od invazije koja nadire. Tako je trebalo biti. Ostalo ... Ostalo je naišlo samo, jednako kao što sam nailazi, rekli bismo, naš svakodnevni život. Objavljujući se u tjedniku, Eternaut se gradio tjedan za tjednom; da, postojala je glavna ideja, no konkretna stvarnost svakog nastavka neprestano ga je mijenjala. Tako su se pojavile situacije i likovi koje nisam mogao ni zamisliti na početku. Poput “Ruke” i njegove smrti. Ili poput bitke na River Plati. Ili poput zavarivača Franca, koji je na kraju ispao veći heroj od ijednog lika s kojim je priča započela. Sad kad razmišljam, pada mi na pamet da je možda upravo zbog nedostatka centralnog lika Eternaut jedna od mojih priča kojih se najradije prisjećam. Istinski junak Eternauta je kolektivni junak: skupina ljudi. Na taj način on odražava, iako bez prethodne namjere, moje intimne osjećaje: jedini junak koji vrijedi je junak “u skupini”, nikad individualni junak, nikad junak osamljenik.

Héctor G. Oesterheld

E T E R N A U T � 3



Bilo je gluho doba noći,

zamalo tri sata. U susjednim je kućama

vladao mrak: prozor moje radne sobe bio je jedini osvijetljen.

Bilo je hladno, no ponekad mi godi raditi uz otvoren prozor: promatranje zvijezda odmara ...

... i umiruje dušu, kao da slušam vrlo staru i vrlo dragu melodiju. Jedini šum koji je remetio tišinu bilo je lagano struganje nalivpera po papiru. Odjednom ...

Odjednom škripa. Škripa stolice preko puta mene, stolice rezervirane za one koji mi navrate na razgovor.

Koji vrag? Doista neobičan zvuk ... Zaškripalo je kao da je netko sjeo ...

Ali ...



Ovo ni spi-ritisti ne bi povjero-

vali ...

Međutim, čovjek uopće nije izgledao poput duha ...

Te pomalo grube ruke s izraženim venama bile su posve stvarne, sasvim ovosvjetovne.

i odjeća koju je nosio bila je stvarna i opipljiva, iako je bila napravljena od materijala ka-kvog nikad nisam vidio. Nije izgle-dao poput vune, svile, ni naj-lona ili ijedne druge sintetike.

Podigao sam pogled i susreo se s njegovim očima. Otvorio je kapke i letimice pogledao namještaj ...

... knjige, fotografije na zidu.

Pretpostavljam da sam na Zemlji ...

Nisam mogao ni zucnuti.

Njegov je izgled bio tako neobičan.

No, ponovo me pogledao i, ne znam ni kako ni zašto, ali iznenada sam se

ohrabrio.Nikad prije nisam vidio sličan pogled. Pogled čovjeka koji je toliko toga vidio da je sve uspio shvatiti.

Ne moraš mi odgovoriti, već znam da sam na Zemlji. Sredina je XX. stoljeća, oko godine

1957.Ovo

posljednje je rekao

promatrajući knjige na stolu. i časopise: jedan

dnevno--politički magazin

sa slikom Hruščova na naslovnici.

Vidim da puno pišeš. Čime se baviš?

Ovaj ... Scenarist sam ... Strip scena-

rist ...Strip scena-rist ... Ovo je doista

slučajnost ... Od tolikih kuća, naba-sati baš na tvoju ...

6 � E T E R N A U T


Hmm ... na to pitanje Nije lako odgovori-

ti ...

A ovaj ... Tko si ti?

Mogao bih ti dati na stotine ime-na i ne bih lagao: sva su bila moja. No ime koje bi ti možda bilo najra-

zumlji-vije ...

... bilo bi ono koje mi je dao svojevrsni filozof s kraja XXi. stoljeća ... Nazvao me ETERNAUTOM ... Kako bi jednom jedinom riječju

objasnio ...

... moj položaj putnika kroz

vrijeme, putnika kroz vječnost. Moj tužan i

usamljen slučaj hodočasnika kroz

stoljeća ...

Dozvolit ćeš mi to, je li? Ne treba mi ništa osim kutka u

kojem ću malo moći doći sebi ... Umoran

sam, strašno umoran. A moram

se odmoriti kako bih mogao nastaviti s

potragom ...

Jer to je ono što oduvijek činim: tražim, tražim,

tražim ...

U dotad smirenom glasu pojavila se tjeskoba. No, moje su misli bile usmjerene na problem preda mnom. Moja je kuća malena i nemam mjesta za goste.

Znam o čemu razmišljaš. Pri-je nego me odbiješ, prije no što mi kažeš ne, dozvoli mi da

ti ispričam svoju priču. Kad je ispri-čam, sve će ti biti jasno, čak i ...

... ovaj moj neobičan način pojavljivanja. i siguran sam

da ćeš mi htjeti pomoći ... Poslušaj ...

Slušao sam; ostatak te ...

... noći nisam radio ništa drugo doli slušao. Kao što je i rekao, kad

je završio priču, sve je bilo jasno. Toliko jasno da sam se užasnuo. Toliko bistro da sam prema njemu osjetio golemu sućut. No, neću ništa otkrivati

unaprijed: želim vas upoznati s

Eternautovom pričom onako

kako mi ju je on ispričao!

imao sam sreće stigavši ovdje ... Osjećam da ću se nakon toliko vremena moći malo odmoriti ...



Te noći - noći kad mi se život raspao - bilo je hladno, puno hlad-

nije nego ove noći.

Toliko je hladna bila noć da je cijela kuća

bila hermetički zatvorena. imaj na umu ovaj detalj jer

je o njemu - zbog činjenice

da je kuća bila potpuno zatvorena - sve ovisilo. Moja tri

susjeda i ja ...

... kartali smo truco. Vrlo se živo sjećam odličnih karata koje sam dobio ...

imam trideset tri za envido i prvi igram ... Ne mogu izgubiti ... No

pustit ću neka oni prvi zovu ...

Bacio sam bezazlenu četvrticu. Bio je red na Favalliju ...

Favalli je bio profe-sor fizike. Njegove dvije podjednako velike strasti bile su jedrilica u Olivosu i elektronika. Njome se bavio iz hobija, u kutku koji mu je bio dodijeljen na ...

... mom tavanu koji smo pompozno nazivali laboratorijem. i Lucas Herbert, bankovni službenik, također je bio lud za elektronikom.

Samo što je Lucasa zanimala radioaktivnost:

naumio je sam samcat napraviti Geigerov

brojač prema vlastitom dizajnu. No u tom je

trenutku imao daleko hitniju, iako ne toliko važnu misiju.

i, Juane? Kakva nam je prva

ruka?

Loša, Lu-case. Zovem

dalje ...

Bio je red na umirovljeniku Polskom, koji je na mom tavanu izrađivao violine.

Envido ...

Odahnuo sam: sad sam mogao iskori-stiti karte. Pravio sam se nevješt.

Envido, kažete?

Real envido!

Falta envido!

Naravno, s trideset i tri u ruci potpuno sam ga uništio. Još se uvijek sjećam Lucasova pobjedonosnog uzvika. Lucas je bio moj partner u igri i taj falta envido donio nam je pobjedu u prvoj ruci.

Sjećam se, također, da je Favalli, kako

bi sakrio svoj bijes, pojačao radio na kojem

je do tog trenutka vrlo tiho mrmljao hrapavi glas

Louisa Armstronga.



Želim poslušati vijesti.

... u nastavku upravo pristigla vijest ... Velika atomska ek-splozija na Pacifiku ... Suprotno najava-

ma ...

... Sjedinjene su države nastavile s atomskim pokusima ... Baš nam to otkriva ova nesreća: eksplozija nove vrste atomske bombe prouzrokovala je nevjerojatnu količinu radioaktivne prašine ...

Potpomognut vjetrom, radioaktivni se oblak kreće velikom brzinom prema jugozapadu. Više detalja u našim sljedećim vijestima u 23:30 ...

Kad će završiti s tim eksplozijama?

Njihov je “hobi” malo opasniji od

ovih naših ...

Dođavola i radio! dijeliš li, Juane?

Kad se stišao kratki ulet vanjskog

svijeta, vratili smo se svojem poslu. Vijesti nisu nimalo ublažile osjećaj zadovoljstva koje sam osjećao dok sam miješao karte. Bilo je dobro biti

okružen prijateljima tamo na tavanu, koji je za mene bio i više od mjesta gdje sam mogao slobodno uživati u glavnom od svojih hobija - izrađivanju modela

aviona.

Taj je tavan bio izravan dokaz mog uspjeha u životu. Ja, Juan Salvo, nisam bio bogat, no moja mi je mala tvornica transformatora omogućavala

lagodan život ...

