BUDI I TI PREDUZETNIK! - iDEAlab platformaidealab.rs/content/sajt/be_an_entrepreneur.pdf · Nije bitno da li je to zavarivanje, izrada zubnih navlaka, programiranje, ... Učimo i

CCENTAR ZA INOVATIVNOST I

PREDUZETNIŠTVO UNIVERZITETA U ZENICI

Prof.dr.sc. Darko PETKOVIĆ

BUDI I TI PREDUZETNIK!

Zenica, 2017.

Fostering students' entrepreneurship and open innovation in university-industry collaboration (iDEALab)

|Univerzitet u Zenici 2

Prof.dr.sc. Darko PETKOVIĆ

BUDI I TI PREDUZETNIK!

Zenica, 2017.



IMPRESSUM Autor:

Prof.dr sc. Darko Petković Izdavač:

Institut za privredni inženjering, Zenica, Fakultetska 3 Za izdavača:

Doc.dr sc. Fuad Klisura Recenzenti:

� Davor Krezić, dipl.ing. Vlasnik kompanije Alfatherm i predsjednik UO Tehnološkog Parka Intera Mostar

� Dr.sc. Vesna Maraš, CoE, Plantaže 13.juli, Podgorica, i dekan Fakulteta za prehrambenu tehnologiju, bezbjednost hrane i ekologiju, UDG Podgorica

� Dr.sc. Hajrudin Skender, direktor, Zenička industrija mlijeka - ZIM i profesor, Zdravstveni fakultet Univerziteta u Zenici

Lektor:

Mr.sc. Branka Petković, prof.srpskog jezika i književnosti Štampa: FETA-Grand, Zenica Tiraž: 300 komada This project has been funded with support from the Tempus programme of the European Commission. This publication reflects the views only of the author, and the Commission cannot be held responsible for any use which may be made of the information contained therein. *******************************************



SADRŽAJ Predgovor ............................................................................................................ 5 Izvodi iz recenzija ............................................................................................... 7 A. UVOD U PREDUZETNIŠTVO ........................................................................ 10

� OPŠTI ELEMENTI ................................................................................... 11

� PODJELA PREDUZEĆA ......................................................................... 14

� KARAKTERISTIKE MALIH PREDUZEĆA ............................................... 16 B. BIZNIS PLAN ................................................................................................. 20

� POJAM I SADRŽAJ BIZNIS PLANA ........................................................ 21

� POSLOVNA IDEJA .................................................................................. .24

� KRITERIJI ZA DONOŠENJE ODLUKE PODRŠKE PROJEKTU ............. 26 C. KAKO OTVORITI I REGISTROVATI FIRMU ................................................. 28

� IZBOR OBLIKA POSLOVANJA ............................................................... 29

� OSNIVANJE DRUŠTVA SA OGRANIČENOM ODGOVORNOŠĆU ........ 30

� OSNIVANJE POSLOVNIH SUBJEKATA SA UČEŠĆEM STRANOG KAPITALA .......................................................... 36

� OSNIVANJE ZANATSKIH (OBRTNIČKIH) RADNJI ................................ 42 D. PORODIČNI BIZNIS ....................................................................................... 50 E. STUDENTSKO PREDUZETNIŠTVO ............................................................. 56

� KAKO I GDJE UČITI PREDUZETNIŠTVO .............................................. 57

� TRANSFORMACIJA UNIVERZITETA OD PREDAVAČKIH KA PREDUZETNIČKIM ................................................. 58

� RAZVOJ STUDENTSKOG PREDUZETNIŠTVA U PROJEKTU IDEA-LAB. ....................................................................... 62

F. POSLOVNE ZONE, KLASTERI I INKUBATORI............................................ 68 � POSLOVNE ZONE .................................................................................. .69

� KLASTERI ............................................................................................... 73

� INKUBATORI ........................................................................................... 75 G. NAUČNO-TEHNOLOŠKI PARKOVI .............................................................. 80

� POJAM, ULOGA I ZNAČAJ ..................................................................... 81

� TP INTERA MOSTAR .............................................................................. 84 H.PROJEKTNI RAD ............................................................................................. 88 H. ZAKLJUČNA RAZMATRANJA ..................................................................... 94 I. LITERATURA ................................................................................................. 98

5 Fostering students' entrepreneurship and open innovation in university-industry collaboration (iDEALab)

| Univerzitet u Zenici

Predgovor

Ova “mala knjiga” nastala je u okviru Tempus projekta “Fostering students' entrepreneurship and open innovation in university-industry collaboration (iDEALab)” u kojem je Centar za inovativnost i preduzetništvo Univerziteta u Zenici učestvovao sa još nekoliko organizacijskih jedinica Univerziteta u Zenici te širokom mrežom partnera iz Jugoistočne Evrope i Evropske Unije. O učenju preduzetništva napisan je veliki broj knjiga te stoga ova knjiga nema namjeru da bude udžbenik kao brojni drugi naslovi. Ona je napisana sa prvenstvenom željom da bude pomoć mladim preduzetnicima u prvim fazama razvoja svog biznisa. Kako ga početi? Gdje ga smjestiti? Kako ga legalizovati? Od koga tražiti savjet? Knjiga nema namjeru da polemiše sa onima koji danas predaju preduzetništvo ili predmete koji sadrže preduzetništvo na našim fakultetima. Ona samo želi da razbije uvriježeno shvatanje da je “pravo” na učenje preduzetništva “vlasništvo” samo i isključivo ekonomskih fakulteta. Posebno onih sa smjera menadžment ?! Uostalom šta je menadžment Ili šta je ekonomija? Pođimo od njihovog izvornog značenja iz jezika iz kojeg su došli kod nas? Economy – privreda. Pa zar se ona ne uči i na drugim fakultetima osim ekonomskog. Ili da pojednostavimo. Zar preduzetnik ne može biti i ljekar, zubar, apotekar, lingvista, profesor, inženjer, pravnik, pisac, šumarski inženjer ili osoba sa nekim drugim obrazovanjem ili zanimanjem. Zašto slijepo robujemo sterotipima da je neko “matičan” za bavljenje biznisom/privredom a drugi nisu. U knjizi Ekonomija profesora Davida Begg-a koja je doživjela svojih osam ponovljenih izdanja se kaže: “Ekonomija je suviše interesantna da bi se njome bavili samo profesionalni ekonomisti. Ona utiče na sve što činimo, ne samo na poslu ili u prodavnicama, već i kod kuće i na glasačkim mjestima. Ona utiče na to koliko vodimo računa o planeti na kojoj živimo, koliko brinemo o budućnosti koju ostavljamo svojoj djeci, o siromašnima i ljudima sa invaliditetom, kao i o resursima koji su nam na raspolaganju. O svemu navedenom diskutuje se svakodnevno, ne samo u kabinetima i na sastancima, već i na javnim mjestima, u kafićima i autobusima. Proučavanje ekonomije je zanimljivo jer se tako stiču bolja znanja i razumijevanje problema sa kojima se suočavamo. Svi znamo da dim iz motora predstavlja loš znak, ali ponekad samo obučeni mehaničar može da pruži pravi savjet o tome kako to da se popravi. Ekonomija je svuda oko nas. Ona govori o tome kako društvo rješava problem rijetkosti. Ne možemo da imamo sve što poželimo, bez obzira da li su u pitanju stalni godišnji odmori ili savršeno čist vazduh. Moramo da napravimo izbor. Ekonomija proučava kako društvo pravi izbor. Ekonomija se ne bavi samo dohotkom, cijenama ili novcem. Ponekad je korištenje tržišta osnovano a ponekada nam je potrebno drugačije rješene. Ekonomska analiza nam pomaže pri odlučivanju kada da stvari prepustimo tržištu, a kada da zaobiđemo tržište“. Iz ove odlične „ekonomske“ ili bolje rečeno privredne knjige autor je preuzeo i brojne uokvirene jednostavne defincije ili objašnjenja koje se nalaze u cijelom rukopisu i koje čitaocu trebaju da budu podsjetnik ili jednostavno otvore „prozor za razmišljanje“. Hvala profesoru Begg-u i saradnicima na tome.



Management – upravljanje. Samo ću postaviti pitanje: Kako upravljati procesima, posebno tehnološkim, kada ih neko nikada nije učio ni časa ili stekao neka znanja kroz druge oblike učenja? Kako voditi bolnicu ako ne znate tehnologije u medicini i zdravstvu? Kako biti menadžer hotela ako vam hotelijerstvo nije “u malom prstu”? Ili najposlije, da li se vrhunsko vino pravi na bazi “menadžerskih kompetencija” ili nekih drugih kompetencija i znanja? Zar najprije ne bismo trebali naučiti struku (zanat)? Nije bitno da li je to zavarivanje, izrada zubnih navlaka, programiranje, izrada IT igrica, CAD dizajniranje, projektovanje energetski efikasnih sistema ili nešto drugo, pa tek onda u narednoj fazi učiti menadžment. Tu se nekako, za nas laike, nađe i preduzetništvo. Autor ima za pravo da ovdje ispriča i jedan interesantan događaj sa studijskog putovanja članova Rektorske konferencije BiH u SAD i posjete najpoznatijim američkim univerzitetima tokom 2015.godine na kojoj je i sam bio članom delegacije. Tokom boravka u SAD upriličene su brojne posjete respektabilnim američkim univerzitetima pa tako i posjeta jednom od najuspješnijih američkih univerziteta u oblasti učenja i primjene preduzetništva (parametri : broj studijskih programa na kojim se uči preduzetništvo, broj spin-off i spin-out preduzeća, inkubiranje kompanija, razvoj NTP i dr.) Drexler Univerzitetu u Filadelfiji. U svojoj prezentaciji BH delegaciji dekan Fakulteta za preduzetništvo prof.dr.sc. Roy Caricker, je otkrio “tajne” uspjeha ovog univerziteta u “transformaciji univerziteta od predavačkog ka preduzetničkom”. BH rektori nisu krili oduševljenje onim što su čuli uz jednostavnu opasku da dekan Cariker u BiH nikada ne bi mogao biti dekan Fakulteta za preduzetništvo. Naime, dekan prof. dr Cariker je inženjer u sva tri ciklusa obrazovanja i time u BiH ne bi mogao čak ni predmet da predaje na ovakvom ili sličnim fakultetima. Čuvena nematičnost koju ne bi mogao savladati ni redovni profesor najpoznatijeg “preduzetničkog” univerziteta u SAD! Stoga nije ni čudno da decenijama tapkamo u mjestu i iz generacije u generaciju ponavljamo kako sistem obrazovanja nije dobar i kako nešto ne štima u izlazanim znanjima, vještinama ili kompetencijama. Kako nam je broj novih firmi koji nastaje u okruženjima univerziteta ispod svakog minimum, kako niti jedan univerzitet u BiH nije ništa uradio na formiranju naučno-tehnoloških parkova, ureda za tehnološki transfer, inovacijskih centara i dr. Možemo propisivati kakve god želimo nacionalne okvire kvalifikacija - NQF (National Qualification Framework) i svi se kititi međunarodnim referencama gostujućih profesora ili indeksima citiranosti. Za to vrijeme će naši diplomanti hrliti u organe javne uprave jer tamo se može i bez preduzetništva. Kako ćete u daljem tekstu vidjeti i izbor uvaženih recenzenata nije baš pratio uobičajene akademske standarde kada je to u pitanju. Na prvom mjestu oni su preduzetnici, pa odlični poznavaoci svoje “struke i zanata” i najposlije profesori koji “nečemu uče mlade”. Učimo i mi od njih a ova knjiga neka bude makar mali doprinos u tom smislu. U Zenici, decembra, 2016. Prof.dr sc. Darko Petković



Izvodi iz recenzija Davor Krezić, dipl.ing.strojarstva Vlasnik i osnivač kompanije ALFA-THERM Mostar i predsjednik Uprave Tehnološkog parka INTERA Mostar “Biti nekome recezent prije svega predstavlja čast, ali istovremeno i vrlo nelagodan zadatak kako napisati kritiku nekome sa kime si prijatelj ili suradnik. U ovom slučaju ja nisam imao taj problem, naprotiv imao sam vrlo lagan zadatak, jer knjiga je pisana vrlo prihvatljivo za sve koje zanima tema poduzetništvo i nije zatijevala kritike. Naravno ona nije udžbenik nego se dotiče svih sfera poduzetništva, kako bi budući poduzetnik stekao širu sliku i dojam o toj tematici, a onda ušao dublje u ono poglavlje koje ga u tom trenutku zanima. Ja sam postao poduzetnik 1987 godine kada je to bio pravi podvig sa svojih 28 godina napustiti siguran posao u tada državnoj firmi i otići u "privatnike" jer su se tada poduzetnici zvali privatnici i društvo im nije bilo nimalo naklonjeno, naprotiv. Zato se vi mladi ne bojte nego se pripremajte i odvažite krenuti u poduzetničke vode sa ciljem ostvarenja prije svega samoga sebe. Zato ovu recenziju pišem iz svog ugla gledanja tj. sa poduzetničim tridesetogodišnjim iskustvom jednog inženjera, a danas vlasnika firme Alfa therm koja ima cca 150 zaposlenih od čega preko 40 visokobrazovanih i većinom inženjera. Mene se posebno dojmio predgovor ove knjige koji ima tako duboku poruke za svakoga i za đake i studente i roditelje i profesore i političare......tj za sve one koji na neki način imaju dio svoje odgovornosti za današnje ekonomsko stanje, tj. nezaposlenost nerazvijenost, nekonkurentnost...., a svi ovi nabrojani stvarno imaju tu odgovornost. Profesor dr. Darko Petković je u vrlo kratkom tekstu uvoda poslao vrlo jaku poruku koja bi se morala publicirati puno, puno šire od same ove knjige. Poduzetništvo nije toliki bauk i nepoznanica ako se realno sagleda njegova prava suština. Postoje univerzalni i jedostavni principi kojih se treba držati. Prije 100 , 200 godina i mnogo dalje u povijest bilo je više poduzetnika nego danas jer tadašnji svaki domaćin u kući na selu bio je poduzetnik, imao je budžet, plan, prihode, troškove, investicije, razvoj......ali ne na papiru nego sasvim jednostavno u svojoj glavi. Imali su kratkoročne planove koji su bili oko sijanja žitarica, sadnje krompira i sl., ali dugoročne investicije i planove kada su sadili voćnjake, uvodili nove kuture kao duhan, gradili kuće, nabavljali zaprežna kola.....školovali djecu. Oni su bili dobri domaćini i trošili su samo onoliko koliko su imali i i nisu bivali dužni kao mnogi danas, a iz tog razoga nisu ni propadali. I danas se poduzetništvo temelji na tim jedostavnim principima (možda će vam izgledati banalni) ali ti principi vrijede i za poljoprivrednik i za IT firme, i za trgovce, i za svjetske mega kompanije kao što su Siemens, BMW, IBM.... Ti temeljni ali istiniti principi su: 1) Troškovi vam ne smiju biti veći od prihoda (očito da to ljudi zaboravljaju jer da se drže toga ne bi propadale firme i bili toliki blokirani računi) 2) Ne idite u osnivanje poduzetništva bilo kog nabrojanog oblika u ovoj knjizi ako nemate kupce za svoj proizvod ili uslugu jer će te prekršiti ovo prvo temeljno pravilo i ostat će te bez prihoda, a troškovi rastu. 3) Pravi istinski poduzetnik prvenstveno ima za cilj samopovrđivenje svoje ideje i samoga sebe, uspjeh mu je "gorivo" i motiv za dalje, a profit je samo pokazatelj toga uspjeha. (Ponovo naglašavam istinski poduzetnik i ne misleći na one koji tek započinju da bi time sebi osigurali egzistenciju)



Vrlo jaka poruka ove knjige je da društvo mora mjenjati pardigmu da se od ekonomista očekuje kako su oni po difoltu poduzetnici i menadžeri. Vjerujem, mnogi će se složili da je prava kombinacija za poduzetništvo imati prvo neko temeljno zvanje, a za menadžerska znanja educirati se naknadno, ali smatram obavezno jer bez tih menadžerskih znanja mnoge firme nisu iskoristile svoje istinske potencijale, pa čak su mnoge i propale. S obzirom na proteklu tranziciju trgovina je bila "in" i naravno ekonomisti su tu imali komparativne prednosti, ali danas kada su se u trgovini "posložile karte" vrlo se teško uključiti kao poduzetnik u tu granu. Iz toga razloga poruka autora je svima da je puno širi prostor za poduzetništvo u onim zanimanjima koja imaju svoj proizvod ili konkretnu uslugu tj. traže se konkretne vještine. I na kraju želim da ova knjiga bude mnogima poticaj za pokretanje biznisa, ali i kao priručnik tjekom rada, a pofesoru Petkoviću čestitke za ovaj rad i da nastavi sa pisanjem na ovu temu, ali i istovremeno vrši promociju ideja izrečenih prvenstveno u predgovoru. Mostar: 12.12.2016. Davor Krezić Prof.dr.sc. HAJRUDIN SKENDER, dugogodišnji direktor i suvlasnik Zeničke industrija mlijeka- ZIM d.d. Zenica, i profesor na Univerzitetu u Zenici, Medicinski fakultet, Zdravstveni studij PODACI O RECENZIRANOM RUKOPISU:

- Knjiga za nastavni proces i cjeloživotno učenje - Rukopis zadovoljava sadržajno i metodološki potrebe u nastavnom i praktičnom dijelu

u oblastima Preduzetništva i Biznisa i odgovara sadržaju metodskih jedinica. - Korištena je odgovarajuća, savremena literatura - Rukopis je originalan - Stil je pregledan i jasan, razumljiv studentu i drugim mladim preduzetnicima koje

imaju ideju, inovativnost i znanje za biznis ZAKLJUČNE OCJENE RECENZIJE:

- Rukopis se može smatrati naučno nastavnom literaturom - Preporučuje se za objavljivanje - Nema prijedloga za bilo koje izmjene - Rukopis „Budi i ti preduzetnik!“ predstavlja izvorno djelo autora, uz vješto izabrani

koncept, zasnovan na detaljnom uvidu u savremena naučna i praktična iskustva iz naslovljene oblasti a napisan je na osnovu naučnog, praktičnog i pedagoškog iskustva autora.

- Na jednostavan, prihvatljiv i razumljiv način opisana je aktuelna problematika što će doprinjet većem i boljem sticanju bazičnih znanja budučih poduzetnika.

- Rukopis u potpunosti zadovoljava postavljene ciljeve oblasti u okviru kojih se izučava ova tematika kako na Mašinskom tako i na drugim fakultetima koj je obrađuju. Ovako koncipiran rukopis može poslužiti i specijalizantima i drugim profesijama. Može poslužiti i za proširenje znanja svima onima koji imaju ideje, inovativnost i želju za razvijanje vlastitog biznisa.

- Ovaj rukopis će značajno doprinjeti širenju savremenih, naučnih i stručnih informacija u oblasti poduzetnišva i biznisa.



- Djelo je autentičan rad visokog kvaliteta, sačinjen prema savremenim principima nauke i stručne prakse što će bit od koristi mladim koji žele započeti biznis, tako i drugima koji su u nekom od biznisa.

- Zadovoljstvo mi je preporučiti da se rukopis „Budi i ti preduzetnik!“ štampa kao podloga projekta IDEA-lab i da bude korištena u nastavnom procesu u akademskoj zajednici te širem krugu budućih preduzetnika.

U Zenici, septembar, 2016. Hajrudin Skender Dr.sc. Vesna Maraš, izvršni direktor kompanije, “13 jul Plantaze” ad. Podgorica i dekan Fakulteta za prehrambenu tehnologiju, bezbjednost hrane i ekologiju Sa zadovoljstvom sam prihvatila da budem recezent ove knjige namijenjene prije svega studentima i akademskom osoblju u cilju bolje edukacije na polju preduzetništva. Sigurno da je bio izazov autoru da predstaviti i osvijetli ideju preduzetništva sa više strana i formalno ga uobličiti na vrlo prijemčiv način. U tome mu je puno pomoglo njegovo iskustvo u nastavi ali i bogato iskustvo u struci i nauci. Djelo odiše lijepim stilom pisanja, jednostavnom I razumljivom rečenicom i lakoćom izražavanja. Analizirajući napisan materijal, može se izvesti zaključak da je udžbenik veoma dobro koncipiran, sa mnoštvom korisnih podataka, koji će biti od velike koristi mladim preduzetnicima u prvim fazama razvoja svog biznisa ali će i stimulisati njihovu inovativnost. Knjiga sadrži osam međusobno logički povezanih poglavlja (A-I). Od Uvoda u preduzetništvo preko Biznis plana, Kako otvoriti i registrovati firmu preko Porodičnog i studentskog preduzetništva, Poslovnih zona, klastera i inkubatora, autor nas vodi do Naučno tehnoloških parkova. Na kraju, u poglavlju (H) autor daje daje zaključna razmatranja i navodi korištenu literaturu. Knjiga je napisana jasno i prihvatljivo za svakog čitaoca. Predstavlja pravi vodič za početnike u biznisu i sigurno će im biti od pomoći u rješavanju njihovih dilema. Autor je u knjizi pored svog znanja i iskustva konsultovao i koristio mnogo literarnih izvora, dao dosta zanimljivih primjera iz prakse što ovaj udžbenik činii još zanimljivijim i kvalitetnijim . Poseban kvalitet ove knjige predstavlja pragmatičan pristup autora ovoj tematici. Kompleksnost, aktuelnost obrađene problematike, sistematičnost uključujući i korisne smjernice za razvoj biznisa, čine ovo djelo originalnim, kvalitetnim i vrlo praktičnim. Zadovoljstvo mi je da predložim knjigu za štampanje te da se učini dostupnom kako studentima, akademskoj zajednici tako i svim drugim zainteresovanim subjektima.

Podgorica, 6.12.2016. Vesna Maraš



A. UVOD U PREDUZETNIŠTVO



1. OPŠTI ELEMENTI Preduzetništvo je sposobnost pojedinca ili grupe organizovanih ljudi, zasnovana na znanju i inovaciji, da pokrene/u neku aktivnost, uz preuzimanje određenog rizika, u svrhu postizanja određenog cilja, prvenstveno stvaranja novih proizvoda ili razvoja usluga a u cilju kreiranja novog tržišta ili zadovoljavanja potreba već postojećih tržišta.

Preduzetništvo ima za cilj stvoriti nove vrijednosti pokretanjem i razvojem novih preduzeća, i predstavlja bitan faktor proizvodnje, tako da je teško zamisliti razvijeno

društvo bez ljudi koji vode i organizuju privredni život. Preduzetništvo uključuje sve djelatnosti usmjerene na ulaganja i kombinaciju potrebnih resursa, širenje na nova tržišta, stvaranje novih proizvoda, novih potrošača, novih tehnologija i tehnoloških rješenja. Preduzetništvo je u neposrednoj vezi sa raspoloživim resursima, jer od raspoloživih resursa, ljudske kreativnosti i inovativnosti, zavisi nivo proizvodnje određenih proizvoda i usluga, kao i nivo

zadovoljenja ljudskih potreba.

Jedna od savremenih definicija preduzetništva opisuje preduzetništvo kao sposobnost kreiranja i stvaranja vizije praktički ni iz ničega, kao ljudski kreativan čin, kao primjenu energije za iniciranje i izgradnju preduzeća ili kompanija.

Zašto se danas u savremenom svijetu smatra da vlastito preduzetništvo ima prednosti nad radom u nekoj firmi za drugog poslodavca? Najvažnije prednosti ovako viđenog preduzetništva bi bile:

- Prilika za kreiranje vlastite sudbine - Posjedovanje vlastitog preduzeća omogućava preduzetnicima nezavisnost.

- Prilika za različitost - Preduzetnici pokreću vlastito poslovanje jer vide priliku za stvaranje različitosti u stvarima važnim za njih.

- Prilika za postizanje svog punog potencijala – Preduzetnicima njihov posao postaje instrument za igru i samodokazivanje.

- Prilika za ubiranje visokih profita - Premda novac nije primarna vodilja većine preduzetnika, profit koji oni svojim poslovanjem mogu ostvariti predstavlja važan faktor za motivaciju.

- Prilika za doprinos društvu i priznanje za vlastite napore - Vlasnici preduzeća često su među najuglednijim članovima u svojoj zajednici.

- Prilika za rad na onom što vole i što ih zabavlja – Mnogi vlasnici, posebno malih preduzeća, ostvaruju uspjehe jer rade ono što vole i što ih zanima (često je životni stil uklopljen zajedno sa biznisom koji se vodi).



