BiH This II - ZEDA · 2015-06-22 · Tablica 1: dva koncepta poduzetničkog učenja 2 Definicija poduzetništva iz EU referentnog okvira ključnih kompetencija Tradicionalne vještine

This project is funded by the EU Entrepreneurial Learning in BiH Education Systems – Phase II

Implemented by EPRD consortium

Entrepreneurial Learning in BiH education systems ‐ Phase II, EU‐funded Project implemented by EPRD Consortium BA – 71000 Sarajevo, 52 Cekalusa Str., Phone: +387 33 556856, Fax: +387 33 556855, E‐mail: [email protected]

Odobreno od strane Upravnog odbora Projekta na IV. Sastanku u Brčkom, 12.3.2015. godine

SMJERNICE ZA RAZVOJ PARTNERSTVA POLITIKA PODUZETNIČKOG UČENJA

Smjernice za razvoj partnerstva politika poduzetničkog učenja

0 Poduzetničko učenje u BiH obrazovnim sistemima – faza II.

SADRŽAJ

1. UVOD............................................................................................................................. 1

2. ZAŠTO PODUZETNIŠTVO I PODUZETNIČKO UČENJE?..................................................... 2

3. SBA (AKT O MALOM BIZNISU ZA EUROPU) I PARTNERSTVO POLITIKA ZA PODUZETNIČKO UČENJE................................................................................................ 5

4. KAKO USPOSTAVITI PARTNERSTVO POLITIKA ZA CJELOŽIVOTNO UČENJE.................... 7

4.1. Akteri partnerstva politika............................................................................................. 7

4.2. Memorandum o razumijevanju..................................................................................... 8

5. FUNKCIONIRANJE PARTNERSTVA POLITIKA ZA PODUZETNIČKO UČENJE...................... 105.1. Akcijski plan................................................................................................................... 11

6. MONITORING I EVALUACIJA.......................................................................................... 116.1. Kvantitativni podaci za monitoring i evaluaciju............................................................. 136.1.1. Opći podaci.............................................................................................................. 136.1.2. Podaci za procjenu.................................................................................................. 14

7. ZAKLJUČAK..................................................................................................................... 16

Prilog 1. – Model Memoranduma o razumijevanju za uspostavu partnerstva politika za poduzetničko učenje........................................................................................................... 17 Prilog 2. – Primjeri dobrih praksi iz EU................................................................................ 21



1. UVOD

Ove Smjernice je izradila Radna grupa za partnerstvo za poduzetničko učenje u okviru

projekta „Poduzetničko učenje u obrazovnim sistemima u BiH – faza II.“. One će poslužiti

kreatorima politika na svim nivoima vlasti kako bi se ostvarila efikasna partnerstva politika

koja bi potaknula razvoj poduzetničkog učenja u svim vidovim i na svim nivoima obrazovanja,

te stvorile veze između procesa cjeloživotnog poduzetničkog učenja i njegovih ključnih

aktera (institucije vlasti, privatni i nevladin sektor u oblastima ekonomije, zapošljavanja,

obrazovanja, nauke, itd.).

Smjernice pojašnjavaju koncept poduzetničkog učenja i njegovu europsku dimenziju,

određuju pojam i ciljeve partnerstva politika za poduzetničko učenje, te poželjne aktere.

Također daju i savjete za operativna i organizacijska pitanja, poput kreiranja sporazuma o

uspostavi partnerstva, liderstva, izrade akcijskog plana, te pitanja vezanih za proces izrade

politika. One nisu dizajnirane ni za jedan poseban nivo vlasti, već su pisane univerzalno, tako

da budu primjenjive donositeljima odluka na svim nivoima, koje će, prema svojim

nadležnostima, kreirati partnertsva politika.

Termin „partnerstvo politika za poduzetničko učenje“ dolazi iz Akta o malom biznisu za

Europu (Small Business Act for Europe – SBA, 2008., 2011.), jednog od ključnih EU

dokumenata koji odražava političku volju za prepoznavanjem središnje uloge malih i srednjih

poduzeća (MSP) u europskoj ekonomiji, te uspostavlja sveobuhvatni okvir politika za podršku

malim i srednjim poduzećima za EU, zemlje članice i one koje to žele postati. Partnerstvo

politika za poduzetničko učenje jedna je od važnih alata za uspostavu okvira politika za

cjeloživotno poduzetničko učenje.

Da bi se u potpunosti razumjelo značenje ovoga termina treba odrediti kontekst i definicije

sljedećih pojmova:

Partnerstvo je aranžman u kojem se stranke slažu da surađuju kako bi unaprijedile

svoje zajedničke interese.

Politika je princip kojim se vode odluke i postižu racionalni ishodi. To je izjava

namjere, te se provodi kao proces, postupak ili protokol.

Poduzetničko učenje je koncept obrazovanja i obuke koji podržava poduzetnički

način razmišljanja i koji je zasnovan na razvoju pojedinaca, uključujući osnovne

principe efektivnosti u svakodnevnom životu, bez posebnog fokusa na početnike u

biznisu, a koji svi vode ka poduzetničkoj pismenosti za društvo u cjelini1.

Dakle, partnerstvo politika za poduzetničko učenje je bazirano na suradnji kako bi se utvrdili

racionalni ciljevi, te donijele najbolje odluke u interesu društva u cjelini za unaprijeđenje 1 Definicija SEECEL‐a – Centra za poduzetničko učenje u jugoistočnoj Europi



obrazovanja, snaženja veza između obrazovanja i tržišta rada i podizanja poduzetničke

pismenosti u cilju jačanja ekonomije. Predmet bavljenja partnerstva politika trebaju biti svi

nivoi formalnog obrazovanja: osnovno, srednje i visoko, ali jednako tako i neformalno

obrazovanje, koje će odraslima, koji su izišli iz sistema formalnog obrazovanja, pružiti

mogućnost za stjecanje znanja, vještina i kompetencija o poduzetništvu. Partnerstvo politika

treba inicirati i voditi vladin sektor (ministarstva, agencije), ali da bi uspješno funkcioniralo,

ono treba okupiti predstvanike i nevladinog i biznis sektora.

Poduzetničko učenje treba podržavati više a ne samo jedna sektorska politika. Javni, privatni

i civilni sektor bi trebali surađivati u oblasti 4E politika (eng. education, employment,

enterprise, economy – obrazovanje, zapošljavanje, poduzeće, ekonomija), kako bi kreirali

različite mjere na različitim nivoima. Partnerstva politika trebaju biti uspostavljena kako bi se

postigli ciljevi uključivanja poduzetničkog učenja kao prioriteta u različite strategije (npr.

obrazovanje, istraživanje i razvoj, zapošljavanje, mladi, MSP, poljoprivreda, itd.) kako bi se

identificirala sredstava iz različitih izvora za podršku aktivnostima poduzetničkog učenja,

uspostavio odgovarajući sistem monitoringa i evaluacije, dijeljenja dobrih praksi, itd.

Ukoliko se poduzetničko učenje nađe u fokusu različitih politika na različitim nivoima, onda

je moguće izdvojiti sredstava iz različitih izvora, pa će se time i kreirati pozitivna klima za

razvoj cjeloživotnog poduzetničkg učenja, a ono će postati široko dostupno. Javna sredstva

se izdvajaju na različitim nivoima npr. aktivne mjere zapošljavanja, poticaje u poljoprivredi,

nauku, razne vrste poticaja i subvencija u privredit, itd. Svi navedeni sektori mogu imati

koristi ukoliko se dio sredstava u fokusirane obuke vezane za sektor (npr. obuka o

standardizaciji hrane, što je preduvjet izvoza u poljoprivredi, start‐up obuke za nezaposlene,

obuke o komercijalizaciji istraživanja i sl.). Takve mjere bi istodobno značajno osnažile razvoj

neformalnog poduzetničkog učenja.

2. ZAŠTO PODUZETNIŠTVO I PODUZETNIČKO UČENJE?

Poduzetništvo pospješuje ekonomski rast i predstavlja ključni faktor konkurentnosti,

ekonomskog razvoja, zapošljavanja i dinamiziranja ekonomije zasnovane na znanju. Ono

može značajno doprinijeti rješavanju brojnih problema suvremenih društava. Zbog toga su

modaliteti pospješivanja poduzetništva predmet i akademskih izučavanja, ali i predmet

bavljenja gotovo svih vlada. U literaturi postoje brojne definicije poduzetništva. U kontekstu

poduzetničkog učenja najprikladnija je definicija poduzetništva kao ključne kompetencije za

život i rad u XXI. stoljeću:

Poduzetništvo se odnosi na sposobnost pojedinca da ideje pretvori u aktivnosti. Ono

uključuje kreativnost, inovacije i preuzimanje rizika, kao i sposobnost planiranja i upravljanja

projektima kako bi se postigli određeni ciljevi. Poduzetništvo podržava sve u svakondvenom

životu kod kuće i u društvu, zaposlene u odnosu na to da budu svjesni konteksta njihovog



rada i budu u mogućnosti da iskoriste prilike, te predstavlja osnovu za nadogradnju posebnih

vještina i znanja potrebnih poduzetnicima u uspostavljanju društvenih ili komercijalnih

aktivnosti2.

