159

Dusan Mihailovic Paleolit Na Centralnom Balkanu

Embed Size (px)

DESCRIPTION

Dusan-Mihailovic-Paleolit-na-centralnom-Balkanu

Citation preview

  • PALEOLIT NA CENTRALNOM BALKANU

  • SERBIAN ARCHAEOLOGICAL SOCIETY

    EditionSpecial Issues

    SeriesPalaeolithic and Mesolithic in Southeastern Europe

    Duan Mihailovi

    PALAEOLITHIC IN THE CENTRAL BALKANS

    Cultural Changes and Population Movements

    Belgrade2014

  • SRPSKO ARHEOLOKO DRUTVO

    BibliotekaPosebna izdanja

    SerijaPaleolit i mezolit jugoistone Evrope

    Duan Mihailovi

    PALEOLIT NA CENTRALNOM BALKANU

    kulturne promene i populaciona kretanja

    Beograd2014

  • Izdava PublisherSrpsko arheoloko drutvo Serbian Archaeological Society

    Urednik EditorDragana Antonovi

    Recenzenti Rewieved byIvana RadovanoviVesna Dimitrijevi

    Prevod TranslationMirjana Vukmanovi

    Lektura i korektura Proof-readingMilena Bogdanovi

    Crtei i fotografije Drawings and photosDuan Mihailovi

    Dizajn Designvojislav filipovi

    tampa Printed byScanner Studio

    Tira Printed in250

    Monografija je rezultat rada na projektu Ministarstva prosvete i nauke Republike Srbije, Kulturne promene i populaciona kretanja u paleolitu i mezolitu centralnog Balkana (ev. br. 177023).

    This book is the result of the project of Ministry of Education and Science of Republic of Serbia, Cultural changes and population movements in the Palaeolithic and Mesolithic of Central Balkans (no. 177023).

    ISBN 978-86-913229-8-4

  • Ova monografija je nastala kao rezultat rada na projektu Kulturne promene i popu-laciona kretanja u paleolitu i mezolitu centralnog Balkana, koji od 2011. godine finansira Ministarstvo prosvete i nauke, kao i ve desetogodinjih istraivanja koja se realizuju uz pomo Ministarstva kulture i informisanja Republike Srbije. Zahvaljujui toj podrci, evi-dentirano je i sondirano vie paleolitskih nalazita u Srbiji, a na nekima od njih zapoeta su i sistematska iskopavanja. Pokrenuto je i vie meunarodnih projekata, koji su ve poeli da daju rezultate.

    Bilo je planirano da se osvrt na tok dosadanjih prouavanja prezentuje nakon objav-ljivanja rezultata datovanja, analiza paleoekoloke grae i dobijanja kvantitativnih podataka za skupove artefakata i ostataka faune. Odluili smo ipak da poetne rezultate rada na pro-jektu predstavimo jo u ovoj fazi. To je bilo neophodno da bi se definisali problemi tekuih istraivanja i da bi se osmislila strategija za njihov nastavak.

    Nadamo se da e knjiga biti korisna ne samo arheolozima koji se bave paleolitom ve i studentima arheologije. Namenjena je i iroj arheolokoj javnosti, ukljuujui i strunjake iz oblasti zatite kulturnog naslea, kako bi to bolje sagledali znaaj i potencijal ispitivanja paleolita na centralnom Balkanu.

    Knjiga je napisana u julu i avgustu 2014. godine, tokom arheolokih iskopavanja u Balanici i alitrenoj peini. Nikada ne bi bila dovrena bez pomoi Gligora Dakovia, Sofije Dragosavac, Senke Plavi, Jovana Galfija i svih koji su znaajno doprineli realizaciji ovih istraivanja. Posebnu zahvalnost dugujem Bojani Mihailovi, na dragocenoj podrci i podsti-caju prilikom uobliavanja monografije.

  • SADRAJ

    Uvod 7

    Istorijat istraivanja i prirodni okviri 9Istorijat istraivanja 9Prirodni okviri 14

    Donji paleolit 19Klimatske i ekoloke promene 20Nalazita 22Varijabilnost industrija 29Populaciona kretanja 31

    Srednji paleolit 35Klimatske i ekoloke promene 36Nalazita 38Varijabilnost industrija 64Populaciona kretanja 72

    Gornji paleolit 77Klimatske i ekoloke promene 78Nalazita 81Varijabilnost industrija 103Populaciona kretanja 112

    Zavrna razmatranja 123

    Summary 129

    Bibliografija 135

    Registar nalazita 155

  • 7PALEOLIT NA CENTRALNOM BALKANU

    UVOD

    Znaaj Balkanskog poluostrva za prouavanje rane praistorije Evrope pro-izlazi iz njegovog geografskog poloaja i ekolokih karakteristika, ali i iz otkria koja su do sada zabeleena. Poznato je da je centralni Balkan imao tranzitni karakter i da je bio migracioni koridor koji je povezivao jugozapadnu Aziju sa srednjom i zapadnom Evropom. Pretpostavlja se da su uslovi za ivot na Poluo-strvu bili povoljni, tako da je tokom glacijala predstavljalo refugijum ne samo za biljni i ivotinjski svet ve i za ljudske zajednice. Najzad, na Balkanu su otkri-vena ne tako brojna, ali ubedljiva svedoanstva o naseljavanju u periodu duem od milion godina.

    Novija istraivanja su popunila praznine u poznavanju rane praistorije ovog podruja i tako otvorila prostor za poetno sagledavanje kulturnog i tehnolokog razvoja u paleolitu Balkana. U ovoj knjizi smo se fokusirali na centralne delove Poluostrva (teritorija Srbije i Crne Gore) jer se tu sustiu glavne komunikacije koje su povezivale zapadnu i srednju Evropu sa jugozapadnom Azijom i Medi-teranom. Pokuali smo da odgovorimo na pitanje kakva je bila uloga centralnog Balkana u prelaznim periodima i koliko se promene u materijalnoj kulturi mogu dovesti u vezu sa populacionim pomeranjima na makro-, mezo- i mikro- skali.

    Pregled paleolita u centralnom delu Balkana dali smo u vidu prikaza klju-nih problema koji se odnose na istraivanje pojedinih perioda. Kada je re o donjem paleolitu, odnosno o poecima naseljavanja ranih hominina na ovom po-druju, razmotrili smo pitanje kolonizacije Evrope u donjem pleistocenu, demo-grafska kretanja u ranoj fazi srednjeg pleistocena i promene na prelazu iz donjeg u srednji paleolit. Te promene se bar delimino mogu objasniti populacionim pomeranjima izmeu jugozapadne Azije i jugoistone Evrope.

    O srednjem paleolitu smo raspravljali na osnovu prilino bogate grae sa do sada istraenih nalazita u Srbiji i Crnoj Gori. Pokuali smo da odgovorimo na

  • Duan Mihailovi

    8

    pitanja: kako objasniti varijabilnost musterijenskih industrija u vremenu i prosto-ru, i koliko ima osnova za hipotezu o istonoj ekspanziji neandertalaca. Posebna panja posveena je problemu prelaza iz srednjeg u gornji paleolit i faktorima koji su doveli do izumiranja neandertalaca.

    Kada je re o samom poetku gornjeg paleolita, razmotreno je pitanje tzv. podunavskog koridora, koji su, kako se smatra, anatomski moderni ljudi koristili pri naseljavanju Evrope, ali i problem regionalne i funkcionalne diferencijacije orinjasijenskih industrija, kome do sada nije poklanjano previe panje. Dotakli smo i problem paleolitskog refugijuma na Balkanu u vreme maksimuma po-slednjeg glacijala, kada su se, prema nekim autorima, gravetijenske zajednice iz srednje Evrope pomerile prema jugu. Raspravu smo zakljuili diskusijom o fenomenu rekolonizacije brdsko-planinskih oblasti u periodu koji je usledio.

    Poli smo od pretpostavke da se ne moe uspostaviti direktna korelacija izmeu demografskih promena i tehnolokih procesa, zbog toga to su tehnolo-ke promene bile samo deo ukupnih promena u sistemu naseljavanja, ekonomiji i drutvu lovako-sakupljakih zajednica. To je i razlog to smo nastojali da de-finiemo tehno-ekonomske modele ponaanja paleolitskih grupa u svakom od perioda i da ustanovimo koliko se oni mogu vezati za klimatske, kulturne i de-mografske prilike na irem regionalnom nivou. Kada je to bilo mogue, pokuali smo da ukaemo i na drutvene faktore u pozadini ovih procesa.

    Nemamo iluzije da ova studija moe da objasni sve aspekte tehnolokih promena i demografskih kretanja u paleolitu centralnog Balkana, a to nam nije ni bio cilj. Ona predstavlja pokuaj da se rezultati novijih istraivanja inkorporiraju u postojeu grau, da se definiu problemi i formuliu poetne hipoteze koje bi trasirale put za njihovo reavanje.

  • 9PALEOLIT NA CENTRALNOM BALKANU

    ISTORIJAT ISTRAIVANJA I PRIRODNI OKVIRI

    Istorijat istraivanja

    Istraivanja paleolita i mezolita u Srbiji i Crnoj Gori tekla su diskontinu-irano, a njihovi rezultati jo uvek su nepotpuno objavljeni. Sve to pomalo izne-nauje kada se ima u vidu da su ispitivanja paleolita u Srbiji zapoeta jo krajem 19. veka i da su upravo sa ovog prostora potekli strunjaci koji su ostavili dubok trag u geolokim i klimatolokim prouavanjima kvartara.

    Istraivanja od kraja 19. do sredine 20. vekaPrva istraivanja peina u Srbiji obavio je Feliks Hofman u drugoj polovini

    19. veka ( 1882). Nakon njega, peine u jugoistonoj Srbiji obilazili su oko Jovanovi i Jovan Cviji, a u nekima od njih su preduzeli i manja iskopa-vanja. Tom prilikom su esto nailazili na fragmente grnarije i ivotinjske kosti, to je na kraju rezultiralo i otkriem paleolitskih nalaza. U Prekonokoj peini kod Svrljiga, . Jovanovi i J. Cviji su 1891. godine, u sloju sa pleistocenskom faunom, nali kremeno seivo, koje je Cviji opredelio u paleolit ( 1891), dok je . Jovanovi u Potkapini iza Carevog korita u Jelanikoj klisuri takoe naao artefakte zajedno sa pleistocenskom faunom (J 1893). Za kraj 19. veka vezuje se i otkrie ljudske lobanje kod Bajlonijeve pivare u Beogradu, kojoj je Jovanovi pripisao primitivne karakteristike, ali koju nije mogao blie da definie (Jo 1892). Naalost, lobanja je izgubljena tokom kasnijih ratova. Na osnovu objavljenih lobanjskih mera i Jovanovievih opisa, danas se smatra da nema neandertalske karakteristike i da bi mogla da odgovara vrsti Homo erectus ili anatomski modernom oveku (Roksandi, in press).

    Razumljivo je to su ova otkria izazvala veliku panju istraivaa. Tada je objavljena i prva knjiga o kamenom dobu, u kojoj je Jovan ujovi nalaze iz

  • Duan Mihailovi

    10

    Srbije predstavio u kontekstu dotadanjih saznanja o paleolitu Evrope ( 1893). Uprkos tome, prouavanja paleolita u Srbiji su poetkom 20. veka zamrla. Jovanovi, koji je bio najaktivniji u terenskim istraivanjima, preminuo je 1902. godine, a Cviji i ujovi su se bavili drugim temama. Cviji je, pritom, nastavio da se interesuje za geologiju kvartara, objavljujui znaajne radove o pleisto-censkim terasama, kvartarnim sedimentima i krakoj morfologiji ( 1893, 1895, 1922, 1987/1903).

    Najdublji peat u kvartarolokim istraivanjima ostavio je ipak Milutin Milankovi. On je razvio teoriju o astronomskim faktorima koji su uticali na po-javu ledenih doba. Uzimajui u obzir trajanje ciklusa promena u ekscentricitetu Zemljine orbite (na 100.000 godina), u nagibu rotacione ose (na 41.000 godina) i precesije ravnodnevnikih taaka (na 22.000 godina), on je zakljuio da glavni uzrok ledenih doba predstavljaju varijacije letnjeg osunavanja na viim geo-grafskim irinama na obe polulopte. Nakon to je u model ukljuio i promene u koliini odbijene energije sa povrine Zemlje, izraunao je kako se menjao geografski poloaj granica ledenih pokrivaa tokom poslednjih milion godina. Iako je u poetku bila dobro prihvaena, Milankovieva teorija je osporavana sve do 60-ih i 70-ih godina 20. veka, kada je definitivno usaglaena sa stratigrafi-jom kiseonikovih izotopa, izvedenom na osnovu prouavanja marinskih naslaga (Imbri, Imbri 1981). Danas je ta teorija gotovo opteprihvaena (Berger, Loutre 2007).

    Za razliku od naunika iz oblasti prirodnih nauka, arheolozi nisu bili pre-vie zainteresovani za kvartar, uprkos injenici da je Feliks Mileker, utemeljiva i prvi direktor i kustos Vrakog muzeja, izmeu 1888. i 1919. godine prikupio vie okresanih artefakata na lokalitetima Zapadna strana (dananji At), Mesia kanal i Kozluk kod Vrca (Milleker 1937). Diskusija o paleolitskoj pripadnosti nalaza iz okoline Vrca trajala je sve do 70-ih i 80-ih godina 20. veka (Brodar 1955), kada je definitivno potvreno da se na tom prostoru javlja nekoliko paleo-litskih lokaliteta (Radovanovi 1986). Poetkom 20. veka je saopteno da neke peine na Banovom brdu, u okolini Beograda, sadre paleolitske nalaze, ali ti navodi nikada nisu potvreni, uprkos naporima da se peine identifikuju ( 1956).