Preduzetnici koji su na samom početku realizacije svoje preduzetničke ideje, često se susreću sa pitanjem koji oblik poslovanja da odaberu: zanatstvo (obrt) ili neku od formi privrednog društvo. Prije konačne odluke potrebno je razmotriti pozitivne i negativne aspekte svakog od tipova organizacije. Ovdje je bitno naglasiti čitaocima da pojam zanatstvo (obrt) ne treba vezati samo za tradicionalne zanate koji su decenijama postojali ili i danas postoje, u našim krajevima te da je ova forma registracije pogodna i za intelektualne ili servisne usluge (IT kompanije, savjetničke firme know-how, projektantske kuće i sl.).

„Većina ljudi kada poželi učiniti nešto ozbiljno istog momenta pronađe hiljadu i jedan razlog ili problem da tu želju ne sprovede u djelo. Ako nešto želimo onda sva negativna razmišljanja moramo odbaciti i krenuti u realizaciju Postoji izreka „da svako putovanje od 1.000 milja započinje prvim korakom“. Da bi smo nešto ostvarili moramo snažno željeti, a ono što želimo trebamo zapisati. Npr.: želimo stan, kuću, auto, avanturističko putovanje ili je to samo „obična želja“ normalan rad i život porodice.

Naše najjače i najveće želje postaju motivi koji nas pokreću da naše ideje prerastu u ciljeve. Na ostvarenje tih zamisli mnogo utiče i okolina. Ono što ne smijemo zaboraviti je da jedino siguran put do blagostanja je uporan i znalački rad. Vođenje poslova je stalna trka u kojoj moramo „trčati da bi stajali u mjestu“. Cijeli svijet je jedno tržište i svi učesnici na tržištu moraju se povinovati pravilima svjetskog tržišta. Mala preduzeća se bore

sa velikim preduzećima, udruženjima i situacijama da je ukupna ponuda veća od ukupne potražnje.

Svako od nas ko „zaplovi morem“ novih ideja i ostvarenja vlastitih ciljeva kao preduzetnik ili menadžer mora raspolagati sa znanjima vezanim za biznis, stalno učiti, sarađivati sa okruženjem i prilagođavati se tržišnim uslovima koji trenutno vladaju.



Mnogo ljudi radi i zarađuje svoj novac radeći u državnim firmama, ali postoji i dio koji priželjkuje ili već radi razvijajući razne privatne poslove. Privatnici se danas bave različitim djelatnostima. Najčešće su to trgovačke firme, samostalne radnje zanatskih usmjerenja, pa onda i proizvodne i to proizvodnja u oblastima metaloprerade,

drvoprerade ili prehrambene industrije.

U svijetu danas, kroz rad, neki žele iskoristiti svoj talenat, neki žele nezavisnost i slobodu, neki da dokažu sebi i drugima da vrijede, neki rade da bi preživjeli. Međutim jedno je sigurno, čovjek koji radi posao koji voli i u njemu nalazi zadovoljstvo je neizmjerno sretan čovjek. Dobra poslovna ideja je pokretač svega. Dalji razvoj same ideje i ciljeva koje ona postavlja nekada se čine nedostižnim ili

nemogućim. Međutim to je samo prvi dojam. Uzmimo za primjer neke pronalaske koji su na početku bili samo ideje. Pisanje je prvo krenulo sa perima različitih ptica, a pronalazak hemijske olovke bio je pravi pogodak u centar mete koji i danas donosi zaradu. Pronalazak pisaćih mašina bila je revolucija, ali uvođenje personalnih računara u široku upotrebu i tableta za pisanje predstavlja razvoj veoma uspješne poslovne ideje. Dobra poslovna ideja je osnov za poslovni uspijeh i to za preduzeće koje treba tek da se osnuje ili za prestruktuiranje postojećeg ili proširenje njegove djelatnosti. Poslovne ideje se mogu kopirati, vidjeti od drugoga ili preuzeti, ali i otkriti apsolutno novu i pretočiti u djelatnost. Osnova za prepoznavanje šanse i ideje jeste da se mora riješiti neki problem, (da se izmijeni zakon, okolnosti, tenderi, da se uradi novi pronalazak) i sve to zato da bismo bili bolji od konkurencije). U Japanu, kao simbolu dostignuća elektronike kompanije moraju najmanje jednom u šest mjeseci na tržište plasirati inovaciju kako bi ostali konkurentni drugim preduzećima koja se bave istim poslom.

Za svaku poslovnu ideju potrebno je napraviti odgovarajući poslovni model. Poslovni model predstavlja put vrijednosti u



preduzeću. On je mnogo više od organizacijske strukture ili jednostavnog prikaza poslovnih procesa. Model poslovanja mora biti originalan i prilagođen poslovnoj ideji. Poslovna ideja je rezultat domišlajtosti i kreativnosti a poslovni model je njen okvir i put realizacije. Za uspješno poslovanje ideja i njen poslovni model nisu dovoljni, neophodno im je i pridružiti kvalitetan biznis plan. Svako od nas mora imati na umu da je biznis plan glavno „oruđe“ koje nam obezbjeđuje korak naprijed. Biznis plan sadrži prikaz stanja poslovnog procesa određenog preduzeća i osnovne elemente vezane za poduhvat koji preduzeće želi realizovati. Osnovna svrha biznis plana je da: identifikuje i obezbjedi izvore finansiranja za posao koji smo odabrali tražeći direktne investitore, preduzetnički kapital, donatorsku pomoć, komercijalne ili privatne kredite ili angažmane zajedničkih resursa, da omogući nadziranje poslova, da predvidi više varijanti ostvarenja naše ideje ako se faktori okruženja mijenjaju, da se razvije svaki segment poslovanja i uspostavi proces redovnog sagledavanja i korekciju u toku samog poslovanja, da se odrede određene ključne tačke i putokazi. U osnovi pokretanja sopstvenog posla „leži“ sposobnost prihvatanja rizika. Ne postoji posao bez rizika. Međutim, ne trebamo prihvatati rizik po svaku cijenu. Naravno, ne treba gubiti nadu i nakon neuspjelog pokušaja. Neuspjeh jednog posla nije kraj. Nakon neuspjeha, potrebno je ponovo sagledati situaciju i nove prilike i pokušati ponovo. Nadu nikada ne treba gubiti. Nada u bolje i ljepše sutra pokreće ljude i nove pronalaske.“1

2. PODJELA PREDUZEĆA U teoriji, zakonodavstvu i privrednoj praksi udomaćila se podjela preduzeća na mala, srednja i velika (negdje u teoriji sreće se i podjela na mikro, mala, srednja i velika). Osnovni kriteriji na temelju kojih se mala i srednja preduzeća klasifikuju i dijele od velikih su:

� godišnji prosjek zaposlenih � bilans stanja nakon odbitka gubitka � godišnji prihod od prodaje

Službena definicija male privrede i malog privrednog subjekta u FBIH je definisana odgovarajućim zakonima. Malu privredu u FBIH čine subjekti male privrede, fizičke i pravne osobe koje trajno obavljaju zakonom dopuštene djelatnosti radi ostvarivanja dobiti i dohotka na tržištu, uključujući samozapošljavanje i porodične poslove

1 Grupa autora: Priručnik za mlade preduzetnike/ice; Urednik:Innesa Plakalo; izdanje: Kulturkontakt Ambasade Austrije u BiH;

Sarajevo, 2013.

Ekonomija je nauka o tome kako društvo odlučuje šta, kako i za koga da proizvede. Osnovni ekonomski problem društva je kako da pomiri konflikt između ljudskih želja za dobrima i uslugama, koje gotovo da nemaju limit, i deficitarnosti resursa (radne snage, mašina i sirovina) pomoću kojih ta dobra i usluge mogu da se proizvedu.



povezane sa zanatstvom i drugim djelatnostima, registrovani kod nadležnog organa, bez obzira na oblik organizovanja, i koji:

� su nezavisni u poslovanju � zapošljavaju prosječno godišnje manje od 250 radnika � ostvaruju ukupni godišnji promet do 40 miliona KM i/ili čiji godišnji bilans

stanja ne prelazi 30 miliona KM

Uobičajena skraćenica koja se često koristi u literaturi i drugim dokumentima i koja je zajednička za sve preduzeća ovog tipa je MSP – mala i srednja preduzeća (eng. SME – Small and Medium Entreprises)

Prema veličini u smislu ovog Zakona razlikuju se mikro, mali i srednji subjekti male privrede pri čemu:

1. Mikro subjekti male privrede su fizičke i pravne osobe koje zapošljavaju prosječno godišnje manje od 10 osoba i čiji godišnji promet i/ili godišnji bilans stanja ne prelazi 400 000 KM,

2. Mali subjekti male privrede su fizičke i pravne osobe, koje zapošljavaju prosječno godišnje manje od 50 osoba i čiji godišnji promet i/ili godišnji bilans stanja ne prelazi 4 miliona KM,

3. Srednji subjekti male privrede su fizičke i pravne, koje zapošljavaju prosječno godišnje manje od 250 osoba, čiji godišnji promet ne prelazi 40 miliona KM i/ili čiji godišnji bilans stanja ne prelazi 30 miliona KM.

Mala preduzeća zbog svoje veličine su mnogo fleksibilnija što im omogućuje vrlo elastičnu

ponudu i lako prilagođavanje kretanjima potražnje na tržištu. Uprkos vrlo uspješnom početku, uspjeh malog preduzeća naglo može narušiti pojava konkurencije u okruženju. Stoga, uvijek pored prednosti MSP imajte na umu i njiohove mane (lak razvoj konkurencije, težak proboj na velika tržišta, i dr.).

Već smo pomenuli da su najčešće forme za registraciju (ozakonjenje vlastitog biznisa) u obliku zanatstva (obrta) ili neke od formi društva.

Odgovarajući na pitanje šta, kako i za koga proizvesti, ekonomija objašnjava kako se obavlja alokacija (raspoređivanje) deficitarnih resursa ako se u obzir uzmu međusobno konkurentni zahtjevi za njihovim korištenjem.



Zanatstvo (obrt) je samostalno i trajno obavljanje dopuštenih privrednih djelatnosti od strane fizičkih osoba sa svrhom postizanja dohotka koji se ostvaruje proizvodnjom, prometom ili pružanjem usluga na tržištu. Za neke forme zanatstva (obrta) je tačno propisana najmanja ili određena kvalifikacija (stručna sprema).

Prednost društva sa ograničenom odgovornošću (D.O.O. , DOO ili d.o.o.) je ta što uslov za osnivanje DOO nije stručna sprema, niti bilo kakvi ispiti osposobljenosti. Kod DOO, kao i svih ostalih privrednih društava, cijela bruto plata osnivača tj. vlasnika priznaje se kao trošak. No, kod zanatlija (obrtnika) samo doprinosi za penzijsko i zdravstveno osiguranje se priznaju kao troškovi.

Često se postavlja pitanje o mogućnostima stranaca da imaju svoje kompanije / preduzeća /firme u BiH? Da li je to moguće ? Koliki je minimalan ulog? Koliko je minimalno vlasništvo stranaca ako to rade u saradnji sa domaćim licima ?

Strana lica u BiH mogu osnivati kompanije samostalno ili u saradnji sa domaćim licima ili poslovnim sibjektima. “Strana kontrola ili strani osnivači” znači svako učešće od preko 10% kapitala i, odnosno ili glasačkih prava čiji su direktni nosioci strani ulagači ili neko domaće pravno lice pod takvom kontrolom.

3. KARAKTERISTIKE MALIH PREDUZEĆA Među karakteristikama malih preduzeća najznačajnije su:

� Mala preduzeća zadovoljavaju onaj dio potražnje za robama i uslugama koje velika preduzeća teško mogu podmiriti.

� Mala preduzeća zbog svoje veličine su mnogo fleksibilnija što im omogućuje vrlo elastičnu ponudu i prilagođavanje kretanjima potražnje na tržištu.

� Mala preduzeća traže relativno univerzalniji tip radnika i opreme koji mogu obavljati raznorodne poslove u procesu proizvodnje.

� Mala preduzeća pokazuju veću spremnost da staru tehnologiju zamjene novom te tu zamjenu brže obavljaju.

� Mala preduzeća pružaju šire mogućnosti inovativnosti i bržu primjenu novih znanja i poslovnih modela.

� Ekonomska samostalnost i spremnost na podnošenje rizika u poslovanju podstiče mala preduzeća da se elastično povezuju i umrežavaju radi



ostvarivanja uspješnijeg zajedničkog poslovanja ali i lakšeg preuzimanja rizika.

Prednosti malih preduzeća:

� Nezavisnost – pokretanje malog preduzeća preduzetnicima omogućuje gotovo u potpunosti autonomno djelovanje. Međutim, taj veliki stepen autonomnosti prati velika odgovornost za uspješno poslovanje. Odgovornost za uspjeh po pravilu preuzima preduzetnik osnivač maloga preduzeća.

� Tržišna prilagodljivost – mala preduzeća su za razliku od srednjih i velikih, zbog svoje veličine u mogućnosti se brzo prilagoditi promjenama na tržištu i novonastalim prilikama, te bez većih potresa mogu svoju djelatnost preorijentisati u skladu sa zahtjevima potrošača u pogledu proizvodnih količina, rokova isporuke, cijena, kvaliteta, dizajna i sl.

� Mogućnost ostvarenja finansijskog uspjeha – jedan od važnijih razloga osnivanja malog preduzeća je mogućnost ostvarenja bitno veće zarade u samostalnom poslu od one koju je preduzetnik mogao ostvariti kao zaposlenik u nekoj kompaniji.

� Sigurnost posla – kad preduzetnik osnuje malo preduzeće, sigurnost posla mu je osigurana sve dok se pozitivno posluje i u najvećoj mjeri zavisi od znanja i posvećenosti poslu samog preduzetnika.

Prednost je i u tome što je

vlasnik, odnosno

preduzetnik, istovremeno i menadžer koji sam odlučuje kada će, koliko i do kada raditi.

� Porodično zapošljavanje – jedna od prednosti je mogućnost zapošljavanja članova vlastite porodice. Prenošenje iskustva «s oca na sina» omogućuje stvaranje tradicije porodičnog posla. Najveći broj sadašnjih velikih korporacija na Zapadu nastao je upravo na ovaj način.

� Saradnja članova porodice pozitivno djeluje na moral zaposlenika jer vlada veliko međusobno razumijevanje i poštovanje, ne samo po hijerarhiji godina nego i zasluga za razvoj kompanije.

� Izazov – u vlasnika/preduzetnika snažno je razvijena potreba za samopotvrđivanjem, odnosno svijest o mogućnosti ostvarenja velikog uspjeha, ali su svjesni i rizika pri izgradnji samostalne poslovne karijere. Uživaju u osjećaju

Raspodjela dohotka (u jednoj državi ili u cijelom svijetu) pokazuje kako se ukupan dohodak dijeli među različitim grupama ili pojedincima.



samostalnog razvoja te smatraju kako su sami odgovorni za uspjeh ili neuspjeh. Ta spoznaja pruža im veliko stimulativno i psihološko zadovoljstvo.

Naravno, nisu razlozi za osnivanje i njihov rad samo pozitivni. Imaju i oni brojnih nedostataka od kojih su najznnačajniji:

� Porast odgovornosti – širok raspon odlučivanja koji ima preduzetnik u malom preduzeću, u velikoj mjeri povećava odgovornost za poslovni uspjeh. Vlasnik preduzetnik često istovremeno obavlja ulogu ulagača, menadžera, knjigovođe, prodavača, marketinškog stručnjaka i dr., pa je zbog toga sam potpuno odgovoran za svoj poslovni uspjeh.

� Mogućnost propasti – vlasnik preduzetnik donosi brojne manje ili više uspješne odluke. Međutim, rizik propadanja je velik jer preduzetnik često raspolaže ograničenim finansijskim i kapitalnim resursima pa ima malu mogućnost ublaživanja neuspjelih poslovnih poteza. Zbog toga broj loših ili pogrešnih poslovnih odluka treba svesti na minimum. Također, bez obzira na zalaganje i kvalitetno odlučivanje preduzetnika, privredni poremećaji, recesije ili krize mogu pogubno uticati na poslovanje malih preduzeća. Tome treba pridodati i različite prirodne nepogode koje, bez obzira na osiguranje i naknadu štete, mogu nanijeti nesagledivu štetu poslovanju malih preduzeća jer ona često rade samo na jednoj lokaciji (npr. poplave, klizišta, suše i sl.).

� Velika podložnost promjenama na tržištu – mala preduzeća puno teže podnose sezonske ili druge oscilacije u prodaji.

� Zavisnost o konkurenciji – uprkos vrlo uspješnom početku, uspjeh malog preduzeća naglo može narušiti pojava konkurencije u okruženju.

� Financijska slabost – bez obzira na uspješno upravljanje finansijskim sredstvima mala preduzeća su podložnija finansijskim krizama i nelikvidnosti. Zbog toga su, kako bi brže prikupila novac, prisiljena prodavati svoje proizvode i usluge po nižim cijenama ili uzimati nepovoljne kredite na tržištu što vrlo često rezultuje propašću malog preduzeća pa čak dovodi i do gubitka lične imovine preduzetnika.

Proizvodna efikasnost podrazumijeva da veća proizvodnja jednog proizvoda može da se ostvari samo „žrtvovanjem“ proizvodnje nekog drugog proizvoda.



� Nedostatak znanja i stručnosti – mala preduzeća, zbog svojih ograničenih finansijskih mogućnosti, obično oskudijevaju kvalitetnim stručnjacima specijalizovanim za pojedine preduzetničke funkcije (npr. dizajneri za razvoj novih proizvoda, tehnolozi za brzi razvoj ili lansiranje proizvodnje, kvalitetni finansijski i marketiniški stručnjaci i dr.). Mala preduzeća su zbog finansijskog ograničenja prisiljena racionalizirati troškove dodatnog obrazovanja i treninga zaposlenih.

� Nerazvijena pravna regulativa – za podsticanje preduzetništva vrlo je bitno kvalitetno zakonsko regulisanje pokretanja i poslovanja malih privrednih subjekata jer o tome zavise i mogućnosti kreditiranja odnosno određene fi nansijske pogodnosti koje su neophodne za malu privredu.

� U namjeri da svoja tržišta maksimalno otvore za strane ulagače nerazvijene zemlje često rade protiv svojih preduzetnika. Naime, veliki je broj slučajeva da strani ulagači se oslobađaju raznih dažbina prema državi, doprinosa a posebno su opasni direktni slučajevi finansijske podrške stranim investitorima za svako novo radno mjesto što se ne daje domaćim i čime se na direktan način guši preduzetništvo domaćih lica.

Tržište predstavlja proces u kojem se putem korekcije cijena usklađuju odluke domaćinstava o potrošnji različitih dobara, odluke kompanija šta i kako proizvoditi i odluke radnika o tome koliko i za koga raditi.



B. BIZNIS PLAN



1. POJAM I SADRŽAJ Često se postavlja pitanje da li se biznis može započeti i bez biznis plana? Naravno, sve je moguće pa tako i da neko krene u “biznis avanturu” bez pisanog dokumenta koji zovemo biznis plan. Sigurno das u i očekivanja i iznenađenja koje će se dešavati proporcionalna onome što zovemo prethodno planiranje. Stoga je preporuka svakom potencijalnom preduzetniku da u ostvarivanje svog “poslovnog sna” ne ulazi bez ozbiljne analize brojnih parametara koje je najbolje “upakovati” u formu poslovnog/biznis plana.

Biznis plan je sadržajno istraživanje koje treba da provede svaki preduzetnik sa ciljem sagledavanja realnih uslova da njegova ideja ima podloge za poslovnu realizaciju. Biznis planu mogu prethoditi neki dokumenti (ili istraživanja) koja se danas također često praktikuju kao što su

Izjava o konceptu ili

studija izvodljivosti. Izjava o konceptu (cca 1-2 stranice) služi da upozna potencijalnog partnera ili donosioca odluke o planiranom preduzetničkom poduhvatu (ili nekoj inovativnoj ideji). Studija izvodljivosti vrši detaljniju razradu poslovne ideje sa ciljem objektivnog sagledavanja uslova za njenu realizaciju i ima uobičajeni sadržaj.

Šta bi trebao da sadrži (obradi) vaš poslovni plan

� Sadržaj poslovnog (biznis) plana

� Rezime biznis plana

� Menadžment i organizacija

� Proizvod / usluga

� Marketinški plan

� Strategija konkurentnosti

� Plan proizvodnje i operativni plan

� Finansijski plan

� Plan opstanka i razvoja



� Prilozi

Slika B.1. Primjer naslovnice Biznis plana

U nastavku ćemo u najkraćim crtama obraditi svaki od dijelova biznis plana.

Rezime poslovnog (biznis) plana je poglavlje koje dolazi na početku plana ali se radi na kraju kada je urađen cio plan. On treba da u nekoliko rečenica obradi šta su bile: Preduzetničke ideje; Osnovni ciljevi; Opis proizvoda / usluge i ciljno tržište; Definicija uspjeha i konkurentnosti; Finansijski pokazatelji; Profil subjekta i Potrebna ulaganja:

Menadžment i organizacija je poglavlje koje treba da obradi sposobnost i iskustvo menadžment tima po pojedinim poslovnim funkcijama: vrhunski menadžment i administracija; (komunikacija, donošenje odluka, pregovaranje, planiranje, rješavanje problema, definisanje ciljeva, projekt menadžment, operativni menadžment, kontrola kvaliteta, nabavka i proizvodna sfera, finansijski menadžment (izbor izvora finansija, kontrola novčanih tokova i pripreme financijskih izvještaja), marketing menadžment (istraživanje tržišta, planiranje, upravljanje procesom distribucije proizvoda /usluga, promocija proizvoda), R & D menadžment (razvoj proizvoda / usluga, inženjering, istraživanje) Kadrovski menadžment (timski rad, konflikt ciljeva, kriticizam, kultura,

Mikroekonomija se bavi detaljnim razmatranjem individualnih odluka o određenim dobrima.



pomoć, razumijevanje, ... ). Ne zaboravite da posebno razmatranje treba da se odnosi na organizacijsku šemu firme i način registracije.

Proizvod/usluga

Poslovni (biznis) plan treba da da odgovore na sljedeća pitanja: šta je proizvod, šta je usluga (opišite vrstu usluge), koje potrebe kupca/korisnika zadovoljava, ko su kupci/potrošači, na osnovu čega oni donose odluku o kupovini, u čemu se razlikujete od konkurencije, što su prednosti (slabe i jake strane), kakva je cjenovna osjetljivost proizvoda/usluge, je li potrebna obuka, jeste li osigurali postprodajni servis i kako funkcioniše?

Marketinški plan

Marketinški plan treba dati odgovor na pitanja: ko su vaši kupci / potrošači, da li kupuju jednom ili više puta, kako cijena, kvalitet, boja, pakovanje, težina, garancija, servis, popust i ... utiču na odluku o kupovini, je li proizvod / usluga za njih neophodnost, samo jedna od nabavki ili luksuz, kakav je sistem plaćanja, je li sezonski faktor odlučujući, je li kupac istovremeno i korisnik, koliko traje proces njihovog odlučivanja o kupovini, koliko je važan lični kontakt sa kupcem, kako ste organizovali prodaju, poznajete li profil potencijalnog kupca?

Finansijski plan

Jasno definisan finansijski dio poslovnog plana treba da obuhvati razmatranja: Stanje sredstava koja se planiraju / predviđaju za proizvod / uslugu, Način na koji će sredstva biti osigurana, očekivani nivo prodaje, troškova i profita. Ponudite odgovore na pitanja: za šta su vam potrebna finansijska sredstva; kakva sredstva su vam potrebna; kada će vam sredstva biti potrebna; kakav poslovni aranžman nudite potencijalnim investitorima; kako ste definisali “izlaznu rutu”? Finansijski plan sadrži projekciju prihoda, tok gotovine, račun dobiti / gubitaka, bilansu uspjeha, analizu osjetljivosti / rizika.

Plan opstanka i razvoja

U najkraćem definišite viziju svoje kompanije (projekta) za kratkoročni i dugoročni period. Kakvi su vam planovi rasta.

Novi proizvodi? Diverzifikacija proizvodnje i proizvoda – da ili ne? Partnerstvo i dr.



