NARODNA KNJIGA ALFA 2006.
4
Kaeš mi da moram da nestanem, kao cve e koje negujem. Ništa od
mog imena da ne ostane, ništa moje slavno da postane? Ali,
još su mlade bašte koje zalivah - peva e se opet pesme
koje pevah!
HUEKSOCIN
8/20/2019 Gary Jennings - Astek
Centralni trg Tenoktitlana! 1521. 1
(Oznaene su samo vanije lokacije i/ili one pomenute u tekstu)
1. Velika piramida 2. Hram Tlalok 3. Hram Huicilopohtlija2
4. Nekadašnji hram Huicilopohtlija, a kasnije (posle završetka
Velike
piramide, 1487. godine) Koateokali, ili zajedniki hram brojnih
manjevanih bogova, kao i bogova preuzetih od drugih naroda
8/20/2019 Gary Jennings - Astek
6
5. Kamen Tiksoka 6. Compantli, ili kula od lobanja 7. Ceremonijalno
tlahtli igralište 8. Postolje Sunevog kamena
9. Hram Teskatlipoka10. Zid zmija 11. Kua pesme 12. Zoološki vrt
13. Palata Aksajakatla, kasnije Korteza 14. Palata Ahuicotla,
uništena u poplavi 1499. 15. Palata Motekuzome I 16. Palata
Motekuzome II 17. Hram Ksipe Toteka3
18. Hram orlova
OVDE SE ZAVRŠAVAJU PUTEVI I DANI
8/20/2019 Gary Jennings - Astek
VALJADOLID
Poslaniku i kapelanu Njegovog veli anstva, fra don Huanu
de Sumaragi, nedavno postavljenom za biskupa Meksika u Novoj
Španiji poveravam slede e:
Kako bismo se bolje upoznali s našom kolonijom Novom Španijom, s
njenim osobenostima, bogatstvima, ljudima koji su je nekada
nastanjivali, s verovanjima, obiajima i ceremonijama koje su do
sadasprovodili, elimo da budemo informisani o svim stvarima vezanim
za Indijance za vreme dok su postojali u toj zemlji pre dolaska
naših oslobodilakih snaga, ambasadora, propovednika i
kolonizatora.
Stoga vam nareujemo da se obavestite kod drevnih Indijanaca (nakon
što ih prvo obaveete na zakletvu, kako biste osigurali
verodostojnost) o istoriji njihove zemlje, njihovim vladarima,
tradiciji, obiajima, itd., itd. Uz informacije koje dobijete od
svedoka, potrudiete se da se pred vas donesu i svi rukopisi, pisane
ploe, ili druge vrste
zabeleški o tom nekadašnjem vremenu a što moe da potvrdi ono što
jeizreeno, a vaše fratre misionare poslaete da trae i od Indijanaca
nabave takve beleške.
Pošto je ovo veoma vana stvar i veoma neophodna kako bi Njegovo
velianstvo umirilo svoju savest, nareujemo vam da se sprovoenju
navedenog zadatka posvetite najveom moguom brzinom, s panjom i
marljivošu, i da vaš izveštaj sadri što je mogue više
detalja.
(ecce signum)
9
Rex et imperator Hispaniae Carolus Primus Sacri Romani lmperi
Carolus Quintus6
8/20/2019 Gary Jennings - Astek
IHS 7
SCCM 8
Presvetlom, carskom, katoli kom veli anstvu,
imperatoru don Karlosu, našem gospodaru kralju:
Neka milost, mir i istinska dobrota našeg Gospoda Isusa Hrista budu
s Vašim velianstvom don Karlose, boanskom milošu venim i uzvišenim
carom, kao i s Vašom preuzvišenom kraljicom majkom, dona
Huanom, zajedno s Vašim velianstvom, milošu bojom
vladarimaKastilje, Leona, Saragona, dve Sicilije, Jerusalima,
Navare, Granade, Toleda, Valensije, Galicije, Majorke, Sevilje,
Sardinije, Kordobe, Korsege, Mursije, Kaena, Kariba, Alira,
Gibraltara, Kanarskih ostrva, Indije, ostrva i zemalja na Velikom
moru; grofovima Flandrije i Tirola.
Najsreniji i najuzvišeniji prine: iz grada Tenoktitlana-Meksiko,
glavnog grada dominiona Nova Španija, dvanaestog dana nakon uspea
Bogorodice, leta gospodnjeg hiljadu pet stotina dvadeset devetog,
pozdrav.
Tek je osamnaest meseci, Vaše velianstvo, kako smo mi, iako
najponizniji od svih Vaših vazalnih podanika, dobili naredbu Vašeg
velianstva da preuzmemo ovo trostruko nameštenje, prvog imenovanog
biskupa Meksika, „zaštitnika Indijanaca" i papskog inkvizitora, sva
tri sadrana u našoj jednoj i jedinoj sirotoj linosti. I tek je
devet meseci od našeg dolaska u Novi svet, gde nas je doekalo mnogo
mukotrpnog posla.
U skladu sa poverenim nam zadatkom, revnosno smo se potrudili
„da uputimo Indijance u njihovu dunost da poštuju i slue Jedinog
istinskog boga na nebesima, pod kojim sva stvorenja ive i opstaju"
- i
8/20/2019 Gary Jennings - Astek
11
isto tako „da upoznamo Indijance o postojanju Nepobedivog katolikog
velianstva, cara don Karlosa, koji je boanskim provienjem
postavljen da bi mu se ceo svet pokoravao i sluio mu".
Usaivanje ovih lekcija, velianstvo, nije išlo nimalo lako, niti
brzo.
Ovde postoji izreka meu našim zemljacima Špancima, koja je
nastalamnogo pre našeg dolaska: „Indijanci ništa ne uju, osim kroz
stranjicu". Ali, mi pokušavamo da imamo na umu da su ovi
jadni i duhovno bedni Indijanci - ili Asteci, kako veina Španaca
sada naziva ovo konkretno pleme ili ovdašnji narod - zaostali u
odnosu na ostali deo oveanstva i da u svojoj beznaajnosti zasluuju
našu tolerantnu obzirnost.
Osim bavljenja uenjem Indijanaca - da postoji samo jedan bog na
nebesima, a na zemlji car, iji su podanici svi oni postali i kome
moraju da slue - i bavljenja ostalim crkvenim i svetovnim stvarima,
uspeli smo da ispunimo linu molbu Vašeg velianstva upuenu nama: da
što je pre mogue pripremimo izveštaj o stanju ove terra
pagana-incognita, o nainu ivota njenih stanovnika, obiajima, itd.,
koji su se nekada upranjavali u ovoj zatucanoj zemlji.
Poruka Vašeg najuzvišenijeg velianstva naznaava da se mi, kako bi
napravili ovaj letopis, informišemo „kod starih Indijanaca". Ovo je
zahtevalo neku vrstu potrage, s obzirom da je posle potpunog
uništenja grada od strane kapetana-generala Ernana Korteza, ostalo
veoma malo starih Indijanaca od kojih bismo mogli da dobijemo
uverljivo usmeno kazivanje istorije. ak se i radna snaga koja sada
obnavlja grad sastoji uglavnom od ena, dece, tupana i senilnih
staraca, koji su bili nesposobni da se bore tokom zauzimanja, kao i
obinih seljaka, dovedenih iz okolnih zemalja. Sve u svemu, sve sami
glupaci.
Meutim, uspeli smo da išeprkamo jednog Indijanca (starog otprilike
šezdeset tri godine) koji je mogao da nam ispria eljenu priu.
Ovaj Meksikatl - on odbija da ga nazivamo Astekom ili
Indijancem - je reit, poseduje obrazovanje koje je u ovim krajevima
mogue stei i svojevremeno je bio pisar, barem onako kako ovi ljudi
zamišljaju pisanje.
Pored pisarskog, imao je u ivotu brojna zanimanja: bio je
ratnik,
dvorjanin, putujui trgovac, pa ak i neka vrsta emisara izmeu
nekadašnjih vladara ovog mesta i prvih kastiljanskih oslobodilaca,
pa su mu te glasnike dunosti obezbedile prihvatljivo znanje našeg
jezika. Iako njegov kastiljanski retko zapne, nama je, naravno,
potrebna preciznost u svim detaljima. Zato smo pronašli prevodioca,
jednog mladog momka koji dosta dobro zna nahuatl (kako Asteci
nazivaju svoj grleni jezik, pun dugakih i nelepih rei). U salu za
sastanke poseli smo i naša etiri pisara. Ovi fratri su upueni u
umetnost brzog pisanja po grafemama, poznatu kao „tironijske
beleške", koja se koristi u Rimu, za
beleenje svake rei koju izgovori sveti otac, pa ak i za
beleenjeitavih rasprava u kojima uestvuje mnogo ljudi.
8/20/2019 Gary Jennings - Astek
12
Zamolili smo Asteka da sedne i ispria nam svoju ivotnu priu. etiri
fratra, brzo zapisujui svoje tironijske kvaice, nisu od tog
trenutka propustila nijednu re koja se otkinula sa
Indijanevih usta. Otkinula? Bolje rei, te su se rei slivale u
bujici, as sa mrnjom, as uvredljivo.
Uskoro ete se uveriti na šta mislimo, velianstvo. Otkad je prvi
putotvorio usta, Astek iskazuje nepoštovanje za moju linost, moju
odeu i moj poloaj linog misionara imenovanog od strane Vašeg
dubokopoštovanog velianstva, što je direktna uvreda i našeg
vladara.
Prve stranice Indijanevog pripovedanja slede odmah nakon ovog
uvodnog objašnjenja. Zapeaen samo za Vaše oi, velianstvo, ovaj
rukopis e poi iz Tesuitlana de la Vera Kruz, prekosutra, preko
kapetana Saneza Santovenje, zapovednika
karavele Glorija.
S obzirom da je Vaše carsko velianstvo dobro poznato po mudrosti,
razboritosti i dobrom prosuivanju, svesni smo da rizikujemo da
izazovemo Vaše carsko nezadovoljstvo time što priloene stranice
šaljemo uz upozorenje - ali, u svom biskupskom i apostolskom
svojstvu, smatramo da smo na to obavezni. Iskreno elimo da
postupimo po uputstvu Vašeg velianstva i pošaljemo istinit izveštaj
o svemu što je vredno znati o ovoj zemlji. Ali, i drugi mogu da kau
Vašem velianstvu da su Indijanci bezvredna bia, kod kojih e ovek
jedva pronai i trunku ljudskosti; koji ak nemaju ni razumljiv
pisani jezik, koji nikada nisu imali pisane zakone, ve samo
varvarske obiaje i tradiciju. Koji su bili, ili još jesu,
podloni raznim vrstama neumerenosti, paganizmu, divljaštvu i
putenoj poudi. Koji su doskora muili i ubijali zemljake zbog svoje
nakazne „vere".
Ne moemo da verujemo da bi vredan, ili moralno podoban izveštaj
mogao da se dobije od jednog ovako arogantnog Asteka, ili od bilo
kog drugog domoroca, ma koliko reit bio. Takoe ne moemo , da
verujemo ni da naš posveeni imperator don Karlos moe da bude bilo
šta manje nego skandalizovan nemoralnim, pohotnim i bezbonikim
brbljanjem ovog drskog primerka ubretarske rase. Prilog uz ovo
pismo nazvali smo prvim delom Indijaneve prie. Usrdno elimo i
nadamo se da e on
takoe, po naredbi Vašeg velianstva, biti i poslednji. Neka Gospod
Bog štiti i sauva plemeniti ivot, kraljevsko bie i
katoliki poloaj Vašeg velianstva za mnogo leta, a da se Vaša
kraljevstva i dominioni uveavaju koliko god poeli Vaše kraljevsko
srce.
Verni sluga i kapelan Vašeg SCCM,
(ecce signum) fra Huan de Sumaraga
Biskup MeksikaPapski Inkvizitor
Hronika koju je ispriao jedan stanji Indijanac, iz plemena poznatog
kao Asteci, ispriana Njegovoj ekselenciji, najuzvišenijem Huanu de
Sumaragi, biskupu Meksika, koju su zabeleili verbatim ab
origine:10
fra Gaspar de Gajana J. fra Toribio Vega de Aranjuez
fra Deronimo Munjoz G. fra Domingo Viljegas e Ibara Alonso de
Molina, tuma
8/20/2019 Gary Jennings - Astek
GOSPODARU
Oprostite, gospodaru, što ne znam vašu zvaninu i odgovarajuu
titulu, ali se nadam da ne rizikujem da se uvredite. Vi ste ovek, a
nijedan ovek koga sam u ivotu upoznao nije se opirao da ga nazovem
gospodarom. Stoga, gospodaru,
Znai, Vaša ekselencijo? Ajjo, još uzvišenije - ono što
bi mi ovde nazvali ahuakuahuitl, drvo s
velikom senkom. Dakle, Vaša ekselencijo. Sada me još više
impresionira to što je osoba takve istaknute uzvišenosti pozvala
nekoga kao što sam ja da nešto kae u prisustvu Vaše
ekselencije.
