Izvještaj No 48

Pojmovnik makroekonomije iz perspektive odnosa spolovaPripremio BRIDGE u suradnji s GTZ – Njemačkim društvom za tehničku suradnju

sastavile Patricia Alexanderi Sally Baden

Februar/Veljača 2000

Autorice se zahvaljuju na podršci koju im je u pripremi ovog izvještaja pružila Njemačka udruga za tehničku suradnju -German Technical Cooperation (GTZ). Pri tom napominjemo da se izneseni stavovi kao i omaške ili propusti pripisuju autoricama a ne i GTZ.

2

BRIDGE (development - gender) – BRIDGE (razvoj – spolovi)Institut za razvojne studijeUniverzitet SussexBrighton BN1 9REUjedinjeno KraljevstvoKontakt telefon: +44 (0) 1273 606261Fax: +44 (0) 1273 621202Email: bridge@ids.ac.ukWeb: www.ids.ac.uk/bridge

Deutsche Gesellschaft für Technische Zusammenarbeit (GTZ) GmbH – Njemačko društvo za tehničku suradnjuPilot program SpoloviPoštanski pretinac 51 8065726 EschbornSavezna Republika NjemačkaTelefon: +49 (0) 6196 79-1614Fax: +49 (0) 6196 79-7332Email: martha.gutierr ez@gtz.d e Web: http://www .gtz.de/gender_project

© Institut za razvojne studije i Njemačko društvo za tehničku suradnju (GTZ) GmbHISBN 1 85864 317 1

3

POJMOVNIK MAKROEKONOMIJE IZ PERSPEKTIVE ODNOSA SPOLOVA1

Patricia Alexander i Sally Baden

UVOD

Ovaj pojmovnik predstavlja sažet uvod u ključne pojmove vezane za makroekonomiju i njezinu primjenu, usredređujući se na spolnu problematiku unutar aktuelnog ekonomskog diskursa. On se također osvrće na različite aspekte kreiranja i procjenjivanja strategije djelovanja u kojoj spolna dimenzija igra sve veću ulogu.

Pojmovnik je prvenstveno zamišljen kao pomagalo za ekonomiste i tvorce strategija djelovanja, a među njima naročito za uposlenike u sektoru međunarodnog razvoja čiji je zadatak da promišljaju ulogu spola i spolne problematike u ekonomskim procesima, kao i način na koji se problematika odnosa spolova ugrađuje u ekonomsku teoriju. Pojmovnik je naročito koristan za osobe uključene u mehanizme planiranja i odlučivanja, te za uposlenike Ministarstva financija i uposlenike u savjetodavnim tijelima vezanim za utvrđivanje razvojne politike i suradnje. On također može biti od koristi za sve stručnjake u oblasti položaja i odnosa spolova koji surađuju s ekonomistima i planerima.

Između 1993 i 1998, Radna grupa za ravnopravnost spolova pri OECD-DAC, u suradnji s Univerzitetom u Manchesteru i drugim institucijama, razvila je koncepte, okvire i načine ugrađivanja spolne dimenzije u makroekonomsku politiku preko svoje Grupe za spol i makroekonomiju. Glavni rezultati njihovog rada su sabrani u dokumentu naslovljenom Spol i ekonomska reforma u oblasti razvojne suradnje (Gender and Economic Reform in Development Cooperation), koja treba biti objavljena 2000 a na koju se također osvrćemo i u ovom pojmovniku. Postojeći pojmovnik je tako zamišljen u kontekstu višepomenutog šireg programa i plod je združenog nastojanja GTZ-German Technical Cooperation (Njemačko društvo za tehničku suradnju) i BRIDGE (izvještaji o razvoju i spolu) pri Institutu za razvojne studije (UK). Ovlaštenje za ovaj projekt dolazi od Jedinice za strategijski korporacijski razvoj i pilot-programa Spolovi pri GTZ.

Naglasak na implikacijama koje gender problematika ima za utvrđivanje politike i strategije djelovanja odražava rastući značaj i utjecaj koncepcijskog i empirijskog rada na temu povezanosti spola i makroekonomije pri utvrđivanju politike i planiranju, kao i pri angažiranju GTZa na primjeni saznanja u ovoj oblasti. Na primjer, nacionalni statistički izvještaji sada nastoje uzeti u obzir podatke o ženskom neplaćenom radu u satelitskim državnim proračunima (vidi stavke državni proračuni, vremenski budžeti, statistika); pokrenuti su procesi prilagođavanja državnih proračuna ženskim potrebama (vidi budžeti, javno financiranje) a učinjeni su i koraci u pravcu ugrađivanja gender problematike u programe strukturalnog prilagođavanja (vidi strukturalno prilagođavanje).

Nadamo se da će ovaj pojmovnik dalje podstaći dijalog između makroekonomista i stručnjaka za gender problematiku u nastojanju da se procesi odlučivanja prilagode potrebama ljudskog razvoja i napretka.

1 Priznanje: Zahvaljujemo se Marthi Gutierrez iz GTZa na pažljivim komentarima nacrta i Hazel Reeves, BRIDGE Manager, na uredničkoj podršci .

4

pitanje spolova u ekonomskoj analizi: pregled

Iako se ekonomisti bave pitanjima muškog i ženskog učešća na tržištu rada od početka dvadesetog vijeka, problematika spolova nije sama po sebi predstavljala posebnu kategoriju u analizi. (Izraz “gender” se koristi za označavanje društvenih kategorija, odnosno, izražava gledište da, pored osnovnih funkcija razmnožavanja, muške i ženske uloge nisu samo biološke kategorije, poput biološkog spola (engl. 'sex'), nego su društveno uvjetovani izumi odnosno konstrukti.) Rana istraživanja o učešću ženske radne snage, razlikama između muških i ženskih plaća i diskriminaciji u ovoj oblasti (npr. Pigou, Hicks, Harrod i Becker) su uglavnom istraživala na koji način dinamika tržišta utiče na muškarce i žene, a manje su se bavila ulogom koju ima spol kada se govori o načinu temeljnog funkcioniranja tržišta. (Madden koji se citira u Benería 1995, str. 1840).

1960-ih su Becker i drugi teoretičari ljudskog kapitala razvili koncept ‘Nove ekonomije kućanstva,’ gdje su po prvi put primijenili tržišne koncepte i modele na kućne poslove i analizu vremenskog rasporeda. Ovaj novi pristup se koristio za objašnjenje podjele posla po spolovima, i tržišnog ponašanja članova kućanstva ukazujući na razlike u ponašanju muškaraca i žena (Benería Op. cit.).1970-ih i 1980-ih su ovi koncepti primjenjivani u daljoj analizi diskriminacije na tržištu rada i dogovaranju modela kućanstva koji su ostavljali prostor za dimenzije moći i konflikte u odlučivanju. U međuvremenu, debata započeta 1960-ih o novčanoj nadoknadi za obavljanje kućanskih poslova i konferencije Ujedinjenih Naroda tokom Decenije žena (1976-1985) popularizirali su koncept društvene reprodukcije. Svi ovi faktori su doprinijeli priznanju ključne uloge ženskog rada u “reproduktivnoj oblasti”.

Paralelno s razvojem mikroekonomije, rad Ester Boserup (1970), ekonomskog antropologa, istakao je u prvi plan jedno pitanje na makroekonomskom nivou: “šta je razlog da ekonomski razvojni procesi različito utiču na muškarce i žene tj. na njihovo različito uključivanje?” (Katz, str. 391). Kriza vezana za dugovanja zemalja Trećeg svijeta 1970-ih i 1980-ih i niz programa strukturalnog prilagođavanja podstakli su u više navrata procjenu učinka u ovoj oblasti, pri čemu se utvrdilo da su žene jedna od posebno ranjivih grupa u periodima opadanja društvenog blagostanja u disruptivnim fazama takvih programa. (Cornia et al.). Pretpostavka da bi izvor opadanja blagostanja mogao biti u koncepciji samih programa, a ne samo u njihovim neželjenim sporednim efektima, iznjedrila je pokušaje da se pitanje gendera odlučnije ugradi u makroekonomsku analizu.

Ovaj rad se dotakao pitanja kao što su neravnopravnost u raspoređivanju konzumiranja i resursa u kućanstvu, asimetrija stimulativnih struktura na mikro nivou između muškaraca i žena, i nejednaka upućenost spolova na javne usluge. Paul Collier je u nekoliko studija pripremljenih za Svjetsku banku (Collier 1988; 1990; 1993; 1994) predložio razvrstavanje podataka o prihodima i rashodima po spolu u svrhu procjenjivanja napretka strukturalnog prilagođavanja, dok je Demery (1996) razvio metodologiju kojom se analizira koliki udio iz javnih rashoda se izdvaja za programe državne potpore i to razvrstano po spolovima.

U srži ovog rada bilo je preispitivanje prećutne pretpostavke o navodno visokoj fleksibilnosti ženskog rada kao odgovor ekonomskim šokovima ili signalima prilagođavanja. To je nekolicinu autora potaklo da skrenu pažnju na svojevrsne spolne predrasude sadržane u naizgled neutralnim modelima stabilizacije i prilagođavanja (Cagatay et al; Elson 1991, 1995; Palmer 1991, 1994). Ključnu analizu nesvjesnih predrasuda o spolovima koje proizilaze iz navodne neutralnosti tradicionalne makroekonomije pružila je Elson (1991), “Muške predrasude u

5

makroekonomiji: slučaj strukturalnog prilagođavanja”, u zbirci koju je uredila ista autorica, naslovljenoj Muške predrasude u razvojnim procesima (Drugo izdanje, 1995).

Uporedo sa debatama o spolovima i prilagođavanju, od kasnih 1980-ih naovamo nekoliko autora je istražilo ulogu ženskog rada u porastu svjetske proizvodnje, trgovine i globalizacije (Joekes 1987, 1995; Standing 1989, 1999; Wood) ističući suodnos između izvozne proizvodnje, porasta ženske radne snage i izmijenjenih uvjeta rada. Svjetski razvoj (27:3), 1999, uključuje posebno poglavlje o ženama, radu i globalizaciji i nudi sažeti pregled trenutnog istraživačkog rada na tom polju.

Ubrzanje globalizacije 1990-ih je također podstaklo istraživanje tehnika oblikovanja koje bi odražavale strukturalnu dinamiku odnosa među spolovima i njihov efekat na rast i politiku djelovanja. William Darity (1995) uobličio je model agrarnog društva s niskim prihodima baziranog na spolnoj segregaciji, sa izvoznim sektorom i sektorom za potporu, koji je, pored ostalih modela, predstavljen u posebnom izdanju Svjetskog razvoja (23:11), ilustrirajući na taj način razvoj u analiziranju interakcije spola i makropolitike. To posebno izdanje služi kao dobar uvod u glavne teme na koje se osvrće pojmovnik, a uključuje i nekolicinu najvažnijih autora u ovoj oblasti. Nastojanja vezana za formuliranje modela potpomaže dostupnost sve veće i sve kvalitetnije količine spolno razvrstanih podataka, iako ostaje da se u ovoj oblasti učini još mnogo toga (vidi statistika). Wistat baza podataka Ujedinjenih Naroda (1994), koja će se pojaviti u poboljšanoj verziji 2000, je najsveobuhvatniji izvor podataka za cijeli svijet.

Jos jednu studiju koja se bavi ovim pitanjima objavio je 1988 Kolumbijski odjel za nacionalno planiranje (Colombian National Planning Department) i GTZ pod naslovom Makroekonomija, spol i država2. Ova knjiga prezentira kako teoretske pristupe tako i praktična sredstva i primjenu u oblasti ugrađivanja gender problematike u makroekonomsku politiku, i u procese državne reforme i institucionalnog razvoja.

Teorijski i empirijski razvoj u oblasti problematike spolova, ekonomije i razvoja se prati putem publikacija i časopisa, naročito u stručnom časopisu Svjetski razvoj, kojeg obimno citiramo ovdje. Drugi časopisi koji objavljuju rezultate važnih istraživanja su Razvoj i promjena (Development and Change), IDS Bilten, Časopis za razvojnu ekonomiju (the Journal of Development Economics), i Časopis za međunarodni razvoj (the Journal of International Development), kao i Oxfordski bilten za ekonomiju i statistiku (the Oxford Bulletin of Economics and Statistics) i Cambridge časopis za ekonomiju (the Cambridge Journal of Economics). Od 1995 izlazi poseban časopis Feministička ekonomija (Feminist Economics), koji sadrži mnoge važne priloge vezane za ekonomiju u razvoju i razvijenu ekonomiju; a tu je i skorašnje referentno djelo, Edward Elgarov vodič za feminističku ekonomiju (the Edward Elgar Companion to Feminist Economics), koji pruža sveobuhvatni pregled iz te oblasti.

Stavke

Stavke, poredane abecednim redom, sadrže sažete preglede jednog ili više paragrafa i obuhvaćaju do 900 riječi. Mnoge stavke se u početku oslanjaju na Routledge rječnik ekonomije (Routledge Dictionary of Economics) (D. Rutherford) i na New Palgrave: Rječnik ekonomije (The New Palgrave: A Dictionary of Economics) (Eatwell et al.); u

2 This book is due to be published by GTZ in English in 2000.

6

nastavku su objašnjenja, sa primjerima gdje je to moguće, koja demonstriraju načine primjene od strane ekonomista u oblasti razvoja i gender problematike. Pojmovnik se snažno oslanja na citirane reference (naročito na neke od njih kao Benería 1995, Elson 1995, i G. Sen 1996) koje i same predstavljaju prikaze ili sažete preglede razvoja u oblasti feminističke ekonomije. Unakrsne reference su prikazane masnim kurzivom. Izvori i preporuke za dalje čitanje su navedeni iza stavki (godina se navodi samo u slučajevima kad se u referencama spominje više od jednog djela istog autora). Potpune reference za ova kao i za višepomenuta djela su date na kraju pojmovnika, kao vodič za dalje čitanje.

7

POJMOVNIK

predviđena djelotvornost - vidi djelotvornost

modeli dogovora

U ekonomiji kućanstva, pristupi analizi ekonomskog odlučivanja koji u obzir uzimaju različite značajke, interese, i resurse, i stoga različite funkcije korisnosti u odnosu na članove kućanstva. Modeli dogovora predstavljaju alternativni pristup u odnosu na strogo neoklasicistički pristup kojeg je unaprijedio Becker, (vidi nova ekonomija kućanstva) po kojem je ”ponašanje u kućanstvu prvenstveno motivirano kolektivnom brigom za ekonomsku djelotvornost.” (Folbre 1984, str. 301). Neoklasicističke pretpostavke su da je unutar kućanstva jednak izbor (“funkcije združene koristi”), te da je taj izbor uvjetovan vanjskim faktorima i nepromjenjiv tokom dužih vremenskih perioda, a kad se u rijetkim slučajevima mijenja to se dešava slučajno i to u svim kućanstvima. Ove pretpostavke se ne iznose uvijek eksplicitno, ali su ključne za navedeni model; model dalje govori o odlukama i izboru unutar kućanstva - kao npr. koji supružnik radi, koji se “brine o djeci”, i koji stiče veći stupanj obrazovanja – kao racionalne i neizbježne posljedice na takav način definiranih i podijeljenih funkcija korisnosti.

1984 Nancy Folbre je predstavila empirijske dokaze sa Philippina koji su pružili podatke razvrstane po spolovima o radu, slobodnom vremenu, potrošačkim navikama i načinu trošenja. Na osnovu ovih dokaza ona je, u suprotnosti s neoklasicističkom teorijom, argumentirala da je pojedinačni udio u cjelokupnom prihodu kućanstva djelimično određen ličnom moći pregovaranja unutar kućanstva, i da je relativna moć pregovaranja podložna promjenama tokom ekonomskog razvoja. Takve promjene mogu prouzrokovati promenu u raspodjeli dobara i slobodnog vremena unutar kućanstva (Ibid. p. 304 ff.). Brojne empirijske studije načinjene od tada podupiru Folbrino gledište (vidi, na primjer, ekonometrijsku studiju iz 1995 o afričkim kućanstvima koju su sastavili Hoddinott i Haddad).

Modeli dogovora su jedna vrsta kolektivnog modela kućanstva (q.v.), u suprotnosti s modelima baziranim na pretpostavci jedinstva. U slučaju modela dogovora, svaki subjekt pregovara u cilju postizanja kompromisa u kućanstvu (u dodjeli zaduženja, raspodjeli slobodnog vremena i potrošačkih dobara), a ukoliko se ne uspije postići sporazum prijeti izbijanje sukoba. “Prijeteća tačka ” je ona pri kojoj strane napuštaju jedinicu (razvod, ukoliko se radi o bračnoj zajednici); nivo za svakog člana je određen nivoom njegovog/njezinog povlačenja tj.odstupanja od zahtjeva, što se iskazuje kao njezina ili njegova moć dogovora u kućanstvu. Moć dogovora je usko povezana s alternativnom tržišnom nadnicom (wage). Programi ekonomske reforme mogu izmijeniti moć dogovora muškaraca i žena otvaranjem ili zatvaranjem mogućnosti zarade, ili izmijenjenim pristupom primarnim i sekundarnim potrebama, koje su za jedan spol relativne u odnosu na drugi. Dok teorija odlučivanja spada u polje mikroekonomije, različita moć pri dogovoranju i pristup resursima unutar kućanstva ima važne implikacije za makroekonomiju razvoja, jer može pružiti uvid u različit utjecaj ekonomskih strategija prilagođavanja, i različite, spolno uvjetovane, odgovore na stimuliranje cijenama.

Vidi također: Raspodjela resursa unutar kućanstva; strukturalno prilagođavanje; troškovi transakcije.

8

Folbre 1984, 1986a, b; Haddad et al. eds., 1997; Hoddinott and Adams; Jones; Kabeer 1994, Ch.5; Strauss i Thomas.

9

analiza rasprostranjenosti programa potpore

Metoda izračunavanja raspodjele javnih rashoda po različitim demografskim skupinama, kao npr. žene i muškarci. Ovaj postupak podrazumijeva dodjelu po jedinici javne potpore (npr. izdaci po studentu za obrazovanje) u skladu sa stopom pojedinačnog korištenja javnih usluga (van de Walle and Nead 1995, citirano u Svjetskoj banci - World Bank 1995).