2. POSLOVNA IDEJA Svakako da se izradi poslovnog plana ne pristupa ako nemamo ozbiljnu poslovnu ideju. “Poslovna ideja predstavlja polaznu osnovu za razvoj poslovnog modela te je potrebno da sadrži sve elemete za početak poslovanja: ciljne kupce, segment tržišta, aktivnosti, resurse i ponudu vrijednosti. Svaka poslovna ideja ne znači prodor na tržište i nužno ne osigurava uspješno poslovanje. Za početak je potrebno za ideju pronaći odgovarajući poslovni model. Putem modela poslovanja bi trebali objediniti sve elemente za razvoj i realizaciju poslovne ideje. Potrebno je pažljivo ispreplesti i povezati poslovne elemente da bi ideju pretvorili u model kojim stvarate novu vrijednost od koje ćete ostvariti dobit.

Model poslovanja trebao bi biti u skladu sa vremenom i zahtjevima koje traži današnje tržište. Poslovni model danas bi trebao da predstavlja osnovnu razliku među preduzećima, specijalno onima koje se bave istom ili

sličnom djelatnošću. „Inovativni i unaprijeđeni“ poslovni modeli predstavljaju konkurenciju starim, rigidnim i predvidivim načinima poslovanja. Sve „ozbiljne“ kompanije bi trebale da teže tome da posluju prema nekom savremenom i inovativnom poslovnom modelu, te da nastoje dobiti u utrci sa vremenom. Bez inovativnog i originalnog poslovnog modela teško je realizovati poslovnu ideju i napraviti je uspješnom. Poslovni model je kombinacija različitih faktora, od znanja ljudi i vještina, inovativnog i savremenog načina razmišljanja, preko moderne organizacije i savremenog pristupa proizvodnji i prodaji, do modernog upravljnja i korištenja ljudskih i finansijskih resursa. Nastanak poslovnog modela nije nimalo jednostavan proces. On počinje sa inovativnim idejama koje moraju biti vodilje za sve zaposlene i menadžment.



Ideje bi trebale biti prilagođene zahtjevima tržišta i trebale bi da prikazuju otvorenost prema novome i da teže ka uspješnom i profitabilnom poslovanju.

Poslovna ideja nije dovoljna da bi se krenulo u biznis. Poslovna ideja je rezultat kreativnosti i domišljatosti, a pravi posao nastaje tek kada se za dobru ideju uradi i model po kome će se realizirati poslovanje.

Prilikom stvaranja modela poslovanja potrebno je prvo da se ideja sagleda šire i iz različitih perspektiva. Potrebno je sagledati resurse koji su potrebni za realizaciju poslovanja, sagledati procese i funkcije koje će se obavljati tokom poslovanja te druge elemente koji su bili

bitni da bi se krenulo u poslovni poduhvat.

Poslovni model predstavlja sintezu tržišta, kupaca, resursa, procesa, sistema i vrijednosti poslovanja. U isto vrijeme razvoj modela zahtjeva i detaljnu analizu tržišta, kupaca, resursa. Poslovni model bi trebao predstavljati neki unikatan način poslovanja preduzeća, način kojim nastaju nove vrijednosti i putem kojeg poslovna ideja započinje da živi i razvija se za budućnost. Model poslovanja je više od poslovne ideje, to je opis poslovanja. Promjene modela i njegovo preoblikovanje mogu predstavljati strategiju preduzeća.

Svako, pa i najmanje inoviranje, ima za rezultat neku promjenu u poslovnom modelu a to se odnosi na stvaranje novog ili mijenjanje postojećeg modela. Bez obzira da li je riječ o inovaciji koja se odnosi na proizvod ili uslugu ili rješavanju nekih poslovnih problema ili eliminisanju prepreka stari način poslovanja će biti izložen promjenama. Cilj inoviranja je stvaranje nove upotrebne vrijednosti ili unapređenje stare vrijednosti u cilju ostvarivanja zarade. Ideja za inoviranje može biti potaknuta konkurencijom ili razlog može biti to da stari model poslovanja ne odgovara zahtjevima savremenog tržišta.Neki od konkretnijh razloga za inoviranje mogu biti i neostvarivanje prihoda, gubitak kupaca ili bolja rješenja konkurencije.



Inoviranje može biti reakcija na zahtjeve tržišta ili samostalna inovativna akcija u cilju pripreme za buduća kretanja, može biti kretanje u cillju prilagođavanja ili jednostavno može biti samoinicijativni atak na tržište sa novim proizvodom ili uslugom.“ (Referenca ad.1).

3. KRITERIJI ZA DONOŠENJE ODLUKA O PODRŠCI PROJEKTU

Na bazi urađenog biznis plana sami ili neko drugi će vršiti stručne ocjene projekta. Te ocjene trebaju da sadrže vrednovanje slijedećih kriterija:

� Marketinško – tržišni kriterij (opstojnost na tržištu i razvoj)

� Tržišni potencijal, trend i snaga proizvoda, kvaliteta marketinškog plana, integralna SWOT ocjena.

� Tehničko – tehnološki kriterij (mogućnost inoviranja proizvoda i proizvodnje)

� Naprednost tehničkog i tehnološkog rješenja, udio razvoja i istraživanja u proizvodu, tehničko – tehnološka izvodljivost, nerizičnost, višesektorska primjenjivost, ekološka neutralnost.

� Ekonomsko – finansijski kriterij (sposobnost ostvarivanja finansijske stabilnosti)

� Pokazatelji poslovne uspješnosti projekta, diverzificirana struktura izvora finansiranja,- neosjetljivost na poslovne poremećaje.

� Kriterij preduzetničkih sposobnosti i upravljačkih znanja i vještina (sposobnost preduzetnika i preduzeća da razvije projekt)

� Ocjena referenci preduzetnika, organizovanost poslovnog procesa, ocjena profila preduzetnika i ključnih sudionika procesa.

� Razvojni kriteriji (uticaj projekta na ukupan privredni razvoj)

� Unapređenje ukupne privredne strukture okruženja, povećanje broja zaposlenih, uticaj na razvoj ostalih usluga i proizvoda (eksterni efekti), angažovanje postojećih privrednih resursa, nivo interakcije sa istraživačko – razvojnim institucijama.

Makroekonomija naglašava interakcije u privredi kao cjelini. Ona namjerno pojednostavljuje individualne segmente analize da bi omogućila dati analizu potpune interakcije privrede.



Dakle, zaključimo da poslovni (biznis) plan treba da da odgovore na sljedeća pitanja: šta je proizvod, šta je usluga (opisati vrstu usluge), koje potrebe kupca/korisnika zadovoljava, ko su kupci/potrošači, na osnovu čega oni donose odluku o kupovini, u čemu je razlika od konkurencije, šta su prednosti i mane (slabe i jake strane), kakva je cjenovna osjetljivost proizvoda/usluge, je li potrebna obuka, je li osiguran postprodajni servis i kako funkcioniše? On sadrži marketinški dio koji treba dati odgovor na pitanja: ko su kupci / potrošači, da li kupuju jednom ili više puta, kako cijena, kvalitet, boja, pakovanje, težina, garancije, servis, popust i ... utiču na odluku o kupovini, je li proizvod/usluga za njih neophodnost, samo jedna od nabavki ili luksuz, kakav je sistem plaćanja, je li sezonski faktor odlučujući, je li kupac istovremeno i korisnik, koliko traje proces njihovog odlučivanja o kupovini, koliko je

važan lični kontakt sa kupcem, kako je organizovana prodaja, profil potencijalnog kupca i dr. Jasno definisan finansijski dio Poslovnog plana treba da obuhvati: stanje sredstava koja se anticipiraju za proizvod/uslugu, način na koji će sredstva biti osigurana, očekivani nivo prodaje, troškova i profita. Treba ponuditi odgovore na pitanja: za šta su potrebna finansijska sredstva; kakva sredstva su potrebna; kada će sredstva biti potrebna; kakav poslovni aranžman se nudi

potencijalnim investitorima; kako je definisana “izlazna ruta” i dr. Finansijski plan sadrži i projekciju prihoda, tok gotovine, račun dobiti/gubitaka, bilansu uspjeha, analizu osjetljivosti/rizika i sl.

Bruto domaći proizvod (BDP) je vrijednost ukupne proizvodnje neke privrede u određenom periodu, umanjena za materijalne troškove.



C. KAKO OTVORITI I REGISTROVATI

FIRMU



1. IZBOR OBLIKA POSLOVANJA Jedna od najvažnijih odluka koja preduzetnik mora u startu da donese kada želi da se na legalan način bavi razvojem biznisa je oblik i način organizovanja svoje

djelatnosti. Upravo, većina preduzetnika pokazuje najveće nepoznavanje u ovom dijelu poslovanja i taj dio posla obično povjerava nekoj od firmi specijalizovanoj za ovaj dio posla. No, nije u pitanju samo registracija djelatnosti jer od

startne forme često

zavisi i ukupna priča o uspješnosti ili neuspješnosti preduzetnika. Često je i više osnivača čiji odnosi nisu baš najjasniji i što se u našim uslovima obično ostavlja za rješavanje – nekad posle. Ako poslovi krenu dobro problem i nije tako veliki ali ako poslovi krenu po zlu problemi se samo gomilaju.

Najvažnije forme organizacije i registracije prilagođene preduzetnicima su:

� Zanatstvo (obrt)

� Društvo.

Zanatstvo (obrt) je samostalno i trajno obavljanje dozvoljenih privrednih djelatnosti od strane fizičkih osoba sa svrhom postizanja dohotka koji se ostvaruje proizvodnjom, prometom ili pružanjem usluga na tržištu. Bitno je naglasiti da pod terminom zanatstvo (obrt) se ne misli na “zanatlije” u pukom smislu te riječi nego ono obuhvata i sve druge intelektualne ili proizvodne usluge (npr. firme za prevođenje, IT sektor, projektovanje, servisiranje i dr.). Ponovimo, za registraciju zanatstva (obrta) bitna je određena kvalifikacija /stručna sprema osnivača.

Društvo je pravno lice koje samostalno obavlja djelatnost proizvodnje i prodaje proizvoda i vršenja usluga na tržištu radi sticanja dobiti. Prema Zakonu o privrednim društvima, društvo može biti organizovano u jednom od sljedećih oblika:

• društvo s neograničenom solidarnom odgovornošću (d.n.o.)

• komanditno društvo (k.d.)

Stopa nezaposlenosti predstavlja procenat radne snage koja nije zaposlena ali traži posao.



• dioničko društvo (d.d.)

• društvo s ograničenom odgovornošću (d.o.o.)

Najjednostavniji i najčešće korišteni oblik privrednog društva za preduzetnike početnike je društvo s ograničenom odgovornošću, pa će se u nastavku teksta o njemu više i govoriti.

Društvo s ograničenom odgovornošću je privredno društvo u koje jedna ili više pravnih ili fizičkih osoba ulažu osnivačke (temeljne) uloge s kojima sudjeluju u unaprijed dogovorenom temeljnom kapitalu (osnivačkom), sa svrhom postizanja dobiti. Npr. Ako pet osoba zajedno u osnivanje novog preduzeća 100 000 KM a svako od njih participira sa 20 000 KM onda će svako od njih biti vlasnik 1/5 kapitala novog preduzeća.

2. OSNIVANJE DRUŠTVA SA OGRANIČENOM ODGOVORNOŠĆU

Za razliku od zanatstva koje se danas najčešće rješava u tzv. “one-stop” uredima opština/gradova (sve na jednom mjestu za započinjanje biznisa), osnivanje D.O.O. je komplikovanije i zahtjeva više dokumenata, vremena i novaca. Prednost D.O.O. je ta što uslov za osnivanje D.O.O. nije stručna sprema, niti bilo kakvi ispiti osposobljenosti, pa se za otvaranje D.O.O. često odlučuju osobe koje nemaju

zadovoljavajuću stručnu spremu za otvaranje zanatstva. Za registraciju D.O.O. potrebno je pripremiti: prijavu za upis u sudski registar, društveni ugovor ili izjavu o osnivanju društva sa svim prilozima ovjerenim od strane notara (statut društva, kopija diplome direktora, izjava o nepostojanju obaveza prema bankama kao i uvjerenje o nepostojanju poreske obaveze), popis članova osnivača (najčešće jedan), potvrdu finansijske institucije o ulozima uplaćenim u novcu, popis osoba ovlaštenih da vode

poslove društva, popis članova Nadzornog odbora ako ga društvo ima, te zavisno o načinu osnivanja i drugi dokumenti.

Osim prijave na registarskom sudu, uz plaćanje sudske takse, podatke o upisu u sudski registar potrebno je objaviti u Službenim novinama FBiH i dnevnim novinama, potrebno je prijaviti osnivanje društva u poreznoj upravi kako bi se dobio porezni broj, u zavodu za statistiku za dobivanje statističkog broja, u penzionom osiguranju, zdravstvenom osiguranju itd. pa je registraciju D.O.O. u većini slučajeva najbolje

Granica proizvodnih mogućnosti (GPM) ukazuje na maksimalnu količinu nekog dobra koje može da se proizvede uz datu proizvodnju nekog drugog dobra. Ona ukazuje na supstitucioni odnos ili repertoar opcija koje društvo ima kada odlučuje o tome šta će proizvoditi.



prepustiti specijalizovanim firmama za ovu djelatnost (npr. Advokatske kancelarije specijalizovane za oblast radnog prava i sl.).

Osnivački (temeljni) ulog

Osnivački (temeljni, bazni ili osnovni ulog) ulog je ulog koji unosi svaki od osnivača. On ne može biti manji od iznosa određenog Zakonom o registraciji poslovnih subjekata u FBiH (100 KM) i mora biti izražen cijelim brojem koji je višekratnik broja sto. Zbir osnivačkih uloga mora odgovarati iznosu zbira osnivačkog kapitala društva.

Prije upisa društva u sudski registar svaki osnivač mora uplatiti najmanje

četvrtinu temeljnoga uloga kojega uplaćuje u novcu. Osnivački ulog može se unijeti i ulaganjem stvari i prava. Takav ulog (unošenjem u D.O.O. stvari i prava) se mora se u cjelini realizovati prije upisa društva u sudski registar. Ako je vrijednost uloga u stvarima i pravima u vrijeme podnošenja prijave za upis društva u sudski registar manja od vrijednosti temeljnoga uloga koji se time ulaže, razlika do visine tako izraženoga osnivačkog uloga mora se uplatiti u novcu. Osnivački ulozi moraju se uplatiti tako da D.O.O. može s njima slobodno raspolagati.

Novčani ulozi uplaćuju se na račun društva kod finansijskih institucija u FBiH. Ta institucija izdaje potvrdu o tome da će D.O.O. moći slobodno raspolagati s uplaćenim iznosom nakon što bude upisano u sudski registar.

Poreski model

Sva privredna društva, pa tako i zanatlije i D.O.O. obveznici su poreza na dobit. Porez na dobit obračunava se po stopi od 30% na poresku osnovicu. Poreska osnovica je, najjednostavnije rečeno, razlika između prihoda i rashoda.

Zanatlije / obrtnici su obveznici poreza na dohodak, no ukoliko to žele mogu postati i obveznici poreza na dobit. Ukoliko zanatlije/obrtnici imaju godišnja primanja veća od 50 000 KM zakon određuje da moraju preći u sistem PDV-a. Dok je u sistemu poreza na dohodak, zanatlija / obrtnik ima mogućnost paušalnog plaćanja poreza, dok je kod D.O.O. to nemoguće.



Vođenje poslovnih knjiga

Privredna društva (D.O.O.) obavezna su voditi knjige po principu dvojnog knjigovodstva, a to uključuje vođenje slijedećih knjiga: Dnevnika, Glavne knjige i Pomoćne knjige (analitičke evidencije). Za razliku od njih, zanati/obrti mogu voditi svoje knjige po načelu jednostavnog

knjigovodstva, koje je mnogo jednostavnije i omogućava zanatlijama da samostalno vode knjige te zanačajno pojednostavljuje postupak poslovanja.

Jednostavno knjigovodstvo podrazumijeva vođenje Knjige primitaka i izdataka, Evidencije o potraživanjima i obavezama (knjiga izdanih i primljenih računa) i Popisa dugotrajne imovine.

Pri tom se knjiženje poslovnih događaja u D.O.O. vrši prema načelu fakture (računa) – dakle kada je račun izdan, a u zanatstvu prema načelu blagajne – kada je računa naplaćen. To donosi posebnu pogodnost zanatlijama, jer se u njihova primanja računaju samo stvarno naplaćeni računi. Isto tako, tu je i nedostatak D.O.O. što PDV moraju uplatiti pri izdavanju računa, iako im račun nije uplaćen u roku.

Plata osnivača (vlasnika)

Kod D.O.O., kao i svih ostalih privrednih društava, cijela bruto plata osnivača tj. vlasnika priznaje se kao trošak. No, kod zanatstva / obrta samo doprinosi za penzijsko i zdravstveno osiguranje se priznaju kao troškovi.

Osnovna razlika između obrta i D.O.O date su u narednoj tabeli.

Tržište čini niz sporazuma o razmjeni dobara i usluga između kupaca i prodavaca.



Tabela C-I. Osnovne razlije obrta i privrednih društava

Izvor podataka: Ministarstvo obrta, razvoja i preduzetništva Vlade FBIH

Postupak i troškovi registracije društva

Uz prijavu za upis u sudski registar osnivanja društva s ograničenom odgovornošću (D.O.O) potrebno je priložiti:

- ličnu kartu, pasoš ili izvadak iz odgovarajućeg registra kojim se utvrđuje identitet osnivača;

- akt o osnivanju - potvrdu banke o izvršenoj uplati kapitala u

novcu, odnosno dokaz o novčanoj vrijednosti stvari i prava unijetih u društvo;

- odluku o imenovanju osobe ovlaštene za zastupanje, ukoliko nije imenovano aktom o osnivanju;

- ovjeren potpis osobe ovlaštene za zastupanje;

Samostalni preduzetnik je poslovna organizacija čiji je vlasnik samo jedno lice.



- uz prijavu za upis u registar osnivanja jednog člana d.o.o., potrebno je priložiti dokaz o sredstvima osiguranja za neuplaćeni iznos novčanog dijela osnivačkog uloga, odnosno za vrijednost neunijetog nenovčanog udjela.

Osnivački akt (tj. akt o osnivanju - u slučaju jednog osnivača D.O.O. obavezno sadrži:

- ime i prezime i adresu prebivališta ili firmu i sjedište osnivača;

- firmu (puni i ako postoji skraćeni naziv), sjedište i djelatnost društva;

- iznos osnovnog kapitala društva, iznos uloga u novcu, opis i vrijednosti uloga u stvarima i pravima, broj i visina udjela članova;

- prava i obaveze članova društva; - postupak u slučaju kada neko od osnivača ne

uplati svoj ulog do ugovorenog roka ili ne ispuni drugu obavezu;

- način izmirenja troškova osnivanja društva; - imenovanje lica ovlaštenih za vođenje

poslovanja i zastupanje društva i prijavu za upis osnivanja društva u registar društava;

- posljedice neuspjelog osnivanja; - posebnu odredbu ako se društvo osniva na

određeno vrijeme.

Postupci nakon registracije društva

Mjerodavni registarski sud, po donošenju rješenja o registraciji osnivanja, odnosno statusne promjene poslovnog subjekta dostavit će odgovarajuće odluke / rješenja:

- poreskom organu mjerodavnom prema sjedištu subjekta upisa - Upravi za indirektno oporezivanje;

- opštini i kantonu mjerodavnom prema sjedištu subjekta upisa;

- statističkom uredu i privrednoj komori;

- zavodu za penzijsko i invalidsko osiguranje prema sjedištu subjekta upisa radi registracije;

- carinskom tijelu mjerodavnom prema sjedištu subjekta upisa, ukoliko je subjekt upisa registrovan za spoljnotrgovinsko poslovanje i

Partnerstvo je poslovna organizacija sa dva ili više vlasnika koji dijele profit i jednako su odgovorni za bilo kakve gubitke.



- mjerodavnim regulatornim tijelima, saglasno posebnim propisima koji utvrđuju uslove i izdaju dozvole, odnosno odobrenja za obavljanje pojedinih djelatnosti; ako je subjekt upisa registrovan za takvu djelatnost (npr. za otvaranje radio ili TV stanice potrebna je odluka Regulatorne agencije za komunikacije i sl.).

Prije početka obavljanja djelatnosti potrebno je obezbijediti odluku nadležne opštinske službe za privredu kojom se utvrđuje da forma udovoljava svim uslovima propisanim za obavljanje te djelatnosti. Obavljanje djelatnosti može se započeti nakon što se ista odluka podnese nadležnom registracionom sudu, i datum izdavanja prve fakture uzima se kao datum početka poslovanja. Takođe je neophodno otvoriti žiro-račun firme u bilo kojoj banci uz predočenje dozvole za rad, statističkog broja i lične karte, kao i izraditi pečat firme kod ovlaštenih pečatoresaca uz predočenje kopije rješenja o registraciji subjekta.

Prestanak rada društva

Društvo prestaje sa radom gubitkom svojstva pravnog lica, odnosno danom upisa prestanka u registru društava, nakon čega se provodi likvidacija. Društvo prestaje u slučaju:

- isteka perioda za koje je osnovano; - spajanja, pripajanja i podjele; - okončanjem stečajnog postupka ili

odbijanjem zahtjeva za otvaranje - stečajnog postupka uslijed nedostatka

imovine; - prestankom na osnovu odluke

suda (u slučajevima kada duže od dvije godine društvo ne ostvaruje prihode ili odobrenja za obavljanje djelatnosti odnosno kada više ne postoje zakonom utvrđeni uslovi za daljnje postojanje društva u obliku u kojem je upisano u registar društava);

- odlukom skupštine društva.

Kompanija je organizacija kojoj je zakonski omgućeno da proizvodi i prodaje.



3. OSNIVANJE POSLOVNIH SUBJEKATA SA UČEŠĆEM STRANOG KAPITALA

Postupak osnivanja i registrovanja poslovnih subjekata sa učešćem stranog kapitala je definisan:

� Zakonom o politici direktnih stranih

ulaganja

� Zakonom o stranim ulaganjima

“Direktno strano ulaganje “ ili “Strano ulaganje” u smislu ovih Zakona znači sticanje, stvaranje ili proširenje bilo kog poslovnog poduhvata, ili bilo koje aktivnosti koja, sama ili sa drugom, istovremeno ili jedna za drugom, ima za ishod omogućavanje jednom ili više stranih ulagača sticanje ili povećanje kontrole nad nekom kompanijom koja pod svojom kontrolom obavlja industrijske, poljoprivredne, komercijalne i finansijske poslove i poslove vezane za nekretnine, usluge ili druge aktivnosti, ili da omogući proš

irenje preduzeća koje je već pod kontrolom stranog ulagača.

Takve investicije mogu obuhvatiti bilo koji objekat stvarnih i prava intelektualne svojine uključujući ali ne i neophodno ograničeno na: slobodno konvertibilnu valutu ili na lokalnu valutu, pozajmice, avanse, vrijednosne papire, licence, zakupe i prava zasnovana na ugovoru, uključujući koncesije, postrojenja, opremu, rezervne dijelove, sirovine, prava industrijske ili intelektualne svojine ili bilo koje finansijske pogodnosti date od strane fizičkog ili pravnog lica pod stranom kontrolom, izuzev situacije između matičnih kompanija i njihovih filijala ako to ne rezultira povećanjem strane kontrole nad domaćim preduzećima; i “Strana kontrola” znači svako učešće od preko 10% kapitala i, odnosno ili glasačkih prava čiji su direktni nosioci strani ulagači ili neko domaće pravno lice pod takvom kontrolom:

� Strani ulagači imaju jednaka vlasnička prava na nepokretnostima kao domaća

pravna ili fizička lica.

Akcionari neke kompanije imaju ograničenu odgovornost. Najviše što oni mogu da izgube je novac koji ulože u kupovine akcija. Akcionari su vlasnici kompanija ali kompanijama upravlja upravni odbor.



� Pravna lica u vlasništvu stranog ulagača imaju ista prava, obaveze i odgovornosti

kao pravna lica koja su u potpunom vlasništvu domaćih pravnih ili fizičkih lica.

� Strani ulagač može osnovati privredno društvo u FBiH pod istim uslovima koji

važe za domaće ulagače u skladu sa

Zakonom o privrednim društvima FBiH

ukoliko ovim zakonom nije drugačije

određeno.

� Oblici stranih ulaganja u skladu sa

Zakonom o stranim ulaganjima su:

� osnivanje pravnog lica u potpunom

vlasništvu stranog ulagača,

� osnivanje pravnog lica u zajedničkom

vlasništvu domaćeg i stranog ulagača,

� ulaganje u postojeće pravno lice,

� posebni oblici ulaganja.

