Colin Wilson i Damon WilsonVELIKA ENCIKLOPEDIJA NERIJEENIH ZAGONETKI

Naslov izvornikaCOLIN WILSON & DAMON WILSON THE MAMMOTH ENCYCLOPEDIA OF UNSOLVED MYSTERIE Copyright Colin Wilson and Damon Wilson, 2000.Urednik ZORAN MALJKOVIS engleskoga prevela LJILJANA URINakladnik MOZAIK KNJIGA Za nakladnika MARIJAN GROELJGrafiki urednik LOVRO REBI Oblikovanje naslovnice FADIL VEJZOVIC / Korektor SRAN BOBAN/ Tisak ZRINSKI d.d., akovec, 2003.COLIN WILSON i DAMON WILSONVELIKA ENCIKLOPEDIJA NERIJEENIH ZAGONETKIfS't*Y" ,LLiE*3**f1-KMp*4t" Lj^ ^

Prvi dioMozaik knjigaSadrajUvod1. Kralj Arthur i Merlin2. Atlantida3. Skupina Baader-Meinhof4. Barbadoska grobnica5. Ubojstvo Teresite Base6. Bermudski trokut7. Bigfoot8. Christie, Agatha9. Cievelandska ubojstva10. Krugovi u itu11. Faraonsko prokletstvo12. Otisci vrajih stopala13. Je li Philipa K. Dicka opsjeo aneo?14. Dogoni i drevni astronauti15. Zagonetka Eilean More16. Vile17. Fulcanelli i zagonetka alkemije18. Glozelska zagonetka19. Sivi ovjek Bena MacDhuija20. Kaspar Hauser21. RudolfHess22. Torinski sveti pokrov23. Homer i pad Troje24. Dijamant Hope25. Zagonetka hipnoze23355161656977

8799107115125129141149153171181187197205217235257261SADRAJ26. Enigma identinih blizanaca27. Jack Trbosjek28. Je li se Ivana Orleanska vratila iz mrtvih?29. Junije30. Fjodor Kuzmi31. Neman iz Loch Nessa279 287 305 311 329 341UvodGodine 1957. znanstveni komentator Jacques Bergier svojim je izlaganjem u jednoj televizijskoj emisiji izazvao senzaciju. Govorio je o jednoj od velikih nerijeenih zagonetki iz prethistorije, naglom nestanku dinosa-ura prije priblino 65 milijuna godina. Rekao je da je dinosaure mogla unititi eksplozija zvijezde koja nije tako daleko od Suneva sistema takozvana supernova. Zatim je jo vie zapanjio gledateljstvo rekavi da su tu eksploziju moda namjerno izazvala nadmona bia koja su eljela unititi dinosaure i dati inteligentnim sisavcima priliku.Znanstvenici su i prvi dio njegove teorije odbacili kao fantazira-nje nadriznanstvenika, a reakcija nije bila nita bolja kad ju je Bergier 1970. godine ponovio u knjizi Izvanzemaljci u povijesti, koja poinje poglavljem s naslovom Zvijezda koja je ubila dinosaure. Ali, pet godina poslije, ameriki geolog Walter Alvarez prouavao je tanak sloj gline na nekom brijegu u Italiji sloj koji dijeli doba dinosaura (mezozoik) od naeg doba sisavaca i razmiljao o tome to je moglo unititi cijele porodice ivotinja. Malo je gline ponio sa sobom u Kaliforniju i pokazao je svome ocu, fiziaru Luisu Alvarezu, rekavi mu: "Tata, taj centimetar debeo sloj gline predstavlja razdoblje kad su dinosauri nestali, a s njima i oko 75 posto drugih bia na planetu."Njegov je otac bio tako zaintrigiran daje glinu ispitao u laboratoriju i otkrio da sadri velik postotak rijetkog elementa iridija, tekog elementa koji obino potone u sredite planeta, ali se izbacuje u eksplozijama. Alvarez je ozbiljno razmotrio mogunost eksplozije zvijezde i odbacio ju je tek kad su daljnja ispitivanja pokazala odsutnost odreene radioaktivne platine koja bi u supernovi bila prisutna. Jedina je druga mogunost bila da je Zemlju pogodio divovski meteorit koji je atmosferu ispunio parom, proizvodei tako "uinak staklenika" koji je podigao temperaturu za nekoliko stupnjeva.UVOD IDananji krokodili i aligatori mogu preivjeti temperaturu od ok 100 stupnjeva Celzija, ali ako se popne jo dva-tri stupnja vie, to ne me gu podnijeti i umiru. Gotovo je sigurno da se upravo to dogodilo dinosa urima prije 65 milijuna godina. Zato u ovoj knjizi nema naslova "to s dogodilo s

dinosaurima?". Na to pitanje znamo odgovor. Znamo i to je Bergierova "luda" teorija bila vrlo blizu istini.To je glavni razlog za objavljivanje ovakve knjige. Njome nagla avamo kako je uvijek opasno povui otru crtu izmeu "ludila" i orto doksne znanosti. U lanku o spontanom samozapaljenju ljudskog tijel citiram suvremeni medicinski udbenik u kojem pie da je samozapalje nje nemogue i da o tome nema smisla raspravljati. Ali, prikupilo se mno go dokaza da ono nije samo mogue, nego je ak i razmjerno esto.Godine 1768. Francuska akademija znanosti zatraila je od veli kog kemiara Lavoisiera da istrai izvjee o golemom kamenu koji j< pao s neba i zakopao se u zemlju nedaleko od mjesta gdje su radili nek poljodjelci. Lavoisier je bio posve uvjeren da veliko kamenje ne pada : neba pa je rekao da su se svjedoci ili zabunili ili lau; postojanje meteo rita znanost e prihvatiti tek pola stoljea poslije."Poltergeist", ili buni duh, jo je ei od spontanog samozapa: ljenja ovjeka; u svakom danom trenutku diljem svijeta ima na stotine sluajeva. A ipak, u Americi su osnovali neku vrstu obrambene lige koji se zove CSICOP (Committee for the Scientific Investigation of Claims of the Paranormal Odbor za znanstveno istraivanje tvrdnji o paranori malnim pojavama) koje je glavni cilj tvrditi da "paranormalno" ne postoji nego je izmiljotina varalica. Svatko tko se imalo bavio paranormalnim zna da takav stav nije samo neodriv, nego je i neka vrsta namjernog sljepila.Budimo posve jasni. Ne tvrdim da je skeptinost sama po sebi tetna. Razum je najvia ovjekova sposobnost i mi u svakom trenutku moramo procjenjivati vjerojatnosti. O toj nam procjeni ovisi ivot svaki put kad prelazimo ulicu. Moram znati procijeniti hoe li me neki autobus ili automobil stii prije nego to stupim na plonik. A kada se znanstvenik suoi s pitanjem moe li, recimo, neki izraelski "medij" savijati kljueve tako to ih samo trlja, on se moe jedino osloniti na svoje iskustvo s kljuevima i procijeniti vjerojatnost. No mislim da bi se svaki znanstven8 iiUVODnik sloio s tim daje pogreno prosuivati a priori i zakljuiti da to pitanje nije vrijedno istraivanja jer kljueve ne moemo savijati tako to ih samo trljamo. Ako je poten, mora barem biti voljan prouiti to pitanje.Veina bi znanstvenika odgovorila da upravo tako i postupaju, i naelno je to tono. I oni su samo ljudi, podloni dosadi, nestrpljenju i razdraljivosti kao i svi drugi, to znai da lako mogu prijei granicu koja razdvaja znanstvenu objektivnost od emocionalne subjektivnosti.Jedan od manje dogmatinih lanova CSIOCOP-a bio je matematiar Martin Gardner, ija je knjiga Pomodnosti i lai u ime znanosti zabavna studija "kultova nerazumnosti". Moemo tu itati o proroku Volivi, koji je vjerovao da je Zemlja ravna, o kapetanu Svmmesu, koji je vjerovao da je uplja, i o Cvrusu Teedu, koji je vjerovao da je jajolika i da mi ivimo s unutarnje strane. Gardner izvanredno duhovito govori o Jehovi-nim svjedocima i udacima koji vjeruju da Velika piramida sadri podatke o drugom Kristovom dolasku. Ali, nakon pet-est poglavlja, itatelju njegov superiorni pristup pone ii na ivce. Je li autor nekakav nadmoni um koji je otkrio tajnu vjene istine? Je li posve siguran da su svi koji su vidjeli NLO u zabludi, daje Atlantida postojala samo u Platonovoj mati, da su neke zamisli Wilhelma Reicha iz kasnije faze isto ludilo? Zacijelo je pitanje u tome gdje emo povui crtu. Spreman sam se sloiti daje Immanuel Velikovskv zapravo bio ekscentrik naime, da su njegove teorije o vezi izmeu Venere i biblijskih katastrofa rezultat inspiracije, a ne pomnjivog znanstvenog istraivanja. Ali, mnoga njegova nadahnuta nagaanja pokazala su se iznenaujue tonim primjerice, njegovo uvjerenje da zemlju okruuju mona magnetska polja. A postoje utjecajni filozofi znanosti kao to su Sir Karl Popper, Michael Polanvi i Abraham Maslovv, koji su vjerovali da se sve znanstveno razmiljanje temelji na "inspiraciji" a ne na pomnjivom znanstvenom istraivanju. Ukratko, ini mi se da Gardner crtu povlai na pogrenom mjestu.Napisao sam biografiju Wilhelma Reicha i slaem se da je Reich bio dogmatian i paranoian, kao i vrlo neugodna osoba. Ali, problem s Reichom, kao i s mnogim drugim psihoanalitiarima, jest u

tome stoje od Freuda posudio ogrta papinske nepogreivosti. Sve neuroze su seksualnog podrijetla i neurotina osoba nije se sposobna suoiti sa seksualnom prirodom svojih problema. Ne slaete se? To samo dokazuje da ima-UVOD ite seksualne probleme s kojima se ne usuujete suoiti. U tom je smf Reich kao dr. Johnson ako mu pitolj ne opali, udarit e vas drke Svi koji se s njim ne slau nuno su "duevno bolesni". Ali, Gardnert je knjiga prepuna istog tona brutalne dogmatinosti. Temelji se na si venoj pretpostavci daje on nepogreiv. I dok je itatelj moda sprerr razmotriti tu mogunost, elio bi znati neto vie o metodama s pomc kojih je Gardner doao do svojih neumoljivih stajalita.Bilo bi porazno kad bi Gardnerov pristup postao opeprihva dio "opeg znanja". Napredak ljudskog znanja ovisi o tome da se zad skeptinost i prema "najneupitnijim" istinama. Prije sto godina Darvvii va se teorija evolucije putem prirodnog odabira smatrala nesruivom; ( nas je veina biologa ne prihvaa bez rezerve. Prije pedeset godina, ve na je psihijatara prihvaala Freudovo seksualno tumaenje neuroze; ( nas se uglavnom dri da su njegove metode bile vrlo upitne. Na poet stoljea, znanstvenika koji bi doveo u pitanje Newtonovu teoriju gravi ije smatrali bi ludim; dvadeset godina poslije, zamijenila ju je Einst nova teorija, iako je, to je vrlo vano, malo ljudi doista razumije. La je zamisliti da e se nai potomci u dvadesetdrugom stoljeu pitati ka smo bili tako glupi da vjerujemo ijednom od njih.Gardner je posvetio cijelo poglavlje napadu na Charlesa For* koji je cijeli ivot posvetio dokazivanju da su znanstvenici odve dogrr tini i da bi trebali biti spremniji propitati svoje temeljne pretpostavi Gardner mu zamjera da je, budui da je samo destruktivni kritiar k< nema vlastitih teorija, u biti jalov. U tome ima trunka istine. Ali, Gardu ne shvaa da Fort zapravo prigovara krutom, komesarskom pristupu k jim se odlikuje i njegova knjiga. Fort tvrdi da znanstvena otkria potje od uenja, te daje uenje, ak i s trunkom po vodljivosti, bolje od ne vrste marksistike dogme bez imalo smisla za humor. Samoga je Newt na fascinirala alkemija i svoje je najvee djelo smatrao komentarom! Knjigu o Danijelu. Je li Nevvton zato udak? Oigledno nije. Stoga m emo zakljuiti daje plodnije biti zaintrigiran mogunou postojan prethistorijskog udovita u dubinama Loch Nessa nego je odbaciti k djetinjastu besmislicu. Produktivnije je priznati da NLO-i mogu postoj; nego ih odbaciti kao halucinacije. Moda je ak plodnije priznati da d kazi upuuju na to da Shakespeare nije napisao svoja djela ili da je A10 . 1UVODdrew Crosse u svome laboratoriju stvorio ivot, ili daje Orffvreus moda otkrio tajnu perpetuum mobilea nego drati da o takvim ekstravagancijama nije vrijedno ni raspravljati.Karijera jo jednog "skeptinog" prijatelja, lana Wilsona, takoer me je prilino zabavila. Preobraenik na rimokatolicizam, poeo je piui vanu knjigu u kojoj je tvrdio da je torinski sveti plat izvoran. Zatim je napisao knjigu o reinkarnaciji pod naslovom Um izvan vremena, u kojoj briljantno napada niz sluajeva navodnih "sjeanja na prole ivote", poput slavnog sluaja Bridev Murhev. (Katolika je crkva slubeno osudila zamisao o reinkarnaciji.) Onda su ga zamolili da sudjeluje u televizijskoj seriji koja se temeljila na datotekama Drutva za izvanosjetilna istraivanja, i premda je ponovno vrlo uspjeno upotrijebio svoju tehniku u sluajevima kao to je onaj o "Croglinskom vampiru", morao je priznati da u drugima, osobito onima koji se tiu duhova, dokaze jednostavno nije mogue odbaciti. Kad se okrenuo "iskustvima poslije smrti" (u knjizi istoga naslova), dogodilo se isto, i ak i nakon to je veinu dokaza odbacio kao varke, na kraju je priznao daje argument "preivljavanja" vrlo jak. U novijoj knjizi Nadja, Wilson se bavi neobinim moima uma, ukljuujui i iscjeljivanje, te na kraju priznaje postojanje neega to bi se moglo nazvati "nadsvjesnim umom". Eto primjera ovjeka koji ima strpljenja i potenja da podrobno prouava mnoge sluajeve naizgled para-normalnih moi i iji je skepticizam na kraju znatno oslabio, iako mu je odve neugodno da otvoreno prizna kako se njegovo stajalite promijenilo za 180 stupnjeva.Jo jedan primjer uopenog pristupa prema paranormalnim pojavama moe se nai u knjizi Nadnaravno Joea Nickella i Johna Fischera. Namjera autora je da rijee niz zagonetki istraivakim pristupom. Prvo poglavlje opisuje istraivanje duhova u Mackenzie Houseu u Torontu. Citiraju