A, ne, Vaša ekselencijo, nemojte se ljutiti ako izgleda kao
da laskam Vašoj ekselenciji. Posle onoga što sam uo u gradu, a i od
vaših slugu,
jasno mi je koliko ste uzvišen ovek, Vaša ekselencijo, dok
sam ja tek otrcana krpa, iskrzani ostatak onoga što sam nekada bio.
Vaša ekselencija je odevena i nakiena i uverena u svoju oiglednu
izvrsnost, a ja sam samo ja.
Ali, Vaša ekselencija eli da uje šta sam ja bio. To mi je
takoe objašnjeno. Vaša ekselencija bi htela da sazna kakav je bio
moj narod, moja zemlja i naši ivoti onih godina, onih gomilu godina
pre nego što se kralju Vaše ekselencije, njegovim krstonošama i
vojnicima sa samostrelima prohtelo da nas oslobode od ropstva našeg
varvarizma.
Tano? Onda Vaša ekselencija ne trai jednostavnu stvar od mene.Kako,
u ovoj maloj sobi, svojom sitnom pameu, u ovo malo vremena koje su
mi bogovi - Gospod Bog - moda dali da završim svoja putovanja i
svoje dane, kako mogu da se setim golemosti našega sveta, njegovih
raznih naroda, i dogaaja tokom gomila i gomila godina?
Razmislite, zamislite, zamislite sebe, Vaša ekselencijo, kao ono
drvo s velikom senkom. Pogledajte u svojim mislima njegovu veliinu,
njegove grane i ptice u njima, raskošnu krošnju obasjanu suncem,
hladovinu koju baca na kuu, porodicu, na deaka i devojicu,
moju
sestru i mene. Da li bi Vaša ekselencija mogla to drvo s velikom
senkomda vrati u zrno koje je otac Vaše ekselencije nekada davno
zabio meu
8/20/2019 Gary Jennings - Astek
16
noge vašoj majci? Jja ajja, naljutio sam Vašu ekselenciju i zbunio
vaše pisare.
Oprostite mi, Vaša ekselencijo. Trebalo je da pretpostavim da je
intimno parenje belih muškaraca s njihovim belim enama drugaije -
delikatnije
- od onoga što sam video da javno rade našim enama. A svakako,mora
da je hrišansko parenje iz kojeg se rodila Vaša ekselencija bilo
i…
Da, da, Vaša ekselencijo, uutau. Ali Vaša ekselencija shvata
moju teškou. Kako da uinim da Vaša
ekselencija jednim pogledom uvidi razliku izmeu našeg inferiornog
onda i vašeg superiornog sada? Moda e jedna ilustracija biti
dovoljna, pa neete morati više da se muite da me slušate.
Pogledajte, Vaša ekselencijo, vaše pisare - na našem jeziku
„poznavaoce rei". I ja sam bio pisar i dobro se seam kako je teško
bilo staviti na kou laneta, ili vlaknasti papir, ili papirus, ak i
samo obine datume i dogaaje, s bilo kakvom tanošu. Ponekad je i
meni samom bilo teško da glasno proitam svoje sopstvene slike a da
ne zamucam, samo nekoliko trenutaka nakon što bi se boje
osušile.
Ali, vaši poznavaoci rei i ja smo vebali dok smo ekali
dolazak Vaše ekselencije, i ja sam zadivljen, zapanjen onim što
svaki od vaših cenjenih pisara ume. Oni mogu da mi napišu i
proitaju, ne samo sr onoga što sam rekao, ve svaku re, i to
sa svim intonacijama i pauzama i akcentima mog govora. Pomislio bih
da je to talenat pamenja i imitiranja - i mi smo, takoe, imali
svoju re, pamtioci - ali oni mi kau, pokazuju mi, dokazuju da
je to sve na tom papiru. estitam sebi, Vaša ekselencijo, što sam
nauio da govorim vaš jezik onoliko dobro koliko moj siroti mozak i
jezik mogu, ali je vaše pisanje iznad mog razumevanja.
U našem slikovnom pisanju govorile su same boje, boje su pevale ili
plakale, boje su bile neophodne. Bilo ih je mnogo: grimizno-crvena,
oker- zlatna, ahuakatl-zelena, tirkizno-plava, okoladna, crveno-uta
boja
cirkona, cigla-siva, ponono-crna. Pa ak su i sve one bile
nedovoljne da uhvate svaku pojedinanu re, da ne pominjem nijanse i
vešte igre rei. A ipak, svaki od vaših poznavalaca rei moe da
uradi baš to: da zabelei svaki slog zauvek, samo jednim perom,
umesto gomilom trske i etkica. I što je još divnije, samo
jednom bojom, ravo-crnim ekstraktom, za koji mi kau da se zove
mastilo.
Eto, Vaša ekselencijo, imate objašnjenje u kratkim crtama - razliku
izmeu nas Indijanaca i vas belih ljudi, izmeu našeg neznanja i
vašeg znanja, izmeu naših starih vremena i vašeg novog doba. Da li
e Vašu
ekselenciju zadovoljiti to što je tek jedan zamah pera demonstrirao
pravovašeg naroda da vlada i sudbinu našeg naroda da im se vlada?
Svakako
8/20/2019 Gary Jennings - Astek
17
da je to sve što Vaša ekselencija trai od nas Indijanaca:
potvrdu da je pobednikovo osvajanje zaslueno, ne zbog njegovog
oruja i majstorstva, ak ne ni zbog njegovog Svevišnjeg boga,
ve zbog njegove uroene i prirodne superiornosti u odnosu na
nia bia kao što
smo mi. Vaša ekselencija ne bi više trebalo da ima potrebu za mnom
imojim reima. Moja ena je stara, slaba i neuredna. Ne mogu da se
pretvaram da
tugujem što nisam pored nje, ali je to nervira. S obzirom da je
bolesna i razdraljiva, nije dobro za nju da se nervira. A nije ni
za mene. Stoga, iskreno zahvaljujui Vašoj ekselenciji za plemeniti
doek od strane Vaše ekselencije ovako matorog nesrenika,
pozdravljam vas.
Moje izvinjenje, Vaša ekselencijo. Kao što ste napomenuli, nemam
dozvolu Vaše ekselencije da poem kad poelim. Stojim na slubi Vašoj
ekselenciji dok je god…
Ponovo se izvinjavam. Nisam svestan da sam u ovom kratkom obraanju
više od trideset puta ponovio „Vaša ekselencijo", niti da sam to
izgovorio posebnim tonom. Ali, ne mogu da se suprotstavim
presavesnom dokazu vaših pisara. Ubudue u se truditi da obuzdam
svoje poštovanje i oduševljenje za vaše prevashodstvo, veliki
biskupe, i da moj ton bude ispravan. I, kako ste naredili,
nastaviu.
Ali sada, šta da kaem? Šta bi vašim ušima prijalo da uju? Moj
ivot je bio dugaak, po ovdašnjim merilima. Nisam umro u
detinjstvu, kao mnoga deca. Nisam poginuo u bici, niti u svetom
rtvovanju, što je mnogo njih svesno uinilo. Nisam podlegao
preteranom piu, niti napadu divlje ivotinje, niti sporom propadanju
„onih koje jedu bogovi". Nisam umro ni zadobivši neku od
uasnih
bolesti koje dooše s vašim brodovima, od kojih su umrle hiljade.
Nadiveo sam ak i bogove koji su oduvek bili besmrtni i takvi e i
ostati. Poiveo sam više od dovoljno godina, pa sam tako video,
nauio i zapamtio mnogo toga. Ali, niko ne moe da zna sve, ak ni
tokom svog ivota, a ivot u ovoj zemlji zapoeo je nemerljivo ranije
nego što sam se ja rodio. Ja mogu da priam samo o svom ivotu,
jedino njega mogu da vratim u senku ivota vašim r avo-crnim
mastilom... „Beše to sjaj kopalja, sjaj
kopalja!"
Jedan starac sa ostrva Ksaltokan uvek je ovako poinjao svoje
prie
o bitkama. Mi slušaoci bili smo oarani istog trenutka, i ostajali
smozadubljeni, iako je ponekad opisivao veoma male bitke, i nakon
što bi
8/20/2019 Gary Jennings - Astek
18
ispriao sve dogaaje i njen ishod, moda je to bila i beznaajna pria,
jedva vredna truda. Ali, on je imao dar da odmah ispria
najzanimljivije trenutke, pa da se onda vrti oko njih. Za razliku
od njega, ja mogu samo da ponem od poetka i nastavim dalje kroz
vreme, baš onako kako sam
ga proiveo. Sve što ovde navodim i potvr ujem dogodilo se. Ja
samopripovedam šta se desilo, bez izmišljanja i bez lai. Ljubim
zemlju. To znai: kunem se.
Ok je ne ka - kako biste vi rekli: „Beše jednom jedna" -
zemlja naša, u kojoj se ništa nije kretalo bre nego što je naš brzi
glasnik mogao da tr i, osim kada bi se bogovi kretali, i ne
beše zvuka glasnijeg od onog koji su izvikivali naši dozivari, osim
kada su govorili bogovi. Dana koji smo zvali Sedam cvea, meseca
Kada se bog uzdizao, godine Trinaestog zeca, bog kiše, Tlalok,
govorio je najglasnije što je mogao, odzvanjajuom olujom. To je
bilo neobino, jer je sezona kiša trebalo da bude završena. Duhovi
tlaloki, koji slue boga Tlaloka, udarali su svojim šiljatim munjama
otvarajui ogromne bave oblaka, tako da su se raspadali uz
grmljavinu i tutnjavu i ispuštali pljuskove kiše.
Popodne toga dana, usred buke te oluje, u maloj kui na ostrvu
Ksaltokan, ja sam izašao iz svoje majke i zapoeo svoje
umiranje.
Da bi vam razjasnio vašu hroniku - vidite, potrudio sam se da nauim
i vaš kalendar - izraunao sam da je dan mog roenja bio dvanaestog
dana vašeg meseca septembra, godine koju vi raunate kao hiljadu
etiri stotine šezdeset šestu. Bilo je to za vreme vladavine
Motekuzome Iluikamina, što znai „gnevni gospodar", „onaj koji
ispaljuje strele u nebo". On je bio naš Uej-Tlatoani, ili
„poštovani govornik", naša titula za ono što biste vi nazvali vašim
kraljem ili carem. Ali, ime Motekuzoma, niti bilo koje drugo, meni
tada nije mnogo znailo.
U tom trenutku, s obzirom da sam još bio topao iz majine
utrobe,
nesumnjivo je na mene vei utisak ostavilo što su me odmah ubacili u
lavor strašno hladne vode. Nijedna babica mi do sada nije objasnila
razlog za takav obiaj, ali pretpostavljam da je zasnovan na teoriji
da e novoroene, ako preivi taj uasni šok, preiveti i sve bolesti
koje ga mogu spopasti tokom detinjstva. U svakom sluaju - mora biti
da sam se veoma buno bunio dok me je babica povijala, dok je moja
majka izvlaila ruke iz konopca sa vorovima, privezanog za tavanicu,
za koji se pridravala dok je kleala i mene izbacivala na pod - i
dok je moj otac paljivo obmotavalo moju preseenu pupanu vrpcu oko
malog drvenog
ratnog štita koji je ranije izdeljao.Tu amajliju e moj otac dati
prvom Meksikatl ratniku koga bude
8/20/2019 Gary Jennings - Astek
19
imao priliku da sretne, i ovaj e vojnik imati obavezu da taj
predmet zakopa na prvom sledeem bojištu na kojem se nae. Stoga je
moja tonali - sudbina, zvezda, usud, nazovite to kako
hoete - trebalo uvek da me tera da budem vojnik, što je najasnije
od svih zanimanja u našoj
klasi ljudi, i da poginem u bici, onom najasnijom smr u za
onakve kakvismo mi bili. Kaem „trebalo", zato što, iako me moja
tonali esto pozivala ili gurala u neobinim pravcima, ak i u borbu,
ja nikada nisam udeo niti da se borim, niti da umrem nasilnom
smr u pre nego što doe moj as.