Registracija stranog ulaganja u sektore koji ne podliježu restrikcijama

� Odobrenje stranog ulaganja važi bez vremenskog ograničenja.

� Nadležni organ BiH (tj. Ministarstvo spoljne trgovine i ekonomskih poslova BiH)

u roku od 10 radnih dana od

dana podnošenja zahtjeva za

registraciju stranog ulaganja je

dužan da donese rješenje da je

njihovo ulaganje registrovano.

� Ulaganje se smatra stranim

ulaganjem danom izdavanja

potvrde (rješenja) o upisu u

registre organa nadležnih za

strana ulaganja.

� Strano ulaganje ne podliježe

registraciji kada ne rezultira stranom kontrolom većom od 10%.

Fizički kapital obuhvata mašine, opremu i objekte koji se koriste u proizvodnji.



Registracija stranog ulaganja u sektore koji podliježu restrikcijama u FBiH

Strana ulaganja u sektorima koji podliježu restrikciji odobravaju:

� Ministarstvo odbrane BiH,

odnosno Federalno ministarstvo

obrazovanja i nauke, kao i

Federalno ministarstvo kulture i

sporta, svako u okviru svoje

nadležnosti (u daljem tekstu: nadležno ministarstvo).

� Za ulaganja u sektore koji podliježu restrikciji, strani ulagači su dužni nadležnom

ministarstvu podnijeti zahtjev za odobrenje ulaganja.

� Nadležno ministarstvo je dužno u roku od 30 dana od dana prijema zahtjeva

donijeti odgovarajuće rješenje. Akcionari neke

kompanije imaju ograničenu odgovornost.

Najviše što oni mogu da izgube je novac koji

ulože u kupovine akcija. Akcionari su vlasnici

kompanija ali kompanijama upravlja upravni

odbor.

� U slučaju ne donošenja rješenja u

navedenom roku strano ulaganje se smatra

odobrenim, ukoliko nadležno ministarstvo nije

podnosioca zahtjeva u pismenoj formi obavijestilo

da donošenje rješenja odgađa preko roka od 30

dana.

� Ako postoje razlozi za odgodu donošenja rješenja o

stranom ulaganju, nadležno ministarstvo će o tome

obavijestiti podnosioca zahtjeva u roku od 30 dana

od dana prijema zahtjeva. Konačno rješenje o

stranom ulaganju bit će doneseno u roku od 90

dana od dana prijema zahtjeva.

� U slučaju nedonošenja rješenja u roku od 90 dana strano ulaganje se smatra

odobrenim.

Amortizacija predstavlja opadanje vrijednosti kapitalnog dobra u određenom periodu.



Postupak registracije

Uz zahtjev za registraciju stranog ulaganja, odnosno zahtjevu za registraciju Odluke o osnivanju privrednog društva, u skladu sa Zakonom o politici direktnih stranih ulaganja u BiH, Ministarstvu spoljne trgovine i ekonomskih odnosa Bosne i Hercegovine neophodno je priložiti i:

� Odluku o osnivanju društva sa

ograničenom odgovornošću,

� Ispravu o upisu stranog lica tj. Osnivača u nadležnom sudskom registru,

� Kopiju lične karte direktora,

� Punomoć i

� Dokaz o uplati administrativne takse.

Nakon dobivanja rješenja o registraciji odluke o osnivanju privrednog društva od strane Ministarstva spoljne trgovine i ekonomskih odnosa BiH, neophodno je izvršiti upis poslovnog subjekta u sudski registar, gdje se uz prijavu za upis prilažu sljedeće isprave i dokazi:

� Izvod iz sudskog registra osnivača,

� Odluka o osnivanju društva,

� Riješenje Ministarstva spoljne

trgovine i ekonomskih odnosa Bosne i

Hercegovine,

� Uvjerenje da direktor nije prekršajno kažnjavan, niti da ima neizmirenih novčanih

kazni u prekšajnom postupku,

� Izjava direktora o prihvatanju dužnosti,

� Deponovani potpisi (obrazac 3 i 5),

� Izjava osnivača,

� Ovjerena kopija lične karte direktora,

� Dokaz o uplati osnovnog kapitala,

� Oglas 2x.



U nastavku teksta daje se kratki prikaz informacionog sistema za registraciju poslovnih subjekata (BRIS) kojim je značajno unapređen sistem registracije. U osnovi sistem omogućuje:

� Registracija pojedinačnog poslovnog

subjekta treba biti završena najkasnije u

roku od pet radnih dana od dana

prijema uredno popunjene prijave,

� Poreski identifikacijski broj pribavlja se

u toku sudske registracije, službenim

putem od strane suda, i nezavisan je od

same poreske registracije,

� Rješenje o registraciji valjano je, prepoznatljivo i jednoobrazno na cijeloj teritoriji

BiH,

� Postupak registracije može započeti pred bilo kojim sudom nadležnim za poslove

registracije poslovnih subjekata, nezavisno o sjedištu poslovnog subjekta,

� Javni podaci o registrovanim poslovnim subjektima dostupni su u elektronskoj

formi relevantnim institucijama i zainteresovanim licima,

� Novi sistem registracije omogućava

pojednostavljen pristup svih zainteresovanih

lica javnim podacima o registrovanim

poslovnim subjektima u BiH.

Prednosti koje ovaj sistem registracije donosi poslovnim subjektima:

� Prijava i uputstvo za registraciju dostupni su u

prostorijama suda, kao i u elektronskoj formi na internet stranici www.bizreg.ba,

� Korekcije prijave moguće su u rukopisu, bez potrebe za posebnom formom,

� Nakon pripreme isprava potrebnih za registraciju, prijava za registraciju može se

predati bilo kojem sudu nadležnom za poslove registracije,

� Prijava za registraciju poslovnog subjekta se, potom, proslijeđuje nadležnoj

poreskoj upravi, koja dodjeljuje poreski identifi kacijski broj,

� Registrovani poslovni subjekt može odmah nakon registracije, zahvaljujući

pribavljenom poreskom broju, otvoriti stalni bankovni račun i raspolagati

sredstvima na istom,

Zalihe obuhvataju dobra koja kompanija čuva za buduću proizvodnju ili prodaju.



� Podaci o poslovnim subjektima, registrovanim na teritoriji BiH, dostupni su na

internet starnici www.bizreg.ba.

Prva faza realizacije BRIS projekta obuhvatala je informaciono povezivanje 16 opštinskih sudova sa privrednim odjeljenjima (registarski sudovi) na prostoru BiH, dok je druga faza predviđala potpuno informaciono uvezivanje svih subjekata uključenih u poslove registracije poslovnih subjekata.



4. OSNIVANJE ZANATSKIH (OBRTNIČKIH) RADNJI Postupak registracije obrta jednostavniji je, kraće traje i obavlja ga osnivač sam. Zanatom (obrtom) se smatra i obavljanje domaće radinosti, odnosno djelatnost izrade i dorade predmeta kod kojih preovlađuje ručni rad i usluge u domaćinstvu. Uslov stručnosti ispunjavaju i sva lica sa više ili visoke spreme u istoj struci prema ranijim nomenklaturama.

Većina budućih preduzetnika suočava se sa pitanjem treba li odabrati zanatstvo/obrt ili preduzeće (pravno lice)? Odgovor je stvar izbora i lične odluke na osnovu potreba i mogućnosti. Prije konačne odluke potrebno je razmotriti sve pozitivne i negativne strane i jedno drugog.

Zakon kaže da je “zanatstvo/obrt samostalno i trajno obavljanje dopuštenih i registrovanih privrednih i drugih djelatnosti u osnovnom i dopunskom zanimanju sa svrhom postizanja dobiti koja se ostvaruje proizvodnjom, prometom ili pružanjem usluga na tržištu”.

Neto vrijednost kompanije je razlika između aktive (imovine) koju posjeduje i pasive (obaveza) koju duguje.

Prihod podrazumijeva ono što kompanija zaradi na osnovu prodaje. Troškovi podrazumijevaju sve izdatke u proizvodnji i prodaji. Profit je razlika između prihoda i troškova.



Prednosti obrta

Prednost zanatstva/obrta (privredne, intelektualne, stručne i sl. aktivnosti) u odnosu na pravna lica je u manjim troškovima i jednostavnijem postupku regstracije. Za registraciju obrta treba izdvojiti manje novca (zavisno o visini propisanih opštinskih taksi) i pritom se troškovi ne povećavaju s brojem djelatnosti koje se u obrtu registruju. To je daleko manji iznos od troškova otvaranja pravnog lica. U uređenje radionice, poslovnog prostora ili nabavku mašina i druge opreme potrebno je u oba slučaja uložiti ista sredstva. Postupak registracije zanatstva/obrta traje oko 15 dana i budući preduzetnik može ga jednostavno obaviti sam, dok registracija pravnog lica

traje nešto duže i obavezno uključuje usluge advokata ili notara.

Značajna prednost zanata/obrta svakako su i manje složene poslovne knjige, koje se vode po načelu jednostavnog knjigovodstva, što znači da ih veliki broj preduzetnika može voditi samostalno, a ako koriste usluge knjigovođe, te su usluge jeftinije od vođenja knjiga pravnih lica.

Vrlo važna prednost odnosi se i na način plaćanja poreza, a posebno poreza na dodatnu vrijednost (PDV-a). Naime najveći broj obrtnika plaća porez na dohodak, pri čemu se oporezuju samo oni primici koji su stvarno naplaćeni od kupaca, a jednako se tako u izdatke priznaju samo oni iznosi koji su plaćeni dobavljačima. Isto pravilo vrijedi i kod PDV-a, tj. obrtnici su dužni obračunati

i uplatiti samo porez na dodanu vrjednost po naplaćenim računima, za razliku od pravnih lica koja PDV obračunavaju i plaćaju na sve izdane račune za obavljenje usluge ili isporučene proizvode. U uslovima dugih rokova odgode plaćanja ovo se pokazuje kao velika prednost.

Uslovi za otvaranje obrta

Uslovi za otvaranje obrta dijele se u dvije grupe: opšte i posebne.

Opšti uslovi koje treba ispuniti fizičko lice su:

Tehnika je određeni način kombinovanja inputa (ulaza npr. određene sirovine) da bi se proizveo output (izlaz npr. proizvod). Tehnologija je lista svih poznatih tehnika. Tehnički progres je iznalaženje novih tehnika koje omogućuju da se dati autput proizvede uz manje inputa nego ranije.



� da je državljanin Bosne i Hercegovine,

� da je poslovno sposobno,

� da udovoljava opštim i posebnim zdravstvenim uslovima, ako je to propisano

posebnim zakonom,

� da mu pravosnažnom sudskom presudom, rješenjem o prekršaju ili upravnim

aktom nije izrečena zaštitna mjera zabrane obavljanja obrta dok ta mjera traje,

� da nema neizmirenih obaveza

prema javnim prihodima.

Posebni uslovi su:

� propisani nivo stručnosti (stručna

osposobljenost ili položen majstorski ispit)

ako se radi o obavljanju takvih obrta,

� saglasnost o obavljanju posebnog

obrta u slučaju obavljanja posebnih obrta

koju izdaje nadležno federalno ministarstvo ili

drugo državno tijelo (npr. za obavljanje poslova

miniranja ili cestovnog prevoza putnika ili

stvari).

Fizičko lice može obavljati obrt kao dopunsko zanimanje ako ispunjava nabrojane uslove i ako ima već zasnovan radni odnos po bilo kom osnovu. U tom slučaju vodi obrt putem poslovođe koji mora zadovoljavati sve uslove propisane Zakonom o obrtu.

Obrt se može obavljati i kao sezonski obrt i to najduže šest mjeseci unutar jedne kalendarske godine a u to vrijeme obrtnik uspostavlja svojstvo osiguranika. Sezonsko obavljanje obrta upisuje se u Obrtni registar.

Obrtom se smatra i obavljanje domaće radinosti, odnosno djelatnost izrade i dorade predmeta kod kojih preovlađuje ručni rad i usluge u domaćinstvu. Ovakav obrt obavlja se samostalno ili uz pomoć članova zajedničkog domaćinstva. Članovi zajedničkog

Dugi rok je period koji je dovoljno dug da kompanija sve svoj inpute prilagodi promjeni uslova. U kratkom roku, kompanija može da izvrši samo djelimična prilagođavanja svojih inputa promjeni uslova.



domaćinstva (bračni drug, djeca, roditelji, usvojenici i usvojitelji, pastorčad) mogu u obavljanju obrta pomagati obrtniku.

Dvoje ili više fizičkih lica mogu zajednički obavljati obrt ako ispunjavaju opšte uslove iz Zakona o obrtu, i da najmanje jedno lice ispunjava i posebne

uslove.

Međusobni odnosi i odgovornosti tih lica uređuju se pisanim ugovorom kojim se uređuju obavezni odnosi u ortakluku. Zajedničko obavljanje obrta prestaje kada se broj osnivača svede na jednog i u tom slučaju može se izvršiti preregistracija u samostalno obavljanje obrta.

Penzioneri mogu obavljati obrt, ali im se u slučaju istovremenog vođenja

obrta, penzija stavlja u stanje mirovanja.

Strani državljanin može obavljati obrt pod uslovom da ima radnu dozvolu, da ispunjava opše i posebne uslove i uz primjenu načela uzajamnosti.

Uz uslove iz Zakona o obrtu, prilikom otvaranja obrta treba obratiti pažnju i na posebne zakonske propise (kao npr. Zakon o prevozu u cestovnom prometu, Zakon o komunalnim djelatnostima itd.) koji određuju posebne uslove za obavljanje pojedinih djelatnosti.

Prostor i oprema za obavljanje obrta moraju zadovoljavati propise o tehničkoj opremljenosti, zaštiti na radu, zaštiti i unapređenju čovjekove okoline, zaštiti od buke, zdravstvenim i sanitarnim uslovima, te drugim propisima koji se odnose na obavljanje

-određene privredne djelatnosti.

Najmanja visina radnih i pomoćnih prostora je 2,40 m.

Najmanja visina pomoćnih prostora, manjih od 10 m2 je 2,10 m.

Najmanja širina površine za kretanje između opreme ne smije biti manja od 0,70 m.

U radnom prostoru mora biti na svakog zaposlenog, odnosno na svako radno mjesto, napravljeno najmanje 3 m2

slobodne podrumske površine sa najmanje 10 m3 zapremine. Poslovni prostor koji je izgrađen na dva ili više spratova mora imati izgrađeno stubište širine 1,00 m ili šire.

Globalizacija je sve veća integracija nacionalnih tržišta koja su ranije bila daleko više međusobno segmentirana.



Poslovni prostor mora imati prostore za ličnu higijenu zaposlenih, koji su obuhvaćeni najmanje sa jedne strane predprostorom, u kojem je postavljen umivonik sa tekućom toplom i hladnom vodom. Ove odredbe ne odnose se na već izgrađene poslovne prostore u kojima se obavlja obrtnička djelatnost, sa odobrenjem nadležnog opštinskog organa, kao ni na postojeće poslovne prostore koji se nalaze u zonama gdje je zabranjena gradnja ili koji se nalaze u objektima proglašenim kulturno – istorijskim spomenicima.

Uslov stručnosti ispunjavaju i sva lica sa više ili visoke stručne spreme u istoj struci. Lice koje ne ispunjava poseban uslov stručnosti, također može obavljati vezani obrt, uz uslov da zaposli radnika koji ima propisani nivo stručnosti.

Opštinski organ nadležan za oblast obrtništva na teritoriji na kojem će biti sjedište obrta izdaje rješenje kojim se odobrava obavljanje obrtničke djelatnosti, odnosno rješenje kojim se zahtjev odbija u roku od 15 dana. Ako u tom roku nadležni organ ne donese rješenje kojim se odobrava obavljanje obrtničke djelatnosti, odnosno rješenje kojim se zahtjev odbija, obrtnik može, ako smatra da ispunjava uslove propisane zakonom, započeti sa obavljanjem obrta o čemu je

dužan prethodno pisanim putem izvjestiti nadležni organ.

Nadležni organ dužan je donijeti rješenje u roku od 30 dana od dana primljene obavijesti.

Ako u ovakvom slučaju nadležni organ utvrdi da nisu ispunjeni uslovi propisani zakonom, a obrtnik je započeo sa radom, smatrat će se da se obrt obavlja protivno Zakonu o obrtu.

Postupak i troškovi otvaranja obrta

Postupak otvaranja obrta pokreće se pisanim zahtjevom u opštinskom organu nadležnom za oblast obrtništva, na čijem će području biti sjedište obrta. Svi potrebni obrasci za registraciju obrta dostupni su u opštinskom organu i besplatni su.

Federalno ministarstvo razvoja, preduzetništva i obrta pokrenulo je vođenje Obrtnog registra putem računara, čime se ubrzava i olakšava registracija obrta.

Fiksni faktor proizvodnje podrazumijeva input koji ne može da se mijenja. Varijabilni faktor može da se mijenja, čak i u kratkom roku.



Također, tu je i internetski servis e-obrt. Ova usluga omogućava da se elektronskim putem popune sve stavke potrebne za pokretanje postupka osnivanja obrta.

Sjedište obrta je mjesto (adresa) u kojem se nalazi radionica ili poslovni prostor. Ako za obavljanje obrta nije potreban prostor jer se djelatnost obavlja na terenu (npr. kod građevinskih ili prevozničkih djelatnosti, turističkih vodiča i sl.), tada je sjedište obrta adresa na kojoj obrtnik ima prebivalište, a to je

najčešće adresa

stanovanja.

Ako se obrt obavlja u više radionica ili poslovnih prostora, sjedište je u jednome od mjesta koje obrtnik odredi, a ostali se registruju kao izdvojeni prostori (obrazac RL-2). U slučaju

preseljenja, sjedište obrta se može promijeniti prijavom promjene u opšinskom organu nadležnom za oblast obrtništva.

Zahtjevu za izdavanje obrtnice potrebno je priložiti:

� ovjerenu fotokopiju CIPS lične

karte,

� popunjene obrasce RL-1 i RL-3,

� ljekarsko uvjerenje kojim se

dokazuje posebna zdravstvena

sposobnost, ako je propisana za

djelatnost koja se registrira,

� dokaz o ispunjavanju uslova stručnosti (svjedočanstvo o završnom ispitu,

majstorska diploma, uvjerenje o stručnoj osposobljenosti ili izjava o zapošljavanju

stručnog poslovođe),

� dokaz o pravu korištenja poslovnog prostora, ako je potreban za obavljanje

djelatnosti koja se registruje ( ZK izvod o vlasništvu ili ugovor o zakupu),

� potvrdu da odlukom organa starateljstva nije stavljen pod starateljstvo,

� potvrdu da mu pravomoćnom sudskom presudom, rješenjem o prekršaju ili

upravnim aktom nije izrečena zaštitna mjera zabrane obavljanja obrta dok ta

mjera traje,

Multinacionalne kompanije su one koje istovremeno posluju u mnogim zemljama.



� potvrdu od nadležne poreske uprave da nema neizmirenih obaveza prema

javnim prihodima,

� saglasnost o obavljanju posebnog obrta u slučaju obavljanja posebnog obrta i

� dokaze o uplati cijene obrtnice i upravnih taksi.

U obrazac RL-1 upisuju se podaci o firmi obrta i vlasniku obrta. Firma je ime pod kojim obrt posluje i mora sadržavati naziv obrta, oznaku obrta, ime i prezime obrtnika i sjedište (npr. Staklorezačka radnja Biser, vl. Ime Prezime, Mostar, XXXV. ulica 12), a može sadržavati i posebne oznake (npr. neki znak ili logo). Firma se mora istaknuti

u obliku ploče ili natpisa na ulazu u sjedište obrta i izdvojene prostore.

Obrazac RL-3 sadrži podatke o djelatnostima obrta po šiframa djelatnosti iz Standardne klasifikacije djelatnosti uz njihove nazive. Ukoliko predviđeni naziv ne odgovara sasvim željama obrtnika, moguće ga je proširiti prema potrebi kako bi tačno definisao čime se taj obrt bavi. Obrazac ima rubrike za upis tri djelatnosti, ali broj djelatnosti za koje se obrt može registrovati nije

ograničen, pa se u slučaju registrovanja više djelatnosti koriste dodatni RL-3 obrasci.

Cijena obrtnice zavisi od visine propisanih opštinskih taksi.

Šta nakon registracije?

Kod upisa u Obrtni registar obrtnik može odlučiti da odmah započne s obavljanjem djelatnosti ili može odrediti neki datum unutar godinu dana od registracije za početak obavljanja djelatnosti, a čak i ne mora unaprijed odrediti taj datum, nego ga može naknadno prijaviti. Važno je samo da prijavi datum početka djelatnosti unutar godine dana od registracije, jer se u protivnom obrt briše iz registra i cijeli postupak ponavlja.

Opštinski organ nadležan za oblast obrtništva dužan je sva rješenja u vezi s obavljanjem obrta dostaviti obrtniku, organu nadležnom za poreze, nadležnim inspekcijama, obrtničkoj komori kantona, nadležnom fondu zdravstvenog i penzijskog osiguranja i Federalnom zavodu za statistiku, ali dobro je i da obrtnik sam s kopijom rješenja o otvaranju obrta i radnom knjižicom posjeti ispostave dva fonda kako bi regulirao svoj penzijski staž i pravo na zdravstvenu zaštitu.



Također, obrtnik ima obvezu u roku od osam dana od početka obavljanja djelatnosti prijaviti se u registar poreskih obveznika pri ispostavi Porezne uprave, prema svom prebivalištu ili uobičajenom boravištu. Ukoliko ocijeni da će u prvoj godini poslovanja ostvariti ukupne primitke u iznosu većem od 50.000 KM, trebao bi podnijeti i prijavu u registar obaveznika PDV-a.

Osim ovih administrativnih obaveza, da bi se stvarno počelo poslovati treba:

� otvoriti žiro račun i

� napraviti pečat.

Pečat služi za ovjeravanje računa i drugih dokumenta koji nastaju u poslovanju obrta.

Može se napraviti kod pečatoresca, kome je potrebno donijeti kopiju rješenja o registraciji obrta. Žiroračun se otvara u bilo kojoj poslovnoj banci koju obrtnik sam odabere i za to je potrebno u banku donijeti rješenje o registraciji obrta. Prije početka obavljanja obrta obrtnik je dužan pribaviti Rješenje o minimalnim tehničkim uslovima za poslovni prostor.

Takmičarsko tržište je ono koje ima slobodan ulaz i izlaz.



D. PORODIČNI BIZNIS



Jedna od najstarijih formi razvoja preduzetništva i započinjanja biznisa je porodični biznis. Neki od najvećih poslovnih sistema današnjice koji ne poznaju granice nastali su upravo iz malih formi porodičnog biznisa. Ko su najčešći osobe koje započinju porodične biznise: � Očevi i djeca; � Majke i djeca; � Roditelji i djeca; � Braća i djeca; � Očevi, djeca, nevjeste i zetovi; � Majke djeca, nevjeste i zetovi; roditelji

(supružnici), djeca, nevjeste i zetovi; � Braća, sestre i njihovi supružnici � Roditelji, djeca, nevjeste, zetovi i unučad.

Razlozi / načini za pokretanje porodičnog biznisa Mnoštvo je pojedinačnih ili skupnih primjera pokretanja porodičnog biznisa koje i sami poznajete tako da razlozi i načini pokretanja porodičnog biznisa sigurno ovim najbrajanjem nisu isrcpljeni. Kada započeti porodični biznis:

� Kada porodica ili pojedinačni njeni članovi prepoznaju stvarnu opravdanost i

demokratski se dogovore o pokretanju biznisa (npr. dvoje malih vlasnika restorana koji udruženi grade hotel i sl.);

� Kada jedan ili više članova porodice steknu znanja koja omogućuju otvaranje biznisa (npr. sin po završetku poljoprivrednog fakulteta želi da sa ocem nastavi djelatnost ali sada na novoj osnovi veće finalizacije);

� Kada jedan ili više članova porodice ostanu bez stalnog izvora prihoda (npr. pojedinac zna vrlo dobro stolarske proizvode i sa kćerkom koja je završila ekonomiju osniva obrt za izradu i montažu kuhinja po mjeri);

� Kada jedan ili više članova porodice osmisle originalnu preduzetničku ideju (npr. neko od članova porodice ima originalnu ideju za reciklažu i ponovno korištenje otapadnih materijala ali samo u saradnji sa porodicom ima finansijske i druge resurse da pokrene biznis);

� Kada jedan ili više članova naslijede: zemljište, nekretninu, poslovni prostor ili uhodani posao (npr. da li dopustiti da veliko naslijeđeno zemljište propada umjesto što će se na njemu razviti poljoprivredno ili stočarsko gazdinstvo);

� Kada u porodicu ženidbom ili udajom dođu nevjeste ili zetovi iz preduzetničkih porodica (poznati primjeri uvezivanja i širenja dva ili više biznisa);

Nenamjerna ulazna prepreka je ona koju postojeće kompanije nisu namjerno izazvale.



