1 Will Baron BIO SAM SVE˘ENIK NEW AGEA · Mada sam odrastao u kr„æanskoj obitelji „to je u crkvu odlazila svaki tjedan, prevarila su me novodopska obeæanja o zdravlju, sreæi

1

Will BaronBIO SAM SVE∆ENIK NEW AGEA

2 BIO SAM SVE∆ENIK NEW AGEA

IzdavaËADVENTUS d.o.o.

Maruπevec 82, 42243 MaruπevecTel. 042/729-977, faks 042/209-610

IzvornikDECEIVED BY THE NEW AGE

by Will Baron

Ÿ — Ova se knjiga smije umnoæavati, djelomiËno iliu cijelosti, samo uz pismeno dopuπtenje nakladnika.

Glavni urednikmr. Drago ObradoviÊ

Odgovorni urednikdr. Dragutin Matak

PrijevodStjepan JurËiÊ

LekturaMarijan MalaπiÊ, prof.

KorekturaIvan –idara i Ljerka Koren

PrijelomGENESIS, Zagreb

TisakDALI-GRAF, Zagreb

3

Will Baron

BIO SAMSVE∆ENIKNEW AGEA

ADVENTUSMaruπevec, 2003.


CIP — Katalogizacija u publikacijiNacionalna i sveuËiliπna knjiænica — Zagreb

UDK 298 (092)

BARON, WillBio sam sveÊenik New agea / Will

Baron ; [prijevod Stjepan JurËiÊ]. —Maruπevec : Adventus, 2003.

Prijevod djela: Deceived by the New age.

ISBN 953-99112-8-1

............

5

Uvod

Neπto u vezi s tim prizorom izaziva radoznalost. Nazelenom travnjaku, s njeænim valovima mirnoga, modrogTihog oceana u pozadini, stoji mladi evanelist i slo-bodno propovijeda skupini znatiæeljnih sluπatelja. Pri-vukavπi njihovu pozornost velikom Isusovom slikomπto ju je postavio kraj sebe, s uzbuenjem priËa oskorom povratku Isusa Krista. Po svemu sudeÊi govor-nik je gorljivi krπÊanin koji radi u djelu evanelja.

No, da ste mogli istraæiti πto stoji iza ovoga evan-elista na plaæi, od preneraæenosti bi vam ponestalozraka. Otkrili biste da to zapravo uopÊe nije krπÊanin,nego okultist, pobornik pokreta New age, osoba kojuvode sile mraka.

U Ëudu biste se pitali: “©to li je ozbiljnome new-ageovcu da propovijeda nepoznatim ljudima o skoromIsusovu dolasku? Zaπto provodi svaki vikend obavlja-juÊi sam samcat sluæbu na otvorenom, koja naizgledpromiËe krπÊanstvo? Tko je taj Ëovjek i kako se poËeobaviti tom svojom Ëudnom djelatnoπÊu?”

Tajnoviti evanelist na plaæi bio je Will Baron. Nje-gova Êe vas pripovijest povesti u hirovit svijet Uma kojivuËe poteze u zavjeri zla πto je zovemo New age.

Will je dvanaest godina odano sudjelovao u novo-dopskom pokretu. Strese se kad se prisjeÊa kako je biozaveden da bi postao dijelom tajnih osvajaËkih snagakrivotvorenoga krπÊanstva. Profinjeno upoznavajuÊi svo-


je sluπatelje s konceptima New agea odjenutim u krπ-Êansko nazivlje, on je iskreno vjerovao da radi za biblij-skog Isusa Krista.

Poput Shirley MacLaine i drugih pobornika razliËi-tih kultova, Will je doista mislio da vodi ljude u bliskijuzajednicu s Bogom. Nikada nije Ëuo za nekog Vou usjeni.

MoguÊe je da su se predstavnici toga Voe uvuklii u tvoju crkvu, a ti ne znaπ tko je to. Nije ih lakoprepoznati jer izgledaju, govore i ponaπaju se kao obiË-ni krπÊani.

Danas je Will pravi krπÊanin. Poradi iskrenih moli-tava njegove obitelji koja je sumnjala da je zastranio umrak kulta, Sveti je Duh vodio dramatiËnu akciju spa-πavanja iz fine mreæe prijevare u koju se bio ulovio.

Njegovo nevjerojatno iskustvo otkriva zavodljivodjelovanje glavnoga novodopskog plana — ubacivanjau Kristovo tijelo. Veliki zavrπni Ëin toga plana jest, kaoπto je pretkazano, pojava Antikrista u Crkvi, a bit ÊepopraÊena prikazima nevjerojatnih znakova i Ëuda. Natemelju gorkoga iskustva, Will gleda na ovo kao namoÊniju i opasniju prijevaru nego πto to veÊina ljudisluti. Primjerice, prije nego πto se spetljao s New ageom,Will nije bio nevjernik ili pak osoba neupuÊena u bib-lijsko evanelje. Odgojili su ga poboæni krπÊanski ro-ditelji i u crkvu je odlazio redovito do svoje dvadesetËetvrte godine.

