Fire and brimstone - Godine lutanja 2015 -print-.pdf

Jason Morrall – Fire and brimstone -

Vladimir Salijević – Godine lutanja - 1

____________________________________________________________________


Edition 1.0. 2015, prerelease

All rights reserved

Copyright claim

Complete content, including graphics, text and other materials, is under the

protection of the current Law on Copyright and Related Rights. In case you want to

publish some of the content regardless of which media (electronic, print or Internet

media), it is required to provide written permission of the author prior to publishing.

Unauthorized use is considered to be an infringement of copyright of the author and

may result in the initiation of litigation. Some content may be copied or used with a

highlight that prominently state in an appropriate form, that information is taken

from the book "Fire and brimstone" by Vladimir Salijević alias Jason Morrall.

____________________________________________________________________

Vladimir Salijević - Godine lutanja -

Verzija 1.0. 2015, predizdanje

Sva prava autora zadržana

Autorska prava

Kompletan autorski sadržaj, koji uključuje grafičke, tekstualne i ostale materijale, nalazi se pod zaštitom važećeg Zakona o autorskom i srodnim pravima. U slučaju da želite da objavite neki od sadržaja bez obzira o kojem se mediju radi (elektronski, štampani, ili Internet medij), obavezno je obezbediti prethodno pisano odobrenje autora. Neovlašćeno korišćenje smatra se povredom autorskih prava autora i za posljedicu može imati pokretanje sudskog spora. Pojedine sadržaje moguće je prenositi pod uslovom vidnog navođenja , u adekvatnom obliku, da je sadržaj preuzet iz knjige “Godine lutanja” autora Salijević Vladimira.





Za sve one koji su vjerovali u mene sve ove godine...

For all those who kept faith in me all these years...





Jason Morrall -Fire and brimstone-





Vladimir Salijević -Godine lutanja-





NAPOMENA:

Sadržaj knjige “Fire and brimstone”/”Godine lutanja” je izrazito

grafičke prirode te nije primjeren osobama mlađim od 18 godina.

Svaka sličnost sa stvarnim osobama i događajima je slučajna i

nenamjerna. Sadržaj knjige ne mora oslikavati stavove, poglede,

iskustva, postupke, razmišljanja, opredjeljenja i religijska određenja

autora. Pjesničke slike i sintezija su plod čiste fikcije i umjetničke

kreativnosti s ciljem propagiranja štetnosti poroka.

Čitanje sadržaja je na ličnu odgovornost čitaoca, te autor ne snosi

nikakvu odgovornost za povredu ličnih stavova, pogleda,

razmišljanja, opredjeljenja i religijskih određenja čitaoca.





NOTE:

The content of the book "Fire and brimstone" / "Godine lutanja"

is extremely graphic and explicit in nature and is the subject of

PARENTAL ADVISORY.

Any resemblance to actual persons or events is purely coincidental

and unintentional. The content of the book does not have to reflect

the attitudes, perspectives, experiences, actions, thoughts,

preferences and religious beliefs of the author. Poetic images and

synthesia are the result of pure fiction and artistic creativity with

the aim of promoting human values and consequences of personal

actions.

Reading the contents of the book is at personal responsibility of the

reader, and the author does not assume any responsibility for the

violation of readers personal attitudes, views, opinions, preferences,

and religious beliefs.





-Još jedan početak…- Početi je najteže. Prvi korak, ma koliko preuveličan bio, možda čak i besmislen, težak je. Cipele života se jednostavno zalijepe za vreli asfalt. Ali eto, počeo sam. U trenucima kad ostaneš sam, desi se nešto. Nekako, normalan čovjek prestane biti imun na pjesme, trenutak postane vječnost, a samoća raširi krila. Sat se ubrza… U tim trenucima, pustim muziku, neki lagani r’n’r, zapalim cigaru i poželim da pišem. Sinhronija alkohola i duhana, papira, muzike i duše počne. Svaki takt pjesme, neminovno, unosi novo raspoloženje. Nije dovoljno biti lud. Ponekad u to ludilo treba uvesti red, i sve to pretočiti na papir. I u samoći, i u oluji osjećanja i sjećanja. To mi teško ide. Počnem da pišem kratke i glupe rečenice. Ali eto, počeo sam. Nadam se da ovaj put neću napraviti istu grešku, obrisati napisano. Upravo sad, kad mi je inspiracija najpotrebnija, srce postaje kao topovsko đule…samo što prsa nisu top, pa da ga ispalim u pravcu tebe, kao Ahab. Više i ne znam šta hoću. Ipak znam… Trenutno bih najviše želio pisaću mašinu, i gomilu papira. Pisanje nečega, što bi se trebalo zvati knjiga, gubi svaki smisao i inspirativnost pred LCD ekranom i tastaturom. Traka za tintu ima dušu i poetski smisao. Sitni mehanizmi koji odolijevaju vremenu, a koji se kao podmazani mali borci pokreću na sigurni udarac prstom, prenoseći na papir tintu i emociju, ono nešto - neku suštinu piščeva zivota, ipak vrijede puno više. Zajebava me ‘space’ tipka. Ova knjiga nastaje u jesen 2013. godine, u mračnoj sobi sa jako dobrim zvučnicima, skopčanim u jako čudnu kombinaciju. U sobi sa velikim vratima za terasu, terasu sa magičnim pogledom na planinu Trebević. Ima i pomalo prašine. Ne smeta mi. Tu je i velika šolja za kafu, davno popijena… Tako sam sam. Ovo ne ide. Osjećat ću se oslobođeno, priznavši da je mojoj lijenoj, melanholičnoj duši lakše pisati poeme. Idemo, avantura počinje…





-Amethyst-

When purple moon touches the frozen stone

When a wild goat jumpes above the clouds at the sea horizon

When the barking dog's echo wakes up the ethernal sleeping titans

When earth's mantle hits the hero's chest

When the birds fly to the unexistant north

When the Ursa major outstand the Ursa minor

When stoned sulphur flow through the lavender rivers

When the oceans turn inside out

When you pull your arms out of your skin

And you hug yourself to heat up

When the Stella polaris gets down on your palm

When the distant scream becomes your future

When the glow in the eyes becomes ethernal glow

When the magnetism gets the fallen leaves back to life

When the indigo paper draws the most amazing art

When the whirling roads get stretched like metal strings

When the rivers create the waterfall triangles

When the lakes become the eye of those triangles

When the all seeing amethyst

Shine up the horizon of existence and essence

I will publish my acts

Release the burden of life

I will leave the ethernal shadow

And with all my power

Streinghten my ascendance



-Ametist-

Kada ljubičasti mjesec dotakne zaleđeni kamen, Kada divokoza preskoči oblake na pučini,

Kada pseći lavež odjekom probudi usnule divove, Kada zemaljski oganj udari u ciglene zidove,

Kada ptice polete prema nepostojećem sjeveru, Kada Veliki medvjed prestigne Malog medvjeda,

Kada okamenjeni gips i sumpor poteku rijekama lavande, Kada se okeani izvrnu iznutra ka vani,

Kada izvučeš ruke iz kože kao iz rukava, Pa obgrliš sebe da se ugriješ,

Kada ti zvijezda Sjevernjača sleti na dlan, Kada vrisak u daljini bude budućnost, Kada sjaj u očima bude sjaj u beskraju, Kada magnetizam privuče opalo lišće,

Kada indigo papir preslika najljepše crteže, Kada tetovaže prohodaju po koži,

Kada se vijugavi putevi zategnu k'o strune, Kada rijeke formiraju prelivne trokutove,

Kada jezera budu centri trokutova, Kao svevideći ametist,

Zasijaću obzorjem postojanja, Ozvaničiću učinjeno,

Oslobodiću breme bistvovanja, Izaći ću iz sjene, da svom svojom snagom

Ojačam svoju vlast.



-Kasno ljeto-

Gledam nebo, Gledam oblake kako izmiču iza horizonta,

Kako odlaze u neke bolje predjele, Nekim boljim ljudima,

U neka sretnija vremena. I sunce je tu negdje, tu da čisto doda tračak

Narandžaste boje, Da prelomi moment.

Tu je i vjetar. U daljini gledam dvije ptice,

A te ptice kao da mi govore da treba živjeti u dvoje, Ne sam…samcat.

Uskovitlali vazduh već nosi pokoji

Žuti list, Nosi ga od kamena do kamena,

Od šahta do šahta, Ali nikako da ode u neke bolje predjele,

Nekim boljim ljudima, U neka sretnija vremena.

List nije oblak.

Ni ja nisam oblak, ni ja ne putujem, u neke bolje predjele,

Nekim boljim ljudima, U neka sretnija vremena,

U neke nove noći, U neka nova dešavanja, U neku novu muziku.



-Tin and lead memories-

Love is like war

It birngs hunger, drouth, missing.

I fight for us, even dough

Every passing day – less and less.

Slowly, I pull back my soldiers

From the battlefield of our destiny and future

-

The expanses, sacred for me,

Forbidden to others, and for you insufficient...

Victims are futile,

Battles - won or lost,

It does not matter anymore.

-

Slowly, forks on the road of my life

Brings me new people, new chances,

And they can and will replace

You on the throne.

I am still here,

Only for inspiration,

Inetrion holds me still,

And the memory of love,

And the astral projections of our

magical moments

...

The futile hope of their resurrection.

I won't lift the white flag, still,

I hold it in my left hand

-

And my right hand...

Finger is on the trigger.

I can smell the gun powder,

Lead solider has fallen.



-Olovna sjećanja-

Ljubav je kao rat, Donosi glad, žeđ, nedostajanje.

Borim se za nas,do duše, Svaki dan sve manje i slabije. Polako povlačim svoje vojnike

sa teritorije naše zajedničke sudbine. Ta prostranstva su mi sveta,

Drugim zabranjena, a tebi nedovoljna. Žrtve su uzaludne,

Bitke – dobijene ili izgubljene Više nije ni bitno.

Već polako, raskršća na životnom putu mi donose nove ljude,

a oni mogu, i hoće da te zamjene na tronu.

Drži me samo inercija, I sjećanja na naše trenutke,

Naše magične sate …

i nada da bi mogli da se ponove.

Ne dižem bijelu zastavu, Držim je u lijevoj ruci.

U desnoj… prst je na obaraču.

Osjećam miris baruta. Olovni vojnik je pao.



-Broadway-

That night I was your star,

I shined on the Broadway of your sheets.

I shined in your eyes

And we loved,

We loved each other,

We shared our bodies.

Oh, those summer nights,

That music, the passion...

No one, never, and nowhere

Experienced it before.