Načelno govoreći, dva su pristupa poduzetničkom učenju. Prvi se smatra tradicionalnim i

onima koji uče daje ekonomske kompetencije i osposobljava ih za pokretanje i vođenje

biznisa. On je uglavnom usmjeren na one koji bi mogli ili koji će pokrenuti ili voditi biznis,

poput učenika srednjih stručnih škola, studenata ekonomskih i tehničkih fakulteta, te

odraslih kojima su potrebna znanja i vještine o pokretanju i vođenju posla. Drugi pristup je

značajno širi, obuhvata cijelu populaciju i temelji se na poduzetništvu kao ključnoj

kompetenciji. Kompetencije koje daje ovaj pristup potrebne su svakom građaninu za život i

rad u XXI. stoljeću, i one bi se mogle sublimirati u sintagmu „biti poduzetan“ ili „ponašati se

poduzetnički“. Biznis koji zapošljava zaposlene s poduzetničkim duhom će vjerojatno biti

uspješan, i vjerovatno će iznaći inovativne i kreativne načine za jačanje konkurentske

prednosti. Idealno je ako se ove kompetencije počnu stjecati od ranog djetinjstva, dakle od

osnovne škole.

Naravno, svakom društvu su potrebna oba pristupa, s tim što je prvi više fokusiran na one

koji vode biznis ili ga žele pokrenuti i značajno je zastupljeniji u neformalnom poduzetničkom

učenju, dok je drugi posebno fokusiran na formalne obrazovne sisteme (škole i univerziteti).

Predmet bavljenja partnerstva za poduzetničko učenje trebala bi biti oba pristupa – dakle i

formalno i neformalno obrazovanje, kao i specijalizirane obuke zaposlenika malih i srednjih

poduzeća (npr. za rad na posebnim strojevima, IT obuke, strani jezici i sl.) kako bi ona bolje

poslovala, te ostvarivala rast i razvoj. Tipični sadržaji oba pristupa poduzetničkog učenja

prikazani su u tablici 1.

Tablica 1: dva koncepta poduzetničkog učenja

2 Definicija poduzetništva iz EU referentnog okvira ključnih kompetencija

Tradicionalne vještine (“start‐ up” poduzeća)

Poslovno planiranje

Razvoj proizvoda ili usluge

Marketing i prodaja

Financije i računovodstvo

Pravni, poreski, izvozni aspekti biznisa

Kontrola zaliha

Preduzetnička ponašanja

Preuzimanje rizika

Uvođenje i prihvatanje promjena

Učenje iz pogrešaka

Kreativnost

Prepoznavanje prilika

Inovativno razmišljanje



Od 2000. godine Europska unija razvija brojne politike potpore poduzetništvu i ono ima

značajno mjesto u generalnim desetogodišnjim EU strategijama, kako u onoj iz Lisabona

donesenoj 2000. godine za razdoblje 2000. – 2010. godina, tako i u ovoj aktualnoj Europa

2020 – strategija pametnog, održivog i inkluzivnog rasta, donesenoj za razdoblje 2010. –

2020. godina. Direktnije integriranje poduzetničkog učenja u sve razine obrazovnih sustava

postaje sve bitnija europska politika. Poduzetničko učenje je dio svih ključnih dokumenata

EU politika iz oblasti obrazovanja i ekonomije. To je podcrtano i u Strategiji jugioistočne

Europe 2020.

Bosna i Hercegovina, kao potencijalni kandidat za pristupanje Europskoj uniji, je prihvatila

koncept cjeloživotnog poduzetničkog učenja, kako u formalnom, tako i u neformalnom

obrazovanju. To proizlazi iz Sporazuma o stabilizaciji i pridruživanju koji je BiH potpisala

2008. godine, ali i iz Povelje za rast i zapošljivost koju su ministri iz područja ekonomije i

obrazovanja zemalja Zapadnog Balkana i Republike Turske potpisali u Zagrebu 2012. godine,

te time obavezali svoje zemlje na posvećenost razvoju cjeloživotnog poduzetničkog učenja i

regionalnu suradnju. Predanost uvođenju poduzetničkog cjeloživotnog učenja je posebno

iskazana usvajanjem Strategije učenja o poduzetništvu u obrazovnim sistemima u BiH za

razdoblje 2012. – 2015. s akcijskim planom, koju je usvojilo Vijeće ministara BiH 2012.

godine. Osim što je uspostavljanje i razvoj partnerstava politika za poduzteničko učenje

jedan od indikatora EU SBA politika, ono je također i jedan od pet strateških prioriteta

definiranih Strategijom poduzetničkog učenja.

Dakle, stavljanje poduzetništva i poduzetničkog učenja u fokus politika na svim nivoima u BiH

može biti motivirano naporima za etabliranjem EU politika i napretkom u europskim

integracijama, ili ispunjenjem Strategije poduzetničkog učenja. No, mnogo važniji razlog je

što razvoj poduzetničkog učenja zaista povećava kvalitetu obrazovanja, te značjano utječe na

relevantnost obrazovanja za tržište rada.Osim toga, nedvojbeno je da je poduzetničko

učenje, kako ono koje u fokusu ima stvaranje poduzetne osobe, tako i ono koje je usmjereno

na ekonomske kompetencije, u izravnoj funkciji jačanja konkuretnosti ekonomije i društva i

povećanju zapošljivosti. Poduzetničkim učenjem se mogu nadomjestiti i neke nedostajuće

politike, te pokrenuti nove.

Na primjer, stopa registrirane nezaposlenosti u BiH je jedna od najvećih u Europi i iznosi

približno 44% (podaci za novembar 2014. godine – 43,6% ili 547.336 osoba3). Stopa

nezaposlenosti mladih, kao i NEET stopa (engl. neither in employment, nor in education or

training – postotak mladih koji niti su zaposleni niti su u sistemu obrazovanja i obuke) se

uopće ne evidentiraju i nisu predmet statističkog iskazivanja. Osim pojedinačnih ad‐hoc

inicijativa nije zabilježena niti jedna strukturalna politika za zapošljavanje mladih. Prema

procjeni Svjetske banke stopa nezaposlenosti mladih u BiH u 2014. godini iznosila je 57,9%4.

3 Podaci Agencije za statistiku BiH i Agencije za rad i zapošljavanje BiH 4 Svjetska banka, 2014. Jugoistočna Eoropa – Redovni ekonomski izvještaj: Krhki oporavak



Usporedbe radi, EU (28 država) je u 2014. godini imala prosječnu stopu nezaposlenosti od

9% i stopu nezaposlenosti mladih od 21,7%. I Unija i države članice lansirale su brojne

politike kako bi smanjile stopu nezaposlenosti mladih i kako bi se mladi uključili na tržište

rada. Gotovo sve aktualne EU politike za zapošljavanje mladih zasnovane su na

poduzetništvu i obuci. Stvaranje partnerstava politika za poduzetničko učenje imalo bi

direktan utjecaj na zapošljivost mladih.

3. SBA (AKT O MALOM PODUZETNIŠTVU ZA EUROPU) I PARTNERSTVO POLITIKA ZA

PODUZETNIČKO UČENJE

SBA je sveobuhvatni okvir politika koje države trebaju donositi i razvijati kako bi se pospješila

sredina za rast i razvoj malih i srednjih poduzeća, te konzekventno jačala ekonomija i

povećavala zapošljivost. SBA ima deset principa5, od kojih se dva odnose na poduzetničko

učenje:

Princip 1. Poduzetničko učenje i žensko poduzetništvo, i

Princip 8a. Poduzetničke vještine.

Deset principa SBA standardno se se analiziraju kroz više od 100 indikatora politika, od kojih

je svaki indikator sačinjen u pet nivoa (ocjena) – od 1 do 5, gdje je 1 najslabija, a 5 najveća

ocjena. Nivoi su tako definirani da nivo 1 označava da se ne dešavaju nikakve aktivnosti, ili su

one ad‐hoc i nisu posljedica organiziranog djelovanja, nivo 2 označava započete aktivnosti,

nivo 3 je prekretnica kada je uspostavljena struktura za djelovanje, na nivou 4 postoje vidljivi

rezultati organiziranog djelovanja, a nivo 5 označava samoodrživu uspostavljenu politiku koja

funkcionira, daje rezultate, periodički se evaluira i nadopunjava.