    Istraivanja u drugoj polovini 20. vekaTokom 50-ih godina 20. veka, istraivanja paleolita u Srbiji je ponovo po-

    krenuo Branko Gavela. Iskopavanja su obavljena u Jerininoj peini kod Kragu-jevca i u peini Risovai kod Aranelovca. U njima je Gavela naiao na artefakte

  • 11

    PALEOLIT NA CENTRALNOM BALKANU

    srednjopaleolitskog tipa, zajedno sa brojnim ostacima pleistocenske faune, i (po njegovim navodima) na gornjopaleolitsko kotano orue. Naalost, Gavela ni-kada nije integralno objavio nalaze sa ovih lokaliteta, ak ni u monografiji o paleolitu Srbije ( 1988). Ipak, njegova zasluga za pokretanje istraivanja paleolita u Srbiji je nesumnjiva: zapoeo je sistematska iskopavanja, ponudio je prve interpretacije i otklonio nedoumice da li u Srbiji uopte postoje paleolitska nalazita.

    Poetna istraivanja u Crnoj Gori dala su znatno bolje rezultate, i to za-hvaljujui injenici da su jo 1954. godine zapoeta iskopavanja potkapine Cr-vena stijena, za koju se ubrzo ispostavilo da predstavlja bogato, vieslojno i u mnogo emu jedinstveno nalazite. U njoj su istraivanja organizovali A. Benac i M. Brodar, od 1954. do 1958. godine (Benac, Brodar 1958), a . Basler iz-meu 1960. i 1964. godine ( 1975). Potkapina je istraena do dubine od 20,30 m, a u njoj je potvren trideset jedan geoloki sloj sa brojnim ostacima iz srednjeg i gornjeg paleolita, mezolita, neolita i poznjih perioda. Arheolozi koji su se bavili Crvenom stijenom, od poetka su nastojali da prouavanja imaju interdisciplinarni karakter. Analizu faune obavili su I. Rakovec i M. Malez (Ra-kovec 1958; 1975), analizu makrobotanikih ostataka A. ercelj, sirovina J. Pami ( 1975), a sedimenata K. Brunaker (Brunnacker 1975). Dobijen je jedan 14C datum 40.777 900 BP, i to za sloj XII, u kome su naeni srednjo-paleolitski artefakti.

    Istraivanja paleolita u Crnoj Gori su zastala priblino u isto vreme kao i u Srbiji, a primat su u obe republike preuzela ispitivanja mezolita. U Crnoj Gori su nastavljena tek poetkom 80-ih godina 20. veka, kada su D. Srejovi i I. Ra-dovanovi zapoeli iskopavanja Maliine i Medene stijene u kanjonu ehotine. Tada je prvi put primenjena savremena metodologija iskopavanja paleolitskih nalazita (ukljuujui prosejavanje i evidentiranje nalaza in situ), koja je ubrzo postala standard. Kraj ove faze obeleila su iskopavanja peine Bioe kod Pod-gorice, gde je od 1986. do 1997. godine istraena serija srednjopaleolitskih sloje-va (urii 2006), i potkapine Trebaki kr kod Berana, u kojoj su konstatovani artefakti iz kasnog gornjeg paleolita i mezolita (urii 1996).

    Tokom 60-ih i 70-ih godina 20. veka, prouavanja paleolita u Srbiji nisu daleko odmakla, a itav period je obeleila intenzivna sakupljaka delatnost. Rastko Raajski, kustos Narodnog muzeja u Vrcu, je izmeu 1952. i 1978. go-dine putem otkupa nabavio vie hiljada orinjasijenskih artefakata; Josip ari je tokom 80-ih godina, na obali Dunava, na lokalitetima Ekonomija 13. maj i Be-ljarica kod Zemuna, takoe prikupio brojne artefakte (ari 2009), dok je Zvo-

  • Duan Mihailovi

    12

    nimir Kaluerovi sakupio vei broj nalaza na lokalitetu Kremenac kod Nia ( 1996). Neka od ovih nalazita (At, Kremenac) su kasnije son-dano istraena (Radovanovi 1986; 1996).

    Kaluerovi je zasluan i za veinu iskopavanja i rekognosciranja u Srbiji tokom 80-ih i poetkom 90-ih godina 20. veka. Istraivao je Smoluku peinu kod Tutina, alitrenu peinu kod Mionice (zajedno sa . Jeom), Drenaiku pe-inu kod Valjeva, Markovu peinu, Sokolsku potkapinu i Peurski kamen kod Sokobanje, i mnoga druga nalazita (Kaluerovi 1991; 1996b; , 1996). Najbolje rezultate postigao je u Smolukoj peini, gde je konstatovao srednji paleolit ( 1985), kao i u alitrenoj peini, gde je prikupio nalaze iz srednjeg i gornjeg paleolita (Kaluerovi 1991). Peine oko Valjeva iskopavao je i Novak Miloevi, ali je materijal pogreno opisan i interpretiran, pa o paleolitskoj pripadnosti malobrojnih artefakata koje je prikupio moe da se sudi samo na osnovu objavljenih fotografija ( 1985).

    Tokom 90-ih godina 20. veka, zbog optih drutvenih okolnosti, intenzitet istraivanja je opao. Lj. urii je iskopavala Mirilovsku peinu u blizini Senje i tom prilikom je evidentirala epigravetijenske nalaze, a u peini Baranici kod Knjaevca autor ove publikacije je 1995. godine nastavio iskopavanja koja su 1994. godine zapoeli D. Srejovi i M. Sladi, i u njoj je naao artefakte iz ranog gornjeg paleolita ( et al. 1997; Mihailovi et al. 2011).

    Posmatrano u celini, istraivanja je u drugoj polovini 20. veka obeleilo povremeno oivljavanje i zamiranje interesovanja. Najbolji rezultati postignuti su u Crnoj Gori, dok je paleolit Srbije, i pored rekognosciranja i sondanih isko-pavanja, ostao nedovoljno poznat. Razlog tome lei u injenici da su iskopava-nja bila sondanog karaktera i da nije naeno dovoljno materijala za kulturno i relativnohronoloko opredeljenje skupova. Datovanje nalazita u Srbiji i Crnoj Gori obavljeno je u nekoliko mahova ali, sa izuzetkom jednog datuma za Crvenu stijenu (Vogel, Waterbolk 1972) i datuma za sloj 3b1 Maliine stijene (Hedges et al. 1990), nije dalo zadovoljavajue rezultate. Pokazalo se, naime, da je starost srednjopaleolitskih slojeva u Maliinoj stijeni i Smolukoj peini vea od grani-ca primene 14C metoda (Hedges et al. 1990).

    Poetkom 80-ih godina 20. veka, I. Radovanovi je uvela savremenu me-todologiju u analizu i interpretaciju paleolitskih nalaza, zasnovanu na poljskoj koli, koju su priblino u isto vreme prihvatili i bugarski arheolozi. Ujednaava-nje terminologije i metoda obrade okresanih artefakata (ukljuujui i tehnoloku analizu) omoguilo je poreenje materijala sa razliitih nalazita i rekonstrukciju tehnolokog postupka u pojedinim naseljima.

  • 13

    PALEOLIT NA CENTRALNOM BALKANU

    Istraivanja tokom poslednje decenijeNovija istraivanja paleolita u Srbiji i Crnoj Gori pokrenuta su poetkom

    prethodne decenije, kada su postignuti i prvi rezultati. U Hadi Prodanovoj pei-ni kod Ivanjice, 2003. i 2004. godine obavljena su zatitna iskopavanja, prilikom kojih su konstatovani slojevi sa nalazima iz srednjeg i gornjeg paleolita. U okviru zatitnih istraivanja Petrovaradinske tvrave kod Novog Sada (2003. i 2004. godine) ispitani su i pleistocenski slojevi, sa brojnim artefaktima iz srednjeg pa-leolita. Zatitnim rekognosciranjima du trase budueg puta NiDimitrovgrad, 2002. godine evidentirano je vie peina ( 2004). Iste godine su u Velikoj Balanici kod Sieva naeni paleolitski artefakti, a ve 2004. godine je sondanim iskopavanjima potvreno da je re o izuzetno bogatom srednjo-paleolitskom nalazitu. Jedina iskopavanja koja nisu imala zatitni karakter su obavljena u alitrenoj peini. Tu je Bojana Mihailovi 2004. godine nastavila istraivanja koja su ranije preduzeli eljko Je i Zvonimir Kaluerovi, i ve prve godine naila je na veoma bogat gravetijenski sloj (Mihailovi, B. 2008).

    Iz prethodno navedenog se vidi da je 2004. godina bila prekretnica u prouavanjima paleolita u Srbiji jer su tada prvi put otkrivena bogata i vie-slojna paleolitska nalazita. Tokom narednih nekoliko godina istraivanja su bila usmerena na Balanicu i alitrenu peinu. U alitrenoj peini je zapoeto iskopavanje orinjasijenskog i musterijenskih slojeva, dok je u Velikoj Balanici nastavljeno istraivanje srednjopaleolitskih slojeva. Slojevi priblino iste sta-rosti kao u Velikoj Balanici potvreni su i u susednoj Maloj Balanici, dok su u oblinjoj peini Peturini konstatovani slojevi sa gornjopaleolitskim i srednjo-paleolitskim nalazima. U jednom od najdubljih slojeva Male Balanice, znatno ispod nivoa sa srednjopaleolitskim artefaktima, 2006. godine je naen fragment mandibule hominina (Roksandi et al. 2011), stare vie od pola miliona godina (Rink et al. 2013).

    Filozofski fakultet u Beogradu je u poslednjih deset godina uspostavio sa-radnju sa mnogim institucijama iz inostranstva i pokrenuo realizaciju vie proje-kata u Srbiji. Zajedno sa Univerzitetom u Kelnu, nastavljena su istraivanja ori-njasijenskih nalazita oko Vrca. Sa Univerzitetom Kanzas u Lorensu, prilikom rekognosciranja na podruju Kljua i Negotinske Krajine evidentirana su nala-zita iz paleolita i epipaleolita, dok su sa Univerzitetom u Kembridu zapoeta iskopavanja Peine iznad Trajanove table u erdapu. U istonom delu istone Srbije, zajedno sa Univerzitetom Arizona iz Tusona, gornji i srednji paleolit po-tvren je u vie peina (Selaka 3, Miluinaka peina, Mea dupka, Donja pei-na), a isti je sluaj i u zapadnom delu istone Srbije, gde su istraivanja zapoeta

  • Duan Mihailovi

    14

    u saradnji sa Institutom za evolucionu antropologiju Maks Plank u Lajpcigu (peine Orlovaa i Bukovac kod Despotovca). Nezavisno od meunarodnih pro-jekata, prilikom rekognosciranja renih terasa u dolini Zapadne Morave, koja su organizovali Filozofski fakultet u Beogradu i Narodni muzej iz Kraljeva, otkri-ven je itav niz paleolitskih nalazita na otvorenom prostoru.

    U Crnoj Gori, Centar za arheoloka istraivanja iz Podgorice (kasnije Centar za konzervaciju i arheologiju) i Narodni muzej Crne Gore sa Cetinja, 2004. godine su pokrenuli iskopavanja u Crvenoj stijeni, i to zajedno sa Uni-verzitetom u Miigenu, dok su na Biou i na paleontolokom nalazitu Trlica kod Pljevalja 2010. godine obnovljena istraivanja u saradnji sa Ruskom akade-mijom nauka. Prilikom obimnih rekognosciranja vezanih za izradu arheoloke karte, 20102012. godine su strunjaci iz Crne Gore i Srbije registrovali vie od sto potencijalnih peinskih nalazita. Iz toga su proistekla dva projekta: proje-kat sa Univerzitetom u Kembridu, zahvaljujui kome su 2012. godine zapoeta iskopavanja Vrbike peine kod Nikia (Cristiani 2012), i projekat istraivanja peina u okolini Skadarskog jezera, u kome uestvuje Univerzitetski koled iz Londona (Vander Linden et al. 2013).

    Iz ovog pregleda se vidi da je novijim istraivanjima pokriven vei deo teritorije Srbije i Crne Gore, kao i svi periodi. U toku su paleoklimatska, geo-arheoloka i bioarheoloka ispitivanja, koja bi trebalo da omogue to potpuniji uvid u klimatske i ekoloke promene u pleistocenu. Prethodne decenije zapoe-to je objavljivanje preliminarnih izvetaja o tekuim radovima, a publikovano je i nekoliko monografija sa graom prikupljenom tokom ranijih iskopavanja (M 2009a; Mihailovi 2009; ari 2013a).

    Prirodni okviri

    GeografijaU geografskom i geomorfolokom pogledu, Srbija i Crna Gora predstav-

    ljaju razliite morfo-strukturne jedinice, koje se razlikuju u pogledu reljefa, geo-loke istorije i strukture, pravca i prohodnosti komunikacija. Nalaze se u central-nom delu Balkanskog poluostrva, koji se ne moe precizno geografski definisati. Teritorija Srbije obuhvata zapadni deo Dinarida, istoni deo Karpato-balkanida i zapadne Rodope, kao i juni deo Panonske nizije, na koji se, na jugu, nadovezuje peripanonski prostor, odnosno donji tok Drine, zapadni deo Pocerine, donji tok Kolubare i donji tokovi Velike Morave i Mlave ( et al. 2012). Crnu Goru

  • 15

    PALEOLIT NA CENTRALNOM BALKANU

    takoe ine potpuno razliite geografske oblasti: a) primorski pojas, b) zaravan dubokog kra, c) dolina reke Zete i Nikiko polje (tzv. udolina srednje Crne Gore), d) oblast visokih krenjakih planina i povri i e) severoistona Crna Gora ( 1991).