Napomenuo bih da je pupana vrpca moje sestre Devete Trske, prema
obiaju koji vai za ensku decu, bila ostavljena nešto malo manje od
dve godine ranije, ispod ognjišta one sobe u kojoj smo se rodili.
Njena zakopana vrpca bila je obmotana oko malog vretena, tako da je
trebalo da odrastu i postane dobra, vredna i dosadna domaica.
Ali, nije. Tonali Devete Trske bila je taman onoliko nestalna
koliko i moja.
Nakon što me je potopila i povila, babica mi se sveano obratila -
ako sam joj uopšte dopustio da se uje. Ne moram ni da napomenem da
ništa od onoga što se dogodilo u vreme mog roenja ne ponavljam iz
svog seanja. Ali, znam itav postupak. Ono što mi je babica tog
popodneva rekla, od tada sam mnogo puta slušao kako se govori
novoroenim deacima, kao što se oduvek govorilo muškoj deci. Bio je
to jedan od mnogih rituala koji je ostao zapamen i nikad, od poetka
vremena, nije preskakan: davno mrtvi preci su, preko ivih,
prenosili mudrost novoroenim bebama.
Babica mi se obratila kao Sedmom Cvetu. To ime po datumu roenja
nosiu dok ne preivim opasnosti detinjstva, dok ne napunim sedam
godina, kada se moe pretpostaviti da u odrasti, pa u onda dobiti
neko znaajnije odraslo ime.
Rekla je: - Sedmi Cvete, moje voljeno i neno roeno dete, evo poruke
koju su nam naši bogovi davno ostavili. Roen si od ove majke i ovog
oca samo da budeš ratnik i da sluiš bogovima. Ovo mesto na kojem si
se rodio nije tvoj pravi dom.
A zatim je rekla: - Sedmi Cvete, obean si polju bitke. Tvoja
najvanija dunost jeste da sunce napojiš krvlju svojih neprijatelja
i da nahraniš zemlju leševima svojih protivnika. Ako je tvoja
tonali jaka, bieš s nama i na ovom mestu samo kratko vreme. Tvoj
pravi dom e biti u zemlji našeg boga sunca, Tonatijua.
I rekla je: - Sedmi Cvete, ako odrasteš da umreš kao
kso imikui - kao jedan od dovoljno srenih da zaslue
cvetnu smrt, u ratu ili rtvovanjem - iveeš ponovo u veno
srenom Tonatikuanu, drugom sunevom svetu, veno eš sluiti Tonatijua
i uivaeš u njegovoj slubi.
Vidim da se trzate, Vaša ekselencijo. To je trebalo da uradim i ,
ja,da sam samo razumeo tu nesrenu dobrodošlicu na ovaj svet, ili
rei
8/20/2019 Gary Jennings - Astek
20
naših suseda i roaka koji su se okupili da vide bebu, i svi se
naginjali nada mnom sa istim pozdravom: - Došao si da patiš. Da
patiš i da trpiš. - Kad bi se deca raala sposobna da razumeju takve
pozdrave, odmah bi se sklupala natrag u utrobu i vratila u
seme.
Nema sumnje da smo došli na ovaj svet da patimo, da trpimo,
kojeljudsko bie nije? Ali, bababiine rei o vojevanju i rtvi bile su
samo ponavljanje i imitiranje. uo sam mnogo takvih pounih govora,
od oca, od svojih uitelja, od naših sveštenika - i vaših - koji su
svi bezumno ponavljali što su i sami slušali od prošlih generacija.
Ja sam shvatio da davno mrtvi nisu bili ništa mudriji od nas, ak ni
dok su bili ivi, i da to što su mrtvi nije donelo nikakav sjaj
njihovoj mudrosti. Te dogmatske rei mrtvih uvek sam uzimao - kao
što mi kaemo jka mapilksokoitl: malim prstom - „s oprezom",
kako kae vaša izreka.
Dok odrastamo gledamo dole, kad ostarimo, gledamo
unatrag. Ajjo, ali, kako to beše biti dete, biti dete! Imati
sve puteve i sve dane, ispruene ispred, gore i u daljinu, od kojih
nijedan nije promašen, potrošen, niti okajan. Sve na svetu je svee
i novo, kao što nekada davno beše za Ometekutlija i Omesiuatli,
našeg Gospoda i Gospu, prva ljudska bia.
Bez napora se seam, vraam u pamenje, i ponovo u svojim godinama
zaepljenim ušima ujem zvuke svitanja na našem ostrvu Ksaltokan.
Ponekad sam se budio na jutarnji zov ptice papan, dok je pevao
svoju pesmu od etiri takta: „papakuikui, papakuikui!" - pozivajui
narod: „ustajte, pevajte, igrajte, budite sreni!" U drugim
prilikama sam se budio od još ranijih zvukova dok je moja majka
mlela kukuruz na metlatl kamenu, ili udarala i oblikovala
kukuruzno testo, koje je pekla u velike, tanke diskove
tlakskala hleba - ono što vi danas nazivate tortiljama. Bilo je ak
i jutara kada sam se budio pre svih, osim sveštenika sunca
Tonatijua. Leei u mraku, uo sam ih iz hrama na vrhu skromne
piramide našeg ostrva, kako iz trube od školjke ispuštaju grube
zvuke, dok pale tamjan i ritualno uvr u vrat prepelici (zato
što je ta ptica prošarana kao zvezdano nebo), pevajui bogu: „Vidi,
ovako no
umire. Doi sada i uradi svoj ljubazni posao, o nakieni, o
visokoletei orlu, doi sada da osvetliš i zagreješ Jedini
svet..."
Bez napora, bez muke, seam se toplih podneva, kada je Tonatiju
sunce, u naponu svoje snage, besno bacalo svoja vatrena koplja, dok
je stajalo i udaralo nogom po krovu svemira. U ta plava i zlatna
podneva bez senke, inilo se da su planine oko jezera Ksaltokan
toliko blizu da ovek moe da ih dodirne. U stvari, to je moda moje
najranije seanje - nisam mogao da imam više od dve godine i još
nisam posedovao nikakav pojam o udaljenosti - dok su dan i svet
dahtali oko mene, a ja
sam eleo da dodirnem nešto hladno. Još se seam svog
deijegiznenaenja kada sam pruio ruku i nisam dotakao
plavetnilo nad
8/20/2019 Gary Jennings - Astek
21
šumom pokrivenom planinom, koja se tako jasno izdizala preda mnom.
Takoe se bez napora seam i smiraja dana, kada je Tonatiju na
sebe navlaio svoj ogrta za spavanje od sjajnog perja i legao
na svoj mekani krevet od latica raznobojnog cvea, da bi zaspao na
njemu.
Odlazio je na Mrano mesto, Miktlan. Od etiri zagrobna sveta u
kojimanaši mrtvi mogu da borave, Miktlan je bio najdublji,
boravište potpuno i nepovratno mrtvih, mesto na kojem
se ništa ne dešava, nije se dešavalo, niti e se dešavati.
Tonatiju je bio milostiv što je barem u jednom periodu (samo
nakratko, u poreenju s vremenom koje je darivao nama) pozajmio
svoju svetlost (samo malo svetlosti, ublaene njegovim snom) Mranom
mestu beznadeno mrtvih.
U meuvremenu su se, u Jedinom svetu - bar je na Ksaltokanu to bio
jedini svet za koji sam ja znao - bledoplave magle uzdizale sa
jezera, tako da se inilo da tamna brda oko njega plutaju na njima,
izmeu crvene vode i purpurnog neba. A onda, baš tu na horizontu na
kojem je nestao Tonatiju, za trenutak bi bljesnuo Omeksokitl,
veernja zvezda Posle cvetanja. Ta zvezda je dolazila, Posle
cvetanja je uvek dolazila, dolazila je da nas uveri da iako
no donosi mrak, ne treba da se plašimo mraka ove noi, kao
što smo se plašili mraka zaborava Mranog mesta. Jedini svet ivi, i
ivee još dugo.
Bez napora seam se noi, a jedne noi posebno. Mectli, mesec, završio
je svoj meseni obrok zvezda i bio potpuno sit, bio je najeden,
okrugao i sjajan, tako da je figura „zeca na mesecu" bila jasna kao
bilo koja slika na hramu. Te noi - pretpostavljam da sam imao tri
ili etiri godine - otac me je poneo na ramenima, vrsto me drei za
lanke. Dugakim koracima nosio me je kroz hladno blještavilo i još
hladniji mrak. Pegava meseeva svetlost i meseeva senka ispod
raširenih grana i perastog liša „najstarijeg od sveg" drvea,
ahuehuetke empresa.
Tada sam ve imao dovoljno godina i slušao sam o strašnim
stvarima koje se dešavaju nou, izvan našeg vidnog polja. Bila je tu
okosiuatl, ena koja plae, prva majka koja je umrla na poroaju,
koja
veno luta, veno oplakuje svoje izgubljeno dete i svoj izgubljeni
ivot. Bila su tu bezimena, bezglava, osakaena trupla, koja su
nekako uspevala da stenju dok su se bespomono uvijala na zemlji.
Bilo je tu i otkinutih, golih lobanja, koje su letele po vazduhu
jurei putnike koje je no zatekla na putu. Ako bi neki smrtnik
ugledao ijednu od tih stvari, znao bi da je to siguran znak grozne
nesree.
Nekih drugih stanovnika mraka nije se trebalo toliko plašiti. Na
primer, bio je tu bog Joali Ehekatl, Noni Vetar, koji je udarao niz
none puteve, eljan da zgrabi svako neoprezno ljudsko bie koje se
nae u
mraku. Ali, Noni Vetar je bio nestalan kao svi vetrovi. Ponekad
binekoga uhvatio pa bi ga pustio, a kad bi se to dogodilo bile bi
mu
8/20/2019 Gary Jennings - Astek
22
ispunjene sve elje i dug ivot tokom kojeg moe da uiva u njima. I
tako, u elji da boga zauvek zadri u tom dobrom raspoloenju, naš
narod je odavno podigao kamene klupe na raznim raskrsnicama na
ostrvu, na kojima Noni Vetar moe da se odmori jurei nou. Kao
što
rekoh, imao sam dovoljno godina da upoznam i da se plašim
duhovamraka. Ali te noi, dok sam sedeo na širokim ramenima svog
oca, privremeno viši od odraslog oveka, dok mi je kosu dodirivalo
šuštavo perasto liše empresa, a lice umivale šare meseine - nisam
oseao nikakav strah.
Bez napora seam se te noi, zato što mi je prvi put dozvoljeno da
posmatram ceremoniju polaganja ljudske rtve. Bio je to jedan od
manjih rituala, jer je bio posveen veoma malom boanstvu: Atlaui,
bogu lovaca na ptice. (Tada je jezero Ksaltokan bilo prepuno pataka
i gusaka, koje su u sezoni selidbe tu dolazile da se odmore i
nahrane - i da nahrane nas.) I tako, te noi sitog meseca, na poetku
sezone lova na movarne ptice, samo jedan kso imikui, samo
jedan ovek, trebalo je da bude ritualno ubijen u slavu boga Atlaua.
A taj ovek, za promenu, nije bio ratni zarobljenik koji ide u
cvetnu smrt sa uzbuenjem ili odbijanjem, ve
dobrovoljac, koji je to inio prilino skrušeno.
- Ja sam ve mrtav - rekao je sveštenicima. - Borim se za
vazduh kao riba izvaena iz vode. Moja plua se sve više bore za
vazduh, ali mi vazduh više ne pomae. Moji udovi sve više slabe, vid
mi se gubi, vrti mi se u glavi, gubim svest i padam. Više volim da
umrem brzo, nego da se kao riba praakam, dok se polako konano ne
ugušim.
ovek je bio rob iz naroda inanteka, s dalekog juga. Ti ljudi su
bili i još jesu podloni neobinoj bolesti koja je izgleda
svojstvena nekim njihovim porodinim lozama. Mi i oni smo je
nazivali „obojena bolest", a vi Španci inanteke sada nazivate Pinto
narod, zato što koa obolelog dobije pege modro-sive boje. Njegovo
telo nekako više ne moe da koristi vazduh koji udiše, pa umire od
gušenja, isto kao riba izvaena iz vode, iz svoje ivotne
sredine.