Analiza rasprostranjenosti može utvrditi u kojoj mjeri su javne usluge prilagođene određenim skupinama stanovništva, uključujući žene, siromašne, i stanovnike određenih područja. Koristeći se ovom vrstom analize, studije provedene u Keniji 1992-93 su na primjer pokazale da javni izdaci izdvojeni za obrazovanje iznose koliko i godišnja potpora po glavi stanovnika, odnosno 605 kenijskih šilinga; međutim ova potpora je muškarcima stizala u prosječnoj visini od 670, a ženama u prosječnoj visini od samo 543 šilinga. Slična istraživanja su provedena i u Meksiku, gdje se utvrdilo da je jaz između dječaka i djevojčica manji, i Pakistanu, gdje je omjer viši od dva prema jedan u korist dječaka (preuzeto iz Svjetske banke - World Bank 1995, str.27).

Spolne predrasude u oblasti izdvajanja javnog novca za potporu su često izraženije kad se radi o skupinama s nižim primanjima. Demeryjevi podaci o Obali slonovače (Côte d’Ivoire) iz 1995 pokazuju da od 13.5 posto, koliko iznosi potpora za obrazovanje namijenjena najsiromašnijoj petini stanovništva, muškarci unutar ove petine stanovništva su dobili 16, a žene 9 posto sredstava. S druge strane, u najbogatijoj petini razlika u postotku dodijeljenih sredstava po spolovima iznosi 37 posto za muškarce i 35 posto za žene. Sve skupa, 37 posto potpore izdvojene za obrazovanje dodijeljeno je ženama, a 67 posto muškarcima. Slična analiza javnih izdataka za zdravstvo u Ghani 1992 pokazuje da iako je znatno veći udio (56 posto) ukupnih izdataka na zdravstvenu potporu dodijeljen ženama, raspodjela sredstava u skupini s najnižim primanjima teče po obrnutom obrascu (Demery str.4-12).

Vidi također: budžeti, spol; javno financiranje; strukturalno prilagođavanjeDemery et al., Demery

budžeti, spol

Gender budžeti, ‘gender-senzitivni budžeti,’ ili ‘ženski budžeti,’ odnose se na mnoštvo postupaka i metoda za procjenjivanje utjecaja vladinih budžeta, uglavnom na nacionalnom nivou, na različite grupe muškaraca i žena na taj način što utvrđuju kako odnosi među spolovima prožimaju društvo i ekonomiju. Inicijative vezane za gender budžete ili ženske budžete ne predstavljaju posebne budžete za žene. Oni podrazumijevaju analizu dodjele sredstava po spolovima (npr. posebni programi predviđeni za žene); oni također pružaju podatke razvrstane po spolovima koji pokazuju kakav učinak postižu glavni javni izdaci u svim sektorima i uslugama; oni ocjenjuju sprovođenje politike jednakih mogućnosti u vladinim službama. Prvi ‘ženski budžet’ je 1984 odredila Savezna vlada Australije. 1995 su poslanici u parlamentu, nevladine organizacije i istraživači u Južnoj Africi pokrenuli Inicijativu za ženski budžet, koju je južnoafrička vlada prihvatila 1997. Slične inicijative su već pokrenute u različitim zemljama kao Kanada, Tanzanija, Ujedinjeno Kraljevstvo i Zimbabve. Pokazalo se da su pokušaji utjecanja na dodjelu vladinih budžeta u smislu postizanja veće jednakosti spolova uspješniji u slučajevima kada postoji široka politička spremnost za postizanje jednakosti tj. kada gender budžeti imaju podršku u vladi i parlamentu. Odskora je također bilo pokušaja da

10

se pojača svijest javnosti, uključujući žene, o ovom pitanju kako bi se ojačala nastojanja na ovom polju. (Vidi npr. Hurt i Budlender).

Identificiran je velik broj mogućih metoda koje se koriste u analizi gender-senzitivnih budžeta, što uključuje: pohvalu gender-senzitivne politike; procjenu dodjele sredstava potpore razvrstane po spolovima; analizu raspodjele javnih izdataka razvrstane po spolovima (vidi analiza dodjele potpore); analizu politike oporezivanja razvrstanu po spolovima; analizu utjecaja budžeta na organizaciju vremena (vidi vremenski budžeti); analizu sistema srednjoročne gender-senzitivne ekonomske politike i gender-senzitivne budžetne izvještaje (Elson 1997a).

Glavna tehnika usvojena dosada je pohvala gender-senzitivne politike. To uključuje identificiranje eksplicitnih i implicitnih gender pitanja u određenim sektorima ili programima, identificiranje združene dodjele resursa i procjenu učinka postojeće politike/dodjele resursa na jednakost spolova tj. utvrđivanje da li će takva politika produžiti ili smanjiti nejednakost između muškaraca i žena. Na primjer, u Južnoj Africi je daleko veći postotak nepismenih žena nego muškaraca, što ukazuje na to da treba povećati dodjelu javnih sredstava u oblasti obrazovanja odraslih i na taj način postići bolju jednakost spolova. Pored toga žene češće od muškaraca rade u neformalnom sektoru, što pokazuje da je neophodno dati veću podršku malim tj. mikro-poduzećima, kako bi i žene imale koristi od budžeta koje izdvaja Ministarstvo za trgovinu i industriju.

Analiza gender-senzitivnih budžeta mora sadržavati podatke o izdvojenim sredstvima (npr. visina budžeta ili raspodjela sredstava po osoblju), ciljnim grupama (korisnicima) i učinku (npr. poboljšanje zdravstvene ili obrazovne situacije, raspolaganje vremenom). Ovakva analiza zahtijeva da podaci budu sistematski razvrstani po spolovima, npr. u odnosu na korišćenje usluga, korišćenje vremena, zdravstveno stanje, stupanj obrazovanja, zaposlenje.

Neke od zemalja članica Commonwealtha poduzimaju prve korake u pravcu ugrađivanja gender perspektive u ministarstva odgovorna za raspodjelu budžeta i to na taj način da državne vlasti izdaju gender-senzitivni izvještaj o izdacima u isto vrijeme kad određuju budžet. Takav izvještaj bi obavezao ministarstvo da pruži sljedeće podatke: koliki udio izdvojenih sredstava je namijenjen postizanju jednakosti spolova; koje javne usluge su prioritetne u smislu rasterećenja žena; koliki udio izdvojenih sredstava je namijenjen za financiranje gender ministarstava ili mehanizama; i da prezentira završni proračun o prioritetnom transferu primanja, zapošljavanju u javnom sektoru i posebnim sektorima.

Vidi također: javno financiranje.Budlender i Sharp u suradnji s Allen, 1998; Elson 1997a; Hurt i Budlender; Reeves i Wach; Sharp i Broomhill 1998.

ekonomija socijalne skrbi - vidi reproduktivni sektor

podjela rada

Specijalizacija rada, koja se može postići razbijanjem određene aktivnosti na pojedinačna zaduženja, ili dodijeljivanjem posebnih poslova i zadataka određenim grupama ljudi. Podjela rada po spolovima se odnosi na dodijeljivanje različitih poslova ili vrsta zadataka muškarcima i ženama, obično na osnovu tradicionalnih predodžbi i običaja. U feminističkoj ekonomiji,

11

institucionalna pravila, norme i prakse koje utvrđuju raspodjelu zaduženja između muškaraca i žena, djevojčica i dječaka, također predstavljaju podjelu rada po spolovima, a ta podjela se smatra podložnom promjenama ovisno od vremena i mjesta, dakle kao nešto što je neprestano stvar dogovora.

Ekonomisti su pokazali da dodjela zaduženja zasnovana na podjeli rada po spolovima, npr. prerada određenih vrsta usjeva, utječe na efikasnost ekonomske politike koja cilja na promjenu (npr. preusmjeravanje sredstava sa osnovnih na izvozne usjeve). Pri tom se često dešava da ima poteškoća pri pokušaju pregrupisavanja radne snage na drugu vrstu zaduženja, ili se pokazuje da takvo pregrupisavanje uključuje znatne troškove; to znači da se ekonomski modeli (kao što su modeli strukturalnog prilagođavanja) zasnovani na pretpostavci besplatnog pregrupisavanja radne snage i ostalih resursa karakteriziraju kao pogrešni.

Collier (1993) je pokazao da je uvođenje uzgoja čaja u Keniji onemogućeno zbog prevladavajuće podjele rada po spolovima. U slučaju Tanzanije Tibaijuka se koristila linearnim modelom programiranja i podacima o inputu i outputu za period od godine dana kako bi izračunala da je liberaliziranje stereotipnih spolnih uloga u izvoznoj proizvodnji kafe i banana povećalo gotovinska primanja seljaka i do 10 posto, dok se produktivnost rada i kapitala na taj način poboljšala za 15 odnosno 44 posto (Tibaijuka str. 69 ff.). Međutim ustvrdila je i da su zapreke takvoj promjeni značajne.

Podjela rada po spolovima je i dalje izražena u industrijaliziranim i urbanim društvima. Širom svijeta većina muškaraca i žena obavljaju poslove u kojima uposlenici uglavnom pripadaju jednom spolu. Podaci pokazuju da 41 posto ženske radne snage u OECD zemljama radi u oblastima nevezanim za poljoprivredu i da je od tog broja 62 posto u uslužnim djelatnostima u poređenju sa samo 15 posto ženske radne snage u proizvodnji (Anker str.171). U određenim zanimanjima, kao što je medicinska njega, udio ženskih uposlenika se penje i do 82 posto (ibid., str.264). Ovakav stupanj segregacije po spolovima u određenim zanimanjima (i relativno neravnomjerna raspodjela radne snage po širim sektorima) otežava upoređivanje poslova po spolovima i doprinosi getoizaciji žena uposlenih na poslovima i u sektorima s nižim primanjima. Za kreatore politike zapošljavanja i radnike takva situacija također otežava definiranje jednakih plaća i radnih uvjeta.

Vidi također: djelotvornost; reproduktivni sektorAnker; Elson 1991; Palmer 1991; Tibaijuka.

ekonomski model

Pojednostavljen prikaz ekonomske realnosti koji pokazuje međusobne veze između odabranih ekonomskih varijabila. U makroekonomiji su do ove decenije bili izuzetno rijetki modeli koji su uzimali u obzir spolne razlike među pojedincima, a većina ekonomista je smatrala da je stupanj sličnosti u pitanjima od značaja previsok da bi se opravdalo razvrstavanje podataka po kriterijima kao što je npr. spol. No postoje i presedani zasnovani na razvrstavanju podataka u slučaju nekih tradicionalnih varijabila, od kojih su najznačajniji neki modeli po Keynesiju/Kaleckiju. (Takvi modeli razlikuju pojedince čija primanja su uglavnom u obliku plaće/nadnice i one čija zarada dolazi od kamata na uloženi kapital i označavaju se kao modeli razvrstavanja po društvenim klasama (“class disaggregated” models).

12

Rad Paula Colliera (vidi Uvod u pojmovnik) predstavljao je rani pokušaj prikazivanja ograničenja u ekonomskom rastu koja proizilaze iz krutog pristupa gender problematici pri razmatranju ekonomskih pitanja. Cagatay et al. daju sažet prikaz triju uobičajenih načina ugrađivanja spola kao kategorije u analizi. To su: (1) “metoda razvrstavanja po spolu,” koja po spolu razvrstava tradicionalno uključene makroekonomske varijable, na primjer ponašanje štediša ili potrošačke navike polazeći od pretpostavke da se muškarci i žene ponašaju različito u ovim oblastima (Collier, 1993, 1994); (2) “metoda makroekonomskih varijabli iz gender perspektive,” koja uvodi novu strukturalnu varijablu da bi odslikala strukturu odnosa među spolovima, na primjer stupanj nejednakosti spolova na tržištu rada i u kreditnom sistemu, ili pri odlučivanju u kućanstvu odnosno u javnom i privatnom sektoru (Elson 1995); (3) “metoda dva sektora/sistema,” koja se temelji na modelu dva međusobno povezana sektora, gdje jedan od sektora obuhvaća tradicionalne makroekeonomske varijable, a drugi, poput kućanstva ili reproduktivnog sektora, uključuje oblast jedne ili više varijabli zasnovanih na spolu (Evers i Walters; Walters). Drugi modeli u biti predstavljaju kombinaciju pomenutih metoda i uključuju Braunstein; Darity; Ertuk i Çagatay; te Fontana i Wood. Strukturalni faktori koji se mogu navesti koristeći spol kao kategoriju u analizi uključuju: raspodjelu primanja i bogatstva, posjedovanje zemljišta i najamničke odnose, specijalizaciju i strukturu spoljne trgovine, zgusnutost proizvodnih lanaca, koncentraciju tržišta, prelazak proizvodnje iz javnog u privatno vlasništvo, razvoj financijskog sektora, tehnički preobražaj, kao i čitav niz institucionalnih, društvenih, političkih, demografskih i geografskih činilaca. Takvi modeli, upravo zbog toga što nastoje uzeti u obzir uzroke različitog tretmana spolova, mogu biti od koristi pri utvrđivanju odgovarajuće makroekonomske politike koja je bitna za mikroekonomski sektor – za dinamiku ekonomske aktivnosti ljudskih bića (iz Lustig, citirano u Benería 1995).

Skorašnja i tekuća istraživanja koja odslikavaju interakciju između odnosa spolova i makroekonomskih efekata uključuju Seguinov rad o efektima raspodjele primanja i jednakim primanjima među spolovima na uzorku poluindustrijaliziranih zemalja, dok Fontana istražuje sličnu problematiku vezanu za primanja u odnosu na otvorenost tržišta u zemljama s nižim primanjima, a Floro i Dymski se bave reformom financijskog sektora i financijskom krizom u odnosu na učešće ženske radne snage, reproduktivni sektor, i moć dogovora.

Vidi također: matrica društvenog proračuna; proširenje trgovine.Collier 1993, 1994; Elson 1995; Floro i Dymski; Fontana i Wood; Seguino; Walters.

djelotvornost

U proizvodnji se ovaj termin odnosi na odabir faktora ulaganja (uključujući rad, fizički kapital i tehnologiju, te financijska sredstva) kojima se na minimum svode troškovi u proizvodnji rezultata. U sferi potrošnje se djelotvornost odnosi na određivanje rashoda ili izdataka koje je neophodno izdvojiti na maksimalno zadovoljstvo potrošača (korisnost). Ovaj koncept se može primijeniti kako na preduzeća tako i na kućanstva, a gender ekonomisti su pokazali da je zbog toga neophodan kako u proizvodnom tako i u reproduktivnom sektoru. Sto se tiče ekonomije u cjelini, neoklasicistički ekonomisti smatraju da ukoliko tržišta rade nesmetano, tj. bez nametanja cijena od strane države ili nekog drugog moćnog subjekta, cijene će se neprestano prilagođavati u cilju podsticanja ulaganja koja će osigurati efikasnu namjenu svih resursa u ekonomiji. Ovo se naziva namjenska djelotvornost na nivou ekonomije: “optimalna grupa rezultata proizvedenih na najdjelotvorniji način sa najdjelotvornijom kombinacijom ulaganja.”

13

(Foldvary p. 27; Todaro p. 687). Programi strukturalnog prilagođavanja se opravdavaju pozivanjem na proklamirane ciljeve ponovnog oživljavanja i povećanja djelotvornosti nacionalnih ekonomija koje nisu u stanju iskoristiti svoje potencijale i udovoljiti potrebama svojih građana.

Razmatranje djelotvorne namjene u New Palgrave ukazuje na značaj sveobuhvatne informiranosti i niskih troškova transakcije s ciljem postizanja neophodne koordinacije u složenom društvu kako bi se postigli djelotvorni rezultati i zadovoljile potrebe za djelotvornošću u raspodjeli i proizvodnji (Eatwell et al. Vol 2, str.107 ff.).

Koncepti djelotovornosti i optimalnosti su važni u feminističkoj ekonomiji jer ravnoteža u biti ovisi od pretpostavki vezanih za vrstu troškova koji se uzimaju u obzir. U tradicionalnoj ekonomiji su isključeni faktori kao reproduktivni sektor i pozitivni spoljni faktori koji utječu na ekonomiju. Pored toga, odstupanja koja zanimaju neoklasicističku ekonomiju su ona koja dolaze od države, dok je diskriminacija na osnovu spola izražena kao odstupanje na tržištu rada i inim tržištima koje se odvija u privatnom sektoru. Empirijski pokazatelji, provedeni na primjer na uzorku zemalja u razvoju i razvijenih zemalja pokazuju da se razlika u plaćama muškaraca i žena u oko 75 posto slučajeva ne može obasniti razlikama u glavnim ljudskim karakteristikama kao što su stupanj obrazovanja i iskustvo (Psacharopoulos i Tzannatos; Horton, oboje citirano u World Bank 1995, str. 17). Nedavna ekonometrijska analiza podataka iz ruralnih područja južne Kine pokazuje da žene ukupno zarađuju 38.7 posto manje od muškaraca nakon što se uzmu u obzir svi faktori. Rezultati nedvojbeno pokazuju da su odstupanja na tržištu prouzrokovana sporednim faktorima vezanim za snabdijevanje namirnica kao što je podjela rada po spolovima u kućanstvu i nameću pitanje da li je plaćeni posao univerzalni lijek za poboljšanje društveno-ekonomskog položaja žena (Hare pp.1024 ff.).

Takvi podaci ukazuju na to da je slobodno tržište iluzija s obzirom na razlike u moći dogovora i statusu, te s obzirom na asimetričnost obaveza i reciprociteta između žena i muškaraca. U nedavnoj studiji koja istražuje razliku u plaći koristeći se podacima iz 11 južnoameričkih i karipskih zemalja, Tzannatos pokazuje da su, usprkos pokušaja smanjenja razlika u plaći muškaraca i žena, ekonomije ovih zemalja opterećene znatnim troškovima koji su rezultat postojeće razlike u plaćama. On također pokazuje da bi izjednačavanje plaća dovelo do značajnih dobitaka koji bi kompenzirali neznatno smanjenje plaća muškaraca (Tzannatos p.534). Istraživanja ovakvog tipa su sprovedena s ciljem da se pokaže da je nejednakost spolova povezana s pitanjem djelotvornosti koje spada u važnu oblast makroekonomske politike.