� Kada jedan ili više članova porodice naslijede veću svotu novca (ovaj novac je samo polazna osnova da se on na najpametniji način uloži u neki novi biznis).

� Kada pojedinac ili grupa porodično povezanih ljudi nisu statusno ili finansijski zadovoljni radom u postojećim kompanijama (danas česta pojava jer zašto ako imate znanje, ideje, finansijsku stabilnost i dovoljno hrabrosti ne započeti vlastiti biznis – naročito često u IT sektoru).

� Kada neki član porodice ima zanimljiv posao koji više doživljava kao “hobi” (npr.servisiranje skija) ne želeći da to postane ozbiljan porodični biznis i dr.

Porodični biznis nastaje razvojem tržišne ekonomije, gdje ljudi počinju shvatati da vlastitu egzistenciju ne mogu trajno osigurati vezivanjem svog radnog angažmana za državne institucije ili neke druge kompanije. U tom pogledu počinju pokretati biznis koji se vremenom prenosi na ostale članove porodice. Na taj način se formira biznis kojim će se baviti generacije. Uostalom, ne treba ići previše daleko da bi se potvrde gornjih navoda našle i u našem okruženju koje ne baštini previše dugu tradiciju većeg porodičnog biznisa. Dovoljno je pogledati način nastanka najvećeg broja firmi u Poslovnoj zoni PC 96 Vitez, ili regionima Tešnja ili pak Gračanice. O tradiciji porodičnih biznisa koji danas čine globalne korporacije (Dr Oetker, Droeger, Blohm, Benetton, i dr.) sigurno ćete čitati u nekim drugim širim publikacijama. Pravni oblici porodičnog biznisa koji danas najčešće egzistiraju kod nas su: � • Porodični biznis kao privredno društvo; � • Porodični biznis u obliku obrta (Slobodni obrti; Vezani obrti; Povlašćeni obrti) � • Preduzetnički biznis kao poljoprivredno domaćinstvo; � • Preduzetničko preduzetništvo u ugostiteljstvu i turizmu Porodični biznis ima svoje i dobre i loše strane. Stoga ga ne treba idealizovati i njemu treba pristupiti kao i svakom drugom razvoju biznisa. Treba nastojati da se što više stvari iz oblasti poslovanja stavi u pisanu formu (ugovor, izjava, pisani koncept, projekti sl.) jer su česte situacije da se i vrlo harmonične porodice zbog biznisa raspadaju. Za stvari koje članovi porodice ili ne znaju ili ne žele da rade treba uzimati provjerene stručne ljude izvan porodičnog miljea i sa njima graditi pored

Strateško sprečavanje ulaska jeste ponašanje postojećih kompanija na način koji smanjuje vjerovatnoću ulaska drugih kompanija.



poslovnih i prijateljske veze jer moraju osjećati da porodični biznis nije problem za iskazivanje njihove stručnosti i lojalnosti kompaniji. „U SAD 150 najvećih porodičnih preduzeća (u prve tri su Wall-Mart, Ford Motor Co., Cargill, Inc.) zapošljava više od 5.810.000 ljudi. Dobra trećina njih se visoko kotira na berzi. U Evropi se kao porodična preduzeća ubrajaju brojne kompanije sa poznatim imenima kao što su Porsche, Henkel, Benetton, BMW, Mercedez – Benz,… Porodična preduzeća su od velike važnosti za širu privredu i konkurentnost pojedinih okruženja. Ocjenjuje se da u Evropskoj uniji postoji 17 miliona porodičnih preduzeća

koja zapošljavalju 45 miliona radnika i samim tim ostvaruju 65% čitavog bruto nacionalnog proizvoda i radnih mjesta. Interesantan je podatak da u proseku 85% svih kompanija u Evropi jeste u porodičnom vlasništvu (najviše u Italiji 99%). U SAD su brojke i procenti slični. Zbog svega novedenog, za značaj porodičnog biznisa i konkurentnost okruženja, važan je i zakonodavni sistem. U Evropskoj uniji započeti su projekti za podržavanje porodičnog preduzetništva.

Jedan takav projekat je i inicijativa „Action Plan on entrepreneurship“, kojoj je glavni cilj podrška i stimulisanje preduzetničkog okruženja, kao i inicijativa za povećanje broja uspešnih nasljedstava u porodičnim kompanijama. Suprotno definiciji uspešnog preduzeća - postizanje materijalne dobiti za vlasnike - uspjeh u porodičnom preduzeću zavisi od uspješnosti u dvije kategorije: ostvarivanje dodate vrijednosti, tačnije, uspješan prenos i prenošenje kompanije na sljedeće generacije porodice. Uspjeh u porodičnom preduzeću zavisi od ostvarivanje dodate vrijednosti, tačnije, uspješnog prenosa kompanije na sljedeće generacije.

Radna snaga obuhvata sve pojedince koji rade ili traže posao.



Različitost interesa najbolje se može prikazati kroz podelu interesnih sfera koje se pojavljuju unutar porodičnih kompanija. Radi se o interesima koji proizilaze iz vlasništva preduzeća, porodice i poslovnih aktivnosti koje preduzeće obavlja. Sukob planova unutar porodice, do kojeg dolazi zbog miješanja različitih interesnih sfera, može se ilustrovati sledećim primjerom. Dva člana porodice su vlasnici preduzeća. Jedan od njih radi u preduzeću, a drugi

ne. Interesna sfera člana porodice koji je zaposlen u preduzeću fokusira se na svakodnevne poslovne prilike, poteškoće, razvoj preduzeća i slično. Drugi član porodice, koji je samo vlasnik (ili dioničar) i u kompaniji nije zaposlen, fokusiran je uglavnom na doprinose i ne obraća pažnju na dnevnu dinamiku rada preduzeća. Bez sumnje, ulogu i svrhu porodičnog preduzeća, obe osobe shvataju različito.

Tačka preloma nastaje kada se osnivač preduzeća povlači i prepušta funkcije mlađoj generaciji u trenutku profilisanja preduzeća kao porodičnog. Razvoj u porodično preduzeće zavisi od ličnih karakteristika nasljednika (potomaka), obuke nasljednika, spremnost za rad i želje potomaka za rad u preduzeću, itd. Rizici prenosa su brojni. Ne iznenađuje podatak da samo jedna trećina kompanija preživi međugeneracijski transfer na prvu generaciju nasljednika (znači drugu generaciju), kao i to da samo 10% kompanija preživi prelaz na treću generaciju. Prelaz na treću generaciju ocenjuje se kao najproblematičnija faza u „životu“ porodične firme. Suština odnosa i zakoni rada su u svakom preduzeću i porodici različiti, pa ih je potrebno svaki put ponovo definisati. Bez obzira na to, postoje tipične oblasti kojima se porodična preduzeća bave pri postavljanju strukture, koje im omogućavaju

dugorčnu uspješnost: � planiranje nasljeđivanja � postavljanje pravila prenosa vlasništva van kruga porodice � postavljanje kriterijuma/načina biranja poslovodnih osoba (menadžmenta), � postavljanje uloge članova porodice u kompaniji � politika dividende (isplate dobiti)

� prenos porodične kulture � zapošljavanje članova porodice � nagrađivanje članova porodice koji rade u kompaniji

Opšte vještine povećavaju produktivnost u mnogim poslovima, a ne samo u onom koji se trenutno obavlja.



� definisanje nivoa edukacije i iskustva koja su potrebna za rad u porodičnoj fimi � uloga osoba koje su „došle“ u porodicu � strukture odlučivanja (porodični odbor, poslovni odbor porodice) i slično. Odgovornost preduzetnika je da postavi određene strukture i načine rada, dok još ima mogućnosti i uticaj u preduzeću i porodici, koji često balansiraju suprotne snage. Jedna strana uvek teži ka dugoročnom profitu, a druga ka održavanju „dobrih“ odnosa među članovima porodice.2

Na bazi ovog kratkog elaboriranja o porodičnim preduzećima jasno je da oni pored složenosti poslovanja imaju i dodatni element složenosti, a to su porodične relacije. Stoga planiranje osnivanja, rada i razvoja ovakvih biznisa nije nikako stvar “ad hoc” postupka ili dobrih namjera, nego dobro promišljena i proračunata, te planski precizno vođena aktivnost. Jasno, da je trebaju voditi kompetentni pojedinci ili grupe, bilo das u članovi porodice ili osobe imenovane / zaposlene od njih.

2 HTTP://WWW.PROFITMAGAZIN.COM/IZDANJA/BROJ_5.25.HTML, CITIRANO: IGOR PIRC, CEO, INTERNATIONAL

FAMILY BUSINESS INSTITUTE

Ljudski kapital predstavlja nagomilanu ekspertizu koju radnik akumulira da bi unaprijedio buduću produktivnost.



E. STUDENTSKO PREDUZETNIŠTVO



Danas je ovo tema koja postaje jedna od karakteristika univerziteta u XXI vijeku. Univerziteti se trude da pokažu da pored učenja svojih studenata o preduzetništvu rade i na “promociji i legalizaciji” preduzetništva unutar univerzitetskih kampusa otvarajući poslovne inkubatore, idea-labove, biznis centre, start-up i spin-off kompanije i sl. Univerziteti su “cool” ukoliko uspiju da u praksi pokažu da rade na transformaciji od predavačkih ka preduzetničkim univerzitetima i to vrlo često potkrepljuju primjerima svojih profesora koji postaju partneri posjedinačnih studenata ili grupa studenata u otvaranju novih kompanija.

1. KAKO I GDJE UČITI PREDUZETNIŠTVO? Velika zabluda koja i danas karakteriše visokoškolski obrazovani sektor u BiH i zemljama regiona Balkana jeste vezivanje učenja preduzetništva, isključivo i jedino, za ekonomske fakultete. Niko ne spori činjenicu da je najveći broj knjiga koje u naslovu imaju pojam preduzetništvo napisan upravo na ekonomskim fakultetima. Ili da se temeljna teorijska znanja iz menadžmenta ili organizacije najviše uče na ovim fakultetima. No to svakako nije razlogom da se i ostali fakulteti “smiju odvažiti” pa svoje student učiti preduzetništvu. Zabluda, povezanosti samo sa ekonomskim fakultetima dovela je i do toga da su u jednom vremenu bile dominantne priče kako nam je proizvodnja balast i kako je industrijalizacija bila glupost “nametnuta komunističkim političkim sistemom”. Dominantna je postala priča “kako smo

mi zemlja i region” dat za

sektor turizma ili IT usluga i da svaka priča o proizvodnji (npr. ajvara, vina ili čelika) je retrogradna i karakteristika starih prevaziđenih profesora. Riječ tehnologija (znanje o određenoj struci) je postala jeres jer je to postalo nešto što je “prljavo, staro, bezidejno” dok su drugi tu istu riječ počeli

da koriste u nekim sferama gdje se ona nikada nije koristila (tehnologija režije, tehnologija medicine i sl.).

Vještine predstavljaju najvažniji uzrok razlika u nadnicama. Stvaranje ljudskog kapitala obuhvata formalno obrazovanje i obuku na poslu. Profili zarada potvrđuju da obrazovaniji i bolje obučeni radnici ostvaruju veće dohotke tokom života.



Ne želeći da se pogrešno shvati da je turizam beznačajna privredna grana (iako npr. svjetska velesila u turizmu Turska samo 10% svog GDP ostvaruje u turizmu?!) treba jasno potencirati da svako u svojoj domeni obrazovanja i studiranja treba da studente uči TEHNOLOGIJAMA i INOVATIVNOSTI koje ih vode ka preduzetništvu.

Stoga, naglasimo da se preduzetništvo treba učiti na svakom fakultetu bilo kroz jedan ili još bolje, više predmeta. Najbolje je da to svaki od profesora radi u domeni svog dijela obrazovanja (predmeta koje vodi i kurikuluma koje razvija). Naravno, to je lako reći ili propisati ali za to trebaju decenije transformacija i na tome se mora istrajno raditi. No, jasno i zauvijek treba napustiti koncept razvoja i učenja preduzetništva zašto su “odgovorni” ekonomski fakulteti. To nas neće daleko odvesti od pukog teoretisanja i sigurno nas neće izvesti iz začaranog kruga želje da, manje-više, svi svoj životni poslovni put vide u državnoj administraciji. Preduzetništvo i učenje o njemu je pravo i obaveza i

pravnih, zdravstvenih, medicinskih, tehnoloških, metalurških, umjetničkih, stomatoloških i svih drugih fakulteta. A profesori, nastavnici i učitelji trebaju da budu oni koji poznaju TEHNOLOGIJE PROCESA ili imaju referentne osnove za to. Uostalom, zar praksa ne pokazuje das u najupješniji preduzetnici ili preduzetnički biznisi advokatske kancelarije, IT firme, stomatološke ordinacije, visokosofisticirani servisi i usluge i dr.

2. TRANSFORMACIJA UNIVERZITETA OD PREDAVAČKIH KA PREDUZETNIČKIM

Predavanja i istraživanja obično čine osnovni sadržaj misije koju ima većina univerziteta u svijetu. Novi ekonomski razvoj međutim uspostavlja još jednu novu misiju kojom se univerziteti transformišu iz predavačkih u preduzetničke. Ta transformacija je nastala zbog povećanog značaja koje znanje ima u postojećem ekonomskom okruženju sa jedne strane i finansijskih potreba univerziteta, sa druge strane. Preduzetnički univerziteti imaju ključnu ulogu u regionalnom razvoju kroz osnivanje inovativnih jedinica i struktura koje su jače ili slabije pridružene tim univerzitetima. Tipična inovativna jedinica pridružena univerzitetu su tehnološki parkovi (TP), centri za inovacije, poslovni inkubatori i slične organizacione forme.

E-proizvod može da bude digitalno enkodiran, a njegova transmisija nakon toga je brza, tačna i jeftina.



Takve jedinice ne čini međutim samo njegov hardver (zemljište, zgrade i infrastruktura). Srce inovativnih jedinica čini menadžment tim koji stanarima i korisnicima usluga omogućava tehnološko istraživanje, razvoj ili transfer, profesionalno biznis planiranje, marketing i pristup izvorima kapitala. Time inovativna

jedinica može da obezbjedi usluge bilo kom tehnološki baziranom biznisu u regionu. Često, kao jezgro oko koga se razvija inovativna jedinica služi neki lokalni, istraživačko orjentisani univerzitet ili pojedini fakulteti. To je znači univerzitet/fakulteti/kampus u kome barem dio studenata čine studenti specijalističkih, poslediplomskih i doktorskih studija, čije nastavno osoblje posjeduje kvalitetne up-to-date informacije i iskustvo i koji posjeduje savremeno opremljene laboratorije.

Za ostvarivanje tranzicije univerziteta od predavačkog ka istraživačkom i preduzetničkom, univerzitet mora imati visoke razvojne kriterijume i mora postepeno povećavati sredstva koja dobija mimo budžeta. To povećanje sredstava se po pravilu ostvaruje projektima finansiranim od strane

industrije, organa vlasti, nekih razvojnih ili naučnih fondacija,

međunarodnih projekata a

posebno, uspješnim spin-out aktvnostima. Dakle, vrijeme u kojem živimo karakterišu brojne

promjene i izazovi na koje visoko obrazovanje i naučno-istraživački rad moraju odgovoriti, između kojih se izdvajaju: � Povećanje broja i raznovrsnost tehnoloških i tehničkih inovacija koje zahtijevaju

drugačija i nova zanimanja; � Demografske promjene; � Potreba za cjeloživotnim učenjem; � Ćeste promjene mjesta stanovanja u traganju za poslom i boljim životnim

uslovima; Promjene potrošačkih obrazaca; � Povećana ekološka svijest za brigu o okolini i prirodnim resursima; � Nedostatak energije; � Sve prisutnije siromaštvo, glad i dr.

Preopterećenost informacijama javlja se kada je obim raspoloživih informacija veliki, a troškovi njihove obrade visoki. Mogućnosti izdvajanja tada mogu da imaju neprocjenjivu vrijednost.



Kao posljedica društvenih promjena i brze tranzicije društva u „društvo znanja“, demografskih promjena, te izražene potrebe za stalnim osavremenjivanjem

postojećih i sticanjem novih znanja i vještina, razvijen je koncept cjeloživotnog učenja kao značajan element preduzetničkog obrazovanja. Cjeloživotno učenje podrazumijeva neprekinuto sticanje znanja tokom života pojedinca. Ostvaruje se u oblicima formalnog, neformalnog i informalnog učenja/obrazovanja.

Internacionalizacija

je jedan od načina da se odgovori na izazove globalizacije. S druge strane, sve šira informatizacija omogućava brži i lakši pristup informacijama, a time i različitim znanjima. Javni interes za obrazovanje i interes medija zahtijevaju transparentnost obrazovanja. U svijetu obrazovanja primjetan je korak ka decentralizaciji, i to ne samo prema teritorijalnoj nego još više, prema funkcionalnoj decentralizaciji i jačanju obrazovne autonomije. Polazeći od toga, EU je pored tradicionalno osnovnih umijeća odredila i pet „novih osnovnih umijeća“ koje treba razvijati kod svake mlade osobe i odraslih. To su: � Prirodno-naučna pismenost; � Strani jezici; � Informatičko-komunikacione sposobnosti; � Tehnička kultura; � Preduzetništvo i društvene vještine.

Ekonomski suverenitet podrazumijeva moć nacionalnih vlada da donose odluke nezavisno od odluka koje donose druge vlade.



U kontekstu toga pojedinac nužno mora naučiti kako učiti, misliti, biti i djelovati. Sve ovo treba doprinijeti i socijalnoj integraciji pojedinca, njegovoj aktivnoj ulozi u društvu, povećanju prilagodljivosti na poslu, cjelovitijem ličnom ispunjenju i potpunijoj samoaktuealizaciji. Ovi izazovi zahtijevaju nove načine planiranja i provođenja obrazovanja, njegove evaluacije i osiguranja kvaliteta. U sektoru transformacije visokoškolskih organizacija od predavačkih ka preduzetničkim moraju biti postavljeni jasni strateški ciljevi kao npr.: � Jačanje veza sa poslovnom i socijalnom zajednicom gdje će profesori biti

stimulisani da sa diplomantima i alumnijima razvijaju nove firme; � Jačanje veza sa sektorom alumnija čime se daje doprinos jačem poslovno

uvezivanju i preduzetničkoj transformaciji te nastojanju da se obezbijede prostori koji mogu biti opredijeljen za razvoj preduzetničkih firmi;

� U nastavnom procesu uključivati što više ljudi iz prakse (predavanja/vježbe) koji zadovoljavaju zacrtane uslove – težnja da to bude npr. 25-30 % osoblja;

� Obavezujuća studentska praksa u firmama – jače uključivanje i rad kancelarija za razvoj karijera i kompetencija koje trebaju da pomognu studentima u ovom procesu;

� Razraditi modalitete privatno-javnog partnerstva na bazi važećih zakona a koji omogućuju visokoškolskim organuzacijama razvoj takvih firmi sa drugima;

� Svaki fakultet /departman / katedra treba da bude na tržištu usluga saglasno proklamovanom Triple-Helix modelu;

� Veća posvećenost start-up firmama posebno kroz donesenim zakonima o privatno javnom partnerstvu;

� Ustrojeni poslovni inkubatori te jača saradnja sa poslovnim inkubatorima regije; � Uvođenje koncepta dualnog obrazovanja u oblastima gdje je evropska praksa

pokazala korisnost takvog modela; � i dr.



3. RAZVOJ STUDENTSKOG PREDUZETNIŠTVA U IDEA-LAB PROJEKTU

U okviru Tempus projekata WBC-Inno i IDEA-lab u kojima je učestvovao i CIP UNZE značajna pažnja posvećena je razvoju studentskog preduzetništva. Naravno, ovo nisu bili prvi projekti podsticanja razvoja studentskog preduzetništva na UNZE. Naime, i ranije u periodu 2004-2014 godina Univerzitet u Zenici je više nego mnogi drugi univerziteti u BiH aktivno radio na projektima razvoja i promocije studentskog preduzetništva. Istaknut ćemo projekte razvoja Business start up centara u Zenici, Baru, Kragujevcu u Bitoli koje je finansirala Vlada Holandije, Projekt učenja preduzetništva SEECEL (IPA projekt) u kome je UNZE predstavljao BiH; Razvoj inovacijskih centara u Zenici, Mostaru i Banjoj Luci (IPA projekt) do novijih Tempus projekata iz perioda 2012-2016. U tom smislu kroz projekt IDEA-lab Centar za inovativnost i preduzetništvo Univerziteta u Zenici (CIP UNZE) je formirao četiri studentska preduzetnička centra na četiri organizacijske jedinice UNZE: Mašinskom fakultetu, Fakultetu za metalurgiju i materijale, Zdravstvenom fakultetu i Studentskom centru. Zašto na više lokacija i zašto na ovim fakultetima/centrima? Najstariji tehnički fakulteti Univerziteta u Zenici (Mašinski i Fakultet za metalurgiju i materijale) i do sada su prednjačili u preduzetničkim aktivnostima nastavnog osoblja i studenata. Studentski centar je mjesto gdje dio studenata sa svih fakulteta UNZE žive i provode najveći dio svog vremena. Svakako da je najbolja prilika za dalji podsticaj studentskog preduzetništva, studentske sinergije različitih studijskih grupa i akademsko-industrijske saradnje.. I najposlije, studenti i nastavno osoblje Zdravstvenog fakulteta: praksa nas uči da je u svijetu danas ponajveći broj novih organizacija (MSP) iz oblasti zdravstva. Zdravstveni fakultet je jedan od prvih na UNZE-u prepoznao značaj učenja preduzetništva i uveo ga u sve cikluse studija. U tom smislu, velike koristi očekujemo od ovakvog izbora.



Planirano je da se dva laboratorija na tehničkim fakultetima (MF i FAMM) prevashodno fokusiraju na razvoj studentskih preduzetničkih ideja za nove proizvode (uključujući i usluge), a da druga dva (na ZF i SC) razvijaju studentske ideje za nove usluge (uključujući moguće virtualne proizvode). Četiri satelitska laboratorija unutar Centra za inovativnost i preduzetništvo funkcionišu na principu mrežnog modela organizacijske strukture. Razlog za odabir ovog modela organizacijske strukture je fleksibilnost koja, pored fizičke integracije laboratorija sa fakultetima, osigurava i olakšava: fokusiran rad na temama koje studente interesuju, bolju saradnju sa nastavnim osobljem, pristup laboratorijskoj opremi i što je najvažnije – pristup poslovnom sektoru. Sve navedeno je u skladu sa zahtjevima tržišta rada koji neizostavno predstavljaju ambijentalni kontekst. Također, mrežne strukture imaju prednosti u odnosu na tradicionalne, jer su agilnije i pokretnije, zahtijevaju manje kapitala u opticaju, imaju manje troškove, mogu se lakše povezivati i relativno su preduzetniji. Međutim, zahtijevaju kompleksan skup menadžerskih znanja, vještina i sposobnosti odnosno kompetencija.

Politička ekonomija proučava kako vlade donose odluke.