razne svjedoke koji tvrde da su tijekom godina viali duhove i druge koji su nou uli udne zvukove. Zatim opisuju kako su razgovarali s domarom susjedne kue, koji je pokazao kako se razni zvukovi koji se proizvode u podrumu "telegrafiraju" u kuu u kojoj su navodno duhovi.Autori nam jasno daju na znanje kako su mnogi "sumnjivi" zvukovi u Mackenzie Houseu potekli od bojlera. Ali, time se ne objanjavaliUVOD 'ju iskazi svjedoka koji su vidjeli duhove. Preutno oekuju da zbog d( kaza o zvukovima otpiemo i vienja. To moe a i ne mora biti tako. Ak vjerujete, kao ja, da duhovi postoje, onda biste traili i dokaze da su vienja sjenovite ene i mukarca u kunom ogrtau takoer rezultat gh sanja bojlera.Skeptini istraivai svi redom ine tu istu logiku pogreku. Wi liam James je istaknuo da, elite li dokazati kako nisu sve vrane crn< morate pokazati jednu jedinu bijelu vranu. Tako cijeli svezak koji govo: o sluajevima varki ili lakog nasijedanja ne dokazuje nita osim da su konkretni sluajevi varke. Ali, jedan jedini sluaj paranormalnog doga ja za koji postoje uvjerljivi dokazi rui argumente daje sve paranormal no, po definiciji, varka.Istina je da irenje ljudskog znanja ovisi o postavljanju pitanj Krava ne naui nita jer ne moe postavljati pitanja; svijet krave je ton onakav kako izgleda, ni manje ni vie, i nema se o emu postavljati pita nja. Ali, kada je Tales vidio eklipsu, htio je znati to ju je uzrokovale Nevvton je postavio apsurdno pitanje zato jabuka padne na zemlju umje sto da ostane gdje je. A Einstein je postavio najapsurdnije pitanje: kaki bi bilo jahati zraku svjetlosti? Sva su ta pitanja dovela do plodnih rezul tata. Da im je iza ramena stajao Martin Gardner prekrienih ruku, vjero jatno bi odluili utjeti.Razmotrimo pitanje koje je postavio zoolog Ivan Sanderson. Jed ne mjeseinom obasjane noi na pranjavoj cesti na Haitiju, on i njegovi ena istodobno su doivjeli neobinu halucinaciju da su u Parizu u 15 stoljeu. Gardner bi rekao da to pitanje uope ne treba postavljati osin ako je odgovor daje Sanderson bio pijan ili lagao. Ali, oigledno nije ta ko. Oni koji su ga poznavali (a na stolu mi stoji pismo jednoga od njih! slau se da je bio poten ovjek koji se nimalo nije zanimao za "nadna ravno". Takoer vrijedi upitati kako je Sandersonova posluga znala daj imao nesreu iako se dogodila na udaljenom, samotnom mjestu ? da e se u zoru vratiti kui. \Vrijedi postaviti i pitanje o kojem Sanders, zbog svojeg iskustva raspravlja: je li um isto to i mozak? Spominje sluaj mukarca koji j< umro u nekoj newyorkoj bolnici. Autopsija je pokazala da uope nije imao mozak, nego samo "pola alice prljave vode". To, priznajem, zvui12 iUVODkao jedna od onih pria koje ne zasluuju razmatranje. Ali, poetkom osamdesetih godina 20. stoljea, profesor John Lourber sa Sveuilita Sheffield otkrio je studenta iji je kvocijent inteligencije bio 126 iako mu je glava ispunjena jedino "vodom". Snimka mozga pokazala je daje mozak samo vanjski omota, debeo samo milimetar. Kako ovjek moe funkcionirati praktiki bez mozga? Lourber, ija je specijalnost hidrocefalus ("voda u mozgu") odgovara da je naiao na mnoge sluajeve savreno normalnih ljudi koji su u glavi imali 95 posto tekuine, a daje 70-90 posto ak vrlo uobiajeno.Ako ovjek moe misliti ne koristei se mozgom, oit je zakljuak da bie koje misli postoji neovisno o mozgu.No stvarni problem koji postavljaju iskustva poput onoga Sander-sonovih jest priroda vremena. Znanstvena logika, ak i ona najmanje dog-matina, govori nam da nije mogue vratiti se u prolost ili predskazati budunost. Kada je rije o prolosti, moda moemo nagaati daje "klizanje u vremenu" neka vrsta "snimke". Ali, vienje budunosti trebalo bi biti posve nemogue jer se budunost jo nije dogodila. Unato tome, postoje mnogi provjereni sluajevi gledanja u budunost. (Jednom sam vodio televizijsku emisiju o jednom od njih irski lord Kilbracken sanjao je vie puta o tome koji e konji pobijediti na utrkama i dobro zaradio kladei se na njih.) Zakljuak bi bio da neto nije u redu sa svijetom kako nam ga predstavljaju naa osjetila zapravo, dovoljno je razmisliti samo na trenutak da bismo shvatili kako neto nije u redu s logikom koja nam govori da

sve ima poetak i kraj, a pred nama je svemir koji, ini se, nema ni jedno ni drugo.Zato stajalita CSICOP-a treba prihvaati sumnjiavo. Nije rije samo o tome treba li ESP i telepatiju shvatiti ozbiljno, nego kako bi htio vjerovati Martin Gardner je li svemir tako racionalan i "normalan" kao roman Jane Austen ili Anthonvja Trollopea. To je uvjerenje lako odravati jer svijet koji vidimo kad ujutro otvorimo oi izgleda savreno "normalno", i nije vjerojatno da emo tijekom dana naii na ita to proturjei toj pretpostavci. Ali, svemir kravi izgleda "neupitno" zbog iste logike. Znamo da svemir, im se ponemo sluiti svojom inteligencijom i postavljati pitanja, postaje mnogo neobiniji i zagonetniji. Veina bi se znanstvenika zapravo potpuno sloila s tim jer znanost poinje odgoneta-13UVOD \njem zagonetke. Ali, neki znanstvenici a oni su, na alost, u veini -htjeli bi vjerovati da se sve zagonetke mogu rijeiti jednostavnom dedul tivnom logikom kakvom se slui Sherlock Holmes. Problemi koje pd tavljaju "klizanje kroz vrijeme", proroanstva ili sinhroniciteti, poltd geisti ili iskustva "izvan tijela", jasno pokazuju kako su to samo pusi elje. Znanost moemo zadrati unutar komotnih logikih granica sam ako odbijemo priznati postojanje iega to se nalazi izvan tih granica.ini se razboritim upitati: stoje u tome loe? Nitko ne optuuj policajce to ih ne zanima misticizam ili filozofija to nije njihov pc sao. Zato okrivljavati fiziara to ga ne zanimaju poltergeisti i ESP? \Odgovor glasi da njegove pretpostavke o svemiru obuhvaaju! pretpostavke o ljudskom umu. U 19. stoljeu nije bilo nimalo vano z nima li nekog znanstvenika istraivanje paranormalnih pojava ili ih siru tra zavaravanjem. Ali, u drugoj polovici 20. stoljea, znanost je nagaal o tome ima li u svemiru jedanaest dimenzija i jesu li crne rupe mod ulaz u bezdimenzionalni "hipersvemir" pa ak i moemo li se crnir rupama sluiti za putovanje svemirom. Ruski i ameriki znanstvenici eks perimentirali su s ESP kao sredstvom komunikacije s podmornicama is pod polarnog leda. Odjednom je pitanje ogranienja ljudskog uma posta lo veoma vano za znanost. Ako smo samo sluajan proizvod materijal nog svemira, onda smo mi u biti promatrai, pa je mjera u kojoj moenv "intervenirati" ograniena. Ali ako da navedemo samo jedan primje Sandersonova vizija Pariza iz 15. stoljea nije bila halucinacija negi kratak pogled u skrivenu mo njegova uma, time bi se cijela darvinisti ka slika evolucije dovela u pitanje.Razmislite o neobinom sluaju blizanaca o kojima govorimo i poglavlju o identinim blizancima. Primbroj je broj koji je djeljiv sam< brojem jedan i samim sobom, primjerice 3, 7 i 13. Ali, nema brzog nai na da se odredi je li neki broj primbroj ili nije: morate ga strpljivo dijeli! ti manjim brojevima kako biste vidjeli uklapa li se ijedan tono. Ako j< broj velik, recimo peterocifren, jedini nain da brzo otkrijete je li prim broj jest da pogledate u tablicu primbrojeva. Ali, ti blizanci to mogu iz vesti trenutano, to je apsurdno. Ako i zanemarimo pitanje kako oni t( ine, ostaje jo zagonetnije pitanje kako se takva mo mogla razviti tije kom ljudske povijesti. Prema Darvvinu, osnovni mehanizam evolucij(14 1UVODjest "preivljavanje najsposobnijih". Jaguar tri bre od ovjeka, a klokan skae vie jer su to morali ne bi li preivjeli. Veina ivotinja ne moe brojati vie od nekoliko brojeva. ovjek je morao nauiti brojati kad je njegov drutveni ivot postao sloeniji. No unato tome, veini ljudi "brojevi ne lee". Pa kako je onda ijedno ljudsko bie moglo razviti tu zapanjujuu sposobnost da trenutano prepozna peterocifreni primbroj kad to ne moe ni raunalo?Mogu je samo jedan odgovor: da grijeimo kada mislimo da ovjekova inteligencija funkcionira kao raunalo. ini se da ima neku "drugu metodu". Vjerojatno je ta ista druga metoda sluajno omoguila San-dersonu da vidi prolost. Ta tvrdnja zvui posve razborito jer svi se slaemo da "intuicija" funkcionira na zagonetan nain. Ali, onda naiemo na sluaj daje netko oigledno predvidio budunost i znamo da tu nije rije samo o intuiciji. Predodba da vrijeme tee u jednom smjeru u temeljima je zapadne znanosti; sve ostalo ovisi o tome. Ako je mogue predvianje