Svi indikatori politika mjere se svake tri godine. Opsežne izvještaje o napretku politika SBA za

zemlje pristupnice EU redovno sačinjava konzorcij koji čine: OECD – Organizacija za

ekonomsku surednju i razvoj, ETF – Europska trening fondacija, EBRD – Europska banka za

obnovu i razvoji EC – Europska komisja. Napredak SBA u BiH do sada je dva puta evaluiran,

2009. i 2012. godine, a u toku je treći ciklus procjene koji je započeo 2015. godine.

Princip 1 sastoji se od ukupno 16 indikatora, a princip 8a od 6. Dakle, ukupno 22 indikatora

su predmet politika poduzteničkog učenja. Svi oni trebaju biti predmetom bavljenja

partnerstva politika za cjeloživotno učenje. O uspostavi i radu samoga partnerstva, kao

osnovi za pokretanje procesa, napretka i razvoja poduzetničkog učenja govori prva grupa

5 Princip 1. Poduzetničko učenje i žensko poduzetništvo, princip 2. Stečaj i druga prilika za mala i srednja poduzeća, princip 3. Institucionalni i regulatorni okvir za izradu politika malih i srednjih poduzeća, princip 4. Operativna sredina za mala i srednja poduzeća, princip 5a. Usluge podrške za mala i srednja poduzeća i start‐up, princip 5b. Javne nabave, princip 6. Pristupa financijama za mala i srednja poduzeća, princip 7. Norme i tehnički propisi, princip 8a. Poduzetničke vještine, princip 8b. Inovacijska politika za mala i srednja poduzeća, princip 9. Mala i srednja poduzeća u zelenom gospodarstvu, princip 10. Internalizacija malih i srednjih poduzeća



indikatora – okvir politika za cjeloživotno poduzetničko učenje. Tri indikatora iz ove grupe

posebno su relevantna za uspostavu i razvoj partnerstva politika za poduzetničko učenje:

indikator 1.1. partnerstvo politika, indikator 1.2. razvoj procesa politika i indikator 1.3.

praćenje (monitoring) i evaluacija. Iz određenja nivoa za svaki od ovih indikatora jasno je

koje aktivnosti treba poduzeti da bi se uspostavio proces kreiranja i razvoja politika za

cjelokupni razvoj poduzetničkog učenja. Uspostavljanje partnretsva politika za cjeloživotno

poduzetničko učenje, kreiranje sistema lansiranja politika, te njihovo praćenje i evaluiranje

ključni su alat za napredak svih 22 SBA indikatora koji se odnose na poduzetničko učenje.

SBA princip 1.1. PARTNERSTVO POLITIKA

Nivo 1 Nema strukturirane suradnje između javnog, privatnog i nevladinog sektora u

cjeloživotnom poduzetničkom učenju

Nivo 2 Stalni dijalog a u vezi strukturirane suradnje između javnog, privatnog i

nevladinog sektora

Nivo 3

Uspostavljeno je partnerstvo za poduzetničko učenje na između javnih , privatnih i nevladinih sektora u svrhu promocije cjeloživotnog poduzetničkog učenja sa posebnim osvrtom na poduzetništvo kao ključnu kompetenciju.

Vođenje ovog partnerstva je jasno dodjeljeno jednoj instituciji.

Partnerstvo se zasniva na dogovorenom akcijskom planu.

Nivo 4

Sredstvima se osigurava održiv doprinos razvoju partnerstva cjeloživotnog poduzetničkog učenja (npr. administrativna potpora, plan rada, razvoj kapaciteta).

Dokaz da su aktivnosti vezano uz akcijski plan partnerstava provedene.

Nivo 5

Poduzetničko partnerstvo daje preporuke za strategije (npr. razvojni planovi, obrazovanje, zapošljavanje, mala i srednja poduzeća, SME, istraživanja i razvoj).

Dokaz da su preporuke partnerstva uključene u šire strategije.

Iz opisa nivoa proizilazi da je potrebno uspostaviti dijalog među vladinim i nevladinim

strukturama, te predstvnicima biznis sektora, kako bi se potaknuo razvoj poduzetničkog

učenja. Partnerstvo je potrebno strukturirati i formalizirati, liderstvo treba preuzeti jedan od

partnera (poželjno ministarstvo obrazovanja) koji će i osigurati sredstva za operativni rad

partnerstva. Potrebno je izraditi akcijski plan koji se odnosi na cjelokupan sistem

poduzetničkog učenja. Provođenjem aktivnosti iz akcijskog plana, savjetujući vladine sektore

pri izradi strategijâ, te uvrštavanjem poduzetničkog učenja u različite strategije ovaj indikator

će se u cijelosti ispuniti.

SBA princip 1.2. PROCES IZRADE POLITIKA

Nivo 1 Nema dokaza o jasno identificiranim ili artikuliranim upravljanjem politikama

u području obrazovanje i obuke za cjeloživotno poduzetničko učenje.

Nivo 2 Poduzetničko cjeloživotno učenje se prepoznaje kao razvojna odrednica u



okviru instrumenata politke obrazovanja i obuke

Nivo 3 Razvojni plan identificira cjeloživotno poduzetničko učenje kao prioritet.

Nivo 4

Veze s politikama cjeloživotnog poduzetničkog učenja su jasno artikulirane u dokumentima za obrazovanje, zapošljavanje, mala i srednja poduzeća (SME) i istraživanje i razvoj.

Instrumenti politika specifični za svaku razinu sistema formalnog obrazovanja i obuke jasno identificiraju poduzetničko učenje kao prioritetno razvojno područje s direktnom referencom na kurikulum, treninge nastavnika i menadžmenta škole.

Nivo 5 Poduzetništvo kao ključna kompetencija je integralni čimbenik kurikuluma.

Suština inidktaora 1.2. je postepeno ugrađivanje cjeloživotnog poduzetničkog učenja na sve

razine i sve forme obrazovanja i obuke. Takav proces zahtijeva brojne komplemetarne i

međusobno zavisne instrumente politika. Potrebno je upsotaviti instrumente cjeloživotnog

poduzetničkog učenja za nastavne planove i programe, uspostaviti sistem obuke nastavnika i

menadžmenata školâ.

Ovaj indikator zapravo govori o ciljevima partnertsva politika za cjeloživotno poduzetničko

učenje, određujući čime bi se oni trebali baviti i opisujući procese koje partertsvo politika

treba uspostaviti. Očigledno je da je suradnja više sektora, dva bazična – obrazovnog i

ekonomskog, ali i ostalih, kao što su rad i zapošljavanje, znanost, politike vezane za mlade i

sl., ključna za efikasno funkcioniranje partnerstva politika. Partnerstvo politika treba

pokrenuti, osmisliti i poticati najrazličitije aktivnosti koje bi dovele do povećana aktivnosti

vezanih za poduzetničko učenje, kako u školama i na univerzitetima, tako i u malim i

srednjim poduzećima. Ono također predstavlja multisektorsku platformu koja ostavruje

nužne veze između obrazovanja i tržišta rada, u cilju snaženja konkuretnosti i ekonomskog

rasta.

4. KAKO USPOSTAVITI PARTNERSTVO POLITIKA ZA CJELOŽIVOTNO UČENJE

Indikatori iz prethodnog poglavlja dali su jasne smjernice kako treba uspostaviti partnerstvo

politika, koje institucije i organizacije bi u njega mogle biti uključene, te čime će se

partnerstvo politika baviti. Partnerstvo politika je zapravo forum, ili tijelo koja se uspostavlja

sporazumom institucija i organizacija. Partnerstvo politika se može nazvati vijeće (odbor) za

poduzetničko učenje, forum za poduzetničko učenje, radna grupa za poduzetničko učenje i

sl., a može se naprosto nazvati i partnerstvo politika za cjeloživotno učenje.

Partnerstvo politika može biti uspostavljeno i odlukom nadležnog organa, ali uobičajena je

praksa da se ovakva tijela uspostave memorandumom o razumijevanju koji potpisuju sve

organizacije i institucije koje u partnerstvu sudjeluju. Obavezni potpisnici ovakvih



memoranduma su dva ministarstva nadležna za obrazovanje i za podršku malim i srednjim

poduzećima (npr. ministarstvo privrede, ministarstvo poduzetništva, ministartsvo industrije).

4.1. Akteri partnerstva politika

Institucije i organizacije koje mogu biti uključene u partnerstvo:

Ministarstva obrazovanja,

Ministarstva nadležno za podršku malim i srednjim poduzećima,

Pedagoški zavodi,

Univerziteti (visokoškolske ustanova, rektorska konferencija),

Udruženja poslodavaca,

Razvojne agencija,

Privredne komore,

Zavodi (službe) za zapošljavanje,

Biznis centri ili poslovni inkubatori.

U ovisnosti od nivoa na kojem se partnerstvo uspostavlja i postojanja navedenih ili sličnih

institucija izabrat će se partneri koji će formirati partnerstvo. Bitno je da ono pokriva sve

oblike i nivoe obrazovanja – osnovno, srednje, visoko, te neformalno, kao i da su u njega

uključeni predstavnici vladinog (ministarstvo obrazovanja i ministarstvo koje pruža podršku

malim i srednjim poduzećima obavezno), nevladinog i biznis sektora.