Sweet like candy,

Night in July,

Hot air,

And the cricket's song,

Movements of the planets,

That's what we were...

Forever wild.

We shined stronger than

the lights of metropolis,

With your mesmerism,

My energy,

Our sinergy and rock 'n' roll.

My star dust got in your eyes,

For it forced the tear come out...

Slowly you lost the glow in your eyes,

You lost the glympse of the

Young girl that fell in love.

Where are you now?

If only I could ask you,

Who walks the Broadway sidewalks...



-Ulica Broadway-

Tu noć sam bio tvoja zvijezda, Zasjao sam na Broadway-u tvoje postelje.

Zasjao sam ti u očima, Voljeli smo se.

Ta noćna ludovanja, Ta muzika, ta strast…

Niko, nikad je nije doživio, Osjetio.

Slatki vazduh julske noći, Kretanja planeta…

To smo bili mi, Vječno divlji.

Zasjali smo jače od svjetala metropole.

Tvoj mezmerizam, Moja energija,

Naša sinergija i rock and roll. Smetala ti je moja zvjezdana prašina,

Zbog nje si suzu pustila. Smetao ti je

moj ego, moja melanholija. Izgubio se sjaj u očima

I tvoja vjera u moje poroke. Izgubio se pogled zaljubljene djevojčice.

Gdje si sad? Htio bih da te pitam,

Ko šeta ulicom Broadway?



-Ethernaly thankful-

So the days gone by,

And I was afraid of fading,

Afraid of the fact that I haven't dreamt of you,

For quite long now...

I was afraid that only

Small material things is all I have left

Of your existence,

Of your deeds, warm look in the eyes,

Compassionate voice,

Of your motherly embrace.

Oh, I miss You,

My essence and existence,

My blood,

My childhood gone by...

I miss the summers,

I miss the late night talks,

Talks about the days when you were strong,

Not only with your heart,

But with your broken down body too.

The damned years have broken you, mercilessly...

The tough life has crucified you,

It has drawn lines on your face, wrinkled it.

It wasn't fair...

Now, if I could tell you, of all my days gone by,

And all my encounters since you have gone far

-

I fullfilled all my childish dreams,

And if only you were here, I know you would be proud...

Today I'm writing this,

In hope that you can see me,

That you are following me

Through this life of acids,

That you're the one

Who send's me those signs along the road...



Today,

On this summerfull January day,

I project your existence,

As I look up to the skies.

The tear has dropped on the paper,

Don't mind me...

In the moments of sorrow,

I light up the candles,

So they could guide you,

And fill your traverse with light.

I know you can hear me,

And in the distance, with the desert wind in my eyes,

A bit astray,

I offer you my hands...

Ethernaly thankful...

Written in “Kredenac”, at the bar,

11.01.2014



-Vječno zahvalan-

Prošlo je toliko vremena. Bojao sam se zaborava,

Činjenice da te nisam dugo sanjao, Da su ostale samo male stvari,

Materijalne sitnice Koje su me podsjećale na tvoje postojanje,

Na tvoja djela, mili pogled, Smirujući glas, topao zagrljaj. Fališ mi, majko moje majke,

Moja krvi, Moje dobro djetinjstvo… Fale mi ljetni raspusti,

Priče do rane zore, Priče o danima kad si bila jača,

Kad si bila jaka i tijelom, Ne samo duhom.

Godine su te pregazile, neumoljivo…

Život te nije mazio, Urezao je bore na tvom licu.

Želim ti reći šta sam sve postigao Od kad te nema,

Želim ti reći da sam ostvario svaki dječački san, I da si tu – bila bi ponosna, znam…

Ovo ti pišem,

U nadi da me vidiš, Da me pratiš kroz ovaj surovi život,

Da si ti ta –

koja mi i dalje šalje sudbinske putokaze,

kao što si to radila za svog života.



Danas, ovog sunčanog januarskog dana, Sasvim slučajno, neočekivano,

Sretoh staricu poput tebe, Iste sudbine,

Dogorjelog kandila života, Okružena porodicom koja je voli,

I nada se čudu -

Isto kao što smo te mi voljeli, I molili nebo da se desi čudo,

Da ostaneš u našem postojanju.

Suza razmazuje tintu.

U trenucima tuge, palim ti svijeće, Da te nebom vode,

I osvjetle put.

Znam da ovo čuješ, I u daljini, kroz sivi pješčani vjetar,

Sa suzom u oku, Pomalo zalutao, Pružam ti ruke...

Vječno zahvalan…

U “Kredencu”, za šankom, 11.01.2014.



-Smaragd, eyes, fragnance-

I remember the first time I saw you

I was afraid of lust, of luxury of losing you

Afraid of sharing you with others

Even though you were never mine

You were the center of my multiverse

Some confluence of a perfect woman

And a soul

All but lost in pain,

You were like me...

Day by day, didn't even count them

Our eyes encountered each other

And the summer flame got so egnited

Now I can see, it was never enough

Never enough to stop all the evil demons

That have flown on our back

And we were weak, too young to carry

The luxurious luggage of a real love

That I childishly created for you

Out of nowhere, in hopes that

One day you will give it back unbroken

That summer, there was some wild whirl energy

Inside of me

Without warning, I was in the spring of my life

First breaths taken, first erotic joys, love

As I had a friend by my side

You were my all, love in every moment

Aware, in the night without moonlight

Just like this one

As I wonder trough the dark fronteers

Looking for your smaragd eyes



I say I'm still alive, I do whatever I want

Keep enjoying the sins and faith

The merciless role of the writer of this book,

As I tend to jump out of this page

In front of you, like a summoned ghost

I enjoy the fall of my life, in the April month

I want to believe that you read this often

For it is written for you, who else...

Your fragnance was never wrong...

And for the end,

I may open up my soul,

The coffee doesn't taste like chocolate anymore

The water won't kill my thirst,

Only the tear is equaly salty like then.

I am a bit lost,

And still I live for the morning when

I will melt and cry in your embrace,

For bad or for good,

It doesn't matter anymore,

As long as you're here...



-Pogled smaragdne obale-

Kasiopeja, Orion, Sirius,

Prvi nevini kontakt, Bol do beskraja, užitak.

Ljubavni pucanj u vazduh, Nebeska projekcija.

Bogovi istoka te prate, korakom dugim. Sjajem celofana zelene boje,

Pogled ti sija, morske obale tvoje. Kao Rumi - pišem ti pjesme, jer linija je tanka.

Plavi stručak hortenzija, Staro vino i večera,

Kad ostarimo, Pa dušama ljubav vodimo.

Dama u zelenom, budi mi noćas, Crvene krvi, mirišeš na grijeh. Crni oblak, duhovi i katran,

Sat koji suludo otkucava, Jer nema koga da budi, Kao što ja tebe nemam,

A pišem ti pjesmu, O sazvježđima maštam.

A mogla si biti Dragi kamen u najbistrijem potoku,

Prvi let mladog ptića, Prvi korak i vanilija.

Mogla si cvati, k'o što nikad nećeš, Smaragdno moje,

Izgubljeni snu.



-Indigo-

Born different, misunderstood

I shine with an indigo aura

I want to know the life,

The biology of our prologue

Willing to swim the seas of revalation

As stranger, never chosing the moment

Gone in the conflicts

Conflicts of knowledge

Conflicts of pain

The battles of love

Empathically, always feel the pain

Of the offender, of the foe

And, may I ask, do you feel my pain?

I ask myself

What wonders do lie ahead

On the seas, in those heads

Burning so bright, to the edge of melting,

melting of vacuum

And I ask myself

On these horizons, what do their eyes see?

What do their ears hear?

Can their souls feel love?

Or is it all lost in the nothingness...

Be a child once again,

Be an indigo child, for it is better that way,

Feel the pain,

Empathy is not at stake.

Be, live and create,

Because creation is the fundus of growing,

Be brighter, be strong,

Get older...

For years are time,

And time is an instant,

It will pass you,

Take you to oblivion.



-Indigo-

Rođen drugačiji, neshvaćen, Obasjan aurom indigo boje.

Želio svima da spoznaju smisao života, Želio da zaplove morima otkrića.

Ne birajući momenat, ulazio u sukobe, sukobe znanja, sukobe bola,

sukobe ljubavi. Osjećam bol protivnika, Da li on osjeća moju bol?

Pitam se, šta plovi tim glavama,

usijanim do granice topljenja, topljenja vacuum-a...

Pitam se, šta vide te oči, šta čuju te uši,

da li voli ta duša, izgubljena u beznađu...

Budi dijete,

obasjano indigo bojom,

Živi i stvaraj, jer stvaranje je smisao starenja.

A starimo svi, u to budi siguran,

iako dokaz dođe prekasno...



-Wings-

My wings, young feathers

Lift to the distant starry skies

Poisoned by pain, walked on by the truth

Insulted by the actions

Alone, misunderstood, and damned

I travel the voyage of revalation

Of myself

Voyage of joy, roads of insults,

Prejudice and vanity.

I want to love you,

But they forbid it,

I want to bark,

They got my muzzle bondaged,

Keep on breaking my wings,

Like they were scorpions.

Other souls wanted to fly too,

Dreamt, desired freshness

Sun, halo and pain...

Only now, their guts are in the mud,

Being eaten by the worms,

Ants and bugs,

Flies lay eggs on them.

And yes, they coud have flown,

They could have been loved,

They could have conquered the sky heights,

Away from the city,

Away from the little people,

Above the rain and smog.

So, if you love, and want to be loved,

Streinghten up your wings with gold,

Take the sword in your hands,

And fight.

Don't ever be me.



-Krila-

Moja krila, mlado perje Lete u daljinu nebesku.

Otrovan bolom, zgažen istinom, Povrijeđen postupkom,

Sam, neshvacen i proklet. Zalutao...

Tumaram putevima spoznaje, Putevima sreće, putevima osude,

Izgubljen, gledam ka tebi. Hoću da volim, a ne daju mi,

Hoću da lajem, svezaše mi njušku. Krila mi lome,

Krila kojim bi samo sreću donio...

Htjeli su i drugi da lete, Htjeli su svježinu,

Sunce, ljubav i bol... Njihove trule iznutrice sada

Zgažene leže u blatu, jedu ih crvi, Muhe se kote na njima.

A mogli su da lete, Mogli su da vole,

Mogli su da odu u visine nebeske, Dalje od grada, Dalje od ljudi,

Daleko iznad kiše.

Zato, ako voliš, Ojačaj zlatom krila, Uzmi mač u ruke,

Bori se. Ne budi ja.