... i jednostavne užitke koji su mi bili sve što trebam. Da, bio je to divan život, te ledene noći u mojoj kućici toploj poput gnijezda ...

Bilo je divno znati da na donjem katu moja žena Elena čita u krevetu.

Bilo je također div-no znati da u sobi do naše ...

... spava Martita, naša “nasljednica”. No, nisam imao puno vremena misliti na svu tu divotu koja me okruživala ...

No? Ju-ane, jesi li zaspao?

Favalli je imao kratak fitilj i slabo je skri-vao bijes zbog netom izgubljene partije.



Evo, Favo ...evo ...

Počeo sam dijeliti karte. No nisam prestao uživati u divoti trenutka koja me obuzela.

Nas četvoro ondje, na toplom tavanu, otporni na hladnoću koja je vani, u vrtu, napadala biljke.

Odvojeni od svijeta kao da se

nalazimo na otoku. Otoku

do kojeg je jedva

dopirala buka s obližnje avenije ...

Plačljivo gašenje kolektivnog “noktur-na”, brzi koraci jednog para što bježi pred hladnoćom, hrapavi prolazak auto-busa koji se probija kroz slabašan pro-met ...

Ponovo sam se morao vratiti u prozaičnu stvarnost truca.

Ne paziš, Juane? Zvali smo falta

envido!

Oprostite. Danas ...

Prekinula me nagla buka koja je došla s ulice.

Što se desilo? sudar?

je li to bio vrisak?

Pogle-dat ću...

Sjedni, Juane! Automobili su se sudarili, nećemo valjda zbog toga prekidati igru.

Rekao sam ti da smo zvali falta envido!

Buka je bila zaborav-ljena. Pogledao sam karte ...

Hmm ... Tri karte iste boje. imam flor! Sad će se Favalli

doista naljutiti ...



Rijekom Paranom ...

Ma ... Što je sad?

Pregorio osigurač.

i baš da mi se to dogodi ... Kad imam trideset tri u ruci!

BUDi sretan, Ja sam imao ...

tišina! umuknite i slušajte!

Nešto se desilo ...

Potpuna tišina koja je iznenada

zamijenila svaki zvuk bila je zaglušljiva.

Tisuću i jedan zvuk koji se uvijek čuje u gradu, čak i u gluho doba noći, potpuno

je nestao. Radio je zanijemio.

Ali ... Nije moguće ...

A opet ... Pogledajte!

Siguran da ću pobijediti, počeo sam pjevu- šiti toliko puta ot-

pjevanu pjesmu ...

Ne čuje se ni-šta ... čak ni

promet na ave-niji ...

Što sam vam rekao? To što smo čuli bio je sudar ... otvori prozor, Lucase ...



Ne otvaraj, Lucase!

Nešto je u zraku! Zar ne vidite da iz-gleda kao da

sniježi?

ima pravo, Lucase. izgleda kao fluores-centna susnježica ...

Polako lebdeći zrakom, iz visina su padale lagane, gotovo prozirne pahuljice; zračile su slabim, nezemaljskim svjetlom.

taj je snijeg sve prekrio, Dokle god je pogled sezao. Taj nestvarni sni-jeg, poput snijega iz crtića. i smrto-nosan, strašno smrtonosan ...

sigurno se radi o

radioaktiv-noj tvari o kojoj

je izvijes-tio radio.

Treba sve zatvoriti!

Spopao me lud, iracio-nalan strah.

Elena! Martita!

Samo da nijedan prozor nije otvoren!

Što se do-gađa, Ju-

ane?

Objasnit ću ti. Ne otvaraj

prozore!

Jurnuo sam u Martitinu sobu. Srce mi se steglo.

Mjesec! Otvo-ren prozor!

Ali... zašto?



Ne ... Žaluzine su ostale otvorene, ali prozor je zatvoren.

Nisam mogao učiniti ništa drugo nego zagrliti ma-lenu, priviti je uza sebe

...

Boli me, tata!

Što se desilo, Juane? Reci

nešto!

Eleno, vani se nešto

dogodilo ... Nešto strašno: na ulici su svi

mrtvi ...

Favalli vjeruje da je stvar u snijegu ... Misli da je radioak-tivan. Sve mora biti zatvoreno kako nijedna pa-hulja ne bi ušla!

Za to su vrijeme iz drugih soba do nas dopirali užurbani glasovi trojice mojih prijatelja. Favalli je

tražio ljepilo kako bi zakrpio pukotine; Polsky je pokušavao telefonirati;

Lucas je koračao po prizemlju.

Ali, Juane, to znači da nitko nije preživio u kućama u koji-ma je nešto bilo otvoreno!

Vjerujem da je tako, Eleno ... imali smo

golemu sreću.

A Što je s Marijom? i

Bertom i dje-com?

Marija i Berta bile su njezine sestre: jedna je živjela u Lucili, a druga u centru.

Nisam znao što bih joj odgovo-rio. Njezino mi je pitanje prvi put do kraja ogolilo kata-

strofu koja nas je okruživala, svu smrt koja se obrušila na Buenos Aires ...

Vjerojatno su svi mrtvi ... Svi ili gotovo svi ... Moji rođaci ... Moj bratić Gu-illermo ... moj

prijatelj NicolAs ... i svi ostali! Svi ljudi koje

znam!

Ovako je valjda bilo u Hirošimi i Nagasakiju ... Jedan dio mog mozga saču-

vao je neobič-nu hladnoću i objektivnost, unatoč tolikom strahu. Sjećam se da u tom

prvom trenutku nisam osjeća0 gubitak ni bol.

Vjerojatno su nestali i svi nadležni

organi.

Telefon! Mo-ram razgova-rati s Mari-

jom!

Telefon ne radi! Nema nikakvog signala!

Bože Moj!



Bože Moj!

Eleno, smiri se, ne smijemo gubiti glavu ... svi smo U opasnosti ...

Katastrofa možda nije bila tako

potpuna kako se čini

...

Ljudski je um apsurdan. Sjećam se da sam u tom trenutku

pomislio na sve nogometaše

prve lige. Je li moguće da su svi umrli? Da je u

jednom jedinom trenutku cijela prva postava

bila izbrisana? Odmahnuo sam glavom, mislim da je mozak ...

... nastojao razmišljati o takvim stvarima kako ne bih poludio.

Juane, tre-ba sve po-zatvarati!

Favalli to već radi. Sva sreća da su oni ovdje.

U tom trenutku ...

... do nas je dopro uzrujan glas.Telefon ne

radi ...

Moram poći kući ...

Edith i djeca su

sami!

Ne izlazi! Ne može se van!

Moram izaći!

Pusti me!

Polsky, ne otvaraj vrata! Ne!

Moram ići!



Edith ... Djeca ... Zatvaraj vrata, Lucase! Brzo!

udarac vrata odjeknuo je kućom.

Sve se odvilo tako brzo, a ja sam bio

tako zatečen da nisam uspio ni reagirati. A opet, ne bih ni stigao išta

učiniti.

Elena je prva ugledala Polskog kako izlazi ...

Juane, Pol-sky je iza-

šao!

Moram oti-ći kući ...

Moram otići kući ...



i tamo je ostao moj

prijatelj Polsky, nepokretan, još jedno tijelo među mnogima

koja su podlegla smrtonosnom snijegu. Nije

prošlo ni deset minuta otkako

smo igrali truco ...

Hajdemo, nećemo ništa postići gledajući kroz

prozor. Pođimo dolje.

Vidjeli ste Polskog?

Da ... pao je nasred ulice.

Kad pomislim da ga nisam uspio spriječiti ... Trebao sam ga udariti prije nego

me se otresao.

Nema smisla žaliti, Favo ... Moramo misliti na sebe.

imaš pravo. Živi smo

samo pukim čudom.

u kuću ne smije ući niti jedna radioaktivna

čestica. Nijedna pahulja nije ušla kad je Polsky izašao samo

zahvaljujući to-me što smo brzo zatvorili vrata, no ne smijemo

ih ponovo otvarati.

Ali nećemo moći os-tati zatvoreni zau-vijek! Nećemo preži-

vjeti s onim što imamo u kući!

ako ne izgubimo glavu i ako nigdje ne pogriješimo, preživjet ćemo,

Lucase.

Morat ćemo se strpjeti svega dan ili dva ... Sigurno neće trebati duže da stigne pomoć drugih zemalja. Mi

smo poput Robinzona, samo što smo, umjesto na otoku, ostali zarobljeni

u kući ...

Ništa nije bilo istinitije od te usporedbe. Bili smo Robinzoni u vlastitoj kući. Jedino što je more koje nas je okruživalo

bilo more smrti. i što pomoć,

koju je Favalli očekivao, nikad neće stići ...