Po potpisivanju memoranduma o razumjevanju, institucije i organizacije će delegirati svoje

članove koji će konstituirati partnerstvo. Podesno je da lidersku ulogu u organiziranju i

vođenju partnerstva preuzme ministarstvo obrazovanja. Ono treba zakazivati sastanke,

pružati administrativnu i stručnu potporu, osigurati sredstva za održavanje sastanaka,

eventualne treninge i sl.

To naravno ne mora značiti da će sve matrijale za sve sastanku uvijek i isključivo pripremati

ministarstvo obrazovanja. Poželjno je da svi članovi partnerstva aktivno sudjeluju u radu

partnerstva, ne samo na sastancima. Logično je, na primjer, da plan obuke nastavnika

osnovnih škola o poduzetničkom učenju pripremi pedagoški zavod, a da informaciju o

poticajima za neformalno poduzetničko učenje pripremi ministarstvo nadležno za podršku

malim i srednjim poduzećima.

Partnerstvo treba držati otvorenim za nove članove, a na njegove sastanke se mogu zvati i

predstavnici drugih institucija kada se diskutira o nekoj temi, pojedinci – stručnjaci,

predstavnici projekata, škola ili visokoškolskih ustanova, firmi koje pružaju usluge obuka, itd.



4.2. Memorandum o razumijevanju

Memorandum o razumijevanju je akt kojim se osniva partnerstvo. Uobičajeno je da on

sadržava načela, ciljeve i osnovne aktivnosti kojim će se partnerstvo baviti. Njime se može

definirati i način rada (prava i obveze članova, kvorum za održavanje sastanaka i sl.), ali je

bolje da se samim članovima partnerstva, prilikom konstituiranja, prepusti da donesu svoj

poslovnik o radu. Njega će moći mijenjati ukoliko to situacije budu nalagale, bez da se

mijenja sam Memorandum.

Elementi Memoranduma o razumijevanju mogu biti:

Preambula obavezno sadrži puni naziv svih potpisnika sporazuma i njihova sjedišta. U

preambuli se mogu dati i načelne deklaracije – izjave volje strana potpisnica (npr.

„opredjeljni da razvijaju poduzetničko učenje, potičući suradnju obrazovanja i tržišta

rada“ i sl.)

Naziv sporazuma se najčešće piše istaknuto sa središnjim poravnanjem. Najprikladniji

naziv je Memorandum o razumijevanju o uspostavi partnerstva politika za

poduzetničko učenje.

Predmet Memoranduma i ciljevi partnerstva politika se najčešće definiraju u prvom

članku sporazuma.. (Npr: „Ovim Memorandumom o razumijevanju se uspoatvalja

partnerstvo politika za poduzetničko učenje između strana potpisnica, u cilju

uspostave suradnje u vođenju politika cjeloživotnog poduzetničkog učenja.“).

Aktivnosti partnerstva se definiraju idućim člankom. Ovdje se može navesti i da svaka

institucija zadržava svoje nadležnosti i prvrženost svojoj misiji, te da će u okviru svojih

nadležnosti i misije provoditi zaključke i preporuke partnerstva.

Uspostava i funkcioniranje partnertsva se definiraju idućim člankom. Potrebno je

utvrditi koliko presdtavnika nominira koja institucija (nije nužno da svaka institucija

nominira po jednog predstavnika – npr. ako su u ministarstvu obrazovanja

uspostavljeni sektori ili odjeli za nivoe obrazovanja, poželjno je da iz svakog takvog

odjela bude delegiran po jedan predstavnik), rokove u kojima će institucije nominirati

članove, način rada. Ovim člankom se može odrediti mandat nominiranih članova

(npr. 4 ili 5 godina), te njihovo pravo i obevzu da donesu poslovnik o radu i akcijski

plan.

Ostala pitanja, poput pristupa novih strana potpisnica, izmjena i dopuna, stupanja na

sngu i sl. se definiraju na kraju Memoranduma.

Model Memoranduma o razumijevanju o uspostavi partnerstva politika za cjeloživotno

poduzetničko učenje dat je u Prilogu 1. ovoga Vodiča. Model se daje kao smjernica, ideja i

inspiracija za potpisnike budućih partnerstava.



5. FUNKCIONIRANJE PARTNERSTVA POLITIKA ZA PODUZETNIČKO UČENJE

Partnerstvo politika za poduzetničko učenje je stručno savjetodavno tijelo koje utvrđuje

prijedloge politika nadležnim institucijama. Partnerstvo politika nema izvršna ovlaštenja.

Ono treba kroz dijalog različitih sudionika predložiti aktivnosti, dinamiku njihove realizacije,

prikupljati podatke i pratiti realizaciju, te predlagati intervencije za slučaj zastoja u realizaciji.

Aktivnosti partnerstva treba definirati imajući na umu nivo na kojem se ono ustrojava i

nadležnosti institucija koje savjetuje. Svaki nivo vlasti treba za sebe utvrditi aktivnosti kojima

će se partnerstvo politika baviti. Tipične aktivnosti kojima bi se partnerstvo politika moglo

baviti su:

Savjetovanje relevantnih ministarstava kada su u pitanju neophodne strateške

aktivnosti i mjere koordinacije implementacijskih tijela zaduženih za implementaciju i

provedbu aktivnosti vezanih za cjeloživotno poduzetničko učenje;

Prikupljanje i obrada informacija o poduzetničkom učenju, te izrada redovnog

godišnjeg pregleda stanja i napretka u poduzetničkom učenju;

Podrška i nadgledanje provedbe aktivnosti i izdavanje preporuka za poboljšanja;

Organizovanje i podrška inicijativama koje imaju za cilj podizanje svijesti za

cjeloživotno poduzetničko učenje;

Praćenje trendova razvoja poduzetničkog učenja u EU, te izvještavanje relevantnih

vlasti o EU i regionalnim procedurama procjene o nepretku u cjeloživotnom

poduzetničkom učenju;

Predlaganje aktivnosti koje trebaju biti uključene u strateške dokumente;

Identifikovanje izvora finansiranja promocije učenja o poduzetništvu (pilot projekti,

privatna i donatorska sredstva, kombinovano).

Dizanje svijesti i gradnja kapaciteta ključnih sudionika (poslodavaca, direktora škola,

zavoda za zapošljavanje, lokanih vlasti) kroz promociju učenja o poduzetništvu i

njegove koristi za lokalnu zajednicu;

Promocija dobrih praksi;

Redovni sastanci sa ključnim sudionicima kako bi se promovisale i razvijale nove

ideje;

Poticanje na saradnju škola i kompanija u cilju budućih obuka za mala i srednja

poduzeća;

Uključivanje lokalnih medija kako bi se predstavljali uspješna partnerstva javnosti.

5.1. Akcijski plan

Nakon što se partnerstvo politika konstituira, članovi će donijeti poslovnik o radu. Drugi

važan dokument je akcijski plan. Partnerstvo politika treba biti uključeno u sve aktivnosti

poduzetničkog učenja, tako da plan rada partnerstva kao tijela zapravo ima obilježje i



generalnog akcijskog plana za provedbu politika poduzetničkog učenja na određenom nivou

vlasti.

Za lansiranje politika i uspostavu kontinuiranog poboljšanja može se koristiti Demingov

(PDCA) krug. Ovaj iterativni menadžment metod u četiri koraka služi kao dobar temelj za

procjenu instrumentaa za učinkovitost. Dijagram ciklusa je sljedeći:

Metodologija se temelji na prethodno primijenjenom procesnom pristupu i činjenici da se s

identificiranim procesima poduzimaju sljedeće radnje:

P (eng. plan) – planiranje i uspostavljanje ciljeva i procesa nužnih za ostvarivanje

rezultata, uspostava odgovarajuće politike i ciljeva;

D (eng.do) – primjena tih procesa, uvođenje i operativno provođenje politike;

C (eng.check) – nadziranje i mjerenje procesa s obzirom na postvljenu politiku, ciljeve

i zahtjeve putem unutarnjih neovisnih ocjena;

A (eng. act) – poduzimanje radnji za daljnje poboljšavanje procesa, provedba

preventivnih radnji, ispravki i popravnih radnji za pojedine procese kako bi se

uspostavilo konstantno poboljšavanje uspostavljenog sistema.

Dakle, nije dovoljno samo formulirati ciljeve, te odrediti izvršioce i dinamiku. Proces je

potrebno nadzirati i prikupljati podatke o napretku, te obvezno reagirati u slučaju da se

procesi ne odvijaju želejnim tempom.