-Savršeni život-

Ponovo smo tu, srce preskače, Sunce sija, dječije radosti.

Rezervoar pun goriva, duše pune ljubavi, One krajnje, one naivne.

U okolini ne vidim probleme, Nema sumornih utvara,

Samo mi smo tu.

Luda noć je iza nas, Kao po komandi, dan počinje.

Magnetizam između nas okreće planetu, Emocije osvjetljavaju obzore,

Dah sudbine nas dodirom mazi. Poput sjaja na usnama, emocije se razliju,

Sve se zamuti, kao tad pred zoru. Ruka u ruci, srce kraj srca,

Prikriveni dodir, uhvaćeni pogled, Melodija ljubavi… Daljina nam prija,

Ali ovaj put daljina od okoline, Bjeg od publike,

Više nema međusobne daljine, Maskarada je gotova.

Osjećam se tako pomaknut, Mogao bih pojebati svijet,

Jer s tobom bih plesao u ritmu snage I basova.



-Jesus' cabriolet-

It is all just r'n'r

Having long hair

Being hunted

Loved

Being hated

Being sang about

Being idolised

Misunderstood

Cheated

Betrayed

Begiven

Begoten

Fucked up

Heavenly benign

They say...

Maybe all he said were lies

Maybe he even wasn't

Maybe he is flying a zeppelin somewhere now

Maybe he is building a concrete wall

Maybe he is having a dinner with the

Founding fathers

Maybe he will get the flu

Maybe he feels a hangover

Or maybe, he reads this...

When he comes to me

I will be ready

To forgive him

For giving people the freedom

And for people doing the sins



Maybe my language breaks someones mind

Maybe my sinful fingers don't deserve this fame

But still, you can read this

Like a seventh apostle

As a sister of mercy

As a theft from the monastry

Liar and a hustler

...as he drives his

Black cabrio oldtimer,

Wind in his hair,

And the r'n'r plays...



-Isusov kabriolet-

Sve je to r'n'r. Ima dugu kosu,

Progone ga, Neki ga vole, Neki ga mrze.

Idol je mnogim. Neshvaćen, Prevaren,

Izdan, Zajeban,

Onako vraški dobroćudan, Kažu...

Možda je pričao laži, Možda nije ni bio.

Možda i sad negdje leti cepelinom, Možda se bavi bauštelom,

Možda večera s očevima osnivačima. Možda je vanzemaljac,

Možda se prehladio, Možda je mamuran,

Možda ovo čita. Kada dođe, biću spreman,

Ovako grešan da mu oprostim, Što ponudi ljudima slobodu,

Što ljudi zlo učiniše. Možda moj jezik nekom kida mozak,

Možda moji grešni prsti ne zaslužuju ovo, Ali evo, ti čitaš,

Kao sedmi apostol, Kao milosrdna časna sestra, Kao prevarant iz manastira,

Lažov i kurvar. Neke se misli ne vide lako,

Možda znaš i kako, Kao sveti Petar, držiš ključ istine.

Gambit, žrtvujem pijune. Dok on voza crnog mustanga,

Vjetar mu mrsi kosu, Svira r'n'r.



-Ejaculation of the soul-

Frigid night, impotent pain

Music grooves the sound

And the neighbour's voice gets hissing

...they're fighting again.

And I'm not sorry...

Wind whistles trough the dry windows

Rotten by time and rain

New York is

Everything is

-

And the flow is good

Trough that rotten window, dirty glass

I can see the facade brick wall

Down beneath it

A big container

A cantina of vulgar whores and cats

The air smells like burning chocolate

The powder is on the table

Multiplied by 3

I did it again...

Stupid me, ultimately me, fucking damned

After all, I am OK, maybe never better

Or so I feel

Being drawn somewhere

Thirsty...

Facade bricks are slowly turning into the erythrocites

Movements can begin

World turns it self inside out



The snake eats it's own tail

And

Time has it's hickups

The heart is pulsating

I can see it next to me

Pulsating as I breathe

Breathe in

Breathe out

Breathe in

Breathe in

Fuck, I'm hyperventilating

Loosing my breath, I lost my lungs

And I'm hot

As the flame catches the curtains

Blur...

I can see myself lying on the bad The ethernal flame is all arround me

The sin is in my hand Fire in the flame

No wings and halos My soul flys to the heaven

It is time for dreams, I want to dream

As my carbonated body Is taken out under the white sheet...



-Duševna ejakulacija-

Frigidna noć, jalovi bol, Muzika gruva iz zvučnika,

A susjedov glas nadjačava...opet se tuku. Vjetar zviždi kroz proklete prozore, Satrule od vremena, i nevremena.

New York je. Sve mi je.

Flow je dobar. Kroz taj satruli prozor, prljavo staklo,

Vidim zid ukrašen starom fasadnom ciglom, Podno njega, veliki kontejner,

Restoran kurvi, vulgarnih uličnih mačaka. Vazduh smrdi na izgorenu čokoladu,

Po stolu je prah, pomnožen sa tri. Uradio sam glupost.

Glupost, onu konačnu, ultimativnu, jebeno prokletu... Mada, dobro mi je. Nikad se bolje nisam osjećao.

Hvata me polako. Žedan sam. Prozor postaje krvni sud,

Fasadne cigle postaju eritrociti. Kretanje počinje.

Oko mene, svijet se izvrće iznutra ka vani, Zmija jede svoj rep.

Kretanje štuca. Srce pulsira.

Vidim ga kraj sebe, pulsira i gleda me očima. Udišem, uzdišem. Izdišem, udišem.

Udišem. Jeb'o te, hiperventiliram.

Gubim dah, izgubio sam pluća. Plamen zahvata zavjese.

Toplo mi je. -



- Vidim se kako nepomično ležim na podu,

Plamen je svuda oko mene, Porok u ruci,

Vatra u plamenu, Bez oreola i krila,

Duša odlazi u nebo. Vrijeme je za san, želim da sanjam,

Dok mi ugljenisano tijelo iznose pokriveno bijelim čaršafom.



-Odustajem-

Odustajem, Jer uvijek sam bio tu.

Odustajem, Jer nisi inspiracija.

Odustajem, Zbog treće cigare.

Odustajem, Jer ne znaš da vrijedim.

Odustajem, Jer mi više ne treba tuđe odobravanje.

Odustajem, Jer nismo svjesni da smo pali.

Odustajem,

Jer su ti drugi prioritet. Odustajem,

Jer sumnjam ti u identitet. Odustajem, Jer me voliš. Odustajem,

Zbog vrele prašine u Kalahariju. Odustajem,

Jer sam Zabranjeni grad.

Odustajem, Zbog tvoje gluposti.

Odustajem, Ne vidim nas odavno.

Odustajem, Jer sat otkucava.

Odustajem, Jer starim.

Odustajem, Jer dišem.

Odustajem, Čuješ li me?



Odustajem, Jer je ovo zadnja poema tebi posvećena.

Odustajem, Jer vrtim te u krug.

Odustajem, Izgubio se nemir.

Odustajem, Jer čeka me svemir.

Odustajem, Jer volim da putujem.

Odustajem, Jer odrastam. Odustajem,

Jer te prerastam.

Odustajem, Služili smo svrhu.

Odustajem, Tvoj miris je izlapio.

Odustajem, Dodir je hladan.

Odustajem, Jer sam ambivalentan.

Odustajem, Jer volim da pijem.

Odustajem, Željan sam drugih aroma.

Odustajem, Jer se o tvoja govna saplićem.

Odustajem,

Jer svađaš me s Bogom. Odustajem,

Jer navodiš me na zlo. Odustajem,

Volim da se smijem tvojim suzama. Odustajem,

Izvori su presušili. Odustajem,

Zbog Frojda i glamura. Odustajem,

Jer oluja se stišala.



Odustajem, Jer curiš niz slivnik sudbine.

Odustajem, Zbog tvog zvona na telefonu.

Odustajem, Ne valja ti džemper.

Odustajem, Zbog banalnih razloga.

Odustajem, Jer voliš sir.

Odustajem,

Jer mi se može. Odustajem,

Odvikavam se od tvoje kože. Odustajem,

Jer predugo bez seksa. Odustajem,

Nebeske vile me mole. Odustajem,

Jer živim za ljubav.

Odustajem, Prilike su nove.

Odustajem, A nekad nisam htio.

Odustajem, Jer eutanazija nije legalna.

Odustajem, Zbog njenih koljena.

Odustajem, Jer ispravljam stvari.

Odustajem, Zbog krivih razloga.

Odustajem, Jer odustajem.

Odustajem, Dosta je pravdanja.

Odustajem, Dok se ne predomislim...

Odustao sam.



-Giving up-

I give up,

Because I was allways there.

I give up,

You're not an inspiration.

I give up,

Because of the third cigarette.

I give up,

Because of my value.

I give up,

I don't need other people's approval.

I give up,

We are not aware of our failure.

I give up,

Because others are your priority.

I give up,

I question your identity.

I give up,

You love me.

I give up,

Because of the hot dust in Kalahari.

I give up,

I am a forbidden city.

I give up,

Because of your stupidity.

I give up,

I haven't seen us in a long time.

I give up,

The clock is ticking.

I give up,

I'm not getting younger.

I give up,

Because I am breathing again.

I give up,

Can you hear me?

I give up,

This is the last poem written for you.



I give up,

You spin me in circles.

I give up,

I put you in the box.

I give up,

The unease has gone.

I give up,

I want to explore the space.

I give up,

I like traveling alone.

I give up,

I am growing older.

I give up,

I am growing you out.

I give up,

You've lost your purpose.

I give up,

Your scent has faded out.

I give up,

The touch is long cold.

I give up,

I am ambivalent.

I give up,

I like alcohol.

I give up,

I need new aromas.

I give up,

I am tripping down on your shit.

I give up,

You fight me with the God.

I give up,

You made me do evil.

I give up,

I enjoy laughing on your tears.



I give up,

The springs have dried out.

I give up,

Because of Froyd and glam.

I give up,

The storm has gone away.

I give up,

You're sinking down the sink of destiny.

I give up,

I hate your phone ringtone.

I give up,

I don't like your shirt.

I give up,

For the reasons are small.

I give up,

Because you like cheese.

I give up,

Because I can.

I give up,

I am trying to forget your skin.

I give up,

Long time – no sex.

I give up,

The sky fairies are begging me.

I give up,

Because I'm living for love.

I give up,

I take new chances.

I give up,

And I used to fight.

I give up,

Euthanasia is forbidden.

I give up,

She has juicy lips.



I give up,

Making things straight.