Eternaut, vjekoplovac, nastavio je prepričavati svoju priču, tragediju koja ga je ostavila izgubljena u vremenu, poput brodolomca

usred mora.

Bili smo Robinzoni koji su, umjesto na otoku, ostali zarobljeni u vlastitoj

kući. Nije nas okruživao ocean, već

smrt.

Smrt je i dalje sipila s nebesa delikatnim, fluorescentnim pahuljama. Padao je taj strašan snijeg koji je u mahu izbrisao sav život u velegradu.

Sva sreća da je problem preživljavanja bio najpreči; inače mislim da bismo svi poludjeli razmišljajući o pomrlim prijateljima i rođacima, o smrti tolikih ljudi uz koje smo odrasli.

Moramo zaki-tati sve puko-

tine, koliko god malene bile ...

Favo, ipak mislim da te pahulje nisu

radioaktivne.Da jesu, radijaci-ja bi prošla kroz staklo, a Geige-rov brojač ne

pokazuje nikakvu radijaciju.

ali ipak ubija-ju.

Slažem se. Želim reći da žare neko novo, dosad nepoznato

zračenje.

Dobro, cijela je kuća sad hermetički zatvorena.

Na kraju ćemo se pogušiti ... Ne mora biti,

Juane. Zrak u kući potrajat će nam najmanje ne-

koliko dana ... A puno prije toga, doći će spasilačke

službe.

Pretpostavimo da ćemo imati dovoljno zraka. Ali što je s vodom? Ne vjerujem da sanitarne službe više rade.

Nije ni važno. Tekuća je voda sigurno konta-

minirana.



Juane, imaš li mineralne ili

sokova?

Da, Favo, imam sanduk mineralne. budemo li štedljivi, potrajat će

nekoliko dana.

Bilo je utješno pored sebe

imati čovjeka kao što

je Favalli, praktičnog uma istreniranog za rješavanje

tehničkih problema. njemu se

problem našeg preživljavanja

svodio na tehnički problem.

A hrane? ima-mo pet želu-

daca koje tre-ba napuniti ...

Nešto će biti u kuhinji, Lucase.

Ne brini.

Sišao sam i pronašao Elenu kako uz Martitinu pomoć radi inventuru.

ima riže, gotovo dvije kile, šeće-ra, kutija pogačica, tri konzerve

graška ...

Četiri konzerve paštete, šafran, dvije konzerve

papričica ...

Treba zapisati i tortu u hladnjaku

...

Moja Elena i moja Martita ... Uza sve što su vidjele, uza sve što se desilo, zapisivale

su čak i šafran, tortu u hladnjaku ... Što će biti s njima? Hoću li ih uspjeti spasiti? Kad ih sustigne sjećanje i kada u potpunosti

shvate što se dogodilo, kako li

ću im ublažiti bol?

Susanita sigurno doma radi isto što i ja, je li, tata?

Sigurno, Martita, sigurno ...

Jedino što je bilo sigurno jest da su Susanita i

njezina braća, koji su živjeli u susjednoj ulici i gotovo

se svakodnevno dolazili igrati s Martitom, bili mrtvi. i njih su pokosile podmukle

pahulje sigurne smrti ...

ima dovoljno hrane za četiri ili pet dana ... Što radite?

Vratio sam se na tavan. Pokrenut ćemoradio baterija-

ma ...

Tako ćemo saznati što se desilo. i bit ćemo u tijeku s mjerama spašavanja.

Bio je pravi prst sudbine

što je moja kuća bila centar hobističkih

strasti mene i mojih susjeda. Na tom tavanu-

-radionici imali smo

zaista sav alat i materijale

neophodne da izradimo sve što bi nam

palo na pamet.

Pokrenuti radio baterijama bio je jednostavan zadatak za dva tehni-čara poput Favallija i Lucasa.

Evo ga ... Odlično radi ...



Da, ali se ništa ne čuje ... Samo interferencija. Pojačaj.

Sigurno smo na-pravili neki kri-vi spoj. PROVJE-

RiMO ...

Nije moguće da se ne

čuje nijedna kratkovalna postaja!

Još inter-ferencije ...

Trenu-tak!

Jeste li čuli? Engleski spi-ker! Hvatamo

BBC ...

Na trenutak se u daljini čulo nekoliko engleskih riječi ...

Odmah potom opet samo

šum. Lucas je malo pomaknuo skalu i ponovo se začuo isti glas, ovoga puta jasno i

glasno. bio je to dramatično ozbiljan glas najavljivača

rata ili neke velike katastrofe.

... ovo je posljednje što se čulo iz izvidničkog aviona: “Ulazim u neobičnu susnježicu sjeverno od Punte del Este. Motor počinje otkazivati ...

Gubim visinu ...”

Još jedna obavijest iz Washingtona: propa-li su svi pokušaji uspostave komunikacije s velikim dijelom Južne Amerike koju je zahvatio neobjašnjiv fenomen.

Pariz, Francuska: pažnju privlače sve veći problemi s oda-šiljanjem radiovalo-va. Znanstvenici sa Sorbone potvrđuju da snijeg nema apso-lutno ništa s atomskim eksplozi-jama u ...

Opet šum!

Pusti! Ne diraj! sigurno je riječ o pro-blemima o kojima govore Francuzi ...

Prijenos se možda vrati ...

Logično je da ništa ne čujemo: nijedna postaja ne radi. Probajna kratkom valu,

Lucase.



Favalli je imao pravo: pono-vo se začuo spikerov glas.

... sve su češće poteškoće s radijskim prijenosom. Kao da

netko ili nešto namjerno nastoji spriječiti ...

U glasu se više nije čula ozbilj-nost kao ranije.

čula se panika, a tad ga je

prekinula jača interferencija nego ranije.

Sumnjam da ćemo išta više

čuti ...

Shvaćate li? Ova je katastrofa daleko raširenija nego smo

mislili!

Da ... Čini se da je proširena diljem svi-jeta ... Ovo pogoršava stvar ...

Bili smo zapanjeni; nitko više nije rekao ni riječi. interferencija se nastavila, sve jača, halucinantna.

Sad čisto sumnjam da će za koji dan stići pomoć ... Tko zna

koliko će im trebati!

Pomrijet ćemo kao šta-kori! Zrak i hrana će nam odmah ponestati! Pomrijet ćemo kao štakori!

Ništa nije zaraznije od panike ...

Elena! Martita!

Smirite se! Smirite se, slabići! Umrijet ćemo ako želimoumrijeti!

Umrijet ćemo ako ne znamo izdržati! Zašto da sve čekamo izva-na? Možda se možemo sami spasiti!



ako ne izgubimo glavu, preživjet će-mo tjednima, mje-secima, čak godi-

nama!

Ali kako? Zrak, voda, hrana, svega će nam ponestati za nekoliko

dana!

Ponestat će nam ako ostanemo skrštenih ruku.

ovdje imamo sasvim dovoljno materijala da izradimo herme-tičko odijelo, nešto poput

ronilačkog odijela ...

... koje će nam omogućiti da vani potražimo što

nam treba: vodu, hranu, odjeću ... Možemo potražiti i knjige kako se ne bismo dosađi-

vali!

Fava, ti si genij! Naravno da to možemo

učiniti! A što se zraka tiče, ne vjerujem da bi bilo teško in-stalirati kakav

filtar ...

Poslije ćemo napraviti popis najnužnijih stvari ... Sada je najbitnije početi rad na odijelu.

Zaista je bila sreća što uza sebe imamo

čovjeka poput Favallija. S

njime smo se bez problema

mogli uhvatiti u koštac sa svim problemima. No baš je on bio taj koji je ohladio moj

entuzijazam ...

na Prvom mjestu na popisu nužnih stvari nisu ni voda, ni hrana, ni lijekovi ... Zau-

zima ga oružje!

Oružje? Što će nam

oružje?

Ne vjerujem da smo jedini koji smo preživjeli ovu kata-strofu ... Sigurno ima i drugih;

jedni će biti miroljubivi i bezopasni poput nas, no

drugi ...

Ne znamo dokle sve mogu dosezati ljud-ske ambicije, tuđi

apetiti, u situaciji kao što je ova, gdje ne postoji ni policija ni ikakav drugi autoritet koji bi poslužio kao

kočnica.

Vrlo će brzo početi

nadmetanje za hranu, lijekove i sve ostalo ...

Ubrzo će ovo biti prava džungla ... Svi protiv svih ...



Prvo moramo napraviti hermetičko odijelo, slično ronilačkom, koje će nam omogućiti

da izađemo iz kuće kako bismo nabavili potrebnu vodu, hranu i lijekove. i

oružje ...

No, nije baš jedno-stavno napraviti odi-jelo koje će štititi

od radijacije ...