budunosti, onda moramo promijeniti svoje osnovne pretpostavke.Znanstvenicima 19. stoljea takva je zamisao bila vrlo uznemira-vajua; zato su mnogi bili protiv istraivanja "paranormalnih" pojava. inilo se daje ono suprotno svemu to predstavlja znanost; bio bi to povratak praznovjericama i bapskim priama umjesto eksperimentiranja i analize. Godine 1848. taje reakcija znanosti otila tako daleko daje spisateljica Catherine Crowe zakljuila kako je vrijeme da prosvjeduje. Zato je uloila velik napor da prikupi najdokumentiranije sluajeve "nadnaravnog" koje je mogla nai sluajeve koje e poslije istraiti Drutvo za istraivanje parapsiholokih pojava te ih je objavila u knjizi Nona strana prirode. Knjiga je znatno utjecala na misaone ljude.Ali, gospoa Crowe nije imala sree. Knjiga je objavljena iste godine kada se u domu obitelji Fox u dravi New York pojavio poltergeist njihove keri Kate i Margaret ule su udno lupanje i grebanje. Sluei se stanovitim kodom, "bie" je tvrdilo daje ubijeni ulini trgovac pokopan u podrumu. (1907. godine u podrumu je doista naen ljudski kostur.) To je izazvalo senzaciju pa se ubrzo Amerikom i Europom poeo iriti "spiritualizam". Znanstvenike je razbjesnilo to pomodno irenje "praznovjerja" osobito kad se dokazalo da su mnogi "mediji" varalice, pa15UVOD 1su vrlo razboriti argumenti gospoe Crowe pali u zaborav. tovie, ps mili su je tako neprijateljski da je desetak godina nakon objavljivan None strane prirode doivjela slom ivaca i neko vrijeme provela u d evnoj bolnici; tijekom posljednjih esnaest godina ivota vie nije pis la.Danas, vie od stoljea i pol poslije, spiritualizam vie nije prije nja znanosti; postao je tek neto vie od bezazlene manjinske religije. S daje posve jasno da nikad i nije bio prijetnja znanosti. Jasno nam je i da znanost nikad nije bila u opasnosti da bude zamijenjena praznovjei ama i bapskim priama te daje CSICOP veoma grijeio kad je zami ljao da uspjeh Urija Gellera najavljuje povratak u Srednji vijek. 'Ono to jest znaio jest prihvaanje injenice da je povijest ivi ta na Zemlji ipak neto sloenija nego stoje Darvvin mislio. Ako parano malne sposobnosti kao to su telepatija ili vidovnjatvo doista postoj moe se pretpostaviti da su kod naih primitivnih predaka bile jo razv jenije, kao to su i danas razvijenije kod mnogih "primitivnih" narod Sanderson, primjerice, kae da vjeruje kako neki Haiani koje je upo; nao posjeduju mo vidovitosti. Jedan od njih mu je nakon "klizanja vremenu" rekao: "Vidjeli ste neto, nije li tako? Ne vjerujete u to, ali c hoete, uvijek biste mogli vidjeti." Drugim rijeima, sam je Sanderso mogao razviti ili moda samo ponovno otkriti svoje paranormalne spe sobnosti. IU svojoj knjizi Okultno naveo sam mnoge sluajeve koji dokazi ju isto. Primjerice, slavni lovac na tigrove Jim Corbett u knjizi Kumaot ski ljudoderi opisuje kako je razvio ono to naziva "praumskim senz bilitetom" koji mu je omoguio da zna kada ga neka divlja ivotinja ek u zasjedi. Takva bi sposobnost, oigledno, bila vrlo korisna za lovca n tigrove u Indiji, ali posve beskorisna burzovnom meetaru u New Yorki Stoga se ini daje se civilizirani ovjek namjerno liio. Ili tonije, razvc druge sposobnosti sposobnosti svladavanja sloenosti drutvenog i vota potisnuo je "paranormalnu" sposobnost jer nam vie nije bil potrebna.Ali, je li to doista tono? Je li tono da newyorkom burzovnor meetaru nije potreban "praumski senzibilitet"? Na posljetku, on ivi > drugoj vrsti praume ne samo u komercijalnoj, nego i u betonskoj i16 iUVODkojoj u tunelima podzemne eljeznice i javnim parkovima vrebaju pljakai. Njegov je stvarni problem prije onaj koji je izazvao ivani slom Catherine Crowe dopustio je da ga prevlada civilizirani ivot. Svi smo u nekoj mjeri izgubili tu vitalnu silu koja se moe nai kod veine "divljaka". Ali, ono stoje doista izgubljeno jest osjeaj uenja, neki temeljni optimizam. Dijete misli da je svijet odraslih udesno mjesto, prepuno pustolovina: odlazaka u barove, vonji automobila, letova zrakoplovom... Bilo bi mu vrlo teko povjerovati da e se, kad odraste, svijet pretvoriti u tvrdo, okrutno i prilino neugodno mjesto u kojem je glavno pravilo: "Nita nije

besplatno."Problem odraslog ovjeka jest to to su njegovi stavovi postali negativni. Ve sam opisao kako sam 1967. godine odrao predavanje na sveuilitu u Los Angelesu, a zatim se otiao sastati s obitelji u Disnev-landu. Zaboravio sam koliko je Disnevland velik, pa mi je bilo muno kad sam ugledao svjetinu. Ali, bio sam vedar i optimistian jer sam upravo odrao dobro predavanje. I tako sam se opustio, prepustio se samopouzdanju i jednostavno dopustio nogama da me nose. Nasumice sam hodao pedesetak metara, skrenuo lijevo i naao svoju obitelj pokraj tanda s meksikom hranom.etrdeset osam sati prije traio sam neku knjigu o Habsburkoj monarhiji; pregledao sam tri police s knjigama i nisam je mogao nai. Sljedeeg sam je jutra ponovno potraio i naao je na polici koju sam nekoliko puta pretraio. Zato je nisam prije vidio? Jer sam bio napet (kao da mi se uri), pa sam zbog urbe gledao u nju ne videi je. I obrnuto, primijetio sam mnogo puta da kad sam oputen, nalazim stvari kao da me vodi "esto osjetilo".Ali, primijetio sam i neto mnogo zanimljivije: da mi, kada sam u takvom raspoloenju oputenog samopouzdanja, sve "ide od ruke". A to oigledno nema nikakve veze sa mnom ni sa "estim osjetilom". "Nabasam" na vanu informaciju dan prije nego to o njoj trebam pisati, ili sretnim stjecajem okolnosti izbjegnem neugodno iskustvo.Osnovni problem civilizacije jest da su nai stavovi postali neopravdano negativni. Svi znamo kako nas olakanje moe dovesti u optimistino raspoloenje. Cijevi se zaepe i nekoliko dana moramo ispirati zahod kantama vode. Kad napokon doe vodoinstalater i popravi ga, os-17UVOD ^jecamo golemo olakanje i sljedea dvadeset etiri sata osjeamo kako j prekrasno imati zahod koji se ispere pritiskanjem gumba ili povlaenjei uzice. Kad god doivimo takvo olakanje, shvaamo i da smo okruei mnogim razlozima za radost: slavinama u kupaonici, prekidaima za s> jetlo, elektrinim tosterima koji funkcioniraju, vratima koja se otvaraj bez kripe i televizorima koji nam donose vijesti kad god ih elimo sli sati. ovjeku je uzelo pedesetak tisua godina da izae iz spilje i sve t ostvari. Ali, toliko smo se navikli na civilizaciju daje uzimamo zdrav za gotovo i veinu vremena provodimo brinui se zbog sitnica. No kad god nakon neke manje smetnje doe olakanje, shvatim] da smo si dopustili zaboraviti na blagoslove kojima smo okrueni i pasi u raspoloenje bez radosti. Cilj civilizacije jest da nam prui slobodn vrijeme, a mi ga umjesto toga traimo razbijajui glavu zbog sitnih prob lema koji e nam se za tjedan dana initi posve beznaajnim. Ta uznemi rena kratkovidnost posljedica je nekih osobina lijeve strane mozga koj smo stekli tijekom posljednjih nekoliko tisua godina. (Lijeva poloviG mozga bavi se logikom i jezikom, a desna znaenjem i intuicijom.) Jedi ni nain da vratimo svoje nasljee slobode jest da shvatimo da nam sva kodnevna svijest lijeve polovice mozga na neki nain lae i da se mora mo nauiti opustiti u iru vrstu svijesti.Pogledajte sljedei primjer iz knjiga C. Dalvja Kinga Stanja Ijud ske svijesti; govori o iskustvima "budnosti", kako je on naziva. iPrvo se dogodilo kasno jednog sunanog jutra na peronu eljezniko; kolodvora u New Jersevju dok je pisac iao na vlak za New York. Na pe ronu je bilo nekoliko kuita za teretna dizala, kioska itd., od tamnos* meih opeka. Bio je oputen, leerno je planirao posjete koje e obaviti i gradu i istodobno nastojao biti aktivno svjestan kretnji svoga tijela... i Odjednom se njegova okolina posve promijenila. Ugoaj je bk neobino iv, a nekolicina drugih ljudi na peronu inila se jedva net( vanijom od kvake na vratima ekaonice. Ali, najvie su se promijenili opeke jer nije bilo odgovarajue osjetilne iluzije u tom iskustvu. No od jednom su se poele doimati nevjerojatno ivo; ne pokazujui nikakvt vanjske znakove kretanja, kao da su bile radosne; ostavljale su jasan do jam da na svoj nain aktivno ive i uivaju u tome. To je na pisca ostavi*18 \UVODlo tako snaan dojam daje nekoliko minuta zurio u njih, sve dok nije stigao vlak...Prvo to treba zamijetiti u njegovom komentaru jest da je "bio oputen i leerno planirao posjete koje e obaviti u gradu". Drugim rijeima, prepustio se aktivnosti desne polovice mozga i nije bio

napet. Onda ga je neki neobian napor, neki sitan pomak u umu, usmjerio u pravom smjeru pa je postao svjestan da opeke, koje bi inae uzeo zdravo za gotovo, blistaju unutarnjim ivotom. Vano je i to da su ljudi, koji bi inae bili u sreditu njegove pozornosti, sad bili nevani. Zbog duge navike biramo ljude kao sredite naeg polja pozornosti, jer smo drutvena bia iji spokoj ovisi o tome da se "uklapamo u drutvo".Nema potrebe pretpostaviti da je njegova percepcija opeka bila "mistino" iskustvo. Svi moemo postii neto slino jednostavno zurei u obian zid na suncu. Na je problem u tome to se obino ni na to ne usredotoujemo; samo automatski "skeniramo" okolinu, kao djevojka na blagajni supermarketa. Ali, ako nam neto privue pozornost pa se usredotoimo, odmah doivimo osjeaj poveanog znaenja.Samo elim naglasiti kako je glavni razlog zbog kojeg se nae iskustvo obino ini tako beznaajnim to to smo se navikli reagirati "ro-botski".na svoju okolinu i preputati se "automatskom pilotu".Kakvu bi promjenu donijelo nerobotsko ponaanje? U biti ovu: Daly King bi shvatio daje normalna pretpostavka koju dijeli s nama ostalima o tome kako je "svijet" prilino obino mjesto posve pogrena. Njegova ga osjetila lau. Ili tonije, osjetila ine najvie to mogu; njegova stajalita i pretpostavke reduciraju njihovo svjedoanstvo na "obi-nost". "Uvid" bi mu bio pokazao da je okruen neizrecivo udnim ukletim krugom u koji smo gotovo svi uhvaeni. On se sastoji od pretpostavke da je svijet prilino obian i dosadan. A kad nam je dosadno, imamo manje energije. Kad imamo manje energije, to je kao kad oblaci sakriju sunce, pa je svijet manje jasan i manje zanimljiv. Taj osjeaj da je svijet nezanimljiv sprijeava nas da se trudimo. Normalna ljudska sklonost kad nema vanjskih poticaja jest da potonu u letargiju, slino likovima Samuela Becketta koji sjede u kantama za smee.Svaki pogled na stvarnost svaki "trenutak vizije" ak i odlazak na odmor govori nam suprotno. To nam govori da kad oblak na-19UVODizgled skriva sunce mi zapravo doputamo osjetilima da izgube otrini kao to se u kinu postupno gase svjetla. Percepcija je "namjerna". Stvai vidimo s pomou zrake svjetla koju proizvodi dinamo u naoj glavi. Ka nam je dosadno, dinamo radi na pola brzine i sve to pogledamo izgled bezbojno. No uspijemo li uvjeriti svoju podsvjest da je svijet fascinanta kao to se dogaa kad smo na odmoru dinamo e se ubrzati i vidje emo da je to istina.Wordsworth je govorio o djetinjstvu, kad sve kao da je bilo "ok rueno nebeskom svjetlou". To je zato to dijete zna da je svijet bes krajno udesan i automatski ulae onaj napor zbog kojega dinamo rac maksimalnom brzinom. Ljudi ponu umirati kad ostanu ulovljeni u "uk letom krugu" i povjeruju da su ve "sve vidjeli". Osim ako ih okolnosi ne natjeraju da nastave ulagati napor, polako potonu u movaru dosad koja ih na kraju proguta. (Zato tako mnogi ljudi umru nakon to odu mirovinu.) 'Ljudski je rod sada oigledno na vrlo zanimljivoj toki evolucije Prvi korak prema bijegu od tog ukletog kruga jest shvatiti da je prividn "obinost" svijeta zabluda. Kad bismo mogli duboko i trajno povjerovai daje svijet beskrajno uzbudljiv, nikad si vie ne bismo dopustili upasti movaru uzimanja stvari zdravo za gotovo. I postalo bi nas gotovo ne mogue ubiti. Shaw u Povratku Metuzalemu o svojim "precima" kae "ak ni u trenutku smrti, ivot ih ne izdaje." "Izdaja ivota" jest onaj os jecaj da nema niega novog pod suncem i da na kraju svi moramo prih vatiti poraz. Kad bismo nauili mentalni trik ubrzavanja dinama, ta zab luda nad nama vie nikad ne bi imala mo.Iznijet u svoje temeljno uvjerenje o ljudskom ivotu. ovjek s sastoji od vrlo sloenog tijela, "raunala" koje se razvijalo milijunim godina, a njima upravlja neto to nazivamo duom, duhom ili sline Ali, dati duhu da upravlja tako sloenom mainerijom isto je kao dal djetetu da vozi Rolls-Royce. Ne razumijemo oko 90 posto njezinih me gunosti. Osim toga, jednostavno nam je "preteka" da bismo je leern mogli pokretati. Dok vuemo naokolo to teko tijelo, u istom smo pole aju kao svemirski putnik koji se nasukao na planetu na kojem je sila te a nekoliko puta vea nego na Zemlji, tako da se ak ne moe ni uspravi ti i mora uloiti svu snagu kako bi puzao na sve