I give up,

For the wrong reasons.

I give up,

Because I don't give a fuck.

I give up,

Because I give up.

I give up,

No more advocacy.

I give up,

Before I change my mind.

I have nothing to worry about now...



-Glimpse of the smaragd coast-

Cassiopea

Orion

Sirius

First innocent touch

The heaven above

Pain so devastating and fullfilling, joy

Shoot to the skies in love

Astral projections

Gods of the east will follow you

With their long steps

By the glitters of the green glossy paper

Your eyes shine, your smaragd coast

Blue hydrangea, old wine and dinner

As we get old - making love with souls

Be my lady in green tonight

Red blooded woman, you smell like the sin

Black cloud, spirits and the tar

Clock that is ticking madly

Even though the owner is long dead

Having no one to wake up at dawn

Just as I don't have you, and I never did

But still, I'm writing you a poem

Dreaming of the constellations

And you could have been

A gemstone in the cleanest mountain water flow

First flight of a young proud bird

First steps and vanilla

You could have blossomed, like you never will

My smaragd eyes

My dreams lost with you



-Vintage-

Chariots of nowhere

energism of orgasm

Streets runing so slow

And our heavenly glow

We were so young, and fuck,

we were so wild

Proud as the birds

going down to the skies

Conquest of south, conquest of Gods

my emotions, Cleopatra

My blues, and my mood

Discounted for eternity

In the wake of my youth

Going there, without ever leaving our “here”

Just fighting for what's right

If only we knew to pass and replay

Endure the oblivion and fight for my goals

Be the angel of light, be my Valentine's soul

Write me a sentence on an old crooked wall

Be the vintage morning in the long lost decade

Be the streinght of the masses

Be the demon of rage

For making it good

In generations that come

For that is the myth

My dominion, my control

Be there, and be strong, go wherever you want

For sky is for you, as is the light



-...iz Pub-a-

Gledam te, Pa ti si cirkonporculanska statua

Boginje Afrodite. Opet sam se zaljubio.

Ovaj put ne kunem život... Jedan pogled je dovoljan, Jedan pogled začini život,

Muzikom, ritmom i rokenrolom. Pisao bih ti danima,

Smajlije, najljepše Nerudine stihove, Jer pred tobom sam ponovo dječak.

Hridi više nisu tako visoke, Bol nije bol,

Vulkani su proradili, Oluje su me uzele.

Gledao bih te danima, Eonima i univerzijama,

Kao mladi lav na zalasku sunca, Ponosan na prvi ulov.

Možda su ti svi dosadašnji bili Niski let jednomotorcem, Na par metara od zemlje,

Ali evo, ja bih te uzdizao u visine, Dalje od neba, dalje od planeta,

Dalje od kosmosa, Sve i da ne mogu,

Uradio bih to, Jer vrijediš.

Vrijediš duplo više od svih koje sam do sad imao, Kad se saberu.

Možda je ova pjesma greška, Ali nekad treba biti lud,

Lud i zaljubljen, Jer šta nam bez toga ostane? Ovako ispunjavam obećanje

Sebi davno zadato, Da ponovo počnem da dišem...



Uskladimo uzdahe, Živimo za sutra, Jer život je lud,

Bogovi su još luđi, I sam naš pogled je vjerovatnoća

Kosmičkih proporcija nevjerovatna, Razmisli...

Koliko je faktora namjeravalo da se spoje, Zvijezde da se slože,

Da budemo u istom prostoru i vremenu. Pišem ti smajlije, Šarene cvjetove,

Uz zvuke Rundeka i miris alkohola...



-Gone wrong-

They say that I have gone wrong

Corrupted, broke down

Diminished myself

Humiliated all the civilisations principles

All that is good

That invited myself to hell

They want to baptize me

In the name of fairytales

They say...

I am blasphemous

Profain

Rude and vulgar

But

-

Let me ask them

What is science

And what does it say?

I'm not fighting with the ultimate force

With God

But with your childish ideas

Your obsessions

Your compulsions

Your mentality.

This is a test.

I won't break your spirit

I will bring you heaven

I will make you feel the ground beneath you

I will make you breathe again

Im ninalu.



-Once again (bar poem)-

Once again, alcohol in me

On the wrong side of the bar

Inspiration

This booze is poisonous

So bizare and charming

Flowing in deciliters, liters, hectoliters

Can I offer you a drink?

The bar is so heavy and firm

Many people leaning their life mistakes

Their wrong turns, their miscalculations onto it

And I am broke

Broken and broke

The barman is nice

Offering me condolesence for my stupidity

That is his job

For we pay him for that

So be it, fuck it..

Again, once again, lying under the bar

Praying that you would be my water

For I am thirsty

My circon porculan statue of the godess Aphrodyte

You have broken me like a toy

Come here, undo the harm done

For I miss you

And i feel your energy with me, still...

Maybe I'm a liar once again

Maybe this time I opend up my soul

Like a cloudy heaven with rat infestation

My cigarette has burnt up

So fuck you, and good night.



-Opet-

Opet sam pijan, Opet sam s druge strane šanka.

Inspiracija. Alkohol je otrov,

Mnogo dobar otrov. Večeras teče u litrima, hektolitrima.

Šta kafana pije? Kafana je velika, nemam para,

Konobari su raja. Jebi ga.

Opet sam pod šankom, Budi moja voda, Žedan sam te...

Možda opet lažem, Možda je istina...

Više ni sam ne znam... Cigara je dogorila,

Jebite se manekeni. Laku noć!



-No ending-

Love without ending

Without unification

Even with my drunkest moments going infront of my eyes

I am perfectly aware that we have destroyed our thing

That we have fucked it up completely

So be it...

I don't really know where are you right now

I don't know your whereabouts

But I miss you

And I feel that I could point a direction where you are

Like a compass, my soul is leaning it's needle to you

No one is joking, no one makes interruption

Time heals us all

The distance heals our love

As we grow up, go stronger

Days flying by...

It's been a month since you have left me in my desolation

Since I left you in your isolation

Since your're gone from me

Since I have gone from you

Love, love, pepper and the chocolate

Love, years of the meaningful sorrow

Love, years of betrayals and tears

Love, beauties and the beasts

Love without end

For I know, you miss me

From now to eternity

I miss our souls intertwined, dancing in the summer moonlight

I miss our blasphemous looks

You miss our shields and watchtowers

I miss our safety, our warmness

Our little world

You miss our orgasms without touch

I miss your appearance, our fights

I miss our distances

Our damnations of fear

I miss our whole world

That we solemnly apocalipted a month ago...



-Ljubav bez kraja-

Ljubav bez kraja, Bez ujedinjenja.

I u najpijanijem stanju sam svjestan da je kraj, Da smo zajebali stvar. Šta bude, nek bude.

Ne znam gdje si, a fališ mi. Niko se ne šali, ne mješa.

Ljubav nas liječi. Daljina liječi ljubav,

A mi rastemo. Dani prolaze,

Evo, već je mjesec dana kako te nema, Kako me nema,

Kako nas nema... Ljubav je ljubav, čokolada i biber,

Ljubav, godine i tuga, Ljubav, laži i prevara,

Ljubav, ljepota i zvjeri, Ljubav bez kraja.

Falim ti, u prostoru i vremenu, Fališ mi, od sad i zauvjek. Fali mi ples naših duša,

Fale mi pohotni pogledi, Fale nam naši štitovi i bedemi.

Fali mi fantazija, Fali mi orgazam bez dodira.

Fali mi tvoja pojava, fali mi naša svađa. Fale mi prokletstva straha, Fale mi naše udaljenosti.

Fali mi naš svijet.

Zajebali smo stvar.



Ojalovili smo nas, zajebali sve. Mogli smo biti

najljepši ritam akustične gitare i harmonike, Mogli smo biti ples Marsa i Mjeseca.

Mogli smo biti nebeski ritual. Bili smo mladi, mladi smo još,

Mladi i jalovi, To smo, i to ćemo biti,

Na zapadnoj obali ili u Sarajevu, Tijela nećemo dijeliti.

Uradili smo šta smo htjeli, Previše sam poznat, Previše smo daleko,

Sretan sam kad te nema,

Ali fališ. Džaba sve,

Fališ...

Fališ našoj mladosti.



-It's been a while (diary)-

We made it raw

We made it barren

We could have been the sweetest melody

Of acoustic guitar and accordion

We were ment to be the dance of the Mars and Moon

We could have been the sky ritual

We were young

Younger than patience, compasion and understanding

Young as today, young and raw

For we will stay this way

On the west coast, or in Sarajevo

We'll never share our bodies

We did what we decided to do

And it made me famous

And it made you too far behind

There is no place for two titans in this universe

And I am happier when you are not near

But I miss you

No matter all, I miss you

My misconception, my miscalculation

I miss you, my north and south

My sorrow and doubt

My youth still miss you.



-Analyse-

As I look arround myself

I cant fuckin' believe it

Analysing the faces

Colors and siluettes

Emotions and frustrations

Goals and selfish intentions

-

So I came to a conclusion

Everyone arround me looks at the world

With their monochrome eyes

Eyes of the dry existence

Consumption of goods

With their animal instinct owerwhelming

The art

As I keep looking

I admit it to myself

My habitat is just as anyone else's

But my eyes are courious

And my mind is pychodelic

I see music

I hear colors

I touch the scents

Maybe it's a gift from The One (divine)

A prenatal package of best intentions

Or maybe

It's my damnations

Maybe it's nothing

Maybe it's all

Maybe it's the spark in my head

A couple of neurons, intertwined with their synapses

Fighting for the domination

Maybe my caracter is just an echo from that fight

Or maybe, I gained the skill with the cruel expirience

Who knows...



-The paradox-

If I can say, I am dual

I am a confluence of emotions and something beyond

I want to make things straigh

I will never be you, him, her or anyone else

So many I's in it....

-

So fuck it

Can I start a revolution?

Can you be my reason for upheval?

Never give up, you are my inspiration

You are the deepest impression

of my stellar birth

Can we make a constellation?

Don't give up.

If I could say, bad mood is here

So I sing, write, go away and beyond

Beyond the diary

Beyond the prophecy

Beyond the dieties

Malevolent or benevolent

Paragraph of the nearing stones says:

“Be in my coordination of colission

In the deepest seas

Profain and rude

Ugly and rotten”

Or maybe, you can be my angel of light

Power to be vice versa

Drink from the spring of my life

Be my polution

Be my magic burning with the heavenly dust

Seal it

Be my paradox



-Dimensions-

Tell me the good news

Be my messenger!

Tell me...