Ova Êe vas istinita æivotna pripovijest zaprepastiti.

7

1Novodopska kuπnja

za krπÊane

“Klekni!”“Klekni, ja sam Isus Krist. IzlijeËit Êu te.”Murielino sam izvjeπÊe sluπao oËaran. Stajala je

pred sluπateljima u naπem novodopskom centru i opi-sivala nevjerojatno iskustvo πto ga je nedavno doæivjelausred noÊi.

“Govorim vam istinu”, nastavila je Muriel uzbue-no. “Naπao se tamo na sredini moje zakljuËane spavaÊesobe i kazao mi da se spustim na koljena. Ako ljudimisle da je Isus neki ægoljavi slabiÊ, mogli bi se straπ-no iznenaditi. Visok je sigurno dva metra i vrlo dosto-janstvena i pristala izgleda.

On je siiiilno biÊe”, naglasila je snaæno.PoËeo sam se osjeÊati pomalo nelagodno dok sam

tako sjedio i sluπao Murielinu pripovijest. Svjetlokosai visoka πezdesetgodiπnjakinja doimala se vrlo vitkomu svojoj privlaËnoj modroj haljini. S licem πto je zraËiloveseljem, osnivateljica i ravnateljica naπega centra opi-sala je πto se potom dogodilo.

“Ustala sam iz kreveta i kleknula pred Isusa. Onmi je na glavu poloæio ruke i blagoslovio me. Zatim seokrenuo i poπao ravno kroz Ëvrsta, zakljuËana vratamoje hotelske sobe.

Otiπao je. Naprosto je nestao u hodnik”, komentiralaje Muriel trijezno.


Ovo je bila druga zgoda u kojoj sam sluπao kakoMuriel izvjeπtava o Isusovom posjetu njezinoj hotelskojsobi. Nakon njezina iskustva, u Osvijetljenom su seputu, naπoj maloj metafiziËkoj organizaciji, poËele zbi-vati mnoge promjene. Postajao sam priliËno smeten.Zbog novog krπÊanskog naglaska osjeÊao sam se neu-godno.

Ne moæe se reÊi da nisam vjerovao u Murielin do-æivljaj. Naprotiv, njezinu sam pripovijest kao Ëinjenicupotpuno prihvaÊao. Na kraju krajeva, bio sam Ëlanodbora naπega centra i poznavao Muriel nekoliko go-dina. Ona je bila vrlo duhovna osoba i nikada nisamprimijetio da laæe ili pretjeruje. Neugodno sam se osje-Êao zbog toga πto smo se po novom usredotoËivali naBibliju.

Muriel je bila novodopski kanal ili duhovni medij1

kad je osnovala Osvijetljeni put u ranim πezdesetimgodinama. Nedugo nakon πto ju je 1985. g. posjetioIsus, prenijela mi je poruku od Svetoga Duha rekavπimi da moram baciti sve svoje okultistiËke knjige i umje-sto njih prouËavati Bibliju. Bio sam nesklon prihvatitinjezin savjet i odreÊi se svojih dragih ezoteriËnih knji-ga.

»lan Osvijetljenog puta bio sam pet godina i voliosam metafiziËka nauËavanja. Tijekom godina doæiviosam mnoga duhovna iskustva, i neka su mi od njihosobno bila isto toliko vaæna koliko je Isusov posjetznaËio Muriel. Na primjer, otprilike godinu dana nakonsvojega prvog susreta s Osvijetljenim putom postao samgorljivi pobornik istaknutog hinduistiËko-budistiËkogagurua Djwhala Khula. Nakon Ëetverogodiπnje veze saDjwhalom Khulom nisam mogao razumjeti zaπto bihnajednom trebao postati sljedbenikom Isusa Krista iodbaciti sve svoje okultistiËke knjige!

1 Kanali su novodopski mediji koji tvrde da su u stanju primatiporuke razumnih duhovnih biÊa πto postoje u duhovnim sferama.Prigodom kanaliziranja medij prenosi poruke πto ih je primio.

9

Muriel je ustvrdila da su metafiziËke knjige samopoloviËna istina i da je Biblija puno veÊi izvor boæanskemudrosti. Meutim, ja i dalje nisam æelio imati niπta stim krπÊanstvom.

Malo-pomalo poËeo sam shvaÊati Ëinjenicu da jeIsus preuzeo naπe srediπte i da ga moram prihvatitikao svoga gospodara. Nabavio sam Sveto pismo i po-Ëeo odlaziti na tjedna biblijska prouËavanja molitvenihskupina koja su se poËela odræavati umjesto metafiziË-kih predavanja.