Vidi također: porez na reproduktivni rad Eatwell et al., Vol. 2, 107-20; Palmer 1991, 1994.

ovlašćivanje

U institucionalnoj ekonomiji označava odnos, kao npr. odnos vlasništva ili najma, prema posjedu ili izvoru prihoda, koji se razlikuje od samog prihoda ili posjeda. U ekonomiji tržišta privatnog vlasništva, ovlašćenje se može temeljiti na nasljedstvu ili prijenosu, ili na sticanju roba putem trgovine, poduzetništva ili vlastitog rada. Koncept ovlašćivanja je definiran zakonom, pri čemu je korisno potcrtati institucionalnu strukturu – bez obzira da li se radi o vlasništvu imovine ili o radnom ugovoru. On povezuje ekonomske rezultate sa društvenim faktorima, zakonom i praksom.

14

Amartya Sen ističe da je teorija ovlašćivanja, koja obezbjeđuje prijenos imovine što rezultira ublažavanjem nedostatka bogatstva ili nestašice rada, neophodna u rješavanju problema opstanka u standardnim modelima opće ravnoteže u kapitalističkim ekonomijama (1984, str. 455). Njegova empirijska studija pokazuje da glad i umiranje od gladi, kao što su Bengalska glad 1943, Etiopijska glad 1973, i Bangladeška glad 1974, ne dovode do smrti zbog nedovoljne dostupnosti hrane, već je smrt posljedica 'nesposobnosti ovlašćivanja' tj. nesposobnosti ljudi da dođu do hrane na legalan način koji im je dostupan unutar njihovih ekonomija.

Dok Senova teorija daje prednost formalnim zakonima, teoretičari sve više ističu važnost neformalnih pravila i društvenih normi u postavljanju ili odbijanju zahtjeva. Posebice feministički ekonomisti kao Kabeer (1996) ističu institucionalna pravila, norme i prakse iz kojih se izvode ovlašćenja a koji sadržavaju spolne predrasude. Na primjer, dok žene često imaju pravo nasljedstva po formalnom zakonu, u praksi ova prava podrivaju srodnici ili, u nekim slučajevima, žene dobrovoljno od njih odustaju. Općenito, žene imaju ograničenija i slabija ovlašćenja; češće dolaze u situacije gdje su im ovlašćenja uskraćena; ostvaruju nižu dobit od prijenosa ovlašćenja; i imaju sužen izbor pri određivanju djelovanja.

U razvojnoj ekonomiji od naročite je važnosti razlikovati slučajeve kada su ovlašćenja, koja se također nazivaju zahtjevima, direktna ili indirektna. To ukazuje na mogućnost ovisnosti nekih aktera od prijenosa sredstava od strane drugih aktera ili od države, kao i ulogu politike pri izmjeni ovlašćenja. S tim povezana razlika između primarnih i sekundarnih zahtjeva (q.v.), je od naročite važnosti kada ekonomska reforma može utjecati na modificiranje ovlašćenja i prijenosa tako da proizvodi različit efekat na muškarce i žene. Bina Agarwal jednim dijelom koristi isti empirijski materijal kao i Sen da pokaže katastrofalne posljedice po žene u situacijama kada su njihova indirektna ili sekundarna ovlašćenja u vezi sa uobičajenim imovinskim resursima podrivena (Agarwal 1992, str.192-195).

Agarwal 1994, Ch. 2; Kabeer 1996; Sen 1981, 1984, Ch. 18, 1990.

spoljni faktori

Korist ili trošak koju društvo ili drugi akter ima od djelovanja privatnog lica; efekat na treću stranu. Spoljni faktori mogu biti pozitivni ili negativni. Na primjer društveni spoljni faktori koji proizilaze iz ulaganja u obrazovanje žena su pozitivni i značajni. Podaci iz velikog broja zemalja pokazuju da je obrazovanje žena povezano s poboljšanom zdravstvenom skrbi za žene i njihovu djecu i sa nižim stopama plodnosti. (Svjetska banka 1995, p. 23-5).

Postoje i ozbiljni negativni spoljni faktori, koje posmatrači iskazuju kao srozavanje ljudskog kapitala u okviru programa strukturalnog prilagođavanja, u mnogim ekonomijama koje su bile predmet istraživanja (vidi pristup utemeljen na ideji ljudskog razvoja). Sužavanje rashoda u javnom sektoru dovelo je do redukcije u javnim zdravstvenim programima i povišenih cijena, u nastojanju da se postigne oporavak cijena i da se u oblasti pružanja socijalnih usluga “cijene poprave”. U nekim zemljama došlo je do značajnog slabljenja indikatora u socijalnom sektoru, kao npr. zdravlje dojenčadi i djece, smrtnost među majkama, i nivoi školovanja – što se naročito iskazuje kao povećan broj djevojčica i mladih žena koje odustaju od školovanja.

15

U makroekonomiji, korist za poduzeća zasnovanim na radu žena u reproduktivnom sektoru se može tumačiti kao pozitivni spoljni faktor. Briga za djecu i obrazovanje djece predškolskog uzrasta, na primjer, je javno dobro od kojeg profitira društvo u cjelini, dok međutim troškove u toj oblasti snose uglavnom žene. Vrednovanje neplaćenog rada u domaćinstvima bi takve spoljne faktore učinilo vidljivim u državnim proračunima.

Vidi također: djelotvornost; slom tržišta; Pareto optimalnost.Elson, 1993; Folbre 1994; Palmer 1991, 1994.

16

financijska kriza - vidi financijski sektor; globalizacija; strukturalno prilagođavanje.

financijski sektor

Financijski sektor je skup institucija, instrumenata, i regulatornih sistema koji dozvoljavaju obavljanje transakcija stvaranjem i otplaćivanjem dugova; odnosno davanjem kredita. Financijski sistem omogućava odvajanje vlasništva imovine od kontrole fizičkog kapitala. Uporedo s razvojem ekonomije financijski sektor se produbljuje, jača i širi: uvjeti pod kojima se to dešava odnose se na porast kvaliteta i broja financijskih instrumenata, međusobnu povezanost i složenost financijskih institucija, i geografsko proširenje i opseg financijskih tržišta (u kratkoročnom razvoju financijskog sektora). Ekonomisti koji se bave financijskim sektorom tradicionalno podrazumijevaju da je ovaj sektor, bez obzira šta se može reći o ostalim sektorima, neutralan u odnosu na gender problematiku.

Međutim odnosi spolova igraju važnu ulogu i u ovom sektoru, i to posebno kroz podudarnost između razvoja financijskog sektora i prodiranja tržišta u netržišne oblasti i aktivnosti. Netržišne aktivnosti obuhvaćaju kako proizvodne tako i reproduktivne djelatnosti koje se sprovode putem podjele rada koja je zasnovana na spolu, i te netržišne aktvnosti podliježu promjenama u opsegu, vrijednosti i obrascima dogovora na kojima se temelji podjela rada.

Na primjer, produbljavanje financijskog sektora ekonomija u razvoju rezultira povećanjem broja dostupnih kreditnih sredstava; međutim postoje jasni dokazi da su širenjem kreditnog sistema krediti manje dostupni ženama nego muškarcima i to iz više razloga. To uključuje manju kontrolu koju žene imaju nad imovinom koja bi mogla poslužiti za osiguranje kredita, i prevladavajuće kulturološki i institucionalno uvjetovano mišljenje da su žene siromašniji i stoga riskantniji potraživači kredita. Jačanje financijskog sektora zahtijeva kodificiranje imovinskih odnosa, tako da takva imovina može jamčiti isplatu duga. Međutim moderne konvencije uglavnom previđaju da su oblici imovinskog vlasništva i prava na uživanje vlasništva tradicionalno zasnovani na spolu, što za posljedicu ima efektno prisvajanje imovine žena u procesu razvoja financijskog sektora. (Azijska razvojna banka 1995, str. 28-29; Agarwal 1994, naročito poglavlja 5 i 10).

Stručnjaci za gender problematiku i razvoj su također obimno pisali o korišćenju rotacijske štednje, kreditnih dogovora i mikrofinancijskih institucija kao što je Grameen Bank, koji su se uspješno usredsredili na posudbe ženama koristeći se sigurnosnim sistemima praćenja klijenata. Ovi stručnjaci su istovremeno skrenuli pažnju na kontrolu ciljne grupe i načine upotrebe kredita kako bi se ustvrdilo da programi usmjereni na siromašne žene zaista obezbjeđuju sredstva i kreditne historije za ovu skupinu žena.

Vidi također: reforma financijskog sektora.Baden; Goetz i Sen Gupta; Hossain; Kabeer 1994.

17

reforma financijskog sektora

Ukidanje državne kontrole financijskog sistema i, obično u kasnijoj fazi sprovođenja politike, stvaranje legalnog okvira i institucija koje omogućavaju razvijanje sektora u gorenavedenim dimenzijama. Ova faza daje prostor za bavljenje spolnim predrasudama u financijskom sektoru kroz reformu bankarstva i odgovarajuće zakone o imovini i ugovorima na način koji podstiče pristup žena financijskim uslugama; a, na meso nivou, za reformu bankarskih strategija, uvođenje novog sistema managementa i stimuliranja i poboljšano uvježbavanje osoblja, kako bi se poboljšao iskorak prema ženskim klijentima i iskorijenile institucionalne predrasude prema ženama. (Baden str. 41).

Vidi također: strukturalno prilagođavanje; globalizacija.Baden; Svjetski razvoj 27:3.

globalizacija

Povećana integracija svjetske proizvodnje, trgovine, komunikacija i financija. Više od pukog proširenja svjetske trgovine, globalizacija se temelji na poboljšanju postignutom u posljednje dvije ili tri decenije u oblasti telekomunikacija i informatičke tehnologije, kao i reforme financijskog sektora što je domaća tržišta otvorilo za strana ulaganja, posebno u domenu usluga, čime se postiglo “jačanje međusobnog prožimanja lokalnih i međunarodnih tržišta širom svijeta. Opća evolucija struktura zapošljavanja, a posebno mogućnosti zapošljavanja žena su značajno određeni ovakvim razvojem. Svako istraživanje promjena do kojih je došlo u vezi s mogućnostima zarade za žene u toku ovog razvoja mora sada uzeti u obzir međunarodnu dimenziju. ” (Joekes 1995, str.6).

Empirijsko istraživanje promjena u intenzitetu zapošljavanja žena tokom porasta trgovine je pokazalo da su veze između tih pojava pozitivne i jake. “Zemlje u razvoju koje su počele izvoziti sve više proizvedenih dobara [u razvijene zemlje] su također počele upošljavati veći broj žena u svojim proizvodnim sektorima.” (Wood str. 171). “Značajnog izvoza u proizvodnji zemalja u razvoju nema bez oslanjanja na ženski rad. Žene sada čine oko polovine radne snage u industrijskom sektoru zemalja u razvoju” (Ibid. str.4).

U nizu članaka koji se bave efektima globalizacije, Guy Standing razmatra nekoliko aspekata globalizacije koji utječu na uvjete rada, s direktnom posljedicom po obrasce muško-ženskog rada. Pored porasta trgovine, on tu navodi naglasak ulagača na jeftinoj radnoj snazi, tehnološku revoluciju koja je poboljšala uvjete poslovanja, i “kristalizaciju globalnih ekonomskih strategija pod motom ‘strukturalnog prilagođavanja’, ‘šok terapije’ i drugih ekonomskih strategija u oblasti ponude...koje se asociraju sa radikalnim promjenama u odnosima na tržištu rada, što uključuje i slabljenje zaštitnih i pro-kolektivnih radnih propisa...” (Standing 1999, str. 584).

Vidi također: proširenje trgovine.Benería 1995; Joekes 1995; Standing 1989; Svjetski razvoj 27:3.

18

kućanstvo

Osnovna ekonomska jedinica, u popisima stanovništva definirana kao zajednički život jedne ili više osoba na dobrovoljnoj bazi, što podrazumijeva zajedničko pripremanje obroka i korist koju svi imaju od vođenja kućanstva (Bannock, Baxter i Davis str.197). Ekonomija obično, za razliku od antropologije, ne pravi značajnu razliku između ‘kućanstva’ i ‘porodice', iako se u razmatranju spolnih i ekonomskih odnosa procesi u kućanstvu i stvaranje porodice jasno razlikuju. Kućanstvo kao osnovna ekonomska jedinica je slično poduzeću.

Modeli odlučivanja u kućanstvu mogu biti ‘unitarni’ ili ‘kolektivni’. Unitarni modeli posmatraju kućanstvo kao jedan organizam, odnosno jedan subjekt odlučivanja. Oni podrazumijevaju postojanje roditeljske ili kućanske, odnosno skrbničke funkcije, kao i da su svi resursi kolektivno dobro – uključujući rad, hranu i druga dobra, poput informacije. Različiti unitarni modeli predlažu različite mehanizme na osnovu kojih kućanstva postižu unutrašnju raspodjelu bogatstva i prihoda. Po nekim modelima odlučivanje je rezultat združivanja različitih sklonosti, i ti se modeli usredsređuju na strategije udruživanja i zadovoljavanja sklonosti: putem konsenzusa (Samuelson, citirano u Haddad et al. 1997, str.5); na način na koji se odlučuje u kooperativama (bazirano na Sen 1966, ibid.); ‘združivanje po podudarnosti,’ unutrašnja tržišna ravnoteža kućanstva po prećutnoj cijeni, i model dvoperiodnog altruizma ili ‘teorema o razmaženom djetetu’ (Becker 1973, 1974, 1981, citirano u ibid. str.5-6). Međutim, ove razlike ne mijenjaju rezultate na makroekonomskom polju.

Kolektivni modeli uključuju kako kooperativne tako i nekooperativne vrste. Kooperativni modeli posmatraju stvaranje kućanstva (ili brak) kao kooperativni pothvat, a odlučivanje kao uobičajeni problem optimiziranja dobiti iz braka od strane oba partnera koji podliježe ograničenju – puna zarada za oboje. Ovo nazivamo modelima ‘dogovora’ ako se modeli baziraju na teoriji igre pri definiranju postupka dogovaranja. (Manser i Brown 1980; McElroy i Horney 1981; McElroy 1990; svi citirani u Haddad et al. 1997). No kooperativni modeli mogu mogu također spadati u tip nazvan Pareto-optimiziranje, ukoliko polaze od pretpostavke da su odluke u kućanstvu uvijek Pareto efikasne, i pospješuju proces uspostavljanja opće ravnoteže, u ovisnosti od omjera zarade ili nekih drugih pretpostavljenih formula.

Upravo u oblasti nekooperativnih kolektivnih modela postoje sve bogatiji empirijski podaci koji se koriste u definiranju kućanstva kao “prostora u kojem postoje znatno odvojene ekonomije uvjetovane spolom i povezane recipročnim zahtijevima s primanjima, zemljišnim posjedom, imovinom, i radom ukućana.” (Haddad et al. 1997, str. 10). Sažeti prikaz modela kućanstva po različitim ekonomistima, i objašnjenje razlika između modela su pružili Haddad, Hoddinott i Alderman, str. 1-16. Ova zbirka se poziva na brojne empirijske studije koje se bave razlikama među spolovima pri dodjeli resursa unutar kućanstva, postojanjem dogovora unutar kućanstava, i razmatranjem vankućanskih trzišnih faktora koji utječu na položaje dogovornih strana unutar kućanstva.

Vidi također: modeli dogovora; raspodjela unutar kućanstva.Haddad et al 1997; Haddad et al eds. 1997; Folbre 1986a, 1994, Kabeer 1994; Sen 1990; Strauss i Thomas.

19

pristup utemeljen na ideji ljudskog razvoja

Koncept po kojem rast i razvoj mora sve više udovoljavati ljudske potrebe da bi se prihvatio kao istinski “razvoj”. Ovaj pristup, u kojem je prepoznatljiv utjecaj teorije dobitnika Nobelove nagrade za ekonomiju 1998, Amartya Sena, koja se bavi sposobnostima i ovlašćenjima, je promovirao Razvojni program Ujedinjenih Naroda - United Nations Development Programme (UNDP), i pojasnio ga u svojoj godišnoj publikaciji, Izvještaj o ljudskom razvoju (Human Development Report), prvi put objavljenoj 1990. Indeks ljudskog razvoja (Human Development Index - HDI) prikazan u Izvještaju rangira zemlje po stupnju društveno-ekonomskog razvoja, koji se temelji na dugovječnosti građana, znanju i životnom standardu (uključujući očekivani životni vijek pri rođenju, mogućnost obrazovanja i kupovnu moć realno prilagođenu prihodu po glavi stanovnika). Indeks direktno mjeri blagostanje, a ne fokusira se isključivo na primanja, koja predstavljaju samo jedan od nekoliko faktora koji utječu na blagostanje (Bardhan i Klasen, str. 985). Stoga on nudi drukčiji pristup od rangiranja zemalja po GDP po glavi stanovnika, naglašavajući sposobnost nekih siromašnih zemalja da postignu natprosječan nivo ljudskog razvoja, dok istovremeno pokazuje da bi mnoge zemlje mogle postići mnogo više u ovoj oblasti.

Od 1995 naovamo UNDP također prezentira Razvojni indeks iz gender perspektive – Gendered Development Index (GDI) i Mjerilo ostvarivanja prava spolova - Gender Empowerment Measure (GEM), dopunjavajući HDI s relativnim proporcionalnim rezultatima vezanim za gender u sličnim oblastima. GDI posmatra nejednakost između muškaraca i žena na osnovu istih društvenih indikatora kojima se koristi HDI. Što je veća nepodudarnost među ovim indikatorima, to je niži GDI dotične zemlje u poređenju s njezinim HDI. “GDI jednostavno predstavlja HDI koji je snižen, odnosno usklađen s nižim vrijednostima u oblasti jednakosti spolova” (UNDP 1995, str.73). Neki važni zaključci koje pokazuje GDI su,

“prvo, da žene žive lošije od muškaraca u svim zemljama na svijetu. Drugo, stupanj nejednakosti ne ovisi od visine prihoda u dotičnoj zemlji: dok je stanje u skandinavskim zemljama izuzetno dobro, u Japanu, na primjer, je prilično loše...među siromašnijim zemljama kao Barbados, Kuba, Malezija, Sri Lanka, Tajland i Jamaika je stanje relativno dobro kad je u pitanju unaprijeđenje jednakosti spolova. Treće, GDI je tokom vremena porastao gotovo svuda, iako je na polju ljudskog razvoja jaz među spolovima i dalje prilično velik.” (O’Hara str. 469).