Be my servant, don't leave me

Go to my home, come upon me

Be greedy, don't worry

I can be your abolmination

Go, write a book

It isn't easy, it can be said

Heal me...

Unbroken by your healing

I can conquer the world

Giving and taking, just to get to the spotlight

Joining others

Making stupid decisions

Just to get ethernal

For I am dry

Having a look in the eye like a firefly

Looking for a mate

Distorsions...

Dimensions...

Wrong ones, right ones

Easy for me

To easy instead...

For whenever I open my mouth

Or take a pen

Stupid things come out

Outloud in my soul

Echoing trough space and time

I can love, I can be happy

Just if you come to my dimension of my existence

My everlasting angel

So fuck you.

Be happy.

go away, even you

I will figure it out somehow



-Monica-

Gledam te Kako koračaš pločnikom.

Gledam te Dok prebacuješ dugu crnu kosu

Iza uha, iza smaragdne naušnice. Guste trepavice

Krile su oči nesretne žene. Priznajem,

Imala si stila, imala si dara, Kao nijedna do sad, da me očaraš

Svojim mezmerizmom, Pogledom da me sahraniš,

I ostaviš bez teksta.

Bojim se tvog prisustva, Jer pored tebe

I najjači muškarac biva pretvoren U nespretnog dječaka.

Gledam oko sebe, gledam i jebeno ne vjerujem. Analiziram face, likove i boje, emocije i frustracije, ciljeve i sebične namjere. Većina gleda svijet monotonim sivim očima suhe egzistencije, alavim očima koje žderu ovozemaljske potrebe, životinjske porive i jalove apetite. Gledam i priznajem, jebi ga, dio sam toka, struja me nosi - i moja okolina je kao kod većine. A opet, moje su oči radoznale a mozak psihodeličan. Vidim muziku, čujem boje i dodirujem mirise. Možda je to dar s neba, možda je prokletstvo, možda nije ništa, možda je sve. Možda je to iskrica u mom mozgu, gdje se par neurona povezalo nekim bizarnim sinapsama, pa je ovaj moj ekscentrizam posljedica toga... A možda sam to stekao iskustvom. Ko zna.



-Late night-

Moving on, leaving my misteries

Obtaining the liberation

Abandoning your misery

Relentles

Aggravating

Gentle and

Equivalent

To all that you gave me

It is necessary for me

To randomly chose points of distance

To find new notes

For my music box melody

-

Our is broken

All that we could have been is long gone

Only facets of badly directed films are leftover

Being so passionate in destroying the passion

Can be futilising

And fulfilling

Our starlight is fading

Our sparks are long gone

Our log in the fire has diminished

Our ash was taken by the wind

Our loving memories are being remixed

By persons that are not worth it

Making me spite you

Making you go serious on me

Making us forget all those sunsets and sunrises



Beat is cheap

It will make me go down

Go as you did

For this is the last time

Say goodbye to my eyelashes

To my lips

My smile

The glow in my eyes

For

Rythm is not expensive

It will not lift me up

And I will go as I did

For this was the last time

And I said goodbye to your hair

Your neck

Your style

The glow in your cheeks

When you smiled upon me

I had a gentle dream

and

We were forsaken...



-Ljetnja noć-

Popili smo sangriju, Sjedili smo za istim stolom,

Slušali istu muziku, isto ludovali. Ne, nismo se voljeli.

Krivi su zrikavci. Htjela si da prošetaš,

Htjela si tišinu, Htjela si društvo. Zašto baš mene,

Kao da sam nekom već sreću donio?

Htjela si tišinu, a ne romansu. Zrikavci su svirali.

Sve glasnije… Dok smo bivali sve dalje od čaša sangrije.

Osjetio sam da si kao sve bezvrijedne žene oko mene, A ti si osjetila moju slabu tačku,

Dodir.

Sangrija je i dalje bila popijena, Latino i reggae je i dalje svirao,

Svirali su i zrikavci.

Ništa više nije bilo isto.



-Forever young (lilies)-

In the moments of my lucidity

I have a ritual of astral projecting to places of my long gone days

Landmarks of my emotional interests

Can you tick the clock out

It is disturbing to my vibes

Daffodils are so colorfull tonight

They are smiling back at me

Even dough I am looking at you

Not them...

Looking how you pick the grass in your glamorous way

Just sitting in the fresh spring grass

How you play with the crickets

Near the lake

And, oh my God

You are so fine

And you're so mine...

Can I sleep forever?

In my halucinations, only in my astral dimensions

You are still preety, young and full of life

And in reality

You are addicted to so many insane things

Thundering in my heart

I admit, my love is forsaken

To a person that is losing talents

Destroying it's beauty

And collecting the scars of miscalculated life decisions

You were a daffofill

I was a blue hydrangea

Now we are only rotten heavenly mistakes

And we could have been lilies

Full of young love

Of the most beautiful heavenly music

We could have been a baloon traveling the sky

We could have met so many forests

Lakes and squirls

And as I slowly go old

I pray to god that you will at least follow my aging

Not stop until I travel to eternity



Can you hear the violin echoing from the moon tonight?

I am still looking at him

Hoping that our eyes are pointed at the same dot

Living in hope...

Whirl wind is pushing up my face

Gently touching my hair

As I once did touch yours...

My soul is touched by your lips

My eyes are drowned in your salty love

My ears are intrigued by the sweet old melody

That still plays in my head and my sorrounding

Everytime I look at the lilies

Or the full moon gazing at me, at us

At everything that I am, was, or ever will be

Our secret flowergarden is gone

I lost it somewhere along the way

And you locked our heavenly gate in it

Secluded and hidden behind the lilies

Hydrangeas and roses

Now, I am wondering arround

Looking under every corner

Under every stone

Just in hope that I will find our holy garden

Our stairway to heaven

Our melody

Our broken violin

Or at least more of our memories

For

I love you

Forever, now and before

My friend...



-Angel's song-

I rush toward you, and you are in the fog

I need you, I can feel your presence

Kiss me, power up my life

Make an earthquake in my chest

My love, press your lips on mine

Let our souls intertwine

Pray that no one will find us

Take a bow...

Become my fire and brimstone

Wash all over me

Let me educate you...

Hear the echo of our passion

Be my saint

Be my darkest fantasy

For

You are my disease

It is time to be my cure...

I can hear the choir of angels

They sing every night, in the frozen mountain

Can you hear their heavenly melody?

Their breath is so fresh and tender

They compare with you

Oh, my divine intervention...

Now look closely

Go to the moon, clouds and beyond

Feel my breath on your neck

Feel my touch on your chest and your back

Feel my wings sorround you

Feel the cottonly warm emotion on your skin...

Be in the present moment

Be in the galaxy of love

Be in the skies that are above

Be in the polen of our lilies

Be in the nectar of our roses...



Jump to the upper clouds, push yourself against the dirt

And then look, look arround

The moment you open your eyes

I will send the icy crystals to chill you

And freshen you

I will bring you lilies made of moonlight

Empowered by love I feel for you

The angels will help me, they will sing on your ear

But you will be mine, forever mine

Forever and eternity

We will be as one...



-Pjesma anđela-

Hrlim ka tebi, dok si ti u magli Trebam te, osjećam tvoje prisustvo, blizinu

Poljubi me, ojačaj moje postojanje Uzdrmaj mi prsa, kao strunu na harfi

Smisao si mog postojanja, pritisni usne na moje Neka nam se duše isprepliću

I moli, moli da nas niko ne nađe... Zakuni se na vječnost...

Postani moja vatra i oganj Prolij se po mom tijelu

Pusti da te podučim nebeskim vrlinama...

Osluškuj eho naših strasti, budi mi sveto Budi mi najmračnija fantazija

Jer ti si mi bolest A sad bi budi lijek...

Čujem odjeke pjesme anđela

Oni pjevaju svaku veče, gore – u ledenim planinama Da li čuješ tu nebesku melodiju?

Njihov dah je tako osvježavajući i umilan Porede se s tobom

Oh, moja nebeska pojavo...

Sada, pogledaj pažljivo Idi do mjeseca, oblaka i dalje

Osjeti moj dah na svom vratu Osjeti moj dodir na grudima i stomaku Budi u trenutku, proživi otkucaje srca

Budi u galaksiji ljubavi Budi u nebesima koja sjaju iznad nas

Budi polen naših ljiljana Budi nektar naših ruža...



Skoči do najviših oblaka, odgurni se o zemlju i prašinu A onda pogledaj, pogledaj oko sebe...

U trenutku kada otvoriš oči, kada se naviknu na mrak Poslaću ledene kristale da te naježe

Da te osvježe...

Donijeću ti ljiljane satkane od mjesečine Ojačane ljubavlju koju osjećam za tebe

A znam, anđeli će mi pomoći, pjevaće na tvoje uho... -

A ja ću biti tvoj, od sad i zauvijek Bićemo k'o jedno...



-Vremenska kapsula-

Papir podnosi sve, nosi uzdahe duše, nosi vjetrove misli, kao čarobni tepih, nosi konfluencu mog rasula. Došlo je vrijeme da pogledam ispred i iza sebe,

Da saberem učinjeno i neučinjeno, Da svedem račun pred samim sobom.

Znam da nije lako, ali...

Griješio sam, o da, jesam...itekako. Promarširao sam kroz život kao da traje hiljadu godina, I vazda' razmišljao da sutra mogu popraviti današnjicu,

A evo, to sutra još nije došlo. Život me oblikovao kao rijeka oštri kamen,

Valjao me po mulju, izdizao na vrh u turbulentnim vremenima, Pa opet vraćao na dno.

Rijetko kad sam bio u mjestu, volio sam putovati.

Svjedočim, pred sobom i Bogom, s kojim sam se često svađao, Obično bez razloga,

Da ću ovo pročitati na samrti.

Neka to bude forma mog testamenta, Opravdanja, svjedočenja moje svjesnosti

U djelima i nedjelima koja sam činio.

Svjestan sam prolaznosti sebe i svega što volim i ne volim.

Svjestan sam da, ako bude po redu, Kada ovo jednom budem čitao, da ću već davno

I oca i majku poslati na vječni počinak, Poželjeti im laku noć za kraj.

Čitajući ovo, korak sam bliže i kraju svog puta,

Životu na boljem svijetu, ili izostanku istog. Nadam se onomad prvom.

I životinje koje sam imao, vjerovatno su u dolini duginog mosta,

I veze, ljubavi i prijatelji su već davna prošlost.



Svi nestašluci, prva pijanstva, prve vožnje automobilom, prvi sex,

Prve rečenice ove knjige, Prva diploma,

Sve je to već zaboravljeno od strane sviju i svega, Ljudi, spomenika, mjesta okupljanja...