NauËavanja koja su tumaËili u Osvijetljenome puturazvila su se u zanimljivu mjeπavinu novodopskog mis-ticizma i biblijskoga krπÊanstva. Smatrali smo se krπ-Êanima novoga doba. Sâm sam Ëak poËeo govoriti lju-dima da sam novoroeni krπÊanin. Napokon, odrekaosam se svojega hinduistiËkoga gurua i prihvatio “IsusaKrista” za gospodara i spasitelja.

Tijekom meditacija osjetio sam da me “Isus Krist”i “Sveti Duh” nadahnjuju preko glasa moje savjesti,upravo onako kako je to prije Ëinio Djawhal Khul. Na-kon nekog vremena vrlo sam zavolio toga Isusa i on jepreuzeo moj æivot.

Izmeu ostaloga, rekao mi je neka posjeÊujem pra-ve krπÊanske crkve da bih se tako mogao sprijateljiti snovim ljudima i zainteresirati ih za meditaciju i drugemanje agresivne novodopske ideje preruπene u izrazekoji su zvuËali biblijski.

IzbjegavajuÊi sve πto bi bilo previπe sporno, lukavobih tu i tamo dao kakav prijedlog. Pronaπao sam po-dosta ljudi koji su bili voljni posluπati moje zanimljiveprijedloge. Primjerice, neki mi je pastor jedne od pro-testantskih crkava rekao da bi bilo dobro kad bih orga-nizirao skupinu za meditacije, uspijem li naÊi nekolikozainteresiranih osoba.

Dvije godine nakon tajnovita posjeta “Isusa Krista”voditeljici naπega novodopskog centra doæivio samdramatiËno obraÊenje u nepatvoreno krπÊanstvo i ot-krio da taj Isus Krist Ëiji sam bio sljedbenik nije biopravi Isus, Sin svemoguÊega Boga. Dotukla me je spo-

NOVODOPSKA KU©NJA ZA KR©∆ANE


znaja da sam kao novodopski krπÊanin iπao za laænimprorocima i njihovim zabludama za koje su tvrdili dasu otkrivenje Boæje mudrosti.

Moæda se pitate tko se pojavio pred Muriel u njezi-noj hotelskoj sobi. Je li to bila samo njezina maπta? Ilimoæda kakav preruπeni demon koji se pretvara da jeIsus?

©to se tiËe drugospomenute moguÊnosti, moæda nevjerujete u postojanje sotonskih anela. Kao mladi krπ-Êanin i ja sam imao isto mnijenje. BuduÊi da samvjerovao da su zli aneli naprosto mitska biÊa, nikadanisam pomislio da je moguÊe da utjeËu na mene. Ipak,nad naπim je centrom i mojim osobnim æivotom nadzorsvakako preuzela neka stvarna sila. Meni je bilo nami-jenjeno da doæivim duboka i nevjerojatna iskustva pri-je nego πto Êu biti istrgnut iz pandæi mraka i prenesenu istinsko svjetlo odnosa s Kristom.

New age mami krπÊane

Nekoliko mjeseci nakon mojeg izbavljenja iz πakaNew agea i njegova krivotvorenog krπÊanstva, priËaosam o svojim doæivljajima velikoj skupini krπÊana nanekom sastanku pod πatorima. Rekao sam da sam biou Ëvrstom stisku prijevare πto ju je poËinio novodopskiokultistiËki pokret i o njegovu nastojanju da spoji istoË-njaËku filozofiju s krπÊanstvom.

Nakon govora pristupio mi je krπÊanski par sred-njih godina. S licem koje je izraæavalo zabrinutost, otacje rekao: “Naπa je kÊi bila uvijek uglavnom plaπljiva inapeta. Nedavno je poËela pohaati teËaj joge. Sadatakoer meditira ne bi li pronaπla mir i postala opuπte-nom. Kaæe nam da to djeluje. Sve viπe se zanima zadruge novodopske ideje i ne æeli sluπati niπta πto jojgovorimo. Joπ uvijek pjeva u naπem crkvenome zboru.©to da radimo?”

Moæda i vi imate kakvoga znanca koji je poklonikNew agea. Otkrio sam da on na profinjen naËin mamimnoge krπÊane pod svoj utjecaj. I ja sam kao mladiÊ

11

bio jedna od njegovih ærtava. Mada sam odrastao ukrπÊanskoj obitelji πto je u crkvu odlazila svaki tjedan,prevarila su me novodopska obeÊanja o zdravlju, sreÊii ispunjenju. Bio sam do kraja zastranio dok napokonnisam potpuno utonuo u svijet magije. To se moæedogoditi doista svakome — vama, vaπoj obitelji ili prija-teljima.