    Glavna uzduna komunikacija na Balkanu je oravsko-vardarska dolina, koja preko Pre-evskog razvoa povezuje njegov centralni i juni deo. Jedinu veliku prepre-ku na putu ka Egejskom moru ine Taorska klisura i Demir kapija u junoj Makedoniji, zbog ega povezanost sa Egejom i istonim Mediteranom moda nije bila ostvare-na dolinom Vardara, ve dolinom Strume (Garaa-nin 1979). S druge strane, glavnu poprenu komuni-kaciju predstavljaju Du-nav i Sava, koji razdvaja-ju severni Balkan i junu Panoniju. Dunav i Tisa dele teritoriju Vojvodine na tri oblasti (Srem, Banat i Baka), koje gravitiraju ka raznim delovima sred-nje Evrope: Srem ka Po-savini i zapadu, Baka ka srednjem Podunavlju, dok se Banat oslanja na jugo-zapadne Karpate (sl. 1). Centralni i juni delovi Balkana su dolinom Zapadne Morave, Ibra i Lima povezani sa unutranjim Dinaridima i arsko-pindskim pla-ninskim vencem, a dolinom Niave sa slivom Marice i Egejskim morem.

    Sl. 1. Glavne prirodne komunikacije i barijere u srednjoj i jugoistonoj Evropi u pleistocenu

    (prema Djindjian et al. 1999, fig. 1.1)

  • Duan Mihailovi

    16

    Podruje severne Crne Gore se geografski vezuje za jugozapadnu Srbiju, a od primorskog pojasa ga razdvaja oblast visokih planina i povri. Uzdunih komunikacija u Crnoj Gori gotovo i nema, osim kanjona Pive, koji spaja do-linu Zete i Nikiko polje sa Durmitorom, kanjonom Tare i dolinom Drine, i u prolosti verovatno neprohodnog kanjona Morae, koji povezuje oblast visokih planina sa Podgoriko-skadarskom kotlinom. Od poprenih komunikacija treba pomenuti ehotinu i Taru, koje spajaju istoni deo severne Crne Gore i Podrinje, i dolinu Zete, izmeu Skadarsko-podgorike kotline i Nikikog polja. Skadar-sko jezero i brdsko-planinski pojas uz more odvajaju dolinu Zete od primorja, dok je priobalje veoma uzano, osim na samom jugu (kod Bara i Ulcinja), gde je tokom glacijala dostizalo irinu od 2530 km.

    KlimaZbog razvijenog brdsko-planinskog reljefa i izloenosti razliitim uticaji-

    ma, klimatske prilike se u pojedinim delovima regiona znatno razlikuju (Savi 2008). U najveem delu Srbije vlada umerenokontinentalna klima, dok se ju-gozapadni deo nalazi na granici uticaja sredozemne klime. Prosena godinja temperatura vazduha u nizijskim oblastima iznosi 10,9C, u brdskim predelima do 500 m nadmorske visine oko 10C, a u planinskim oblastima iznad 1.000 m oko 6C. Godinja koliina padavina u niim delovima kree se u intervalu od 540 820 mm, dok iznad 1.000 m nadmorske visine iznosi od 700 do 1.000 mm (RHMZ 2014).

    U priobalnoj zoni Crne Gore vlada mediteranska klima, dok udolina sred-nje Crne Gore (Podgoriko-skadarska kotlina, Bjelopavlika ravnica, Nikiko polje) pripada submediteranskoj klimatskoj zoni. U oblastima visokih planina klima je subalpska, sa veoma hladnim zimama (srednja januarska temperatura je manja od 0C), dok severoistone delove Crne Gore odlikuje izmenjena umere-nokontinentalna klima. Koliina padavina najvea je u primorskim planinskim krajevima, i to naroito u Krivoijama (sa prosenom godinjom koliinom pada-vina od 2.3002.500 mm); naglo se smanjuje prema severoistoku (1.1002.100 mm oko Durmitora, Sinjajevine, Komova i Prokletija), dok u primorskom pojasu varira izmeu 1.926 mm (Kumbor) i 1.4401.446 mm (BarUlcinj). Posmatrano u celini, u Crnoj Gori vlada modifikovan sredozemni pluviometrijski reim, sa dva vlana (pozna jesen, mart) i dva suna razdoblja (pozno leto, februar) (Vuje-vi 1956; 1991b).

  • 17

    PALEOLIT NA CENTRALNOM BALKANU

    Tlo i vegetacijaZbog razlika u geolokoj podlozi, stepenu ralanjenosti reljefa i klimat-

    skim osobenostima, u Srbiji postoji velika raznovrsnost tipova zemljita. U se-vernoj Srbiji najzastupljeniji je ernozem, nastao na lesnoj podlozi koja se, osim u Vojvodini, javlja i na podruju Kljua i Negotinske Krajine u erdapu, u dolini Mlave, Velike i June Morave, sve do Nike kotline. Aluvijalne ravni na nad-morskoj visini izmeu 100 i 250 metara pokrivaju aluvijalna zemljita, zemljita na rastresitim supstratima (rendzine), smonica i kisela smea zemljita, a pobra izmeu 250 i 600 m gajnjaa. Brdsko-planinsko podruje, izgraeno od kre-njakih i dolomitskih stena, odlikuje se crnicom i smeim zemljitem, dok se skeletna zemljita javljaju iznad 650 m nadmorske visine (kori et al. 1985).

    U Crnoj Gori je najrasprostranjenija crvenica (terra rossa), nastala raspa-danjem krenjaka (Pavievi 1956). Javlja se u primorskom pojasu, u dolini Zete i oko Skadarskog jezera, kao i u zoni dubokog kra. Buavica (crno prainasto kiselo zemljite, koje se obrazuje na krenjaku) se nalazi u vioj planinskoj zoni, na podruju Katunskog kra, u oblasti Pive, na Durmitoru i Sinjajevini; podzol (kiselo i isprano zemljite) je zastupljen lokalno, u Bjelopavlikoj ravnici i na visokim planinama, a sivosmea zemljita obrazovana na fliu u Boki Kotorskoj i oko Bara, kao i u Crmnici, Dugi, ispod Ostroga i na Durmitoru. U Crnoj Gori se javljaju i: ruda umska, mineralno-barska, tresetna, ljunkovita, i skeletna i kamenita zemljita.

    Prirodno je da su se na takvom tlu razvili razliiti tipovi vegetacije, koji ine osnovu vie bioma. Za junu Panoniju karakteristian je biom stepa i umo-stepa (na uzdignutijem terenu), kao i termofilne i termomezofilne ume hrasta sladuna, hrasta lunjaka i cera (uz vodene tokove). U brdsko-planinskim delovi-ma centralne Srbije, na visinama od 500 do 600 metara, zastupljene su ume sla-duna i cera, koje sa porastom nadmorske visine zamenjuju ume hrasta kitnjaka i belog graba. Iznad njih je pojas sa bukvom, sledi pojas bukovo-jelovih uma, a zatim subalpski pojas etinarskih uma. Iznad umske granice nalazi se visoko-planinska bunasta vegetacija borovnice i kleke, kao i visokoplaninska zeljasta vegetacija ( 1984).

    U Crnoj Gori su zastupljena tri tipa vegetacije (Blei 1956). U sredoze-mnoj zoni dominira pojas zimzelene vegetacije (ume esvine i makije), a iznad njega je ui pojas listopadnih hrastova, kao i kserofilnih etinarskih uma. Za unutranji deo karakteristini su zapadnohrvatsko-bosanski tip, u kome se na zonu bukve i jele nadovezuje pojas subalpske bukve, a iznad njega klekovina bora, i hercegovako-crnogorsko-makedonski tip, u kome se, iznad pojasa bukve

  • Duan Mihailovi

    18

    i jele, na krenjakoj podlozi nalazi pojas munike (Pinetum heldrechii), a na silikatnoj pojas molike (Pinetum peucis). Klekovina bora (Pinetum mughi) sa poveanjem visine prelazi u planinske goleti.

    Na itavom prostoru Balkanskog poluostrva, pa i na centralnom Balkanu, u flori i fauni se proimaju stepski i mediteranski elementi. Javljaju se kako ek-spanzione (evrosibirske) tako i refugijalne, pa ak i endemine vrste. Sva ova zapaanja su ipak samo donekle relevantna za sagledavanje klimatskih i eko-lokih prilika u pleistocenu, i to stoga to je ivotna sredina na Balkanu danas znatno degradirana, ali i zato to je preraspodela klimatskih i ekolokih zona u toplim i hladnim fazama bila znatno drugaija. Tek nakon paleoklimatskih i paleoekolokih istraivanja bie mogua rekonstrukcija ekolokog, a samim tim i ekonomskog potencijala bioma koje su naseljavale ljudske grupe. Tako e biti stvoreni uslovi za prouavanje razliitih strategija eksploatacije resursa koje su primenjivale lovako-sakupljake zajednice.

  • 19

    PALEOLIT NA CENTRALNOM BALKANU

    DONJI PALEOLIT

    U scenarijima kolonizacije Evrope tokom donjeg pleistocena, Balkan se tretira kao jedan od glavnih koridora i kao teritorija na kojoj su vladali klimatski uslovi na koje su donjopaleolitske zajednice bile jedino i prilagoene (Dennell 2003; Bar-Yosef, Belmaker 2011). Ipak, zbog nedovoljne istraenosti regiona, dugo nije mogla da se sagleda veza izmeu relativno dobro prouenih pojava u zapadnoj i srednjoj Evropi i kulturnih manifestacija u jugozapadnoj Aziji. Otkria zabeleena poslednjih dvadesetak godina omoguila su da se ta veza uspostavi: ostaci iz Dmanizija su pokazali da je do ekspanzije ranih hominina iz Afrike dolo pre najmanje 1,8 miliona godina (Agusti, Lordkipanidze 2011), iz Kozarnike da je jugoistona Evropa naseljena jo pre 1,5 milion godina (Sirakov et al. 2010), iz Male Balanice, Koabaija i Visoljana da je evoluci-ja hominina u jugoistonoj Evropi tekla drugaije nego to se pretpostavljalo (Rink et al. 2013), a nalazi sa vie lokaliteta u Maloj Aziji i na Balkanu da postoji kulturna povezanost zajednica koje su naseljavale jugozapadnu Aziju i jugoistonu Evropu.

    Donjopaleolitsko poreklo mnogih nalazita i pojedinanih nalaza u jugo-istonoj Evropi dovedeno je u pitanje zbog nedostatka stratigrafskog konteksta (Dobo 2008; Tourloukis 2010), pa o njima neemo ni raspravljati. Od lokaliteta na kojima se artefakti javljaju u kontekstu, posebno se izdvaja peina Kozarnika u Bugarskoj, sa brojnim artefaktima i ostacima faune iz ranog donjeg pleistoce-na. Najdublji sloj Kozarnike opredeljen je u biozonu MNQ17 (sloj 13), a pripi-sana mu je starost od 1,4 do 1,6 miliona godina. Slojevi 12, 11c i 11b su okvirno datovani u kasnu fazu donjeg pleistocena, a sloj 11a u poetak srednjeg pleisto-cena (Guadelli et al. 2005; Sirakov et al. 2010).

    U Hrvatskoj je u poetak donjeg paleolita opredeljen jedan cepa (oper), koji je u andalji I, u Istri, naen zajedno sa donjopleistocenskom faunom (Malez 1979a; 1979b). U Maarskoj, iz marinskog izotopskog stadijuma (MIS) 13 potie

  • Duan Mihailovi

    20

    poznato nalazite Vertesele, na kome su otkriveni antropoloki ostaci, ostaci faune i brojni artefakti (Kretzoi, Dobosi 1990). U Rumuniji, donjem paleolitu se moe pripisati samo lokalitet Dealul Guran u donjem Podunavlju, koji je tehni-kom OSL-a datovan u MIS 11 (Iovi et al. 2012). U Grkoj bi tom periodu mogli da pripadaju samo nalazi iz Rodije u Tesaliji i Kokinopilosa u junom Epiru, dok antropoloki ostaci iz Megalopolisa, Petralone i, moda, Apidime verovatno poti-u iz kasnog srednjeg pleistocena (Harvati et al. 2009; Tourloukis 2010).

    Klimatske i ekoloke promene

    Donji pleistocen obuhvata vreme pre 2,6 do 0,78 miliona godina (MIS 101-19), kada je epohu reverznog polariteta Zemljinog magnetnog polja (ma-tujama) smenila epoha normalnog polariteta (brines). U jugoistonoj Evropi, u tom periodu dolazi do postepenog i diskontinuiranog zahlaenja i aridifikacije, o emu svedoi proreivanje umske vegetacije i irenje stepa (Kahlke et al. 2011). Tercijarna flora postepeno nestaje, to e se nastaviti tokom itavog pleistocena, da bi rezultiralo opstankom reliktnih vrsta samo u refugijumima june Evrope (Tzedakis et al. 2006). Do deforestacije je dolo ranije u jugoistonoj nego u cen-tralnoj i zapadnoj Evropi. Osim toga, treba pomenuti da se ovaj deo Evrope nala-zio na zapadnoj granici rasprostiranja azijskih vrsta sisara pre njihovog irenja ka zapadu kontinenta (Koufos et al. 2005; Kostopoulos et al. 2007; Kahlke 2014).