Otac i ja smo stigli na obalu jezera, gde su dva debela drvena
stuba
stajala zabodena na maloj meusobnoj udaljenosti. Noni mrak je
svetlucao od obrednih vatri, zadimljen od zapaljenog tamjana. Kroz
tu izmaglicu igrali su sveštenici Atlaue: starci, potpuno crni, u
crnim ogrtaima, lica i kose namazanih oksitlom, smolom crnog
bora, kojim se naši lovci mau po nogama i donjem delu tela da bi se
kada ulaze u jezero zaštitili od hladnoe. Dva sveštenika
piskutala su ritualnu muziku na sviralama od ljudske potkolenine
kosti, a jedan je udarao u bubanj. Bio je to specijalni bubanj za
ovu priliku: ogromna osušena bundeva, delimino napunjena vodom,
tako da je plutala u pliaku jezera. Udaran
bedrenom kosti, vodeni bubanj bi proizvodio rezonantan zvuk koji
seodbijao o planine, nevidljive s druge strane jezera.
8/20/2019 Gary Jennings - Astek
23
Kso imikuija su doveli u centar zadimljene svetlosti. Bio je
nag, na sebi nije imao ak ni osnovni makstatl, koji se po
obiaju nosi oko slabina i intimnih delova tela. ak i pri treperavoj
svetlosti vatre mogao sam da vidim da mu telo nije prirodne boje,
prošarano plavim, ve
tamnoplavo, tek tu i tamo boje koe. Razapeli su ga izmeu dva stuba,
iza svaki mu privezali po jednu ruku i jednu nogu. Sveštenik je,
mašui strelom kao što Predvodnik pesme maše štapom, prizivao
pesmom:
- Sok ivota ovog oveka dajemo ti, Atlaua, pomešan s vodom ivota
našeg voljenog jezera Ksaltokana. Dajemo ti ga, Atlaua, kako bi se
ti umilostivio i poslao svoja jata plemenitih ptica u mree naših
lovaca... - i sve tako.
To se nastavilo toliko da je dosadilo meni, ako ne Atlaui. A onda,
bez ikakvog upozorenja ili ritualnog kitnjastog govora, sveštenik
je iznenada spustio strelu i svom snagom je zabio nagore, zavrtevši
je, u genitalne organe plavog oveka. rtva je, ma koliko da je
mislila da eli da se rastane sa ivotom, vrisnula. Zavijao je,
ispustio je urlik koji je nadjaao zvuk frula, doboša i pevanja.
Vrištao je, ali ne zadugo.
Sveštenik je krvavom strelom nacrtao krst kao metu na ovekovim
grudima, pa su svi sveštenici skakali ukrug oko njega, svaki nosei
luk i mnogo strela. Kako je koji prolazio pored njega, odapinjao je
po jednu strelu u njegove grudi koje su se nadimale. Kad je
poskakivanje prestalo i sve strele potrošene, mrtvac je izgledao
kao veliki primerak ivotinje koju mi zovemo bodljikavo divlje
prase. To je uglavnom bio kraj ceremonije. Telo je skinuto sa
stubova i konopcem privezano za lovaki akali, privuen na pešanu
obalu. Lovac je povezao svoj kanu na jezero, udaljavajui se dok nam
nije nestao s oiju, vukui leš sve dok nije potonuo od vode koja je
polako ulazila kroz njegove prirodne šupljine i ubode strela. Tako
je Atlaua primao svoju rtvu.
Otac me je ponovo podigao na ramena i dugim koracima pošao natrag
preko ostrva. Dok sam se tako klackao, visoko i bezbedno, dao sam
sebi jedan deaki drzak zavet. Ako me moja tonali ikada odabere
za cvetnu smrt ili rtvu, makar i nekom stranom
bogu, neu vrištati, šta
god da mi rade, ma koliki bol da trpim. Naivno dete. Mislio sam da
smrt znai samo umiranje i da se to radi
sramno ili hrabro. U tom trenutku mog ušuškanog i bezbednog mladog
ivota, dok sam na jakim ramenima nošen kui, gde u slatko spavati i
probuditi se sledeeg jutra od ptiije pesme, kako sam mogao da znam
šta je u stvari smrt?
Kako smo tada verovali, heroju koji pogine u slubi monog gospodara,
ili bude rtvovan u ast nekog velikog boga, osiguran je veni ivot u
najdivnijem zagrobnom svetu, gde e zauvek biti nagraen
i poašen blaenstvom. A sada nas hrišanstvo ui da svi moemo dase
nadamo drugom ivotu u slino divnom raju. Ali, razmislite o
ovome.
8/20/2019 Gary Jennings - Astek
24
ak ni najhrabriji heroji, koji poginu za najasniji cilj, ak ni
najposveeniji hrišanski muenici koji umru sa sigurnošu da e dostii
raj, nikada više nee osetiti kako ih meseina ovoga sveta
miluje po licu dok prolaze ispod šuštavog liša empresa ovog sveta.
Sitno
zadovoljstvo - tako malo, tako jednostavno, tako obino - ali
zadovoljstvokoje više nikada nee osetiti.
* * *
Kad seanje ponovo vratim na svoje detinjstvo, ne mogu da tvrdim da
je na bilo koji nain bilo neobino za naše mesto i vreme, s
obzirom
da nisam bio ništa drugo nego obian deak. Broj dana i broj
godinemog roenja nisu bili brojevi koji bi se smatrali srenim ili
nesrenim. Nisam roen u vreme kobnih znakova na nebu - na primer
kada pomraenje grize mesec, koje je isto tako moglo i mene da
obelei zeijom usnom, ili da mi narui lice nekim tamnim mladeom.
Nisam imao fizike osobine koje bi se kod našeg naroda smatrale
runim kod muškarca: ni kovrdavu kosu, ni uši u obliku drške
kr aga, ni podbradak ni rascep na bradi, ni zeije zube, nos mi
nije bio ni pljosnat, ni naglašen kao kljun; nisam imao ni izvrnut
pupak, niti upadljive mladee. A ono
zbog ega sam bio najsreniji, moja crna kosa rasla je ravno i
glatko.Nije bilo nijednog podignutog ili u stranu izraslog uperka.
Moj drug iz detinjstva, imali, imao je neposlušnu oštru kosu,
i
celog je svog mladalakog ivota oprezno, ak sa strahom, kosu šišao
na kratko i lepio je oksitlom. Seam se da smo jednom, kada
smo bili mali, itav dan morali da mu drimo bundevu na glavi. Pisari
se smeškaju. Bie bolje da objasnim.
Lovci na Ksaltokanu lovili su patke i guske na najpraktiniji nain,
i to dosta njih, tako što bi u plitkoj crvenoj vodi jezera podizali
velike mree na stubove, a onda pravili buku da nateraju ptice da
polete, hvatajui one koje se uhvate u mree. Ali, mi deaci sa
Ksaltokana, imali
8/20/2019 Gary Jennings - Astek
25
smo svoj lukavi metod. Odsekli bismo vrh bundeve, ili neke druge
vrste tikve, oistili je i izbušili na njoj rupu, kroz koju smo
mogli da gledamo i dišemo. Stavili bismo tikvu na glavu i otplivali
do mesta na kojem su patke ili guske mimo plutale po jezeru. S
obzirom da nam se tela nisu
videla pod vodom, ptice se uopšte nisu uzbuivale kada bi im se
polakopribliilo nekoliko tikava. Privukli bismo se dovoljno blizu
da moemo da uhvatimo pticu za noge i povuemo je pod vodu. To nije
uvek bilo lako. ak i mala divlja patka moe deaku da prui dobar
otpor. Ali, uglavnom bismo uspevali da pticu drimo pod vodom
dovoljno dugo da se udavi i smalaksa. Ta aktivnost bi retko
uznemirila ostatak jata koje je plutalo u blizini.
imali i ja smo proveli ceo dan u toj zabavi i imali smo prilinu
gomilu pataka na obali, u trenutku kad smo se umorili i odluili da
prekinemo. Ali, tada smo primetili da se od svog tog plivanja
rastopio gips na imalijevoj kosi, pa su mu pramenovi štr ali
pozadi kao pera koja nose neki naši ratnici. Bili smo na drugom
kraju ostrva, daleko od našeg sela, što je znailo da e imali morati
s takvom frizurom da proe kroz ceo Ksaltokan.
- Ajja, po eoa! - promumlao je. Ovaj izraz se
odnosi samo na ispuštanje vetrova, ali je dovoljno estok da deak od
osam-devet godina dobije dobre batine trnovom šibom ako ga uje neko
od odraslih.
- Moemo da se vratimo u vodu - predloio sam - i da plivamo oko
ostrva, ako se drimo dovoljno daleko od obale.
- Moda bi ti mogao - rekao je imali. - Ja sam toliko umoran i pun
vode da bih odmah potonuo. Moda bismo mogli da saekamo da padne
mrak, pa da se onda vratimo kui.
- Danju rizikuješ da naletiš na nekog sveštenika koji moe da
primeti kako ti viri kosa - odgovorio sam. - A u mraku rizikuješ da
sretneš neko još groznije udovište, kao što je Noni Vetar. Ali, ti
odlui, ja sam uz tebe.
Seli smo da malo razmislimo, lenjo grickajui medene mrave. U to
doba godine bilo ih je svuda naokolo, stomaka punih nektara.
Hvatali
smo insekte i grickali im stranjice da izvuemo slatki med. Ali, to
su bile siušne kapljice i ma koliko mrava da smo jeli, postajali
smo sve gladniji.
- Znam! - rekao je imali najzad. - Nosiu do kue bundevu na
glavi.
To je i uradio. Naravno da nije dobro video kroz otvor, tako da sam
morao da ga vodim, a obojica smo bila dobro natovarena mrtvim,
mokrim, teškim patkama. To je znailo da se imali esto saplitao i
padao, ili naletao na stabla i upadao u jarkove pored puta. Sreom,
tikva mu se nije razbila na komade. Ali ja sam mu se smejao sve
vreme, a i
psi su lajali na njega, pa s obzirom da se ve smrkavalo kad
smo stiglikui, imali je mogao da iznenadi i uplaši svakoga ko bi
naišao i ugledao
8/20/2019 Gary Jennings - Astek
26
ga u polumraku. Ali, to nije moralo da ispadne tako smešno.
Postojao je dobar razlog
zašto je imali uvek bio svestan i oprezan u pogledu svoje
neposlušne kose. Vidite, deaci s takvom kosom bili su omiljeni kod
sveštenika kada
bi im zatrebali mladii za rtvovanje. Ne pitajte me zašto.
Nijedansveštenik mi nikada nije rekao zašto. Ali opet, koji
sveštenik je ikada morao da nam da razumljivo objašnjenje za
nerazumna pravila koja nas tera da poštujemo, ili za strah, krivicu
i sramotu koju moramo da istrpimo kada ih, ponekad,
prenebregnemo?
Ne bih eleo da stvorim utisak da je bilo ko od nas, mladih ili
starih, iveo ivot u stalnom strahu. Osim nekoliko nasuminih
kaprica, kao što je bila nesklonost sveštenika za deake s
neurednom kosom, naša religija i sveštenici koji su je propovedali
nisu nam postavljali ni brojne niti teške zahteve. Niti su to inile
vlasti. Morali smo da budemo poslušni našim vladarima i
namesnicima, naravno, i imali smo odreene obaveze prema
pipiltin plemstvu, i poštovali smo savete naših tlamatintin
mudraca. Ali ja sam roen u srednjoj klasi našeg
društva, macehuatlin, klasi „srenika", nazvanih tako jer smo
bili podjednako osloboeni velike odgovornosti viših klasa, i
iskorišavanja kojem je bila izloena nia klasa.
Nekada je postojalo malo zakona - namerno malo, tako da bi svaki
ovek mogao da ih zapamti i dri u srcu, nemajui opravdanje da ih ne
poštuje zato što ih ne zna. Ti zakoni nisu bili zapisani kao vaši,
niti su bili izlagani na javnim mestima kao vaši, tako da ovek uvek
mora da vodi rauna o dugakom spisku proglasa, pravila i propisa i
da men svaki svoj potez prema onome što „sme" i što „ne sme". Po
vašim merilima, tih naših malo zakona moglo bi da deluje nemarno i
hirovito, a kazne za njihovo kršenje nepotrebno oštre. Ali, naši
zakoni su bili u korist svih - i svi su ih, znajui strašne
posledice, poštovali. Oni koji nisu - oni su nestajali.