Akcijskim planom u svakom slučaju treba utvrditi stanje, te realne ciljeve u sljedećim

područjima:

Poduzetničko učenje u osnovnoj školi;

Poduzetničko učenje u srednjoj školi;

Poduzetničko učenje u VET‐u – srednjem stručnom obrazovanju;

Poduzetničko učenje u visokom obrazovanju;

Plan

Do

Check

Act



Neformalno poduzetničko učenje – vještine malih i srednjih poduzeća;

Kao savjetodavno tijelo, partnerstvo za poduzetničko učenje izrađuje akcijski plan kojim

formulira ciljeve, identificira aktivnosti, nositelje i rokove, te kojim tretira sve nivoe

formalnog obrazovanja, te cjelokupni sustav neformalnog poduzetničkog učenja. Za svaku od

navedenih oblasti ciljevi i indikatori postignutih ciljeva, te aktivnosti za unaprijeđenje stanja

se mogu utvrditi prema SBA indikatorima. Akcijski plan usvajaju nadležna ministarstva, te

dogovorene akcije unose u svoje dokumente – stretegije i planove. Na taj način se alociraju

javni resursi koji bi poticali razvoj cjeloživotnog poduzetničkog učenja, a sve u cilju

sektorskog povezivanja i povećanja relevantnosti obrazovanja i obuke za tržište rada.

Aktivnosti koje mogu uslijediti trebaju uključiti i javni i poslovni i nevladin sektor i trebaju

dovesti do različitih aktivnosti, ali i do različitih funkcionalnih međusektorskih partnerstava.

6. MONITORING I EVALUACIJA

Politike i aktivnosti cjeloživotnog poduzetničkog učenja su mnogo učinkovitije kada se na

sistemtičan način prate i evaluiraju. Monitoring je standardni dio provedbe politike i politiku

je faktički nemoguće lansirati i pratiti njezino izvršenje bez uvida u relevantne podatke.

Monitoring je praćenje provedbe politike u toku njezine realizacije kako bi se provjerilo

odvija li se ona prema planu. To je sustavno i kontinuirano prikupljanje, analiza i korištenje

informacija potrebnih u procesu upravljanja i donošenja odluka. Riječ je o svojevrsnom alatu

kojim se analizira postignuće planiranih rezultata u svrhu poboljšanja i donošenja odluka pri

provedbi politike. Cilj monitoringa je, između ostalog, uočavanje pozitivnih pojava kao i

problema koji se događaju tijekom same provedbe politike, te omogućavanje nadležnim

institucijama poduzimanje pravodobnih reakcija.

Evaluacija (vrednovanje) je periodičko ocjenjivanje djelotvornosti (efikasnosti), učinkovitosti

(efektivnosti), učinka, održivosti i relevantnosti politike u kontekstu utvrđenih ciljeva. Razlika

između monitoringa i evaluacije je u vremenskom intervalu u kojem se provodi. Evaluacija je

svojstveno sveobuhvatnija i detaljnija aktivnost u usporedbi s praćenjem provedbe,

usmjerena na širi raspon pitanja o vođenju politike i njezinom učinku.

SBA kroz indikator 1.3. daje jasnu uputu kako uspostaviti sistem monitoringa i evaluacije

poduzetničkog učenja:

SBA princip 1.3. PRAĆENJE (MONITORING) I EVALUACIJA

Nivo 1 Nije uspostavljen sistem za praćenje i evaluaciju aktivnosti cjeloživotnog

poduzetničkog učenja



Nivo 2 Prikupljena je baza osnovnih podataka o aktivnostima cjeloživotnog

poduzetničkog učenja.

Nivo 3

Dokaz o evaluaciji aktivnosti cjeloživotnog poduzetničkog učenja za barem dvije

razine formalnog obrazovanja (osnovno, srednje, strukovno, visoko) i jedan

primjer evaluacije aktivnosti neformalnog cjeloživotnog poduzetničkog učenja.

Nivo 4

Godišnji izvještaj objavljen iIi dostupan na internetu u kojem se navode ključni

elementi razvoja cjeloživotnog poduzetničkog učenja, a uključuje naučene

lekcije i identificira dobre prakse.

Nivo 5 Preporuke praćenja i evaluacije cjeloživotnog poduzetničkog učenja su

integrirane u daljnje reforme politika.

Dakle, najprije je potrebno uspostaviti baze podataka o poduzetničkom učenju, a onda je

potrebno upustiti se i u evaluacije – kvalitativne procjene učinka mjera i utjecaja politika.

Prikupljanje podataka i monitoring se vrši kontinuirano, a evaluacije se provode u dužem

vremenskom razdoblju (3 do 5 godina). Njih je potrebno provoditi tematski, po vrstama i

nivoima obrazovanja (osnovno, srednje, visoko, cjeloživotno). Potrebno je izrađivati i

godišnje izvještaje o napretku poduzetničkog obrazovanja, te ih činiti javno dostupnima (npr.

na web stranicama članova partnerstva politika za poduzetničko učenje). Potpuna

ispunjenost ovoga indikatora se postiže kada se realiziraju preporuke iz evaluacija i godišnjih

izvještaja.

Partnerstvo politika za cjeloživotno učenje svakako treba formirati baze podataka. Kada se

inicijalno prikupe podaci, onda je moguće definirati ciljeve i indikatore (povećanje za

određeni postotak u određenom vremenskom razdoblju, npr. povećanje broja treniranih

nastavnika o poduzetničkom učenju u osnovnim školama za 20% u godini dana). Jednom do

dva puta se u toku realizacije na sastancima partnerstva politika provjeri trenutno stanje

indikatora – pripremi se kratki izvještaj koji sadrži aktualne brojeve, te se na osnovi

zatečenog stanja može utvrditi prijedlog mjera i intervencija, ako bude potrebno.

Partnerstvo politika za cjeloživotno učenje treba jednom godišnje utvrditi pregled svih

indikatora i sumirati napredak u svakoj od pet kategorija (osnovno obrazovanje, srednje

obrazovanje, srednje stručno obrazovanje, visoko obrazovanje, neformalno obrazovanje).

Na bazi toga formirat će se godišnji izvještaj. Godišnji izvještaj, s preporukama za daljnja

unaprijeđenja bi trebale razmatrati vlade na svojim sjednicama. To može biti izvrsna prilika

da se svi sektori upoznaju o važnosti poduzteničkog učenja, o njegovoj sveobuhvatnosti i

primjenjivosti u svim sektorima, te o utjecaju koji on ima na razvoj društva u cjelosti.Godišnje

izvještaje treba promovirati i činiti ih dostupnim u integralnoj formi (npr. obajvljivanjem na

webu). Evaluacije, budući da su u pitanju složeniji postupci, se mogu prvoditi na razinin jedne

nadležne obrazovne vlasti ili više njih, te sveobuhvatno za cijelu BiH.



Baze podataka, godišnja izvješća se mogu i trebaju razmjenjivati između nadležnih

obrazovnih vlasti, kako bi se učilo iz iskustava drugih.

6.1. Kvantitativni podaci za monitoring i evaluaciju

Da bi se lansirale i pratile relevantne politike poduzetničkog učenja potrebno je uspostaviti

sistem prikljupanja podataka. To nije lako i to će biti dugotrajan proces. Važno je uspostaviti

kulturu prikupljanja podataka i evidentiranja, jer se politike trebaju donositi na osnovi

dokumentiranih činjenica (evidence base policy making). Da bi se obavila standardna

procjena SBA indikatora iz područja 1 i 8a treba imati sljedeće podatke:

6.1.1. Opći podaci

Osnovno i srednje obrazovanje:

Broj osnovnih škola

Broj svih srednjih škola

Broj srednjih strukovnih škola

Broj nastavnika u osnovnim školama

Broj nastavnika u svim srednjim školama

Broj nastavnika u srednjim strukovnim školama

Broj učenika osnovnih škola

Broj učenika svih srednjih škola

Broj učenika srednjih strukovnih škola

Broj broj maturanata svih srednjih škola

Broj maturanata srednjih strukovnih škola

Visoko obrazovanje:

Broj visokoškolskih ustanova

Broj studenata

Neformalno poduzetničko učenje:

Broj malih i srednjih poduzeća

Broj početnika u biznisu (strat‐up)

Broj pružatelja obuka

6.1.2. Podaci za procjenu

Osnovno i srednje obrazovanje:

Broj osnovnih škola koje uključuje poduzetničko učenje kao integrativni dio svih

elementa godišnjih školskih programa



Broj srednjih škola koje uključuje poduzetničko učenje kao integrativni dio svih

elementa godišnjih školskih programa

Broj osnovnih škola koje proslavljaju međunarodno vođene inicijative podizanja

svijesti o poduzetništvu (npr. EU sedmica MSP, sedmica globalnog poduzetništva)

Broj srednjih škola koje proslavljaju međunarodno vođene inicijative podizanja

svijesti o poduzetništvu (npr. EU sedmica MSP, sedmica globalnog poduzetništva)

Broj škola koji osigurava stvarno poduzetničko iskustvo kroz programe kao što su

učenički klubovi, zadruge, društvena poduzeća i aktivnosti vezane za zeleno

gospodarstvo.