etiri. Kad ga pokren20UVODneki hitan sluaj, moe nai mnogo vie snage pa ak i na kratko teturati na nogama. Tad moe nazrijeti pravi odgovor: da je razvio mnogo snanije miie i mentalne i tjelesne.Kad god se suoim s nekim uzbudljivim izazovom ili krizom, vidim taj odgovor. Tad vidim da bih, kad bih stalno bio u tom "galvaniziranom" stanju, mogao ostvariti mnogo viu razinu svrhovitosti i vitalnosti. Na je problem to nakon krize vrlo brzo izgubimo taj osjeaj hitnosti pa potonemo natrag u staro bezbojno, pospano stanje u kojem se svaka muha pretvara u slona, a um pada u neobinu apatiju u kojoj gubi svaki osjeaj svrhe. tovie, toliko smo se navikli na to stanje da ga prihvaamo kao normalno. Svoje prave mogunosti nazremo samo kad krenemo na putovanje tjelesno ili duhovno.Odgovor je u stvaranju (s pomou odlunosti) mnogo jae mate, osjeaja stvarnosti zahvaljujui kojem emo stalno biti svjesni potencijalnih izazova i problema i ostati u "galvaniziranom" stanju. Posve je apsurdno da ovjek u vlaku prazno zuri kroz prozor kad njegov um sadri golemu knjinicu prolih iskustava koja bi ga mogla zabavljati godinama.Sve to, dakako, objanjava zato toliko vremena provodimo traei izazove i stimulanse putovanja, pustolovine, sport, seks, alkohol; jadan je to pokuaj da probijemo glupa ogranienja. Kad bismo nauili prepoznati osnovni problem i suoiti se s njim, napravili bismo najodluniji korak prema njegovu rjeavanju. Ne bi nam moglo biti dosadno, a "obeshrabrenost" bi izgubila mo nad nama. Poeli bismo nazirati izlaz iz klopke koja ve tisuama narataja prerano ubija ljude.Sada bi trebalo biti jasno zato nemam strpljenja za ljude koji nas ele uvjeriti kako je svemir savreno racionalno i logino mjesto te je svaki pokuaj da se tvrdi suprotno povratak srednjovjekovnim prazno-vjericama. Slaem se da poltergeisti nisu osobito vani nagon znanstvenika u tom je pogledu ispravan a nisu to ni "klizanja u vremenu", predskazanja ili iskustva izvan tijela; osobno smatram da su ljudi koji su odv-e opsjednuti paranormalnim jednako dosadni kao ljudi opsjednuti nogometom ili televizijskim sapunicama. Ali, ta su iskustva samo mali dio udne panorame koja e se nai pred nama kad svladamo onaj mentalni trik otimanja navici i svjesno ponemo ulagati velik napor da smak-nemo "zavjesu svakidanjosti" koja nas okruuje.21UVOD ]Ako je ovoj knjizi uope potrebno opravdanje, onda ono glasi < je to skroman pokuaj da nazremo neobinost koja se nalazi s druge str ne zavjese. |22Kralj Arthur i MerlinLegenda ili stvarnost?Kralj Arthur i njegov arobnjak Merlin meu najpopularnijim su likovima svjetske mitologije. Ali, je li ijedan od njih doista postojao? Ili su samo likovi iz draesne bajke?Razumljivo nam je, dakako, zato bi povjesniari sumnjali u postojanje Merlina. Ali, neki suvremeni znanstvenici sumnjaju i u to daje kralj Arthur bio stvarni povijesni lik. Oigledno, najprije moramo raistiti to pitanje.O Arthuru i Merlinu prvi put doznajemo iz knjige Povijest britanskih kraljeva, koju je oko 1135. godine napisao velki biskup Geoffrev od Monmoutha. Njegovu vjerodostojnost moemo ocijeniti prema njegovu uvodnom poglavlju, u kojem objanjava kako je Britanija dobila ime po ratniku Brutu, koji je onamo doplovio nakon opsjedanja Troje. Kakvih stotinjak stranica dalje, Geoffrev opisuje kako je kralj po imenu Vor-tigern stvarni povijesni lik zapovjedio da se na Mount Snovvdonu u Walesu sagradi neprobojan toranj. Toranj se stalo ruio, pa su mu neki vidovnjaci rekli da e stajati bude li kamenje poprskao krvlju djeaka koji nema oca. Njegovi su glasnici putovali diljem zemlje traei takvog mladia dok nisu uli kako se dvojica svaaju i jedan se od njih ruga drugome da nema oca. Djeak bez oca zvao se Merlin.Kralj Vortigern poslao je po Merlina i njegovu majku, koja je, kako se pokazalo, bila ki kralja

junog Walesa. Ispriala mu je kako ju je zaveo zgodan mladi koji je potom netragom nestao, iako bi katkad, kad23KRALJ ARTHUR I MERLIN jbi bila sama, ula njegov glas. Vortigern je zatim objasnio kako, budu da Merlin doslovce nema oca, mora rtvovati mladia i njegovu kr poprskati po temeljima tornja. Merlin je na to rekao da moe dokaza! kako oni vidovnjaci lau i zamolio je da ih dovedu pred njega. "Znate I zato se toranj rui?", upitao ih je. Odmahnuli su glavom. "Zato stoje is pod njega voda od koje je zemlja vlana." Vortigern je na to zapovjedi svojim ljudima da kopaju i pronau vodu. Merlin je prorekao da e, kai isue vodu, nai dva zmaja (ili zmije). Kad se i to pokazalo tonim, Vor tigern mu je odluio potedjeti ivot. Merlin je zatim pretkazao jo nek dogaaje, ukljuujui i to da e Vortigern izgorjeti u tornju. To se dogo dilo upravo kako je Merlin prorekao, kada je kralj Aurelije Ambrozije -pravi nasljednik krune osvojio Britaniju i zapalio Vortigernov toranj.Nakon stoje Aurelije otrovan, krunu je naslijedio njegov brat, Ut her Pendragon. A kada je on osvojio kotsku, pozvao je sve plemie i svoga kraljevstva da proslave njegovu krunidbu. Meu njima su bili voj voda Gorlois od Cornvvalla i njegova lijepa ena Igerna. Uther se ludi zaljubio u Igernu. Kad je Gorlois to shvatio, brzo se uputio natrag Cornwall. Kralja je to uvrijedilo, pa je krenuo s vojskom za njim. Gorio is je sprijeio otmicu svoje ene tako to ju je sakrio u dvorac Tintage koji je bio gotovo neprobojan jer je stajao na otoku kojem se prilazil' preko uske sprudi. Kada je uo za to, Uther Pendragon je bio silno poti ten jer nije mogao misliti ni na to osim na lijepu Igernu. ;Problem je rijeio Merlin, koji je svojim arolijama pretvorio Ut hera u dvojnika vojvode Gorloisa. Uther je otiao u Tintagel i uao be tekoa. Te je noi, u Igerninu naruju, zaeo djeaka koji e postati kraJ Arthur.Dok Uthera nije bilo, njegovi su ljudi napali dvorac u koji se sklo nio Gorlois. Bio je ubijen, a Uther se oenio Igernom i uinio je kralj i com. Vladao je jo petnaest godina, dok i on nije bio otrovan. Tada je Ai thur postao kraljem.itatelji Geoffrevja od Monmoutha (ija knjiga jo uvijek izlazi popularnom izdanju) upitat e se to se dogodilo s maem u kamenu, vi tezovima Okruglog stola i drugim uvenim dijelovima legende. Odgovo je da su to mnogo kasnije dodali (uglavnom francuski) kroniari, a ko nani je oblik legenda zadobila u jednoj od prvih tiskanih knjiga, Mort24 iKRALJ ARTHUR I MERLINd'Arthur Thomasa Malorvja, koju je 1485. godine tiskao William Caxton. O njezinu se autoru malo znalo do 1926. godine, kada je istraivanje otkrilo na veliku alost povjesniara da je Malorv bio ef razbojnike bande koja je pljakala samostane i krala stoku, te koji je najmanje dva puta silovao Joan Smyth, enu nekog Hugha Smvtha. Po svemu sudei, napisao je Morte d'Arthur u Zatvoru Newgate, gdje je i pokopan.Ali, ako je Arthur bio tinejder kad mu je umro otac, zato bi morao dokazivati svoje pravo na krunu izvlaei ma iz kamena (ili nakovnja zakopanog u kamen, kako to prikazuje Malorv)? Malorv taj problem rjeava tako to stavlja Arthura u Merlinove ruke od samog roenja; Mer-lin ga zatim predaje vitezu sir Ectoru, ija ga ena doji.Sve to zvui tako besmisleno da nije ni udno to su neki povjesniari Arthura odbacili kao legendu. Istiu, primjerice, da je jedan od glavnih izvora informacija o Arthurovu dobu redovnik po imenu St. Gildas, koji je napisao ogorenu i mrzovoljnu knjigu po naslovom Pad i osvajanje Velike Britanije (De excidio et conquestu Britanniae), a on Arthura uope ne spominje iako govori o bitki kod Badona, najuvenijoj Ar-thurovoj bitki.Ali, u Gildasovoj biografiji koju je napisao Caradoc od Llancar-fana spominje se daje Arthur ubio Gildasova brata, Hueila, koji se borio protiv njega; ve bi i to objasnilo zato se Gildas ne moe prisiliti ni da spomene Arthurovo ime.Pa to zapravo znamo o legendarnom junaku kralju Arthuru? Kao prvo, nije bio kralj, nego general. Nije jahao na bijelom konju odjeven u srednjovjekovni oklop jer je pripadao mnogo ranijem

razdoblju vjerojatno se rodio oko 470. godine, u vrijeme nedugo to su Rimljani napustili Britaniju. Bio je, tovie, Rimljanin ili barem rimski graanin. Stoga je njegov konj morao biti mali, rimski konj, veliine dananjih ponija; ma bi mu bio kratak rimski ma, a ne dug ma iroke otrice kao legendarni Excalibur.Oko 410. godine Rimljani su se odluili povui iz Britanije sve su im snage trebale za obranu Rima od barbara. Poglavica po imenu Vortigern proglasio se kraljem Britanije, ali je ubrzo naiao na tekoe s divljim Piktima sjeverno od kotske granice. Priblino 443. godine pozvao je saksonske plaenike s kontinenta da dou i bore se na njegovoj25KRALJ ARTHUR I MERLIN )strani. Tako su i uinili, ali kad je Vortigernu ponestalo novca da ih plac ostali su i odluili osvojiti Britaniju. Prvotni Britanci, koje danas zovem Keltima, postupno su protjerani na zapad u Wales i Cornvvall te u ka sku. No bivi rimski ratnik Ambrozije Aurelijan okupio je Kelte i pove ih u rat s rimskom temeljitou. Pobijedio je u mnogim bitkama s osvaj cima. Kad je umro, zamijenio gaje njegov brat Uther Pendragon. A je dan od njegovih ponajboljih generala bio je mladi po imenu Artoriu: legendarni kralj Arthur koji moda jest a moda i nije bio sin Uther Pendragona. ]Upravo je Arthur zaustavio saksonska osvajanja nizom od dvans est velikih bitaka, od kojih se posljednja, bitka kod Badona, vodila ok 518. godine. Tako je postao ono to su mnogo kasnije postali i generai Montgomerv i Eisenhovver. Da su mu saveznici ostali odani, Saksonce r. vjerojatno prognali natrag na kontinent, pa bi danas Britanijom vladal Arthurovi keltski potomci, a ne Anglosaksonci. iNa nesreu, Arthurovi bivi saveznici sad su se poeli prepiral meu sobom pa je Arthur ostatak ivota proveo pazei da mu netko n zabije no u lea. Kada je na kraju poginuo, u bitki kod Camlanna ko ja se, prema Geoffrevju, vodila blizu rijeke Camel u Cornvvallu borii se protiv vlastitog neaka Mordreda, a ne protiv Saksonaca. Prema Geo ffrevju od Monmoutha, Arthurovo je tijelo odneseno na "otok Avalon'' koji je identificiran kao Glastonburv, gradi u zapadnoj Engleskoj s u venom opatijom i torom brijegom na vrhu kojega je bio toranj. (Iak< je Glastonburv sada na kopnu, neko je bio okruen vodama Bristolskoj zaljeva.) Budui da se pokop odrao tajno, kako Saksonci ne bi prona^ tijelo, ubrzo se proirila pria da Arthur zapravo nije umro i da e se vrd titi da pomogne Britaniji kad joj to zatreba.Ljeta 1113. godine, dvadesetak godina prije nego stoje Geoffrej od Monmoutha napisao svoju Povijest, skupina francuskih sveenik; dola je u Bodmin u Cornvvallu, nosei svete relikvije. Kad je jedan oc mjetana rekao kako je Arthur jo iv i kako se svaki dan moe vratiti jedan od sveenika netaktino se narugao. To je izazvalo silovit sukob Skupina naoruanih mjetana ula je u crkvu s namjerom da nevjernin: strancima oita lekciju. Jedva su ih smirili. To pokazuje daje Arthur bic legendaran lik i prije nego stoje Geoffrev od Monmoutha napisao svoji uspjenicu. I26 . ]KRALJ ARTHUR I MERLINArthur se spominje u mnogim velkim pjesmama napisanim u prvih stotinu godina nakon njegove smrti. Sljedei se put spominje u zbrkanoj zbirci povijesne grae to ju je sabrao redovnik Nennius izmeu 800. i 820. godine. Najraniji izvor o Arthuru koji on spominje jest zbirka velkih ''Istonih anala", tablica datuma Uskrsa koje su sastavili redovnici. Tablice imaju iroke margine, a na jednoj za 518. godinu pie na latinskom: "Bitka kod Badona u kojoj je Arthur na ramenima nosio kri naeg Gospodina tri dana i tri noi i Britanci su pobijedili." I ponovno, za 539. godinu: "Sukob kod Camlanna u kojem pogiboe Arthur i Mordred (sic)." Ako je vjerovati Istonim analima, Arthur je vladao dvadeset jednu godinu nakon bitke kod Badona.Ali, najdramatiniji dogaaj u prii o Arthuru dogodio se tridesetak godina nakon smrti Geoffrevja od Monmoutha (1154. godine), za vladavine Henrika II. kralja kojeg najvie pamtimo u vezi s ubojstvom Thomasa Becketa. Henrik je bio neumoran putnik i najednom od svojih putovanja u Wales upoznao je velkog barda, "pjevaa o prolosti", koji mu je rekao daje kralj Arthur pokopan u