Skorašnje kritike vezane za GDI su pokrenule nekoliko pitanja, koja se uglavnom odnose na način mjerenja nejednakosti, gdje se više značaja pridaje razlikama u zaradi nego razlikama u očekivanom životnom vijeku i stupnju obrazovanja. Na taj način se uvećavaju 'negativni bodovi' zemalja u razvoju sa srednjim primanjima u odnosu na, na primjer, neke dijelove Južne Azije gdje je zabilježen ogroman raskorak među spolovima u oblasti obrazovanja, i dijelove Istočne Azije s velikim disproporcijama u postotku ženske i muške populacije. Zbog toga su predložene drukčije metode izračunavanja (Bardhan i Klasen).

GEM se konceptualno razlikuje od GDI, jer ne posmatra prvenstveno efekat nejednakosti spolova na cjelokupni razvoj dotične zemlje, nego utvrđuje “stupanj pravične raspodjele ekonomske i političke moći među spolovima. To znači da GEM ne pokušava izmjeriti stupanj blagostanja, već stupanj ravnomjerno raspoređene moći pri odlučivanju i djelovanju” (Ibid., p.999)

20

Anand i Sen; Bardhan i Klasen; UN, 1994, 1995, UNDP 1990, 1995.

21

raspodjela unutar kućanstva

Procesi raspodjele resursa (u šire smislu to uključuje primanja i potrošačka dobra, zaduženja, slobodno vrijeme, i ulaganja u ljudski kapital) među pojedincima i njihovi efekti. Veliki broj studija konstatira nejednak pristup resursima unutar kućanstva baziran na obrascu raspodjele koji obično odražava spolne predrasude. Brojni podaci iz Južne Azije svjedoče o nejednakosti pri raspodjeli hrane i drugih potrošačkih dobara među osobama različitog spola i starosne dobi i različitog položaja u generacijskoj hijerarhiji. Takvi običaji imaju za posljedicu da neke žene troše manju količinu hrane ili hranu lošijeg kvaliteta i to preko dozvoljene mjere u odnosu na tjelesnu težinu ili stopu aktivnosti (Kabeer 1991).

Ekonomisti su pokazali da dinamika odlučivanja na nivou kućanstva utječe na djelotvornost makroekonomskih programa. Zbog različito raspoređene moći u procesima odlučivanja stvara se dojam da žene svoju zaradu troše po različitom obrascu od muškaraca i s različitim efektima po kvalitet života. Neki podaci pokazuju da muškarci veći dio troše na ličnu potrošnju (naročito alkohola i duhana), dok žene troše veći dio svoje ukupne zarade na hranu. Na primjer, podaci iz Indije koje je objedinio Mencher pokazuju da žene doprinose održavanju kućanstva u omjeru 85 do 100 posto u odnosu na vlastita primanja, dok taj omjer za muškarce iznosi 43 do 91 posto. Podaci navedeni u nastavku teksta obuhvaćaju slične rezultate od 1970-ih naovamo za sve dijelove svijeta, iako se pojedinačni omjeri razlikuju.

Pokazano je da tamo gdje žene imaju veću kontrolu nad primanjima veći dio resursa se dodijeljuje ženama i djeci. Tako na primjer Senauer dokumentira promjene u obrascima potrošnje u slučaju povećanja ženskih plaća: na Filipinima je to dovelo do poboljšanja prehrane predškolske djece, dok je povećanje muških plaća imalo negativan efekat na dugoročnu prehranu (zakržljalost); u Sri Lanki je došlo do povećanog unosa kalorija među ženama i djecom, dok se muževljev udio smanjio (citirano u Haddad et al. 1997, str.14). Ovakvi rezultati su tako često potvrđeni i tako su ustaljeni u svim zemljama i sektorima da je u razvojnim strategijama postalo uobičajeno utvrđivati kakve i kolike prednosti razvojni programi donose ženama, kao dio planiranja i procjene programa. Istraživači su međutim nedavno utvrdili da, čak i onda kad se resursi nađu direktno u ženskim rukama, način raspodjele resursa među djecom može odražavati spolne predrasude, koje su npr. uvjetovane izrazitim favoriziranjem muške djece. Stoga programi koji direktno ciljaju na žene ne mogu neizostavno osigurati pravičnu raspodjelu (Haddad i Hoddinott, p. 550).

Vidi također: modeli dogovora; kućanstvo; ekonomija novog kućanstva..Bruce i Dwyer; Folbre 1986a, b; Haddad, Hoddinott i Alderman; Kabeer 1991, 1994, 1996; Mencher; Sen 1990; UN 1995; Svjetska banka 1993.

makro-mikro

Podjela ekonomske teorije, ovisno od polja interesovanja i metodologije, na izučavanje, s jedne strane, zajedničkog nivoa djelovanja, s druge strane, ponašanja pojedinačnih ekonomskih subjekata ili sektora. Tradicionalna stroga podjela interesovanja između makro- i mikroekonomskih studija utječe i na posmatranje odnosa spolova u ovoj disciplini.

Mikroekonomija se bavi ponašanjem elemenata ili subjekata u (datom) ekonomskom sistemu; ovi subjekti su shvaćeni kao kućanstva ili poduzeća. Ona se dalje fokusira na utvrđivanje

22

cijena koje utječu na aktivnosti subjekata – kao na primjer na visinu plaća/nadnica ili na profitnu stopu investicionih fondova. Ova razmatranja dotiču pitanja ponude i potražnje, skrbi i raspodjele. Makroekonomija, s druge strane, posmatra cijene kao date vrijednosti, i pažnju usmjerava prema određivanju zajedničkog nivoa ovih aktivnosti: nivo primanja ili koristi ekonomije, ukjučujući nivoe zapošljavanja, združenog ulaganja, ukupne potrošnje i novčane ponude.

Palmer je pokazala u njezinoj detaljnoj studiji o afričkim programima prilagođavanja (1991) da bavljenje isključivo makroekonomskim pitanjima združivanja može potisnuti u drugi plan pitanja elastičnosti ponude i potražnje, mobilnosti faktora proizvodnje, troškova transakcije i tržišne sposobnosti – što se odražava na rezultate makro programa. U tržišnoj ekonomiji, makroekonomski management se mora oslanjati na indirektne mjere zasnovane na korišćenju struktura stimuliranja, pravilima raspodjele u kućanstvu te drugim procesima odlučivanja koji su proizvod aktuelnih odnosa među spolovima ispoljenih i na mikro i na meso nivoima. Ovi institucionalni faktori su od velikog značaja za osmišljavanje politike i evaluaciju (Palmer 1994). Interes koji kod nekih ekonomista zainteresiranih za gender problematiku vlada za ekonomske modele je primjer nastojanja da se mikro-utemeljenost asimetrija među spolovima poveže s debatom o makroekonomskoj politici.

Elson 1994; Palmer 1991, 1994; Svjetski razvoj 23:11.

teorija marginalne produktivnosti

Pristup kojim se tumači nagrađivanje različitih faktora koji surađuju u prozvodnji. Ova teorija je naročito značajna za gender studije pošto se koristi u vezi sa zaradom žena. U razvojnoj ekonomiji, gdje se implicitno koristi Lewisov model ekonomije bazirane na višku radne snage, široko je prihvaćeno gledište da slaba zaposlenost u ruralnim područjima, uvjetovana nedostatkom mogućnosti zapošljavanja, podrazumijeva da je marginalni proizvod rada ravan nuli i da je stoga nadnica siromašnog ruralnog stanovništva blizu nuli ili izuzetno niska.

Ovakvo razmišljanje proizilazi iz uobičajenog shvaćanja da je cijena osnovne jedinice ulaganja – plaće/nadnice – jednaka marginalnom proizvodu dohotka za tu jedinicu ulaganja, u uvjetima konkurencije. Na osnovu takve prećutne pretpostavke, standardni razvojni projekti, analize korisnosti ulaganja, i modeli strukturalnog prilagođavanja utvrđuju da su troškovi obezbjeđivanja “raspoložive” (nezaposlene) radne snage jednaki nuli. Ovo u pravilu podrazumijeva da se takav model oslanja na dodjelu plaćenih poslova ruralnoj ženskoj radnoj snazi bez prihoda. Međutim empirijske studije pokazuju da studije o ponudi radne snage variraju ovisno od ponuđenih definicija rada, kao i da, u istraživanjima koja zanemaruju gender dimenziju, ovakve studije ponekad propuštaju ukazati na radno opterećenje neplaćenim radom u slučaju siromašnih žena. Tvorci projekata su ponekad bivali zbunjeni nespremnošću siromašnog ruralnog stanovništva da se uključi u rad unutar razvojnog projekta, a teoretska objašnjenja takve situacije su uključivala zaključke da se radi o “prednosti datoj slobodnom vremenu” ili “iracionalnom ponašanju.” Dessing drži da su radne strategije siromašnog ruralnog stanovništva racionalne, kao što je i “opadajuća (negativna) krivulja ponude radne snage” za poslove s niskim primanjima, zbog obaveza u kućanstvu koje se ne mogu zanemariti.

Dessing; Palmer 1991, 1994.

23

slom tržišta

Odnosi se na sljedeće situacije: loše funkcioniranje tržišta zbog nepravilnosti unutar samog tržišta; spoljni faktori (q.v.) zbog toga što tržište proizvodi društvene troškove ili dobit; ili nedostatak tržišta za određene artikle ili usluge, kao u slučaju javnih dobara.

Nejednakost među spolovima na tržištima dohotka i proizvoda odražava, na primjer, nesposobnost tržišta da precizno signalizira korist koju društvo ima od ulaganja u žene. U neposrednom smislu signali s tržišta ne prepoznaju punu vrijednost ženskog rada, koji obezbjeđuje plaćene kao i neplaćene usluge i održava ponudu radne snage (vidi porez na reproduktivni rad ).

Stalna razika u ženskim i muškim plaćama, pri čemu brojni statistički podaci pokazuju da ova razlika premašuje komponente zasnovane na razlikama u ljudskom kapitalu, predstavlja primjer nesposobnosti uređenja tržišta rada. Niz ekonomista je istaklo da su tržišta rada raslojena po spolu a nekolicina ih je “ekonomsku diskriminaciju” prepoznala kao jedan od oblika te raslojenosti. Na primjer, u nedavnom sažetom prikazu nejednakosti u plaćama, Mehra i Gammage (p. 545) navode sedam studija provedenih između 1994 i 1996 koje su utvrdile razliku u plaćama žena i muškaraca u zemljama u razvoju koje se ne mogu opravdati razlikama u iskustvu, starosti ili drugim ekonomskim faktorima. Mnogi ekonomisti zato smatraju da, ukoliko tržišta ne uspiju obezbijediti jednake plaće, puki nastavak liberalizacije tržišta neće dovesti do poboljšanja tržišta u ovoj oblasti. Korekcije se mogu postići samo regulacijom ili društvenim pritiskom (moralnim uvjeravanjem).

Vidi također: podjela rada; djelotvornost; troškovi transakcije.Elson 1991; Palmer 1995

meso nivo

Prvobitno, dio ekonomije pod kontrolom velikih korporacija. U prethodnoj deceniji UNICEF je, razvijajući pionirski rad Francesa Stewarta, koristio termin “meso” u širem značenju da bi označio nivo analize između združene nacionalne ekonomije i nivoa pojedinaca, poduzeća i kućanstava, s ciljem ukazivanja na proces kritičkog osmišljavanja politike, naročito s obzirom na javna financijska pitanja. Političke strategije na meso nivou bave se efektom raspodjele makropolitičkih strategija, određujući koja platežna grupa, sektor ili spol nosi glavni teret reformi (Stewart 1992, str. 37). Stewartov konceptualni doprinos su u sažetoj formi predstavili Rodgers i Cooley, str. 1401). Pozivajući se na institucionalnu ekonomiju, neki stručnjaci za gender također koriste termin “meso” da označe posredničku ulogu tržišta u prijenosu signala i dodjeli resursa. U ovom kontekstu se smatra da su tržišta ugrađena u društvene odnose i stoga “nosioci” spola. Elson i Evers su razvili makro-meso-mikro okvir za gender-svijesnu ekonomsku analizu određene zemlje.

Vidi također: makro-mikro; slom tržišta; strukturalno prilagođavanje.Cornia et al; Elson 1994; Elson i Evers; Palmer 1995; Rodgers i Cooley.

24

državni proračuni

Skup sabranih proračuna koji izvještavaju o vrijednosti i slomu svih prihoda i sve dobiti u jednoj ekonomiji. Mnoge pružene usluge i proizvedena dobra od strane ženske radne snage nisu prikazani u UN Sistemu državnih proračuna - UN System of National Accounts (SNA), koji predstavlja standardni sistem kojim se služe gotovo sve zemlje (ideju nevidljivih tj. neprikazanih vrijednosti ne treba miješati s terminom “nevidljiv” kad se odnosi na usluge unutar SNA trgovinskih proračuna). U državnim proračunima su izostavljene ili loše prikazane četiri oblasti rada: kućanski poslovi, dobrovoljni rad, rad za održanje egzistencijalnog minimuma i neformalni rad. I muškarci i žene su uključeni u ove oblasti, ali metodološka pitanja koja se nameću mjerenjima su najtvrdokornija u prve dvije oblasti u kojima velikim djelom rade žene. (Zadovoljavajuća sredstva za mjerenje poljoprivredne proizvodnje u cilju osiguranja preživljavanja, koja nikad ne dospijeva na tržište i vrlo vjerovatno je potpuno nenovčanog karaktera, su ustanovljena u većini zemalja od 1950-ih. Usprkos tome, veliki dio ženskog rada unutar ove oblasti se tretira kao kućanski poslovi i zbog toga se nedovoljno uzima u obzir pri izračunavanju). 1993, predložen je preinačeni SNA po kojem se proizvodnja unutar kućanstva namijenjena vlastitoj potrošnji uključuje u GNP. Međutim, preinačeni SNA i dalje isključuje vlastito pružanje usluga, uključujući brigu o djeci, starijim osobama, kuhanje i spremanje, koje se smatraju “ne-ekonomskim” (UN 1995, str.107).

Korišćenjem pregleda raspodjele vremena, istraživači u mnogim zemljama su uspjeli identificirati broj sati i vrstu posla koje obavljaju žene i muškarci – posla kojeg su često sami nesvjesni kao posla. Na osnovu takvih istraživanja, UNDP (1995) procjenjuje da žene rade duže od muškaraca u svakoj zemlji – u prosjeku 13 posto više u zemljama u razvoju, utemeljeno na studijama o utrošku vremena koje uključuju tržište i neplaćeni rad. U zemljama u razvoju dvije trećine ukupnog ženskog rada otpada na neplaćeni rad. Od skora je postignut napredak u rješenju nekih najsloženijih problema u mjerenju, i nekoliko zemalja je izradilo prateće proračune koji mjere vrijednost kućanskih poslova. Oni uključuju razne mjere zasnovane na radnim satima, ili izlazne mjerne vrijednosti primijenjene na procjenu pruženih usluga. Vrijednost proizvodnje neobuhvaćene s SNA u industrijaliziranim zemljama se procjenjuje na “barem polovinu domaćeg bruto produkta, i … na više od polovinu privatne potrošnje ” (Ibid. Str. 97). Uspješna izrada pratećih proračuna može pomoći da se izbjegnu netačni rezultati, kao što je pogrešno pripisivanje rasta GDPa monetarizaciji kućanskih poslova i usluga ili proizvodnje u cilju osiguranja preživljavanja.

Vidi također : statistika.UN 1995, Ch. 5; UNDP 1995, Ch. 5; Waring

ekonomija novog kućanstva

Pristup analizi kućanstva koji potonje tumači kao kombiniranje vremena ukućana s potrošačkim dobrima u cilju proizvodnje priželjkivanih rezultata ili roba. Ovaj pristup zanemaruje unutrašnju obiteljsku i kućansku organizaciju i strukturu, jer u neoklasicističkoj teoriji, u analogiji s tretiranjem poduzeća, teorija podrazumijeva besplatni i efikasni rad. Njezin predmet izučavanja nije samo tržišno ponašanja ukućana (ponuda rada, potražnja roba), već i takvi fenomeni kao brak, plodnost, obrazovanje djece i raspodjela vremena. Ključna studija u ovoj oblasti je Beckerov model proizvodnje u kućanstvu (Becker 1965). Ekonomija novog kućanstva nailazi na kritike zbog pretpostavke da kućanstva udružuju funkcije koristi kako bi

25

proizvela izbor koji je djelotovoran za sve članove, što se prikazuje kao unutrašnji sklad interesa unutar kućanstva; te zbog pretpostavke da su resursi združeni unutar kućanstva; i zbog pretpostavke da je raspodjela rada i primanja unutar kućanstva Pareto optimalna. (Pollak 1985).

Vidi također, dodjela unutar kućanstva, troškovi transakcije.Becker 1965, 1981; Folbre 1986a, b; Humphries; Kabeer 1994, p.95-135; Sen 1990.

Pareto optimalnost

U ekonomiji blagostanja, uravnoteženost gdje nijedan pojedinac ne može postići više (koristi, ili blagostanja) bez da neko drugi stekne manje. Važno je prepoznati da takva raspodjela ne dotiče pitanje ravnomjernosti raspodjele dohotka: Pareto optimalnost je kompatibilna s izuzetno neravnomjernom, kao i s potpuno jednakom, raspodjelom dohotka (Elson 1993, str. 103 br.1; razmatranje u Feldman str.890-895); ovaj termin je koristan zbog toga što definira pojam poboljšanja. Pareto poboljšanje je promjena u stupnju blagostanja koja osobu ili dio zajednice stavlja u bolji položaj bez slabljenja stupnja blagostanja bilo koje druge osobe ili djela zajednice, a o Pareto poboljšanju se može govoriti i onda kad većina stanovništva nema nikakvu korist. Pareto efikasnost i teoreme optimalnosti su značajne za utvrđivanje sistema procjene vladinih intervencija, u poreskoj politici i redistribuciji (vidi razmatranje u Lockwood str.812-813).