Moja vlastita ukljuËenost u New age je, primjerice,poËela kad sam se pridruæio meunarodnoj organiza-ciji Zdravlje za novo doba sa sjediπtem u Londonu, neznajuÊi niti πto izraz “novo doba” znaËi. Nisam oËeki-vao duhove vodiËe ili pak okultne vjeæbe. Æelio samnaprosto pronaÊi informacije o alternativnim tehnika-ma lijeËenja svojega sluËaja. Moje nevino zanimanje nakoncu me odvelo na put posluπnosti silama prijevare.OËito mi moj krπÊanski odgoj nije pruæio znanje koje bime uËinilo opreznim u vezi s opasnostima puta nakojem sam se naπao.

Spoznaja, uspjeh i jedinstvo s “Bogom” obeÊanjasu πto ih pokret predoËuje moæebitnim ærtvama kojeupravo poËinje hvatati u zamku. I tisuÊe osoba — pod-jednako krπÊana i nevjernika — niπta ne sluteÊi gutamamac. Mnogi vjerni krπÊani, meu njima i neki pas-tori, kuπali su tu novodopsku meku i otkrili “da jedobra za jelo, za oËi zamamljiva, a za mudrost poæelj-na” (Post 3,6).

U vrijeme kad sam bio novodopski krπÊanin, velikomi je zadovoljstvo priËinjalo kad sam ustanovio da ne-koliko krπÊanskih propovjednika veÊ nauËava neke na-uke New agea. S radoÊu sam sluπao kako izraæavajumisli koje su se slagale s onim πto sam bio nauËiotijekom svoje metafiziËke naobrazbe. Smatrao sam dasu morali primiti objavljeno znanje neposredno iz du-hovnoga svijeta ili da su moæda nadahnuÊe dobili iznovodopskih spisa πto su u πirokom opticaju. I vaπ jepastor moæda Ëudno rastumaËio neke biblijske odjelj-ke, a vi niste sasvim sigurni otkuda to potjeËe.

NauËavanje i praksa New agea danas su tolikorasprostranjeni da je veÊina krπÊana vrlo vjerojatno



doπla u dodir s njima u ovakvom ili onakvom obliku.»esto ljudi nisu svjesni Ëemu su izloæeni. Moæda ste,primjerice, posjetili nekoga tko se profesionalno bavilijeËenjem, a koristi se novim i zanimljivim tehnikamai ne znate da su te tehnike novodopski usmjerene.

Moæda, poput Nancy Reagan, i nekoga iz vaπe obi-telji privlaËi astrologija. Misli da Êe mu ona biti odkoristi ili da je to, u najgorem sluËaju, neπkodljivazabava. Siguran sam da supruga naπeg [ameriËkog]omiljenoga bivπeg predsjednika nije shvaÊala da je as-trologija drevna tehnika vraËanja koja potjeËe iz Babi-lona i da je u Svetome pismu izriËito zabranjena.

Moæda ste traæili savjet svojega psihologa i, ne zna-juÊi da je on pripadnik pokreta, bili izloæeni finoj mreæizle prijevare.

Ako Ëeznete za Boæjom blizinom, moguÊe je da jevaπu pozornost privukla meditacija, ta takozvana vjeπ-tina uspostavljanja dodira s Bogom. Moæda ste se pi-tali je li doista dobro da krπÊanin meditira.

Ja sam s meditacijskim samoopaæanjem poËeo ti-jekom nastave u metafiziËkom centru Osvijetljeni put.Neki s tehnikom meditacije poËnu nigdje drugdje negou vlastitim crkvama, kao primjerice moja poznanicaJean. Ona je tajnica velike krπÊanske nakladniËke ku-Êe. Dok je sjedila za svojim pisaÊim stolom ËitajuÊijedan moj rukopis, pojavilo se nekoliko pitanja koja suse ticala njezine nedavne djelatnosti.

Jean mi je priËala: “Odlazim na biblijska prouËa-vanja gdje uËitelj traæi od sudionika da mirno sjede ipokuπaju osluπkivati Boæji glas. Pitam se nije li to po-Ëetak onoga πto vi opisujete u svojoj knjizi.”

“Sigurno jest”, odgovorio sam. “Sve skupa mi zvuËikao πkolski primjer navale tehnika New agea ravno uCrkvu. Taj oblik introspektivne meditacije neÊete pro-naÊi u Svetom pismu i nikada nije bio dijelom uobi-Ëajenih krπÊanskih aktivnosti. To je nepoæeljna hindu-istiËka vjeæba i moæe biti opasna!”

13

OkultistiËka predavanja u MetodistiËkoj crkvi

Neke se crkve na podruËju gdje æivim otvoreno pri-lagoavaju New ageu i njegovoj zloj filozofiji. Za primjeruzmimo veliku metodistiËku crkvu u podruËju Los An-gelesa. Ona je iznajmila svoje prostore glasovitom new-ageovcu Benjaminu Cremeu da bi na Zapadnoj obalipredavao o drugome “Kristovom” dolasku na Zemlju.Creme je okultist koji je 1982. g. u osamnaest vodeÊihsvjetskih Ëasopisa preko Ëitave stranice objavio vijestda se “Krist” vratio i da æivi u Londonu.