Glastonburvjskoj opatiji. Kako bi tijelo zatitili od Saksonaca, rekao mu je, zakopano je na dubini od 16 metara. ak mu je rekao i tono mjesto izmeu dvije "piramide".Kralj je, dakako, bio oduevljen jer je Geoffreveva Povijest prikazala Arthura kao jednog od najveih osvajaa jo od vremena Julija Cezara. (Prema Geoffrevju, Arthur je osvojio Irsku, Skandinaviju i Francusku te je krenuo na Rim kad je stigla vijest o Mordredovoj pobuni, pa se morao vratiti u Englesku.) Osim toga, laknulo mu je kada je uo da je Arthur doista pokopan. Kao praunuk Viljema Osvajaa, znao je za legendu o tome kako e se Arthur vratiti da spasi Englesku. Uspije li dokazati daje Arthur doista mrtav, legenda vie nee moi sluiti kao bojni pokli za buntovnike poput ljudi iz Bodmina.Osim toga, Henrik je volio Glastonburv jer mu je opat Henrik od Bloisa pomogao doi do krune. I tako je Henrik posjetio opata ne bi li mu priopio dobru vijest.No zaudo, opat nije bio oduevljen. Opatija Glastonburv ve je bila jedna od najbogatijih u Engleskoj; nije joj bila potrebna vea slava kako bi privlaila hodoasnike. A "izmeu dvije piramide" moglo je znaiti bilo to.27KRALJ ARTHUR I MERLIN :|Onda se situacija dramatino promijenila. U opatiji je 25. svibn 1184. izbio poar i posve je unitio. Ohrabrivalo je jedino stoje slil Gospe od Glastonburvja ostala neoteena, pokazujui tako da Bog s op tijom i dalje ima velike planove. Henrik II. osigurao je novac za obnovi a svoj doprinos dali su i mnogi plemenitai. Godine 1191. jedan je redo nik prije smrti izrazio elju da bude pokopan u opatiji, izmeu dva kri Krievi su stajali na mramornim stupovima koji su se suavali prema v hu i mogli bi se opisati kao piramide. Redovnici su zbog nekog razlog moda zato to su se sjeali bardovih rijei nastavili kopati dubi od dva metra. Kad su doli do dubine od tri metra, naili su na kamen plou. Podigli su je. Ispod su nali olovni kri s natpisom na latinskon Hic jacet sepultus inclvtus Rex Artorius in insula Avalonia ("Ovdje le; pokopan slavni kralj Arthur na otoku Avalonu").I dalje su kopali vjerojatno im je trebalo vie dana da iskopaj rupu duboku est metara i dovoljno iroku da u nju stane nekoliko kop; a. Ali, na toj dubini, upravo kako je bard rekao, naili su na drvo. Bio j to golemi lijes, izdubljen u hrastovini. Unutra su nali golem kostur mu; karea ija je glava bila razbijena tekim udarcima. Jedan je redovnik u ledao uvojak plave kose i sagnuo se da ga uzme. Raspao mu se meu pi stima, a redovnik je pao u lijes. Poslije su identificirali ostatke manjd kostura i shvatili daje kosa pripadalaArthurovoj eni Guineveri. Jedai kroniar, Giraldus Cambrensis (Gerald od Walesa), koji je sljedee godi ne vidio kosti i kri, kae da se u natpisu spominjala i "kraljica Wenne verla" (Guinevera).Od tog je trenutka opatija postala najpopularnije stjecite turista i Engleskoj, ako ne i u Europi. Ubrzo je sagraena nova, velianstven, zgrada. jPovjesniari optuuju redovnike iz Glastonburvja da su izmislil cijelu priu, ali to se ne ini vjerojatnim. ini se daje Giraldus Cambren sis bio poten ovjek bio je jedan od malobrojnih koji su Geoffrevje vu Povijest proglasili hrpom lai a on izriito tvrdi da je vidio obi kostura i kri. Taj je kri postojao jo nekoliko stoljea; godine 1607. an tikvar William Camden objavio je njegovu sliku. U tekstu se Arthur pii Arturius, stoje starinski oblik koji se rabio u vrijeme kralja Arthura, al poslije ne. (ak i u Istonim analima pie Arthur.)28KRALJ ARTHUR I MERLINtovie, ponovno iskapanje 1963. godine, koje je vodio C. A. Radford, pokazalo je da su redovnici doista kopali do dubine od est metara. Osim toga, kako istie strunjak Geoffrev Ashe, u Glastonburvju je navodno pokopan i Josip od Arimateje, ovjek koji se pobrinuo da Isus bude pristojno pokopan; ako su redovnici krivotvorili Arthurov grob, zato ne i Josipov?I tako, sve u svemu, nema sumnje daje kralj Arthur ili tonije, general Arturius doista postojao i daje zasluio ugled velikog junaka. Jo ostaju mnoga pitanja, ali na neka se postupno nalaze odgovori. Primjerice, mnogi strunjaci vjeruju da sada znamo gdje je bio njegov dvorac u

Camelotu. Pisac John Leland je 1542. godine napisao daje utvren brijeg u South Cadburvju zapravo "Camallate, neko poznat grad ili dvorac... Arthur je esto dolazio u Camallate". Godine 1966. poela su iskapanja u dvorcu Cadburv (koji nije dvorac u srednjovjekovnom smislu, nego utvren brijeg). Iznad rimskih ostataka naeni su temelji impresivnih graevina u kojima je, u Arthurovo doba, oigledno ivio netko veoma moan.* ak i nevjerojatna pria Geoffrevja od Monmoutha o dvorcu Tin-tagel nije, ini se, posve neutemeljena. Sadanji dvorac Tintagel sagraen je oko 1140. godine, u vrijeme kada je Geoffrev napisao svoju Povijest. Povjesniari istiu da je u Arhturovo doba tu bio samo keltski samostan. Godine 1924. "vidovnjak" Rudolf Steiner posjetio je Tintagel i posvetio mu cijelo predavanje, u kojem je identificirao prostorije kao Dvoranu Okruglog stola, spavaonice vitezova itd. Sve je to zvualo kao ista izmiljotina.Ali, sunog ljeta 1983. godine poar na otoku spalio je travu, a vjetar i kia otkrili su temelje vie od stotinu malih etverokutnih zgrada i dvorane dulje od 24 metra. U podnoju stijene nalazi se mala prirodna luka, a grnarija otkrivena na otoku pokazuje da su se dovozile velike koliine vina i ulja. (Tu je bilo vie uvezene grnarije nego na svim britanskim i irskim nalazitima zajedno.) Kameni "otisak stopala" na drugoj strani otoka gleda na stare keltskokranske humke; takve su "otiske stopala" esto pravili vladari koji su odatle promatrali svoje kraljevstvo. (U ovom bi sluaju vladar gledao grobove svojih predaka.) Prema svemu tome mogli bismo zakljuiti daje Tintagel neko bio utvrda monog vlada-29KRALJ ARTHUR I MERLIN ira, a ne samo samostan. Prigovor daje Tintagel u Arthurovo doba bioj biti nenaseljen ne moe se odrati.Postoje, dakle, jaki dokazi da je kralj Arthur bio povijesni lik. < knjizi Arthur: posljednji junak rimske Britanije, Beram Saklatvala a tvrdi da postoje dokazi o mau Excaliburu i o svetom Gralu. Latinska r je za kamen je saxo, to slii Saksoncu. Ako je neki rani kroniar spe menuo daje Arthur uzeo ma od Saksonca nekog ratnika kojeg je ubi to je mogao biti poetak legende o mau u kamenu. Geoffrev od Mon moutha naziva Arthurov ma Caliburn, a taje rije spoj dvaju naziva z rijeku keltskog cale i saksonskog burn. Maevi se, dakako, hlade vodi, a kako anglosaksonska rije cale znai hladan, caliburn se mo< prevesti kao hladna rijeka. Tako je Arthurov ma mogao dobiti naziv pre ma rijeci u kojoj je ohlaen poslije kovanja, rijeci Cale blizu Sturminste ra u Dorsetu.Sto se tie Grala, pehara iz kojeg je Isus navodno pio na Posije dnjoj veeri, a koji je Josip iz Arimateje navodno donio u Glastonburv vjerojatno se radilo o mnogo veoj posudi, prevelikoj da bi se iz nje pilo koja se koristila za obredne svrhe. Godine 1959. pri iskapanju rimske pa lae u sjevernoj Africi pronaena je velika mramorna urna; palaa je bih iz istog razdoblja u kojem je ivio Arthur. Na urni je bio uklesan kri, i na poklopcu su bile rupice u obliku kria, po emu se vidjelo daje tu ne^ ko bio metalni kri. Urna je vjerojatno sadravala kosti nekog sveca i gotovo se sigurno koristila za zakletve, kao to se danas koristi Biblija Udubina za rtvu ljevanicu ukazuje na to da se vjerojatno koristila u nekom posebnom obredu. Arthur je gotovo sigurno imao slinu urnu u svojoj kapelici za polaganje zakletvi. Ako je ta sveta posuda zarobljena tijekom jednog od Arthurovih mnogih ratova, kae Saklatvala, onda se pot-< raga za Gralom mogla temeljiti na istini. \No stoje s arobnjakom Merlinom? On je zacijelo bio izmiljotH na Geoffrevja od Monmoutha? Zapravo, Geoffrev je nakon uspjeha svo^ je Povijesti napisao Merlinov ivot, namijenjen uoj publici. Ako je Geo-i ffrey izmislio Medina, oekivali bismo da e manje-vie ponoviti priui koju je ispriao u Povijesti ili da joj barem nee proturjeiti. Merlin jd oigledno bio mnogo stariji od Arthura, jer je bio djeak za ivota kraljaj Vortigerna, a redovnik Gildas kae nam daje Vortigern poinio kobniK30KRALJ ARTHUR I MERLINpogreku pozvavi Saksonce u Englesku 443. godine. Ali, u pjesmi o Medinu, Geoffrey opisuje