Primer. Prema zakonima koje ste doneli iz Španije, lopov se kanjava
smr u. Tako je bilo i u naše vreme. Ali, po vašim zakonima,
gladan ovek koji ukrade nešto za jelo ipak je lopov. To nije bilo
tako u naše vreme. Jedan od naših zakona je odreivao da u svakom
polju kukuruza posaenom pored javnog puta, etiri reda najblia putu
budu dostupna prolaznicima. Svaki ratnik je mogao da ubere onoliko
klipova kukuruza koliko mu je bilo potrebno da nahrani svoj gladan
stomak. Ali onaj ko bi poeleo da se obogati i ko bi obrao to
kukuruzno polje kako bi napunio vreu za stvaranje zaliha ili
trgovinu, bio bi ubijen. Tako je taj
jedan zakon obezbeivao dve dobre stvari: da se lopovi stalno
odvraajuod krae i da gladan ovek ne umre od gladi.
8/20/2019 Gary Jennings - Astek
27
Naši ivoti bili su manje odreeni zakonima, a više drevnim obiajima
i tradicijom. Veina njih rukovodila je ivotom odraslih ili klanova,
ili itavih zajednica. Ali ak i dok sam bio još dete, dok još nisam
prerastao ime Sedmi Cvet, nauen sam tradicionalnom verovanju
da muškarac mora da bude hrabar, snaan, galantan, vredan i pošten,
ida ena mora da bude skromna, edna, nena, marljiva i povuena. Ono
vreme koje nisam provodio u igri svojim igrakama - koje su
uglavnom bile minijaturno oruje i replike alata koji je koristio
moj otac - i koje nisam provodio u igri sa imalijem i Tlatlijem i
ostalim svojim vršnjacima, provodio sam u društvu oca, kad nije
radio u kamenolomu. Iako sam ga, naravno, zvao tete, kako su
sva deca zvala svoje oeve, on se zvao Tepecalan, što je znailo
Dolina, po udolini izmeu planina u ravnici u kojoj se rodio. S
obzirom da je visinom prilino nadmašivao ostale muškarce, to ime,
koje mu je dato kada je napunio sedam godina, postalo je prilino
smešno kad je odrastao. Svi naši susedi i kolege u kamenolomu zvali
su ga nadimcima koji su pokazivali visinu: Šaka Zvezda,
Klima Glave i slino. I zaista, morao je dobro da sagne glavu
na moju visinu kada je hteo da izgovori tradicionalne pridike oca
sinu. Kad bi me uhvatio kako drsko imitiram šepanje seoskog grbavog
sakupljaa smea, otac bi mi strogo rekao:
- Vodi rauna da ne ismevaš stare, bolesne, sakate, ili bilo koga ko
je napravio neku glupost ili prekršaj. Nemoj da ih vreaš ili
prezireš, ve se pokori pred bogovima i strepi, da ne bi takvu
nesreu doneli i tebi.
Ili, ako ne pokazujem dovoljno zanimanja za ono emu je pokušavao da
me naui u svom zanatu - a svaki macehuatli deak koji nije
eleo da se posveti ratništvu, trebalo je da pode stopama svog oca -
on bi se sagnuo i ozbiljno rekao:
- Ne izbegavaj nijedan posao koji ti bogovi podare, sine, ve
budi zadovoljan. Molim se da ti daju bogatstvo i sreu, ali, šta god
da ti daju, prihvati to sa zahvalnošu. Ako je to i neki mali
poklon, ne preziri ga, jer bogovi mogu i to malo da ti
oduzmu. Ako je veliki dar, moda neki veliki talenat, ne budi nadmen
ili tašt, ve zapamti da su bogovi verovatno
morali nekome drugom da uskrate tu tonali , kako bi je ti
dobio. Ponekad, bez nekog odreenog razloga, dok bi mu krupno
lice
lagano crvenelo, moj otac bi mi odrao pridiku koju uopšte nisam
razumeo. Ona je glasila otprilike ovako:
- ivi isto i ne budi raskalašan, jer eš razljutiti bogove pa e te
pokriti sramotom. Uzdri se, sine moj, dok ne upoznaš devojku koju
ti bogovi odrede za enu, jer bogovi znaju kako da pravilno urede
stvari. Iznad svega, nikad se ne zabavljaj sa enom drugog
oveka.
To mi se inilo kao nepotrebna opomena, jer ja jesam iveo
isto.
Kao i svi ostali Meksikatli - osim sveštenika - dva puta
dnevno sam sekupao sapunom u toploj vodi, esto sam plivao u jezeru
i povremeno
8/20/2019 Gary Jennings - Astek
28
kroz znoj izbacivao preostalu lošu paru iz sebe u našoj sauni nalik
na pe. Prao sam zube, uvee i ujutru, mešavinom meda i belog pepela.
Što se tie zabavljanja, nisam poznavao nijednog muškarca na ostrvu
koji je imao enu mojih godina, a mi deaci se ionako nismo igrali
sa
devojicama.Sve te oinske pridike uglavnom su bile mehanika
ponavljanja, doslovno predavana s generacije na generaciju, kao što
je to bio babiin govor na mom roenju. Samo je u tim prilikama moj
otac Tepecalan govorio dugo. Inae je bio utljiv ovek. U buci
kamenoloma nije bilo svrhe da se govori, a kod kue, gde je moja
majka neprestano zlovoljno avrljala, nije ni imao mnogo prilike da
nešto kae. Teteu to nije smetalo. Oduvek je više voleo dela od
rei, i mnogo više me je nauio dajui mi primer nego papagajskim
ponavljanjem vatrenih govora. Ako je mom ocu nedostajao neki od
kvaliteta koji se oekivao od naših muškaraca - snaga, hrabrost, i
sve to - on se sastojao samo u tome što je dozvoljavao da mu
nareuje i da se na njega ljuti moja tene.
Moja majka je bila najnetipinije ensko iz naše klase na Ksaltokanu:
najmanje skromna, najmanje poslušna, najmanje smerna. Bila je buna
svadljivica, tiranin naše male porodice i otrov za sve naše susede.
Ali se hvalila da je primer enskog savršenstva, pa je zato i bilo
normalno što je ivela u stanju neprestanog i besnog nezadovoljstva
svime oko sebe. Ako sam nauio išta korisno od moje tene,
t o je da ponekad budem nezadovoljan sobom.
Seam se da me je otac samo jednom fiziki kaznio, kad sam to debelo
zasluio. Deacima je bilo dozvoljeno, ak su bili i ohrabrivani, da
ubijaju ptice koje su nam grickale baštu, kao što su vrane i svrake
- to smo radili pomou cevica od trske iz kojih smo ispaljivali
glinene kuglice. Ali jednoga dana, iz nekog vragolastog
bezobrazluka, ispalio sam kuglicu u malu pitomu prepelicu koju smo
drali u kui, (Veina kua je imala po jednog od tih ljubimaca, da
love škorpione i druge insekte.) A onda, da bih još više
iskomplikovalo svoj zloin, pokušao sam da za ubijanje ptice okrivim
svog druga Tlatlija.
Ocu nije bilo potrebno mnogo da otkrije istinu. Iako bih zbog
ubistva nedune prepelice bio skromno kanjen, to nije moglo da vai
za izriito zabranjen greh laganja. Moj tete je
morao da primeni na mene kaznu propisanu za „izgovaranje gadosti i
bljuvotina", kako smo mi nazivali la. Malo se snebivao dok mi je to
radio: probušio mi je gornju usnu trnom maguia12 i ostavio ga
tako do veeri. Ajja ouija, tog bola, tog ponienja, tog bola i
pokajnikih suza, tog bola!
Ta kazna je ostavila tako trajan utisak na mene da sam zauzvrat ja
ostavio trag u arhivi našeg naroda. Ako ste videli naše slikovno
pismo,
onda ste videli i neke osobe ili druga stvorenja iz kojih viri
mali, uvijenisimbol, nalik na rolnu. Taj simbol
oznaava nahuatl, što e rei jezik, ili
8/20/2019 Gary Jennings - Astek
29
govor, ili zvuk. To znai da taj lik govori ili pravi neku vrstu
buke. Ako je nahuatl uvrnut više nego obino i dodat mu je
simbol leptira ili cveta, onda taj lik govori poeziju ili peva. Kad
sam ja postao pisar, uveo sam još jedan dodatak u naše
slikovno pismo: nahuatl proboden trnom, što
su svi drugi naši pisari brzo prihvatili. Kada ispred nekog lika
vidite tajsimbol, znate da vidite sliku nekoga ko govori lai.
Meutim, kazne koje su mnogo eše dolazile od moje majke, izricane su
bez ikakvog oklevanja, ustruavanja ili milosti. Mislim da je ak
uivala u nanošenju bola, pored toga što je htela da nas vaspita. Te
kazne moda nisu ostale u našoj slikovnoj istoriji, kao simbol
jezika i trna, ali su svakako uticale na moj ivot i ivot moje
sestre. Seam se da sam jedne veeri gledao kako moja majka bije moju
sestru po stranjici svenjem koprive, zato što je bila nemoralna.
Trebalo bi da objasnim da nemoralnost za nas nije obavezno znaila
ono što oigledno znai kod vas belaca: nedolino pokazivanje
neodevenog tela.
Što se tie oblaenja, deca oba pola išla su potpuno gola, kad je
vreme to dozvoljavalo, do svoje etvrte ili pete godine. Tada smo
svoju golotinju pokrivali dugakim par etom etvrtaste grube
tkanine, vezanom oko jednog ramena i omotanom oko pasa do pola
butina. Kada dostignemo odraslo doba - to jest, u trinaestoj godini
- mi deaci bismo poinjali da nosimo makstlatl, t kaninu
oko bokova ispod spoljnog ogrtaa, koji je bio od finijeg
materijala. Otprilike u isto vreme, u zavisnosti od toga kada
dobiju svoje prvo krvarenje, devojice su oblaile suknje i bluze,
kao i rublje koje je bilo veoma slino onome što vi nazivate
pelenom.
Oprostite što navodim ove sitne detalje, ali pokušavam tano da
odredim kada je moja sestra dobila te batine. Devet Trski je
postala Cicitlini - što znai „zvuk malih zvona" - izvesno vreme pre
toga, što znai da je imala više od sedam godina. Meutim, video sam
da su joj donji delovi izubijani skoro do krvi, što znai da nije
nosila donje rublje,
pa znai da još nije napunila trinaest godina. Kada se sve uzme u
obzir, mislim da je imala izmeu deset i jedanaest. A ono što je
uradila da zaslui te batine, jedino zašta je bila kriva, bilo je to
da je u snu promumlala: „ujem bubnjeve i muziku kako svira. Pitam
se gde to noas igraju". Za našu majku, to je bilo nemoralno. Cici
je udela za neozbiljnim stvarima, a trebalo je da se posveti
razboju ili neemu isto tako dosadnom.
Znate šta je ili? Povr e koje koristimo za kuvanje? lako je
stepen njihove ljutine razliit, sve vrste ilija su toliko ljute,
toliko reske i toliko
oštre, da nije sluajnost što njihovo ime dolazi od naše rei „oštro"
ili„zašiljeno". Kao i sve kuvarice, moja majka je ili koristila na
uobiajene
8/20/2019 Gary Jennings - Astek
30
naine, ali je za njih imala još jednu upotrebu, koju se snebivam da
pomenem, s obzirom da vi inkvizitori imate ve dovoljno
orua.
Jednog dana, kada sam imao etiri ili pet godina, sedeo sam sa
Tlatlijem i imalijem u našem dvorištu i igrao
igru patoli pasuljem. Nije to
bila kockarska igra za odrasle, koja se takoe zvala patoli,
koja jepovremeno poneku porodicu stajala imetka, ili izazivala
krvave porodine sukobe. Ne, nas trojica smo jednostavno nacrtali
krug u prašini i stavili po jedno zrno skakutavog pasulja u centar,
a cilj igre je bio da vidimo iji e pasulj, kad se zagreje na suncu,
prvi iskoiti iz centra kruga. Moj pasulj je bio prilino lenj, pa
sam mu uputio neku uvredu. Moda sam rekao „pocheoa!" ili
tako nešto.
Odjednom sam naglavake visio nad zemljom. Tene me je podigla
za lanke. Ugledao sam izokrenuta lica imalija i Tlatlija, otvorenih
usta i oiju razrogaenih od iznenaenja, a onda sam bio ubaen u kuu,
pred ognjište u kuhinji. Majka je premestila ruke, tako da joj je
jedna bila slobodna, pa je njome u vatru ubacila nekoliko suvih
crvenih ilija. Kada su poeli da pucketaju i izbacuju gust uti dim,
moja tene me je ponovo podigla za lanke i naglavake ubacila u
taj ljuti dim. Ostatak ostavljam vašoj mašti, ali mislim da sam
skoro umro. Znam samo da su mi pola meseca posle toga oi stalno
suzile, tako da sam jedva video i nisam mogao da udahnem vazduh a
da ne osetim kao da udišem plamen i kremenje.