Isus je upozorio da Êe se djelatnosti kao πto jeCremeova zbivati na kraju povijesti:

Ako vam tko tada rekne: “Sluπaj! Mesija jeovdje” ili “ondje” — ne vjerujte, jer Êe se pojavitilaæni mesije i laæni proroci te Êe Ëiniti tolikeËudesne znakove da bi zaveli, kad bi bilo mogu-Êe, i same izabranike. Eto, kazah vam unaprijed!(Mt 24,23-25)

Zapazite da su Ëak i izabranici u opasnosti dabudu zavedeni. Nadam se da vaπ pastor neÊe iznajmitivaπu crkvu kakvom djelatniku Antikristove zavjere.

Je li filozofija New agea zbilja tako loπa?

U poËetku sam osjeÊao zahvalnost πto sam dospiou novodopski pokret. Njegova nauËavanja su odgova-rala na mnoga pitanja i davala mi nadu za buduÊnost.»inilo mi se da New age nudi sve za Ëim sam tragao.OsjeÊao sam se dijelom jednog pokreta, dijelom sku-pine ljudi koja iskreno æeli poboljπati kakvoÊu æivljenjana ovom planetu i svoj æivot uskladiti s Bogom.

PoËeo sam vjerovati da Êe se, ako primijenimnauËavanja i tehnike New agea, moje sposobnosti idarovi razviti do vrhunca i da Êu se dokopati ispunje-nja i sreÊe.

Tako sam, recimo, poËeo meditirati u nadi da Êudobiti prosvjetljenje. Prigodom meditacije shvatio samda mogu sebe prilagoditi na unutarnji glas savjesti koji



je, kako mi se Ëinilo, davao mudre savjete. Newageov-cima poznat kao glas “viπega ja”, to nije bio neki straniglas πto mi se obraÊa, veÊ viπe kao moj vlastiti glassavjesti — osobito jasan i smiren — koji mi govori nanov i razluËiv naËin. »inilo se da ta novootkrivenasavjest djeluje s podruËja viπe razine mudrosti negoπto su moje obiËne logiËne misli. New age na tajunutarnji glas gleda kao na Boæji glas, kao na djelova-nje Svetoga Duha koji progovara preko razuma. Zadiv-ljujuÊe je bilo otkriti ovaj izvor “boæanske” mudrostiunutar mojega vlastitog uma, koji me je nukao dauËinim mnoge korisne promjene u æivotu.

Naæalost, æivot je, nakon prvih nekoliko godinaprividnih blagoslova, postao noÊnom morom robovanjanalozima πto su dolazili od strane mojega izopaËenogunutarnjeg glasa savjesti. Na primjer, moji napori daosiguram financijski uspjeh πto su mi ga novodopskiproroci obeÊali zavrπili su kao dug jer me savjest nag-nala da dam velike novËane priloge kako bih potpo-mogao djelatnost Osvijetljenoga puta i njegovu oglasnunavalu sa svrhom da promiËe novodopsko “krπÊanstvo”.Svaki neposluh imao je za posljedicu teπku depresijukoju sam razumio kao osjeÊaj odvojenosti od “Boga”zbog neposluπnosti njegovoj volji. »im sam darovaosvotu za koju mi je bilo naloæeno da je dam, maloduπ-nost je smjesta nestala. Ovaj se scenarij ponovio viπeputa; poput lutke na koncima vodila me neka Ëudnai straπna sila.

New age je sliËan svim drugim kultovima. Nije vaæ-no jeste li rob laænim glasovima savjesti, duhovima--vodiËima ili voama kultne organizacije; proces zastra-πivanja, krivnje i zarobljeniπtva vrlo je sliËan. Meu-tim, prijevara πto je napredovala korakom, bila je takofina da nikada nisam posumjao kako sam predmetmanipulacije od strane neke vrste zle sile.

15

ObeÊanje o besmrtnosti

PoËeo sam se nadati da Êe me krπÊanstvo Newagea dovesti do besmrtnosti, vjeËnoga æivota koji jeKrist obeÊao. Nisam bio svjestan da se Sotona koristiNew ageom kako bi ovjekovjeËio laæ πto ju je rekao Eviu vrtu: “Ne, neÊete umrijeti.” (Post 3,4) VjerujuÊi u tulaæ, prihvatio sam iskrivljena tumaËenja jasnih biblij-skih tvrdnji da “smrt prijee na sve ljude, jer svi sa-grijeπiπe” (Rim 5,12) i da je plaÊa za grijeh smrt (vidiRim 6,23).