Svaki centar, između ostalog, ima po četiri kompjutera (PC), jedan LCD, jedan 3D printer,, printer/kopir, te mali skener i literaturu. Tako svaka od ovih “satelitskih” jedinica CIP UNZE-a, ujedno i matičnih fakulteta/centara, je jedan embrion organizovanog razvoja studentskog preduzetništva i aktivnije saradnje sa nastavnim osobljem, a preko njih i poslovnim sektorom. Zaokružena oprema predstavlja u osnovi, s jedne strane, jedan mali multimedijalni centar na svakoj lokaciji s mogućnošću daljeg širenja, a s druge strane, mjesto kreiranja i razvoja novih poslovnih ideja kroz internetski, i na drugi način, otvoreni prozor u svijet. Stalna veza sa CIP-om UNZE-a kao liderskom organizacijom za TTO (Technology Transfer Office – Ured za tehnološki transfer) omogućava svakodnevnu koordinaciju i menadžment. Drugi CIP-ovi odjeli (za preduzetništvo, za poslovni razvoj, za poslovnu podršku te multimedijalni odjel i virtuelna biblioteka) su povezani s iDEAlabovima i pružaju im potrebnu pomoć. Virtuelni dio Pored integrisanja s postojećim uslugama i podacima na univerzitetskoj stranici (posebno pregledom univerzitetskih istraživača i istraživačke infrastrukture na www.bso.unze.ba), a po uzoru na model razvijen od UCEEM-NSZ (www.mspi.hr), virtuelni dio iDEAlaba treba svakako sadržavati osnovne podatke o “Laboratoriju ideja”: šta je to, kome je namijenjen, ko su mentori, koje institucije su partneri, te mogućnost da popunjavanjem on-line obrasca studenti stupe u kontakt s mentorima i da uz obostranu saglasnost počnu, u najkraćem roku, raditi na razvoju ideje/izradi poslovnog plana/.

CIP UNZE će ovaj virtualni dio ponuditi i drugim studentima u BiH pošto veliki broj nastavnog osoblja UNZE-a kao gostujući profesori rade na drugim visokoškolskim organizacijama, čime će se transfer dobre prakse prenijeti i na druge studente izvan ciljne grupe. Umrežavanje (networking) U pogledu umrežavanja, iDEAlabovi sarađuju međusobno na mikro nivou UNZE-a, potom da sarađuju sa mrežom

iDEAlabova osnovanim u sklopu navedenog Tempus projekta, a onda i veze sa: MSP-ima, udruženjima poslodavaca, Zavodom za zapošljavanje, partnerskim univerzitetima i drugim visokoškolskim institucijama, agencijama, mrežama i

Istraživanje je proces otkrivanja izuma ili stvaranje novih znanja. Razvoj je proces inovacija da bi se istraživanje učinilo komercijalno isplativim.



nevladinim organizacijama u regiji, razvojnim agencijama (u kantonima, Federaciji BiH, BiH) i drugim subjektima koji se bave razvijanjem preduzetništva. Studenti iDEAlabovi omogućuju prostor i IT infrastrukturu svim zainteresovanim studentima UNZE da sa svojim mentorima rade na razvoju ideja, koje će se moći koncipirati kao seminarski, diplomski, magistarski radovi ili zasebni van-nastavni projekti vođeni samostalno ili u saradnji s privrednim subjektima. Ako se radi o razradi ideja putem seminarskih i diplomskih radova, vrijeme zadržavanja u iDEAlabu je jedan semestar,

a za magistarske radove dva semestra. Radi olakšavanja rada i prijemčivosti, u početnom periodu neće se za ulazak u iDEAlab primjenjivati konkursne procedure; boravak će se regulisati na osnovu iskazanog interesa studenata te u dogovoru s njihovim mentorima i osobljem CIP-a. Za radove u sklopu nastave/prakse već su propisani ECTAS bodovi. Po potrebi će nastavnici UNZE-a u iDEAlabovima izvode dio nastave (vježbe/demonstracije). Također, IDEA-labovi su otvoreni za studente drugih fakulteta iz BIH i regiona, kao i za sve student koji dolaze u programima mobilnosti na UNZE. Primjere korištenja IDEA.labova na ovoj osnovi smo imali već u prvoj godini postojanja kada su opremu za kreiranje i printanje (3D print) koristili studenti nekih arhitektonskih fakulteta iz BiH, studenti iz Njemačke i Belgije, učesnici programa mobilnosti Erasmus+ i drugi.

Mentori Svi/e članovi/ce nastavnog osoblja UNZE i naši gostujući nastavnici su potencijalni mentori/ce.

Intelektualna svojina podrazumijeva da inovator, u određenom periodu, može da posjeduje datu imovinu na osnovu koje može da ostvaruje prihod. Takav privremeni zakonski monopol naziva se patentom kada su u pitanju inovacije, a autorskim pravom kada su u pitanju djela iz oblasti književnog ili umjetničkog stvaralaštva.



Kompanije Univerzitet u Zenici je dobre veze s privrednim/poslovnim subjektima u bližem i daljem okruženju uspostavio i njeguje već decenijama. Postoje i specijalne forme razvoja ovih odnosa kao npr. Forum zainteresovanih strana (Forum stakeholdera) UNZE-a, Alumni organizacije, strukovna udruženja i sl.. Forum stakeholdera čine predstavnici poslovnog svijeta: preduzetnici, menadžeri i drugi zaposleni u velikim, srednjim i malim poslovnim sistemima. Tu su također uključeni i predstavnici resornih ministarstva, NVO-a, partnerskih univerziteta, itd.

Pozicioniranje iDEAlabova i razvijanje studentskog preduzetništva može se ostvaruje putem navedenog Foruma i drugih udruženja, te putem saradnje koju je svaki fakultet već ostvario s firmama iz svoje oblasti (metalska industrija, zdravstvene institucije, itd.). Zamisao je da studenti u saradnji s firmama rade na

praktičnom rješavanju problema s kojima se firme suočavaju (npr. u procesu dizajniranja, izrade, proizvodnje, itd.). Primjera radi, takve zadatke bi studenti razrađivali putem seminarskih, diplomskih i magistarskih radova, npr. uz upotrebu 3D skenera za izradu uzoraka, vršenje opita, mjerenja, re-inženjering itd., što će potencijalno voditi inovativnim studentskim rješenjima problema koje istražuju. Očekujemo također da će vizuelizacija potencijalnih projektnih rješenja dati novi impuls promociji proizvodnje kako u tehničkim naukama tako i u oblasti zdravstva u kome ima potencijalno veliku primjenu (dizajn rješenja u maksiofacijalnoj hirurgiji, ortopediji, izradi pomagala i sl.). Program koje IDEA-lab centri nude iDEAlabovi nude klasičan set usluga koje ovakvi centri rade na savremenim univerzitetima3 Zapada. Svi dodatni sadržaji (radionice, treninzi, obuke), koje će iDEAlabovi nuditi, tek treba da se precizno definišu u saradnji sa privrednim subjektima, Regionalnom (REZ) i Lokalnom (ZEDA) razvojnom agencijom, kao i drugim zainteresovanim subjektima, te u skladu s potrebama tržišta. Tu će se uključiti i drugi laboratoriji i centri UNZE-a.

3 U tom pogledu uzor je i vodeći američki univerzitet za razvoj studentskog preduzetništva - Univerzitet Drexel u Pensilvaniji (SAD) (www.drexel.edu), njegova Škola preduzetništva (School of Entrepreneurship) (www.drexel.edu/close) i Drexelov Institut za preduzetništvo Baiada (Baiada Institute for Entrepreneurship) (www.drexel.edu/baida/).

Grane budućnosti su nove grane u nastajanju pred kojima je budućnost. Grane koje odumiru su one grane koje se već duže vrijeme suočavaju sa opadanjem.





F. POSLOVNE ZONE, KLASTERI,

INKUBATORI



Pošto se najveći broj preduzetničkih ideja u prvim koracima razvoja susreću sa pitanjem: gdje i kako započeti, to je u ovom poglavlju u najkraćim crtama dajemo prikaz nekoliko formi koje vam u tome mogu biti od pomoći.

1. POSLOVNE ZONE Poslovne zone predstavljaju primjere direktne pomoći i podsticanja javnog sektora namijenjenog preduzetnicima na način da jedinice lokalne samouprave u saradnji s regionalnim i/ili državnim tijelima preduzetnicima osiguraju neophodnu

infrastrukturu kako bi oni na bazi kupovine ili najma zemljišta u uređenoj poslovnoj zoni bili u mogućnosti izgraditi poslovni prostor (halu, radionicu) za obavljanje djelatnosti, što je ključni faktor za ostvarenje rasta i razvoja njihovog poslovanja. Često se postavlja i pitanje da li su poslovne zone isto što i industrijske zone. Naime, veliki broj industrijskih zona otvoren je na prostoru ex-SFRJ a naročito nakon Drugog svjetskog rata dok su neke nastale i mnogo ranije u vrijeme Austro-Ugarskog carstva. U osnovi te razlike nema, mada će mnogi reći da kod industrijskih zona se radi samo o namjenski (prostornim

planom) opredjeljenom zemljištu za razvoj industrije a sam razvoj posle je rezultat rada investitora (preduzetnika). Za razliku od industrijske zone poslovne zone obično, mogu pored šire lepeze djelatnosti (logistika, trgovine, špedicija i sl.) imaju i menadžment zone koji za potrebe osnivača (gradova, opština i dr.) upravljaju radom i razvojem zone. Naravno, praksa pokazuje da to i nije obavezno da bi se zona uspješno razvijala, čak i mnogo bolje nego neke zone pod strogom upravom gradova/opština (npr. Poslovna zona Vitez, PC 96 nema ovakav menadžment za razliku od npr. Poslovne zone Zenica koja ima menadžment ali je i mnogo manja).

Ekonomska geografija podrazumijeva da lokacija neke kompanije utiče na njene troškove proizvodnje. Pozitivna lokaciona eksternalija postoji ako se troškovi neke kompanije smanje usljed njenog lociranja blizu sličnih kompanija.



Poslovne zone predstavljaju infrastrukturno opremljena područja koja odgovaraju zahtjevima preduzetnika, te su prostorno planskom dokumentacijom određena za obavljanje određene vrste privredne djelatnosti. Karakteriše ih zajedničko

korištenje organizovanog i opremljenog prostora od strane, uslovno rečeno, sličnih poslovnih subjekata kojima se obzirom na afinitete i potrebe "boravkom" u poslovnoj zoni otvara mogućnost saradnje i poslovnog povezivanja, racionalizacija poslovanja u pojedinim segmentima te korištenje pojedinih resursa zajedno sa drugim firmama u zoni.

Osnovni cilj programa ulaganja u preduzetničke zone je dugoročno rješavanje potrebe preduzetnika za poslovnim prostorom i pružanje pripremljene infrastrukture na zajedničko korištenje poslovnim subjektima smještenim u poslovnim zonama. Neposredno na taj se način postiže: � rast i razvoj preduzetnika � stvaranje novih preduzetnika � otvaranje novih radnih mjesta � stvaranje mogućnosti za ulaganje i ostvarenje direktnih (stranih ili domaćih)

investicija � razvoj novih tehnologija � stvaranje mogućnosti za izmještanje proizvodnih djelatnosti iz gradskih /

naseljenih područja � kreiranje povoljne preduzetničke klime u okruženju � podsticanje razvoja malog i srednjeg preduzetništva � povećanje konkurentnosti privrede � razvoj lokalne zajednice i regije � razvoj privrede u cjelini � povećanje udjela proizvodnje u ukupnoj privredi Poslovne zone u pravilu nastaju kao rezultat strateške politike da se industrija ili druge specifične oblasti (npr. energetski proizvođači) lociraju na prostorno planskim dokumentima predviđenim područjima, kako bi se efikasno planirao razvoj prostora i zaštita okoline te privredni razvoj sa svim popratnim efektima (nova radna mjesta, novi poslovni subjekti, rast i razvoj postojećih subjekata i dr.). Primjera radi grad Zenica je nekadašnje prostore Željezare u Zenici koje novi vlasnik (Arcelor Mittal) nije kupio (stari pogoni sa tehnologijama koje nisu imale budućnost) pretvorio u Poslovnu zonu Zenica sa više od 44 ha površine. Slično tome su nastale

Industrijsku bazu neke zemlje ili regiona čini raspoloživi broj postojećih proizvođača koji omogućava takve lokacione eksternalije.



uspješne poslovne zone kao npr. Bukva u Tešnju ili Bišća polje u Mostaru a locirane u blizini nekadašnjih velikih industrijskih zona. Postoje i primjeri specijalnih zona kao što je npr. Poslovna zona opštine Stolac (lokacija Rotimlja) dominantno opredjeljena za razvoj alternativnih / obnovljivih izvora energije (solarne energane) kao primjer kako se optimalno opredjeljena lokaciju za jednu novu vrstu proizvodnje “čuva i opredjeljuje” za jednu atraktivnu proizvodnju. Osim naziva poslovne zone u praksi se često koriste i nazivi preduzetničke zone, industrijske zone, zone male privrede, obrtničke zone, privredne zone, radne zone i dr. lako navedeni izrazi imaju različita značenja, u praksi se često koriste kao sinonimi. U našoj praksi uglavnom se susrećemo sa zonama mješovitog tipa u kojima pored prevladavajućih proizvodnih poslovnih subjekta djeluju i subjekti koji se bave djelatnostima kao što su: servisne usluge, informatika, građevinarstvo, grafičke usluge, distribucija, veletrgovina, transport, te razni servisni centri, skladišta i dr. Ono o čemu bi trebalo voditi računa jest da su djelatnosti, ukoliko je to moguće, adekvatno razmještene kako bi se izbjeglo miješanje i sukob međusobno "konfliktnih" djelatnosti (npr. metalne industrije i proizvodnje prehrambenih proizvoda). Djelatnost koja će se u zoni obavljati u ingerenciji je jedinice lokalne samouprave

(opštine, grada). Za pravilan i strateški razvoj u željenom smjeru unaprijed bi trebalo utvrditi prioritete i uslove za ulazak poslovnih subjekata u pojedinu zonu definišući tako i glavnu namjenu zone. Lokalna zajednica koja uspostavom zone teži ka ostvarenju ukupnog privrednog razvoja pruža pogodnosti za preduzetnike i poslovne subjekte koji djeluju na njenom teritoriju. Uvođenjem određenih prioritetnih skupina podsticaji se kanaliziraju prema poželjnim (najčešće proizvodnim) djelatnostima koji stvaraju najveću dodanu vrijednost, dok se pod

određenim uslovima ulazak u zonu omogućuje i drugim djelatnostima. Osim toga, jedinica lokalne samouprave odnosno tijelo koje upravlja zonom u samom začetku planiranja zone trebali bi obzirom na afinitete, utvrđene prioritete i razvojni plan odrediti djelatnosti koje su za zonu "nepoželjne" te se u njoj ne mogu smjestiti ni pod kojim uslovima.

Spajanje kompanija podrzumijeva dobrovoljno ujedninjenje dvije kompanije koje smatraju da će im obema biti bolje ako budu zajedno poslovale.



Poslovne ili poduzetničke zone su ključni element poduzetničke infrastrukture kojim država, regije i lokalne zajednice žele stvoriti povoljno okruženje za razvoj privrede. Na prvom mjestu to bi trebao biti koncept razvoja malog i srednjeg preduzetništva, kao najosjetljiviji dio razvoja biznisa, stimulišući na taj način prije svega domaću proizvodnju. U osnovi svaka zona u kojoj će se odvijati privredna djelatnost u završnoj fazi treba biti opremljena: � energetskom infrastrukturom (trafostanice,

javna rasvjeta, električni priključci i plinski priključci)

� komunalnom infrastrukturom (vodovodne instalacije, instalacije oborinske odvodnje i kanalizacije u zoni i priključak na vanjske instalacije)

� cestovnom infrastrukturom (pristupne ceste i ceste u zoni), telefonskim priključcima, internet mrežom i sl.

Osim toga, poslovna zona u završnoj fazi mora imati uređenu okolinu (zelene površine) te se u zoni strogo moraju poštivati ekološki standardi i propisi, a saglasno tome mora biti organizovano sakupljanje i odvoz otpada. Međutim, za razvoj zone na određenom području neophodan je interes lokalne zajednice i preduzimanje svih potrebnih aktivnosti usmjerenih na realizaciju iste. Te aktivnosti prije svega podrazumijevaju ispitivanje preduzetničkog potencijala odnosno interesa za ulazak u zonu, izradu i usklađivanje

prostorno planske dokumentacije, pripremu (otkup) zemljišta, istraživanje stepena opremeljenosti i dostupnosti infrastrukture, utvrđivanje osnovnih preduslova za razvoj zone i preduzimanje svih početnih aktivnosti za realizaciju infrastrukturnih ali i poslovnih, logističkih i ostalih sadržaja. Niz je različitih izvedenih više ili manje uspješnih poslovnih zona u BiH. Neki su već pomenuti u prethodnom tekstu. Bitno je naglasiti da process osnivanja

i razvoja, a pogotovo izgradnje zone nije nimalo jednostavan zadatak. Od brojnih

Horizontalno spajanje podrazumijeva ujedinjenje dvije kompanije koje su u istoj fazi proizvodnje i u istoj djelatnosti. Vertikalno spajanje podrazumijeva ujedinjenje dvije kompanije koje su u različitim fazama proizvodnje u istom sektoru. Kada je u pitanju spajanje u konglomerat, proizvodne aktivnosti dvije kompanije nisu povezane.



odluka koje moraju donijeti organi upravljanja lokalne i regionalne zajednice do najposlije infrastrukturnog ulaganja u zonu koje se procjenjuje na cca 10-20 EUR/m2 što se često zaboravlja. Tako da vrlo jednostavna računica pokazuje da za infrastrukturno uređenje (bez objekata) za zonu od samo 5 ha (10 000 m2) treba gotovo million EUR a male lokalne zajednice (koje imaju uzgred velikih prostornih

mogućnosti) nemaju u budžetima. Također, ne treba zaboraviti da je iluzorno očekivati očekivati projektovanje poslovnih zona sa cca 4000-5000 zaposlenih ukoliko one nisu naslonjenje na veće gradske / opštinske centra koji obezbjeđuju solidnu osnovu različitih profila ljudskih resursa (raznih znanja, vještina i kompetencija) koji će sutra biti zaposlenici zone ili njeni preduzetnici. Ovo je posebno naglašeno jer smo svjedoci brojnih studija “koje otvaraju” prostore za stotine poslovnih zona u BIH. Toga niti je bilo a teško da

će nekada i biti.

2. KLASTERI KLASTER (eng. cluster) predstavljaju grupu preduzeća i organizacija iz iste ili srodne djelatnosti koja međusobnim umrežavanjem i kontaktima poboljšavaju svoj nastup na tržištu i time postižu konkurentsku prednost. U osnovi ova forma može biti potpuno neobavezujuća (bez ikakve prave registracije ili sjedišta) ili imati neke od formi registracija sa određenim brojem zaposlenih koji rade za potrebe klastera. U novije vrijeme lokalne ili regionalne razvojne agencije kao i naučno-tehnološki parkovi preuzimaju ulogu vođenja ovakvih formi organizovanja jer benefiti koje mogu očekivati iz ovakve saradnje sa firmama su više nego očigledni. Dominantne firme koje svoje interes traže u formiranju klastera se MSP. Vrste klastera Razlikujemo više vrsta i načina kako rade klasteri: � Horizontalni klasteri (partneri na istom nivou u lancu stvaranja dodatne

vrijednosti), � Vertikalni klasteri (partneri u piramidi dobavljača), � Regionalni klasteri (partneri u privrednom sektoru), � Klasteri u branši (partneri u specifičnom polju djelovanja), � Preduzetnički klasteri (partneri u / sa preduzećima),



� Međunarodni klasteri (partneri u preklapajućim mrežama klastera.) U poslednjih dvadesetak godina intenzivirane su aktivnosti u BiH na formiranju različitih vrste klastera. Neki su imali pokušaje da objedine srodne proizvođače za određene industrijske branše ili tehnologije na cijeloj teritoriji BiH (npr. Klaster automobilske industrije BiH, Klaster plastičara i alatničara BiH i sl.), neki su nastupali regionalno (npr. Klaster drvoprerađivača Centrale BiH) a bilo je i niz pokušaja lokalnih zajednica i njihovih agencija da formiraju neke od formi lokalnih klastera (npr. Klaster proizvođača ljekobila u Ljubinju, Klaster proizvođača namještaja u Prijedoru i sl.)

Iako se u ekonomskoj teoriji klasteri izučavaju kao nova organizacijska forma, treba naglasiti da se radi o gotovo identičnoj formi koja je odavno bila poznata u socijalističkoj privredi i koja je bila dominantna forma oragnizovanja poljoprivrednih proizvođača i stočara. Tada se zvala zadruga ili zadrugarstvo ali moderne forme menadžmenta i organizacije i današnji gurui su ovu dobro poznatu i uhodanu formu “krstili” novim imenom i stvorili niz teorijskih učenja o istoj bez velike konkretizacije u praksi.

Zašto je značajno formiranje ili osnivanje klastera: � Klasteri objedinjavanjem MSP pokušavaju da “kopiraju” velike kompanije i tako

postaju konkurentniji i dominantniji na tržištu;

� MSP je bolje biti u klasteru nego izvan jer ima povoljniji pristup nabavkama sirovina, repromaterijala, servisnim službama, razvojnim kompanijama, sektoru prodaje i dr.

� Upravljački sistem klastera bilo da je formiran posebno za neki klaster ili je dio neke razvojne agencije ili NTP uspješno upravlja malim i srednjim preduzećima, preduzetničkim zonama, povezuje sa istraživačko – obrazovnim institucijama, te je zamajac uspjeha u bilo kojem vremenu i prostoru.

Razlozi koji preduzetnike opredjeluju za sudjelovanje u (preduzetničkim) klasterima: � Osiguranje novih tržišta; � Lični kontakti; � Jačanje odnosa kupci /dobavljači; � Razmjena iskustava i primjeri dobre prakse (Podizanje nivoa znanja); � Know—how (nove tehnologije /impementacija), � Primjena novih materijala i postupaka prerade MSP-a.

Nacionalizacija podrazumijeva preuzimanje

privatnih kompanija od strane javnog

sektora.



U osnovi ciljevi formiranja klastera isti su za svaku zemlju pa tako i svi nivoi vlasti u BiH trebaju da pronađu svoj interes u jačanju formiranja klastera: � Poboljšanje konkurentnosti proizvođača; � Osiguranje materijala (i drugih sredstava) za

promociju uslužno-proizvodnih privrednih djelatnosti;

� Podrška privredi u promociji njenih interesa; � Podrška inovativnosti članova klastera u

cilju zadvoljenja opštih i kolektivnih potreba; ostvarenje pozitivnog utjecaja na donošenje zakona propisa;

� Implementacija novih tehnologija, postupaka i novih materijala u cilju dobivanja proizvoda po EU standardima;

� Podizanje nivoa svijesti o značaju MSP–a u privredi a posebno onih koje se bave stvaranjem nove vrijednosti.

3. INKUBATORI Inkubator preduzeća ili poslovni inkubator je jedan od elemenata preduzetničke infrastrukture. Poslovnim inkubatorom se smatra 'pogodan' prostor u kojem svoj biznis započinju potencijalni preduzetnici ili svoj biznis započinju jako mlada mikro, mala i srednja preduzeća. Pogodnost prostora se može ogledati u povoljnim uslovima za njegovo korištenje, poslovno savjetodavnim i ostalim uslugama koje će se pružati korisnicima prostora, kao i pomoć menadžmenta inkubatora korisnicima usluga. Poslovni inkubator ima tri važne komponente: � objekat (prostore za poslovanje), � poslovno savjetodavne i ostale

usluge, � usluge menadžmenta. Poslovni inkubator pruža mogućnost mikro, malim i srednjim poduzećima (MSP) da posluju na jednom mjestu i dijele zajedničke prostore na novi i orginalni način. Inkubatori se dizajniraju na način da podrže/zadovolje potrebe lokalne zajednice, i kao rezultat takvog pristupa imaju veoma individualni stil i fokus. Danas poslovne inkubatore sve više otvaraju i univerziteti sa ciljem da podstaknu i na vrlo konkretan način pokažu pomoć u osnivanju i razvoju spin-off i spin-out kompanija. Zajedničke karakteristike inkubatora su:

Privatizacija podrazumijeva preuzimanje državnih preduzeća u privatno vlasništvo i kontrolu.