kako se Merlin borio uz kralja Rodarcusa protiv kotskog kralja Guennolousa a ti su stvarni povijesni likovi ivjeli stotinu godina poslije, nakon Arthurove smrti. Geoffrey je toga svjestan i objanjava daje Merlin ivio neobino dugo vie od sto godina. No ini se daje Geoffrey pronaao podatke koji su ga prisilili da objasni zato su njegovi prvotni datumi bili pogreni.Objanjenje koju prihvaa veina strunjaka jest da se Merlin temelji na velkom bardu koji se zvao Myrddin i koji je bio iv poslije 573. godine. Velki je jezik nastao tek poslije Arthurove smrti, pa Myrddin nije mogao biti stariji od Arthura. Tu identifikaciju Merlina i Myrddina prihvaaju Robert Graves u svojoj mitolokoj studiji Bijela boica (1948.) i Nicolai Tolstoy u Potrazi za Merlinom (1985.). No ta teorija oito razoarava, jer ako je tona, Merlin se ak nije ni zvao Merlin. (Uobiajeno je miljenje da je Geoffrey od Monmoutha promijenio ime Myrddin u Merlin jer merde na francuskom znai govno, pa bi arobnjak po imenu Myrddin izazivao podsmijeh u doba kada su Engleskom vladali Francuzi.) tovie, Myrddin nije mogao poznavati Arthura jer, ak i da su im se ivoti djelomice preklapali, bio bi jo dijete u vrijeme Arthurove smrti. Geoffrey Ashe slae se daje Merlin zapravo Myrddin i da gaje Geoffrey od Monmoutha uinio starijim od Arthura samo da bi pria bila bolja.Amerika profesorica Norma Lorre Goodrich odbacuje tu tezu u svojof knjizi Merlin (1988.) i uvjerljivo tvrdi daje Merlin bio stvarni lik koji je bio tridesetak godina stariji od Arthura, premda se slae da je dio legende o Myrddinu ugraen u priu o Medinu. Vjeruje da se Arthurov Merlin rodio u Walesu a daje pokopan u kotskoj. tovie, tvrdi daje "Merlin" bila titula, a ne ime (merlin je vrsta jastreba) te daje prvi Merlin bio biskup po imenu Dubricius, koji je okrunio Arthura. Myrddin je, s druge strane, bio "divljak iz ume", pjesnik koji je poludio, ivio u divljini i stekao neke magine moi. Za tog je Merlina Geoffrey od Monmoutha doznao nakon stoje napisao Povijest. Njegov Merlinov ivot govori o velkom voi i proroku koji je poludio nakon bitke protiv nekog kotskog kralja te je lutao divljinom i proricao. I Merlin iz Povijesti je, sjetimo se, prorok; tovie, Geoffrey je najprije objavio knjigu Merlinovih proroanstava, a onda ih ugradio u Povijest. ini se da je doznao za vel-" ',:;\'X''i^'^ -- ","531KRALJ ARTHUR I MERLINkog proroka Mvrddina nakon to je napisao Povijest, pa je zakljuio < su Mvrddin i Merlin ista osoba. Nicolai Tolstov slae se s tom teorijorr posveuje velik dio svoje Potrage za Merlinom analizi razliitih pjesan i legendi koje govore o "divljaku iz ume". ;ini se, dakle, da imamo dvije suprotstavljene teorije: da su po tojala dva Medina tu je tezu prvi postavio Giraldus Cambrensis; i ( je postojao samo jedan Merlin, koji se zapravo zvao Mvrddin i koji bio velki bard i prorok. Ali, i Norma Lorre Goodrich i Tolstov tako u jerljivo brane svoje teze daje gotovo teta odluiti se za jednu. Nom Lorre Goodrich vrlo uvjerljivo govori o dva Merlina; tvrdi da prvi Me lin jest bio Arthurov savjetnik. No Tolstov pak iznosi neke vrlo vane a gumente o arobnjaku Merlinu.Da bismo shvatili o emu on govori, moramo zaboraviti svo suvremene predodbe o arobnjacima, koji se temelje na Shakespea ovom Prosperu, Tolkienovom Gandalfu i dragom, nespretnom Merlin kakvoga prikazuje T. H. White. U Arthurovo doba, arobnjak bi bio spi sveenika i vraa, bio bi neto kao aman. ,Da bismo vidjeli arobnjaka na djelu, moramo posegnuti za knj gom A Pattern of Islands, u kojoj Arthur Grimble pripovijeda o godin; ma to ih je proveo kao proelnik za zemlju na otoju Gilbert u junoi Pacifiku. Kad su mu rekli da bi trebao jesti meso pliskavice, Grimble j upitao kako e do njega doi. Rekli su mu da su neki otoani dalje u obalu nasljedno prizivai pliskavica i da roak ovjeka koji mu je to sa\ jetovao takoer moe dozvati pliskavice. Grimble je pozvan u selo i pr reena je gozba. Debeli i srdani priziva pliskavica povukao se u svoj kolibu i nekoliko je sati vladala tiina. Onda je istrao i pao licem n zemlju, viui: "Dolaze, dolaze!" Seljani su pohitali u vodu. Uli su d visine prsa, a na Grimbleovo uenje, poele su se pribliavati stotin pliskavica. Kao da su bile u transu. "Hipnotizirane" pliskavice zatim s njeno podignute u amce, odvezene na obalu i zaklane.

Nije teko hipnotizirati ivotinje. U 25. poglavlju ove knjige tvrc se da hipnoza moda obuhvaa neku vrstu telepatije. Ali, "hipnotizira nje" pliskavica na daljinu zvui apsurdno. \Apsurdno ili ne, ini se da to jest sposobnost koju posjeduju mnc gi primitivni vrai i amani. Studije suvremenih primitivnih ljudi jasn32ifKRALJ ARTHUR I MERLINpokazuju da crtei iz Kamenog doba koji prikazuju "arobnjake" odjevene u ivotinjsku kou nisu oblik paleolitske umjetnosti, nego opisi rituala kojih je svrha bila primamljivanje ivotinja u blizinu lovaca na isti nain na koji je Grimbleov aman prizvao pliskavice. U izvanrednoj knjizi arobnjak gornje Amazonije F. Brucea Lamba opisuje se iskustvo Peruanca po imenu Manuel Cordova, kojeg su oteli Indijanci Amahuaca i koji je proveo ivot s njima. Lamb objanjava da se primitivni lovci 20. stoljea koriste istim tehnikama kao i njihovi pandani iz Kamenog doba. Cordova opisuje kako lovci ubijaju krmau koja prevodi krdo svinja, a zatim zakopaju njezinu glavu uz obredne pjesme, kako bi se svinje uvijek vraale na to mjesto. U jednom osobito zanimljivom ulomku, opisuje kako Indijanci piju "ekstrakt za vid" koji se zove hini xuna i kako zatim imaju zajednike vizije zmija, ptica i ivotinja; na vrhuncu obreda meu njima se pojavi crni leopard, ali nikome ne uini nita naao.U jo jednoj dokumentarnoj pripovijesti o godinama provedenim meu uroenicima na Papui Novoj Gvineji, pod naslovom Mitsinari (1954.), otac Andre Duprevat pripovijeda o arobnjaku Isidoru koji se moe pretvoriti u kazuara (vrstu noja) i u tom obliku moe za dva sata prijei planinu koja se inae prelazi za pet sati. Opisuje i svoje sukobe s arobnjacima koji su na njega bacili "zmijske ini", nakon ega su ga nekoliko puta napale zmije. (Zmije se inae trude koliko mogu da izbjegnu blizinu ljudi.*)Dakle, pogreno je zamiljati arobnjaka kao lik Walta Disnevja koji nosi visok stoasti eir na kojem je naslikana zvijezda. Pravi arobnjaci srodni su dananjim "duhovnim medijima"; tvrde da njihove moi potjeu od duhova. Suvremeni "arobnjaci" npr. poznati Aleister Crowley vjeruju da se mo nad duhovima moe zadobiti koritenjem odreenih obreda, koji se moraju vrlo precizno izvesti.Tradicionalna uloga plemenskih vraeva i amana bilo je posredovanje izmeu ljudi i svijeta duhova, a glavni im je posao osigurati dobar lov ili etvu. Keltski druidi pripadali su toj tradiciji. Druidizam je bio vrsta tovanja prirode; stigao je u Britaniju oko 600. g. prije Krista s Kel-O ovom i mnogim slinim sluajevima govori se u mojoj knjizi Poltergeist iz 1981. godine, u poglavlju pod naslovom "Veza s crnom magijom".33KRALJ ARTHUR I MERLINItima, ali mnogi su oblici tovanja prirode postojali dugo prije: Stoneher ge je, primjerice, bio hram za takvo tovanje i tono je podeen prem zvijezdama. iNicolai Tolstov uvjeren je da je Merlin bio "posljednji druid' Druidizam je s Keltima protjeran u Wales i ondje je preivio dugo nako to gaje kranstvo iskorijenilo u ostalim dijelovima Britanskih otok; Tolstov istie da su prie o Mvrrdinu osobito one bardova kao to j Taliesin pune podataka koji arobnjaka povezuju s druidizmom. Priz va svete jabuke (druidi su obrede izvodili u svetim vonjacima) i uz nje ga su svinja i vuk. Preuzima mnoge osobine rogatog boga poganske mi tologije. Tolstov smijeta "Calidonsku umu", u koju je Merlin pobjega nakon to je poludio, u kotsku, blizu Hart Fella, gdje izviru rijeke Ar nan i Clyde. I prema Tolstovu, Merlin je ostvario vlastito proroanstv da e umrijeti trostrukom smrti premlaen, proboden i utopljen. Na kon to su ga pastiri danima tukli, kliznuo je u rijeku Tvveed i nabio se n kolac prije nego to se utopio. i

Profesorica Goodrich daje prednost tradicionalnoj prii, prem kojoj Merlina ubije djeva po imenu Ninian ili Nimue, Gospa od Jezef (koju nazivaju i Vivian), u koju se zaljubio i kojoj je ponudio pouku arobnjatvu. Ona odbije postati njegovom ljubavnicom i na kraju se pos lui jednom od njegovih ini kako bi ga zavezala i zakopala pod golerr kamen. Drugi je autor napisao kako je djeva Nimue zapravo kransk Sveta Nimue i daje pria o njezinoj konanoj pobjedi nad Merlinom zap ravo pria o trijumfu kranstva nad poganstvom.Knjige Nicolaia Tolstova i Norme Lorre Goodrich bogate su i slo ene detektivske prie koje e veinu itatelja ostaviti u stanju "prosvije ene zbunjenosti". Na slici koja se na kraju pojavljuje vidimo stvarno: kralja Arthura, koji je bio jedan od najveih generala Mranoga doba,i stvarnog Merlina, amana i druida, koji je bio Arthurov savjetnik. Oboji ca su bili tako izvanredni da su se ve nekoliko desetljea nakon njihov smrti o njima poele raspredati legende. One su toliko zamutile stvarnos da je danas gotovo nemogue razaznati obrise stvarnih ljudi koji su iv jeli izmeu 450. i 550. godine. Ali, rezultat tolikog istraivanja barem j< sigurnost da su obojica doista postojali. >34AtlantidaPotonuli kontinentAtlantidu opisuju kao najveu od svih povijesnih zagonetki. Platon je oko 350. g. prije Krista prvi spomenuo veliki otok u Atlantskom oceanu koji je nestao "za jedan dan i jednu no" i potonuo pod valovima Atlantika.Platonov opis iz dva kasna dijaloga, Timaja i Kritije odlikuje se napetou dobre znanstvene fantastike. Pria je stavljena u usta pjesnika i povjesniara Kritije, koji pripovijeda kako je Solon, slavni atenski zakonodavac, oko 590. godine prije Krista otiao u Sais u Egiptu i uo priu o Atlantidi od nekog egipatskog sveenika. Prema njemu, Atlantida je ve imala veliku civilizaciju kada je Atena osnovana otprilike 9600. godine prije Krista. Bila je tada "velika sila koja je napadala cijelu Europu i Aziju, ali joj je va grad (Atena) stao na kraj". Atlantida je, rekao je sveenik, bila dalje od Herkulovih stupova (Gibraltarskog prolaza), vea od Libije i Azije zajedno. Bilo je to "veliko i divno carstvo" koje je osvojilo Libiju i Europu sve do Tirenije (Etrurije u sredinjoj Italiji). Kad su ih saveznici napustili, Atenjani su se sami borili protiv Atlantide i napokon je pokorili. Ali, tada su strane poplave i potresi unitili i Atenjane i Atlantiane, a Atlantida je potonula pod valove za jedan dan i jednu no.U drugom dijalogu, Kritije, Platon daje mnogo vie pojedinosti o povijesti i zemljopisu izgubljenog kontinenta. Pripovijeda kako je Posej-don (Neptun), bog mora, zaeo atlantsku rasu, raajui djecu sa smrtnicom Kleto, koju je drao na brijegu okruenom kanalima. Stanovnici At-35ATLANTIDA lantide su bili izvrsni graditelji gradili su palae, luke, hramove i dc kove; njihov je glavni grad bio na brijegu okruenom koncentrinim kn govima kopna i vode koji su bili povezani golemim tunelima, dovoljni velikim da kroz njih plovi brod. Grad je imao promjer oko 18 km. Golei kanal, irok 90 metara i dubok 30, povezivao je vanjski krug vode s me rem. Iza grada bila je ravnica povrine 370 x 550 km tu su zemljorac nici uzgajali hranu za grad. Iza zaravni bile su planine pune bogatih seh s plodnim livadama i svim vrstama stoke. Platon grad opisuje do u poje dinosti, po emu bi se dalo zakljuiti ili da mu je netko opirno priao i njemu, ili daje velik romanopisac. Dug opis velianstvenih zgrada s top lim i hladnim fontanama, zajednikim blagovaonicama i kamenim zidc vima ureenim plemenitim metalima fascinira mnoge narataje itatelji ve vie od dvije tisue godina.Ali, Atlantiani su s vremenom, kae Kritija, poeli gubiti mud rost i vrline to su ih naslijedili od Posejdona, pa su postali pohlepni, kc rumpirani i nasilni. Zeus je odluio oitati im lekciju. Tako je sazvao bo gove...I tu se, na nae razoaranje, Platonova pria prekida. Nije dovrii Kritiju niti napisao trei dijalog kojim bi zavrio trilogiju Hermokrat. Ni vjerojatno moemo zakljuiti daje konana kazna za Atlantiane bil unitenje njihova kontinenta. I