Pjesme koje sam volio, vjerovatno više niko ne sluša,

Prvo auto je odavno istopljeno u staro željezo. Pitam se, da li će mi iko podariti počasnu salvu?

Ili ću možda završiti na socijalnom groblju, neškodljivo uklonjen, Sklonjen u stranu, da ne trunem po ulicama,

Da me vrane ne raznose...

Nakon svega, reći ću, bilo je teško, Bilo je zajebano, vraški žestoko,

Ali eto, prošao sam i taj put.

I još jednom za kraj, čitaoče iz budućnosti, Ne želim te osloviti imenom,

Spomeni ovo ponekad.

Rijeka teče, i dalje valja kamen, Ništa nije gotovo, niti će biti gotovo,

Dok je prostora i vremena, -

Jer sve ovo radim da ne odem na smetljište prošlosti, U surovi zaborav i ništavilo.

Ne želim, ne mogu i neću dopustiti da ova oluja koju sam izazvao postane ljetni povjetarac koji niko neće osjetiti.

Rijeka je uoblila kamen,

Ležim smireno na dnu, na talogu, Čekajući novu bujicu.

Eh da, sjećaš li se, autore, kakav je osjećaj

bivšoj nositi kofer kada odlazi na put? Sjećaš li se suza na trolejbuskoj stanici,

Da, da, onog tužnog crvenog ljeta...



Sjećaš li se stepenica na abdominalnoj hirurgiji? Sjećaš li se svog buđenja sa samrti,

majke zaspale na crnoj metalnoj stolici, Stolici koja je imala poderani crveni skaj na sebi?

Padne li ti još na pamet maturska veče i njena zelena haljina?

Sjećaš li se ispadanja tacne i prosipanja pića na svom prvom poslu? Sjećaš li se da nisi znao pustiti kvačilo kako treba?

Sjećaš li se svojih prvih cigara? Sjećaš li se prve plate, i na šta si je potrošio?

Sjećaš li se zgrada i mostova kojim si pratio izgradnju, bar proputuj nekad tu...

Podsjeti me na entuzijazam...

Pitao bih te, kako je sve završilo? Je li bilo vrijedno truda?

Hvala što si trpio moje greške, nadam se da shvataš da sam dao sve od sebe,

Jer ti si bio ja...

Hvala, i izvini za sve.



-Tandžerina-

Popiću te kao grijeh, Sve dok nebo rudi,

Dok odjekuju bludi, Prožimat ću tvoj smjeh.

Tvoje tijelo sočno kao voće edenskog vrta,

Mirisno kao desert od vanile, Buđenje na prahu kamenih zvijezda,

Dok ti pjena obasipa grudi.

Trajanje i otkucaji srca, Dok vrijeme ubrzava,

A mozak kao najluđa čigra, Uvrće se, cijedi, posustaje, zastajkuje...

Biću svježi dah i povjetarac

Na tvome vratu, na ivici tvog uha. Biću kao zvjer koja ulazi u zabranjeni grad,

Koja svom silinom nježnosti razvaljuje Ono od Boga dano,

Viđeno od još samo njih par.

Produži mi momenat, uspori pješčani sat, Zaustavi klice prolaska,

Neka opora slad tandžerine ublaži ti žeđ, Neka miris pečenog kestenja osvježi ti grlo...

Dok sunce i mjesec ratuju.



-Sinu...-

Kako da te volim kad ne postojiš, a evo volim te, Moj nerođeni sine.

- Mogao si biti...

Nekako svaka pjesma mi počinje sa “Mogao sam, mogli smo...”,

Jebi ga, takvo je srce nas boema.

Sviraju trube u daljini, vojnički poklič, Sinu kojeg nemam, a koji je mogao biti...

Mogao sam te učiti prvim koracima, Mogao si mi se iz kolijevke smijati.

Mogao si biciklo voziti, prvi put, uz moju pomoć, Mogli smo ići u ribolov, u prve ulove...

Malo moje krezavo, nasmijano... Anđele nerođeni.

Uzela mi te, uzela, bez pitanja,

Zelene oči njene su te odvele u nepostojanje, Demonski anđeo moje mladosti...

Bio si čudo kojem nije bilo suđeno da živi, Neko drugi ti je presudio,

A htio si da živiš.

Neoprostivo, nebo je zlo, sunce ne sija, Muzika je drugačija, od dana rastanka...

Mogao si biti regrut, Očinski ponosno da te ispraćam i dočekujem.

Majka ti je mogla mirno spavati, Pod krilom ljubavi...



Tako to biva, nepromišljeno, Sebično, oduzeli su mi trube,

Biciklo je zahrđalo, Zubić vila nema kome pod jastuk novčiće da ostavlja,

Ribe bezbrižno plove rijekama i potocima, A koraci – tu su, vrte me u krug...

Posvećeno trajnoj borbi za život. Recimo ne praksi zloupotrebe

abortusa.



-Menstrualni ciklus-

O, ima li gore stvari od menstruacije, Od afirmativne negacije, Od manične depresije, Od agresije i opresije.

Prijatelju,

Mnogo sam kivan, Lutaš u beskraj, lutaš u lutanju.

Ne znaš šta hoćeš, Gađaš me krivicom,

Kao da nije kompleks, Već kamen hudi.

Lutaš u ponor, zbog razloga mnogo,

ubijaš ritam, ubijaš ptice. Ubijaš melodiju, gušiš mi ego,

Gaziš po ivici, Pucaš u prazno.

Kad žena ima, razloga je mnogo,

Progesteroni, estrogeni, A šta je sa tobom? Razlog je jedan,

Frustracija more, Ostvari se k'o čovjek,

Isprati zore.

Ne mogu da dišem kada si tu, Ciklus te udara,

Smrdi ka zlu.

Diši duboko, pogled ka nebu, Pokidaj lance,

Započni ka boljem...



-Kurva-

Evo ti sve, evo ti ljubav, duša i jad. Evo ti muzika, evo ti basovi.

Evo ti novac, jer znam da ću ga naplatiti. Neki bi te nazvali kurvom,

A meni si samo zaljubljena djevojka Koja misli da moja pažnja podrazumjeva emocije.

- Ne draga, varaš se.

Moja duša s drugim ciljem svijetli,

Drugom cilju srce pumpa krv, Negdje drugo moje oči lutaju,

Jer previše si mi nebitna, Među takvih pedest i dvije,

Ili tri, nebitno…

Kako god, moje divljanje ti prija, Što ne bi mogao reći za iskrenost koje nema,

Za laži koje ti kao latice od ruža sipam pod noge.

Kurvo mog jala, Tebi se obraćam.

Želim da znaš da bih zadnji trzaj života dao za druge,

Zadnji glas ne bi bio tvoje ime, Zadnji dinar bih potrošio na cigare,

Ne na tvoju ljubav, glad il’ žeđ.

Kao zadnji gram heroina bacio bih te u vazduh, Meni nije potreban, jer imam svoje poroke,

Poroke ljubavi.

Mada znam da ljudi pate i umiru u želji za bijelim prahom koji se Prosipa kao gliter noćnim vazduhom, zaustavljenim vremenom.

Znaj da je moja ljubav heroin, Moj sex je opium,

Kad jednom probaš, bez toga ne možeš.



Draga, nisi mi draga, Mogu bez tebe, Ne poštujem te,

Zovem te kurvom -

Iako to nisi.

Hvala što me voliš i gledaš, Iako ne uzvraćam…

Idemo do mene.



-Nisam htio-

Nisam htio to da uradim, Ali jebi ga, jesam.

Došla mi je kao kec na jedanaest, Kao životinjska provokacija,

Kao logična polovina pijanog pohotnog dueta, Jer tebe nije bilo tu, Kad sam te trebao.

Sad umri, ako hoćeš,

Ako nećeš – svejedno… Jer već sam to uradio.

Bila je slatka, skoro kao ti,

Žao mi je za iskrenost, Ali znaj da sam to uradio,

Iako nisam htio… A možda i jesam, A možda i nisam.

Možda je samo proradio inat,

A opet, možda osjećam nove emocije. Možda sam ti nebitan,

Ali nazvaću te prošlošću, Bahato i bezobrazno, jer mogu, i hoću.

A možda te volim,

Možda je ovo sve zadnji pokušaj skretanja pažnje Na sebe, onako povrijeđenog.

Možda i nije…

Jer ona mi je došla u stan, Onako nepozvana,

Onako logična, perverzna i kompatibilna. Volio bi da nas vidiš kako se ljubimo,

Diramo i mazimo, razmjenjujemo iskonski grijeh, Da opet zaplačeš od ljubomore,

Jer tako liječim komplekse.



Nisam htio, ali uradio sam to, Jer ritam me poveo,

Jer mi je druga napumpala krv u vene. Umjesto suza u očima, dala mi je druge fluide.

Volim da je gledam, iako je ne volim, Jer njeno je tijelo udobno, toplo i mekano,

Savršeno za mene.

Usne su joj previše mekane i sočne, Da ne budu ljubljene.

Nisam htio, ali uradio sam to, Jer te previše volim.



-Uzela si…-

Gledao sam te ja, Gledali su te svi drugi.

U mom pogledu si vidjela vedrinu neba I tugu osobe na pocetku djelovanja alkohola.

Vidjela si pogled malog dječaka Koji je u izlogu ugledao najdražu igračku.

Šta si vidjela u pogledima drugih? I ne sumnjam…

Nudili su ti piće, prodavali za sitne pare, Prodavali svoju jalovost, Umotanu u priču života.

Uzela si sve. -

Jeftinu vožnju trulim automobilom, Jeftino vino, izgovor za sex.

Jeftine riječi, izgovor za obećanja.

Sve to, dok sam te sanjao, Na pladnju ti davao

bisere snova, Suludo koračanje neugaženim putevima

Na travnatim livadama života. Nudio sam ti ugodnu prošlost,

Nesigurno sutra, I danas satkano od ljubavi.

Uzela si sve,

Ništa uzvratila.



-Žrtva-

Reci mi nježno, Šta je vrijedno žrtve?

Zagrli me, jer to mi sad treba.

Otmi mi sjećanja, Žrtvuj nas za bolje sutra.

Žrtvuj nas na oltaru magije, Na oltaru ljubavi, U hramu sudbine.

Otjeraj me od sebe,

Natjeraj da se prestanem boriti, Biće nam bolje.

Nismo vrijedni jedno drugom,

Nismo vrijedni slobode, Nismo vrijedni mira. Nismo vrijedni rata.