� obezbjeđenje lako dostupnog prostora pod povoljnim uslovima za početnike u biznisu i jako mlada MSP-a, koja su sklona rastu,

� poslovno savjetodavne usluge, koje se pružaju u prostorijama inkubatora,

� zajedničke administrativne poslove, � aranžmane zakupa pod uslovima

'lako unutra – lako van', � pomoć u dobijanju finansijskih

sredstava za poslovanje, � obezbjeđenje mogućnosti

povezivanja biznisa, � uključenost zajednice (opštine,

regije, države) u njihov rad. Projektno inkubiranje je ekonomski razvojni alat u različitim formama vlasništva osmišljeno da pomogne tehnološki zasnovanim i drugim firmama da započnu i/ili ubrzaju svoj razvoj i uspjeh. Svrha je da se stvore uspješne firme, koje će program

napustiti kada budu finansijski održive i samostalne, što je obično u vremenskom periodu od dvije do tri godine. Na taj način stvarajući poslove i komercijalizirajući ključne nove tehnologije oni jačajući lokalnu i ekonomiju na nivou države. Inkubator se razlikuje od komercijalnog

vlasništva i uslužnih ureda zahtijevajući od svojih klijenata da “apsolviraju” u inkubatoru a kada dostignu određeni nivo u svom razvoju i kada će biti održive da budu van istog (u prosjeku nakon 3 godine). Naglasak na “apsolviranju” određen je pravilnikom o provođenju beneficirane najamnine, a cijene usluga se povećavaju razvojem biznisa, kako bi se klijenti podstakli da traže druge mogućnosti smještaja u konvencionalnijim uredskim prostorima. Inkubator podstiče kompanije da postanu samostalne čim budu u mogućnosti, te da napuste isti u trenutku kad: � većim dijelom imaju uspostavljen menadžment tim i upravni odbor; � su dobile drugi krug finansiranja; � imaju proizvode ili usluge koji stvaraju dobit.

Makroekonomija se bavi proučavanjem privrede kao sistema.



Kao klijent inkubacijskog programa, od preduzeća se zahtjeva da menadžmentu dostavi podatke o ekonomskom uticaju putem godišnjeg istraživanja klijenata od npr. sedam godina. Podrazumjeva su te informacije biti povjerljive, te će biti izvještavane isključivo na zbirnoj bazi. Moderno inkubiranje nudi široki spektar strateških i operativnih usluga i za rezidentne i “pridružene” klijente koje su fokusirane na pružanju pomoći preduzetnicima da započnu i/ili razviju tehnološki zasnovana preduzeća.

Slika 6. Proces inkubiranja

Poseban značaj u radu svakog inkubatora ima tzv. poslovni vodič, osmišljen da pomogne klijentskim kompanijama da pojedinačno odrede svoje ključne faktore uspjeha i kratkoročne i dugoročne planove aktivnosti potrebne za uspješno poslovanje. Na osnovu specifičnih informacija iz procesa „due diligence-a“, klijenti dobivaju okvirni pregled kada pristupe inkubiranju, koji mogu koristiti kao vodič za praćenje rasta i razvoja svojih firmi. Svaki klijent bi trebao dobiti ograničen pristup mjesečnim savjetodavnim uslugama besplatno putem “Help Desk” programa (pravna pitanja/ intelektualno vlasništvo, marketing, oporezivanje/ računovodstvo, finansije i ljudski resursi). Ovi davaoci usluga su pažljivo odabrani kako bi se osigurao visok nivo vrijednosti podrške. Dalje know-how mreža (mreža za prenos znanja inkubatora) je skup kontakata iz sektora biznisa, akademskih institucija i vlade. Ovi kontakti mogu pomoći da se izbjegnu brojne greške i

Business idea

Business plan

Accepted

Rejected

ODLUKA O UKLJUČIVANJU

PRED- INKUBACIO

NA FAZA

FAZA INKUBIRAN

JA

FAZA KOMERCIJALI

ZACIJE

SUPPORTING

PROGRAM

CONSULTING

RENT OF PREMISES

RENT OF

EQUIPMENT

FINANCING SUPPORT

NETWORKING

JOINT

PROJECTS

INDIVIDUAL

Poslije realizacije programa inkubiranja, preduzeće prelazi u nove prostorije i nastavlja poslovati po tržišnim uslovima

STALNI ČLAN PRIDRUŽENI ČLAN

POTENCIJALNI MSP POSTOJEĆI MSP

6 months for start–up

POTPISAN UGOVOR POTPISAN UGOVOR

Special criteria – support from Ministries Market oriented program



početničke prepreke i mogu pomoći u stvaranju jače osnove za rad. Ova baza može biti podjeljena na više dijelova/segmenata: � prvi segmen sadrži listu savjetnika

iz oblasti biznisa i tehnike, koji pružaju savjetodavne i konsultantske usluge,

� drugi segment fokusiran je na pružanje poslovnih usluga kao što su pravne, računovodstvene, oporezivanje, reklamiranje itd.

� treći segment se sastoji od raznih lokalnih firmi koje pomažu inkubatoru putem popusta za nabavku robe i usluga za klijente inkubatora.

Inkubatorovi davaoci profesionalnih usluga često nude povoljnije cijene, ograničene pro-bono usluge ili aranžmane podjele troškova kako bi pomogli kompanijama

klijentima inkubatora. Ova mreža usluga obuhvata brojne pojedince i kompanije iz širokog spektra oblasti kao što su pravna, računovodstvena, ljudski resursi, osiguranje i mnoge druge. Drugi dio Know-How mreže može biti organizovan po sistemu primarnih kategorija usluga. Na svakoj listi se mogu pronaći kontaktne informacije, vrsta ponuđenih usluga,

cijene i popusti. Kako bi poboljšao pristup korisnim resursima u okviru «Know-How» mreže, inkubator može koristi jedinstveni mehanizam vaučera. Npr. vaučer «Know-How» mreže je kupon za popust koji omogućava pogodnim inkubacijskim klijentima pristup profesionalnim uslugama i poslovnom savjetovanju po nižim cijenama. Program vaučera omogućava inkubacijskim klijentima pristup visoko kvalitetnim savjetodavnim i poslovnim uslugama koje si oni inače možda ne bi mogli priuštiti, istovremeno im omogućavajući slobodan izbor usluga koje oni smatraju prioritetnim. Putem programa vaučera djelomično se subvencioniraju savjetodavne i profesionalne usluge pružaoca poslovnih usluga koji su dio programa. Samo klijenti i njihovi predstavnici mogu dobiti vaučere «Know-How» mreže. Svaki klijent može dobiti određeni broj vaučera pri čemu svaki naredni vaučer pokriva manji dio troškova usluge. Preporuke izvora finansiranja - inkubator razvija odnose sa širokim spektrom izvora finansiranja (poslovni anđeli, osnovni kapital i preduzetnički kapitalni fondovi, banke, programi dugoročne garancije, itd), te svojim klijentskim kompanijama može preporučiti neke od njih u odgovarajućem vremenu. Inkubator priprema izvore informacija za pružanje ažuriranih podataka o pojedinačnim finansijskim institucijama, njihovom iskustvu u oblasti investiranja, te njihovim trenutnim zahtjevima u okviru investiranja.

Dodata vrijednost predstavlja povećanje vrijednosti dobara u rezultatu procesa proizvodnje.



Iz ovog kratkog elaboriranja rada inkubatora jasno je da njihov rad nije puko izdavanje prostora po povoljnijim uslovima kakvo je uvriježeno shvatanje termina inkubiranje na našim prostorima.

Finalna dobra kupuje krajnji korisnik - domaćinstva koja kupuju potrošačka dobra ili kompanije koje kupuju kapitalna dobra poput mašina. Intermedijarna dobra su djelimično proizvedena dobra koja predstavljaju input za naredni proces proizvodnje koji ih potom iscrpljuje.



G. NAUČNO TEHNOLOŠKI

PARKOVI



1. POJAM, ULOGA I ZNAČAJ

S obzirom da materijal obrađen u ovoj publikaciji je prvenstveno namjenjen studentskoj populaciji i akademskom osoblju koje svoje znanje nudi na tržištu znanja to se kao logično nametnulo pitanje: Šta sa kompanijama koje svoje usluge dominantno zasnivaju na prodaji znanja (know-how) ili nude “virtualni proizvod” za koji tržište? Kao logičan odgovor se pojavila potreba da se nešto kaže o naučno-tehnološkim parkovima, ili tehnološkim parkovima ili sličnoj formi koja može imati i neko bliže strukovno određenje (npr. Ekološki park Torino, Poljoprivredni naučno-tehnološki park Ljeida i dr.) "Naučno-tehnološki park" predstavlja manje-više širok pojam, koji se koristi da opiše raznovrsne pokušaje da se podstakne razvoj "preduzetništva putem osnivanja na znanju zasnovanih MSP" unutar jedne države. Ovaj naziv ima mnogo sinonima od kojih su najčešći "naučni park", "tehnološki park","naučno-tehnološki park", "istraživački park" i "tehnopolis".

Iako ima više definicija NTP, činjenica je da on predstavlja aglomeraciju MSP, koja ima sljedeće osobine: � povezana je sa obrazovnim ili istraživačkim institucijama, � obezbjeđenu infrastrukturu i usluge za aktivnosti okupljenih MSP, prvenstveno

nekretnine i poslovni prostor,



� olakšava proces transfera tehnologije, � namjenjena je podsticanju privrednog razvoja regiona u kom se nalazi.

Ili je možda jasnije matematski:

TEHNOLOŠKI PARK = ZEMLJIŠTE + ZGRADE/OPREMA + USLUGE LJUDI OD ZNANJA

Jasno je da NTP u konstelaciji prethodno obrađenih organizacionih formi koje se pojavljuju u sadašnjem trenutku privrede regiona Zapadnog Balkana ima svoje mjesto. I pored stvaranja lokalnih razvojnih agencija, regionalnih/kantonalnih razvojnih agencija, foruma stakeholder-a, one-stop shop-ova i dr. formiranje NTP nije dupliranje kapaciteta na istom zadatku. Polje djelovanja jeste isto ali su djelatnosti NTP mnogo sofisticiranije i kompleksnije od pomenutih organizacionih formi. Jasno je da su očekivanja velika, posebno danas, u fazi kada zemlje regiona prolazi kroz teške ekonomske trenutke i gdje bi NTP trebao biti generator razvoja MSP. NTP treba da bude mjesto gdje će se kreirati: � Motivacija i klima za razvoj preduzeća zasnovanog na vještinama unutar

preduzeća, � Promocija samozapošljavanja kao modernog

društvenog trenda, � Stvaranje pozitivnog imidža preduzetnika, � Obezbjeđivanje detaljnih informacija i rješenja

poslovnim ljudima, � Otvaranje novih radnih mjesta i poslova u regiji, � Pomoć pri pretvaranju regionalnog potencijala u

komercijalna preduzeća, � Davanje visoko tehnološkom preduzeću regiona

profil na tržištu putem stranih partnera i međunarodnih mreža kontakta.

� Promovisati savremene tehnologije, inovacijski pristup poslovanju i jačanju poduzetničke klime u regionu rada,

� Unapređivati start-up pomaganjem pojedincima da ostvare svoje preduzetničke potencijale pružanjem znanja, vještina i inicijalnih resursa

� Djelovati kao mjesto spajanja tržišta rada i radne snage pružajući potporu jačanju kapaciteta pojedinaca, preduzeća i organizacija

� Postati mjesto razvoja i lociranja tehnički orijentisanih preduzeća koja koriste savremene tehnologije te svih koji im mogu biti podrška, čineći tako stimulativan ambijent visoke koncentracije znanja i potencijala za saradnju a time i mjesto za uspostavljanje lokalnih i internacionalnih poslovnih veza.

Investiranje predstvalja kupovinu novih kapitalnih dobara koju obavljaju kompanije. Štednja je dio dohotka koji se ne troši na kupovinu dobara i usluga.



Dakle, uloga NTP treba biti podsticaj privredi kako bi ona bila kompetitivna u vremenu sveopšteg procesa koji se naziva globalizaija. Privreda u regionu je, trenutno, u najvećoj mjeri nesposobna da se uopšte uhvati u koštac sa ovakvim

izazovima i nesposobna da definiše i finansira projekte koji bi joj u tome pomogli. Naš cilj pri osnivanju NTP mora biti i dodatno drugačiji: zadržati najkreativniji potencijal u zemljama regiona, omogućavajući mu standard sličan onom na Zapadu, uz izazovne poslove slične onima na Zapadu. Ovaj će sačuvani potencijal, prekaljen u oštrim tržišnim uslovima, nakon desetak godina, biti u stanju da podigne potpuno novu industriju, baziranu na novim pretpostavkama i u novim industrijskim granama.

Put do NTP ili TP najčešće vodi preko razvoja centara izvrsnosti. Centri izvrsnosti su organizacijske jedinice ili kompanije koje se formiraju najčešće kao prateće jedinice klasterskog organizovanja MSP u jednoj regiji ili državi. Samo ime upućuje na to da ovi centri prate najsavremenije trendove u tehnološkim razvojnim konceptima, da su usmjereni na transfer i razvoj novih tehnologija te da trebaju biti dobro uvezani sa sličnim inovativnim jedinicama u Evropi i svijetu. Ovakvi centri su po pravilu dobri „konzumenti“ međunarodnih natječaja, programa i projekata. Svi više ih osnivaju univerziteti kao prelazne forme ka formiranju NIR instituta ili jedinice lokalne uprave u saradnji sa regionalnim vladama, privrednim komorama, fakultetima i dr. Mogu imati vrlo različita usmjerenja kao npr. centri inovativnosti i preduzetništva, centri za izvrsnost u drvopreradi, centri za transfer tehnologija, centri za CAD/CAM tehnologije, centri za dizajn i dr. Da stvar osnivanja tehnoloških parkova nije „nemoguća misija“ u regionu Zapadnog

Balkana, pa čak i BiH, svjedoči i postojanje više ovakvih formi koje sa manje ili više uspjeha rade u Bosni i Hercegovini. U tom smislu dat je i kratki prikaz Tehnološkog parka Intera u Mostaru.



2. TP INTERA MOSTAR

Brojni su projekti pokušaja uspostave i razvoja NTP u zemljama regiona Zapadnog Balkana. Ne želeći da nikoga zaboravi a posebno uspješne realizacije ove ideje (npr. TP Ljubljana), ovdje će se obraditi samo jedan praktičan primjer ilustracije organizacije TP Intera u Mostaru (www.intera.ba). Isti je kao jedinstven model organizacije privatno-javnog partnerstva i jasne vizije privatnog sektora o značaju podsticanja razvoja firmi baziranih na znanju izgrađen prije nekoliko godina. ORGANIZACIJSKA STRUKTURA Upravni odbor (UO) se sastoji od predsjednika i 6 (šest) članova za koje se imenuju osobe iz privrede, akademske zajednice ili javnog sektora, bilo iz Bosne i Hercegovine ili iz inostranstva. Osnovni elementi o radu UO definisani su Statutom, dok će detalji biti posebno obrađeni i artikulisani Pravilnikom o radu UO. Temeljem posebne odluke UO., za vrijeme implementacije projekta „INTERA TP Mostar“ br. 1304877, podržanog od strane norveškog Ministarstva vanjskih poslova, kao pridruženi član UO imenovan je predstavnik implementatora projekta

Izvršni direktor/ica i projekt menadžer/ica upravlja svim aspektima rada INTERA TP-a na operativnom nivou, provođenjem poslovne politike i procedura, koordinira razvojem i implementacijom godišnjih planova, prati realizaciju proračuna i kvalitetu usluga kako bi se osiguralo maksimalno zadovoljstvo klijenata i lobira u Interesu INTERA TP-a u domaćim i međunarodnim institucijama. Odgovoran/a je za realizaciju projekata, planiranje, izvještavanje i postizanje zadanih indikatora.

Akumulirana dobra ili zalihe podrazumijevaju dobra koja kompanija trenutno drži radi buduće proizvodnje ili prodaje.



Voditelj/ica inkubatora i projekt developer/ica ima vodeću ulogu u stvaranju

okruženja za preduzetničke aktivnosti; u direktnom je kontaktu s firmama u fazi inkubacije i odgovoran je za praćenje razvoja tih firmii i izvršavanje njihovih obaveza u inkubatoru. U skladu s tim zahtjevima, upravlja sredstvima (prostori,

osoblje i financije) i

uslugama (pružanje tehničke i marketinške pomoći stanarima) odjela; Zadužen za organizaciju i provođenje edukacije u poslovnoj domeni; Zadužen/a za praćenje i analiziranje poziva za projekte ta razvijanje novih projektnih prijedloga i stvaranje projektnih partnerstava. Zadužen/a za promociju ženskog preduzetništva. Zadužen/a za implementiranje pojedinih projektnih aktivnosti i izvještavanje o istima.

Voditelj/ica financija i administracije i interni/a biznis konzultant/ica je odgovoran za provođenje dnevnih operativnih aktivnosti u domeni administracije, financija, računovodstva, kadrovskih pitanja i nabavki tj. za cjelokupno upravljanje

finansijskim i administrativnim poslovima kako bi se osiguralo ukupno funkcionisanje i usklađenost rada INTERA TP-a s važećim zakonskim propisima. Zadužen za izradu integrisanog godišnjeg budžeta i usklađivanje po odjelima, nadgledanje potrošnje i predviđanje prihoda i rashoda te predlaganje neophodnih promjena u budžetima. Direktan rad sa stanarima INTERA TP i korisnicima poslovnog inkubatora. Rad sa poslovnim konsultantima i mentorima i

koordinacija i praćenje njihovih aktivnosti sa stanarima. Zadužen za implementiranje pojedinih projektnih aktivnosti i izvještavanje o istima.

Novac obuhvata sva opšteprihvaćena sredstva plaćanja za isporuku dobara ili izmirenje duga, Novac je sredstvo razmjene.



Koordinator/ica za obuke iz sektora metala i matchmaking koordinator/ica. Upravlja radom centra za obuku iz CNC/CAM/CAD tehnologija i odgovoran je za razvoj, marketing i pružanje usluga obuke u području obrade metala i inženjerskih tehnologija za klijente INTERA TP-a. Zadužen je za osmišljavanje i implementaciju

projekata, za provođenje aktivnosti povezivanja akademske zajednice i privatnog sektora, kao i na pružanju pomoći

metaloprerađivačkim firmama u procesu

internacionalizacije. Sudjeluje u osmišljavanju i organizaciji događaja vezanih za sektor prerade

metala. Zadužen za implementiranje pojedinih projektnih aktivnosti i izvještavanje o istima. Voditelj/ica marketinga i PR-a je odgovoran/na za upravljanje dnevnim aktivnostima marketinga, oglašavanja i promocije, te preduzima korake za mjerenje, poboljšanje i obogaćivanje imidža INTERA TP-a kod ciljnih skupina i u javnosti općenito. Zadužen/a za izradu objava za medije, za kontrolu kvalitete marketinških materijala te za komunikaciju i koordinaciju s predstavnicima medija kako bi se osigurala stalna prisutnost INTERA TP-a u medijima. Tehnički koordinator/ica i asistent/ica za događaje je osoba zadužena za pružanje smjernica i informacija klijentima, upravljanje i održavanje prostora, namještaja i opreme, te rukovanje i distribuciju poštanskih pošiljki; direktna je podrška voditelju financija u provođenju administrativno-financijske operative; odgovorna je za sve aktivnosti logističke podrške pri organizaciji događaja unutar INTERA TP-a. Pomoćnik/ca u poslovnom inkubatoru Odgovoran/na za evidenciju, arhiviranje koje se odnosi na poslovni inkubator (proces prijema, dodjele grantova, trening materijala i svih ostalih izvora provjere vezanih za poslovni inkubator.) Pripremanje, provođenje i monitoring procedure dodjele grantova stanarima inkubatora. Komunikacija sa stanarima na dnevnoj razini. Odgovoran/na za kreiranje i održavanje baze vezane za usluge u poslovnom inkubatoru (aplikacije, ugovori, pružene usluge stanarima, treninzi, fakture i sl.) Pomoć u pripremi izvještaja u skladu sa planiranom dinamikom izvještavanja. Pomoć na aktivnostima promocije ženskog poduzetništva. Pomoć praćenja i analiziranje poziva za projekte ta razvijanje novih

Naturalna privreda nema sredstva razmjene. Dobra se razmjenjuju za druga dobra.



projektnih prijedloga. Zadužen/a za implementiranje pojedinih projektnih aktivnosti i izvještavanje o istima. Studenti na praksi. Odgovorni su za izvršavanje mnogobrojnih tekućih zadataka, operativnih detalja oko projekata kao i sugeriranja svojih ideja. FIZIČKA INFRASTRUKTURA I OPREMA INTERA TP iznajmljuje prostorije u novoizgrađenom objektu smještenom u južnoj poslovnoj zoni grada Mostara (Bišće polje bb) na udaljenosti od 6km od centra grada, te 1km od glavne regionalne ceste M17, namjenski oblikovanom za uspostavljanje integrisanog poslovnog ambijenta sa svim potrebnim elementima – uredskim prostorima, konferencijskim kapacitetima, IT infrastrukturom i parkingom, a predviđen je i prostor za ugostiteljske sadržaje koji će, iako ne u punom kapacitetu, biti stavljen u funkciju do kraja 2016. Ukupna raspoloživa korisna površina prostora iznosi 1923,25 m2 na tri etaže. Uredskim prostori su površine 1181,50m2 sa ukupno 38 jedinica u rasponu od 11m2 do 75m2 od čega je 7 jedinica (100m2) rezervirano za korištenje osoblja INTERA TP-a, projektnih partnera i eventualnih gostujućih konsultanata. Ostatak uredskog prostora je namijenjen za smještaj poduzeća stanara, timova u predinkubaciji i freelancera/pojedinaca (co-working prostor). Prostorije/dvorane za konferencijske i edukativne sadržaje su ukupne površine 741,75 m2 i sastoje se od 10 jedinica gdje spadaju: konferencijske sale EUROPA (300 osoba), OSLO (60 osoba) i BOSTON (40 osoba); sale za sastanke za 8, 12 i 12 osoba; tri sale za obuku u IKT (po 16 osoba) i prostor centra za obuku u CNC tehnologijama (150m2). INTERA TP posjeduje audio-vizualnu opremu (projektori i ozvučenje) za konferencijske dvorane, opremu za održavanje videokonferencija (Polycom), opremu za simultano prevođenje sa 40 mobilnih stanica, te prateću video opremu (2 fotoparata i kameru sa stativom). Po pitanju IKT opreme na raspolaganju je: 20 standardnih, te 20 all-in-one radnih stanica; Wi-Fi pristupne točke koje pokrivaju cijeli prostor INTERA TP-a; optički širokopojasni Internski link sa trenutnih 100Mbps (simetrično upload/download). U centru za obuku, smještena su dva CNC stroja (glodalica i strug) s pratećim alatom i šest PC radnih stanica sa CAM (10 licenci) i CAD (7 licenci) softverom. U mini radionici za brzo prototipiziranje je SLA 3D pisač, 4 FDM 3D pisača te laserski rezač/gravirka za nemetalne pločaste materijale.



H. PROJEKTNI RAD



“Projekti su svuda oko nas i svaki čovjek ih svakodnevno sprovodi, ponekad ni ne znajući da se to što radimo naziva projektom. Razne manifestacije poput organizacije koncerata, mature ili ekskurzije spadaju u projekte, kao što i gradnja neke porodične kuće ili razvoj rukovodstva firme za dostavu brze hrane. Kako bi bilo jasnije što je točno projekat, navodimo neke od karakteristika:

� projekat je vremenski ograničen (ima jasan početak i kraj),

� ima jasno definisan cilj, � u neku ruku je jedinstven, � mora biti podijeljen u

pojedinačne aktivnosti i korake,

� prati ga rizik od neuspjeha, � zahtjeva saradnju različitih

eksperata iz različitih oblasti, � zahtjeva dobru organizacionu

strukturu (vođu projekta, dobre suradnike, itd.).