Već sam ti rekao, Juane, da ovaj snijeg što je posijao smrt u našoj okolici ...

... nije radioaktivan. Da jest, moj bi Geigerov brojač očitao radijaciju kroz stakla prozora. No igla se ne miče od nule ...

Lucas ima pravo, Juane.

Ove smrtono-sne pahulje vjerojatno

zrače nepoznatu vrstu radijacije koja nije tako

prodorna: zahva-ljujući tome smo

živi.

To ujedno smanjuje problem odijela: dovoljno je napraviti odijelo koje će zaštititi kožu

od dodira pahulja ...

Možemo ga napraviti od gumiranog platna! Za glavu ćemo pode-siti Juanovu masku za podvodni ribolov

... Za ruke ćemo upotrijebiti gumene

rukavice ...

Rješenja su nicala brzo i

sigurno. Bilo je utješno vidjeti Lucasa, koji

je do maločas bio užasnut, kako se sa

žarom predaje rješavanju problema odijela.

previše je radin ... Sigurno pokušava

odvratiti misli ... Jer problem odijela tek je jedan dio ... Hoće li shvatiti da koliko

god se namučili i dalje postoji

mogućnost da smo osuđeni na vrlo

skoru smrt?

Ne samo što se moramo

bojati neobične i smrtonosne radijacije ...

isto tako, kako kaže Favalli,

moramo računati i na ratobornost drugih ljudi koji su ...

... poput nas izbjegli katastrofu.

Tko zna kad će stići spasitelji,

ako ikad stignu ... A dotad ...



... ova će se inače mirna četvrt pretvoriti u džunglu u kojoj će jedino pravilo biti: ubij ...

ili budi ubijen ...

smrtonosan je snijeg prekrio ...

... veliko područje, a

mi smo ostali zarobljeni u

vlastitoj kući. Nevjerojatni Robinzoni

izgubljeni u oceanu smrti ... No bolje je ne misliti na to, bolje se u potpunosti

posvetiti trenutačnom problemu.

Brzo; ne gubimo više ni minute. Vas dvojica ćete napraviti odijelo; neka vam Elena pomogne.

Za to ću vrijeme otići u garažu i vidjeti kako je mogu pretvoriti u neku vrstu predkomore ... Mjesto s kojeg ćemo moći izaći, a da nam

pahulje ne uđu u kuću.

Tako smo i napravili. Nekoliko sati poslije, Lucas, Elena i ja skoro smo zgotovili hermetičko odijelo. Naš izvanredno opskrbljen

hobistički tavan snabdio nas je svim potrebnim materijalima.

Teško se prilagoditi novoj

situaciji ...

Zašto, Lucase? Zamisli samo ... Svakoga sam dana tijekom dvanaest godina odlazio u banku ... i sad mi odjednom ukinu banku ... Jer su sigurno svi mrtvi ...

Mrtav je gospodin Manrique, moj šef ...

Mrtvi su moji kolege s posla, mrtav je i ravnatelj Rosconi, koji mi je obećao

napredovanje krajem godine ... Svi su nestali,

kao da nikad nisu ni postojali ...

Što ću sad bez posla?

isto što i ostali, Lucase ... ja sam ostao bez svoje tvornice, Favalli bez svoje katedre: bolje je ne misliti na sve što

smo izgubili.



usredotočimo se na preživljavanje: to je sada važno. Nema smisla predviđati što će biti s nama za

nekoliko mjeseci ...

Poslušaj Juana, Lucase. Ako poč-neš razmišljati o svemu što se do-godilo, poludjet ćeš ... Dodaj mi ljepilo: ova noga još uvijek nije dobra.

Moja hrabra Elena ... Ne znam gdje je pronašla energije da ne

brizne u plač, da je ne preplavi bol. Mislim da

ju je održavalo razmišljanje o Martiti: ni ona ni ja se nismo

smjeli zaboraviti, dopustiti da nas preplavi beznađe.

Oboje smo morali preživjeti zbog Martite.

Kad se sve zbroji, vi ste imali sreće. Vas troje ste zajedno i još uvijek živi.

Ja sam, s druge strane, ostao

potpuno sam. Znate li kako je to? Sasvim sam!

Na trenutak sam pomislio da je Lucas poludio. Jer, bio je samac i nije imao obitelji.

Oduvijek je živio sam. Naravno, odmah sam

shvatio, čovjek nikad nije posve sam, uvijek ima

prijatelja, veza, kolega s posla. Uvijek, sve dok ne padne snijeg poput ovog i u minuti ne ugasi milijune

i milijune života ...

U garaži je sve pripremljeno: instalirao sam ekstraktor zraka

kako bismo izbacili pahulje koje uđu kada izađemo.

Kako ide odijelo?

Skoro je gotovo. Brine nas dovod zraka. Kako će disati onaj koji ga nosi? imamo

bocu s kisikom, ali neće dugo potrajati.



Neće nam trebati kisik. Mislim da će biti dovoljan filtar zraka koji neće propuštati čestice

smrtonosne radijacije.

Logično je pretpostaviti da sve ovisi o izbjega-vanju dodira pahulja s kožom. Da nije tako, već

bismo svi bili mrtvi.

Onda možemo odijelo proglasiti gotovim! Možemo ga odmah

isprobati.

Dobro, nadam se da će mi pristajati ... Oduvijek mi se

sviđala odjeća po mjeri.

Nikad nisam ni sanjao da u Favalliju ima toliko hrabrosti. Katastrofa ga je pogodila ...

... jednako ili čak i više nego nas:

njegovi prijatelji, studenti, suradnici u

laboratoriju, svi su bili mrtvi. Njegov svijet,

nesumnjivo bogatiji od naših, bio je gotov. Pa

ipak nije ...

... izgubio glavu. Od početka je preuzeo ulogu vođe naše malene skupine.

i sad se želi izložiti opasnosti izlazeći prvi iz kuće ... A što ako

odijelo ne valja? i ako guma nije dovoljna

zaštita?

Nisam se olako odlučio. Ali ne, nisam mogao

dopustiti da Favalli,

najvrjedniji i najnužniji muškarac od nas trojice,

poduzme takav rizik.

Ne, Favo, ti ga nećeš odjenuti, barem dok ne saznamo funkcionira li uopće.

ja ću ga isprobati.

Ti? jesi li polu-dio?

Ti imaš ženu i kćer. S druge strane ja mogu umrijeti, a da

nitko ni ne primijeti.

Odlučio sam, Favo...



Ako se meni nešto dogodi, Elena i Martita će patiti, to je istina. No, mogućnost njihova spasa neće se

pogoršati. S druge strane, ako se tebi nešto desi, kako

ćemo nas Lucas i ja spasiti? .

Ti si taj koji zna, Favo. Onaj koji može riješiti bilo koji problem.

Ako mi dozvolite ...

Najnepotrebniji sam ja ... Pustite

mene.

Ne, Lucase, ni to ne bi bilo prave-dno. insistiram da idem ja.

Rekao sam da ću ja. Poznajem ovu četvrt bolje od vas i sve ću prije

naći.

neka odluči sreća ...

Tako je! Ovdje su karte i ...

Trenutak ...

U susjednoj se ku-ći pojavilo svjetlo!

Da je bomba pala ne bi-smo se toliko uzbudili ...

Tako je! svije- ćA, izgleda.

Tamo ima još preživjelih!



Tamo živi željezničar Ramirez.

Tek su se probudili ... Nemaju pojma ni o

čemu.

Ni ne shvaćajući to, toliko smo se privikli na ideju da su u našoj okolici svi bili mrtvi, da je saznanje kako u blizini ima još preživjelih bilo ...

... zaista senzacionalno otkriće. Nikad nisam mogao ni sanjati da će me pogled na svjetlo u

Ramirezovoj kući tako razveseliti.

Njihova je kuća dosta nova. Ni najmanje

pahuljice nisu pronašle pukotinu kroz koju bi

se uvukle unutra.

Možemo pretposta-viti da su se i drugi spasili.

Već sam ti rekao da sigurno ima još preživjelih. Favalli je imao

pravo. Bilo je logično da su kao i naša

“kolibica” i druge kuće izbjegle podmuklom prodoru

smrtonosnih pahulja ...

Moramo razgovarati s Ramirezom. Ako se ujedinimo, postat ćemo dovoljno

brojni.

Da ... A možemo im i pomoći: oni u kući sigurno nemaju sve

što mi imamo.

tako je, Elena.



Kad samo pomislim koliko sam dugo morao nagovarati Elenu da nam dozvoli da ovdje napravimo laboratorij-radionicu. je li?

imaš pravo, Juane, i ... Ali ...

Ne! Ne! Što ti je, Elena?