Vjerovao sam da Êe, konaËno, svi razliËiti pristupiizraæavanja vjere dovesti do Boga, bili oni obojeni hin-duizmom, budizmom ili Ëime drugim. Zamisao da sviduhovni putovi vode k Bogu jedan je od temeljnih no-vodopskih nauka.

No, Biblija kaæe neπto drugo:

©iroka vrata i prostran put vode u propast,i mnogo ih je koji idu njim. Kako su uska vratai tijesan put koji vodi u æivot, i malo ih je koji ganalaze! (Mt 7,13.14)

Prigodom osloboenja od New agea bio sam prene-raæen kad sam shvatio da, unatoË molitvama i pro-povijedanju u Isusovo ime, putujem πirokim putom upropast. Moæda mislite kako je nemoguÊe da tko pro-povijeda i moli u Isusovo ime dok je pod upraviteljstvomsila tame.

Krist nas je opomenuo da Êe ustati laæni uËiteljikoji Êe propovijedati u Njegovo ime:

Mnogi Êe mi u onaj dan reÊi: “Gospodine,Gospodine, zar nismo pomoÊu tvoga imena pro-rokovali, pomoÊu tvoga imena izgonili zle duho-ve, pomoÊu tvoga imena Ëudesa Ëinili?” Tada Êuim kazati: “Nikad vas nisam poznavao. Odlaziteod mene, zlotvori!” (Mt 7,22.23)

Morate znati za moje bivπe aktivnosti buduÊi dasada drugi Ëine upravo to πto sam ja Ëinio. Morate biti



u stanju prepoznati ih prije nego πto vas ili vaπu crkvuodvedu na stranputicu zabluda i prijepornih tehnika.

Prije nego πto opiπem kako me je Voa zaveo, htiobih vam reÊi nekoliko rijeËi o svojemu podrijetlu.

Bog nestaje

Roen sam prije trideset i devet godina u krπÊan-skoj obitelji koja je crkvu posjeÊivala redovito — svakitjedan. Otac mi je bio propovjednik-laik u jednoj crkvi.Premda sam vjerovao da je Isus Boæji Sin, u meni sepostupno razvilo duπevno stanje ravnoduπnosti i hlad-noÊe prema krπÊanstvu.

Dræim da se to raspoloæenje moæe pripisati okoliniu kojoj sam odrastao — srednje velikom gradu smje-πtenom u industrijskom podruËju sjeverne Engleske.TvorniËki dimnjaci su bez prestanka rigali dim u tmur-no oblaËno nebo. »inilo mi se da su ljudi okrenutiprema svjetovnom, grubom naËinu æivota. U druπtvumojih prijatelja o vjeri jedva da se kad govorilo, osimπto je bila predmet prostaËkih πala i sredstvo za izra-æavanje psovki. UËitelji u πkoli Boga nisu nikada spo-minjali i izgledalo je da se svi jako dobro snalaze bezvjere.

PoËeo sam naginjati prema svjetovnim vrijednos-tima i aktivnostima svojih prijatelja. Najprije su to bilesitnice kao laki oblici vandalizma, puπenje i kraa al-koholnih piÊa iz striËeve ostave. Ozbiljnija je bila sklo-nost da nikada ne mislim o Bogu ili Isusu niti o ulozikoju bi trebali imati u mojemu æivotu.

Kad sam se viπe spetljao s prijateljima koji su bilipreteæno bezboænici, postupno sam vjeru oznaËio kaoneπto πto pripada mojim roditeljima, ali ne i meni.Mada sam vjerovao da Isus postoji, kao πto je to zapi-sano u Svetom pismu, nisam osjeÊao neku osobituzajednicu s Njim. Ipak sam, zaËudo, bio siguran da Êu,ako umrem, otiÊi na nebo.

Moje je otuivanje od krπÊanskih vrednota postalonaglaπenije u srednjoj πkoli gdje su me profesori izloæili

17

utjecaju oËaravajuÊih ideja poput teorije o evoluciji,reinkarnacije i izvanosjetilnoga opaæanja.

Jednog se profesora sjeÊam naroËito dobro. Po iz-gledu bi se reklo da je g. Harding bio u ranim tridesetimgodinama. Bio je prosjeËne visine i grae, imao je cr-venkasto-smeu kosu uredno podπiπanu na naËin tipi-Ëan za britanske srednjoπkolske profesore. No, razli-kovao se od veÊine njih. Po karakteru priliËno nedru-æeljubiv, Ëesto smo ga sretali kako u svome svijetlo-smeem kiπnom ogrtaËu sjedi sam u gradskim kava-nama. Premda sam bio u prirodoslovnom smjeru, nje-gova su mi predavanja iz filozofije πto smo ih imalidvaput tjedno bila najzanimljivija.