    Pre 2,52,6 miliona godina, na klimu je presudno uticao 20 hiljada godina dug ciklus precesije ravnodnevnikih taaka, dok je u ranoj fazi donjeg pleisto-cena tu ulogu preuzeo ciklus promene u nagibu Zemljine ose rotacije, koji je tra-jao 41 hiljadu godina. Hladne i tople faze su se smenjivale u pravilnom ritmu, to je dovelo do prilagoavanja ivotinjskih vrsta na sezonske promene u vegetaciji (Made 2011). Situacija se promenila pre 1,20,9 miliona godina, kada je glav-nu ulogu u oblikovanju klime preuzeo 100 hiljada godina dug ciklus promene ekscentriciteta Zemljine orbite oko Sunca. Due trajanje i vei intenzitet klimat-skih oscilacija prouzrokovali su jaanje glacijalnih fenomena, to je uticalo na sezonalnost i aridnost na severnim i srednjim geografskim irinama. To je jedan od razloga to su u severnom delu Evroazije nestale tajge i to je dolo do fuzi-je tundre i stepe u stepo-tundru, odnosno u tzv. mamutovu stepu (Kolfschoten, Markova 2005; Made 2011).

    Srednji pleistocen je trajao izmeu 780 i 130 hiljada godina (MIS 18 MIS 6), a itav period je obeleilo smenjivanje dugih hladnih i (neto kraih) toplih

  • 21

    PALEOLIT NA CENTRALNOM BALKANU

    faza. U to vreme, fauna i vegetacija poinju da poprimaju modernu strukturu. Poveanje aridnosti i tendencija zahlaenja izazvana dominacijom stohiljadugo-dinjeg ciklusa doveli su do formiranja pustinjskog pojasa na podruju Sahare i razdvajanja afrike i paleoarktike biogeografske provincije. Paleoarktikoj pro-vinciji poevi od tog perioda pripada i podruje severne Afike (Dennell et al. 2010a; Made 2011).

    U periodu zahlaenja pre 676621 hiljade godina (MIS 16), u Evropi ne-staje veina tercijarnih vrsta biljaka, dok se u interglacijalima koji su usledili uspostavljaju ume modernog izgleda (Tzedakis et al. 2006). Poevi od izotop-skog stadijuma 16 (MIS 16), u strukturi faune se pojavljuju vrste subarktikog i arktikog porekla, koje su zapadnu Evroaziju poele da naseljavaju sa podru-ja Sibira, Beringije i zapadne Azije. Tokom izuzetno hladnog i dugog MIS 12 (pre 478424 hiljade godina), baltiki ledeni pokriva se iri ka jugu, a pojas stepo-tundre ka zapadu Evroazije. Tada dolazi do prvih migracija Mammuthus-Coelodonta faunistikog kompleksa ka srednjoj Evropi i severu Balkana. Ostaci stepskog slona (Mammuthus trogontherii), za koje se smatra da su stariji od 400 hiljada godina, naeni su i na lokalitetu Drmno kod Kostolca (Lister et al. 2012).

    U interglacijalnom ciklusu MIS 11 MIS 9, koji je trajao izmeu 424 i 300 hiljada godina, u srednjoj Evropi je vladala topla i vlana klima, a umska vegetacija je bila veoma razvijena. U isto vreme, klima i vegetacija u junoj

    Sl. 2. Arheoloka nalazita iz donjeg i ranog srednjeg paleolita na centralnom Balkanu: Petrovaradinska tvrava (1), Kosovska kosa (2), Samaila Vlaka glava (3), Hadi Prodanova

    peina (4), Kremenac (5), Velika i Mala Balanica (6), Peturina (7), Crvena stijena (8)

  • Duan Mihailovi

    22

    Evropi poprimaju mediteranski karakter (Kahlke 2014). To je bilo doba kada su u zapadnoj Evropi donjopaleolitski kompleksi bili na vrhuncu, ali i kada se u njima prvi put javlja levalua tehnologija u okresivanju, koja e obeleiti naredni period.

    Nalazita

    Na centralnom Balkanu, donjem pleistocenu pripada samo paleontoloko nalazite Trlica u Crnoj Gori, na kome je, istina van konteksta, naen i jedan ar-tefakt, dok se u ranu fazu ili sredinu srednjeg pleistocena sigurno mogu opredeliti samo antropoloki ostaci iz Male Balanice. Postoji mogunost da i neka druga nalazita (Kremenac, Kosovska kosa) potiu iz poetne faze naseljavanja Balka-na (sl. 2), pa emo i njih predstaviti u ovom poglavlju.

    TrlicaTrlica je kraka upljina, odnosno ostatak peine formirane u trijaskim

    krenjacima, a nalazi se nedaleko od Pljevalja, u severnoj Crnoj Gori. Prilikom istraivanja koja je 1988, 1990. i 2001. godine obavila V. Dimitrijevi, u profilu naslaga je izdvojeno pet slojeva, sa ostacima velikog broja ivotinjskih vrsta. O starosti nalazita postoje razliita miljenja. Dimitrijevi smatra da pripada kasnom donjem pleistocenu, odnosno da starost donjih slojeva moe da dosti-e 1,07 miliona godina, a gornjih vie od 0,78 miliona godina (Van der Made, Dimitrijevi, in press). Na osnovu analize mikrofaune, Bogievi i Nenadi su opredelili nalazite u biozonu MmQ2 i zakljuili da potie iz rane faze donjeg pleistocena (Bogievi, Nenadi 2008), odnosno perioda pre 11,4 miliona godi-na. Derevjanko i saradnici, koji su nedavno nastavili istraivanje peine, izneli su miljenje da donji slojevi mogu da pripadaju poetku donjeg pleistocena, a gornji ranom srednjem pleistocenu (Derevjanko et al. 2012a).

    Meu ostacima faune javljaju se razliite izumrle vrste sisara (Elephan-tidae indet., Equus stenonis, Stephanorhinus cf. hundsheimensis, Megalovis balcanicus itd.), koje su korelisane sa biozonama MNQ 2022 i MmQ3. Iden-tifikovane su i brojne vrste mesodera, ukljuujui tigra sa sabljastim zubima (Homotherium cf. crenatidens) i dinovsku hijenu (Pachycrocuta brevirostris) (Dimitrijevi 1990; Codrea, Dimitrijevi 1997; Crgut-Bonnoure, Dimitrijevi 2006; Made, Dimitrijevi, in press). Iz koprolita je izdvojen polen, koji ukazuje na umereno vlane klimatske uslove i mozaiku mezo-termofilnu vegetaciju u okruenju (Argant, Dimitrijevi 2007). Prilikom novijih iskopavanja naen

  • 23

    PALEOLIT NA CENTRALNOM BALKANU

    je i odbitak od peara, ali izvan stratigrafskog konteksta (Derevjanko et al. 2012a).

    Mala BalanicaPeinski kompleks Balanica nalazi se u Sievu, nedaleko od Nia, a sa-

    stoji se od Velike i Male Balanice. U Velikoj Balanici je ispitano est kulturnih horizonata (2a2c, 3a3c), koji sadre brojne ostatke faune, okresane kamene artefakte i tragove vatrita, to upuuje na dugotrajno i/ili uestalo naseljavanje. Nasuprot tome, u Maloj Balanici su malobrojni artefakti konstatovani samo u gornjim slojevima (2a2c), a u donjim se javljaju samo kosti medveda, hijena i drugih predatora, i njihovog plena. Nalazi iz sloja 2b u Maloj Balanici i slojeva 3a3c u Velikoj Balanici opredeljeni su u arantijen, dok su artefakti iz sloje-va 2a2c u Velikoj Balanici pripisani tipinom musterijenu (Mihailovi 2008a; 2009b).

    U jednom od najdu-bljih slojeva Male Balani-ce (3b), u kome nije bilo arheolokih nalaza, 2006. godine je otkriven frag-ment ljudske mandibule sa tri ouvana molara (sl. 3). Vilica je naena prili-kom regularnih iskopava-nja, zajedno sa ostacima vuka (Canis sp.), medve-da (Ursus sp.), peinske hijene (Crocuta spelaea), jelena (Cervus elaphus), jelena lopatara (Dama dama) i kozoroga (Capra ibex). Nakon detaljnih analiza i datovanja, opredeljena je u vrstu Homo erectus s.l. (Rink et al. 2013).

    Direktnim datovanjem pomou tehnike uranovog niza, kombinovane sa gama spektrometrijom, ustanovljeno je da je vilica stara najmanje 113 +72/-43 hiljade godina (Roksandi et al. 2011). Kasnije, datovanjem ESR metodom, uz korienje metoda uranovog niza i infracrvene luminiscencije, utvreno je da minimalna starost sloja 3b, u kome je vilica naena, iznosi 397525 hiljada go-dina (Rink et al. 2013). Dobijeni datumi pokazuju da vilica iz Balanice spada u najstarije ostatke hominina u Evropi i da su od nje sigurno stariji samo ostaci

    Sl. 3. Fragment mandibule hominina iz Male Balanice

  • Duan Mihailovi

    24

    iz Atapuerke (Sima de los Elefantes, Gran Dolina) i Mauera. Sedimentoloki i paleontoloki pokazatelji ukazuju na to da je do akumulacije ostataka dolo u interglacijalu, to znai da mogu da potiu iz MIS 13 ili iz MIS 11.

    KremenacKremenac je nalazite na otvorenom prostoru, na severnom obodu Nike

    kotline, locirano na rubu jezerske terase pliocenske starosti. Sve donedavno, to je bio jedini lokalitet u Srbiji koji je dovoen u vezu sa donjim paleolitom. Devede-setih godina prolog veka, R. Vejlon i Z. Kaluerovi su na njemu prikupili veliki broj artefakata, a Z. Kaluerovi je obavio i manja sondana iskopavanja. Od samog poetka, Kaluerovi je, uz velike rezerve, ukazivao na mogunost da se na Kremencu javljaju i donjopaleolitski artefakti ( 1996). Nakon rekognosciranja 2005. godine, do istog stanovita je doao i autor ove publikacije ( 2009b), dok je ari (2011; 2013a), bez previe rezervi, nalazite opredelio u donji paleolit.

    Problem sa Kremencem ogleda se u tome to se nalazi na istom mestu kao i sekundarna leita opala i ronaca, gde su noduli bili izloeni razliitim vidovi-ma mehanikog raspadanja, ukljuujui i one pod antropogenim uticajem (tu se godinama nalazio i vojni poligon). Samim tim, razumljivo je to se na lokalitetu, uz artefakte iz ranih faza paleolita, kojih nesumnjivo ima (re je uglavnom o na-zupanom i jamiastom oruu, a konstatovano je i jedno preferencijalno jezgro), i artefakte iz poznijih perioda, javlja i veliki broj geofakata i pseudoartefakata. Na dorsalnoj strani veine odbitaka nalazi se svega par negativa, a platforma, po pravilu, nije izdiferencirana, pa je na mestima gde se javljaju zajedno sko-ro nemogue razdvojiti odbitke okresane elementarnom tehnikom i proizvode mehanikog raspadanja. To je pogotovo sluaj sa operima i protobifasima, koje je objavio ari (2011; 2013a), s obzirom da se na lokalitetu javlja veliki broj nodula sa oteenjima. Zbog toga moramo da konstatujemo da e verifikaci-ja ovog nalazita biti mogua tek nakon sistematskog rekognosciranja, odnosno kada se identifikuju zone sa dijagnostikim artefaktima i kada se artefakti nau u stratigrafskom kontekstu koji moe da se datuje. U suprotnom preti opasnost da se na osnovu selektivno prikupljenih primeraka stekne pogrena slika o karakte-ru i starosti nalazita.

    Kosovska kosa i SamailaNeto bolja situacija zateena je u aansko-kraljevakoj kotlini, tokom

    rekognosciranja 20102012. godine. Tom prilikom je konstatovano da se na de-

  • 25

    PALEOLIT NA CENTRALNOM BALKANU

    Sl. 4a. Okresani kameni artefakti sa Kosovske kose

  • Duan Mihailovi

    26

    Sl. 4b. Okresani kameni artefakti sa Kosovske kose

  • 27

    PALEOLIT NA CENTRALNOM BALKANU

    snoj obali Zapadne Morave, na potesu od aka do Kraljeva, javlja itav niz pa-leolitskih nalazita (paleolitski artefakti naeni su na trideset lokacija). Najvea koncentracija artefakata zabeleena je na lokalitetetima Samaila Vlaka glava, Viljua, Jeevica i Kosovska kosa, na kojima je prikupljeno po nekoliko stotina nalaza, i to najvie na Samaili i Kosovskoj kosi (, - 2009). Bez obzira na to to artefakti nisu naeni u sloju, ve na povr-ini tla, njihova prostorna distribucija, homogenost kolekcija i odsustvo abrazije na njima upuuju na pretpostavku da nije re o meavini nalaza iz razliitih peri-oda, ve o skupovima iz priblino istog perioda.