Nismo vrijedni ničeg’…

Otmi mi sjećanja, Žrtvuj nas za bolje sutra.

Žrtvuj nas na oltaru magije, Na oltaru ljubavi, U hramu sudbine.

Otjeraj nas iz pustinje života, Natjeraj da te ne volim.

Ali opet, voljeću te,

I mrtav se za tebe boriti.

Žrtvuj me, ako želiš…



-Sve dok si tu...-

Sjećam se kad sam te prvi put sreo, odmah sam se uplašio da te ne izgubim.

Odmah sam znao da si centar mog univerzuma, neki spoj savršene žene i duše zalutale u bolu.

Bila si kao ja.

Dan za danom, sve češće su nam se pogledi susretali, iskra se zapalila.

Sad vidim da to nije bilo dovoljno, nije bilo dovoljno da zaustavi

vrijeme i kretanje univerzuma oko nas, da spriječi svo zlo koje se slilo na naša leđa.

Bili smo nejaki, previše mladi da ponesemo teret količine ljubavi koju sam naivno stvorio,

u nadi da ćeš mi uzvratiti istom mjerom.

Tih dana, u meni je bila neka energija, doživio sam proljeće života,

prve uzdahe, erotske radosti, ljubav, imao sam prijatelja pored sebe. Bila si mi sve, to sam znao u svakom trenu,

sad to znam samo u noćima bez mjeseca, poput ove, kada zalutao u mraku tražim tvoje plavozelene oči.

Živim i dalje, radim šta hoću...

Uživam u vrlinama i porocima svega onog što me čini piscem ove knjige, uživam u svojoj jeseni.

Želim da znam da čitaš ovo, jer tebi ovo pišem, kome ću drugo...

Želim da ti kažem da kafa bez tebe nema isti okus, voda ne ubija žeđ,

samo je suza jednako slana.



Koliko smo puta prošli istim ulicama, udahnuli isti vazduh,

osjetili miris jedno drugog, a da toga nismo bili ni svjesni?

Zalutao sam, nikad mi nije bilo bolje...

A ipak, živim za dan da mi opet bude s tobom u zagrljaju, dobro ili loše, nije ni bitno, sve dok si tu...



-Savršeni neprijatelj-

Nakon tih riječi, ništa neće biti isto. Kako da te gledam bez mržnje u pogledu?

Kako da te gledam bez suze u oku? Znam, to nisi ti,

Svejedno, pitam se zašto, Zašto ti treba sve to, i zašto me guraš od sebe,

Riječima, trenutak po trenutak.

Naša sjećanja nisu na prodaju, Nikad neće biti.

Kako onda da ih prodam za sitan novac, Nekoj koja me neće voljeti kao ti,

Nekoj koja nije vrijedna ustajalog vazduha, Sreće i umora.

Vrijediš mi više,

Više od svih do sad, Više od neba, više od dna, Više od suze, više od sna,

Više od ljubavi, od prijateljstva, I pitam se...

Zašto me tjeraš

Da ti budem savršeni neprijatelj? -

Znaš da mogu, a Boga mi, i hoću…



-Da znam-

Volio bih da znam, Volio bih da shvatim,

Volio bih da te razumijem. Oči su ti tako iskrene, topim se u tvom pogledu,

Topiš i ti u mom zagrljaju… ...a to se ne glumi, ne lažira.

Kad plačeš za mnom, kada nisam tu, Sve je iskreno i trajno.

Kada pustim suzu za tobom, to niko osim tebe ne zna, A svak' vidi…

Tvoja djela su drugačija, Tvoje laži su providne.

Lažeš me malim stvarima, Gubiš sitnicama.

Volio bih da znam zašto. Volio bih da ti sve kažem. Volio bih da mi sve kažeš.

Volio bih da pobjegnemo iza horizonta, Daleko od sviju…

I svega Što nas drži razdvojenim.



-Prašina sa cipela-*

Eh da imaš moje rusko ime, Da me njime svakog jutra zoveš.

Eh da imaš moje sive oči, Da kroz njih u bojama gledaš. Eh da znaš šta zna moja glava,

Horizonte otvorila bi nove. Eh da imaš boju moje duše, Muzikom bi obojila svijet.

Eh da imaš moje ludo tijelo,

Da se njime zadovoljiš kad treba. Eh da znaš pogled sa terase, Zauvijek bi gledala ka nebu. A da imaš prašinu sa puta,

Da se hvališ da smo skupa bili. Eh da imaš dušu poput mora,

Da je jutrom svježim riječima obasjam. Eh da imaš pogled ka mom stolu,

Pepeo bi vidjela iz duše.

Eh da znam kome ovo pišem, Lakše bilo bi - i meni i tebi.

* - Pjesma koju sam htio odbaciti, ali eto – bez nekog razloga sam je uvrstio u konačnu verziju, čisto da mi smeta, da se kajem...



-Iza horizonta-

I tako....sad znam kako stvari stoje, Možda je i kasno, bar tako kažu, Ono što je nekad bilo, prošlo je.

I dan danas, poslije svega, oko zacakli, Shvatim, ali još se nadam da lažu...

Još uvijek često sanjam....vrijeme se vrati, Vazduh zamiriše kao nekad,

I sunce opet zasja, svom svojom snagom, Svom toplotom grije me po licu,

A ljetna veče nastupa...

Svježe pokošena trava opet pusti svoj topli miris, I duša zadrhti, poželi da udahne tu aromu, taj život, toplotu.

Oči same pogledaju u nebo, željne nebeskog plavetnila, I malo po malo, neka čežnja tjera oko da sunce isprati na počinak...

I oblaci su tu, tek pokoji da razbije jednolično plavetnilo, Tek da shvatim da vrijeme teče, i teče....

Nezaustavljivo. Neumoljivo.

Čuje se šuštanje rijeke, koja ledenom bistrinom, jednolično,

Teče svojim stjenovitim kanjonom... Čuje se i pokoji zrikavac, taj zov majke prirode...

Čujem glas....taj glas me zove. Taj glas me voli.

To je ona...koje vise nema. Otišla je tako daleko, dalje od sunca, dalje od oblaka, A ipak je tako blizu, jer u mojoj duši mirno drijema.

Ne želim da je budim, neka spava,

Ni ona mene nije budila....puštala me da sanjam, Da sanjam bolji svijet, koja ironija...

Sad sanjam taj, taj izgubljeni, potopljeni svijet... Potopljen u majčinim suzama...

Sve bih dao da doživim taj tren još jednom,

Jer ovo sad, ovo nije život, Ja ovo ne živim, ja ne sanjam,

A kažu da život je san, uvijek.... Želim da sanjam, ne budite me....



-Ljubav i energija-

Kada bih izlio dušu pred tebe, Tornado i vulkan bi doživjeli konfluencu,

Cunamiji bi se sudarili, Hridi bi se ogolile,

Munje bi ugasile požare, Visina bi stigla daljinu,

Muzika bi pobjedila tišinu.

Osjećam se tako snažno, Kao G žica na violini u najjačem zamahu, Kao zalutali pastuh koji punom snagom

reže prostranstva pustinje, Kao divlji ljetnji vjetar koji lomi grane

oholog drveća koje mu je htjelo uzeti nebo.

Jer ti uzdižeš me u visine, Ubijaš samoću, sebičnost i nevjeru.

Utopio bih se u tebi, jer osjećam te svuda oko sebe, Znam te iznutra ka vani, i znaš da sam tvoj.

Zbog tebe mi se živi, putuje svijetom, Zbog tebe mi se traže novi predjeli.

Zbog tebe otkrivam muziku, Nova trajanja zagrljaja,

- U kojim se tornado i vulkan sjedinjuju,

U kojim se cunamiji sudaraju, Gdje ništa drugo nije bitno,

Osim našeg topljenja, Našeg postojanja u univerzumu apsurda.



-ona-

bila je moja,

bila je kao sve druge,

ali opet puno drugačija,

ljepša od svih- iako

sam vidio ljepšu,

dirao

bolju.

taj dan, imala je svezanu kosu,

tu veče, i grudi u zeleno pribijene.

možda sam baš zato zavolio tu boju,

možda je svaki moj korak bio njoj

suđen i sluđen – zaljubljen.

njen struk je bio

savršen za mene,

za neke možda preuzak,

za neke možda preširok, ali

meni je bio najbolji od svih do

sad. njeni kukovi…bili su stvoreni za

buđenje životinje u svakom muškarcu,

nažalost u svakom je i probudila

životinju... a ja, ja sam ostao samo

zaljubljeni dječak, koji je svoju

dušu poklonio pogrešnoj

ženi. onoj koja ne zna

da su zauvijek

njena koljena,

moja fantazija,

moja sreća

moja tuga

moje suze

i moj bol.

to si bila meni.

piše li ti on pjesme?



-Predgrađe- Davno, Već blizu druga decenija se urezala na čelo, lice nekada najnižeg dječaka u komšiluku, punog ljubavi, neba i snova. Davno, sve davnije, ostale su uspomene na najsvježija jutra, na nasmijana lica oca i majke koji su se borili protiv surovog svijeta, čineći sivilo poslijeratnog grada šarenim, šarenim od ispunjenih dječjih željica, topolote doma i ljubavi. Uvijek je tu bio i neki kućni ljubimac, obično neka ulična mačka, pas lutalica, mješanac, nepoželjan od strane bogatijih, ljudi koji ne znaju da vole. Pjevalo je proljetno cvijeće, škripala je ljuljaška, nebo je bilo plavo, svježe, udobno i milo. Svakog jutra, okolna brda su postajala narandžasta, kao zlato koje moja majka nije nosila oko vrata i na rukama. Muzika je bila bolja, audio kasete na jeftinom kasetofonu, imitaciji neke skupe robne marke, imale su dušu. Ponovo sam tu. Ljetnje noći u parku, odrasla djeca, klinci, gitara i dječja graja. I roditelji su tu negdje, bezbrižno, bar na trenutak, gledaju kako djeca uživaju u prividu sreće. O kako je ljeto bilo proljeće. Prvo sunce, zagonetni horizont, visoke zgrade u daljini, američki filmovi, i snovi o putovanju svijetom, jeftine dosanjane igračke, sve to je imalo neku magiju. Današnje generacije ne znaju koristiti čarobni štapić. Volio sam naučnu fantastiku, volim je još. Sanjao sam o putovanjima svemirom, dok malenim biciklom istražujem okolne ulice. Svaka ta zgrada bila je daleka planeta, koju je vrijedilo posjetiti. Imao sam svoj Enterprajz, niko nije bio kao ja. Često bi mi moj svemirski brod zadavao krvava koljena, poderane dlanove, laktove pune krasti, što zbog dječačkog junaštva, što zbog loših procjena koje su me i kasnije dovodile do ivice rizika. Nisam se kajao, kidao sam kraste. I sad, dok gazim treću deceniju života, kidam neke kraste, rezultate mojih postupaka. Volio bih da sretnem ta davno izgubljena lica, te ljude koji su mi sada samo lijepa uspomena, bezlične pojave. Kada bi ih sreo, pitam se, da li bi ih prepoznao? Dosta njih je otišlo na put bez povratka, i ja sam jedan od njih. Sve je drugačije. Neki više nisu tu, jedan sam od njih. Ponekad zalutam u to moje predgrađe, moj uspjeh me odvede, tek da kroz prozor automobila pogledam te obzore poznate, jer taj "poziv kući" još uvijek osjetim. Godina je dvije hiljade i neka, naša serija je završila. Otplakali smo jedni druge. Prolazim autom kroz svoju ulicu, vođen sjećanjima, onako usput, u nadi da ću iz sjene mraka vidjeti davno poznata lica, sebe u parku, djecu, roditelje, svoju loptu, zmaja zapelog u krošnji drveta.