Pogledajte! Ramirez otvara prozor!

Moramo mu javiti da to ne čini! Pahuljice će ući i sve

pobiti!

Ne možemo ništa učiniti.

Vikali smo, ali nas nije mogao čuti. Vidjeli smo ga kako petlja oko prozora ... užasnuti je Ramirez nesumnjivo tek otkrio ...

... zastrašujuć prizor na ulici.



Do nas nije došao nijedan zvuk ni vrisak. Kao da smo promatrali scenu iz nijemog filma. Prozor je bio otvoren i zadrhtao sam ...

... pri pomisli kako meke

pahulje lagano prodiru nošene

zračnim strujanjima u unutrašnje prostorije,

noseći sa sobom smrt ...

U koliko se samo kuća odvija ovo isto? U koliko će baš sad, za vrijeme buđenja,

doći do tragedije?



požurimo s odijelom, Favo. Možda još uvijek

možemo spasiti koju obitelj.

Sumnjam, Juane. Osim toga, možemo smisliti nekakvo spašavanje, ali

to ...

... možemo po-kušati tek kad

osiguramo naše preživlja-vanje. Nećemo se dovesti u

opasnost kako bismo spasili

druge.

Grozno vas je slušati,

Favalli.

Shvatite me, Eleno ... iako je teško povjerovati, vratili smo se u prapovijest: svaka

skupina mora paziti na sebe.

Preživjet će najsnažniji, oni koji su se znali pobrinuti za sebe. Ne smijemo više gubiti vrijeme. Probajmo više to

hermetično odijelo! Ja ću ga odjenuti.

Ne, Favo. Dogovorili smo se da ću ga ja

odjenuti!

Ništa se nismo dogovorili!

Favalli je bio iskren u svom nastojanju da bude prvi koji će odnijeti odijelo na “protu-pahuljnu” probu.

Njegovo insisti-ranje da se izloži opasnosti, isku-pljivalo ga je od maločas izražene

okrutnosti. To što nije želio spašava-ti druge nije bilo zbog straha, već jednostavno zato što se nije moglo.

i ja ga želim prvi isprobati.

nisam očekivao ništa manje.

Ganuo me Lucasov trud da se pokaže hrabrim.

Najbolje je da sve prepustimo sreći. Evo kockice: onaj koji dobije najviši broj, prvi će isprobati odijelo.

Ja ću prvi baciti ... Evo ...



dobit ću šesticu ...

Dvica! Nikad nisam imao sreće s kockom

... Baci ti, Lucase.

Da, evo ...

Šesticu ću dobiti ja ...

Lucasovo nastojanje da izgleda kao da doista želi pobijediti bilo je mučno. Siguran sam ...

... da je u tom času mrzio Favallija što je dobio onako nizak broj.

Evo ...

Još jedna dvica! To

se zove zla sreća ...

Srećkovići. daj mi kocku, lucase, Pokazat ću vam

šesticu.

Juane! Smiri se, djevojko ... Netko mora ići ...

Priznajem, moj je mir bio prividan.

iznutra sam se tresao. Jer ako dobijem bilo koji broj veći od dva, mo-rat ću izaći iz kuće uvijen u to hermetičko odijelo koje smo izradili. i što ako guma nije dovoljna izolacija od smrtonosnih

pahulja?

i što ako smo negdje pogriješili? Prvi isprobati odijelo moglo bi značiti brzu smrt ... No, nastavio sam se praviti kao da se želim suočiti s opasnošću ...

Evo šestice ... Učite ...



Jedinica ili dvojka bi me spasile riskiranja života. Malo je bilo šanse da ću ih dobiti, ali ... Zašto ne?

Tako se to radi! Pomo-zite mi odjenuti ga ...

Juane...

Sreća je odlučila.

Pobijedio sam, no nagrada

nije mogla biti manje željena. Najvjerojatnije

se radilo o smrti za

otprilike deset do petnaest

minuta.

Ali ... Kako će disati?

Odjenuo sam ga u garaži odakle sam trebao izaći.

Ne brinite se za svog supruga ... Kaciga ima filtar koji će

zaustaviti i najmanje pahulje.

Moja je teorija da pahulje ubijaju u direktnom kontaktu s kožom: moguće je preživjeti ako se ne dođe u doticaj s

njima, čak i ako je riječ o milimetrima.

To je bila Favina

teorija. Ali ... Što ako je bila pogrešna?

To bi značilo moju smrt.

Siguran si da će ekstraktor zraka koji si instalirao

raditi, Favo?

hoće, Lucase: kada Juan izađe, ekstraktor će izbaciti

pahulje koje uđu kroz otvorena

vrata.

Ako koja ostane unutra, Juan će ih na povratku

utjerati u ekstraktor

Eleninim sušilom za kosu. Evo ga.

Ali nemamo struje ni za ekstraktor ni za sušilo.

Što sad?

Sve je već rije-šeno, Eleno ...



Ne zaboravite da je naša radioni-ca-laboratorij vrlo dobro op-skrbljena: još od vremena ne-stanaka struje

imamo električne aparate koji rade na benzin. ispro-bao sam i radi.

Naravno, troši puno benzina: od stvari koje treba donijeti izvana, benzin mora biti jedna

od važnijih stavaka.

No, Juane, ne zaboravi: prvo moraš poći do oružarnice da nam nabaviš oružje. Poslije po hranu, a tek onda po ostale stvari.

Zvučao je okrutno, ali Favalli je

imao pravo. Bez ikakve vlasti i

policije ubrzo će se među malim

brojem preživjelih uspostaviti

zakon džungle. Preživljavanje će biti pitanje ubojstva ili umiranja.

Prvo moramo isprobati odijelo. izađite iz garaže i dobro zatvorite

vrata.

Kako se približavao trenutak polaska među smrtonosne pahulje ...

... moja se nervoza

povećavala: bilo je moguće da će me smrt

snaći, a da ni ne izađem iz kuće. Neizvjesnost

je bila nepodnošljiva,

želio sam saznati što

prije.

Ne zaboravi pušku, Juane ... i sretno!

Nisi me ni po-ljubio, Juane ...

imaš pravo: prerano su mi stavili kacigu. Ali nije važno: odmah ću se vratiti da je

skinem.

Ne idi, tatice! Ludice jedne, sve će biti u redu. Da postoji ikakva su-mnja, Favalli me ne bi pu-

stio da idem. To je bio glavni argument

kojim sam se ohrabrivao. No

nije bio uvjerljiv. Zar bi Favalli

mogao znati više od mene o ovom grozomornom

snijegu? Kad čak ni znanstvenici,

rekoše na radiju, nisu ništa znali ...

Tek tada sam se približio vratima i uzeo pušku ...

Favalli ima pravo: tko zna s čime ću se vani sresti. Da je bar uspijem upotrijebiti: to bi značilo da mi pahulje nisu naškodile.



Favalli je na sve mislio: u torbicu

mi je stavio barem pedeset metaka za

pušku. Sjetio se čak i noža ...

kucnuo je čas ...

Oklijevao sam. Vrata, iako ne velika, dotad su stajala između mene i smrti koja je vladala vani. Ako ih otvorim izložit ću se snijegu ... i smrti ...

No morao sam izaći. Morao sam napustiti kuću, taj otok života izgubljen u oceanu smrti. i Robinzon se morao baciti u more da

bi stigao do nasukanog broda ... Otvorio sam

vrata.

Odmah sam ih zatvorio: Favalli mi je tako prepo-ručio kako bi što manje pahulja ušlo unutra.

No, napravio sam to mehanički: čitavo mi je tijelo bilo kruto,

iščekujući iz trenutka u trenutak naglu smrt ...

Pred očima su mi bili prizori umiranja Ramireza i Polskog. Pali su nakon samo nekoliko sekundi izloženosti snijegu ...

Ako će mi se nešto dogoditi, to će biti sad.

Tamo, blizu, na prozoru.

Žele znati kako mi ide ...

Osjetio sam nešto.



Nisam im mogao viknuti, ali sam ih želio umiriti. Udario sam se u prsa, poput Tarzana ...

Postigao sam rezultat koji sam želio. iako sam bio miljama udaljen od sigurnosti ...

Bilo je teško obuzdati strah od pahuljica koje su mi gotovo dodirivale lice. Pa ipak, morao sam se priviknuti.

Mahnuo sam prema prozoru i krenuo u vrt.

Tada sam primijetio da se fluorescentnost pahulja smanjuje, da postaju sve bljeđe.

Znam o čemu je riječ ... Sviće ... iako se tako ne čini, Zemlja se nastavila okretati ...

Spotaknuo sam se o nešto mekano ...

Martitin mačak! Još jedna žrtva ...