Pareto optimalnost/efikasnost nudi argumente koji opravdavaju sažimanje troškova u programima strukturalnog prilagođavanja. U tom kontekstu, gender ekonomisti kritiziraju kratkoročni vremenski okvir Pareto optimizacije, ističući da ono što je djelotvorno u kratkom periodu, i u jednom sektoru – kao što je izdvajanje usluga iz javnog sektora – može samo prebaciti usluge u drugi sektor gdje one postaju izvor dodatnih troškova (npr. u sektor ženskog neplaćenog rada,). To može onemogućiti srednjoročna i dugoročna ulaganja u ljudski kapital. Maria Floro, na primjer, daje pregled 11 studija provedenih između 1983 i 1991 koje ukazuju na opadanje životnog standarda za žene i djecu pri povećanju radnih sati, u toku programa prilagođavanja (Floro str.1921-1924). Pauline Rose pokazuje da zemlje za koje se smatra da su uspješno provele mjere prilagođavanja bilježe slabljenje procesa smanjenja razlika među spolovima u oblasti upisa u školu tj. stope upisa djevojčica i dječaka se sve više razlikuju. (Rose str.1942-44).

Vidi također: djelotvornostElson 1993; Palmer 1991.

primarni i sekundarni zahtjevi

Hijerarhija ovlašćenja za raspolaganje primanjima, bilo kao direktno pravo, ili kao imenovanje putem društvenog ili pravnog odnosa. Prepoznavanjem postojanja spola kao dimenzije u strukturama ovlašćivanja stavlja ovu distinkciju u prvi plan. I primarni i sekundarni zahtjevi mogu se odnositi na zarađeni dohodak, ali zahtjevi mogu također uključiti i zemljišni posjed, pravo korišćenja zajedničkog zemljišta i nasljedstvo. Primarni zahtjevi su oni koje osoba uživa kao proizvod vlastitog rada, nasljedstva ili položaja. Sekundarni zahtjevi, nasuprot tome, su zahtjevi na primanja ili posjed koji se smatraju prenesenim, bilo od strane države u obliku

26

potpore ili isplate pomoći, bilo od strane obitelji kao potpora za izdržavanje, udio u primanjima ili poklon; sekundarni zahtjevi rezultiraju iz prijenosa primarnih zahtjeva.Prijenos može biti formalan, unutar državnih programa, ili formalan i neformalan unutar manjih društava gdje se mogu javiti kao poklon ili udio. Između ova dva ekstrema postoji uobičajeniji, trenutno rasprostranjen model u velikom broju ekonomija zemalja u razvoju – tamo gdje vladini programi nisu razvijeni niti su se historijski imali priliku razvijati velikim dijelom izumire neformalni dogovor. U takvom okruženju primarni zahtjevi su od velike važnosti pri određivanju blagostanja, a prijenosi su ograničeni. Međutim, na ovim prijenosima se temelji glavni dio ženskih zahtjeva. Žene stiču pravo pristupa obradivoj zemlji ili zemlji za ispašu isključivo putem braka. Na isti način mogu steći pravo članstva u mjesnim ili seoskim zajednicama. Također mogu biti uključene u vladine programe pomoći kao npr. opskrbu osnovnim životnim namirnicama ili zdravstvene usluge. Primarni zahtjevi su sigurniji – njihovo zadovoljavanje se rijeđe dovodi u pitanje u slučaju rastave braka, na primjer (Stewart 1983, str. 4-5; 306-8.) (Vidi modeli dogovora ).

Sekundarni zahtjevi u velikoj mjeri ovise o promjenama u režimima posjedovanja i vlasništva, kao što je privatno prisvajanje zajedničkog zemljišta koje općenito iziskuju programi strukturalnog prilagođavanja i preobražaja. Također su podložni slabljenju kada se državni rashodi smanjuju u sklopu politike stabilizacije i strukturalnog prilagođavanja. Svjetska banka je 1997 pokrenula raspravu o pravima spolova i imovinskim pravima, sa učesnicima iz 29 zemalja, gdje je zaključeno da “žene nailaze na značajne prepreke u stjecanju prava na kupovinu, nasljedstvo ili državne programe dodjele vlasništva ”, i da asimetrija među spolovima u raspolaganju posjedima ima značajne posljedice po djelotvornost, ravnopravnost i ekološka pitanja (Meizen-Dick et al. 1997a, str.1300; 1997b, str.1304 ff.). U ekonomijama koje transformiraju režime državnog i/ili kolektivnog vlasništva, ključni element u praćenju pomaka u stjecanju prava na posjed ili prihod (ovlašćivanju) žena i muškaraca je u posmatranju promjena unutar pravnog sistema u oblasti primarnih i sekundarnih zahtjeva. (Alexander).

Stewart 1983, 1992.

javno financiranje

Vladini rashodi na svim nivoima, uključujući ulaganja, prijenose, zapošljavanje u javnom sektoru i vladine kupovne transakcije; također i ubiranje prihoda kroz npr. oporezivanje ili naplaćivanje javnih usluga. Vođenje javnih financija se transformiralo pomakom prema konzervativnijoj fiskalnoj politici 1980-ih, koja naglasak stavlja na kontrolu inflacije i javnog duga sa mnogo većim fokusiranjem na smanjenje ili suzbijanje javnih rashoda i reduciranjem nivoa direktnog oporezivanja. Diskutabilno je da li je fiskalna redukcija 1980-ih dotadašnje državne troškove prebacila na teret ženama (vidi strukturalno prilagođavanje).

“Teorija novog razvoja” s naglaskom na komplementarnosti rasta i pravičnosti je 1990-ih utjecala na način razmišljanja u oblasti javnih rashoda. Ova teorija drži da dugoročna, strateška ulaganja u javno obrazovanje, zdravstvo, infrastrukturu i pristup tržištu mogu pospješiti “nalet” ponude u privatnom sektoru. Feministički ekonomisti, inspirirani ovakvim idejama i teorijama razvoja koje naglašavaju simbiozu pravičnosti i djelotvornosti, smatraju da fiskalna politika na kojoj se temelji strukturalno prilagođavanje može biti udešena tako da podržava ponudu ekonomskih subjekata, naročito u slučajevima gdje tržišta ne postoje ili su ograničena predrasudama. Iz tog se izvode argumenti za javno ulaganje u infrastrukturu i ljudske resurse koji će omogućiti ženama pristup plaćenom radu. Na primjer, viši ekonomista

27

na Jamaici je poboljšao izgradnju sporednih puteva u brdovitim predjelima nastanjenim ženama stočarkama koje trebaju pristup tržištu, argumentirajući da će ih im to omogućiti postizanje veće produktivnosti. Ciljani izdaci koje su ministarstva poljoprivrede izdvajala za priključivanje telefona ženama stočarkama su se najčešće dobro isplatili (rezultirajući s visokim postotkom povrata).

Isto tako, u oblasti prikupljanja prihoda, mogu se ustanoviti mehanizmi koji reduciraju spolne predrasude, npr. oslobađajući osnovne životne namirnice – koje velikim dijelom kupuju žene – od poreza na dodanu vrijednost, ili ne naplaćujući usluge nižeg nivoa kao osnovno obrazovanje ili brigu o majkama (s velikim brojem uključenih djevojčica i žena). Perspektiva ravnopravnosti spolova može pospješiti usmjeravanje i koordiniranost prihoda i izdataka, na primjer kroz prepoznavanje interesa koji nadilaze jedan sektor, kao što je potreba poboljšanih zdravstvenih usluga u periodima najintenzivnijih poljoprivrednih radova.

Vidi također: analiza dodjele potpore; budžeti, spol.Palmer 1995; Van de Walle i Nead; Waring.

porez na reproduktivni rad

Zahtjev nametnut ženama da ispunjavaju obaveze vezane za održanje obitelji prije pojavljivanja na tržištu rada. Ova obaveza, plaćena na osnovu uloženog vremena i truda, funkcionira na isti način kao i novčani porez, jer reducira plaće/nadnice koje se obično isplaćuju ženama za jednaku vrstu posla. Na primjer, u ekonomijama u razvoju, poljoprivrednice su tradicionalno plaćene manje od muškaraca na istom poslu, čak i kada obavljaju jednako teške ili teže poslove. Tradicionalna objašnjenja se oslanjaju na niže plaće žena, što opet proizilazi iz njihove smanjene mobilnosti zbog obiteljskih obaveza i iz suženih mogućnosti za traženje posla. Porez ne omogućava ženama da zahtijevaju veće plaće, jer, u trenutnim uvjetima velike raspoloživosti tj. viška radne snage, žene ne određuju cijene nego su primorane da ih prihvataju. Ovaj koncept se redovno koristi kao primjer kad treba ukazati na nejednakost u trgovanju sa ženskim i muškim radom. Značajan je zato što uspostavlja teoretsku strukturalnu vezu između cijena i uvjeta nemonetariziranog (domaćeg) i monetariziranog (tržišnog) rada.

Vidi: modeli dogovora; reproduktivni sektor; neplaćeni rad.Palmer 1991; Elson 1999

reproduktivni sektor

Dio ljudske aktivnosti, kako materijalne tako i društvene, koji se odnosi na procese staranja o sadašnjoj i budućoj radnoj snazi, i stanovništvu u cjelini, uključujući domaću opskrbu hranom, odjećom i smještajem. Društvena reprodukcija je udovoljavanje svih takvih potreba putem ekonomije, bilo da se radi o plaćenim ili neplaćenim komponentama. (Elson označava ovaj sektor kao “ekonomija skrbi” vidi Elson1997b, str. 9 i skorašnje tumačenje ovog koncepta i mjerenje “skrbi”, koja se u užem smislu odnosi na hranu i prehranjivanje, u Engle, Menon i Haddad). Ekonomija tumači reproduktivni rad drukčije od održavanja osnovne opreme, što se nedvojbeno uzima kao ekonomska djelatnost. Reproduktivni sektor je općenito neplaćen i obično je isključen iz državnih proračuna. U velikoj mjeri ga obavljaju žene i zauzima izuzetno visok postotak vremena žena. (Vidi primjere pod neplaćeni rad.)

28

U nekolicini nedavnih modela spola u makroekonomiji, reproduktivni sektor funkcionira kao ograničenje proširenju proizvodnog sektora. Takav pristup pojašnjava pogoršanje krize u programima srednjoročnog strukturalnog prilagođavanja koji povećavaju pritisak na ljudski kapital do stupnja gdje je ugrožen opstanak reproduktivnog sektora, ili kompromitirana njegova sposobnost reagiranja na stimulanse.

Vidi također: ekconomski modeli.Darity; Elson 1997b; Engle, Menon i Haddad; Humphries i Rubery 1984; Folbre 1994; Walters

matrica društvenog proračuna (MDP)

Matrica društvenog proračuna je povezan skup statističkih tabela koja pruža shematski prikaz kružnog toka prihoda u ekonomiji u određenom vremenskom trenutku, uključujući djelatnosti i robe, faktore proizvodnje, i određene institucije. Ona omogućava određivanje ravnoteže za sve robe i budžetska ograničenja za sve subjekte. MDP se može koristiti za prikupljanje podataka za izračunljivi opći model ravnoteže ekonomije, na primjer, pri definiranju višepomenutih modela u oblastima gendera i međunarodne trgovine (Fontana). Modeli Opće ravnoteže su naročito značajni za testiranje efekata određenih strategijskih mjera, gdje djelimična analiza nije dovoljno sveobuhvatna da bi se pozabavila indirektnim i multi-agent efektima (Gunning i Keyzer, str.2026).

Usprkos tome, standardni MDPji ne pružaju mnogo podataka razvrstanih po spolu. Statističari u Nizozemskoj su nedavno proširili standardne MDPje kako bi obezbijedili dodatne informacije o karakteristikama ekonomskih činilaca koji utječu na potrošačke navike i djelatnosti usmjerene na stjecanje prihoda, i vremena (dalje podijeljeno na stjecanje prihoda, repodukciju i slobodno vrijeme), i stvorili su okvir zvan Sistem ekonomskog i društvenog proračunavanja matrice i dodataka - System of Economic and Social Accounting Matrix and Extensions (SESAME). Ovaj rad pruža mogućnost razvrstavanja podataka uzimajući u obzir dodatne dimenzije za koje se smatra da pogađaju strukturu ekonomije. Jedan od očitih neposrednih načina primjene takve informacije je pokušaj procjenjivanja parametara efekta odnosa spolova na, na primjer, potrošnju, ili na javne usluge tokom ekonomskog prilagođavanja.

Vidi ekonomski model.Gunning i Keyzer; Kazemier i Keuning.

statistika

Zbir metoda za sakupljanje, objavljivanje, sažimanje i analizu podataka u cilju izvlačenja valjanih zaključaka. Podaci su sirov materijal empirijske ekonomije. Međutim zbog oskudnosti podataka dozvoljeno je posebno istraživati karakteristike ili uvjete žena i muškaraca ili analizirati kategorije vezane za spol u ekonomiji. Nekoliko primjera ilustriraju problem. Neki podaci u nacionalnom popisu stanovništva i anketama nisu dostupni na način da bi podaci bili razvrstani po spolu; zbog toga je nemoguće pratiti promjene u dostupnosti resursa tokom vremena. Određene kategorije odražavaju pretpostavke o ekonomskim ulogama; na primjer izraz “glava kuće” često izmamljuje manjkave izvještaje o kućanstvima gdje su žene glavni ekonomski subjekti. Nedovoljno uračunavanje neplaćenog rada utječe na zadatke koje obavljaju žene češće nego na one koje obavljaju muškarci.

29

Poboljšanje statističkih metoda za iskazivanje gender problematike je zadatak nacionalnih statističkih zavoda od UN-ove Decenije žena, proglašene 1975. Od tada je napredak na ovom polju bio neujednačen. Oblasti gdje se bilježi značajan napredak, međutim, uključuju izvještavanje o dostupnosti obrazovanja za žene, i razvoj tehnika za identificiranje i mjerenje neformalnog i neplaćenog rada (Beneria 1992). Diane Elson je nedavno ustvrdila da porast stope ženskog učešća u izvještajima o radnoj snazi širom svijeta “djelimično predstavlja statistički artefakt. Nepoznata proporcija porasta ima veze s boljim obrazlaganjem ženske ekonomske aktivnosti – a to donekle odražava promjene u poimanju rada tj. onog što se podrazumijeva pod radom među statističarima i pobrojivačima, a možda i među anketiranim stanovništvom.” (Elson 1999, str. 614). Ona izvještava da je promijenjena definicija rada korišćena u anketi o pakistanskoj radnoj snazi 1991-92, na primjer, uvećala stopu učešća žena iz ruralnih oblasti sa 13.9 posto (uz primjenu stare definicije) na 45.9 posto (uz primjenu izmijenjene definicije) – uključujući i takve aktivnosti kao što su obrada žitarica nakon žetve, držanje stoke, poslovi na izgradnji, prikupljanje drveta za potpalu i dobavljanje vode, šivenje odjeće, tkanje, i plaćeni kućanski poslovi (ibid). Sve ovo ističe značaj nastojanja da se poveća zvanična spremnost za sakupljanje podataka razvrstanih po spolu, uvođenjem praktičnih istraživanja i međudržavnih razmjena na planu definiranja podataka, te pitanja vezanih za sakupljanje podataka, kao i za njihovu analizu i korišćenje.

Beneria 1992; Evans; Hedman, Perucci i Sundstrom; UN 1994, 1995, 2000 u pripremi; UNSTAT.

strukturalno prilagođavanje

Proces tržišno orijentirane ekonomske reforme koji cilja na ponovno uspostavljanje održive ravnoteže plaćanja, smanjenje inflacije, i stvaranje uvjeta za održiv rast prihoda po glavi stanovnika. Programi strukturalnog prilagođavanja su bili uobičajeni u zemljama u razvoju 1980-ih godina i obično su predstavljali odgovor na bilancu krize plaćanja. Uglavnom počinju s mjerama stabilizacije (prilagođavanje potražnje kako bi se smanjio “unutrašnji i vanjski raskorak ” - deficit u aktuelnom obračunu i bilanci budžeta). Prva faza je usmjerena ka ponovnom uspostavljanju makroekonomskog balansa i smanjenju inflacije, “usklađujući razinu potražnje i njezine strukture (odnos između tržnih i netržnih artikala) s razinom rashoda i financijski održivom razinom trgovinskog deficita.” (Corbo i Fischer str. 2847 ff.) Tipične mjere stabilizacije uključuju smanjenje rashoda u javnom sektoru i rigidnu monetarnu politiku s ciljem ublažavanja inflacionog pritiska.

Istovremeno se poduzimaju višestruke srednjoročne mjere putem institucionalnih reformi unutar sektora i tržišta (tj.na meso nivou) u cilju restrukturiranja ekonomije koje bi dovelo do povećanja ekonomskog rasta i poboljšalo sposobnost financiranja vlastitih ulaganja.

Tipične mjere uključuju: liberaliziranje režima trgovanja; ukidanje kontrole cijena; dereguliranje domaćeg tržišta roba; reformiranje javnog sektora, uključujući porezni sistem, strukturu vladinih rashoda, i poduzeća u državnom vlasništvu; ukidanje ograničenja na planu zapošljavanja i mobilnosti; dereguliranje domaćih financijskih tržišta i uklanjanje prepreka za štednju i ulaganja; te stvaranje i osnaživanje institucija za podršku stabilizaciji i strukturalnu transformaciju. (ibid)

Ovakve strateške mjere se poduzimaju s namjerom da se promijeni raspodjela resursa promjenom stimulansa, i koristeći mehanizam cijena umjesto direktne kontrole. Pored toga, u

30

proizvodnji je cilj pomjeriti resurse sa netržnih ka tržnim, a u potrošnji smanjiti rashode u određenim oblastima uključujući kupovinu određenih uvoznih roba. Pri procjenjivanju učinkovitosti strukturalnih promjena treba stoga uzeti u obzir kratkoročne, kao i srednjo- do dugoročne programske elemente.

Barem 75 zemalja u razvoju je 1980-ih provelo takve programe, uz zaduživanja kod Svjetske Banke i MMF-a. Usprkos niza studija koje se bave procjenom strukturalnog prilgođavanja u pojedinačnim zemljama ili u grupi zemalja, nema skoro nikakvog konsenzusa, ne samo što se tiče efekta programa strukturalnog prilagođavanja na ljudski razvoj, nego i uspjeha samih programa. Postoji nekoliko opće prihvaćenih objašnjenja zašto je teško procijeniti efekat ovakve politike: teško je procijeniti stanje koje bi nastalo u slučaju neprovođenja ovih mjera (uporedne studije “prije i poslije”, ili “sa/bez” programa strukturalnog prilagođavanja), i razlučiti učinke programa od kriznih uvjeta koji su doveli do njegovog uvođenja; često se dešava da se program provodi samo djelimično, tako da se procjena može baviti procjenjivanjem programa koji zapravo nije do kraja proveden; u svakom slučaju ne mjeri se program, nego promjene u indikatorima performansa – prelaz od programa na indikatore je pretpostavka i to često sporna. Pored toga, značaj institucionalne nefleksibilnosti i društvenih struktura koje uključuju gender dimenziju je potvrđen u praksi ali i u teorijskim predstavljanjima. U svakoj oblasti je dovedena u pitanje pouzdanost podataka uključujući predrasude o spolovima koje ovi podaci odražavaju.