    Na Kosovskoj kosi je 2011. godine prikupljeno 157 artefakata izraenih od kvarcnih i ronakih oblutaka (sl. 4a, 4b). Imajui u vidu udaljenost primarnih leita (obronci planine Jelice), obluci su verovatno prikupljeni u blizini stani-ta, gde je materijal sekundarno deponovan. Na nalazitu se javljaju artefakti od razliitih sirovina. U strukturi skupa preovlauju neretuirani odbici, sa 44,6%, operi i jezgra su zastupljeni sa 16,6%, dok su ostale kategorije artefakata ma-nje prisutne. Osim jednostrano i dvostrano okresanih opera, od kojih veina predstavlja jezgra, konstatovana su i poliedarska jezgra, kao i jedno jezgro prefe-rencijalnog tipa. Odbici su asimetrini, esto sa korteksom i koso orijentisanom platformom, koja ne sadri tragove pripreme. Izuzetak predstavlja samo levalua odbitak koji je, sudei po sjaju i uglaanosti, moda transportovan sa drugog mesta. Od orua preovlauju nazupane alatke, postruke, strugai i retuirani odbici, a naeni su i jedan iljak tipa kvinson (Quinson), formiran na fragmentu oblutka, koji je retuiran dubokim i stepenastim retuem, i gotovo strmo retui-rani nazupani strugai i odbici, ija je ventralna strana stanjena plitkim povrin-skim retuem (Mihailovi, Bogievi, in press).

    Industrija sa lokaliteta Samaila Vlaka glava je slina (sl. 4c), samo to u njoj opera ima znatno manje (naeno je svega nekoliko komada), a levalua arte-fakata je vie (, - 2009). Uz opere, meu jezgrima se javljaju protolevalua jezgra formirana na oblucima i jezgra tipa kom-beva (Kombewa), na debelim kortikalnim odbicima. Platforma kombeva jezgara je facetirana, to ukazuje na povezanost tehnologije okresivanja opera, levalua i kombeva tehnike, za koju nema paralela u jugoistonoj Evropi. Od alatki su kon-statovani razliiti tipovi postruki, meu kojima preovlauju lateralno retuirani primerci. Neke su formirane na masivnim levalua odbicima, a neke imaju stanje-nu ventralnu stranu. Tu su i nazupano i jamiasto orue, strugai formirani na asimetrinim odbicima, noevi sa prirodnim hrptom i jedno kombinovano orue (struga-probojac) na debelom odbitku.

  • Duan Mihailovi

    28

    Sl. 4c. Okresani kameni artefakti sa lokaliteta Samaila Vlaka glava

  • 29

    PALEOLIT NA CENTRALNOM BALKANU

    Varijabilnost industrija

    Varijabilnost donjopaleolitskih industrija u jugoistonoj Evropi do sada nije detaljno prouena, tako da su mnogi termini u literaturi veoma uopteni i neprecizni. Postoji gotovo opta saglasnost da donji paleolit na ovom prosto-ru zapoinje sa Klarkovim modom 1 (Clarke 1969), odnosno sa industrijama sa jezgrima ili operima i odbicima, koje se tradicionalno vezuju za olduvajski kompleks u Africi (tzv. oldovan), ali postoje i razlike. U Dmaniziju je, na primer, potvrena preoldovanska industrija, u kojoj, za razliku od afrikih industrija, ima veoma malo retuiranih artefakata. Kompletan tehnoloki proces bio je u funkciji okresivanja malih odbitaka, koji su intenzivno upotrebljavani bez dalje obrade (Lumley et al. 2005). Na nalazitu Dursunlu u Turskoj, starom izmeu 1,1 i 0,9 miliona godina, naeni su po jedan oper i poliedron, kvarcni odbici okresani bi-polarnom tehnikom (pomou nakovnja) i odbici od kremena okresani slobodnom rukom (Gulec et al. 2009; Kuhn 2010a), dok u Kozarniki uopte nisu registrovani operi, iako su paleolitskim zajednicama bili dostupni obluci sa obale reke (Gu-adelli et al. 2006; Sirakov et al. 2010).

    U Dmaniziju se tehnika odbijanja vremenom menja, od okomitog i sporog ka kosom i brzom. To je omoguilo okresivanje serije odbitaka sa iste povrine odbijanja, to je dovelo do pojave jezgara koja morfoloki, ali ne i tehnoloki, podseaju na diskoidna jezgra srednjopaleolitskog tipa (Baena et al. 2010). U Kozarniki se takoe uoavaju promene: u najranijoj fazi praktikovano je okre-sivanje ue strane jezgara, to je ve nakon par rotacija platforme imalo za po-sledicu pojavu amorfnih i poliedarskih jezgara, dok se kasnije javljaju i jezgra okresana po uzdunoj osi, kao i jezgra sa pripremljenom povrinom odbijanja, namenjena okresivanju preferencijalnih odbitaka (Sirakov et al. 2010). Slina situacija je potvrena i na aelskom nalazitu Kaletepe Derei 3 u Turskoj, gde se jo pre milion godina javljaju jezgra od opsidijana, okresana na nain koji podsea na levalua tehnologiju (Slimak et al. 2004; Kuhn 2010a).

    Pre oko milion godina dolazi do regionalne diferencijacije donjopaleolit-skih tehnokompleksa jer se prvi put, gotovo istovremeno, u jugozapadnoj Azi-ji (Kaletepe Derei 3) i zapadnoj Evropi (Barank de la Boelja) javlja aelska tehnologija, zasnovana na proizvodnji velikih odbitaka (large flake Acheulean), odnosno masivno orue sa seenje (large cutting tools), ukljuujui i sekae (cle-avers) koji se direktno vezuju za afriku aelsku sekvencu (Sharon 2009; Kuhn 2010a; Vallverdu et al. 2014). Nema, meutim, pouzdanih dokaza da se ael pro-irio i na jugoistonu Evropu, uprkos pojedinanim nalazima bifasa u Grkoj,

  • Duan Mihailovi

    30

    Albaniji i Hrvatskoj (Malez 1979a; Tourloukis 2010). Vei broj bifacijalno okre-sanih alatki aelskog tipa naen je jedino na nalazitu Rodafnidija na Lezbosu (Galanidou et al. 2012).

    Uprkos novim rezultatima, ini se da tzv. Movijusova linija, koja razdva-ja aelske od neaelskih industrija, i dalje predstavlja granicu izmeu ova dva kompleksa, bar na teritoriji jugozapadne Azije i srednje i istone Evrope, i da je stara Obermajerova hipoteza o premusterijenskom kompleksu u srednjoj i isto-noj Evropi jo uvek donekle odriva (Doronichev, Golovanova 2010). injenica je da se na irokom prostoru od Kavkaza do panonskog basena, a na jugu sve do Anadolije i istonog Mediterana, moe pratiti sukcesija od industrija sa oruem od oblutaka i odbitaka, preko klaktonijenskih ili klaktonoidnih industrija, do industrija u kojima se u manjoj ili veoj meri javljaju arantijenski elementi. Nalazita koja pripadaju najranijoj tradiciji ve smo pomenuli, klaktonijenske industrije su prisutne u peini Tregulnaja na Kavkazu (Doronichev, Golovanova 2010), u Karainu (Otte et al. 1998) i donekle Jarimburgazu (Kuhn 2010b), dok se proces arantanizacije, koji karakterie pojaan intenzitet redukcije alatki primenom tzv. kina (Quina) retua, sve do pojave klasinog kina orua moe pratiti u slojevima kasnog srednjeg pleistocena na veini pomenutih lokaliteta, ukljuujui Korolevo I u Ukrajini (Doronichev, Golovanova 2010).

    Kada je re o nalazitima starim izmeu 500 i 300 hiljada godina, treba ista-i da su u Rumuniji, na lokalitetu Dealul Guran, konstatovana takoe jednoplat-formna i vieplatformna jezgra, kombeva jezgra i jednostavni odbici, koje su auto-ri okvirno vezali za mod 1 i pojave u Africi (Iovi et al. 2012). U srednjoj Evropi se u to vreme javljaju industrije sa oruem od oblutaka i odbitaka, koje pripadaju tzv. tradiciji izrade malog orua (small tool tradition), a meu kojima se posebno izdvajaju industrije iz Verteselea i Bilcingslebena (Kretzoi, Dobosi 1990; Bur-dukiewicz, Ronen 2003). Klaktonijenska komponenta prisutna je i u skupovima artefakata iz donjih slojeva Velike Balanice, o emu e biti rei kasnije.

    Sa obiljem opera, iljkom kvinson i nekim klaktonskim elementima, uz malu zastupljenost srednjopaleolitskih elemenata, Kosovska kosa verovatno pri-pada srednjem pleistocenu, moda poznoj fazi, ukoliko se pokae da sadri i le-valua artefakte i da je istovremena sa drugim nalazitima u dolini Zapadne Mora-ve. Sa industrijom iz Samaile je vei problem. S obzirom na strukturu industrije i zastupljenost opera, protolevalua i kombeva jezgara, i ona vie naginje kraju donjeg nego srednjem paleolitu, ali to nije sigurno poto se ti elementi, u manjoj ili veoj meri, javljaju i u srednjopaleolitskim industrijama. U svakom sluaju, moe se pretpostaviti da je Pomoravlje bilo gusto naseljeno kako u donjem tako i u srednjem paleolitu.

  • 31

    PALEOLIT NA CENTRALNOM BALKANU

    Populaciona kretanja

    Ostaje otvoreno pitanje da li je do pojave donjeg paleolita i prvih hominina u Evropi dolo iz jednog ili iz dva pravca, odnosno da li je gibraltarski pravac bio prohodan ili ne, budui da jo uvek nema dovoljno nalazita koja bi jasno pokazala da je irenje teklo iskljuivo sa istoka (Sirakov et al. 2010). Ta tema, meutim, nije relevantna za prouavanje situacije na Balkanu, poto nalazi iz Dmanizija pokazuju da je jugozapadna Azija bila naseljena jo pre 1,71,8 mi-liona godina, a jugoistona Evropa, sudei po Kozarniki, pre 1,61,4 miliona godina ili neto kasnije. Samim tim moe se pretpostaviti da je do ekspanzije vrste Homo ergaster/erectus i njene materijalne kulture (mod 1) ka Evropi dolo upravo iz tog pravca i da su u njoj uestvovale populacije iz jugozapadne Azije, a ne iz Afrike (sl. 5). Prema nekim autorima, pomeranje populacija iz Afrike ka jugozapadnoj Aziji dogodilo se ranije, pre vie od dva miliona godina (Agusti, Lordkipanidze 2011).

    Oigledno je da su najpre bili kolonizovani juni delovi Evrope i Azije, gde su vladali klimatski i ekoloki uslovi na koje su rani hominini bili nabolje prilagoeni. Meutim, ve Kozarnika svedoi o naseljavanju vieg terena (nalazi

    Sl. 5. Mogui pravci naseljavanja zapadne Evroazije u donjem pleistocenu (prema Sirakov et al. 2010, fig. 1)

  • Duan Mihailovi

    32

    se na 481 m nadmorske visine), dok je pre milion godina bio naseljen i anadolski plato (na nadmorskoj visini od 1.0001.500 m). U tom kontekstu, nalazita iz donjeg pleistocena mogu se oekivati na visoravnima i u kotlinama u sredinjim delovima Balkana. O tome svedoe i nalazi iz Pljevaljske kotline, u kojoj su, sudei po ostacima iz Trlice, u to vreme takoe vladali povoljni uslovi za ivot.

    Nasuprot shvatanjima da je Evropa kolonizovana u jednom talasu i da je bila stalno naseljena, postoje i gledita da ljudsko prisustvo nije bilo permanen-tno i da je kontinent rekolonizovan u vie mahova, sve do konane kolonizacije Evroazije u srednjem pleistocenu (Dennell 2003; Tourloukis 2010; Vallverdu et al. 2014). Pre oko 800 hiljada godina, veze izmeu Afrike i Evroazije slabe, to prema nekim autorima (Dennell et al. 2010a; 2010b) znai da podruje subsa-harske Afrike vie ne igra nikakvu ulogu u razvoju dogaaja u Evropi, sve do pre 125100 hiljada godina, kada Homo sapiens naseljava Bliski istok. To po-kazuje da evolucione i tehnoloke promene u srednjem pleistocenu Evrope vie nemaju dodirne take sa Afrikom, ve sa populacionim kretanjima iz centralnog podruja disperzije u Evroaziji (eng. central area of dispersal of Eurasia ili skraeno CADE), koje se nalazilo u jugozapadnoj Aziji (Dennell et al. 2010a). Ritam pomeranja unutar tog prostora odredili su Milankovievi ciklusi, a pravce kretanja paleogeografska situacija u junim delovima Evroazije.

    U toplim fazama, rani hominini su naselili vie geografske irine, o emu svedoe ostaci iz Pejkfilda u Engleskoj, stari 700 hiljada godina (Parfitt et al. 2005), koji verovatno potiu iz MIS 17 ili MIS 19. Meutim, pojaan intenzitet klimatskih promena u srednjem pleistocenu, u glacijalnim periodima je doveo do irenja baltikog ledenog tita i zagleeravanja Alpa i Karpata, ime je prekinuta veza izmeu istone i zapadne Evrope. Zbog relativne izolovanosti srednjople-istocenskih hominina u zapadnoj Evropi, prema modelu srastanja ili accretion modelu, zapoeo je proces specijacije neandertalaca. Neandertalske crte su pri-sutne ve kod najstarijih predstavnika vrste Homo heidelbergensis, dok se u pu-nom obimu manifestuju kod klasinih neandertalaca, poevi od MIS 6 (Rosas et al. 2006).