U blizini mačka ležao je vrabac kojeg nije uspio uhvatiti za života. Mrtav, isto kao i trava, neveni, ruže ...

Nikad nisam mogao ni zamisliti ovako tužno svitanje ...

bolje je ne misliti jer ...

... Razmišljanje vodi u ludilo. Stigao sam do vrata

vrtne ograde i otvorio ih.

istupio sam na pločnik.



Zaštićen hermetičnim odijelom protiv pahulja

smrtono-snog

snijega, izašao sam na ulicu.

Polsky ...

Tamo je ležao moj prijatelj Polsky, koji je potrčao svojoj obitelji i stropoštao se usred susnježice: jedva je izdržao nekoliko sekunda ...

Poslije ćemo ga pokopati, ako bude moguće ... iako će tolikima biti potreban

pokop ...

A tamo je Ramirez, susjed iz kuće preko puta ... Gdje god pogledam, vidim mrtve.

Zaista je bila potpuna ova strašna katastrofa koja se ...

... bez ikakva upozorenja sručila nad širu okolicu

Buenos Airesa, u nekoliko sekundi izbrisavši

gotovo sav život ...

Moram ići dalje ... toliko je toga što moram donijeti kući: tko zna koliko će dana biti potrebno da se opskrbimo svime što nam je potrebno.

katastrofa nas je zarobila u vlastitoj kući. i valjalo je

prevrnuti trgovine, željezarije i

apoteke u potrazi za stvarima koje će nam biti potrebne

u nadolazećim tjednima, a možda i

mjesecima ...

Jer radio je, prije nego je umuknuo, rekao kako se katastrofa proširila diljem svijeta ...

Da, moram požuriti. Ali usput mogu provjeriti

ima li u kojoj kući preživjelih ...

... kojima je snijeg poštedio živote, iako, ne ...

Preživjelih je sigurno vrlo malo ... Oni koji su imali sreću da budu u zatvorenoj kući, pomrli su kad su

otvorili vrata ili prozor.



Na aveniji su razmjeri katastrofe bila očitiji.

Bilo je izvrnutih vozila koja su se sudarila kad su ostala bez nadzora.

Buka je natjerala ljude da otvore vrata i prozore ... Tihe i zlokobno lijepe pahulje, obavile su ...

... svoj posao. U kafiću sam vidio mušterije koje se nisu uspjele ni podići sa stolice.

Nemoj više gledati i obavi ono po što

su te poslali.

Mada, možda je Favalli pretjerao: oružje nam neće trebati, ako nitko drugi nije preživio!

Tek tad sam počeo shvaćati kakvu smo ...

... golemu sreću imali. Ne samo zato što smo imali dobro

zatvorenu kuću kad je počelo sniježiti i što smo na vrijeme shvatili što se događa, nego zato što smo imali našu, tako dobro

opskrbljenu, hobističku radionicu...

Teško da su drugi mogli napraviti svoja hermetična odijela.

Neće biti zakona džungle, kako je rekao

Fava ...

... Niti će preživljavanje biti po principu ubij ili budi ubijen ... Željezarija je u susjednoj ulici. Tamo ću naći oružje: naravno, samo puške i pištolji malog kalibra. No, ne želim ozlovoljiti Favu, koji je u svemu ovome bio veličanstven.



Prešao sam bočnu ulicu: ledeni vjetar svitanja činio je sve još pustijim.

Što... Što je to? Zakleo bih se da se nešto miče ...

Ništa nisam vidio, pa ipak sam bio siguran da se tamo, blizu, nešto pomaknulo.

Bilo je iza ovog stabla ... Zar me netko promatra?

Mogao bi me promatrati jedino još jedan preživjeli.

Životinje nisu preživjele ... A još jedna živa osoba mogla bi biti prijatelj, ali isto tako, što je bilo vjerojatnije,

neprijatelj iz straha, iz strave

... Možda je priželjkivao moje

odijelo ... ili moju pušku ...

Tamo! Papir kojeg nosi vjetar ... Bez razloga sam se

prepao ...

To me, više nego išta drugo, natjeralo da shvatim nesagledivost smrti što me okruživala.

U svakoj od ovih kuća, u kojima su još jučer živjele žene, muškarci, djeca, sada su bila beživotna tijela. Ulica je bila groblje, a

u zraku nije bilo nijedne ptice ...

... tako da me uspio prestrašiti običan papir ...

moram požuriti. Tolika me samoća činim nervoznim. Da sam barem već na po-

vratku kući!

Evo don Roquea, vlasnika že-ljezarije ... Sigurno je izašao

kad je čuo sudare ...

Ušao sam u don Roqueovu kuću, koja se nalazila uz željezariju.



Kroz vrata su ušle smrtonosne pahulje. Sigurno je pomrla cijela obitelj.

Pahulje su stigle do dućana ... Naravno, bile su tako lagane da ih je nosilo i

najmanje strujanje zraka.

Ovdje ima poizbor pušaka ... Mislim da neću biti preveliki lopov ako

odnesem najbolju ...

Prije dva mjeseca slušao sam don Roquea kako hva-li ovu belgijsku pušku ...

Što je to? Buka! Netko hoda u kući! ili mi se

učinilo?

Opet ista buka!

Ne, nije mi se učinilo. Negdje

vrlo blizu odjeknula su tri snažna, divlja udarca. Bez sumnje.

Tko je tamo?Znoj mi je prekrio vizir. Nisam bio sam usred tolike smrti ... Tad se začula vika.



Vika mi je paralizirala sve mišiće. Zgrčio sam se, ali sam

se natjerao reagirati.

Vika ... Prigu-šena vika ...

Mislio sam da sam sâm u svijetu samih mrtvaca ...

Toliko sam se privikao susretati samo beživotna bića koja je pokosio neobičan snijeg što je i dalje padao iz vedrog neba, te na ...

... grobnu tišinu na ulici i u željezariji, da su me iznenadni udarci i glasovi prenuli i zaprepastili.

Opet udarci ... Čini se da dolaze iz stražnje sobe ... Morat ću pogledati.

Ušao sam s istim oklijevanjem s kojim bih ula-zio u grobnicu ... Toliku buku mogao je raditi samo još neki preživjeli, nesumnjivo ...

No to je bilo jednako umirujuće

kao da je bila riječ o duhu: svi preživjeli, rekao je Favalli, bili su potencijalni

neprijatelji. Jedini zakon koji je

preostao nakon katastrofe je zakon džungle:

ubij ili budi ubijen.

Čim sam ušao, zaklonio sam se iza kutija. Ti udarci, ta prigušena vika koja se ponavljala, mogli su biti samo mamac u stupicu.

tko lupa? Tko viče?

Nisam dobio odgovor, samo nove udarce. Prigušene, ali sve jače, shvatio sam.

Sada shvaćam! Udarci dopiru odozdo ... iz ovog podruma.

Netko je zatvoren u podrumu!

Kako neobično ... Zatvoreno je

lokotom izvana ...

i dalje su se čuli udarci. i vika, ali sad sam mogao razumjeti riječi ...



Striče, otvori! Gladan

sam!

dijete ... sigurno se radi o Pablu, don Roqueovu

nećaku.

Pablo, ja sam ... Salvo iz susjedne ulice ... Kupio sam od tebe cijev.

Sjećam vas se ... izvucite me odavde, gospo-

dine Salvo!

Tko te zatvorio?

Moj stric! Razbio sam po-sudu s otapalom, pa me zatvorio ne davši mi ni

večeru! izvucite me, gospo-dine Salvo! ili recite njemu

da me izvuče!

Slušaj me dobro, Pablo ... Tvoj stric ne može doći ... Dogodilo

se nešto strašno ... Moraš shvatiti da ga nikad više nećeš vidjeti, Ni njega ni ostale ...

Svi su umrli? Odlično! Ljudi koji druge stavljaju u

kaznu ne davši im ni jesti, ne zaslužuju

živjeti ...

Samo trenutak! Kakav je to način? Pa radi se

o tvom stricu!

Ma kakav mrtvi stric! On se tako predstavljao kako bi me mogao

besplatno izrabljivati ... A bio mi je u rodu koliko i vi, gospodine Salvo! Nikad nikog nisam imao ... Ali što im se desilo? Od čega su pomrli?

prejeli su se ljute paprike?

Nitko ne zna što se događa, Pablo. No nešto je u zraku što ubija čim dođe u doticaj s kožom. iako ne voliš svog strica, ti si živ zahvaljujući tome što te ovdje zatvorio ...

Ako me uskoro ne izvadite, neću dugo ostati živ! Gladan sam, gospodine

Salvo!

Očito, Pablo nije bio osjetljive prirode. Bilo je bolje imitirati njegov osjećaj

praktičnosti.