Nekoliko razvojnih agencija u industrijaliziranim zemljama je usvojilo strategije djelovanja usmjerene ka preispitivanju vlastite podrške programima prilagođavanja, i pripremilo vodiče koji učesnicima programa olakšavaju preispitivanje provedbe politike ekonomskog prilagođavanja u odnosu na spolnu problematiku i s tim vezane efekte. Stručnjaci zaduženi za procjenu učinka su istakli određene gender dimenzije koje utječu na provedbu programa strukturalnog prilagođavanja, ili spolno uvjetovane razlike u opterećenjima vezanim za prilagođavanje, koje uključuju sljedeće elemente:

Direktni učinak: Podaci iz mnogih zemalja pokazuju da se žene u većem broju oslanjaju na javne usluge i snose veću odgovornost za pristup djece tim uslugama, i zbog toga ih u nesrazmjerno većem broju pogađa reduciranje takvih usluga (Elson 1991; Svjetska banka 1995, str.58-59). Ovisno od toga da li su žene više ili manje zaposlene u javnom sektoru, one će biti više ili manje pogođene preraspodjelom poslova u slučaju reformi budžeta. (Haddad et al. 1995, str. 883 ff.). Ako troškove prilagođavanja nesrazmjerno više snose žene, to zauzvrat može ograničiti provedbu na razne načine (npr. kroz slom odgovarajuće ponude). Druge vrste direktnog učinka uključuju promjenu cijena osnovnih životnih namirnica i lijekova, čije nabavljanje uglavnom spada u ženske dužnosti.

Indirektni učinak: Kada žene poduzmu nove tržišne aktivnosti kao odgovor na izmijenjene strukture stimulansa, to može utjecati na ostale članove obitelji. One mogu zanemariti svoja osnovna zaduženja, kao npr. pripremanje obroka, čišćenje, brigu o djeci i kućno njegovanje bolesnika. Iz toga proizilazi angažiranje djece, naročito djevojčica, na preuzimanju ovih obaveza, što samo pokazuje stvarni značaj kućanskih poslova i zaduženja za održavanje kućanstva u poređenju s očekivanjima obitelji vezanim za nadoknadu resursa uloženih u školovanje djevojčica. Cijena mogućeg školovanja djevojčica je trenutno jednako visoka kao i vrijednost kućanskih poslova neophodnih za funkcioniranje kućanstva. Iako niti ova cijena, niti puna cijena školovanja nisu jasno predočene u obračunima, obitelj donosi odluku na osnovu implicitnog izračunavanja ove ravnoteže. (ibid).

31

Oslanjajući se na ove ideje i relevantne dokaze, neki ekonomisti smatraju da su politike strukturalnog prilagođavanja zasnovane na “muškim predrasudama” kako prilikom izrade tako i prilikom njihove provedbe, jer propuštaju uzeti u obzir spolno uvjetovane ekonomske dimenzije kao npr. veći broj žena u reproduktivnom sektoru, spolno uvjetovanu podjelu rada i nejednakost pri raspodjeli unutar kućanstva (Elson 1991). Drugi opet tvrde da im je pristup gender neutralan, ali uspostavljaju interakciju s već postojećim uvjetima i na taj način stvaraju posljedice zasnovane na spolnim predrasudama (Haddad et al. 1995).Vidi također: budžeti, spol; reforma financijskog sektora; javno financiranje; statistika.Afshar i Dennis; Çagatay i Osler; Corbo i Fischer; Elson 1991, 1992, 1994, 1995; Haddad et al. 1995; Palmer, 1991; poseban dio o radnicama u Svjetskom razvoju 27:3

reakcija u oblasti ponude

Povećan output kao rezultat promijenjenog stimulansa, koje je višestruko razmotreno u odnosu na liberalizaciju tržišta pod stavkom strukturalno prilagođavanje naročito u oblasti poljoprivrede. Podaci pokazuju da dolazi do izmiješane reakcije ponude i da je ponuda niža kad se radi o više vrsta usjeva nego samo o jednoj vrsti usjeva (gdje može doći do preusmjeravanja) i da ponuda može reagirati i na faktore nevezane za cijene kao i na one koji se odnose na cijene (Chibber).

Neki podaci također pokazuju da muškarci i žene na stočnim imanjima različito reagiraju na izmijenjeno stimuliranje putem cijena (Wold). Mehanizmi neuvjetovani cijenama, kao opterećenje kućanskim poslovima, može umanjiti reakciju žena (u odnosu na muškarce) na stimulans cijena. Spolno uvjetovana podjela rada može spriječiti žene da rade u izvoznoj proizvodnji nekih žitarica ili, što je još češće, može spriječiti eventualno preuzimanje većeg dijela kućanskih obaveza od strane muškaraca što bi ženama moglo omogućiti pomak u radu. Takva ograničenja na ponudu ženskog neplaćenog rada smanjuju mogućnost njihovog uključivanja u aktivnosti na tržištu. U velikom dijelu Zapadne Afrike, na primjer, muškarci i žene obrađuju različito zemljište, a svaka žena je odgovorna da obezbijedi prihod za izdržavanje vlastite djece. Općenito, što su poljoprivredne aktivnosti muškaraca i žena više odvojene, to je strožije definirana spolno uvjetovana podjela rada. (Palmer 1988, 1991). Ovakva ograničenja smanjuju mobilnost jednog od faktora proizvodnje, i rada, neoophodnog za uspješnost strukturalnog prilagođavanja. Ograničenu radnu mobilnost žena su detaljno testirali (i utvrdili njezin visok stupanj) za Obalu slonovače Horsnell, za Tanzaniju Tibaijuka 1994, a općenito su je predstavili Collier 1988, Elson 1991, Haddad et al 1994 (citirano u Haddad et al. 1995, p. 888).

Ograničen odgovor na izmijenjen stimulans može proizaći iz toga što mehanizmi prijenosa ne uspijevaju predočiti stimulans nekim agentima. Koopman (1990) navodi slučajeve da bi pokazao kako asimetrija u kontroli nad prihodima na nivou kućanstva može ograničiti učešće žena u proizvodnji tržnih roba (zbog niske očekivane koristi), i da ovaj efekat može biti značajniji od vremenskih ograničenja (ibid. str. 888). To znači da žene ne mogu očekivati da prihode za izvozne usjeve dobiju direktno u svoje ruke, s posljedicom da nisu spremne odustati od poslova na održavanju obitelji ili poslova vezanih za netržni sektor da bi se uključile u proizvodnju od koje one ili njihova djeca imaju malu do nikakvu korist (vidi raspodjela unutar kućanstva.) Na makro nivou, Darity smatra da nespremnost žena da se angažiraju kao radna snaga u izvoznoj proizvodnji kojom vladaju muškarci možda objašnjava slabu ponudu ženske radne snage u afričkoj poljoprivredi.

32

Vidi također: modeli dogovora.Darity; Haddad et al. 1995; Palmer 1991; Wold.

33

pregled vremenskog budžeta

Studije koje istražuju raspodjelu vremena u odnosu na razna zaduženja (i na slobodno vrijeme). Ostali termini za označavanje takvog rada su “studije o utrošku vremena” i “studije o raspodjeli vremena. ” Koriste se za istraživanje veza između obrazaca rada i ekološkog pogoršanja i promjena (UNDP, 1995: 92-3); za poređenje količine slobodnog vremena kojom pojedinci i društva raspolažu za mjerenje stupnja blagostanja na mikro i makro nivoima (Acharya); za stvaranje tačnije slike o aktivnostima u ruralnim područjima gdje prevlađuje netržišni rad (Acharya i Bennett, 1981, citirano u ibid.), i odskora za procjenu stupnja uključenosti u neplaćeni rad ovisno od spola i životne dobi. Ovi podaci se mogu temeljiti na posmatranjima, prisjećanju ili vođenu dnevnika, ili na kombinaciji ovih metoda (vidi UNDP 1995, str. 88-96 za sažeti prikaz studija provedenih u 31 zemlji).

Prikazi vremenskog budžeta otkrivaju neuspješnost konvencionalnih radnih statistika u predstavljanju količine, obima i složenosti poslova koje obavljaju pojedinci, naročito u zemljama u razvoju, i naročito među ženama, za koje su uobičajena višestruka zaduženja. Na primjer, popis stanovništva u Nepalu 1971. godine pokazao je da stopa aktivnosti žena iznosi 35% u poređenju sa stopom od 83% za muškarce. Suprotno tome, studije o utrošku vremena provedene u Nepalu utvrđuju da žene rade 4.62 sata dnevno naspram 5.81 sati dnevno koliko rade muškarci, uključujući samo one poslove koji se konvencionalno definiraju kao zaposlenje. Sve skupa, međutim, utvrđeno je da muškarci rade 7.51 sati dnevno, a žene 10.81. (Acharya str.5, 12).

Pregledi utroška vremena u više zemalja u razvoju otkrivaju da ukupno radno opterećenje znatno varira, i da je mnogo veće u ruralnim nego urbanim sredinama. Međutim općenito se može reći da žene svuda rade više od muškaraca, ali da manje vremena provode na poslovima na tržištu (oko jedne trećine) nego muškarci (oko tri četvrtine) (UNDP, 1995: 91-2).

Prikazi utroška vremena su provedeni u Kanadi i Norveškoj kao dio zvaničnog sistema prikupljanja podataka, a u Južnoj Africi je za statističke potrebe odskora započet puni pregled triju sektora koji trebaju odraziti sezonska variranja, s krajnjim rezultatima predviđenim za 2001. godinu. Podaci o utrošku vremena pružaju važne informacije o vrijednovanju netržišnog rada u državnim proračunima, i također omogućuju da se analiziraju efekti promjena politike javnih rashoda na utrošak vremena.

Vidi državni proračuni, statistika, neplaćeni radAcharya; UN 1995, Ch.5; UNDP 1995, Ch. 4; Svjetska banka 1995.

trgovinska ekspanzija

U posljednjih 15-20 godina porast trgovine se odvijao više nego dvostruko bržim tempom u odnosu na GDP porast, što se temelji na napretku postignutom u sferi komunikacija i globalnih financijskih struktura, kao i u oblasti transporta i proizvodne tehnologije. Za ovakav porast je najvećim djelom zaslužna trgovina zasnovana na tvorničkim proizvodima: u ovoj oblasti izvoz se uglavnom povećao s 10 na 20 posto. Zemlje u razvoju su povećale svoj udio u GDP trgovini sa oko 33 posto sredinom 1980-ih na 43 posto krajem 1990-ih (Mehra i Gammage, str. 533).

34

Podaci iz velikog broja zemalja pokazuju da trgovinska ekspanzija dovodi do povećanja količine plaćenih poslova za žene u mnogim područjima, i da postoji jasna statistička veza između jače izvozne orijentacije i intenzivnijeg korišćenja ženske radne snage. 1989 godine Guy Standing je objavio studiju u kojoj izvještava o “globalnoj feminizaciji” radne snage kao posljedici novog trenda u svjetskoj proizvodnji. 1991 godine Adrian Wood je predočio koliko je ta veza jaka na primjeru 35 zemalja (Standing, 1989; Wood). Zbir studija 1999 godine se vraća na ove teze i ustanovljuje da se nastavio trend povećanog prisustva žena na plaćenim poslovima; međutim rasprava o sveukupnim rezultatima ovakvog trenda na jednakost spolova je još daleko od konačnih zaključaka. (Svjetski razvoj 27:3).

Dok značajni podaci ukazuju na kontinuirani porast ženske radne snage, također postoje jasni pokazatelji koji govore o tome da se u mnogim oblastima javlja otpor izjednačavanju plaća među spolovima (Hare; Horton str.575-579; Tzannatos; Standing 1999, str.589-595). Drugi efekti trgovine, na šta ukazuju studije provedene tokom cijelog desetljeća, uključuju povećano učešće žena u novim oblastima sektora usluga, naročito u oblasti kompjuteriziranih financijskih i tele-komunikacijskih usluga (Joekes 1995); kao i veću potražnju za “fleksibilnim” radom – npr. poslovi na pola radnog vremena, poslovi na određeno vrijeme, vansindikalni, kućni i podugovorni (sub contracted) rad. (Standing 1989, 1999).

Vidi također, globalizacija. Fontana, Joekes i Masika; Fontana i Wood; Joekes; Joekes i Weston; Standing 1989; Wood; Svjetski razvoj 27:3.

troškovi transakcije

Troškovi vođenja ekonomskog sistema, ili ekonomske razmjene unutar tog sistema, uključujući troškove nastale pri utvrđivanju i izvršenju ugovora. To može uključiti i troškove prikupljanja informacija, pregovaranja, uspostavljanja osnove za povjerenje i izdavanje kredita itd; bez obzira u kojoj formi se ovi troškovi jave, zbir svih transakcionih troškova je važan za osnovni cilj smanjenja troškova (Lin i Nugent, p. 2319). Svaka ekonomska zajednica uspostavlja institucije, uključujući i one apstraktne, kao što su tržišne prakse, pravni sistem, ili financijski sektor u cjelini, koji se mogu shvatiti kao načini smanjenja tenzija nastalih zbog troškova transakcije. Unutar institucija, bilo da se radi o poduzećima ili kućanstvima, postojeće razumijevanje i uspostavljeni odnosi eliminiraju potrebu direktnog pregovaranja o ugovorima za svaku razmjenu roba ili rada. Zato se može reći da takve institucije “smanjuju troškove transakcije.”

Koncept transakcionih troškova neoklasicistički ekonomisti prihvaćaju kao element stvarnih troškova, tako da oni sami za sebe ne znače da ekonomiji manjka djelotovornosti. New Palgrave smatra: “Troškovi transakcije proizilaze iz prijenosa vlasništva ili, šire, iz vlasničkih prava, privatnog vlasništva i razmjene.” (Eatwell et al., Vol. 4, str. 676). Uz pomoć tehnologije za izglađivanje transakcionih tenzija, veća poduzeća ostvaruju ekonomiju ravnoteže, i “dobro je poznato da uz prisustvo ekonomija ravnoteže, konkurencija ne dovodi neizostavno do djelotvorne raspodjele resursa.” (Ibid. str. 678). To znači da velika poduzeća mogu osigurati za sebe monopol na tržištima na kojima su u stanju da smanje transakcione troškove u većoj mjeri nego što je to moguće brojnim manjim poduzećima. Ova ideja dotiče se pitanja djelovanja tržišta u područjima u razvoju gdje mnoge ekonomije ravnoteže nisu prisutne – uključujući produžetak kredita i druge financijske usluge, ugovaranje plaća i malo poduzetništvo. Važna oblast na koju se primjenjuje analiza transakcionih troškova je stvaranje okvira za analiziranje izbora ugovora (Lin i Nugent str.2315 ff.).

35

Razvojni ekonomisti su često isticali visoke transakcione troškove u područjima u razvoju – troškove koje su stvorili siromašni. (Vidi diskusije o mikro kreditu u, npr. Bell, Hossain). Ekonomisti u oblastima koje se tiču spolova, i koji rade unutar ovakvog okvira, su se služili konceptima na dva načina: 1. kako bi istražili nejednake uvjete trgovanja na tržištima kredita i rada zbog nejednakog opterećenja s transakcionim troškovima (za informacije, ugovaranje) koje pogađa žene. 2. kako bi razvili analizu transakcionih troškova za obitelji i kućanstva, kao institucije koje rješavaju određena pitanja vezana za distribuciju - u oblasti rada, slobodnog vremena i potrošačkih roba – putem postojećih pred-dogovora i indirektnih ili direktnih ugovora.

Vidi također: modeli dogovaranja; financijski sektor; kućanstvo.Eatwell et al. Vol. 4, str.676-679; Haddad, Hoddinott i Alderman; Palmer 1994; Pollak.

neplaćeni rad

Rad koji proizvodi robe ili obezbjeđuje usluge ali je nenagrađen. To uključuje kućne poslove, proizvodnju u cilju osiguranja preživljavanja i neplaćenu proizvodnju tržišnih artikala. Ne treba se miješati s “neplaćenim obiteljskim radom”, izraz koriste neki statistički zavodi zemalja u razvoju kao kategoriju kojom obuhvaćaju proizvodnju tržišnih roba kod kuće ili na farmi bez novčane nadoknade, kao u nekim granama privrede baziranim na domaćinstvima ili u ruralnoj proizvodnji. Strogi neoklasicistički pristupi odbacuju izraz ‘neplaćen’, zbog neoklasicističke pretpostavke da je odluka da se pruži rad dobrovoljna i racionalna, i potaknuta očekivanjem da će se rad nagraditi novcem ili na drugi način. Usprkos tome, izraz je analitički koristan u slučaju izvođenja rada kod kuće, jer je proizvod tog rada, održavanje radne snage, prednost za ekonomiju u cjelini, dok ga istovremeno ne financira ekonomija u cjelini. Makroekonomija i sama ima pogodnosti od obezbjeđenja javnog dobra; ona se tako liberalizira nauštrb žena, koje predstavljaju najveći dio radne snage u neplaćenom sektoru (vidi spoljni faktori). (Palmer 1991, str. 29 ff; 1994, str.15.;Elson 1995 [1991], str. 175).

UNDP (1995: 97) procjenjuje da bi neplaćeni rad, širom svijeta, ako se procjenjuje na osnovu prevlađujuće visine plaća, mogao iznositi i do 16 biliona dolara, ili oko 70 posto više od procjenjenog ukupnog svjetskog rashoda od 23 biliona dolara. Oko dvije trećine ovog rada obavljaju žene. Platforma djelovanja usvojena 1995 godine na Četvrtoj svjetskoj konferenciji o ženama (Beijing) obavezuje vlade da nastoje uključiti podatke o ženskom radu i njegovom vrijednovanju u svoje državne proračune. Neke zemlje (uključujući Kanadu, Norvešku i Nizozemsku) su pripremile “satelitke proračune” s ciljem predstavljanja i praćenja promjena u oblasti neplaćenog rada. Pripremanje satelitskih proračuna za mjerenje kućne proizvodnje je objašnjeno u UN (1995, str. 107). Nesposobnost prepoznavanja neplaćenog poljoprivrednog rada rezultira u potcjenjivanju učešća ženske radne snage. Na primjer, u svom popisu za 1981 Dominica izvještava o stopi učešća ženske radne snage od 21 posto; međutim studija provedena tri godine kasnije pokazuje stopu od 48 posto, jer, za razliku od popisa, uključuje i takve aktivnosti kao što su održavanje vrta i gajenje stoke (Svjetska banka 1995, str. 15-16).