Prolazim. Gledam. Vidim mrak, zloslutne siluete na klupama novoizgrađenim. Siluete me gledaju. To su nekadašnji dječačići, mlađi od mene, zlatne jabuke, odlični đaci koji su nosili sunce u školskim ruksacima. Sada su to mršavi klošari, naspidani, neobrazovani, vulgarni, jalovi mali idioti, kojim je svrha života suludi sex sa nekadašnjim djevojčicama, danas kurvama i protuhama, praznih pogleda, nikakvog morala. Bez ponosa, bez sjaja, bez slave, trunu u mom predgrađu, ispod iste kruške koju smo brali, na istim travnjacima gdje smo se igrali autića, gledaju dane kako neumoljivo odlaze u nepovrat. A ja, i dalje vozim svoj Enterprajz, upoznao sam mnogo planeta, mnogo ljudi, stranaca, tuđinaca, plovim galaksijom tražeći sreću...



-Zalutale misli-

Živjeti u ovom gradu, i pokušavati da budeš shvaćen i uspješan,

To je isto kao hodati u uskim cipelama, i pokušavati uživati u šesnaestom

kilometru šetnje.

U glavi mi opet odjekuju riječi moje prijateljice: Ponekad u životu shvatis da ustvari

vučeš leševe za sobom, i da je jedini spas prerezati konce.

Osjećat ćeš se oslobođeno. Nekad ljubav nije dovoljna.

Danas sam ustao nervozan,

Ponekad osjećam da se bližim prirodnom kraju, a ako me išta pokopa,

pokopaće me dosadni ljudi i monotonija.

Opet sam te sinoć sanjao, Ludo, iskreno i perverzno.

Pijano moje.

A da stvarno odemo na stjenovitu obalu Kalifornije? ...tu pokraj San Franciska,

parkiram ukradenog Ford Mustang-a, legnemo i gledamo morske valove,

u to oblačno jesenje veče... Da zapalimo cigaru, i do kasno u noć,

zagrljeni se smijemo prošlosti. Bilo bi ljepše, zar ne?

Da… Sve ovo je samo radi jedne pijane budale.

Budale koja mi je parirala.



-Vjeverica-

Nije lako biti lud, Biti vjeverica u bolu lascivnosti,

U toku emocija, U toku gubitaka,

Dok mi fališ...

Nije lako, i boli... Bol je teško obuzdati jer napada, napada svakodnevno,

Kad najmanje očekuješ, Jer sudbina je kurva,

Dok ti traješ... Nepokolebljivo traješ u toku mojih misli...

Rezoniraš u odjeku mojih emocija i sjećanja...

Slušam odjek davno slušane melodije, melodije muzičke kutije..

Već sam pisao o toj melodiji, Obilježila mi je mjesece postojanja...

Ovaj put je prate basovi, Ritam i bluz,

Zarad našeg postojanja, Svega što smo bili,

Energično, Emotivno,

Pomalo izgubljeno i provokativno...

Prosto i bezgranično, Volim te odavde do neba,

Od juče ka zauvijek, Od istine, laži pa nazad do nas,

Jer Postojiš, A upoznao sam te...

U pogrešno ili pravo vrijeme,

Nebitno, jer si tu, Od sad pa zauvijek...

Hvala ti što postojiš,



Prihvati moju pokoru... -Dargavs-

Pripjat, ti si meni

Dargavs sam ja tebi Oprosti...

Isčezli smo, nestali Predali se, ispali iz vagona....

Ne slušaj druge, živi momenat

Razrijedi nebitno Ne slušaj dušu, umrlih smo grad

Stani, jadni smo, stani Svaki korak nas boli...

Ja s tobom – to je zvjezdano jato

Ti žarka si sjevernjača Ja hladni Sirius

Pali smo, pustili repove...

Hiljadu ratova izazvali Hiljadu pobjeda propustili

Hiljadu i jedan mir iznevjerili Grad umrlih smo postali...

Od tog dana živim za momenat

Razrjeđujem bitno Ne slušam dušu, slušam duhove Dargavsa

Koračam pločnikom, gazim mahovinu Uzdišem i sjećam se...



-Kozački bogovi-

Daleko, negdje još odjekuje mit O hrabrom Bogu, o njegovim slugama

Taj hrabri dietej, taj nebeski oganj Vatre je palio, kiše je slao...

Kažem ti, istina je to Nebom je hodao sigurnim korakom

Od istoka ka zapadu, uzduž i poprijeko Vladao je snažnim stiskom

Hranio svoje potomke

I tako, dođoše zli dani Boga spustiše na zemlju

Kozaci ratnici postaše Uz hrabri poklič pokoriše nebesa

Hram se od oblaka srušio na zemlju Bio je to jaki krik, nesnošljiva buka

Vapaj anđela zgnječenih u zubčanicima ratničkih kola Bol svevišnji okrvavi božju bradu

Kozački bogovi zavaljaše se u blato I uz par uzdaha

Okončaše im agoniju



-My final words- Dreaming about a true love, a revalation, about my genesis of my wife and kids, planting the seed in the time, putting my feet on the ground. It sounds quite crazy from a person that still dreams about rocketing himself to another planet, a higher plane of existence. I know, all this doesn't make sence, but being unconventional, it won't stop me from dedicating my last and final words to you, to my highest ground from where I would so happily and childishly look at the passing summer clouds traversing the deep blue warm sky. All we coud have been is engraved in my soul, because you have marked me so strongly and profoundly, you have marked my creation, my destiny, and you made me become an impossible person to live with. You have marked me forever and eternity. It makes me afraid and lonely, but still, after all these years, this is dedicated to you, you and only you, even though I have met so many better ones, better examples of women to share my body and my soul with. Two, or three years ago, all this seemed impossible, me finishing a book dedicated to you, when I couldn't finish a single SMS, without deleting it one moment before sending it. At the end, I have grown up, outgrown my spite, and made something that stays forever. It is liberating... Now, as I pack myself for another adventure, trip for searching another inspiration, wondering around trough coordinates of this world, I feel a bit nostalgic, for this was something new, and once again – liberating. Liberation is such a good word. Furthermore, I can promise, we'll be seeing each other again. So long, and stay well...



-Moje posljednje riječi- Sanjati o istinskoj ljubavi, otkriću, otkrovenju, o genezi života, o ženi i djeci, o sijanju sjemena u vremenski tok, o spuštanju stopala na tlo – sve to zvuči pomalo suludo i površno, kada dolazi od osobe koja u svojoj trećoj deceniji sanja da se raketom ispali na drugu planetu, na drugu ravan postojanja. Znam, sve ovo do sad nema smisla – ali biti nekonvencionalan, drugačiji, to je bit postojanja – a bit postojanja me neće i ne može spriječiti u posvećivanju mojih zadnjih i posljednjih riječi - posvetiću ih tebi... Tebi, najvišoj tački na geografskoj mapi mog dosadašnjeg života, tački sa koje bi tako rado kao mali dječak ispraćao prolazeće ljetnje oblake dok putuju dubokim, toplim plavim nebom. Sve što smo bili i mogli biti je ugravirano u srž moje duše, jer ti si jedina osoba koja me obilježila, žigosala na tako dubok i istinski način, zapečatila moje postojanje, ucrtala mi sudbinu, od mene napravila čovjeka nemogućeg za zajednički život. Obilježila si me od sad - pa zauvijek. Sve to od mene ponekad pravi jako usamljenog i nesigurnog čovjeka, jer vidi, poslije toliko godina, poslije svega šta sam vidio, doživio, dodirnuo, okusio, pomjerio, porazio, pobijedio – poslije svega i svih, ovo je ipak tebi posvećeno, tebi i samo tebi, iako sam sreo puno bolje primjerke žena koje su htjele da sa mnom podjele i dušu, ne samo tijelo. Prije dvije, tri godine, sve ovo mi se činilo daleko i nemoguće – da završim knjigu tebi posvećenu – dok nisam bio u stanju da završim ni jedan jebeni SMS bez da ga obrišem prije slanja. Na kraju, shvatam da sam te na neki način prerastao, odrastao sam, čini mi se da sam usput izgubio i onaj svoj inat – shvatam da sam napravio nešto što ostaje za nove naraštaje. Sve to me nekako oslobađa... Dok se polako pakujem, dok krećem u nove avanture, u potragu za novim inspiracijama, dok krećem u nova lutanja zemaljskim koordinatama, svejedno, osjećam se pomalo nostalgično, jer ovo je za mene bilo potpuno novo iskustvo, i još jednom – oslobađajuće. Sloboda je tako lijepa riječ. Za kraj, obećavam da ćemo se ponovo sresti. Zbogom ostaj...



-Kraj- -The end-





Dodatak/addition: Kao mali znak pažnje i zahvalnosti za vjernost, uz kupon na ovoj stranici možete dobiti gratis portret po želji. As a small token of appreciation and gratitude for loyalty, You can get a gratis portrait using the coupon on this page. _________________________________________________ KUPON/COUPON* Predizdanje “Godine lutanja” Prerelease “Fire and brimstone” Verzija/edition 1.0. 2015 Serijski broj/Serial number:_____________ Potpis autora/signature:________________ *Napomena: Kupon bez serijskog broja i potpisa nije validan Attention: Coupon without serial number and signature is not valid

Documents

Fire and brimstone - Godine lutanja 2015 -print-.pdf