Mnogi su kasniji strunjaci i komentatori polazili od pretpostavk daje Atlantida mit ili daje Platon elio napisati politiku alegoriju; a! ni njegov uenik Aristotel nije vjerovao u nju. No to se ne ini vjerojat nim. Timaj, dijalog u kojem prvi put pripovijeda tu priu, jedno je o< njegovih najambicioznijih djela; njegov prevodilac Jovvett nazvao gaji "najveim naporom ljudskoga uma da zamisli svijet kao cjelinu koju nan je ostavio genij antike". Stoga nije vjerojatno da je Platon usred toga od luio napisati bajku; vjerojatnije je daje htio sauvati priu za budui narataje. ,Vie od dvije tisue godina pria o Atlantidi smatrala se kuriozi tetom. Onda je potkraj 19. stoljea ameriki kongresnik Ignatius Donne lly, oaran priom, napisao knjigu Atlantida, pretpotopni svijet (1882.) koja je postala bestselerom i otad je neprestano u tisku. ak i stotinu go dina poslije, knjiga je iznenaujue itljiva i suvremena. Donnellv se p|36 iATLANTIDAtaje li mogue da Platon biljei stvarnu katastrofu i zakljuuje daje tako. Istie da su suvremeni potresi i vulkanske erupcije izazvali velike tete i da postoje dokazi kako je Australija jedini vidljiv dio kontinenta koji se prostirao od Afrike do Pacifika, a kojeg su znanstvenici nazvali Lemurijom (Lemuriju je imenovao zoolog L. P. Sclater, koji je zabiljeio da lemuri postoje od Afrike do Madagaskara te iznosi miljenje daje neko postojala jedinstvena kopnena masa izmeu njih.) Prouavao je i legende o potopima od Egipta do Meksika, isticao njihove slinosti i ukazao na slinosti artefakata s obiju strana Atlantika. Spominje da postoji srednjoatlantski greben i da Azorski otoci izgledaju kao vrhovi planina nekog velikog potonulog otoka. ini se da Donnellv raspolae enciklopedijskim poznavanjem geologije, zemljopisa, kulturne povijesti i lingvistike. Britanskog se premijera Gladstonea knjiga tako dojmila daje pokuao nagovoriti kabinet da odobri novac za slanje broda koji bi odredio obrise Atlantide. (Nije uspio.)Sedamdeset godina poslije, u knjizi Izgubljeni kontinenti, ameriki pisac L. Sprague de Camp komentira tu dojmljivu teoriju: "Veina Donnellyjevih tvrdnja je, iskreno govorei, ili bila pogrena kad ih je iznio, ili su u meuvremenu opovrgnute novim otkriima." Zatim kae: "Nije tono, kako je on tvrdio, da su peruanski Indijanci imali pismo, da je pamuk iz Novog i Starog svijeta iste vrste, daje egipatska civilizacija nastala naglo ni da se Hanibal u svojim pohodima koristio barutom..." DeCamp pokazuje da Donnellyjevo znanje nije tako pouzdano kakvim se ini; no u 490 stranica njegove knjige ipak ima mnogo toga to nije opovrgnuto.Pet godina prije objavljivanja Donnellyjeve knjige temom Atlantide pozabavila se u dva debela sveska pod naslovom Otkrivena Izida ruska "okultistica" Helena Blavatsky, koja je tih 1500 stranica napisala brzinom koja ukazuje na automatsko pisanje. Ali, o Atlantidi govori na jednoj jedinoj stranici u prvom svesku (593), gdje kae da su stanovnici Atlantide bili etvrta rasa na svijetu i da su svi bili prirodni "mediji". Budui da su do znanja doli bez napora, postali su lakim plijenom "velikog i nevidljivog zmaja" kralja Thevetata, koji ih je tako iskvario da su postali "nacijom zlih arobnjaka". Izazvali su rat koji je zavrio potapanjem Atlantide.37ATLANTIDAIzdavai Otkrivene Izie zapanjili su se kad je knjiga postala bes tselerom, a autorica stekla slavu te otila iz New Yorka u Indiju gdje utemeljiti Teozofsko drutvo. Nakon poraznog izlaganja u kojem se tvi dilo daje varalica, vratila se u London i u ezdesetoj godini, 1891., umri od Brightove bolesti. No ostavila je za sobom rukopis knjige koja je jo opsenija i konfuznija od Otkrivene Izie, naime knjigu Tajna doktrine Knjiga je komentar mistinog djela Dzvanova knjiga, navodno napisa nog na Atlantidi na senzarskom jeziku, u kojem se objanjava da ovje nije prvo inteligentno bie na planetu. Prvu "korjensku rasu" inila s nevidljiva bia koja su se sastojala od vatrene izmaglice; druga je ivjei u sjevernoj Aziji, trea na izgubljenom otoku Lemurija ili Mu u Indij skom oceanu, a sastojala se od divova slinih ovjekolikim majmunim koji nisu imali razum. etvrta korjenska rasa bili su Atlantiani, koji s ostvarili visok stupanj civilizacije, ali su uniteni kada je otok potonu< nakon bitke izmeu sebinih arobnjaka. Sadanja ljudska rasa je pet korjenska rasa, dosad "najvra"; esta i sedma, koje e nas naslijediti bit e eterinije. Prema gospoi Blavatskv, sve je

znanje o prolosti ure zano u nekoj vrsti psihikog etera koji se zove Akasa i to se znanje zov Akaski zapisi. Takoer tvrdi da su preivjeli s Atlantide utemeljili Egipa i sagradili piramide prije stotinu tisua godina. (Suvremena znanost dati ra ih na priblino 2500 godina prije Krista.)Prije nego to se pojavila Tajna doktrina, Donnellvjeva je knjig ve popularizirala temu Atlantide. Jedan od istaknutih lanova Teozof skog drutva u Londonu, W. Scott-EIliot, objavio je djelo pod naslovon Pria o Atlantidi (1896.), koja je doivjela golemu popularnost; Scott-El liot je tvrdio da zna itati Akaske zapise. Iznio je zapanjujuu tvrdnju d; je atlantska civilizacija doivjela procvat prije milijun godina. Bilo je se dam podrasa, od kojih je jedna, tolteka, osvojila cijeli kontinent i sagra dila velianstven grad, koji opisuje Platon. Kad su se neki Atlantian poeli baviti crnom magijom, velika loa uenika preselila se u Egipat? osnovala dinastiju; drugi su pak sagradili Stonehenge u Engleskoj. iScott-EIliot se poslije posluio svojim poznavanjem Akaskih za pia kako bi napisao jednako zapanjujuu knjigu o Lemuriji. Obje se knji ge, uz Otkrivenu Iziu i Tajnu doktrinu, smatraju temeljnim knjigami Teozofskog drutva. '38 IATLANTIDAPoslije gospoe Blavatskv, najutjecajniji teozof bio je Austrijanac Rudolf Steiner, koji se posvaao s engleskim teozofima i razvio vlastiti sustav "okultne filozofije" koji je poznat pod nazivom antropozofija. Godine 1904., prije razdora, Steiner je napisao djelo IzAkakih zapisa ("aka-ki" je drugi oblik rijei "akaski"), koje se bavi Atlantidom i Lemurijom. Bilo bi ga lako otpisati kao jo jedan proizvod luaka; ali, kao i veina Steinerovih djela, ono ima solidan temelj intelektualnog znanja koji zvui istinito. Steiner govori o evoluciji svjetova, i prema njegovoj shemi, via bia koja se zovu hijerarhije upravljaju procesom. Glavni cilj evolucije jest da duh nadvlada materiju. ovjek je u poetku bio posve eterino bie, ali je sa svakim daljnjim korakom u evoluciji postajao sve tjeles-niji. No zbog toga je postao robom materije. Kada je, nakon evolucije tijekom tri ranija "svijeta", ovjek ponovno roen na dananjoj Zemlji, njegovo je tijelo bilo jedva neto vie od oblaka pare. Do vremena kad se razvio u "treu korjensku rasu" (Lemurijce), otkrio je tajnu telepatije i izravnog koritenja volje. U tom su razdoblju u ljudski ivot uli strah, bolest i smrt. U sljedeoj epohi, onoj atlantskoj, ovjek je nauio vladati biljnim ivotnim silama i koristiti se njima kao izvorom energije; nije imao inteligenciju, ali je imao nevjerojatno jako pamenje. Ali, zle sile koje Steiner naziva Ahriman, gurnule su ovjeka u puka znanstvena postignua; postajao je sve pokvareniji i sebiniji, i njegovi pokuaji da se slui razornim silama rezultirali su katastrofom Atlantide... Za razliku od gospoe Blavatskv, Steiner kae da se ta katastrofa dogodila oko 8000 godina prije Krista, to zvui mogue. (Istina je da su se, prema arheolokim istraivanjima, prvi mezolitski poljodjelci u to doba tek pojavili. No ameriki profesor povijesti Charles Hapgood tvrdi posve ozbiljno da neke "mape drevnih morskih kraljeva" daju naslutiti da je oko 8000. godine pr. Krista na svijetu postojala razvijena civilizacija.Upravo kad se uinilo da je Atlantida pala u ruke okultista i pisaca znanstvene fantastike, pojavio se nov i ozbiljniji zagovara. Lewis Spence bio je kotski novinski urednik koji je pisao uene studije o mitologijama Babilona, Egipta, Meksika i Srednje Amerike. Njegovo Pitanje Atlantide objavljeno je 1924. godine i, kao i Donnellvjeva knjiga, nailo je na velik odaziv itatelja. Spence je tvrdio da postoje geoloki dokazi o postojanju velikog kontinenta na podruju Atlantika u doba kasnog mio-39ATLANTIDA !cena (razdoblje prije 25 do 100 milijuna godina). Razbio se na manj otoke, od kojih su najvei blizu Sredozemlja. Jo jedan veliki otok posto jao je u podruju Kariba. Daljnje raspadanje istonog kontinenta zapoe loje prije otprilike 25 000 godina, a kontinent je nestao prije 10 000 go dina, kako je zabiljeio Platon. Zapadni kontinent, Antilija, postojao j neto dulje. Spence osim toga tvrdi da ljudi prije deset tisua godina nisi bili moreplovci (Hapgood se vjerojatno ne bi sloio) pa bi trebali posto jati dokazi o tome da su stanovnici Atlantide potraili spas na oblinjin otocima. Prouavajui obalu jugozapadne Francuske, sjeverne panjol ske i Biskajskog zaljeva, Spence zakljuuje da su se tri primitivne rasi kromanjonci, Kaspijci i Azilijci doselili sa zapada.

Vjeruje da si kromanjonci doli prije 25 000 godina i istrijebili neandertalce. (Danas nji strunjaci za prethistoriju smjestili bi vrijeme nestanka neandertalaci barem deset tisua godina prije.) Kaspijci i Azilijci pojavili su se 15 000 godina poslije; zna se d; su se Azilijci sluili brodicama za ribolov na otvorenom moru, i Spenc zakljuuje daje kopneni most koji je povezivao Atlantidu i Europu i meuvremenu nestao. Spence je vjerovao da su Azilijci osnovali egipat sku i kretsku civilizaciju. Drugi su pak "Atlantiani" pobjegli na zapad na Antiliju i ostali ondje dok i ona nije djelomice potonula u neko dob< prije Krista; stanovnici su zatim postali Maje. (Takvo izjednaavanje Ma ja kao bivih stanovnika Atlantide esto je u nagaanjima o Atlantidi. Jedna od Spenceovih neobinijih teorija jest da se leminzi, mali glodavc koji se esto grupno utapaju, pokuavaju vratiti na Atlantidu. Danas meutim, znamo da oni samo reagiraju na prenapuenost, kao i mnoge druge ivotinje, i da masovna samoubojstva nisu u njih esta oni se jednostavno nasumice ire od podruja gdje je stopa nataliteta odve poi rasla. 1Ima jo prigovora Spenceovoj teoriji. On tvrdi da su egipatska; kretska i junoamerika kultura nastale naglo. Arheologija je u meuvremenu dokazala suprotno razvijale su se postupno, od primitivnih po etaka. Unato tome, u prve tri Spenceove knjige o Atlantidi nakon Pitanja Atlantide slijedile su Atlantida u Americi i Povijest Atlantide koje valja uzeti ozbiljno. To se, meutim, ne moe tvrditi za njegove dvii je sljedee knjige, Hoe li Europa slijediti Atlantidu? u kojoj se pita je li40 jATLANTIDAse suvremeni svijet upustio u ona ista pretjerivanja koja su unitila Atlan-tidu (bilo je to u Hitlerovo doba), i Okultne znanosti na Atlantidi, u kojoj pravi opeke bez slame ("itatelj mora imati na umu da ovdje govorimo o pitanjima alkemije samo na Atlantidi...")- No sve u svemu, Spence je vjerojatno najzanimljiviji i najpouzdaniji od svih koji su pisali o Atlantidi, a njegova Pitanja Lemurije pokazuju isti trezveni, ueni pristup, premda se odve mora oslanjati na nagaanja.Spence je bio savjetnik Conana Dovlea dok je pisao roman The Maracot Deep, a dopisivao se i s istraivaem pukovnikom Percvjem H. Fawcettom, koji je bio uvjeren daje Brazil bio dio drevne Atlantide tom se teorijom Doyle posluio u Izgubljenom svijetu. Romanopisac Ri-der Haggard darovao je Favvcettu bazaltnu plou ispisanu znakovima, a kad ih Britanski muzej nije mogao odgonetnuti, Favvcett ju je odnio psi-hometru (psihometrija je sposobnost "itanja" povijesti nekog predmeta tako to se predmet dri u rukama).Iako psihometar nije znao tko je Favvcett, rekao mu je: "Vidim velik kontinent nepravilnog oblika koji se protee od sjeverne obale Afrike do June Amerike. Na njegovoj su povrini brojne planine, tu i tamo poneki vulkan koji se sprema provaliti... Na afrikoj strani kontinenta stanovnitva je malo. Ljudi su dobro oblikovani, ali raznolike, neodreene vrste, vrlo tamne puti, ali ne negroidni. Najupadljivije su im crte visoke jagodice i sjajne oi. Rekao bih da im moral ba nije jaka strana, a njihova religija granii s demonologijom..."Stanovnitvo zapadne strane mnogo je bolje. Teren je brdovit, a u stijene su djelomice uklesani hramovi. Njihova izboena proelja oslanjaju se na prekrasno izrezbarene stupove... U hramovima je mrano, ali iznad oltara je slika velikog oka. Sveenici pjevaju tom oku i cijeli obred kao daje okultne prirode, a polau se i rtve... U raznim dijelovima hrama su reljefi slini ovome koji drim u rukama a ovaj je po svemu sudei portret nekog sveenika visokog ranga."Psihometar je zatim rekao da e ta slika s vremenom doi u ruke reinkarnaciji tog sveenika "i tada e se mnoge zaboravljene stvari otkriti kroz njezin utjecaj". Brojno stanovnitvo zapadne obale kao da se dijeli na tri klase; hijerarhija i vladajua stranka pod nasljednim monarhom, srednja klasa i siromani ili robovi. Ti su ljudi neupitni gospodari svijeta,41ATLANTIDA ;a mnogi od njih se bave crnom magijom u zabrinjavajuoj mjeri." Psih metar je potom opisao kako je, da bi se kaznila njihova uznositost, zei lja unitena erupcijama vulkana i kako je potonula pod