Broj nastavnika osnovnih škola obučenih za integraciju poduzetničke ključne

kompetencije u školsko učenje

Broj programa osposobljavanja nastavnika osnovnih škola koji ima poduzetničko

učenje integrirano u sve elemente programa.

Broj nastavnika srednjih škola obučenih za integraciju poduzetničke ključne

kompetencije u školsko učenje

Broj programa osposobljavanja nastavnika srednjih škola koji ima poduzetničko

učenje integrirano u sve elemente programa.

Broj nastavnika poduzetničkog učenja koji su uključeni u mobilnost na nacionalnoj ili

međunarodnoj razini u periodu od 3 godine.

Broj svih lekcija koje imaju ishode poduzetničkog učenja.

Broj učenika osnovnih škola koji stječu poduzetničke ključne kompetencije.

Broj učenika općeg obrazovanja koji aktivno učestvuje u aktivnostima poduzetničkih

aktikvnosti u školama

Broj učenika srednjih škola koji stječu poduzetničku ključnu kompetenciju unutar

nacionalnog kvalifikacijskog okvira.

Broj maturanata koji su u praktičnom poduzetničkom iskustvu podržanom od strane

škola

Broj učenika koji sudjeluje učestvuje u rzaličitim lokalnim/nacionalnim takmičenjima

vezanim za poduzetništvo.

Broj učenika koji je uključen u poduzetničke aktivnosti poput učeničkih klubova,

zadruga.

Broj srednjih strukovnih škola koje organiziraju vannastavne obuke za pokretanje

biznisa

Broj osnovnih škola koje imaju potpisan sporazum o partnerstvu s firmom ili

institucijom iz lokalne zajednice



Broj općih srednji škola (gimnazija) koje imaju potpisan sporazum o partnerstvu s

firmom ili institucijom iz lokalne zajednice

Broj srednjih strukovnih škola koje imaju potpisan sporazum o partnerstvu s firmom

ili institucijom iz lokalne zajednice

Visoko obrazovanje:

Broj visokoškolskih ustanova koje sudjeluju u razmjeni dobre prakse.

Broj studenata koji je uključen u aktivnosti u okviru okviru sporazuma o suradnji

između visokog obrazovanja i biznisa.

Broj visokoškolskih ustanova koje posjeduju infrastrukturu i usluge za prijenos

tehnologija, istraživanje i razvoj i inovacije

Broj studenata neekonomskih fakulteta koji primjenjuju elemente poduzetništva

Broj visokoškolskih institucija koje promoviraju poduzetništvo na neekonomskim

fakultetima.

Neformalno poduzetničko učenje (vještine MSP‐a)

Broj MSP‐a koji koriste Web 2.0 platformu i koji su dali povratne informacije o

programima obuka u posljednja 24 mjeseca.

Broj MSP‐a koji su učestvovali u e‐programima obuka.

Broj MSP‐a koji koriste ICT alate u svrhu poslovanja.

Broj pružatelja obuka koji su certificirani od nacionalnih ili međunarodnih tijela.

Broj pružatelja obuka koji su članovi udruga pružalaca obuka sa osiguranjem kvalitete

pružanja usluga obuka.

Broj početnika u biznisu koji su u posljednjih 12 mjeseci regististrirani kao učesnici na

obukama.

Broj početnika u biznisu koji su učestvovali u javno financiranim obukama

Broj MSP‐a koji posluju u ključnim gospodarskim sektorima koji su u posljednja 24

mjesca sudjelovali u obukama za internacionalizaciju MSP i posluju na

međunarodnim tržištima

Da bi se posjedovali svi navedeni podaci potrebno je formirati razne baze podataka (baza

podataka obuka za nastavnike, baza podataka školskih partnerstava, baza podataka

početnika u biznisu, baza podataka pružatelja obuka, itd...). Naravno da ne postoji jedna

institucija koja bi mogla integrirati sve baze podataka, niti je to potrebno. Svaka institucija u

okviru svojih nadležnosti i redovnih poslova će evidentirati podatke (pedagoški zavodi će

evidentirati podatke o školama, obukama nastavnika, učenika, školskim partnerstvima, itd.,

privredna komora može evidentirati podatke o pružateljima obuka, obukama za

vanjskotrgovinsko poslovanje ili e‐obukama itd.). No, samo kreiranje sistema prikupljanja

podataka značit će da su promjene počele i da se poduzetničko učenje počinje etablirati kao

standardni dio svih nivoa formalnog i neformalnog obrazovanja.



7. ZAKLJUČAK

Ove Smjernice daju neke osnove za pokretanje partnerstva politika za cjeloživotno

poduzetničko učenje. One nisu dizajnirane ni za jedan poseban nivo vlasti, već su pisane

univerzalno, tako da budu primjenjive donositeljima odluka na svim nivoima, koje će, prema

svojim nadležnostima, kreirati partnertsva politika. Za kreiranje učinkovitog partnerstva

potrebno je vrijeme i odlučnost da se pristupi promjenama i da se pokrenu stvari. Smjernice

nisu nikakav recept ili univerzalni primjer nego okvir u kojem se partnerstvo može graditi,

razvijati i održavati.



Prilog 1. – Model Memoranduma o razumijevanju za uspostavu partnerstva politika za

poduzetničko učenje

Iskazujući privrženost evropskim integracijama Bosne i Hercegovine i njezinom uključivanju u

primjenu ključnih evropskih dokumenata iz oblasti obrazovanja i poduzetništva: Preporuke

Europskog parlamenta i Vijeća o ključnim kopetencijama za cjeloživotno čenje (2006.), Akta o

malom biznisu (Smal Business Act – SBA) (2008.), Programu obrazovanja i treninga ET 2020

(2009.) i Startegije Europa 2020 (2010.),

Nastojeći povećati kvalitetu svih nivoa obrazovanja, te pružiti podršku mladima za veće

mogućnosti za zapošljavanje, a malim i srednjim poduzećima priliku da kroz neformalno

poduzetničko učenje unaprjede vještine koje će im omogućiti brži rast i razvoj,

Imajući u vidu da je Strategija učenja o poduzetništvu u obrazovnim sistemima u Bosni i

Hercegovini za period 2011. – 2015. godina („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“, broj

31/12) strateškim prioritetom 1 predvidjela uspostavu partnerstva za poduzetničko učenje,

Potičući saradnju obrazovanja i tržišta rada, privrede i ekonomskog razvoja na svim nivoima,

Prepoznаvajući znаčаj uvođenjа poduzetničkog učenja u sve nivoe obrаzovnog sistemа,

strane potpisnice:

Ministarstvo obrazovanja...

Ministarstvo poduzetništva...

Pedagoški zavod...

Univerzitet u ...

Privredna komora...

Razvojna agencija...

Zavod za zapošljavanje...

Udruženje poslodavaca...

....

(u daljnjem tekstu potpisnici)

zaključuju

Memorаndum o rаzumijevаnju

o uspostavi partnerstva politika za cjeloživotno poduzetničko učenje



Člаn 1.

(Predmet i ciljevi Memorаndumа)

Ovim Memorandumom o razumjevanju uspostavlja se partnerstvo politika za cjeloživotno

poduzetničko učenje... (u daljnjem tekstu partnerstvo politika) koje će funkcionirati kao

savjetodavno tjelo u cilju uspostave suradnje u vođenju politika cjeloživotnog poduzetničkog

učenja.

Cilj potpisivanja Memorаndumа o razumijevanju je dа njegovi potpisnici u koordinirаnom

zаjedničkom rаdu s drugim relevаntnim pаrtnerimа poduzmu neophodne mjere zа uspješnu

uspostavu partnerstva politika.

Člаn 2.

(Nadležnost i aktivnosti partnerstva)

Svaki od potpisnika ovoga Memoranduma prihvaća da će aktivno djelovati prema savjetima

partnerstva politika u okviru svojih nadležnosti.

Partnerstvo politika kao savjetodavno tjelo nema izvršne nadležnosti i poduzima aktivnosti u

cilju koordiniranja, prikupljanja podataka, praćenja realizacije i formiranja preporuka, savjeta

i izvještaja članovima partnerstva prema njihovim nadležnostima i misiji njihovog djelovanja.

Potpisnici Memoranduma o razumijevanju će pružiti svaku vrstu podrške radu partnerstva

politika, te nаjveću moguću uzаjаmnu pomoć iz vlastitih nаdležnosti propisаnih zаkonom ili

svojim aktom, kаko bi se osiguralo uvođenje cjeloživotnog poduzetničkog učenja, integrаlno i

sveobuhvаtno, u svim oblicimа i nа svim nivoimа obrаzovаnjа, kаo ključne kompetencije zа

rаzvoj konkurentne ekonomije, zаsnovаne nа poduzetničkoj inicjаtivi, znаnju i inovаcijаmа.