“Freud kaæe”, bila je jedna od najuobiËajenijihHardingovih izreka dok nas je upoznavao s idejamaSigmunda Freuda, znamenitog psihoanalitiËara.

“Freud kaæe da je Ëovjekova podsvijest vrlo jakasila u njegovu æivotu”, primijetio je g. Harding. “Vjero-vao je da su sve osobitosti u naπim pobudama i osje-Êajima posljedica djelovanja podsvijesti.”

Tvrdnje g. Hardinga zanimale su me zbog dubokihosobnih razloga. SjedeÊi na njegovim predavanjima, ilina bilo kojem drugom predavanju ovoga predmeta uπkoli, Ëesto sam osjeÊao neugodnu tjeskobu i strah.Katkad me je stiskalo u prsima i mraËan val klaustro-fobije spustio bi se na mene kao noÊna mora, tjerajuÊime da napustim uËionicu bez ikakva vidljivog razloga.Znao sam da je taj osjeÊaj besmislen, ali nisam mogaoshvatiti svoju plaπljivu reakciju.

TeπkoÊa se pojavila jednoga jutra kad mi je biloπesnaest godina. Tijekom πkolske skupπtine u preda-vaonici odjednom sam doæivio nezadræiv napadaj pani-ke. Mjesecima sam osjeÊao kako napetost i stres umeni rastu. Izgleda da je toga jutra napetost buknulau napadaj straha i zebnje kojima sam teπko vladao.Grudni koπ mi se stisnuo kao da je ovijen ËeliËnimobruËem i mislio sam da Êu se onesvijestiti zbog po-manjkanja kisika. Izgledalo mi je kao da sam pod ob-lakom prijeteÊe osude dok sam se muËio ne bih li



zadræao bistrinu misli. Upotrijebivπi svaki raspoloæivikomadiÊ snage volje, protivio sam se poticaju da istr-Ëim i prisilio se da, naoko miran, ostanem u dvoranido kraja skupπtine.

Nakon toga prvog napadaja panike viπe nisam bioista osoba. Moje kasno mladalaπtvo proteklo je u πkripcurastuÊe tjeskobe. Obiteljski lijeËnik mi je prepisao sred-stva za smirenje i rekao mi neka se ne uzrujavam.RazoËaralo me je πto mi nije dao nikakav logiËan raz-log za to stanje.

“Zaπto se tako osjeÊam?” pitao sam ga.“Mislim da previπe radiπ”, rekao je nemarno. Ta

maglovitost je u meni izazvala nepovjerenje u njegovudijagnozu. Istini za volju, pretjerano uËenje je doistapogorπavalo problem, ali nisam se mogao sloæiti s njimda je to glavni uzrok mojega stanja. U sebi sam osje-Êao da se na pragu mojega mladenaπtva neπto u mo-jem æivËanom sustavu promijenilo, no nisam znao πtobih uËinio da to ispravim.

Dok sam sluπao g. Hardinga kako izlaæe freudov-sku filozofiju, pitao sam se nije li moja tjeskoba pove-zana s podsvijesti, kako je to tumaËila Freudova psi-holoπka teorija. Moæda bi Freudove knjige mogle bacitimalo svjetla na moje neobiËne osjeÊaje napetosti i otu-enosti.

Poπto sam sa zanimanjem proËitao neka Freudovadjela, poËeo sam razvijati opÊe glediπte po kojem se sveËovjekove teπkoÊe mogu protumaËiti kao nepravilno dje-lovanje povezano s podsvijesti. Pomislio sam da je moæ-da i sama religija jedna od neuroza, stanje duπevneslabosti, krinka za unutarnji manjak zrelosti. To jebilo glediπte na koje je upuÊivao Freud.

To me je dovelo do pitanja postoji li uopÊe Sotona.Jesu li kuπnje doista proces u kojem se nekakvo zlobiÊe igra nadnaravnih ratnih igara sa svojim ærtvama,kako to Crkva uËi? Freud je izrazio suprotnu zamisao,prema kojoj je djelovanje podsvijesti odgovorno za pro-tuslovne misli i poticaje. On je vjerovao da su Ëovjekovibesmisleni i protudruπtveni postupci pod velikim utje-

19

cajem podsvjesnih sjeÊanja povezanih s nepoæeljnimiskustvima iz djetinjstva — traumama.

PoËeo sam se slagati s Freudovim pogledima i So-tonu smatrati Ëistim mitskim simboliËkim izrazom Ëo-vjekova unutarnjeg neureenog stanja i njegovih des-truktivnih poriva. Da bi se moglo baviti tim stanjem,mora se imati veÊe poznavanje psihologije.

Nakon πto sam probavio nekoliko Freudovih knji-ga, ponovno sam usredotoËio svoje napore na πkolskogradivo. Moj strah i tjeskoba su donekle jenjali i mojese zanimanje za psihologiju smanjilo. U svakom sluËa-ju, Freudove zamisli su snaæno utjecale na moj odnosprema vjeri.