    Vilica iz Balanice, na kojoj se ne javljaju neandertalske, ve iskljuivo pleziomorfne (primitivne) karakteristike, pokazuje da Balkan ak i u glacijal-nim periodima nije bio izolovan od ostatka Evroazije. U tim periodima, preko Balkana i Anadolije je prelazio moda i jedini koridor koji je spajao zapadnu i srednju Evropu sa jugozapadnom Azijom. Re je o tome da je pre 600400 hi-ljada godina dolo do tzv. Baku transgresije, koja je povezala Kaspijsko i Crno more, to je otealo komunikaciju preko Kavkaza (Kozowski 2002; Iovi et

  • 33

    PALEOLIT NA CENTRALNOM BALKANU

    al. 2012). Nasuprot tome, prolaz preko juga Balkanskog poluostrva bio je u to vreme olakan. Nivo mora je u glacijalnim periodima (MIS 1012, 8, 6) opao za 120135 m, pa je, naroito u MIS 10 i MIS 12, gotovo itavo dno Egejskog mora ostalo na suvom, formirajui prostranu niziju izmeu grkog kopna i Male Azije (Tourloukis 2010).

    Alternativni, severni koridor mogao je da predstavlja nizijski pojas koji je preko donjeg Podunavlja povezivao srednju Evropu sa evroazijskim prostorom, sve do Kine. itavo to podruje je poetkom pleistocena prekrivala travnata ve-getacija (Dennell, Roebroeks 2005; Dennell et al. 2010a), dok su se kasnije, u glacijalnim periodima, formirale mone naslage lesa, sa vegetacijom stepo-tun-dre (Iovi et al. 2012). Upravo ta teritorija, koju su u svim periodima naseljavali krupni sisari i gde nije bilo geografskih barijera, bila je svakako pogodna za ivot u interglacijalima. S druge strane, malo je verovatno da su rani hominini tu mogli da opstanu u glacijalima, za razliku od anatomski modernog oveka, koji je bio potpuno prilagoen na ivot u takvim uslovima. O tome svedoe bogati ostaci iz gornjeg paleolita (Finlayson 2004; Hoffecker 2011).

  • 35

    PALEOLIT NA CENTRALNOM BALKANU

    SREDNJI PALEOLIT

    Prelaz iz donjeg u srednji paleolit je jedna od prekretnica u kulturnom i tehnolokom razvoju oveanstva, pogotovo kada se ima u vidu da je do njega dolo nakon dva miliona godina stagnacije, u kojima su tehnoloke promene tekle sporo i bile veoma malo izraene. Period prelaza obeleili su: regularna upotreba vatre, lov na ivotinje u punoj snazi, jaa drutvena integracija, a mo-da i zaeci simbolikog miljenja, koji se manifestuju u pojavi sahranjivanja i graviranih predmeta. Te promene se, prema nekim autorima (Hopkinson 2007), sastoje i u operacionalizaciji i integraciji konceptualno razliitih i gotovo suprot-stavljenih tehnika i aktivnosti (npr. okresivanje jezgrakog orua i orua na odbicima, naizmenino naseljavanje marginalnih i optimalnih ekolokih zona) u jedinstvene modele ponaanja. One se najee podvode pod razliite oblike srednjopaleolitskog ili neandertalskog ponaanja, mada se zapravo ne zna ko je bio njihov pokreta, a veoma esto ni nosilac. To su mogli da budu predstav-nici vrste Homo heidelbergensis, neandertalci ili (kada je re o Bliskom istoku) preci anatomski modernih ljudi.

    Kada se sve to ima u vidu, jasno je da se hronoloka granica izmeu donjeg i srednjeg paleolita veoma teko moe povui, to na Balkanu dodatno kompli-kuje nizak stepen istraenosti nalazita iz ovog perioda. Na osnovu raspoloive grae, procenjeno je da je srednji paleolit u Grkoj zapoeo u MIS 5e (Tourlo-ukis 2010), dok je prethodno ve ustanovljeno da najstarije srednjopaleolitske industrije u Crnoj Gori (Crvena stijena) i Bugarskoj (Kozarnika) definitivno po-tiu iz MIS 6 (Ivanova 1979; Kozowski 1992; 2002; Guadelli et al. 2005). U ovoj knjizi emo, meutim, tu granicu postaviti u vreme pre oko 250300 hiljada godina (Hopkinson 2007; Moncel et al. 2011). Razlog tome su svedoanstva iz Velike i Male Balanice, gde se gotovo u svim domenima uoavaju elementi srednjopaleolitskog ponaanja.

  • Duan Mihailovi

    36

    Klimatske i ekoloke promene

    Kraj srednjeg pleistocena, odnosno period pre 300130 hiljada godina, obeleile su dve hladne (MIS 8 i 6) i jedna topla faza (MIS 7). U hladnim faza-ma, u srednjoj i istonoj Evropi preovlauje fauna iz Mammuthus-Coelodonta faunistikog kompleksa, a hladna stepa se rasprostire sve do june Evrope i Me-diterana (Gamble 1999). U izotopskom stadijumu 7, koji je trajao u periodu pre 242186 hiljada godina i koji se sastojao od vie toplih i hladnih oscilacija, klima je generalno bila znatno povoljnija (Abrantes et al. 2012). Iz tog perioda verovat-no potiu i najranija pouzdana svedoanstva o naseljavanju centralnog Balkana.

    Pretposlednji glacijal (MIS 6) je trajao veoma dugo, u periodu pre 186 do 128 hiljada godina. Analizama polena je ustanovljeno da je klima u ranoj fazi bila umereno otra, ali da su temperature u poznoj fazi dostizale ekstremno niske vrednosti i da je vei deo Evrope bio zapravo obeumljen (sl. 6). Juno od gleera nalazio se pojas polarne pustinje, dok je juno od Alpa potvrena stepska vegetacija, sa pelinom (Artemisia) i zeljastim biljkama iz porodice pepeljuga (Chenopodiaceae). Prisustvo pojedinih biljnih vrsta u profilu Filipija (Eurotia ceratoides, Kochia laniflora) ukazuje na to da je na Balkanu u to vreme vladala hladna i suva klima (Tzedakis et al 2006). umska vegetacija se zadrala u refu-gijumima, gde je bilo dovoljno vlage i gde temperaturna kolebanja nisu bila ek-stremna. etinarske ume su se zadrale na severu, a listopadne na jugu Balkana (Tzedakis 1993; Andel, Tzedakis 1996; Tzedakis et al. 2006).

    Sl. 6. Raspored vegetacijskih zona u MIS 6 (a) i MIS 5e (b)(prema Andel, Tzedakis 1996, figs. 6, 9)

    a b

  • 37

    PALEOLIT NA CENTRALNOM BALKANU

    Interglacijal 5e, sa kojim zapoinje gornji pleistocen, trajao je pre 128118 hiljada godina i bio je najtopliji u poslednjih 450.000 godina (Abrantes et al. 2012). Njegov poetak i kraj obeleile su suve i blage zime. U jugoistonoj Evropi, tada se javljaju zimzelene ume sa pistacijom (Pistacia) i mediteranskim hrastom (Quercus ilex), a u manjoj ili veoj meri zastupljeni su i brest (Ulmus) i grab (Carpinus). Krajem interglacijala, polen bora (Pinus silvestris) poinje da preovlauje u odnosu na polen hrasta. U severnoj Evropi, u drugoj polovini interglacijala dolazi najpre do ekspanzije graba (Carpinus betulus), to ukazuje na poveanu vlanost, a zatim i jele (Abies) i smre (Picea), to znai da klima postaje hladnija. Uloga borovo-brezovih zajednica i zeljaste vegetacije se pove-ava ( 1984; Tzedakis, Bennett 2005; Pickarski 2013).

    Postepeno zahlaenje, koje je zapoelo pre 118 hiljada godina, oznailo je poetak tzv. ranog glacijala, u kome se naizmenino smenjuju dve hladne (MIS 5d, MIS 5b) i dve tople oscilacije (MIS 5c, MIS 5a). Posle njih, pre 7558 hiljada godina, usledilo je snano zahlaenje (MIS 4), koje se u severnoj Evropi odlikuje vegetacijom tundre, a u srednjoj i junoj Evropi stepskom vegetacijom. Taj peri-od je potrajao do pre 58 hiljada godina, kada je zapoeo izotopski stadijum 3. U MIS 3 je, sudei po polenskim analizama uzoraka iz naslaga Prespanskog jezera, ponovo dolo do irenja umske vegetacije (naroito hrasta), to svedoi o tome da je na jugu Balkana opet zavladala relativno topla i vlana klima (Panagioto-poulos et al. 2014).

    Najvie podataka o pleistocenskoj klimi u Srbiji dobijeno je prouavanjem lesnih profila u Vojvodini. Najpoznatiji su profili u Bakoj i Sremu: ot u Starom Slankamenu, BatajnicaKapela i Netin, ali su dobro proueni i profili u Banatu (Zeremski et al. 1991; Markovi 2001; Markovi et al. 2004; Luki et al. 2013). Na osnovu sedimentolokih i malakolokih ispitivanja, kao i prouavanja ma-gnetnog suceptabiliteta, uspostavljena je korelacija izmeu naslaga lesa u junoj Panoniji i Kini (Markovi et al. 2004). Ove analize su potvrdile pretpostavke da je u junoj Panoniji i na Balkanu tokom glacijala vladala neto blaa (i vlanija) klima i da je umska vegetacija opstala u kotlinama i renim dolinama (Jankovi 1984; Markovi et al. 2004).

    Kada je re o fauni, do krupnih promena u strukturi dolazi u poslednjem interglacijalu (MIS 5e). Evropu su u to vreme naseljavale vrste prilagoene na to-plu i vlanu klimu u umskom okruenju, izmeu ostalog: barska kornjaa (Emys orbicularis), nilski konj (Hippopotamus amphibius), bivo (Bubalus murrensis), antiki slon (Palaeoloxodon antiquus) i Merkov nosorog (Stephanorhinus kir-chbergensis). U srednjoj Evropi se javljaju i vrste koje su naseljavale otvorene

  • Duan Mihailovi

    38

    terene i mozaiko stepsko okruenje (Equus hydruntinus, Stephanorhinus he-mitoechus), to pomalo protivrei palinolokim ispitivanjima, koja ukazuju na rasprostranjenu umsku vegetaciju (Kolfschoten 2000).

    U peinama Srbije, u slojevima iz ranog glacijala potvrena je struktura pleistocenskih sisara karakteristina za severni Balkan ( 1997). Zastupljene su vrste koje su naseljavale stepske i otvorene predele (konji, bizoni, pa ak i nosorozi), zatim umska (jeleni, srndai) i planinska fauna (kozorozi, divokoze), i razliite vrste mesodera i ivotinja koje su peine koristile kao stanita (hijene, vukovi, peinski medvedi). Ostaci iz peine Janda na Frukoj gori, meu kojima dominiraju kosti bizona (Bison priscus) i dinovskog jelena (Megaloceros giganteus), ali gde se javljaju i ostaci konja (Equus germanicus), mamuta (Mammuthus sp.), nosoroga (Coelodonta antiquitatis), peinskog med-veda (Ursus spelaeus ingressus), peinske hijene (Crocuta spelaea) i peinskog lava (Panthera leo spelaea), svedoe da je u junoj Panoniji tokom gornjeg ple-istocena bila rasprostranjena fauna iz razliitih bioma (Dimitrijevi et al. 2014).

    Nalazita

    Novija istraivanja su pokazala da su srednjopaleolitska nalazita na Bal-kanu relativno dobro zastupljena, ak i u geografski izolovanim i ekoloki margi-nalnim oblastima, kako u peinama tako i na otvorenom prostoru (sl. 7). Najma-nje je ispitano podruje Vojvodine, gde nisu vrena sistematska rekognosciranja i gde je evidentirano samo nekoliko srednjopaleolitskih lokaliteta: Petrovaradin-ska tvrava (M 2009), Cigan kod Iriga (Medovi 1970), Ekonomija 13. maj i Beljarica kod Zemuna (ari 2009). Od svih njih, sistematski je istrae-na samo Petrovaradinska tvrava.

    U istonoj Srbiji su preduzeta obimna rekognosciranja, tokom kojih je re-gistrovano vie od sto peina koje su u prolosti pruale uslove za naseljavanje. U gotovo svim peinama u kojima su obavljena sondana iskopavanja naeni su i srednjopaleoliski artefakti. To su Peina iznad Trajanove table u erdapu, Pe-urski kamen i Miluinaka peina kod Sokobanje, Selaka peina 3 i Baranica kod Knjaevca, Kozja peina, Mala i Velika Balanica i Peturina u dolini Niave ( et al. 1997; 2009b; Bori et al. 2012; M, 2012; Kuhn et al. in press). U dolini Zapadne Morave je potvren niz nalazita iz kasnog donjeg ili ranog gornjeg paleolita, koje smo ve pomenu-li, u umadiji je srednji paleolit konstatovan u Risovai i Jerininoj peini (

  • 39

    PALEOLIT NA CENTRALNOM BALKANU

    1988), a u zapadnoj Srbiji u alitrenoj, Hadi Prodanovoj i Smolukoj peini ( 1985; , 2006; ihailovi, B. 2008).

    U Crnoj Gori je srednji paleolit potvren u Maliinoj stijeni kod Pljevalja, u potkapini Bioe kod Podgorice i u Crvenoj stijeni kod sela Petrovii, u blizini Bilee ( 1975; 1986b; urii 2006). Nedavno je konstato-van i u jednoj peini u anju, blizu obale mora (Bakovi 2012), samo to mate-rijal sa tog nalazita jo uvek nije objavljen.