� u realizaciji projekta učestvuje projektni tim � projektni tim ima svog šefa koji je najodgovornija osoba za sve aspekte

projekta. Mnogi projekti su neuspješni zato što vuku za sobom i negativne strane koje se ponekad previše ističu: nedovoljnu pripremu, nedefinisane ciljeve, nedovoljno jasnu organizaciju, borbu za resurse, itd. Kako bi se susreli sa što manje problema, trebalo bi pratiti nekoliko osnovnih koraka koji će pomoći da ostanemo na pravom putu i da naš projekat i naša dragocjena ideja budu uspješno sprovedeni. Mi ćemo navesti 6 osnovnih koraka: 1. Pronalaženje ideje, odnosno teme projekta 2. Planiranje projekta (uključujući cilj, ciljnu grupu, partnere) 3. Izvedba projekta 4. Dokumentacija vezana za projekat 5. Prezentacija projekta 6. Refleksija, odnosno evaluacija projekta (analiza dobrih i loših strana)



Projektne ideje

Svako od nas ima neke ideje koje bi želio sprovesti u djelo, ali neki ljudi se plaše neuspjeha ili misle da je to, što bi oni željeli, nerealno i neizvodivo. U našem prvom koraku je sav taj strah neutemeljen, jer je sad dozvoljeno prekršiti onu staru poslovicu koju su nam roditelji od pamtivijeka pripovijedali: „Ispeci, pa reci!“. Zadatak je da se pomoću „brainstorminga“ sve ideje vezane za temu projekta prikupe na papir, jer sada i svaka najmanja zamisao smije isplivati na površinu! Vrijeme je da pustimo našu maštu na slobodu, jer moramo biti svjesni činjenice da se od neke naizgled nebitne misli može razviti fantastična ideja za projekat! Razmislimo o nekoliko stvari: što je to što je za nas zanimljivo, ali i korisno? Što smo oduvijek htjeli uraditi, a nismo znali kako? Sjetite se i svoje zajednice: ima li na putu do fakulteta nešto što Vam je zasmetalo, što bi se moglo popraviti ili uljepšati? Može li gradski park podnijeti akciju čišćenja okoline? Ili da organizuje akcija zasađivanja

stabala? Zašto nam snijeg svake godine pravi toliko problema i zašto smo tako spori u uklanjanju istog sa gradskih ulica? Da li ovome problem možemo prići sa aspekta bolje organizacije ili razmišljati o većoj mehanizaciji samog procesa čišćenja? Osluhnite malo i poslovnu stranu života – koje su potrebe preduzeća u Vašoj okolini? Da li oni trebaju neku marketinšku akciju poput izrade letaka ili pomoći u razvoju novih proizvoda? Ili bi bilo korisnije da u

saradnji sa istim tim preduzećem organizujete dan uvježbavanja razgovora za posao, gdje će njihovo iskustvo Vama pomoći oko budućeg zapošljavanja? Samo nebo je granica, jer ne mora svaki projekat biti neki veliki poduhvat! Ponekad je bolje započeti iskustvo sa malim koracima, a s vremenom preći na malo veće! Neki čitav život provedu radeći projekte i živeći sa njima. Projektni pristup znači stalnu borbu za posao jer nemate redovnu platu nego živite od projekata. A na početku poglavlja smo rekli oni imaju svoj početak i kraj.



Kada iscrpimo svu svoju kreativnost, slijedi puno važniji dio: dolazak do rješenja, odnosno kompromisa! Razmislite od kojeg projekta najviše ljudi ima korist? Koji projekat zahtjeva malo resursa, a pruža najbolje rezultate? Koje ideje nisu tako pogodne za jedan projekat? Projekat se može raditi i razvijati i na bazi jasno postavljenog projektnog zadatka kojeg mogu sačiniti izvršioci projekta ali i naručioci nekog projekta. Ovo nije postupak koji direktno korespondira sa razvojem preduzetništva pa se ovdje neće detaljnije objašnjavati a u projektnom menadžmentu zauzima, također, vrlo važno mjesto i značaj. Planiranje projekta Na početku je vrlo bitno definisati određene stvari koje su izuzetno važne za realizaciju projekta. Uvijek vodite bilješke o Vašim zaključcima i dogovorima, kako biste se mogli podsjetiti na iste. Otvorite odmah na početku projekta fasciklu/direktorij u računaru za taj projekt.. Prije no što krenete u detaljno planiranje, uradite prvi korak a to je definisanje cilja. Što je to što želimo postići sa našim projektom, tj. zašto smo se odlučili baš za taj određeni projekat ? Cilj treba uvijek biti jasan i Vama razumljiv – jer, kako ćete doći do dobrog rezultata ako Vama lično Vaš krajnji cilj nije jasan? S obzirom da na jednom projektu sarađuje više ljudi, veoma je bitno definisati pravila

ponašanja. Ko je vođa projekta? Koliko često su timski sastanci? Ko vodi zapisnike? Šta je dozvoljeno, a što ne ? Rokovi i obaveze svakog su nešto na čemu trebate stalno insistirati i podsjećati druge (ako ste šef projekta). Često ćete imati problem sa sastavom tima za realizaciju projekta i ljutnju kolega koji nisu članovi projektnog tima. Kako to izbjeći ili takve stresne situacije svesti na minimum? Insistirajte da Vam kod formiranja projektnog tima svaki

potencijalni član tima dostavi svoje viđenje rada na projektu, očekivane ciljeve, svoju ulogu u projektnom timu (područje ekspertize koju posjeduje i sl.), i sl. Stavite pred



njega naslov projekta i neka slobodno napiše Izjavu o konceptu projekta na bazi čega ćete odlučiti o potencijalnom učešću / neučešću nekog u projektnom timu. Na taj način ćete brojne “mudre glave i sveznalice” u svom okruženju isključiti iz sastava budućeg projektnog tima gdje su mogli biti samo “statisti i kočničari projekta”. Veoma je bitno napraviti vremenski i sadržajni plan za projekat:

� Koji je vremenski rok koji imate na raspolaganju, tj. definišite početak i kraj projekta;

� Kako želite sadržajno obraditi Vašu temu? Npr. na čemu je focus u izradi projekta (ekonomska isplativost, tehnološke mogućnosti, organizacijski aspekt, sl.)

� Koji su grubi koraci koji su potrebni za uspješnu realizaciju Vašeg projekta?

� Od kojih ljudi se sastoji Vaš projektni tim i ko je odgovoran za koji dio aktivnosti?

� S kojim resursima raspolažete?

Realizacija projekta Što bolje isplanirate sve aktivnosti, to vam je veća šansa da projekat uspije, jer ste već unaprijed razmislili o svim potrebnim stvarima, ali i nedostacima na koje trebate obratiti pažnju. Podrazumijeva se da za svaki projekat

morate razmisliti i o nekim specifičnim pitanjima i organizacionim stvarima vezanim za taj određeni projekat! Ipak se nadamo da ste shvatili ono najbitnije. Dokumentacija vezana za projekt Ponekad je procedura pisanja određene dokumentacije mukotrpna i dosadna, ali je i neophodna, tako da ćemo se u ovom poglavlju malo pozabaviti i ovom temom. Kao što smo već spomenuli, jako je bitno sve zaključke i dogovore sa sastanaka zabilježiti u pismenom obliku. Nije potrebno da bilježite sve diskusije – zabilježite ključni zaključak svake pojedinačne diskusije posebno onih koji direktno



korespondiraju sa projektom. Zapisnik i zaključke uradite čim prije – najkasnije u roku od 24 h od kraja sastanka- kao podsjećanje na obaveze koji proističu u nastavku rada na projektu. Praksa nas uči da zapisnike koji dođu za 3,5 ili 7 dana niko ne čita i da je njihov značaj kontraproduktivan! Prezentacije projekata Nakon dugog i mukotrpnog rada, želite da pokažete rezultate vašeg projekta drugima!

Ali kako? Postoje razni načini, samo treba pronaći onaj pravi za Vaš projekat. Trebate biti svjesni činjenice da prezentacija vašeg projekta predstavlja vrhunac svog vašeg rada i da zbog toga treba da uložite maksimalan trud kako bi to sve ispalo profesionalno i vrijedno vašeg ulaganja. Posebnu pažnju treba obratiti na način prezentacije, na sadržaj, nastup, metode, itd. I Vaš diplomski rad i njegova završna prezentacija je kraj rada na jednom projektu. U timu ste bili Vi, vaš mentor/komentor, ljudi iz poslovnog sistema u kojem ste radili određeni dio istraživanja, kolege i prijatelji koji su Vam eventualno pomagali. Prilikom prezentacije projekta ne pokušavajte da objasnite slušaocima sve pojedinosti projekta, nastojte biti umjereni u broju slajdova, ne čitajte sve ono što ste napisali na njima a pogotovo nemojte u ruci imati papire i čitati ono što piše na slajdovima. Evaluacija (ocjena) projekta Projekat je završen, prezentacija je uspješno obavljena, sada slijedi zadnji, ali ne manje bitniji dio: refleksija, odnosno evaluacija projekta. Pod evaluacijom se podrazumijeva zadnji korak u kojem se još jednom osvrćete na cijeli proces stvaranja vašeg projekta, od planiranja, preko realizacije, do prezentacije projekta. Radujete se dobro obavljenim stvarima, ali isto tako i učite na počinjenim greškama.” (Referenca ad.1).



I. ZAKLJUČNA RAZMATRANJA



Ovaj kratki priručnik imao je za cilj da da najvažnije smjernice te da ohrabri one koji imaju ideja, znanja i inovativnosti da prepoznaju potencijalne poslovne šanse. U tom smislu on nije imao za namjeru da Vas uči preduzetništvu kako to rade desetine drugih knjiga na ovu temu. Preduzetništvo se uči i stoga odmah da naglasimo da niko nije rođen kao preduzetnik. Neko može imati manje-više sklonosti ka preduzetničkim vještinama i znanjima ali to nije dovoljno da bi se bilo i uspješan preduzetnik. Preduzetništvo bi trebalo da se uči kroz sve predmete studija. Ili barem njegovu

većinu. Svakim novim znanjem, poznavanjem tehnologije ili dizajna, svakom novom kompetencijom stiču se pretpostavke za “razvoj ili postajanje” preduzetničke ličnosti. Dobrim znanjem matematike možete biti instruktor ovog za mnoge teškog predmeta ili kao dobar skijaš možete svoj životni hobi pretvoriti u unosan biznis. Sektori bio-medicine i zdravstva, sporta, prava, tehnike, tehnologija, poljoprivrede i brojni drugi, više nego ikada su prepoznati kao sektori koji

generišu preduzetnički nastup i razvoj biznisa. Zato teza da je učenje preduzetništva “ne-ekonomska” kategorija koju propagira ova publikacija nije borba protiv ekonomske teorije preduzetništva. Ono jeste duboko ekonomska teorija koja je samo teorija ako ostane bez specifičnih znanja koja preduzetnici imaju a koja znače IT proizvod, tegla dobrog ajvara, izliječen zub, ugrađena zubna proteza, boca vrhunskog vina, software-ska igrica,

usluga prevoda ili pravnog savjeta, izrada specifičnog biznis plana, razvoj nove vrste medicinskog čelika, tehnologija za novi lijek i brojni drugi viđeni ili novi proizvodi i usluge. Prostora za rad i djelatnost je jako puno. Dovoljno je samo pogledati podatke privrednih komora o tome šta se uvozi i u kojim količinama. Ne samo u BiH nego u sve zemlje regiona i samo se zapitati zašto

je to tako i ko nam zabranjuje da mi to proizvodimo u sopstevnim fabrikama. Naravno, neće sve ići glatko i bez problema. Nešto nećete znati kako se proizvodi ili će jednostavne ekonomske kalkulacije već iz biznis plana pokazivati da vaš

Neobnovljivi resursi mogu da se koriste samo jednom. Obnovljivi resursi mogu da se koriste iznova pod uslovom da njihovo eksploatisanje ne bude prekomjerno.

Tehnički napredak u produktivnosti ostvaruje se putem izuma, kreiranje novog znanja, i putem inovacija, odnosno uključivanja novog znanja u aktuelne proizvodne tehnike.

Damping cijene se dešavaju kada proizvođači prodaju po cijenama koje su ispod njihovog graničnog troška proizvodnje, a to čine ili uz poslovne gubitke ili uz pomoć državnih subvencija.



potencijlani poslovni poduhvat nema smisla. No, ne treba stati i odmah odustati i tražiti posao u domaćoj administraciji ili razmišljati kako se u Njemačkoj na gradilištu može početi i bez ikakvih biznis planova. Za početak budite kooperant nekog velikog sistema. Vidite šta njemu nedostaje a što

vi možete raditi. Niko ne radi sve u svom poslovnom sistemu. Možda mi trebaju dizajnerske ili IT usluge/proizvodi, možda nije najbolji u promociji ili nabavi, možda mu logistika “šepa” ili je nešto treće ili četvrto slaba karika. Ili ako imate tako dobru ideju da možete odmah sami u veliki biznis a trebaju vam partneri potražite nekog ko je spreman das a vama investira i podjeli rizik uspjeha ili neuspjeha. Nastojte da ste u okruženju uspješnih firmi. Uđite u inkubatore, poslovne zone,

tehnološke parkove i slične forme i koristite sinergiju znanja i ideja koje one generišu. Budite dio preduzetničkog ambijenta koji će od vas teoretičara napraviti i praktičara. Znam da će mnogi reći da BiH ili zemlje regiona ne daju osnovu za razvoj preduzetništva. Apsolutno netačno jer upravo zemlje koje su na niskom nivou preduzetničke inicijative daju obilje šansi. A da je to moguće i održivo najbolje svjedoče i recenzenti ove knjige koji su čitav svoj radni vijek posvetili razvoju svojih kompanija i njihovom rastu. Kroz primjer Zeničke industrije mlijeka ZIM najbolje se vidi da samo snažan preduzetnički duh prvog čovjeka sa svim ostalim zaposlenim je u rezultatu dao kompaniju koja živi u okruženju koja nikada nije generisala niti jedan ozbljan system iz prehrambene industrije. Ili kako da Alfatherm iz Mostara koji radi u ambijentu “gdje niko ozbiljno ne razmišlja da mu treba grijanje” izraste u brend kompaniju koja nije samo projektovanje, nego i servis i montaža i održavanje, i ne samo grijanja, nego i klimatizacije i hlađenja. I uz to još i lideri u razvoju Tehnološkog parka Intera u Mostaru. Ili Plantaže u Podgorici, koje su u opštem urušavanju gotovo svih proizvodnih firmi u Crnoj Gori ostale svijetao primjer kako se proizvodnjom kvalitetnih proizvoda može ne samo preživaljavati, nego doživljavati kako regionalni tako i globalni procvat. U svakom od navedenih primjera gosp. Hajrudin Skender, Vesna Maraš i Davor Krezić, recenzenti ove knjige, bili su svaki za sebe dovoljna podloga za analize tipa “case study” koje autor ostavlja za neko naredno izdanje.

Likvidnost se odnosi na to koliko jeftino, brzo i sigurno vrijednosti pojedinih elemenata aktive mogu da se konvertuju u novac.





J. LITERATURA



� D.Begg, S.Fischer, R.Dornbusch: EKONOMIJA; Mc.Graw Hill Int. UK; Prevod Datastatus, Beograd, 2010.

� Grupa autora: PRIRUČNIK ZA MLADE PREDUZETNIKE/ICE; Kulturkontakt Ambasade Austrije u BiH; priručnik za srednje škole; Urednik Inesa Plakalo; recenzija: prof.dr Darko Petković, Sarajevo, 2013.

� Grupa autora: RADNA SVESKA ZA MLADE PREDUZETNIKE/ICE; Kulturkontakt Ambasade Austrije u BiH; Urednik Inesa Plakalo; recenzija: prof.dr Darko Petković, Sarajevo, 2013.

� Zijad Džafić: PREDUZETNIČKA EKONOMIJA; Univerzitet u Tuzli, 2006. � A,Groen, R.Oakey, P.v.der Sijde, S.Kauser: NEW TECHNOLOGY BASED

FIRMS IN THE NEW MILLENIUM, Elsevier, Amsterdam, 2007. � Drucker, P.: MENADŽMENT ZA BUDUĆNOST; Privredni pregled, Beograd;

1995. � Zelenović, D. - INDUSTRIJSKI SISTEMI; Fakultet tehničkih nauka Univerziteta

Novi Sad, Novi Sad, 2000. � Zelenović, D. – PROIZVODNI SISTEMI; Naučna knjiga, Beograd, 1996. � Ries, E.: LEAN STARTUP; Prevod, Mate, Zagreb, 2013. � Childe, J.S.: An INTRODUCTION to COMPUTER AIDED PRODUCTION

MANAGEMENT; Chapman&Hall, London, 1997. � Boothroyd, G., Dewhurst, P., Knight, W.: PRODUCTION DESIGN for

MANUFACTURING and ASSEMBLY; Marcell Deker; New York, 2000. � Rembold, W., Nnaji, B.O., Storr, A.: COMPUTER INTEGRATED

MANUFACTURING and ENGINEERING; Addison – Wesky, Harlow, England, 2000.

� Ćosić, I. i dr. : KAKO PREDUZEĆE UČINITI KONKURENTNIM ZA USLOVE OTVORENIH TRŽIŠTA; Institut za industrijske sisteme; Fakultet tehničkih nauka, Novi Sad, 1995.

� Čović, D.: INVENTIVNOST TIMA - Vodič za menadžere; DAAAM International Vienna – Sveučilište u Mostaru, 2003.

� Petković, D., Serdarević, N., Bejić, J.: VODIČ ZA PREDUZETNIŠTVO – Teorija i praksa, treninzi i ključni indikatori preduzetništva, Centar za inovativnost i preduzetništvo i Ekonomski fakultet Univerziteta u Zenici, Zenica, 2010.

� * * * :Strateški pravci razvoja obrazovanja u Bosni i Hercegovini sa planom implementacije,2008–2015.; Vijeće ministara BIH, Sarajevo, 2008.

� D.Petković: Potencijalne mogućnosti ulaganja u Poslovnoj zoni Vitez – PC 96; Međuanrodna konferencija o ulaganjima u BIH, Mostar, 2004.

� Darko Petković: Gdje smo danas kada je u pitanju razvoj tehnoloških parkova u BiH?, Zbornik radova sa Konferenciju o preduzetništvu u BIH, Zenica, juni 2008, ISSN 1840-4006.

� Delayed Privatization of Large Loss Making State Owned Enterprises – Missed Opportunity for Acceleration of SME Entry and Growth by Vladimir Goran Kreacic (2007)

� Dr Jovanović L.: UPRAVLJANJE TEHNOLOŠKIM RAZVOJEM - Izazovi trećeg milenijuma; Biblioteka Menadžment, Beograd, 2001.

� ETF European Training Foundation-European Charter for Small Enterprises; Entrepreneurship Learning Indicators for the Western Balkans , ( 2006)

� Grupa autora: Studija izvodljivosti Klastera plastičara i alatničara BIH, Centar za inovativnost i preduzetništvo, Univerzitet u Zenici, 2008.



� Grupa autora: Studija o opravdanosti uspostavljanja industrijskih / poslovnih zona u općinama regije Centralna BIH, EI Sarajevo, Zenica, 2007.

� Iztok Lesjak: Tehnološki park Ljubljana, Međunarodna konferencija "MSP –iskustva evropskih zemalja-izazov u privrednom razvoju BIH", Sarajevo, maj.2002

� Jozo Bejić: Programi Federalnog ministarstva razvoja, poduzetništva i obrta; Zbornik radova sa Konferenciju o preduzetništvu u BIH, Zenica, juni 2008, ISSN 1840-4006.

� Mr. sc. Đuro Horvat i Mr. sc. Vladimir Kovačević, Clusteri put do konkuretnosti, M.E.P. Consult Zagreb, 2004

� Petkovic D., Majstorovic V., Visekruna V.: TECHNOLOGY PARK (TP) MOSTAR – THE PLACE FOR DESIGN AND DEVELOPMENT SMALL AND MEDIUM ENTERPRISES; 3rd DAAAM International Conference "Advanced Technologies for Developing Countries"; 23-26.June 2004, Split, Croatia

� Petkovic D., Visekruna V., Jasarevic S., Plancic I.: TECHNOLOGY PARKS – THE GENERATOR FOR DEVELOPMENT SME'S: ONE CASE FROM BOSNIA AND HEREZEGOVINA; Industrial Engineering –Innovation as Competitive Edge for SME; 28-29.April 2004, Estonia,Tallin.

� Petkovic D.: Technology Parks in the Function of Entrepeneur Development and Growth of SME's; International Conference "Economic Recovery of Serbia through Development of Science Parks", Belgrade, June, 2004.

� Petković D.: Studija izvodljivosti Tehnološkog parka Mostar, regija Hercegovina, Zenica, 2003.

� Petković D.: TEHNOLOŠKI PARKOVI – VIŠE OD MJESTA ZA TEHNOLOŠKI TRANSFER I RAZVOJ MSP, Univerzitet u Zenici,knjiga, 2006.godina

� Rasema Hasanić, Dženana Čolaković: Biznis servis centar, ''Unapređenje zakona o izdavanju građevinskih dozvola i prakse u BiH''; Zbornik radova sa Konferenciju o preduzetništvu u BIH, Zenica, juni 2008, ISSN 1840-4006.

� Rasim Tulumović: BH inkubatori – iskustva i najbolje prakse; Zbornik radova sa Konferenciju o preduzetništvu u BIH, Zenica, juni 2008, ISSN 1840-4006.

� The FBIH Law on Craft, (FBIH Official Gazette, 52,02; 29/03) � Tihi B., Petković D.: Tehnološki parkovi-Novi kvalitet u BIH ekonomiji; III NSS

Kvalitet 2003, Zenica 13/14.11.2003, Zbornik str. 197 – 202; ISSN 1512-9268. � X x x : Dokument : Europska povelja za mala i srednja poduzeća, EC,

Lisabon, 2000.godina � Žana Mrkonjić: Tehnološki park Mostar: početni koraci stvaranja centra izvrsnosti;

Zbornik radova sa Konferenciju o preduzetništvu u BIH, Zenica, juni 2008, ISSN 1840-4006.

� www.tp-vz.hr � www.tehnopark.hr � www.redah.ba � www.intera.ba � www.doingbusiness.ba � www.ec.europa.int � www.cepor.hr � www.crmg.si

R.prof.Dr sci. Darko Petković –Biografski sažetak

Rođen 1960.godine Zenici, gdje je i diplomirao 1984. godine na Mašinskom fakultetu. Nakon diplomiranja radio u Željezari "Zenica". Od 1985. godine je stalno zaposlen na fakultetima u Zenici, najprije kao asistent, viši asistent, docent te danas redovni profesor. Postdiplomski magistarski studij iz oblasti projektovanja proizvodnih sistema završio na Fakultetu tehničkih nauka Univerziteta u Novom Sadu. Doktorsko istraživanje u trajanju od 3 godine obavio na univerzitetima u Ahenu (Njemačka), Torinu (Italija) i Barceloni (Španija). Po osnovu međunarodnog konkursa, radio na projektu "Samoregulirajuće proizvodne jedinice", finansiranog od strane Vlade Njemačke tokom 1996/97 godine. Kao gostujući profesor/istraživač boravio na Politehničkom

univerzitetu u Torinu (Italija) 1998.godine, Institut za proizvodne sisteme i ekonomiju preduzeća, radeći na projektima za potrebe preduzeća FIAT i Olliveti. Doktorska istraživanja o primjeni GT koncepta završio jednogodišnjim istraživačkim projektom na Univerzitetu u Barceloni. Doktorirao 1999.godine na Univerzitetu u Sarajevu. Kao autor i koautor učestvovao u izradi ili publikovanju više od 500 naučno-istraživačkih i stručnih radova, projekata, referata, članaka i dr. prezentovanih u zemlji i inostranstvu. Učesnik je više od 50 Tempus, Tempus-Phare, Erasmus Mundus, Erasmus+, IPA, FP 6 i FP7 projekta u periodu 1997-2016.godina. Posjeduje certifikat Instituta "Verband fur Arbeitsgestaltung, Betriebsorganisation und Unternehemensentwicklung e.V. – REFA" iz Darmstadt-a SR Njemačka kojim se potvrđuje stručnost za projektovanje u oblastima Proizvodni sistemi, Vođenje proizvodnje i Menadžment procesnih podataka. Član je Uprave i jedan od osnivača Tehnološkog parka Intera u Mostaru, kao i osnivač i direktor Centra za inovativnost i preduzetništvo na Univerzitetu u Zenici. Objavio 10 knjiga. Bio je član ekspertskog tima Svjetske banke ispred BiH na projektu Strategije razvoja RDI u Jugoistočnoj Evropi, član tima ANUBIH za izradu Strategije razvoja nauke u FBIH te član ekspertskog tima Vijeća ministara BiH na izradi Strategije razvoja nauke u BiH. Imenovani je ekspert italijanske Vlade za ocjene NIR projekata u Italiji te član ekspertskog tima za evaluacije univerziteta u Agenciji CEENQA-Diseldorf. Strani je ekspert u Agenciji za razvoj visokog obrazovanja u Rumuniji – ARACIS. Od 2004-2008.godine je bio na funkciji prorektora za razvoj i nauku, a od 2008-2015.godine prorektor za QA i međunarodnu saradnju UNZE. Bio je član Bolonja ekspertske grupe u BIH. U naučno-istraživačkom i stručnom radu koristi se engleskim i italijanskim jezikom, te španskim i njemačkim jezikom u manjem obimu.

Documents

BUDI I TI PREDUZETNIK! - iDEAlab platformaidealab.rs/content/sajt/be_an_entrepreneur.pdf · Nije bitno da li je to zavarivanje, izrada zubnih navlaka, programiranje, ... Učimo i