Surаdnjа sukladno ovom Memorаndumom o rаzumijevаnju uključuje formirаnje pаrtnerskog

odnosа rаdi uspješnije surаdnje u cilju rаzvojа cjeloživotnog poduzetničkog učenja, аli ne

ogrаničаvа proširenje surаdnje nа svim poljimа poduzetničkog učenja.

Potpisinici Memoranduma o razumijevanju su suglаsni dа se kroz partnerstvo politika

međusobno obаvještаvаju i surаđuju nа svim izmjenаmа zаkonа i drugih propisа, te posebno

kod donošenja strateških dokumenata i drugih akata kojimа se reguliše područje primjene

ovog Memorаndumа o rаzumijevаnju i dа, po potrebi, vrše konsultаcije.

Potpisinici Memoranduma o razumijevanju se mogu zаjedno dogovoriti i o nekim prаktičnim

mjerаmа koje mogu biti potrebne kаko bi se olаkšаlа primjenа ovog Memorаndumа.

Partnerstvo politika će u tom smilsu poduzimati sljedeće aktivnosti:



Savjetovati relevantna ministarstava kada su u pitanju neophodne strateške

aktivnosti i mjere koordinacije implementacijskih tijela zaduženih za implementaciju i

provedbu aktivnosti vezanih za cjeloživotno poduzetničko učenje;

Prikupljati i obrađivati informacija o poduzetničkom učenju, te izrađivati redovni

godišnji pregled stanja i napretka u poduzetničkom učenju;

Podržavati i nadgledati provedbe aktivnosti poduzetničkog učenja i izdavanti

preporuka za poboljšanja;

Organizovati i podržavati inicijative koje imaju za cilj podizanje svijesti za cjeloživotno

poduzetničko učenje;

Pratiti trendova razvoja poduzetničkog učenja u EU, te izvještavati relevantne vlasti o

EU i regionalnim procedurama procjene o nepretku u cjeloživotnom poduzetničkom

učenju;

Predlagati aktivnosti koje trebaju biti uključene u strateške dokumente;

Identifikovati moguće izvore finansiranja promocije učenja o poduzetništvu (pilot

projekti, privatna i donatorska sredstva, kombinovano).

Dizati svijesti i graditi kapacitete ključnih sudionika (poslodavaca, direktora škola,

zavoda za zapošljavanje, lokanih vlasti) kroz promociju učenja o poduzetništvu i

njegove koristi za lokalnu zajednicu;

Promovirati dobre prakse;

Redovno se sastajati s ključnim sudionicima kako bi se promovisale i razvijale nove

ideje;

Poticati na saradnju škola i kompanija u cilju budućih obuka za mala i srednja

poduzeća;

Uključivati lokalne medije kako bi se predstavljali uspješna partnerstva javnosti.

Poduzimati i druge aktivnosti u cilju unaprjeđenja cjeloživotnog poduzetničkog učenja

Člаn 3.

(Uspostava i funkcioniranje partnerstva politika)

Sedam dana nakon potpisivanja ovog Memoranduma o razumjevanju svaki od potpisnika će

ministarstvu nadležnom za obrazovanje dostaviti nominaciju jednog člana partnerstva

politika, u pravilu višeg člana svoga osoblja.

Članovi partnerstva se nominiraju na period od četiri godine, protekom kojeg vremena će

potpisnice Memoranduma ministarstvu nadležnom za obrazovanje dostaviti nominacije

novih članova.

Ministarstvo nadležno za obrazovanje će u roku od 15 dana od prispjeća nominacija zakazati

konstituirajući sastanak partnerstva politika.



Na konstituirajućem sastanku nominirani članovi partnerstva politika će donijeti Poslovnik o

radu kojim će definirati način rada, dinamiku održavanja sastanaka, prava i obaveze članova,

kao i druga pitanja od bitnosti za rad partnerstva politika.

U roku od mjesec dana od konstituiranja partnerstvo politika će izraditi akcijski plan za razvoj

poduzetničkog učenja koji će verificirati ministarstvo nadležno za obrazovanje.

Partnerstvo politika će voditi ministarstvo nadležno za obrazovanje, koje će mu pružati

administrativnu i stručnu podršku, te će financirati njegov rad (održavanje sastanaka, jačanje

kapaciteta i sl.).

U tom smilsu će član nominiran od strane ministarstva nadležnog za obrazovanje sazivati

sastanke partnerstva i predsjedavati im.

Člаn 4.

(Pristupanje novih članova)

Ovаj Memorаndum o rаzumijevаnju otvoren je i za druge organe i institucije koje iskažu

interes za uključivanje u partnerstvo politika.

Pridruživanje novih članova vrši se uz suglasnost potpisnika Memoranduma.

Člаn 5.

(Izmjene i dopune Memoranduma)

Izmjene i dopune Memoranduma vrše se isključivo u pismenoj formi, u obliku aneksa na ovaj

Memorandum koji potpisuju svi potpisnici.

Člаn 6.

(Stupаnje nа snаgu)

Ovаj Memorаndum o rаzumijevаnju stupа na snаgu dаnom potpisivаnjа.

Potpisаno u _____ primjerkа,

U _________ , datum 2015. godine

Potpisnici:



Prilog 2. – Primjeri dobrih praksi iz EU i okruženja

Primjeri koji slijede predstavljaju različit pristup podrške poduzetničkom čenju i razvoju

politike za podršku preduzetničkom rastu. Pojedini primjeri nisu rađeni po SBA modelu, ali

pokazuju na koji način se mogu kreirati i provoditi politike koje podržavaju razvoj

poduzetničkog učenja.

VELIKA BRITANIJA – APPGE

Vlada Velike Britanije ima sistem "Grupa svih partija u Parlamentu” (APPG) koji pomaže da se

uspostavi, diskutuje i razvije politika o širokom spektru tema i područja. Ove grupe se sastoje

od izabranih poslanika Parlamenta i članova Doma lordova i spajaju čitav jedan politički

spektar članova iz svih glavnih političkih stranaka.

Kao primjer, APPG za preduzetništvo6 (APPGE) u Velikoj Britaniji postoji da; "Ohrabri, podrži i

promoviše preduzetništvo i da komunicira sa preduzetnicima; i da osigura da se Parlament

pravovremeno informiše o onom što je potrebno da se kreiraju i održavaju najpovoljniji

uslovi za preduzetništvo". Kao dio ovog procesa postoji i savjetodavni odbor sastavljen od

predstavnika preduzetničke zajednice koji pomažu pri usmjeravanju rada ove grupe. Ovo je

model na dva nivoa koj je podijeljen na;

Oni koji mogu savjetovati o politici lična iskustva i rad (Savjetodavni odbor)

Oni koji kao pripadnici političkog sistema (poslanicima i lordovi) mogu razviti i pomoći

u provođenju politike.

Slika 1‐ APPGE Model na dva nivoa

6 www.allpartyenterprise.co.uk

Vlada (L1)

APPGE (L2)

Preduzetnička klima

Savjetodavni odbor



Može biti korisno da se ispitaju ciljevi APPGE, koji su, iako ne konkretno za PODUZETNIČKO

UČENJE, ključni za ulogu APPGE. Velika Britanija nastoji da konstantno razvija svoju

preduzetničku aktivnost, a poduzetničko učenje u tome ima ključnu ulogu.

Ciljevi:

• Povećati pozornost na preduzetništvo, te utvrditi i podizati svijest o trenutnim,

pitanjima koja utiču na preduzetnike.

• Obezbijediti parlamentarnu podršku i/ili nadzor nad državnim sekretarom za Odjel za

poslovanje, inovacije i vještine, Ministrom za poslovanje i preduzeća i drugim

ministrima iz odjela, u bilo kakvim pregovorima o pitanjima vezanim za

preduzetništvo.

• Konstantno razmatrati politiku, financiranje i razvojne programe kako u Velikoj

Britaniji tako i u inostranstvu, kao i učinak koji imaju na preduzetnike i pokretanje

biznisa.

• Procijeniti kako preduzetnici mogu odgovoriti na promjene u poslovnoj klimi i vršiti

pritisak na Parlament i Vladu da preuzmu akciju.

Aktivnosti:

• Koordinirati pismena i usmena poslanička pitanja i rasprave o pitanjima koja utiču na

preduzetnike,

• Pripremiti tabelu “Inicijative u Parlamentu“(EDM) kada je to potrebno.

• Organizovati događaje s parlamentarcima i ključnim članovima preduzetničke

zajednice.

• Organizovati događaje s učenicima i studentima i novim preduzetnicima (povećanje

EL)

• Organizovati sastanke između članova grupe, vladinih ministara i službenika;

uspostaviti i održavati kontakte sa sličnim Parlamentarnim grupama u Westminsteru i

na međunarodnom planu.