    Sl. 7. Neka od pomenutih srednjopaleolitskih nalazita na Balkanu: 1 Krapina, 2 Vindija, 3 Petrovaradinska tvrava, 4 Crvena stijena, 5 Maliina stijena, 6 alitrena peina, 7 Hadi Prodanova peina, 8 Smoluka peina, 9 Peturina, 10 Mala i Velika Balanica, 11 Baranica, 12 Kozarnika, 13 Temnata dupka, 14 Bao Kiro, 15 Asprohaliko, 16 Teopetra

  • Duan Mihailovi

    40

    Vojvodina

    Petrovaradinska tvravaPetrovaradinska tvrava se nalazi na dominantnom uzvienju iznad desne

    obale Dunava, kod Novog Sada, a istraivana je 2003. i 2004. godine, kada je u dva sektora ispitana povrina od 92 m2 ( 2009). Na toj povrini je naeno vie od hiljadu artefakata, a paleolitski nalazi su konstatovani i u drugim sondama (krakovima) u kojima su obavljena zatitna iskopavanja (sl. 8). i-votinjske kosti nisu dobro ouvane: naeno je svega nekoliko fragmenata, i to u veoma loem stanju.

    Pleistocenski sloj se javlja odmah ispod povrine tla, a ispitan je do dubi-ne od oko 3 m. U profilu naslaga su konstatovana dva lesna horizonta (2a i 2b). Gornji sloj je okarakterisan kao paleozemljite u poetnoj fazi formiranja, dok je donji, ija je po-vrina znatno poremeena, ve-zan za fazu L1L2 (odnosno MIS 4), po kineskom stratigrafskom sistemu (Marko-vi et al. 2004). Imajui, meu-tim, u vidu inje-nicu da su arte-fakti naeni pri dnu prvog i na povrini drugog sloja, ne moe se iskljuiti mogu-nost da potiu iz gornjeg dela donjeg sloja ili iz nivoa koji je nadslojavao sloj 2b, a koji je kasnije sprala erozija. U sloju 2b je konstatovan malakoloki materijal koji bi mogao da odgovara MIS 6 (T. Gaudenyi, usmena informacija).

    Kod sirovina korienih za okresivanje preovlauje beli ronac, ije je le-ite otkriveno na udaljenosti od oko 15 km (R. Bunardi, usmena informacija). To upuuje na pretpostavku da su sirovine nabavljane namenski, a ne usputnim

    Sl. 8. Iskopavanja Petrovaradinske tvrave 2004. godine

  • 41

    PALEOLIT NA CENTRALNOM BALKANU

    snabdevanjem, i da je prostor Tvrave predstavljao bazni logor. Tome u prilog ide i generalna struktura arefakata (tabela 1a), u kojoj su jezgra zastupljena sa 33,5%, odbici sa 6773%, a orue sa 1823%, kao i injenica da je u skupovi-ma prilino visok procenat izgorelih komada (oko 9%). Na lokalitetu su naeni i artefakti od kvalitetnijih sirovina (crvenog, zelenog i utog ronaca), koji su transportovani u gotovoj formi, kao i alatke od kvarcnih oblutaka, verovatno prikupljenih na obali reke.

    Sektor I Sektor II

    Sloj 2a 2a/2b 2b Ukupno 2a 2a/2b Ukupno

    Jezgra6

    3,5%3

    5,4%1

    7,1%10

    4,2%8

    3,2%1

    5,0%9

    3,3%

    Seiva5

    2,9%2

    3,6%0

    0,0%7

    2,9%10

    4,0%0

    0,0%10

    3,7%

    Odbici125

    73,1%38

    69,1%10

    71,4%173

    72,1%173

    68,6%14

    70%187

    68,7%

    Otpaci3

    1,8%1

    1,8%0

    0,0%4

    1,7%3

    1,2%0

    0,0%3

    1,1%

    Orue31

    18,1%10

    18,2%3

    21,4%44

    18,3%57

    22,6%5

    25,0%62

    22,8%

    Proizvodi sekundarne mod. orua

    10,6%

    11,8%

    00,0%

    20,8%

    10,4

    00,0%

    10,4%

    Ukupno171

    100,0%55

    99,9%14

    99,9%240

    100,0%252

    100,0%20

    100%272

    100,0%

    + Opiljci 79 37 7 123 168 14 182

    + Frg. 74 14 6 94 98 10 108

    Tabela 1a. Struktura osnovnih kategorija artefakata sa Petrovaradinske tvrave

    U okresivanju su koriene razliite tehnike. O primeni preferencijalnog levalua metoda svedoe malobrojna jezgra i odbici sa centralnim negativom na dorsalnoj strani; zastupljeni su i proizvodi okresivanja koji ukazuju na primenu recurrent tehnike, ali su mnogo brojniji artefakti koji se mogu vezati za uproe-nu levalua tehniku, prilagoenu malim dimenzijama jezgara i loem kvalitetu sirovina. Mnogi odbici sadre iroku i pripremljenu platformu tipa chapeau de gendarme, a konstatovani su i rejuvenacioni odbici tipa clat dbordant, okre-

  • Duan Mihailovi

    42

    sani tehnikom centripetalnog okresivanja. Pripremljena (diedarska i facetirana) platforma se javlja u 28,6% sluajeva.

    Meu kvarcnim odbicima su znatno zastupljeni primerci sa korteksom (29,4%), ali ne i atributi koji bi ukazivali na proizvodnju orua sa hrptom. Prak-tikovana je i kombeva metoda, kojom su odbici okresivani sa ivice drugih, veih

    Sl. 9. Okresani kameni artefakti sa Petrovaradinske tvrave

  • 43

    PALEOLIT NA CENTRALNOM BALKANU

    odbitaka, ali jezgra tog tipa nisu naena. Vei odbici sa paralelnim negativima ukazuju na to da su okresivana i jednoplatformna jezgra veih dimenzija, sa iro-kom i ravnom povrinom odbijanja.

    Sl. 10. Bifacijalno okresane postruke sa Petrovaradinske tvrave

  • Duan Mihailovi

    44

    Sektor I Sektor II

    Sloj 2a 2a/2b 2b Ukupno 2a 2a/2b Ukupno

    Strugai 5 1 1 7 5 0 5

    Dleta 1 1 0 2 6 0 6

    Retuirana seiva

    0 0 0 0 1 0 1

    Retuirani odbici

    5 1 0 6 11 1 12

    Postruke 6 4 2 12 12 2 14

    Nazupano orue

    4 0 0 4 3 1 4

    Jamiasto orue

    6 0 0 6 10 0 10

    Oljuteni komadi

    0 0 0 0 2 0 2

    Strugalice 0 0 0 0 0 1 1

    Probojci 0 1 0 1 2 0 2

    Orue sa retuiranim prelomom

    1 1 0 2 2 0 2

    Fragmenti orua

    3 1 0 4 3 0 3

    Ukupno 31 10 3 44 57 5 62

    Tabela 1b. Struktura orua sa Petrovaradinske tvrave.

    U strukturi orua (tabela 1b) najbrojnije su postruke, a veoma dobro je zastupljeno i nazupano i jamiasto orue (sl. 9). Meu postrukama su najee prave i lune lateralne postruke, a naene su i transverzalne postruke, uglaste postruke djet tipa i masivne postruke sa hrptom. Alatke gornjopaleolitskog tipa su relativno brojne, ali nisu standardizovane i oigledno su imale ad hoc namenu (dosta njih je izraeno od kvarca). Iako brojno, nazupano orue nije karakteristino. Musterijenski iljci nisu konstatovani, ali su u najdubljem hori-zontu naene dve masivne postruke sa hrptom (sl. 10). U oba sluaja, za hrbat je iskoriena prvobitna platforma odbitka, tzv. talon-dos (Turq 1989).

  • 45

    PALEOLIT NA CENTRALNOM BALKANU

    Podruje erdapa i sliv Timoka

    Peina iznad Trajanove tableU regionu erdapa su vrena dosta obimna rekognosciranja, ali je sred-

    nji paleolit potvren samo na jednom nalazitu, u Peini iznad Trajanove table, koja se iskopava od 2004. godine. U donjem sloju je naen mali broj okresanih kamenih artefakata, a meu njima i levalua odbici i odbici tipa clat dbordant, uz artefakte od kvarcita i kvarca (Bori et al. 2012). Takoe, prilikom rekognos-ciranja obale Dunava u regionu Kljua, nizvodno od erdapa, kod Milutinovca je 2014. godine naeno seivo koje je moda okresano levalua tehnikom. To uka-zuje na mogunost da se na ovoj teritoriji, kao i u gornjem erdapu (Mogoanu 1978; Baltean 2011), mogu oekivati srednjopaleolitska nalazita na otvorenom prostoru.

    Selaka peina 3U slivu Timoka su potvrena tri lokaliteta: Selaka peina 3, peina Bara-

    nica kod Knjaevca i Golema dupka kod Svrljiga. U Selakoj peini 3, u sloju 3, naeno je 17 artefakata, prikupljenih na povrini od nekoliko kvadratnih metara (Kuhn et al. in press). Izraeni su od raziliitih sirovina, a orue je zastupljeno u visokom procentu, to ukazuje na kratkotrajno zadravanje u stanitu. Male dimenzije alatki (2540 mm), uz tehniku okresivanja, upuuju na pretpostavku da je re o poznom srednjem paleolitu, koji verovatno pripada MIS 3 ili MIS 4. Od faune su konstatovani ostaci konja (Equus ferus), kozoroga (Capra ibex) i divokoze (Rupicapra rupicapra).

    BaranicaU peini Baranica I, srednjopaleolitski sloj je potvren u sloju 4c, koji je

    ispitan samo na povrini od par kvadratnih metara. U njemu je konstatovano pet nepravilnih kvarcnih odbitaka (dva sa tragovima korteksa), kao i jedan fragment nepravilnog seiva. Za razliku od gornjih slojeva, nije naeno mnogo ostataka faune. Njih je bilo dosta u peini Baranica II, koja verovatno pripada istom pe-inskom sistemu i koja je datovana u > 53,100 14C BP (Dimitrijevi 2011). Iako ne moe direktno da se vee za Baranicu I, Baranica II svedoi o bogatstvu i raznovrsnosti sisarske faune u okruenju, ali i o prisustvu mesodera, naroito hijena.

  • Duan Mihailovi

    46

    Golema dupkaSlivu Timoka pripadaju i Prekonoka peina i Golema dupka, o kojima je

    ve bilo rei. U Golemoj dupki su 2008. i 2010. godine obavljena manja sonda-na iskopavanja ( et al. 2012), prilikom kojih su naeni jedna lateralna postruka i jedan odbitak tipa clat dbordant, koji svedoe o tome da je peina naseljavana u srednjem paleolitu. U njoj su jo ranije prikupljeni ostaci peinske hijene i lisice ( 1997).

    Poniavlje

    Kozja peinaKozja peina je otkrivena prilikom rekognosciranja na trasi puta NiDi-

    mitrovgrad ( 2004). Tokom sondanih iskopavanja 2013. godine, u njoj je otvorena sonda 2,5 x 1 m, koja je istraena do dubine od 1,5 m (Kuhn et al. in press). U slojevima 2 i 3 naeni su brojni ostaci pleistocenske faune, uklju-ujui ostatke konja (Equus caballus, Equus hydruntinus), tura ili bizona (Bos/Bison) i jelena (Cervus elaphus). Meu kostima mesodera preovlauju ostaci hijene (Crocuta spaelea), ali su konstatovane i kosti medveda (Ursus sp.) i lisice (Vulpes vulpes). Oteenja na njima ukazuju na to da je veina ostataka u peini akumulirana usled aktivnosti hijena, dok mala veliina medveda i krupni kaba-loidni konji upuuju na mogunost da sloj potie iz kasnog srednjeg pleistocena. U sloju 3 je naen i jedan kvarcni artefakt, koji je opredeljen u srednji paleolit.

    Velika i Mala BalanicaU gornjim slojevima Velike Balanice (2a2c, 3a3c) naeno je vie hi-

    ljada artefakata, kao i znatna koliina, uglavnom fragmentovanih ivotinjskih kostiju. U slojevima 2b i 3b zabeleena je velika koncentracija gari, dok je u donjem delu sloja 3c (3c2) konstatovana zona intenzivnog gorenja, prenika 4-5 m. Situacija u Maloj Balanici je neto drugaija. U njenim donjim slojevima nisu naeni artefakti, dok je u slojevima 2a2c registrovano stotinak artefakata od kvarca, ronaca i kalcedona, zajedno sa ostacima faune, koji su mnogo bolje ouvani nego u Velikoj Balanici. Za sada sve upuuje na pretpostavku da je Velika Balanica bila bazni logor, a da je Mala Balanica naseljavana samo po-vremeno, radi kasapljenja i traniranja ulovljenog plena (sl. 11). Meu ostacima faune, u obe peine preovlauju kosti kozoroga i jelena ( 2009b; Roksandi et al. 2011).

  • 47

    PALEOLIT NA CENTRALNOM BALKANU

    O starosti slojeva sa artefaktima svedoe ostaci mikrofaune (Mihailovi, Bogievi in press). Ostaci iz Male Balanice ukazuju na to da su slojevi formi-rani u srednjem pleistocenu, u interglacijalnim uslovima. Preovlauju umske i toplodobne vrste (Apode-mus sylvaticus/flavicollis, Apodemus mystacinus, Muscardinus sp., Dryo-mys nitedula, Rhinolop-hus ferrumequinum), ali su konstatovane i livadske (Sorex minutes) i stepske (Ochotona pusilla, Allo-cricetus bursae i Lagurus sp.). Poto se u slojevima 2a2c u Maloj Balanici i u slojevima 3a3c u Veli-koj Balanici javlja slina industrija, moe se pret-postaviti da su obe pei-ne naseljavane u pribli-no isto vreme (imajui u vidu karakter industrije, verovatno u MIS 97). S druge strane, industrija iz slojeva 2a2c u Veli-koj Balanici, u kojoj su prisutni levalua artefakti, verovatno pripada neto poznijem, hronoloki ne toliko udaljenom periodu (MIS 7 ili poetku MIS 6). Oba lokaliteta datovana su ESR metodom, s tim to je Velika Balanica datovana i metodom termolumini-scencije izgorelog kremena, a rezultati e biti poznati uskoro.