Vidi također: marginalna produktivnost; statistika; pregledi vremenskog budžeta.Elson 1991; Palmer 1994; UN 1995, pogl. 5; UNDP 1995 pogl. 4; Svjetska banka 1995 pogl. 1

36

LITERATURA

Acharya, Meena. 1982. “Time use data and the Living Standards Measurement Survey (Podaci o utrošku vremena i pregled istraživanja o životnom standardu),”/ Living Standards Measurement Study Working Paper No. 18, The World Bank, Washington D.C.

Afshar, Haleh; Dennis, Carolyne, eds. 1992. Women and Adjustment Policies in the Third World (Žene i politike prilagođavanja u Trećem svijetu). St. Martin’s Press. New York.

Agarwal, Bina. 1994. A Field of One’s Own: Gender and Land Rights in South Asia (Vlastito polje: Spol i zemljoposjednička prava u Južnoj Aziji). Cambridge U.P. Cambridge.

Agarwal, Bina. 1992. “Gender Relations and Food Security: Coping with Seasonality, Drought, and Famine in South Asia, (Odnosi spolova i osiguranje hrane: Rješavanje problema vezanih za sezonske usjeve, sušu, i glad u Južnoj Aziji” pp.181-218 in Benería, Lourdes; Feldman, Shelly, eds. Unequal Burden: Economic Crises, Persistent Poverty, and Women’s Work (Nejednak teret: Ekonomske krize, trajno siromaštvo, i ženski rad). Westview. Boulder.

Alexander, Patricia. forthcoming (u pripremi). “Issues for Asian Women in the Transition to Market. (Prelazak na tržišnu ekonomiju i njegov utjecaj na život Azijatkinja” Occasional Paper (Prigodna publikacija), UNRISD. Geneva.

Anand, S; Sen, Amartya K. 1994. “Sustainable Human Development: Concepts and Priorities (Održivi ljudski razvoj: Koncepti i prioriteti),” Prigodna publikacija No. 8, Human Development Report Office. United Nations Development Programme. New York.

Asian Development Bank. 1995. “Overview of Transition (Pregled tranzicije),” Dio II, Annual Report (Godišnji izvještaj) 1995. Preštampana verzija: Lessons from the Asian Transition (Čemu nas uči primjer azijske tranzicije). ADB. Manila.

Baden, Sally. 1996. “Gender issues in financial liberalisation and financial sector reform (Spolovi, financijska liberalizacija i reforma financijskog sektora).” Uradak za Generalno ravnateljstvo za razvoj, Europska Komisija. BRIDGE Report No. 39. Institut za razvojne studije (IDS). Brighton.

Bannock, G., Baxter, R.E.; and Davis, E. 1992. The Penguin Dictionary of Economics (Penguinov rječnik za ekonomiju). Fifth Ed. Penguin. London.

Bardhan, Kalpana; Klasen, Stephan. 1999. “UNDP’s Gender-Related Indices: A Critical Review (UNDP-jevi registri vezani za pitanje spolova: Kritički pregled” in World Development (Svjetski razvoj) 27:6, str.985-1010.

Becker, Gary. 1965. “A Theory of the Allocation of Time (Teorija raspodjele vremena),” u Economic Journal (Časopis za ekonomiju), 75:9, str.493-517.

Becker, Gary. 1981. A Treatise on the Family (Traktat o obitelji). Harvard. Cambridge, Mass.

37

Behrman, Jere; Srinivasan, T.N., eds. 1995. Handbook of Development Economics (Priručnik razvojne ekonomiije), Vol. 3A, 3B. (Vol. 1, 2, vidi Chenery) Elsevier. Amsterdam.

Bell, Clive. 1988. “Credit, Markets and Interlinked Transactions (Kredit, tržišta i povezane transakcije),” u Chenery i Srinivasan eds., str.763-829.

Benería, Lourdes. 1992. “Accounting for Women’s Work: the Progress of Two Decades (Prikaz ženskog rada: Dvadesetogodišnji napredak,” u World Development (Svjetski razvoj) 20:11, str.1547-1560.

Benería, Lourdes. 1995. “Toward a Greater Integration of Gender in Economics (Ka snažnijoj integraciji pitanja spolova u ekonomiju) ”, u World Development (Svjetski razvoj) 23:11, pp.1839-1850.

Benería, Lourdes. 1999. “Gender and the Construction of Global Markets (Pitanje spolova i stvaranje globalnih tržišta),” rad predstavljen na seminaru Gender, Macroeconomics and Globalization (Spolovi, makroekonomija i globalizacija), u organizaciji UNDP-ja, 25-26 March 1999, New York.

Besley, Timothy. 1995. “Savings, Credit and Insurance (Štednja, kredit i osiguranje)”, u Behrman and Srinivasan eds., pp.2123-2207.

Braunstein, Elissa. 2000. “Engendering Foreign Direct Investment: Family structure, labor markets and international capital mobility (Poticanje direktnog stranog ulaganja: obiteljska struktura, tržišta rada i međunarodni protok kapitala)”, u World Development (Svjetski razvoj) 28:7.

Bruce, J.; Dwyer, D. eds. 1988. Homes Divided: Women and Income in the Third World (Podijeljeni domovi: Žene i prihod u Trećem svijetu). Stanford University Press. Stanford.

Boserup, E. 1970. Women’s Role in Economic Development (Uloga žena u ekonomskom razvoju). St. Martin's Press. New York.

Budlender, D.; Sharp, R.,; with Allen, K. 1998. How to do a Gender-Sensitive Budget Analysis: Contemporary Research and Practice (Kako se radi gender-senzitivna analiza budžeta: suvremena istraživanja i praktična iskustva). Australian Agency for International Development (Australijska agencija za međunarodni razvoj), Canberra; i Commonwealth Secretariat, London.

Chenery, Hollis; Srinivasan, T.N., eds. 1988. Handbook of Development Economics (Priručnik razvojne ekonomije), Vol. 1, 2. (Vol. 3A, 3B, vidi Behrman) Elsevier. Amsterdam.

Chibber, A. 1989. “The Agricultural Supply Response (Strategija u oblasti poljoprivredne ponude),” u Commander, S., ed. 1989. Structural Adjustment in Agriculture: Theory and Practice in Africa and Latin America (Strukturalno prilagođavanje u poljoprivredi: Teorija i praksa u Africi i Južnoj Americi), Overseas Development Institute (Institut za prekomorski razvoj). London.

38

Çagatay, Nilufer; Elson, Diane; Grown, Caren. 1995. “Introduction (Uvod),” in World Development (Svjetski razvoj) 23:11, pp.1827-1836.

Çagatay, Nilufer; Ozler, Sule. 1995. “Feminization of the Labor Force: The Effects of Long-Term Development and Structural Adjustment (Feminizacija radne snage: Efekti dugoročnog razvoja i strukturalnog prilagođavanja,” u World Development (Svjetski razvoj) 23:11, str.1883-1894.

Collier, P. 1988, “Women in Development. Defining the Issues (Žene i razvoj: Definiranje tema)”, World Bank Policy Planning and Research Paper (Studija o planiranju i istraživanju politike svjetske banke), No.129, World Bank, Washington.

Collier, P. 1989, “Women and Structural Adjustment (Žene i strukturalno prilagođavanje)”, mimeo, Unit for the Study of African Economies (Jedinica za istraživanje afričke ekonomije) Oxford University, Oxford.

Collier, P. 1990, “The impact of adjustment on women (Efekat prilagođavanja na žene)”, in World Bank. Analysis Plans for Understanding the Social Dimensions of Adjustment (Planovi analize za razumijevanje socijalne dimenzije prilagođavanja), str.149-163. World Bank, Washington DC.

Collier, Paul. 1993. “The impact of adjustment on women (Efekat prilagođavanja na žene)”, in L. Demery, Marco Feroni, Christiaan Grootaert with Jorge Wong-Walle, eds. Understanding the Effects of Policy Reform (Razumijevanje efekata reforme djelovanja), pp.183-197. World Bank. Washington.

Collier, Paul. 1994. “Gender Aspects of Labour Allocation During Structural Adjustment - A Theoretical Framework and the African experience (Raspodjela rada u periodu strukturalnog prilagođavanja iz perspektive spolova – Teoretski okvir i afričko iskustvo)” u Susan Horton, Ravi Kanbar i Dipak Mazumdar (eds.) Labor Markets in an Era of Adjustment (Tržišta rada u periodu prilagođavanja), Vol. 1. World Bank. Washington.

Collier, P., Appleton, S., Devon, D., Burger, K., Dunning, J., Haddad, L. and Hoddinott, G., 1991, 'Public Services and Household Allocation in Africa: Does Gender Matter? (Javne usluge i raspodjela u kućanstvu u Africi: Koliko je bitan spol?)', mimeo, Centre for Study of African Economies (Centar za istraživanje afričke ekonomije). Oxford.

Corbo, Vittorio; Fischer, Stanley. 1995. “Structural Adjustment, Stabilization and Policy Reform: Domestic and International Finance (Strukturalno prilagođavanje i reforma politike djelovanja: Domaće i međunarodno finaciranje)”, u Behrman i Srinivasan, 2847-2920.

Cornia, G; Stewart, F; Jolly, R., eds 1987. Adjustment with a Human Face: Protecting the Vulnerable and Promoting Growth (Prilagođavanje s ljudskim licem: Zaštita ugroženih i poticanje rasta). A study by UNICEF. Clarendon Press. Oxford.

Darity, William. 1995. “The Formal Structure of a Gender-Segregated, Low-Income Economy (Formalna struktura spolno razdvojene ekonomije u oblasti niskih primanja,” in World Development 23:11, 1963-1968.

39

Demery, Lionel; Chao, Shiyan; Bernier, René; Mehra, Kalpana. 1995. “The Incidence of Social Spending in Ghana (Rasprostranjenost socijalnih rashoda u Gani).” PSP Discussion Paper Series No. 82., Poverty and Social Policy Department (Odjel za siromaštvo i socijalnu politiku). World Bank. Washington.

Demery, Lionel. 1996. “Gender and Public Social Spending: Disaggregating Benefit Incidence (Spol i javni rashodi u socijalnom sektoru: Razvrstavanje potpore po spolu).” Poverty and Social Policy Department Discussion Paper World Bank. Washington.

Departamento Nacional de Planeacìón; BMZ/GTZ. 1998. Macroeconomía, Género y Estado. Tercer Mundo Editores.

Dessing, M. 1992. “Labour Supply, the Family, and Poverty: the S-Shaped Labor Supply Curve (Ponuda radne snage, obitelj i siromaštvo: S-krivulja ponude radne snage,” rad predstavljen na godišnjem sastanku Western Economic Association (Zapadne ekonomske asocijacije), Seattle, 1991.

Eatwell, John; Milgate, Murray; Newman, Peter eds. 1987. The New Palgrave: A Dictionary of Economics (Novi Palgrave: Rječnik za ekonomiju). Macmillan. London.

Elson, Diane. 1991. [1995 2nd edition] “Male Bias in Macroeconomics: The Case of Structural Adjustment” (Muške predrasude u makroekonomiji: Slučaj strukturalnog prilagođavanja), u Elson, Diane, ed. Male Bias in the Development Process (Muške predrasude u razvojnom procesu), pp.164-190. Manchester University Press. Manchester.

Elson, Diane. 1992. “Male Bias in Structural Adjustment (Muške predrasude i strukturalno prilagođavanje ”, u Afshar i Dennis, str.46-68.

Elson, Diane. 1993. “Gender-aware Analysis and Development Economics (Analiza iz perspektive spolova i razvojna ekonomija)” u Journal of International Development (Časopis za međunarodni razvoj) 5:2. University of Manchester, Institute for Development Policy and Management (Institut za razvojnu politiku i upravljanje). Manchester.

Elson, Diane. 1994. “Micro, Meso, Macro: Gender and Economic Analysis in the Context of Policy Reform (Mikro, mezo i makro: Spolovi i ekonomska analiza u kontekstu reforme politike)”, pp. 93 -104 in Bakker, Isabella, ed. The Strategic Silence: Gender and Economic Policy (Strateška šutnja: Spolovi i ekonomska politika). Zed Press and North-South Institute. London and Ottawa.

Elson, Diane. 1995. “Gender Awareness in Modeling Structural Adjustment (Svijest o pitanjima spolova pri provođenju strukturalnog prilagođavanja)”, in World Development (Svjetski razvoj) 23:11, str.1851-68.

Elson, Diane. 1997a. “Integrating Gender Issues into Public Expenditure: Six Tools (Integriranje gender problematike u javne rashode: Šest instrumenata,” University of Manchester, Graduate School of Social Sciences, GENECON Unit, April.

Elson, Diane. 1997b. “Gender-Neutral, Gender-Blind or Gender-Sensitive Budgets? Changing The Conceptual Framework to Include Women’s Empowerment and the Economy of Care (Budžeti i pitanje spolova – neutralnost, neosjetljivost ili senzitivnost? Proširenje

40

koncepcijskog okvira u pravcu osnaživanja žena i ugrađivanja koncepta ekonomije skrbi)” Preparatory Country Mission to Integrate Gender into National Budgetary Policies and Procedures. Commonwealth Secretariat. London.

Elson, Diane. 1999. “Labour Markets as Gendered Institutions: Equality, Efficiency and Empowerment Issues (Tržišta rada kao institucije zasnovane na spolu: Jednakost, efikasnost i pitanja osnaživanja)” in World Development (Svjetski razvoj) 27:3, pp.611-627.

Elson, Diana; Evers, Barbara. 1997. “Concepts and Sources (Koncepti i izvori).” Gender Aware Country Economic Reports Working Paper No. 1. GENECON Unit, Graduate School of Social Sciences, University of Manchester, July.

Engle, Patrice; Menon, Purnima; Haddad, Lawrence. 1999. “Care and Nutrition: Concepts and Measurement, (Skrb i prehrana: Koncepti i mjerenje)” in World Development 27:8, pp.1309-1337.

Erturk, Korkut; Çagatay, Nilufer. 1995. “Macroeconomic consequences of cyclical and secular changes in feminization: an experiment at gendered macromodelling (Makroekonomske posljedice cikličnih i svjetovnih promjena u procesu feminizacije: eksperiment makromodeliranja zasnovanog na spolu)”, in World Development 23:11, pp. 1969-1977.

Evans, Alison. 1992. “Statistics (Statistika),” in Østergaard, Lise. Gender and Development, A Practical Guide (Spolovi i razvoj: Praktični vodič), 11-40. Routledge. London.

Evers, Barbara; Walters, Bernard. “Adapting a Gender-Segregated Macro Model to a Bargaining Framework, (Prilagođavanje makro modela razvrstanog po spolu sistemu dogovaranja)” paper presented at the workshop Gender, Macroeconomics and Globalization, hosted by UNDP, 25-26 March 1999, New York.

Feldman, Allan. 1987. “Welfare economics (Ekonomija blagostanja),” in Eatwell et al., pp.889-895.

Feminist Economics (Feministička ekonomija). Journal of the International Association of Feminist Economics (Časopis međunarodne asocijacije za feminističku ekonomiju). Routledge, London. Three times yearly since 1995.

Floro, Maria; 1995. “Economic Restructuring, Gender and the Allocation of Time (Ekonomsko prestrukturiranje, spolovi i raspodjela vremena),” in World Development 23:11, 1913-1929.

Floro, Maria; Dymski, Gary. In progress. “Gender, Power and Financial Crisis: An Analytical Framework (Spol, moć i financijska kriza: Analitički okvir)”. Paper presented at Engendering Macroeconomics Workshop (Radionica o poticanju makroekonomije), Chicago, November 13-14, 1998.

Folbre, Nancy. 1984. “Household Production in the Philippines: A Non-neoclassical Approach” (Kućna proizvodnja na Filipinima: Anti-neoklasicistički pristup), in Economic Development and Cultural Change (Ekonomski razvoj i kulturološka promjena) 32:2, 303-330.

41

Folbre, Nancy. 1986a “Hearts and Spades: Paradigms of Household Economics (Srca i lopate: paradigme ekonomije kućanstva)”, in World Development 14:2, 245-255.

Folbre, Nancy. 1986b. “Cleaning house: new perspectives on households and economic development (Kućno pospremanje: nove perspektive o kućanstvu i ekonomskom razvoju)”, in Journal of Development Economics (Časopis za razvojnu ekonomiju) 22, 5-40.

Folbre, Nancy. 1994. Who Pays For The Kids? Gender and the Structures of Constraint (Ko izdražava djecu? Spolovi i strukture ograničenja). Routledge. London and New York.

Foldvary, Fred. 1998. Dictionary of Free-Market Economics (Rječnik ekonomije slobodnog tržišta). Elgar. Cheltenham, UK, and Northampton, US.

Fontana, Marzia. D.Phil. Research in Progress. “The Gender Impact of Trade Liberalisation in Low-income Developing Countries (Efekat liberalizacije u trgovini na spolove u zemljama u razvoju s niskim primanjima)” mimeo. Institute of Development Studies (IDS). Brighton.

Fontana, Marzia; Joekes, Susan; Masika, Rachel. 1998. “Global Trade Expansion and Liberalisation: Gender Issues and Impacts (Globalna ekspanzija i liberalizacija trgovine: gender problematika i efekti.” BRIDGE Report No. 42, IDS. Sussex.

Fontana, Marzia; Wood, Adrian, 2000. “Modelling the Effects of Trade on Women, at Work and at Home (Utvrđivanje efekata trgovine na žene, na radnom mjestu i kod kuće”, in World Development 28:7.

Goetz, Ann Marie; Sen Gupta, Rita. 1994. “Who Takes the Credit? Gender, Power and Control over Loan Use in Rural Credit Programmes in Bangladesh (Ko podiže kredit? Spol, moć i kontrola nad korisćenjem pozajmica unutar programa ruralnih kredita u Bangladešu).” IDS Working Paper No. 8, Institute of Development Studies (Institut za razvojne studije). Brighton.