• Inicirati i učestvovati u Parlamentarnim raspravama ohrabrujući povećanje sredstva i

inicijative za razvoj preduzetništva u Velikoj Britaniji.

Outputi:

• Direktan i uticajan put do ministara Vlade i zvaničnika.

Brojni, o preduzetništvu i srodnim pitanjima dobro informisani zastupnici unutar

Parlamenta.

• Održavanje među‐partijskog i među‐komorskog konsenzusa o preduzetništvu.

• Forum za poduzetnike se čuje u Parlamentu i Vladi.



• Sposobnost da se pomogne politička agenda preduzetničkih sektora u Westminsteru.

• Razmjena mišljenja i informacija između članova i međunarodnih kolega kroz

međuparlamentarne udruženja.

Velika Britanija/SAD – Partnerstvo za start‐up

U Velikoj Britaniji, “StartUp Britanija”7 je osnovalo osam preduzetnika, a pokrenuta je 2011.

godine od strane Premijera, uz punu podršku Kancelara i Vlade Velike Britanije. Potpuno je

finansiran od strane sponzora iz privatnog sektora, kao što su BT Business, Dell, Intel, Intuit,

Iris i PayPal, a bez pomoći Vladinih resursa. To je nacionalna kampanja i dizajnirana je od

strane preduzetnika za preduzetnike, koristeći stručnost i strast vodećih poslovnih ljudi u

Britaniji da slave, inspirišu i ubrzaju razvoj preduzeća u Velikoj Britaniji.

U SAD, “Startup America”8 je inicijativa Bijele kuće kako bi se slavio, inspirisao i ubrzao visok

rast preduzetništva u cijeloj državi. To je koordinisani javno/ privatni napor, a okuplja savez

najinovativnijih preduzetnika u državi, korporacije, univerzitete, fondacije, i druge lidere, koji

rade u partnerstvu sa širokim spektrom saveznih agencija, a sa ciljem da dramatično

povećaju prevalencu i uspjeh preduzetnika u SAD.

Misija promovisanja preduzetništva je ključna komponenta nacionalne strategije inovacija

predsjednika Obame za postizanje održivog rasta i kvalitete radnih mjesta. Osnovni ciljevi

Startup America su;

• Povećati broj i razinu novih visoko‐rastućih fpreduzeća koja stvaraju ekonomski rast,

inovacije i kvalitetu radnih mjesta

• Slaviti i promovisati preduzetništvo kao jezgro američke vrijednosti i izvor

konkurentske prednosti;

• Inspirisati i osnažiti još veću raznolikost zajednica i pojedinaca da igrade velike

američke kompanije

Postoje i drugi StartUp inicijative širom svijeta, ali ova dva primjera ističu partnerstvo između

vlada, poslovne zajednice i preduzetnika i uloge koje svi oni imaju u razvoju podrške

preduzetnickoj klimi u kojoj preduzetnici mogu napredovati.

Jedna od kljucnih oblasti uspjeha inicijativa za pokretanje biznisa je u tome da su putem

aktivnosti u koje su bili ukljuceni mogli pruzati informacije politikama na centralnom nivou

upravljanja. Politika ne može biti efikasna bez direktnog inputa onih na koje utiče i ovi

programi su koristili aktivnosti u zajednici kako bi je obavijestavali o budućem razvoju. Oba

7 www.startupbritain.co 8 www.startup‐usa.com



programa imaju vrlo jake zagovornike ‐ u Velikoj Britaniji ima punu podršku Premijera, a u

SAD Predsjednika.

Danska ‐ Fondacija za preduzetnike

U Danskoj, Fondacija za preduzetništvo ‐ Young Enterprise9 osnovana je 2009. godine od

strane među‐ministarskog partnerstva između četiri ministarstva, a na temelju ukupne

vladine strategije za preduzetničko obrazovanje. Uključena su sljjedeća ministarstva;

• Ministarstvo za poslove i rast

• Ministarstvo obrazovanja

• Ministarstvo kulture

• Ministarstvo nauke, inovacija i visokog obrazovanja

U 2012. strategija je zamijenjena novom inovacionom strategijom “Danska ‐ nacija rješenja",

koja je za cilj postavila inovativne kapacitete obrazovanja – što je cilj čijem postizanju

doprinosi Fondacija. Fondacija za poduzetništvo ‐ Young Enterprise radi kako bi se osiguralo

da je sposobnost da budemo inovativni postaje temeljni element u svim edukacije iz

osnovne škole do dr. Tako da pokriva sve nivoe obrazovnog spektra. Cilj je da se osigura da

su inovacije i poduzetništvo je na integriranim u obrazovanju i postali duboko ukorijenjeni u

obrazovnim ustanovama.

Organizacija izdvaja sredstva za razvoj i dalji razvoj obrazovanja s naglaskom na inovacije i

preduzetništvo na svim nivoima obrazovnog sistema. Fondacija takođe razvija i objavljuje

vlastite obrazovne materijale, savjetuje o sprovodjenju preduzetništva u nastavi, i olakšava

saradnju i umrežavanje vezano za preduzetničko obrazovanje. Osim toga, radi kao centar

znanja za širenje i komuniciranje rezultata istraživanja o nastavi o preduzetništvu. Kroz

istraživanja Fondacije također pomaže generisati nova znanja o širenju i uticaju

preduzetničkog obrazovanja u Danskoj.

Ciljevi danskog modela:

• Dati pojedincu mogućnost i alate za formiranje sopstvenog života

• Edukovati posvećene i odgovorne sugrađane

• Razvijati znanja i ambicije za otvaranje preduzeća i radnih mjesta

• Povećati kreativnost i inovacije u postojećim organizacijama

• Uspostaviti rast, razvoj i blagostanje

Danski model koristi progresivni 4‐dimenzionalni model za poboljšanje preduzetničkog

učenja:

9 www.eng.ffe‐ye.dk



• Akcija‐Kreirajte vrijdnost ‐ saradnja, umrežavanje i partnerstvo

Kreativnost ‐ Ideje, prilike, kombinovanje znanja i iskustva na nove načine

• Okolina ‐ Socijalna, kulturna i Ekonomska

• Stav‐ Učite iz grešaka, samopouzdanje, ja mogu

Fondacija koristi progresivni model koji nudi način progresije četiri komplementarna i

međusobno zavisna područja za razvoj poduzetništva. Svrha ovog modela je da inspiriše i

pomogne razjasniti koji ciljevi i aktivnosti učenja mogu biti uključeni u profesionalni kontekst

u različitim školama i obrazovnim ustanovama. Funkcije modela su:

• Opšti okvir razumijevanja preduzetničkog obrazovanja

• Ilustracija pojedinačnog učeničkog ili studentskog preduzetničkog razvoja i

obrazovanja

• Polazište u vezi sa evaluacijom i razvojem kurseva i njihovog sadržaja

Osnova za razvoj novih formi testova i ispita

Primjer iz okruženja (jugoistočna Europa)

Sve države iz okruženja, jednako kao i Bosna i Hercegovina rade na razvoju partnerstva politika za poduzetničko učenje. U Srbiji i Makedoniji su još 2009., odnosno 2010. godine, potpisani memorandumi između ministrstava obrazovanja i ministarstava koje podržavaju MSP. Međutim, još uvijek se nije došlo do efikasnog partnerstva koji provodi strategije poduzetničkog učenja. U Makedoniji, gdje donesena nova strategija poduzetničkog učenja (2014. – 2020.), razvoj partnerstva za poduzetničko učenje je poseban prioritet. Slično je i u Crnoj Gori koja također ima novu strategiju (2015.‐2019). Primjer dobre prakse dolazi iz Hrvatske. Koordinacija E4E – obrazovanje za poduzetništvo uspostavljena je kao savjetodavno tijelo Vlade Republike Hrvatske, čija je zadaća praćenje stanja i predlaganje mjera za razvoj obrazovanja i učenja za poduzetništvo, davanje mišljenja

Iskustva Iskustva



na prijedloge zakonskih i provedbenih propisa te praćenje realizacije Strategije i Akcijskog plana, a sastavljena je od predstavnika: Mistarstva gospodarstva, rada i poduzetništva, Ministarstva znanosti, obrazovanja i športa, Ministarstva poljoprivrede, ribarstva i ruralnog razvoja, Ministarstva regionalnog razvoja, šumarstva i vodnog gospodarstva, Ministarstva turizma, Hrvatske gospodarske komore, Hrvatske obrtničke komore, Hrvatske udruge poslodavace i Hrvatskog zavoda za zapošljavanje. Koordinacija se redovito sastaje, pokreće projekte, te prati realizaciju Strategije poduzetničkog učenja i akcijskog plana. Više o koordinaciji se može naći na www.e4e.hr.

Documents

BiH This II - ZEDA · 2015-06-22 · Tablica 1: dva koncepta poduzetničkog učenja 2 Definicija poduzetništva iz EU referentnog okvira ključnih kompetencija Tradicionalne vještine