    Kada je re o okresanim artefaktima (sl. 12), u ovom momentu su poznati rezultati analize materijala prikupljenog tokom prve kampanje (2004. godine), sa povrine na kojoj su slojevi najbolje ouvani.

    Industriju iz slojeva 3a3c Velike Balanice i slojeva 2a2c Male Balanice odlikuje velika zastupljenost artefakata od kvarca, koji su okresani sa oblutaka

    Sl. 11. Ulaz u Veliku (a) i Malu Balanicu (b)

    a

    b

  • Duan Mihailovi

    48

    prikupljenih na obali reke. U znatno manjem procentu javlja se orue od kreme-na, koje je u stanite verovatno doneto u gotovoj formi. Prilikom okresivanja, sistematski su korieni centripetalni i tzv. cortical backed metod (Bourgouignon 1997; Hiscock et al. 2009), usmereni ka produkciji odbitaka sa prirodnim hrp-tom. U obe peine preovlauju postruke, koje su u Maloj Balanici prisutne sa 62,1% u strukturi orua, a u Velikoj Balanici sa 33,8%. Po brojnosti, ovim alat-

    Sl. 12. Postruke (1-5) i orue tipa limace (6) iz slojeva 3a-3c Velike Balanice i postruke iz Male Balanice (8-9)

  • 49

    PALEOLIT NA CENTRALNOM BALKANU

    kama sledi nazupano orue (24,1% u Maloj, a 25% u Velikoj Balanici), dok su ostali tipovi znatno manje prisutni. Postruke tipa kina javljaju se u obe peine, a izraene su na kratkim i asimetrinim (djet) odbicima sa debelom platformom. Bilateralno okresana izduena postruka tipa limace naena je u Velikoj Balanici.

    U gornjim slojevima Velike Balanice (2a2c) znatno vie su zastupljeni artefakti od kalcedona, meu postrukama preovlauju lateralno retuirani pri-merci, a javljaju se i levalua artefakti okresani sa preferencijalnih jezgara. U Velikoj Balanici, musterijenski iljci su naeni i u gornjim i u donjim slojevima, a isti je sluaj i sa postrukama ija je ivica okresana bifacijalnim retuem: jedna je naena u sloju 3c, a druga u sloju 2b.

    PeturinaPeina Peturina (poznata i pod nazivom Jelanika peina 1) se nalazi

    severozapadno od sela Jelanice, na severnoj podgorini Suve planine. Tokom rheolokih istraivanja, koja su obavljena 2006, 2008. i 20102014. godine (, 2012), sproveden je obiman program datovanja, koji ukljuuje primenu 14C, OSL i ESR metoda (sl. 13a). U ovom momentu, me-utim, poznati su samo preliminarni rezultati ESR datovanja.

    U peini su, do du-bine od gotovo 5 m, ispi-tana tri srednjopaleolitska horizonta. U sloju 3 je na-eno stotinak artefakata i dosta ivotinjskih kostiju. U sloju 4 je prikupljeno neto vie artefakata, ali i znatno vea koliina osta-taka faune, a izdvojena su etiri horizonta (4a4d). ESR datovanje je poka-zalo da se sloj 3 nataloio pre 3840 hiljada godina (37,8 2,0 hiljada godi-na) i da odgovara MIS 3. Za sloj 4a dobijen je jedan neto pozniji datum (73,3 10,3 hiljada godina), koji ukazuje na to da je gornji deo sekvence moda natalo-en u MIS 4, za ta jo uvek nema potvrda. Za isti sloj, meutim, a naroito za horizont 4b, dobijena je itava serija datuma, koji u proseku upuuju na starost

    Sl. 13a. Peturina: istraivanja u unutranjosti peine

  • Duan Mihailovi

    50

    od oko 95 hiljada godina. To odgovara MIS 5c, mada su neki uzorci datovani u period pre 110115 hiljada godina (Blackwell et al. 2014). Najdublji slojevi lokaliteta nisu hronoloki opredeljeni, ali po ostacima faune (V. Dimitrijevi, usmena informacija) verovatno dostiu starost MIS 5e.

    U skupu iz sloja 4 (4a-4b) preovlauju artefakti od kvarca, a manji broj je izraen od kremena i kvalitetnog kalcedona. Konstatovani su i malobrojni leva-lua artefakti: jezgra nisu brojna ni tipina, ali se po negativima na dorsalnoj strani

    Sl. 13b. Peturina: okresani artefakti iz sloja 3

  • 51

    PALEOLIT NA CENTRALNOM BALKANU

    odbitaka vidi da su okresana metodom uzastopnog (fr. rcurrent) okresivanja. Praktikovano je i centripetalno okresivanje, o emu svedoe pseudolevalua iljci i rejuvenacioni odbici tipa clat dbordant. Centripetalna tehnika je primenjiva-na i u okresivanju kvarcnih oblutaka, ali su njom dobijani drugaiji proizvodi, najee odbici sa irokom i debelom kortikalnom platformom, a esto i lateral-nim korteksom, koji su bili korieni kao noevi sa hrptom. U strukturi orua, postruke su zastupljene gotovo podjednako kao i jamiasto i nazupano orue, a lateralni i transverzalni primerci su skoro izjednaeni po broju. Meu transver-zalnim postrukama su potvrena tri primerka retuirana polu-kina (demi-Quina) i kina retuem.

    Struktura skupa iz sloja 3 je gotovo identina strukturi iz sloja 4: jezgra su malobrojna, odbici preovlauju, a orue je zastupljeno sa oko 20% (sl. 13b). I u ovom sloju su najbrojniji artefakti od kvarca, a od kvalitetnih sirovina se javljaju kremen besmee i sivozelene boje, kao i kalcedon. Centripetalno okresivanje je praktikovano na jezgrima od razliitog materijala, a naeni su slini proizvodi: pseudolevalua iljci, odbici tipa clat dbordant i noevi sa prirodnim hrptom. Javljaju se i produkti levalua tehnologije, slini onima iz donjeg sloja; re je o trougaonim iljcima sa konvergentnim negativima i delimino facetiranom plat-formom, po svemu sudei okresanim primenom recurrent metoda. Zanimljivo je da postruke nisu naene u ovom sloju. Meu alatkama preovlauju nazupano i jamiasto orue, kao i parcijalno retuirani odbici.

    U srednjopaleolitskim slojevima Peturine prikupljeni su brojni ostaci pleistocenske faune. U sloju 4 su najbrojniji ostaci konja (Equus sp.) i bizona (Bison priscus); kosti jelena (Cervus elaphus) i kozoroga (Capra ibex) su manje zastupljene, a naeni su i ostaci nosoroga (Rhinoceridae) i mamuta (Mammuthus primigenius). Struktura faune u sloju 3 nije bitno drugaija, s tim to nisu naeni ostaci megafaune (nosorog, mamut). Sudei po broju ostataka hijena, nainu fra-gmentacije kostiju i tragovima zuba na kostima, moe se pretpostaviti da je glav-ni akumulator ostataka u peini u ovom periodu bila hijena (Crocuta spelaea).

    Pomoravlje

    Risovaa i Jerinina peina (Peina pod Jerininim brdom)Prilikom iskopavanja Jerinine peine kod Kragujevca 19511952. godine,

    B. Gavela je u donjim slojevima naiao na tragove vatrita i orue od kremena i kvarcita srednjopaleolitskog tipa, a u gornjem sloju na gornjopaleolitsko kotano

  • Duan Mihailovi

    52

    orue i jedno kotano dugme ( 1988). Isti autor je 1954. godine zapoeo i iskopavanja peine Risovae kod Aranelovca, u kojoj je, zajedno sa bogatim ostacima bovida, ekvida i cervida ( 1997), naao malobrojne mu-sterijenske artefakte i dva bifacijalno okresana listolika iljka ( 1988).

    Peurski kamen i Miluinaka peina

    Istraivanja paleolita u dolini Moravice kod Sokobanje zapoeta su jo 80-ih godina prolog veka, kada je M. Malez obavio sondana iskopavanja u peini Peurski kamen, a iskopavanja peine je kasnije nastavio Z. Kaluerovi ( 1997; et al. 1997). Ispitana je povrina od 12 m2 (pri dnu 4 m2), sve do dubine od 4 m. Izdvojeno je sedam pleistocenskih slojeva, sa brojnim ostacima pleistocenskih sisara. Meu njima preovlauju kosti pein-skog i mrkog medveda (Ursus spelaeus, Ursus arctos priscus), a zastupljeni su i otaci stepske lisice (Vulpes vulpes crucigera), peinske hijene (Crocuta spelaea), divlje make (Felis silvestris), divlje svinje (Sus scrofa), jelena (Cervus elaphus), divokoze (Rupicapra rupicapra), kozoroga (Capra ibex) i alpske avke (Pyrrho-corax pyrrhocorax). U Malezovim slojevima f i g (kasnije 6 i 7) naeni su malobrojni odbici od nekvalitetnog ronaca, a konstatovana je i jedna lateralna postruka.

    Istraivanja u Sokobanjskoj kotlini su nastavljena 2012. godine, kada su iskopavanja preduzeta u Miluinakoj peini (Kuhn et al. in press). U njoj je ispitana povrina od 6 m2, do dubine od oko 2,5 m. Na povrini tla je jo prili-kom rekognosciranja naen jedan levalua artefakt, a u gornjim slojevima peine potvreni su malobrojni artefakti (ukupno 12), ukljuujui dve nazupane alatke, od kojih je jedna napravljena na odbitku tipa clat dbordant. Kosti peinskog medveda (Ursus spelaeus) preovlauju u svim slojevima, a naeni su i ostaci vuka (Canis lupus), lisice (Vulpes vulpes), peinske hijene (Crocuta spelaea), konja (Equus ferus), jelena (Cervus elaphus), kozoroga (Capra ibex) i goveeta/bizona (Bos/Bison), dok par fragmentovanih zuba ukazuje na prisustvo nosoroga.

    Mea dupkaNeto junije od Moravice, na rubu Nike kotline, nalazi se sliv Toponike

    reke, koja se uliva u Junu Moravu. Ovo podruje je poznato po brojnim peina-ma, od kojih su neke ureene za turistike posete. Mnoge od njih, kao uostalom i veina peina u istonoj Srbiji, znatno su oteene aktivnou tragaa za drago-cenostima. Situacija je bila takva i u peini Mea dupka kod sela Cerja. U sondi koja je 2014. godine otvorena preko jame koju su iskopali tragai za blagom

  • 53

    PALEOLIT NA CENTRALNOM BALKANU

    ispitana je stratigrafija naslaga; tom prilikom je u pleistocenskom sloju (geoloki sloj 2) naeno 18 artefakata (Kuhn et al. in press). Meu njima se javljaju: bila-teralna postruka na levalua odbitku, postruka na odbitku tipa clat dbordant, nekoliko nazupanih artefakata od kvarca i kremena, i jedno veliko retuirano seivo ili iljak. Ostaci faune su relativno brojni, a meu njima su konstatovane kosti tura ili bizona (Bos/Bison) i jelena (Cervus elaphus).

    Sliv Kolubare

    alitrena peinaalitrena pei-

    na se nalazi na obali Ribnice, u blizini Mi-onice (sl. 14). Sred-njopaleolitski slojevi u njenom ulaznom delu (u sondama E, G i EG) ispitani su do sada na povrini od oko 15 m2. Srednjo-paleolitska industrija jo uvek nije detaljno objavljena, ali je ve sada poznato da se u slojevima 6a6e jav-ljaju ne toliko brojni musterijenski artefakti, zajedno sa mnogobrojnim ivotinj-skim kostima ( 2013). Uoeno je da se razlikuju sirovine koje su za okresivanje koristile srednjopaleolitske i orinjasijenske zajednice, to znai da je areal njihovog kretanja bio znatno drugaiji. Od artefakata se, izmeu ostalog, javljaju levalua jezgra okresana preferencijalnom i recurrent tehnikom, retui-rani i neretuirani levalua odbici, musterijenski iljci, lateralne, transverzalne i uglaste (djet) postruke, kao i nazupane alatke. Gornji srednjopaleolitski sloj je datovan u period pre 38.000 godina ( 2013, 13).

    Sl. 14. Pogled na alitrenu peinu

  • Duan Mihailovi

    54

    Sliv Zapadne Morave

    Hadi Prodanova peinaHadi Prodanova peina je poznata u geografsko-speleolokoj i biolokoj

    literaturi ( 1998), a nalazi se dvadesetak metara iznad Raanske reke. Na platou ispred peine, 2003. i 2004. godine obavljena su zatitna iskopavanja, kojima je obuhvaena povrina od 23 m2. Geoloke naslage su ispitane do dubine od 4,4 m, s tim to stenovita podloga nije dosegnuta.

    U najdubljim sloje-vima (5b5c), ispod nivoa sa velikim odlomcima stena, naeno je stotinak artefakata od kvarca i kremena (, 2006). Od kremenih artefakata kon-statovani su levalua odbi-ci i seiva, i veoma istro-ene postruke, koje su odbaene nakon intenziv-ne upotrebe (sl. 15).