Ipak, mogu da se smatram srenim što naši obiaji nisu nalagali da
deaci provode mnogo vremena sa svojim majkama, a sada sam imao i
pravo opravdanje da to ne inim. Od tada sam je izbegavao, kao što
je moj nakostrešeni drug imali izbegavao sveštenike sa ostrva. ak i
kada me je traila da mi da neki zadatak ili da me nekuda pošalje,
uvek sam mogao da pobegnem u sigurnost brda na kojem su bile pei za
paljenje krenjaka. Radnici u kamenolomima verovali su da nijedna
ena ne sme da prie peima, jer e inae kvalitet krenjaka biti loš, a
ak ni moja majka se nije usuivala da bez dozvole zaluta na
brdo.
Ali, jadna Cicitlini nije imala takvo sklonište. U skladu sa
obiajima i
njenom tonali , devojka je trebalo da naui poslove ene
i supruge - kuvanje, predenje, tkanje, šivenje, vezenje - tako da
je moja sestra morala da provodi skoro ceo dan pod budnim okom i
oštrim jezikom naše majke. Njen jezik nije propuštao nijednu
priliku da izgovori tradicionalne majinske sveane govore. Neki od
njih, što mi je i Cici potvrdila i oko ega smo se sloili, bili su
(od ko zna kojih davnih predaka) više majkama nego erkama.
- Staraj se uvek, devojko, da sluiš bogovima i da pomogneš svojim
roditeljima. Ako te majka zove, ne dozvoli da te zove dva puta,
nego
odmah doi. Kada dobiješ neki zadatak, ne odgovaraj drsko i ne
pokazujnevoljnost da ga ispuniš. A svakako, ako tvoja tene
zove nekog drugog,
8/20/2019 Gary Jennings - Astek
31
a taj se ne pojavi brzo, ti sama poi da vidiš šta je
potrebno, uradi to sama i uradi to dobro.
Druge pridike bile su oekivana upozorenja na skromnost, nevinost i
ednost, a ak ni Cici i ja nismo mogli da im pronaemo manu.
Znali
smo da kad napuni trinaest godina, sve dok ne bude imala oko
dvadesetdve i bude valjano udata, nijedan muškarac nee smeti da
pria s njom na javnom mestu, niti ona s njim.
- Ako na javnom mestu ugledaš nekog lepog mladia, ne obraaj panju,
ne daj nikakav znak, da ne bi razbudila njegovu strast. uvaj se od
nedoline prisnosti s muškarcima, ne popusti niskim nagonima srca,
ili e pouda zaprljati tvoju linost, kao što to blato ini s
vodom.
* * *
Da kazni Cicitlinin prekršaj prema sopstvenom telu, naša
tene je zgrabila nju, dohvatila posudu sa mlevenim ilijem i
grubo utrljala ljuti ili po tim otkrivenim, osetljivim
tipili delovima. Iako je njene vriske utišala
pokrivaima, ja sam ih uo i dotr ao, promucavši:
- Da idem po lekara? - Ne! Ne treba nam lekar! - viknula je moja
majka na mene. - Ono
što je tvoja sestra uinila isuviše je sramno da bi smelo da izae
izvan ovih zidova!
Cici je malo utišala svoje jecaje i zamolila me:
8/20/2019 Gary Jennings - Astek
32
- Nisam mnogo povreena, braco. Ne zovi lekara. Ne pominji ovo
nikome, ak ni teteu. Pokušaj da se pretvaraš da ni ti ne znaš
ništa o ovome. Preklinjem te.
Moda bih ignorisao svoju nasilnu majku, ali nisam mogao
voljenu
sestru. Iako tada nisam znao razloge za njeno odbijanje
pomoi,poštovao sam ih i otišao odatle, da se brinem i da razmišljam
u samoi. Da li sam mogao da ih obe ne poslušam i uradim
nešto! Sada
mislim, po onome što se kasnije dogodilo, da je okrutnost koju je
majka tom prilikom pokazala, i koja je imala za cilj da uguši
Cicinu probuenu seksualnu elju, u stvari imala suprotan efekat.
Mislim da su od tada pa nadalje, tipili delovi
moje sestre goreli kao ilijem nauljano grlo, vreli i edni, i vapili
da budu napojeni. Mislim da nije prošlo mnogo godina pre nego što
je draga Cicitlini pošla „stramputicom", kako mi nazivamo izopaene
i promiskuitetne ene. To je bila najbednija i najprljavija dubina u
koju je jedna fina Meksikatl devojka mogla da upadne - bar
sam tako mislio dok nisam saznao da je još gora sudbina zadesila
moju sestru.
Kako se kasnije ponašala, šta je postala i kako su je zvali, odmah
u vam rei. Ali, sada elim da kaem samo još nešto. Hou da kaem da je
za mene ona bila i uvek e ostati Cicitlini: zvuk malih zvona.
8/20/2019 Gary Jennings - Astek
33
IHS
SCCM
Presvetlom, carskom, katoli kom veli anstvu,
imperatoru don Karlosu, našem gospodaru kralju:
Neka jasna i blagorodna svetlost našeg Gospoda Isusa Hrista veno
obasjava Vašu ekselenciju don Karlosa, boanski postavljenog
imperatora, itd., itd.
Najuzvišenije velianstvo: iz grada Meksika, glavnog grada Nove
Španije, ove veeri Praznika sv. Mihajla i svih anela, leta
gospodnjeg hiljadu pet stotina dvadeset devetog, pozdravi.
Vaše velianstvo nareuje da nastavimo da šaljemo dodatne delove
takozvane Istorije Asteka „kako se stranice popunjavaju".
Ovo gorko udi i vrea Vašeg dobronamernog kapelana. Ne bismo ni
sanjali, ni za sva carstva kojima Vaše velianstvo vlada, da
osporavamo elje i odluke našeg vladara. Ali smo mislili da smo u
našem ranijem pismu objasnili
naše protivljenje ovoj hronici - koja svakim danom postaje sve
odvratnija- i nadali smo se da preporuka biskupa imenovanog od
strane Vašeg velianstva nee biti tako leerno prezrena.
Mi smo upoznati sa eljom Vašeg milostivog velianstva za najsitnijim
informacijama koje se tiu i najudaljenijih Vaših podanika, kako bi
ih mudrije i bolje vodili. I zaista, mi smo poštovali tu Vašu
pohvalnu brigu još od prvog zadatka na koji nas je Vaše velianstvo
lino poslalo: uništenje veštica u Navari. Ta, nekada odbegla
provincija je, posle onog velianstvenog i udesnog proišavanja
vatrom, sada
najodanija i najpokornija od svih provincija pod vladavinom
Vašegvelianstva. Vaš ponizni sluga namerava da upotrebi istu takvu
istrajnost
8/20/2019 Gary Jennings - Astek
u iskorenjivanju vekovima starih zala u novim provincijama -
zaustavljanje vladavine poroka i uspostavljanje estitosti - kako
bismo ih tako doveli u pokornost Vašem velianstvu i Svetom
krstu.
Svakako da ne postoji ništa što se preduzima u slubi Vašeg
velianstva što Bog nee blagosloviti. A što je takoe sigurno,
Vašenajmonije gospodstvo bi trebalo da bude upoznato sa stvarima
koje se tiu ove zemlje, jer je ona toliko beskrajna i boanstvena da
Vaše velianstvo slobodno moe da se nazove njenim carem s ne manje
ponosa nego što to inite za Nemaku koja je, milošu bojom, sada
takoe u vlasti Vašeg velianstva.
Meutim, tokom pregledanja zapisa istorije zemlje koja se sada zove
Nova Španija, sam bog zna koliko smo namueni, ogor eni i
zgaeni bili beskrajnom govorljivošu našeg pripovedaa. Taj Astek je
kao Eol s neiscrpnom torbom vetrova. Ne bismo se na to alili da se
ograniio na ono što smo traili: to jest, na priu u stilu sv. Grgura
od Tura i drugih klasinih istoriara - na imena istaknutih linosti,
kratak pregled njihovih karijera, vane datume, bitke, itd.
Ali, ovaj ljudski vodopad ne moe da se uzdri od skretanja u
najgnusnije i najodvratnije aspekte sopstvenog ivota i istorije
njegovog naroda. Dokazano je da je ovaj Indijanac bio paganin, sve
do svog krštenja, do pre samo nekoliko godina. Moramo blagonaklono
priznati da su paklena zverstva koja je poinio i kojima je
prisustvovao u svojim mladim godinama poinjena ili dopuštena zbog
nepoznavanja hrišanskog morala. Ipak, sada je barem zvanino
hrišanin. ovek bi oekivao da e on, ako baš mora da pominje te
najbestijalnije epizode svog ivota i tog vremena, da pokae
pristojno i ponizno kajanje koje odgovara uasima koje opisuje u
tako mnogo razbludnih detalja.
Ali, on to ne ini. On u tim grozotama ne vidi nikakav uas. ak
i ne pocrveni od mnogobrojnih uvreda na raun našeg Gospoda i
pristojnosti kojima probija uši našim presvetim fratrima pisarima:
idolopoklonstvo, razmetanje magijom, sujeverje, krvoednost i
prolivanje krvi, besramna i neprirodna dela, kao i ostali gresi,
toliko grozni da se mi ovde
uzdravamo i da ih pomenemo. Da nije nareenja Vašeg velianstva da se
sve „da u što više detalja", ne bismo dozvolili našim pisarima da
priu ovog Asteka zauvek stave na pergament.
Meutim, sluga Vašeg velianstva nikada nije prekršio kraljevsku
naredbu. Pokušaemo da Indijanevo pogubno trabunjanje shvatimo samo
kao dokaz da mu je tokom njegovog ivota sotona postavljao razne
vrste iskušenja i ispita, a Bog e dati da je to bilo u cilju jaanja
duše Astekove. To, podseamo sebe, nije mali dokaz veliine Gospoda
Boga, jer On ne bira mudre i jake, ve slabe i prostodušne da
budu
jednako instrumenti i korisnici Njegove milosti. Zakon
gospodnji,podseamo se, obavezuje nas da pruimo dodatnu koliinu
trpeljivosti
8/20/2019 Gary Jennings - Astek
35
prema onima na ijim usnama mleko sudbine još nije presahlo, pre
nego onima koji su ga ve upili i na njega se navikli.
Zbog toga emo pokušati da obuzdamo naše gaenje. Zadraemo Indijanca
ovde i dozvoliti mu da nastavi da bljuje grozote, barem dok
ne
dobijemo odgovor Vašeg velianstva na ove nove stranice njegoveprie.
Sreom, trenutno nemamo hitnije potrebe za njegovih pet uvara.
A jedina nagrada za ovo stvorenje je što mu dajemo malo od
našeg skromnog obroka, i slamaricu za spavanje u praznom skladištu
pored samostanskog trema, na kojoj spava onda kad ne nosi ostatke
sa stola svojoj bolesnoj eni, pa provede no negujui je.
Ali, uvereni smo da emo se uskoro osloboditi ovog Asteka i
njegove moralne iskvarenosti, koja ga, sigurni smo, obavija. Znamo
da kad proitate sledee stranice, gospodaru - koje su neopisivo
uasnije od prethodnog dela - da ete podeliti naše zgraanje i da ete
uzviknuti: - Dosta je ove prljavštine! - baš kao što je David
povikao: - Ne obznanjujte ovo, da se nevernici ne bi obradovali! -
Mi emo eljno - ne, napeto - išekivati nareenje Vašeg uzvišenog
velianstva sledeim kurirskim brodom, da se sve stranice sakupljene
u meuvremenu unište i da ovog odvratnog divljaka izbacimo iz naših
odaja.
Neka Gospod Bog naš bdi i uva Vaše najuzvišenije velianstvo za
mnogo godina u njegovoj svetoj slubi.
Od lojalnog i molitvama posveenog kapelana Vašeg SCCM,
(ecce signum) Sumaraga
ALTER PARS 13
N jegova ekselencija danas ne prisustvuje, gospodo pisari? Hou
li onda da nastavim? A, razumem. On e proitati vaše stranice moje
prie kada bude slobodan.