Morat ćeš još kra-tko izdržati, Pablo. Ako te sad izvadim, odmah ćeš umrijeti.

No, brzo ću se vratiti s neophodnim

stvarima da te spasim.

Vratio sam se u dućan.

Favalli će sigurno znati kako da spasimo Pabla. Usput ću iskoristiti

vrijeme da ponesem što mogu.

Nabrzaka sam napunio torbu

puškama, baterijama i

izašao na ulicu.

Ponovo sam se našao usred opustjelog krajolika smrti. i dalje je padao smrtonosan snijeg, lagan i zastrašujuće lijep.



Dokle se proširila katastrofa? Je li obišla cijeli svijet? Ako je

tako, nema smisla čekati dolazak spasitelja ...

Zar je moguće da ćemo ovako morati živjeti godinama? Potpuno prepušteni vlastitim sposobnostima, izoliraniji od Robinzona na svom otoku?

Jer Robinzon je bar znao da s druge strane mora ima živih ljudi ... A na mrtvom planetu ...

Mora biti drugih preživjelih, kao što smo mi ili kao što je Pablo ... Ali, kao što je rekao Favalli, možda je bolje da ih ne-ma ... Jer preživjeli će biti neprijatelji,

suparnici do smrti ...

Sad tek shvaćam da je moja kuća, sa svim korisnim stvarima koje sadrži, neprocjenjivo blago za bilo koga ... Blago koje će nam netko uskoro možda poželjeti

oteti ...

moja kućica s tavanom

pretvorenim u hobističku radionicu bila je savršeno opremljena

za suočavanje baš s ovakvom katastrofom kakva nas je snašla. imali smo

čak i vlastitu struju ...

Tamo su Elena i Martita ... Sigur-no su me cijelo vrijeme čekale

ne mičući se od prozora.

Ponovo mi se zamaglilo staklo vizira.

Nikad nisam ni pomi-slio da bi me povratak obitelji mogao tako ganuti ...

Sad nije vrijeme za osjećaje ... Sjeti se Pabla zatvorenog u

podrumu ...

U garaži me dočekalo iznenađenje.Favalli, ti si!

Ali ... odakle ti odijelo?

Dok si se ti bavio turiz-mom, mi smo

se bacili na posao.

Sad ćemo moći izaći u paru: za svaki slučaj,

Lucas dovršava treće odijelo.

Sjajno! Donosim prvi dio stvari. Ali moramo odmah krenuti natrag.

Pronašao sam jednog preživjelog!

Na brzinu sam Favalliju

ispričao o svom pronalasku

u željezariji. Potom, dok je Favalli sušilom za

kosu utjerivao i posljednju pahuljicu koja

je za mnom ušla u ekstraktor,

obavijestio sam Elenu i Lucasa o istom događaju.

Favalli mi nije dao vremena ni da se oprostim.

Jadan dečko ... Ne smijemo ga ostaviti da čeka, kako ne bi napravio neku glupost.

Ali kako ćemo ga izvaditi? Nemamo ništa sa sobom!



Nema potrebe. U željezariji ćemo naći sve što nam je potrebno.

Brzo smo koračali. Favalli nije usporio ni kad ...

... smo prolazili pored beživotnog tijela našeg nesretnog prijatelja Polskog. Kao pravi znanstvenik, Favalli se znao koncentrirati na ono što je doista bilo bitno.

Sad je bilo bitno samo spašavanje Pabla, bez

zadržavanja i razmišljanja o nevjerojatnoj

veličini katastrofe koja nas

je zadesila. Uskoro smo došli do

željezarije i stražnje sobe.

Pablo? Jesi li još uvijek tu?

Ne, otišao sam u kino ...

Dobro, barem još ima duha. Dođi, Juane, potražit ćemo

što nam treba da ga izvučemo odande: perušku, metle i balu plastike kakva se koristi za

stolnjake.

Nije bilo teško naći što je Favalli tražio.

Ne smije ostati ni traga pahuljama. i mi ćemo se

morati otresti.

Srećom, čišćenje je bilo

jednostavno: pahulje su bile fluorescentne, pa ih je bilo jednostavno naći. Ubrzo smo očistili stražnju sobu od

smrtonosnih pahulja. Sad smo mogli otvoriti podrum.

Evo, Pablo. Omotaj se ovim materijalom od

glave do pete. Dobro se upakiraj, jesi li

razumio?

Jesam ...

ja ću sići, umotat ću pabla do kraja. Zatim ću ga podi-ći. Za to vrijeme ti pronađi

tačke i čekaj nas vani.

ok.

Favalli je požurio. Tek što sam dovezao tačke, pojavio se s Pablom na ramenu.

Moramo požuriti, Juane ... Mislim da je dobro

izoliran ...

... no ne garantiram da će izdržati.

Ah! Skuhat ću se! Osim toga, brzo će ostati bez zraka ... Požuri, Juane!

Jurili smo dok je kotač tačaka škripao svom silinom. Buka je bila još izraženija zbog ...

... ogromne tišine koja je lebdjela nad ulicom. Ne znam bismo li brže jurili ni da smo znali da nas netko motri s krova zgrade ...



Požurimo jer nema puno zraka!

Trčali smo najbrže što smo mogli. Umotan u plastiku kako ga ne bi dotakle smrtonosne ...

... pahulje, Pablo, dječak kojeg smo baš spasili iz podruma željezarije, bio je u opasnosti od gušenja.

Jasno, ni Favalli ni ja nismo mogli ni zamisliti da nas je na krovu jedne od zgrada čekala još veća opasnost ...

Ne zastajkuj, Jua-ne. Ja ću otvoriti

vrata!

Konačno smo stigli u kuću.

Skuhat ću se! Ne mogu više!

Smiri se, dečko, budi miran. Sad ćemo te izvaditi odatle.

Ne mogu više!

Strpi se, neću te otpakirati sve dok ne nestane i posljednje

pahulje ...

Sušilo za kosu podiglo je u zrak fluo-rescentne pahulje koje smo unijeli.

Ekstraktor zraka ih je izbacio van. Tek kad je Favalli bio potpuno siguran da unutra nije preostao nijedan od ...

... glasnika smrti, krenuo je otpakiravati iscrpljenog Pabla.

Uf! Prava parna kupelj!

Nitko nije umro od malo vrućine. Hajde,

izađi iz tačaka.

Svukli smo odijela i napustili garažu u

pratnji Pabla. Činilo mi se kao da je

prošlo čitavo stoljeće od posljednjeg puta kad sam

poljubio Elenu i Martitu.

Ovo je Pablo, novi član našeg društva. Spasio se jer su ga za kaznu bili

zaključali u podrum. Ali, nakon svega, mislim da mu nove kazne neće biti

potrebne.



Sigurno neće! Sve dok mi date jesti ...

Što se toga tiče, možeš biti miran, Pablo. Jest ćeš isto što i mi. i

jednako ćeš tako raditi.i tako se

dvanaestogo-dišnji Pablo

Meno priključio našoj maloj

ekipi. Na Favallijevu ideju, nas

trojica smo se organizirali u turnuse kako bismo u kuću donijeli sve

što nam je bilo potrebno za

preživljavanje.

Jedan od nas uvijek mora ostati ovdje, zbog nepredvidivih situacija. Druga će dvojica tražiti ono što nam nedostaje: svaki će izaći dva puta, a

treći će se put odmarati.

Složili smo se s Favallijevim

planom, sljedeći je izlazak bio Favallijev i Lucasov. Ja, koji sam bio vani dva puta, ostao sam u

kući.

Kamo idu, gospodine

Salvo?

U dućan, nabaviti sva bezalkoholna pića koja mogu naći. i nemoj mi govoriti gospodine. Od sad sam za tebe Juan.

Nisam se više mogao

baviti Pablom: morao sam

Eleni i Martiti iscrpno

prepričati svoje

avanture s ulice; bez daha su iščekivale da im opišem pustoš koja je vladala na

ulicama.

A voćarna? Ni oni ...

ni oni više nikad neće otvoriti svoja vrata.

kako okrutno ...

A škola, tata? Kad će ponovo

početi nastava?

To je nemoguće znati, Mar-tita. No

jednom ...

Gospodine Juan! Brzo pogledajte!

Dolaze odonuda!

Dok sam u par koraka prelazio udalje-nost do prozora, neočekivani zvuk mi je zabrujao u ušima. Zvuk koji mi prije ...

... katastrofe ne bi podigao ni obrvu, Ali koji me sad

protresao do kostiju ...

Auto! Kombi vlasnika dućana ...



Staje ovdje! Brzo, Pablo! Donesi puške! Odmah ću odjenuti odijelo!

Stani, Juane! Eno netko izlazi!

Ali ...