more. "Ne dol vam toan datum katastrofe, ali dogodila se davno prije pojave Egipt; zaboravljena je osim moda u mitovima."Tako je Fawcett poeo vrsto vjerovati u postojanje Atlantid Smatrao je da e nai daljnje dokaze u nekim izgubljenim praumski gradovima u Brazilu ili Boliviji. Imao je jo jedan razlog zbog kojega elio ii u Mato Grosso u jugozapadnom Brazilu. U Rio de Janeiru pr naao je stari dokument na portugalskom to gaje napisao ovjek po im nu Francisco Raposo, koji je otiao u praumu 1743. godine u potragu : izgubljenim rudnicima Muribece Muribeca je bio sin portugalske pustolova i Indijanke. Prema Raposovom rukopisu (koji se citira u Fa\ cettovoj posthumno objavljenoj knjizi Exploration Fawcett), pronaao ruevine izvanrednog grada koji je oigledno bio uniten potresima. "Sr eni stupovi i blokovi bili su teki pedeset ili vie tona." Poto je nel vrijeme proveo meu ruevinama, Raposo se s pratnjom vratio u Bahij gdje je napisao izvjee za potkralja, koji gaje zanemario.I tako, kad se Favvcett 1924. godine napokon otputio, nakon ni: tekoa i odgaanja, imao je tri cilja: nai Muribecine rudnike, Raposc izgubljeni grad i ostatke s Atlantide sline njegovu bazaltnom idolu. J sinom Jackom i prijateljem Raleighjem Rimellom, stigao je u Dead Ho se Camp u bazenu Xingu, gdje je posljednji put fotografirao njih dvojio 29. svibnja 1924. napisao je posljednje pismo eni. Onda su sva troji nestala. Godine 1932. vicarski traper po imenu Rattin izvijestio je da Favvcett zarobljenik nekog indijanskog plemena. Sam je poao traiti "b jelog pukovnika", ali se nikada nije vratio. Istraivai i misionari donos li su druge glasine o Favvcettu, a 1951. godine, Izarari, poglavica plemi na Kalapalos, na samrti je priznao daje ubio Favvcetta i njegove pratioc Odbio je dati Favvcettu nosae i kanue "zbog meuplemenskih sukoba a Favvcett ga je pljusnuo, nato ga je poglavica ubio, kao i ostalu dvojic kad su ga napali. Tvrdio je i da se Jack Favvcett spetljao s jednom od nj< govih ena, a Brazilac koji je prenio ovu priu tvrdio je da je poglavici najstariji sin izgledao kao bijelac. No skupina strunjaka objavila je c kosti pronaene u grobu u praumi nisu Favvcettove, pa zagonetka njegHoerbiger je umro 1931. godine, ali je njegovo djelo nastavio je dan od njegovih bivih uenika, Hans Schindler Bellamy. Bellamv je bi Austrijanac, a njegova knjiga Mjesec, mit i ovjek, objavljena iste godin kada je Hoerbiger umro, pridobila je tisue pristaa u Engleskoj i Ameri ci. Meu pristaama Hoerbigera u Njemakoj bio je i Hitler, koji je hti sagraditi opservatorij posveen trima najveim astronomima svih vreme na Ptolomeju, Koperniku i Hoerbigeru. Hitlerova vjera u Hoerbiger moda ga je stajala pobjede u ratu. Meteoroloki zavod koji je radio pre ma Hoerbigerovim naelima prognozirao je za 1941. 1942. godinu bla gu zimu pa je Hitler poslao vojsku u Rusiju u lakim, ljetnim odorama.; Hoerbiger je imao pristae sve do ezdesetih godina 20. stoljea, kada j istraivanje svemira napokon pokazalo daje njegovo uvjerenje kako sj mjesec i planeti prekriveni ledom pogreno. iGlavni problem sa "arlatanskim" knjigama poput Hoerbigerov Glacijalne kozmogonije (1913.) u tome je to esto sadre i vie od trun ke istine. To svakako vrijedi za nevjerojatni bestseler pedesetih godina Sudar svjetova Immanuela Velikovskog. Velikovskog, ruskog idov roenog 1895. godine, veoma se dojmila Freudova knjiga Mojsije i mo noteizam, u kojoj je tvrdio da Mojsije nije bio idov nego Egipanin sljedbenik faraona Akhnatona, "tovatelja Sunca". Velikovsky dolazi d< jo neobinijeg zakljuka daje Akhnaton bio grki kralj Edip. Godini 1939., kada se iz Palestine preselio u Sjedinjene Drave, Velikovsky si mnogo bavio Hoerbigerovom teorijom, ali se na kraju odluio protiv nje Ali, dojmila ga se teorija W. Whistona, Nevvtonova nasljednika u Carri44ATLANTIDAbridgeu, daje komet iz 1680. godine u prijanjem susretu za Zemljom izazvao biblijski potop. Naiao je i na Donnellvjevu knjigu Ragnarok, doba vatre i leda (1883.), nastavak Atlantide u kojem Donnellv zakljuuje kako je debeli sloj pijeska, ljunka i gline koji neravnomjerno prekriva Zemlju rezultat velike eksplozije do koje je dolo kad je neki komet udario u Zemlju. Whiston i Donnellv veoma su utjecali na knjigu koju je Ve-likovskv potom napisao Sudar svjetova, u kojoj se za unitenje Atlantide te za nekoliko drugih biblijskih katastrofa okrivljuje komet koji je proao vrlo blizu Zemlje.Mnogo uvjerljiviju teoriju o Atlantidi prezentirao je kasnih ezdesetih godina 20. stoljea grki arheolog profesor Angelos Galanopoulos, na temelju otkria profesora Spvridona Marinatosa na sredozemnom otoku Santorini ili Thera. Priblino 1500 godina prije Krista, strana je vulkanska erupcija raspolovila Santorini i vjerojatno unitila veinu civilizacija na grkim otocima, istonoj obali Grke i sjevernoj Kreti. U toj je katastrofi, kae Galanopoulos, unitena Atlantida. Ali, tu neto nije u redu s datumima. Santorini je razoren samo 900 godina prije Solona, a ne devet tisua. To je glavni Galanopoulosov argument on vjeruje daje neki pisar pogreno sve brojke pomnoio s deset. Naglaava kako se svi Platonovi brojevi ine prevelikima. Rov od 10,000 stadija (1840 km) opkolio bi dananji London dvadeset puta. irina kanala od 300 stopa i dubina od 200 ne zvui li to apsurdno? Nije li vjerojatnije daje bila rije o 30 odnosno 20 stopa? Sto se tie ravnice iza grada, 23 x 34 milje zvui razboritije nego 230 x 340. Smanje li se sve Plantonove brojke na taj nain, onda Santorini zvui mnogo slinije Atlantidi, premda Galanopoulos kae da se atlantska

civilizacija prostirala diljem Sredozemlja, a sama je Kreta vjerojatno bila prijestolnica. Kako se mogla dogoditi takva pogreka? Galanopoulos misli da je grki prepisiva pobrkao egipatski simbol za 100 smotani konopac sa simbolom za 1000 cvijet lopoa.Svemu se tome moe postaviti samo jedan veliki prigovor: Platon jasno kae da je Atlantida bila iza Herkulovih stupova. Galanopoulos tvrdi daje Herkul veinu svojih poslova obavljao na Peloponezu i da Her-kulove stupove lako mogu predstavljati dva najjunija grka rta Rt Matapan i Rt Maleas. Ali, Platon jasno kae: "Oni (Atlantiani)... su vladali zemljama unutar stupova sve do Egipta i Tirenije." A nikakvom se45ATLANTIDA ]revizijom zemljopisa Egipat i Etrurija ne mogu smjestiti u Grku. I tak< htjeli-ne htjeli, moramo odbaciti jo jednu dojmljivu teoriju. No pripov jest o tome daje Santorini drevna Atlantida doveo je na otok tisue turi ta i poboljao mu gospodarstvo... Na simpoziju odranom 1975. godine na Sveuilitu Indiane ras pravljalo se o pitanju: Atlantida, istina ili mit? Razni su strunjaci iznije li svoja stajalita i doli do predvidljivog zakljuka daje Atlantida mit. mora se priznati da, osim "kulturnih" dokaza kakve su iznosili Donnelb Spence i Whishaw, nema ni trunke dokaza o postojanju potonulog konti nenta. A "dokaze" koji su uvjerili Favvcetta iskaze psihometra gec lozi, arheolozi i strunjaci za antiku razumljivo odbacuju. Pa ipak, s\ koji su prouavali takve dokaze sloit e se da, iako nisu uvjerljivi, os tavljaju mnogo toga nerazjanjenog. Kako se Favvcettov psihometar sje tio Atlantide? Da bi njegovi iskazi imali ikakvu vrijednost, morali bism znati mnogo vie o samom psihometru primjerice, je li itao Donne llyja ili Spencea. A kad bi nas uvjerio da ga nije zavarala podsvijest, jo bi ostala mogunost daje na neki nain itao Fawcettove misli. Ali, sva tko tko je spreman prouavati iskaze psihometra bez predrasuda sloit se da ima mnogo sluajeva koji se ne mogu objasniti nesvjesnim samo zavaravanjem ili telepatijom.Slina su pitanja potaknuli podrobni opisi atlantske civilizaciji to ih je dao "iscjelitelj" Edgar Cayce (izg. kao Casey). Kad su mu bili dvadeset dvije godine (1899.), Cayce je patio od psihosomatske paralizi glasnica, koja je izlijeena hipnozom. Hipnotiar je zatim postavit Cayceju nekoliko pitanja o njegovu vlastitom zdravlju, a Cavcejevi si odgovori pokazali poznavanje medicine koje svjesno nije imao. Caycej va sposobnost da dade "trans dijagnozu" uskoro mu je donijela slavu Godine 1923. pitali su ga ima li ivota poslije smrti; kad se probudio i; transa, okirao se uvi daje propovijedao doktrinu reinkarnacije kac ortodoksni kranin on je tu doktrinu odbacio. Na kraju ju je ipak prihva tio. Godine 1927., dok je obavljao "itanje ivota" nekom etrnaestogo dinjaku, Cayce je opisao njegove prethodne ivote u doba Luja XIVj Aleksandra Velikog, u drevnom Egiptu i na Atlantidi. Do kraja ivota do davao je fragmente svojoj prii o Atlantidi. ;46 ATLANTIDAPrema Cavceju, Atlantida se prostirala od Sargaskog mora do Azora i bila je veliine Europe. Prola je dva razdoblja razaranja, a tijekom prvoga podijelila se na otoke. Konana propast dola je, kako je Platon rekao, 10 000 godina prije Krista, a posljednji dio koji je potonuo bio je blizu Bahama. Njegove rijei zapanjujue nalikuju Steinerovim: "...ovjek je donio destruktivne sile ko