Gunning, Jan Willem; Keyzer, Michiel. “Applied General Equilibrium Models for Policy Analysis (Primjena modela opće ravnoteže u analizi politike)”, u Behrman and Srinivasan, pp.2025-2107.

Haddad, Lawrence; Brown, Lynn; Richter, Andrea; Smith, Lisa. 1995. “The Gender Dimensions of Economic Adjustment Policies: Potential Interactions and Evidence to Date (Spolna dimenzija politika ekonomskog prilagođavanja: Mogućnosti interakcije i podaci)”, in World Development 23:6, pp.881-896.

Haddad, Lawrence; Hoddinott, John; Alderman, Harold. 1997. “Introduction: The Scope of Intra-household Resource Allocation Issues (Uvod: Opseg pitanja vezanih za raspodjelu resursa u kućanstvu)”, in Haddad, Lawrence; Hoddinott, John; Alderman, Harold, eds., pp.1-16.

_____________________________________________eds. 1997. Intra-household Resource Allocation in Developing Countries: Models, Methods, and Policy (Raspodjela resursa u kućanstvu u zemljama u razvoju: Modeli, metode i politika djelovanja). International Food Policy Research Institute. John Hopkins University Press. Baltimore and London.

42

Haddad, Lawrence; Hoddinott, John. 1994. “Women’s Income and Boy-Girl Anthropometric Status in the Côte d’Ivoire (Ženski prihodi i antropometrički status dječaka i djevojčica na Obali slonovače),” in World Development 22:4, pp.543-553.

Hare, Denise. 1999. “Women’s Economic Status in Rural China: Household Contributions to Male-Female Disparities in the Wage-Labour Market. (Ekonomski položaj žena u ruralnoj Kini: Doprinos kućne prakse razlikama među spolovima na tržištu plaća i rada)” in World Development 27:6, pp.1011-1029.

Hedman, B.; Perucci, F.; Sundstrom, P. 1996. Engendering Statistics: A Tool for Change (Utvrđivanje statistike: Instrument promjene). Statistics Sweden. Stockholm.

Hoddinott, John; Adam, Christopher. 1998. “Testing Nash-bargaining Household Models with Time-series Data (Testiranje modela kućnog dogovaranja na osnovu time-series podataka.” FCND Discussion Paper 52. International Food Policy Research Institute. Washington, D.C.

Hoddinott, John; and Haddad, Lawrence. 1995. “Does Female Income Share Influence Household Expenditures? Evidence from Côte d’Ivoire (Da li ženski udio u primanjima utječe na rashode u kućanstvu? Podaci iz Obale slonovače)” in Oxford Bulletin of Economics and Statistics, 57:2, pp.77-96.

Horton, S. 1999. “Marginalization Revisited: Women's Market Work and Pay, and Economic Development, (Povratak marginalizacije: Rad i prihodi žena na tržištu, i ekonomski razvoj)” u: World Development, 27: 3 , pp.571-82.

Hossain, M. 1984. “Credit for the Rural Poor: The Experience of the Grameen Bank (Krediti za siromašne u ruralnim područjima: Iskustvo Grameen banke),” Bangladesh Institute of Development Studies Research Monograph No. 4. Dhaka.

Humphries, Jane. 1987. “Women and work (Žene i posao),” in Eatwell et al., pp.925-928.

Humphries, Jane, and Jill Rubery. 1984. “The reconstitution of the supply side of the labour market: the relative autonomy of social reproduction (Rekonstituiranje ponude na tržištu rada: relativna autonomija društvene reprodukcije),” Cambridge Journal of Economics. 8:4. pp.331-346.

Humphries, Jane, and Jill Rubery, eds. 1995. The Economics of Equal Opportunities (Ekonomija jednakih mogućnosti). Equal Opportunities Commission. Manchester.

Hurt, K; Budlender, D., eds. 1998. Money Matters: Women and the Government Budget (Novac jeste važan: Žene i vladini budžeti). Institute for Democracy in South Africa. Cape Town.

IFPRI. 1992. “Understanding How Resources Are Allocated within Households (Razumijevanje procesa raspodjele resursa u kućanstvu).” IFPRI Policy Briefs. International Food Policy Research Institute, and World Bank. Washington, D.C.

Joekes, Susan. 1987. Women in the World Economy (Žene u svjetskoj ekonomiji). Oxford University Press. Oxford.

43

Joekes, Susan. 1995. “Trade-Related Employment for Women in Industry and Services in Developing Countries (Zapošljavanje žena u industrijskom sektoru i sektoru usluga zemalja u razvoju povezano sa trgovinom.” UNRISD Occasional Paper No. 5. United Nations Research Institute for Social Development. Geneva.

Joekes, Susan; Weston, Ann. 1994. Women and the New Trade Agenda (Žene i plan nove trgovine). UNIFEM. New York.

Jones, C. 1986. “Intrahousehold bargaining in Response to the Introduction of New Crops: A Case Study from Northern Cameroon (Dogovaranje u kućanstvu u vezi s uvođenjem novih usjeva: studija o sotuaciji u Sjevernom Kamerunu),” in Moock, J.L., ed. 1986. Understanding Africa’s Rural Households and Farming Systems (Razumijevanje afričkih seoskih domaćinstava i sistema farmi), pp.105-123. Westview. Boulder.

Kabeer, Naila. 1991. “Gender Dimensions of Rural Poverty: Analysis from Bangladesh (Ruralno siromaštvo iz gender perspektive: Analiza iz Bangladeša),” in Journal of Peasant Studies (Časopis za ruralne studije)18:2, pp.241-262. Cass. London.

Kabeer, Naila. 1994. Reversed Realities: Gender Hierarchies in Development Thought (Izokrenuta stvarnost: spolne hijerarhije u razvojnoj misli). Verso. London and New York.

Kabeer, Naila. 1996. “Agency, Well-Being and Inequality: Reflections on the Gender Dimension of Poverty (Djelovanje, blagostanje i nejednakost: Razmišljanja o spolnoj dimenziji siromaštva),” in IDS Bulletin 27:1, pp.11-21. Institute of Development Studies (IDS). Sussex.

Katz, Elizabeth. 1999. “Gender and development (Spol i razvoj)”, in O’Hara, Phillip, ed., pp.391-396.

Kazemier, B.; Keuning, Steven. 1998. “Measuring Well-being with an Integrated System of Economic and Social Accounts: An Application of the SESAME Approach to the Netherlands (Mjerenje blagostanja s integriranim sistemom ekonomskog i socijalnog proračuna: Primjena SESAME pristupa u Nizozemskoj)” Rad predstavljen na Međunarodnom zasjedanju asocijacije za istraživanje prihoda i bogatstva (International Association for Research in Income and Wealth. Cambridge, UK, August 1998.

Lin, Justin Yifu; Nugent, J.B. 1995. “Institutions and Economic Development (Institucije i ekonomski razvoj)”, in Behrman and Srinivasan. Handbook in Economics (Priručnik za ekonomiju) Vol. 3A, pp.2301-2370.

Lockwood, B. “Pareto Efficiency (Pareto efikasnost),” in Eatwell et al., pp.811-813.

Lockwood, M., and Collier, P. 1988. “Maternal Education and the Vicious Cycle of High Fertility and Malnutrition (Obrazovanost majki i začarani krug visoke plodnosti i loše ishrane)”, in Women in Development Planning and Research Working Papers (WPS 130) Population and Human Resources Department, The World Bank, Washington DCMehra, Rekha; Gammage, Sarah. 1999. “Trends, Countertrends, and Gaps in Women’s Employment (Trendovi, protutrendovi i praznine u zapošljavanju žena)” in World Development 27:3, pp.533-550.

44

Mencher, J. “Women’s Work and Poverty: Women’s Contribution to Household Maintenance in South India (Ženski rad i siromaštvo: Ženski doprinos održavanju kućanstva u Južnoj Indiji),” u Bruce and Dwyer, eds., pp.99-119.

Meinzen-Dick, Ruth; Brown, Lynn; Feldstein, Hilary; Quisumbing, Agnes. 1997. “Gender and Property Rights: Overview, (Spol i vlasnička prava: Pregled)” in World Development 25:8, pp1299-1302.

__________________________ “Gender, Property Rights, and Natural Resources (Spol, vlasnička prava i prirodni resursi),” in World Development 25:8, pp.1303-1315.

O’Hara, Phillip, ed. 1999. Encyclopedia of Political Economy (Enciklopedija političke ekonomije). Routledge. London.

Organisation of Economic Cooperation and Development (OECD)/Organizacija ekonomske suradnje i razvoja. 2000 (u pripremi). Gender and Economic Reform in Development Co-operation (Spol i ekonomska reforma u razvojnoj suradnji). DAC-WP GEN/DCD. 2000. (Edited by Carole Houlihan. Collected works of Diane Elson et al), OECD. Paris.

Palmer, Ingrid. 1991. “Gender and Population in the Adjustment of African Economies: Planning for Change (Spol i stanovištvo u prilagođavanju afričke ekonomije: planiranje promjena.” Women, Work and Development (Žene, rad i razvoj) , No. 19. International Labour Office. Geneva. Palmer, Ingrid. 1994. “Social and Gender Issues in Macro-economic Policy Advice (Socijalna pitanja i pitanja spolova i savjeti u oblasti makroekonomske politike”. Social Policy Series No. 13. GTZ. Eschborn.

Palmer, Ingrid. 1995. “Public Finance from a Gender Perspective (Javno financiranje iz perspektive spolova)”, in World Development 23:11, pp.1981-1986.

Petersen, J; Lewis, M. 1999. The Elgar Companion to Feminist Economics (Elgarov vodič za feminističku ekonomiju). Edward Elgar. London.

Pollak, Robert. 1985. “A Transaction Cost Approach to Families and Households (Pristup obitelji i kućanstvu zasnovan na transakcionim troškovima)”. Journal of Economic Literature (Časopis za ekonomsku literaturu), 23:6, pp.581-608.

Reeves, Hazel; Wach, Heike. 1999. “Women’s and gender budgets: an annotated resource list BRIDGE Bibliography No.9, Institute of Development Studies (IDS). Brighton.

Rodgers, Yana; Cooley, Jane. 1999. “Outstanding Female Economists in the Analysis and Practice of Development Economics (Izuzetne ekonomistice u oblasti analize i prakse razvojne ekonomije),” in World Development 27:8, pp.1397-1411.

Rose, Pauline. 1995. “Female Education and Adjustment Programmes (Programi obrazovanja i prilagođavanja žena),” in World Development 23:11, pp.1931-1949.

Rutherford, Donald. 1995. Routledge Dictionary of Economics (Routledge rječnik za ekonomiju). Routledge. London

45

Seguino, Stephanie. “Gender Inequality and Economic Growth: A Cross-country Analysis (Nejednakost spolova i ekonomski rast: Analiza po državama)”, in World Development 28:7.

Sen, Amartya K. 1981. Poverty and Famines: An Essay on Entitlement and Deprivation (Siromaštvo i glad: Esej o pravima i obespravljenosti). Clarendon. Oxford.

Sen, Amartya K. 1984. Resources, Values and Development (Resursi, vrijednosti i razvoj). Blackwell. Oxford.

Sen, Amartya K. 1990. “Gender and Co-operative Conflict (Spol i kooperativni konflikt)”, in Tinker, ed., pp.123-149.

Sen, Gita. 1996. “Gender, Markets and States: A Selective Review and Research Agenda (Spol, tržište i države: selektivni prikaz i istraživanja)”, in World Development, 25:5, pp.821-829.

Sharp, R.; Broomhill, R. 1990. “Women and government budgets (Žene i vladini budžeti).” Australian Journal of Social Issues. 25: 1, pp1-14.

Standing, Guy. 1989. “Global feminisation through flexible labour (Globalna feminizacija putem fleksibilnog rada)” in World Development, 17:7, pp.1077-1095.

Standing, Guy. 1999. “Global Feminization Through Flexible Labor: A Theme Revisited (Globalna feminizacija putem fleksibilnog rada: ponovni osvrt) ” in World Development 27:3, pp.583-602.

Stewart, Frances. 1983. “Inequality, Technology and Payments Systems (Nejednakost, tehnologija i sistemi plaćanja)” and “Payment Systems and Third World Development (Sistemi plaćanja i razvoj Trećeg svijeta)”, in Stewart, Frances, ed. Work, Income and Inequality: Payments Systems in the Third World (Rad, prihodi i nejednakost: sistemi plaćanja u Trećem svijetu). Macmillan. London.

Stewart, Frances. 1992. “Can Adjustment Programmes Incorporate the Interests of Women? (Mogu li programi prilagođavanja uzeti u obzir interese žena?)”, in Afshar and Dennis, 13-45.

Strauss, John; Thomas, Duncan. 1995. “Human Resources: Empirical Modeling of Household and Family Decisions (Ljudski resursi: empirijsko uobličavanje odluka u kućanstvu i obitelji)” in Behrman and Srinivasan, 1881-2023.

Tibaijuka, Anna. 1994. “The Cost of Differential Gender Roles in African Agriculture: A Case Study of Smallholder BAnana-Coffee Farms in the Kagera Region, Tanzania, (Cijena različitih spolnih uloga u afričkoj poljoprivredi: studija o sitnim plantažama banana i kafe u području Kagera, Tanzanija)” in Journal of Agricultural Economics (Časopis za poljoprivrednu ekonomiju) 45:1, pp.69-81.

Tinker, Irene. 1990. Persistent Inequalities: Women and World Development (Trajna nejednakost: Žene i svjetski razvoj). Oxford University Press. Oxford.

46

Todaro, Michael. 1997. Economic Development (Ekonomski razvoj) [6th ed]. Addison-Wesley. Reading, US.

Tzannatos, Zafiris. 1999. “Women and Labor Market Changes in the Global Economy: Growth Helps, Inequalities Hurt and Public Policy Matters (Žene i promjene na tržištu rada u globalnoj ekonomiji: Rast pomaže, nejednakost boli a javna politika doprinosi rješenju)” in World Development 27-3, pp.551-569.

UNDP (United Nations Development Programme), annually, since 1990. Human Development Report (Izvještaj o ljudskom razvoju), United Nations. New York.

UN. 1994. United Nations Women’s Indicators and Statistical Database (Wistat), Version 3 (CD-ROM). United Nations Statistical Division. New York.

UN. 1995. The World’s Women, Trends and Statistics (Žene u svijetu, Trendovi i statistika). United Nations. New York.

UN. 2000 forthcoming. United Nations Women's Indicators and Statistics Database (Wistat), version 4, (CD-ROM), United Nations, Statistical Division. New York.

UNSTAT. 1989. “Handbook on Social Indicators (Priručnik o socijalnim indikatorima).” Studies in Methods, Series F No.49. United Nations. New York.

Van de Walle, Dominique; Nead, Kimberly. 1995. Public Spending and the Poor - Theory and Evidence (Javni rashodi i siromaštvo – Teorija i podaci). Johns Hopkins University Press. Baltimore.

Walters, Bernard. 1995. “Engendering Macroeconomics (Poticanje makroekonomije)” in World Development 23.11 1869-1880.

Waring, Marilyn. 1989. If Women Counted: A New Feminist Economics (Kad bi se pitale žene: Nova feministička ekonomija). Macmillan. London.

Wold, B. 1997. Supply Response in a Gender Perspective: The Case of Structural Adjustment in Zambia (Ponuda iz perspektive odnosa spolova: primjer strukturalnog prilagođavanja u Zambiji). Statistics Norway and Central Statistical Office, Zambia.

Wood, Adrian. 1991. “North-South Trade and Female Labour in Manufacturing: An Asymmetry (Trgovina sjever-jug i ženski rad u proizvodnji: Asimetrija)”, in Journal of Development Studies (Časopis za razvojne studije), 27:2,pp.168-189.

World Bank. 1993. Investing in Health: World Development Report (Ulaganje u zdravlje: Izvještaj o svjetskom razvoju). World Bank. Washington DC.

World Bank. 1995. Toward Gender Equality: The Role of Public Policy (Ka jednakosti spolova: Uloga javne politike). World Bank. Washington DC.

47

World Development (Svjetski razvoj). 1995. 23:11. Special Issue on Gender and International Economics – Posebno izdanje na temu Spolovi i međunarodna ekonomija. Pergamon, Elsevier Science. London and Amsterdam.

__________________1999. 27:3. Special Section: Women Workers in a Globalizing Economy (Radnice u globaliziranoj ekonomiji). Pergamon, Elsevier Science. London and Amsterdam.

48

INDEX

predviđena djelotvornost..................................5

modeli dogovaranja....................................5, 21

analiza rasprostranjenosti programa potpore 6, 7

budžeti, spol.....................................................6

ekonomija socijalne skrbi..................................7

podjela rada...............................................7, 26

ekonomski model.......................................8, 17

djelotvornost.....................................5, 9, 20, 28

ovlašćivanje..................................10, 15, 20, 21

spoljni faktori..................................9, 11, 18, 29

financijska kriza..............................................12

financijski sektor.................................12, 13, 28

reforma financijskog sektora.......................9, 13

globalizacija..............................................12, 13

kućanstvo........................5, 8, 14, 17, 19, 28, 29

pristup utemeljen na ideji ljudskog razvoja 11, 15

raspodjela unutar kućanstva.....................16, 26

makro-mikro...................................................16

teorija marginalne produktivnosti....................17

slom tržišta....................................................18

meso nivo.....................................13, 17, 18, 24

državni proračuni..........................11, 19, 22, 29

nova ekonomija kućanstva.........................5, 19

Pareto optimalnost.........................................20

primarni i sekundarni zahtjevi................5, 11, 20

javno financiranje...........................................21

porez na reproduktivni rad........................18, 22

reproduktivni sektor..............................9, 11, 22

matrica društvenog proračuna (MDP).............23

statistika.........................................................23

strukturalno prilagođavanje....8, 9, 11, 12, 13, 17

...........................................20, 21, 23, 24, 26

reakcija u oblasti ponude..........................25, 26

pregled vremenskog budžeta................7, 19, 27

trgovinska ekspanzija.....................................27

troškovi transakcije...............................9, 17, 28

neplaćeni rad.........11, 17, 19, 20, 22, 23, 26, 29

49