Vrlo dobro. Hajde onda, za sada, da ostavim isuviše linu hroniku
svoje porodice i svoju. Da ne biste pomislili da smo ja i nekoliko
drugih osoba koje sam pomenuo iveli u nekoj vrsti izolacije,
odvojeni od ostalih ljudi, dau vam detaljniji opis. U svom
razmišljanju, u svom seanju, pomaknuu se unatrag i malo sa strane,
da se tako izrazim, kako bih vam bolje objasnio naš odnos prema
našem svetu u celini. Svetu koji smo zvali Cemanahuak, ili Jedini
svet.
Vaši istraivai su odavno utvrdili da se on nalazi izmeu dva ogromna
okeana, na istoku i na zapadu. Vlana Vrela zemlja na rubovima
okeana protee se samo malo u unutrašnjost, pre nego što se naglo
uzdigne nagore i pretvori u visoke planinske lance, sa visokim
platooom izmeu tih istonih i zapadnih lanaca. Taj plato je toliko
blizu
neba da je na njemu vazduh razreen, ist i blistavo proziran. Dani
su Kod nas skoro uvek proleno blagi, ak i tokom kišne sezone
sredinom leta - do dolaska suve zime, kada Tititl, bog najkraih
dana u godini, odlui da neke od tih dana pretvori u svee, ili bolno
hladne.
Najnaseljeniji deo Jedinog sveta je ta udolina ili ulegnue na tom
platou, koje vi sada zovete Meksika dolina. Tu su se smestila
jezera, koja su ovu oblast i uinila privlanom za ljudska staništa.
U stvari, postoji samo jedno ogromno jezero, uštinuto na dva mesta
brdima, tako da su to tri velike vodene površine povezane malo uim
prevlakama.
Najmanje i najjunije jezero ispunjeno je slatkom vodom, koja dolazi
izpotoka koji se stvaraju topljenjem snega na okolnim planinama.
Najsevernije jezero, na kojem sam proveo svoje rane dane, sastoji
se od crvenkaste slane vode, zato što je okrueno zemljom punom
minerala, s koje se so spira u njega. Centralno jezero Tekskoko,
vee od druga dva zajedno, ispunjeno je mešavinom njihovih voda,
slane i slatke, pa je stoga slankasto.
Uprkos tome što je postojalo samo jedno jezero - ili, ako hoete,
tri - mi smo ih uvek delili na pet imena. Sivkasto-smee jezero
Tekskoko ima
jedno ime. Juno kristalno jezero zove se Ksoimilko u svom
gornjemdelu: Cvetna bašta, zato što se u njegovoj blizini nalazi
uzgajalište
8/20/2019 Gary Jennings - Astek
37
biljaka vrednih za sve zemlje u okolini. U svom gornjem delu to
jezero se zove alko, po narodu alka koji ivi na njegovoj ivici.
Najsevernije jezero, iako je i ono jedinstvena vodena
površina, takoe je podeljeno. Ljudi koji ive na Cumpanku, Ostrvu
lobanja, svoj gornji deo zovu jezero
Cumpanko. Narod mog rodnog Ksaltokana, Ostrva poljskog miša,
svojdeo zove jezero Ksaltokan. Na neki nain, mogao bih ova jezera
da uporedim s našim
bogovima - našim nekadašnjim bogovima. uo sam da nam vi hrišani
zamerate na „gomilama" bogova i boginja koji vladaju svim stranama
prirode i ljudskog ponašanja. uo sam vas kako se bunite da nikako
ne moete da shvatite raspored i razumete kako funkcioniše naš
prenatrpani panteon. Meutim, ja sam brojao i uporeivao. Ne verujem
da smo oboavali toliko velikih i malih boanstava kao vi - Gospod
Bog, boji sin Isus, Sveti duh, Devica Marija - plus sva ona viša
bia koja nazivate anelima i apostolima i svecima, od kojih je svaki
zaštitnik samo po jedne strane vašeg sveta, vaših ivota,
vaše tonaltin, pa ak i svakog dana u kalendaru. Ja uistinu
verujem da smo mi priznavali manje boanstava, ali smo im davali
mnogo više zaduenja.
Za geografa, u dolini postoji samo jedno jezero. Za amdiju, koji
naporno vesla svoj acali , postoje tri velike vodene
površine, meusobno povezane. Za narode koji ive na ili oko jezera,
njih ima pet, sa pet razliitih imena. Isto tako, nijedan naš bog
ili boginja nisu imali samo jedno lice, jednu odgovornost,
jedno ime. Kao i naše jezero od tri jezera, svaki bog je mogao da
oliava trojstvo aspekata...
Mrštite se, uzvišeni fratri? Dobro, jedan bog je mogao da ima
dva aspekta, ili pet. Ili dvadeset.
U zavisnosti od doba godine: da li je suva ili kišna sezona, da li
su dani kratki ili dugaki, da li je vreme setve ili etve - i u
zavisnosti od okolnosti: da li je doba mira ili rata, obilje ili
glad, da li su vladari dobri ili okrutni - dunosti svakog pojedinog
boga su se razlikovale, kao i njegov odnos prema nama, pa prema
tome i nain na koji smo ga oboavali, slavili ili mu se rtvovali. Da
to razmotrimo s druge strane, naši ivoti,
etve i ratne pobede ili porazi mogli su da zavise od temperamenta i
promenljivog raspoloenja boga. Mogao je da bude, kao ova tri
jezera: gorak, sladak, ili potpuno nezainteresovan, kako mu se
prohtelo.
U meuvremenu, raspoloenje boga i sadašnje dogaaje u našem svetu,
razliiti sledbenici tog boga mogli su da shvataju na razliite
naine. Pobeda jedne vojske je poraz za drugu, zar ne? Tako su bog,
ili boginja, istovremeno mogli da se smatraju milosrdnim ili
nemilosrdnim, zahtevnim i dareljivim, dobrim i zlim. Ako pokušate
da shvatite sve neograniene mogue kombinacije tih okolnosti,
trebalo bi da razumete
razliite kvalitete koje smo mi videli u svakom bogu, razliite
oblike koje je svaki od njih uzimao, i još vei broj imena koja
smo svakom od njih
8/20/2019 Gary Jennings - Astek
38
davali - oboavani, poštovani, zahvalni, zastrašujui. Ali, neu
da duim o ovome. Da se vratim s mistinog na fiziko.
Govoriu o stvarima koje se mogu dokazati pomou pet ula koja imaju i
divlje ivotinje.
Ostrvo Ksaltokan je zaista ogromno, skoro itavo od samih stena,
dosta udaljeno od kopna u slanom i crvenom jezeru. Da nije tri
prirodna izvora svee vode koji ubore iz stena, ovo ostrvo nikada ne
bi bilo nastanjeno, ali je u moje vreme na njemu ivelo moda dve
hiljade ljudi, u dvadesetak sela. A i kamen nam je bio od pomoi,
više nego samo na jedan nain, jer je to bio
tenekstetl krenjak, vredna roba. U svom prirodnom
stanju, ova vrsta krenjaka je prilino mekana i lako se iskopava, ak
i našim grubim alatom od drveta, kamena, mekanog bakra i krhkog
opsidijana,14 koji je toliko zaostaliji u odnosu na vaše gvoe
i elik. Moj otac je bio izvrstan kopa, jedan od nekolicine njih
koji su obuavali manje iskusne radnike. Seam se da me je jednom
prilikom poveo u svoj kamenolom da me obui za svoj zanat.
- Ti to ne vidiš - rekao mi je - ali ovde, i ovde - proteu se
prirodne raspukline i ile ove naslage kamena. Iako su nevidljive za
neobueno oko, nauieš da ih otkriješ.
To se nikada nije dogodilo, ali on nije prestao da se nada.
Posmatrao sam ga dok je obeleavao površinu kamena par iima
crnog oksitla. Došli su ostali radnici - bili su beli od znoja i
prašine - da ukucaju drvene klinove u siušne pukotine koje je on
obeleio. A zatim su preko klinova nalili vodu. Otišli smo kui i
prošlo je nekoliko dana, tokom kojih su radnici dobro kvasili
klinove kako bi nabubrili i stvarali sve vei pritisak unutar
kamena. Onda smo moj otac i ja ponovo otišli u kamenolom. Stali smo
na ivicu i pogledali dole. Otac je rekao:
- Gledaj sad. Kamen kao da je ekao da on doe i da dozvolu, jer je
iznenada i
kao svojom voljom, površina ispustila parajui zvuk i raspukla se.
Jedan
deo se survao u ogromnim kockastim komadima, a drugi se odlamao u
ravnim etvrtastim ploama, i sve je to nedirnuto završilo u mreama
od konopca koje su bile raširene da ih zadre pre nego što se
razbiju o dno kamenoloma. Sišli smo, pa ih je moj otac zadovoljno
pregledao.
- Uz samo malo obrade sekiricom - rekao je - malo poliranja
mešavinom opsidijana u prahu i vode, ovo e... - pokazao je prema
kockama od krenjaka - biti savršeni blokovi za zidanje, a ovo e -
ploe velike kao pod naše kue i debele kao moja ruka - biti ploe za
oblaganje.
Dotakao sam površinu jednog od blokova koji mi je dopirao dostruka.
Bio je mekan i praškast.
8/20/2019 Gary Jennings - Astek
39
- O, kada se otkinu od svog matinog kamena oni su suviše mekani za
bilo kakvo korišenje - rekao je moj otac. Povukao je noktom preko
bloka i u njemu je ostala duboka ogrebotina. - Kada su neko vreme
izloeni vazduhu stvrdnu se, postanu tvrdi i dugotrajni kao granit.
Ali naš
kamen, dok je još mekan i lako se obrauje, moe da se kleše bilo
kojimtvrdim kamenom, ili moe da se see testerom od opsidijana.
Krenjak sa našeg ostrva uglavnom je prebacivan na kopno, ili
u
prestonicu, gde je korišen za zidove i podove zgrada, kao i za
tavanice. Ali, s obzirom da je sve kamen bio lak za obradu, u
kamenolomima je radilo i mnogo vajara. Ti umetnici su birali
najkvalitetnije komade i, dok su još mekani, od njih pravili
skulpture naših bogova, vladara i drugih heroja. Najsavršenije
komade krenjaka klesali su u reljefne nadvratnike i frizove, kojima
su se ukrašavali hramovi i palate. Pored toga, koristei otpatke
kamenja, umetnici su klesali male skulpture bogova za domainstva,
koje su sve porodice oboavale. Mi smo u kui imali male figure
Tonatijua i naravno Tlaloka, boginje kukuruza ikomekoatl i boginje
ognjišta antiko. Moja sestra Cici je ak imala i svoju sopstvenu
figurinu Ksoikuecal, boginje ljubavi i cvea, kojoj su se sve
devojice molile za dobrog i odanog mua.
Kameni opiljci i ostali otpaci iz kamenoloma palili su se u peima
koja sam ve pominjao, iz kojih je izlazio krenjaki prah, još
jedna vredna roba. On je bio neophodan za masu koja se koristila da
se blokovi zacementiraju. On se takoe koristi i kao gips za
malterisanje i pokrivanje zgrada sagraenih od jeftinijeg
materijala. Pomešan s vodom, kre se koristi za ljuštenje zrna
kukuruza koje naše ene melju za tlakskatlin tortilje i drugu hranu.
Neke ene su kre koristile i kao šminku. Njime su svoju smeu
kosu bojile u neprirodno utu nijansu, kao što ine i neke vaše
ene.
Naravno da bogovi nisu ništa davali apsolutno besplatno, pa su s
vremena na vreme od nas traili danak za bogatstvo krenjaka koji
smo
iskopavali na Ksaltokanu. Zadesio sam se jednog dana u oevom
kamenolomu kada su odluili da uzmu simbolinu rtvu.
Nekolicina nosaa vukla je ogroman komad novoiseenog kamena uz
dugaak uspon, nalik na zakrivljenu školjku, koja se kao spirala
uvijala od podnoja ka vrhu. To su radili istom snagom mišia, dok je
pored toga svaki od njih na elu nosio i traku povezanu sa mreom od
konopca pomou koje su vukli kameni blok. Negde visoko na toj
uzbrdici, blok je skliznuo suviše blizu ivice, ili se nagnuo zbog
neke neravnine na podlozi. Šta god da je bio razlog, polako i
neumoljivo
poeo je da pada sa strane. Bilo je mnogo vike, i da nosai nisu
istogtrenutka strgli trake s glava, pali bi preko ivice zajedno s
blokom. Ali
8/20/2019 Gary Jennings - Astek
40
jedan ovek, koji se našao duboko u buci kamenoloma, nije uo
te uzvike. Blok je pao na njega i jednom ivicom, nalik na kamenu
sekiricu, prepolovio ga u predelu struka.