Bio je to Favalli ... Kako bi uštedio na vremenu, umjesto tačaka dovezao je kombi.

Ovaj Favalli je genij! Pogledaj cisternu

koju vozi Lucas! Voda iz tanka sigurno nije

kontaminirana!

Uštedjeli su milijun putovanja

tačkama! Možda je Pablo pretjerivao, no bilo je točno: Favallijev i

Lucasov izlazak nije mogao biti plodonosniji. Kombi je bio napunjen

konzerviranom hranom, a tank nam je na neko vrijeme riješio problem vode.

Unijet ćemo sve u garažu. Poslije, kada sve dobro očistimo, odnijet ćemo u

dnevnu sobu.

U manje od petnaest minuta smo istovarili kombi. Cijev

cisterne ostala je priključena

kroz rupu koju je Favalli zacementirao i tako hermetički

zatvorio.

imamo hrane i vode za barem dva do tri tjedna. Sad je najhitnije dovući veliku količinu stvari iz ljekarne. Poslije ćemo

potražiti benzin.

Potom ćemo se vratiti hrani, pa sve ispočetka. Sve dok se ne opskrbi-mo za nekoliko godina, nećemo se odmarati.

Čini se da se ne nadaš previše da će nas spasiti ...

iskreno, mislim da neće, Juane ... Kako da se nadam kad ne možemo preko radija

uhvatiti nijednu postaju? Suočeni smo sa svjetskom katastrofom: svijet više nikad neće biti

isti.



Što misliš što je uzrokovalo sve ovo? Atom-ska eksplozija na Pacifiku?

ispočetka sam mislio da je to uzrok, da. Ali sada sumnjam u to,

Juane ...

Kako je moguće da toliko traje ova radioaktivna padalina? Osim toga, ove fluore-

scentne pahulje ne izgledaju kao prašina niti išta slično ...

Najiskrenije, ne znam što bih mislio, Juane.

No, zaista je najbolje ne razmišljati. zasad je Najvažnije preživjeti. Ti i Lucas izlazite sljedeći: u ljekarni se opskrbite sašto više stvari. Prije svega vitaminima!

Da, i antibioticima.

Nekoliko trenutaka poslije Lucas i ja smo se već smjestili u kombi i krenuli prema ljekarni.

Sporo smo napredovali jer ulica nije bila

očišćena.

Kad dobro napunimo kuću, bacit ćemo se na čišćenje

ulica.

Da, i na pokapanje mrtvih.

Za to će se pobrinuti Favalli ... On ima ideja za sve ... Previše

ideja za sve ovo!

Što želiš reći, Lu-case?

Nije ti palo na pamet da nas Favalli sve ima pod

svojom čizmom? Da on toliko zna o svemu, a mi toliko malo? Da nas ima u svojoj milosti? Zašto bi čovjek poput njega, jednom kad

kuća ...

... bude opskrbljena svime što je potrebno, dijelio s nama svoj život? Nije ti palo na pamet da

će nas se riješiti jednom kad mu više ne budemo

potrebni?

Sada je tako jednostavno nekoga ubiti! Dovoljno je ne očistiti do kraja garažu. ili zarezati malo odijelo ... Začas će se

uvući pahulja i gotovo ...



Pričaš ludosti, Lucase! S kojim pravom sumnjaš u Favallija?

Pobogu, zašto bi nas eliminirao? Nismo li možda njegovi prijatelji?

Ono što je Lucas insinuirao nije moglo biti gadnije. Pa ipak, iako je svaka pora u mom

tijelu odbijala tu ideju, hladni i logični dio mog mozga je počeo razmišljati ... A zašto ne? Zašto nas Favalli ne bi jednostavno

iskoristio?

Sam je Favalli to rekao: uskoro će oko nas zavladati zakon džungle: ubij ili budi ubijen ... Preživjet će jedino snažni i čvrsti ...

Odmahnuo sam glavom. Ne! Ne smije nastaviti tim putom!

Lucas je zakočio. Bili smo ispred ljekarne.

Zaboravljaš jednu stvar, Lucase ... Prijatelji smo

s Favallijem već godinama ...

Zar smatraš da to ništa ne vrijedi?

Naravno da ne. Jedno je bilo biti prijatelj u prošlome svijetu, kada je sve bilo

jednostavno, uključujući i prijateljstvo, ali sad ...

... kad smo praktički sami na svijetu, kako može

postojati prijateljstvo? Bit ćemo prijatelji, drugovi, sve dok nas veže nužda, no kada nužda prestane, poklat

ćemo se kao psi.

Ne, Lucase, ne smiješ tako razmišljati ... Stvar je u tome da nam sve ovo napada živce.

Već ćemo se priviknuti i vidjeti da nije sve tako crno kako se

čini. i da ...

Što si želio reći? Pogledaj, Lucase! Svježi tragovi ... Net-

ko je nedavno bio ovdje!

Da ... i sigurno je još uvijek tu!

Čemu lagati? U tom sam se trenutku tresao.

Tresao sam se, da. Tresao sam se poput

uplašene životinje.

Ništa mi nije govorilo da je ovaj preživjeli neprijatelj, pa ipak mi je

instinkt vrištao da se radi o opasnosti.



Netko je u ljekarni!

Bio je to prvi znak koji smo pronašli da je bilo ...

... još preživjelih

kao što smo mi. Osjetio sam paniku istu kakvu je osjetio Robinzon kada je na svom otoku

otkrio tragove ljudskih

koraka. Jer bi živa osoba mogla značiti suparnika ...

Moramo biti oprezni, Lucase. Moguća je puc-

njava.

Lucas kao da me nije čuo. Nastavio je promatrati tragove kao hipnotiziran. Shvatio sam da s njim neću puno napraviti.

Lucase, bolje da pođemo ...

Ne, Juane. Nakon svega, jesmo li doista sigurni da se radi o neprijatelju? Sa-svim je moguće da se radi o nekome poput nas ...

Moramo stupiti u kontakt s njim: možda ga možemo priključiti našoj skupini. i ne brini za mene, Juane: ako ti se činim nervoznim to je stoga što se još uvijek nisam navikao na sve ovo ... Ali proći će me.

Uđimo, Lucase. Vrijeme leti.

Brava je slomljena ... Uđi, Lucase. imaj spremnu pušku

za svaki slučaj.

Nismo se smjeli ni previše opustiti.

Hej! Prijatelji smo! ima li koga ovdje?

Nitko mi nije odgo-vorio. Napravili smo nekoliko koraka.

Prijatelji smo! Vjerujemo da si moramo međusobno pomagati! Zar

ovdje nema nikoga?

Opet nam je odgovorila tišina.



Nema se smisla vi-še derati ... Možda se sakrio.

ili je izašao na stražnji izlaz. Mislim da ovdje nema nikoga,

Juane.

Ne znam, sumnjičav sam ... Ako se sakrio, to je stoga što

nema dobre namjere. Hajdemo u obilazak ljekarne. i budimo na

oprezu!

Prijatelji smo ... Samo želimo pomoći ...

Neprestano smo izjavljivali svoje miroljubive namjere, ali uvijek na oprezu ...

... i s puškama u rukama obavljali smo obilazak.

Kao što sam re-kao, Ovdje nema nikoga.

Vidjet ćemo. neću biti miran

Dok sve ne pregledamo.

Ljekarnik i njego-va gospođa ...

Lako su se izvukli ... iz sna su prešli u smrt ...

Nastavili smo s obilaskom. Posvuda su se pod našim nogama, u polumraku ljepše nego ikada, podizale pahulje smrti.

Sve smo pregledali, ali nismo nikoga pronašli

živog... Sigurno je otišao, kao što si rekao.

imaš pravo, Lucase. Nakon svega osjećam olakšanje što nikoga

nismo pronašli.

Dođi, vratimo se u ljekarnu i počnimo već

jednom utovarivati kombi. Već smo izgubili dosta

vremena.Trebali smo se uvjeriti:

bili smo sami u ljekarni.

Bez daljnjeg zastajkivanja organizirali smo posao: ja sam u stražnjoj sobi vadio s polica kutije lijekova ...

Treba odnijeti od svega pomalo. No, ne smijemo zaboraviti vitamine: ako ćemo jesti samo kon-zerviranu hranu, trebat

će nam.

Srećom lijekovi nisu teški ... Težina je samo

u kutiji ...

Lucasov je posao bio prenositi kutije do kombija.

Radili smo tako nekoliko

minuta, potpuno

zadubljeni u naš zadatak,

tako da nijedan od nas nije

zamijetio ...



Documents

Héctor Germán Oesterheld & Francisco Solano Lópezelektronika. Njome se bavio iz hobija, u kutku koji mu je bio dodijeljen na ..... mom tavanu koji smo pompozno nazivali laboratorijem