Blok krenjaka se toliko snano zabio u dno kamenoloma da je
ostao da stoji tako, balansirajui na svojoj uglastoj ivici. Moj
otac je saostalima pourio na mesto dogaaja, gde su bez napora
uspeli da obore blok na stranu. Na svoje iznenaenje, videli su da
je rtva bogova još iva, pa ak i svesna.
Neprimeen u uzbuenju, prišao sam i video tog oveka, koji je sada
bio iz dva dela. Od struka nagore, njegovo golo i oznojeno telo
bilo je netaknuto i bez ikakvih rana. Ali je njegov struk bio
prignjeen tako ravno da mu je torzo sada liio na neku sekiricu ili
dleto. Kamen ga je istovremeno presekao - kou, meso, creva, kimu -
i uredno zatvorio ranu, tako da nije bilo ni kapi krvi. Liio je na
krpenu lutku preseenu na pola, pa onda ušivenu. Njegov donji deo,
na kojem je još stajala pregaa, leao je odvojen od njega, savršeno
pritisnut i bez krvi - iako su se noge lagano trzale, i obilno je
urinirao i vršio veliku nudu.
Ta ogromna povreda mora da je toliko umrtvila sve preseene nerve da
ovek nije oseao nikakav bol. Podigao je glavu i u udu gledao svoje
dve polovine. Da ne bi gledao taj prizor, ostali su ga brzo i
paljivo preneli - njegov gornji deo - malo dalje, i naslonili ga na
zid kamenoloma. Savijao je ruke, otvarao i zatvarao šake, probao da
okree glavu, i sa zaprepašenjem rekao:
- Još mogu da se pomeram i govorim. Vidim sve vas, moje drugove.
Mogu da posegnem rukom i dodirnem i osetim vas. ujem udaranje
alata. Oseam gorki miris krea. Još sam iv. Ovo je zaista udesna
stvar.
- Jeste - rekao je moj otac grubo. - Ali to nee dugo trajati,
Ksikama. Nema svrhe ni da zovemo lekara. Bie ti potreban sveštenik.
Kog boga, Ksikama?
ovek je na trenutak razmislio. - Uskoro u moi da pozdravim sve
bogove, kad ne budem mogao da radim ništa drugo. Ali, dok još
mogu
da govorim, najbolje bi bilo da razgovaram sa Gutaicom Prljavštine.
Tako je poslat znak na vrh kamenoloma, a odatle je
trka pourio
da dovede sveštenika boginje Tlasolteotl, ili Gutaice Prljavštine.
Bez obzira na njeno neprivlano ime, ona je bila veoma milostiva
boginja. Njoj su ljudi na samrti ispovedali sve svoje grehe i
nedela - a esto i ljudi koji ne umiru, kada su se oseali posebno
uznemireni ili tuni zbog neega što su uinili - tako da bi
Tlasolteotl progutala njihove grehe, pa bi ti gresi nestali kao da
nikada nisu ni uinjeni. Tako oni nisu dalje pratili oveka, da mu
ine štetu ili mue njegovo pamenje u zagrobnom svetu
u koji ide.Dok ,smo ekali sveštenika, Ksikama je skretao pogled sa
sebe, na
8/20/2019 Gary Jennings - Astek
41
mesto gde se inilo da je njegovo telo zaglavljeno u udubljenju na
kamenoj površini, i mirno, skoro veselo, razgovarao s mojim ocem.
Ostavljao mu je poruke koje treba da prenese njegovim roditeljima,
njegovoj udovici i siroiima, i predloio kako da podele ono
malo
njegove imovine, glasno razmišljajui šta e njegova porodica da
radikad ne bude njega da ih izdrava. - Ne mui se oko toga - rekao
je moj otac. - Tvoja tonali je da te
bogovi uzimaju za blagostanje koje daju nama koji ostajemo. Kao
zahvalnost za to što si rtvovao sebe, mi i namesnik emo dobro
nagraditi tvoju udovicu.
- To znai da e imati prilino nasledstvo - rekao je Ksikama s
olakšanjem. - A još je mlada i lepa ena. Molim te, Klimau Glave,
nagovori je da se ponovo uda.
- Uiniu to. Imaš li još neku elju? - Ne - rekao je Ksikama.
Pogledao je oko sebe i nasmešio se. -
Nisam nikada pomislio da u aliti što poslednji put gledam ovaj
uasni kamenolom. Znaš li, Klimau Glave, da ak i ovaj rudnik kamena
sada izgleda lepo i primamljivo? Beli oblaci gore, pa onda plavo
nebo, beli kamen ovde... kao da su oblaci i ispod i iznad plavog.
Mada bih voleo da vidim zeleno drvee izvan kamenoloma...
- I hoeš - obeao mu je moj otac - ali kad završiš sa sveštenikom.
Bolje da ne rizikujemo da te pomeramo pre nego što on doe.
Stigao je sveštenik, u potpuno crnoj lepršavoj odori, crne kose sa
usirenom krvlju i aavog, nikad neumivenog lica. On je bio jedina
crnina i mrak koji je kvario jasno plavetnilo i belinu koje je
Ksikama toliko alio što ostavlja. Svi su se udaljili da ih ostave
nasamo. (Moj otac me je primetio meu njima i ljutito mi naredio da
odem. To nije bio prizor za deaka.) Dok je Ksikama bio zauzet sa
sveštenikom, etvorica ljudi uzela su njegov smrdljivi donji deo
koji se još trzao i ponela ga na vrh kamenoloma. Jedan od njih je
usput povratio.
Ksikama oigledno nije vodio neki naroito nestašan ivot. Nije mu
bilo potrebno mnogo vremena da Gutaici Prljavštine ispovedi sve
ono
što je alio što je uradio, ili je ostavio neobavljeno. Kad ga je
sveštenik oslobodio greha u boginjino ime, izgovorio ritualne rei i
napravio sve ritualne pokrete, ustao je. Druga etvorica ljudi
paljivo su podigla još ivi deo Ksikame i ponela ga, što su bre
mogla a da ga ne povrede, uzbrdo prema vrhu kamenoloma.
Nadali su se da e ostati iv dovoljno dugo da stigne do svog sela i
pozdravi se s porodicom, i iskae poast bogovima koje je najviše
poštovao. Ali, negde na polovini spiralnog uspona, njegovo
pritisnuto telo poelo je da se otvara, da ispušta krv, doruak i
razliite druge
tenosti. Prestao je da govori i diše, sklopio je oi i nikada više
nije videozeleno drvee.
8/20/2019 Gary Jennings - Astek
42
Jedan deo krenjaka sa Ksaltokana odavno je upotrebljen za
gradnju ikpak tlamanakali i teokatlina na našem
ostrvu - ili, kao što ih vi
nazivate, naših piramida i nekoliko hramova. Deo iskopanog
kamenauvek je bio odvajan za takse koje smo plaali dravnoj
blagajni, kao i za godišnji danak poštovanom govorniku i njegovom
Govornikom savetu. (Uej-Tlatoani Motekuzoma umro je kada sam imao
tri godine, i te je godine krunu i presto nasledio njegov sin,
Aksajakatl, Vodeno Lice.) Drugi deo kamena je bio rezervisan u
korist našeg tekutli, ili namesnika, drugih plemia, i za
potrebe ostrva: pravljenje kanua za prevoz vodom, za kupovinu
robova koji su radili prljavije poslove, za plate kopaa, i tome
slino. Ali, ipak nam je ostajalo dosta mineralnog proizvoda za
izvoz i razmenu.
Na taj nain je Ksaltokan dobijao uvoznu trgovaku robu i novac, koji
je naš tekutli delio svojim podanicima, prema njihovom
poloaju i zaslugama. Pored toga, dozvoljavao je svim ljudima na
ostrvu - osim, naravno, robovima i drugim niim klasama - da podiu
sebi kue od raspoloivog krenjaka. Zbog toga se Ksaltokan razlikovao
od veine drugih zajednica na ovim ostrvima, gde su kue uglavnom
graene od sušenog blata, drveta ili trske, gde je veliki broj
porodica bio smešten u jednu veliku zajedniku zgradu za
stanovanje, ili gde su ljudi ak iveli i po peinama u brdima. Iako
je moja porodina kua imala samo tri sobe, bila je ak poploana
glatkim belim tablama krenjaka. Nije bilo mnogo palata u Jedinom
svetu koje bi se mogle pohvaliti da su sagraene od boljeg
materijala. To što smo kamen koristili za gradnju, takoe je znailo
da nismo ogolili svoje ostrvo od drvea, kao što je to bio sluaj u
mnogim naseljenim mestima u dolini.
U moje vreme, namesnik je bio Tlaukuekolcin, gospodar Crvena
aplja - ovek iji su daleki preci bili meu prvim Meksika
doseljenicima na ostrvo, i ovek koji je pripadao najvišem plemstvu.
Kao što je bio obiaj u veini krajeva i zajednica, to mu je
garantovalo doivotni poloaj
našeg tekutlija, kao predstavnika Govornikog saveta na ijem
elu je poštovani govornik, kao i poloaj vladara ostrva, njegovih
kamenoloma, njegovog jezera i svih njegovih stanovnika - osim, u
izvesnoj meri, sveštenika, koji su insistirali da vernost duguju
samo bogovima.
Nisu sve zajednice imale sree sa svojim namesnikom kao naš
Ksaltokan. Od pripadnika plemstva se oekivalo da ive u skladu sa
svojim poloajem - to jest, da budu uzvišeni - ali to nisu bili
svi. I nijedan pili koji je roen kao plemi nije
mogao da bude degradiran u niu klasu, ma koliko se nisko ponašao.
(Meutim, u sluaju da njegovi pipiltin
plemii njegovo ponašanje smatraju neoprostivim, mogli su da ga
smenesa poloaja, pa ak i ubiju.) Mogu da napomenem da, iako je
veina
8/20/2019 Gary Jennings - Astek
43
plemstva to postajala roenjem, nije bilo nemogue da obian graanin
bude uzdignut u tu višu klasu.
Seam se dvojice ljudi sa Ksaltokana koje su iz
klase macehualtina proizveli u pipiltine i dali im znaajne
prihode do kraja ivota. Kolotik-
Mictli, jedan stari ratnik, zasluio je svoje ime, Besan Planinski
Lav, takošto je izvršio neki ratni poduhvat u nekom odavno
zaboravljenom ratu protiv nekog starog neprijatelja. To ga je
koštalo takvih oiljaka da ga je bilo grozno gledati, ali mu je
donelo zavidan -cin nastavak na ime: Mictcin, gospodar Planinski
Lav. Drugi ovek je bio Kuali-Amejatl, ili Dobra Fontana, dobroudni
mladi arhitekta, koji nije uinio ništa znaajnije, ve je samo
sagradio neke bašte u palati našeg namesnika. Ali, Amejatl je
bio lep koliko je Mictcin bio odvratan, pa je tako radei u palati
osvojio srce devojke po imenu Kap Rose, koja je sluajno bila
namesnikova erka. Kada se oenio njom, postao je Amejacin,
gospodar Fontana.
Pokušavam da objasnim da je naš gospodar Crvena aplja bio prijatan
i plemenit, ali je iznad svega bio pravedan ovek. Kada je njegovoj
erki, Kapi Rose, dosadio njen mu niskog roda, gospodar
Fontana, i kad je uhvaena u inu preljube s jednim pravim
pilijem, Crvena aplja je naredio da i ona i taj muškarac budu
ubijeni. Mnogi plemii su ga molili da mladoj eni poštedi ivot i da
bude proterana sa ostrva. ak se i njen mu zakleo da svojoj eni
oprašta preljubu i da e se on i Kap Rose preseliti u neku daleku
zemlju. Ali, namesnik se nije dao pokolebati, iako smo svi znali da
mnogo voli svoju erku.
- Bio bih nepravedan kada bih za svoju erku izbegao zakon koji se
primenjuje na moje podanike - izjavio je. A gospodaru Fontani je
rekao: - Ljudi e jednoga dana govoriti da si mojoj erki oprostio
zbog poslušnosti meni, a ne svojom voljom. - Naredio je da sve
ostale ene i devojke sa Ksaltokana dou u njegovu palatu i
prisustvuju izvršenju smrtne kazne nad Kapi Rose. - Posebno sve