“Wille, ideπ li veËeras na muπku brucoπku noÊ?”upitao je Brian skinuvπi u dizalu svoje naoËale s crnimokvirom. Bio je to dobro raspoloæen i priliËno mrπavmomak, brucoπ kao i ja, koji je stanovao na istom katunaπega studentskog doma. To je bilo u prvom tjednumojega studija fizike.

“©to je to muπka noÊ?” pitao sam radoznalo. Do-tada nikad nisam æivio u velikom gradu.

“O, to ti je striptiz s puno piÊa. Studentska jeorganizacija priredila posebnu priredbu za sve bruco-πe. Hajde, poi s nama.”

Znao sam da ne bi bilo ispravno otiÊi onamo. Nopremda baπ i nisam bio previπe zainteresiran za tajprijedlog, osjeÊao sam da bi mi dobro doπlo neko uz-buenje da mi proe veËer i da zaboravim brige i stresprvih dana studentskog æivota.

“Idem s tobom. Izgleda da bi moglo bili zabavno”,kazao sam s knedlom u grlu. Æelio sam kao studentproπiriti svoje iskustvo i vidjeti πto se sve dogaa podjarkim svjetlima velegrada Manchestera. U pobunje-niËkom duhu nisam htio dopustiti da mi bilo πto spri-jeËi “dobar provod”, osobito ne savjest.

Iz radoznalosti sam nekoliko tjedana poslije u viπenavrata posjetio pornografske kinopredstave. Iako je tobila obiËna dosada, imao sam osjeÊaj da, kao zreo



Ëovjek, Ëinim πto me je volja u potrazi za nekim uzbu-enjem koje bi prekinulo osamljenost studentskoga æiv-ljenja.

Moju su pozornost sada privukli sveuËiliπni barovii rock-predstave πto su se odræavale vikendom. Ipak,Ëak mi je i to postalo dosadno ako nisam popio nekoli-ko boca piva da se malo opustim. Kako je opijenostnapredovala, moji su mi sniæeni moralni standardi omo-guÊili da zabavljam Briana i naπe druπtvo razuzdanimπalama, πto je izazivalo pljesak kojim su me bodrili.

Ono malo odnosa s Kristom πto sam ga moædaimao sada je nestalo, premda je moje “tijelo” joπ uvijekjednom tjedno odlazilo u crkvu da bi stvari za naπuobitelj izgledale kako treba. Poput kakvoga Jekylla iHydea, postao sam dvostruka osobnost, hineÊi doliË-nost u crkvi, a izvan nje æiveÊi nekrπÊanskim æivotom.

Nakon svrπetka studija pokuπavao sam pronaÊizadovoljstvo u poslu i dokolici. Kao inæenjer naπao samnamjeπtenje projektanta-dizajnera u velikoj tvornici tek-stilnih strojeva i marljivo zaraivao i troπio novac na-stojeÊi zadovoljiti neugasivu æe za uzbuenjima. Tosam Ëinio s pomoÊu motocikala, automobila, putova-nja, zabava i barova.

U dobi od dvadeset Ëetiri godine odluËio sam pre-stati sa simboliËnim odlascima u crkvu iako sam stra-hovao da bi se obitelj mogla prema meni ponaπati kaoprema izopÊeniku. Nije bilo lako napustiti Crkvu. Is-kreno govoreÊi, bojao sam se da bi krπÊansko evane-lje moglo ipak biti istina. U tom bi se sluËaju moj æivotsvrπio u prokletstvu. Nakon muËnoga razmatranja kojeje trajalo tjednima, odluËio sam prekinuti sa svim od-lascima u crkvu. Mudrovao sam da Êu si na nekovrijeme uzeti “dopust” πto se tiËe vjere da bih vidiokako Êu se osjeÊati. Potom Êu moæda nanovo procije-niti svoja uvjerenja.

Æivot bez religije Ëinio mi se boljim rjeπenjem negoprijaπnje pretvaranje. Ako niπta drugo, sada su mojistavovi i ponaπanje bili u skladu jedno s drugim. Pri-mijetio sam, primjerice, da se sada mogu koristiti psov-

21

kama i prostaËkim izrazima bez ikakvog bockanja sa-vjesti, a to me je uËinilo sasvim slobodnim da radimπto poæelim.

“Jedi, pij i veseli se, jer Êemo sutra umrijeti!” postaloje geslo kojim bi se dao opisati moj æivot. No, pojavilase nova teπkoÊa. Nisam umro, a sve teæe mi je biloveseliti se, bez obzira na to kako æivahan bio druπtveniæivot koji sam poËeo voditi: nekoÊ povuËeni srednjo-πkolac, sada sam bio upleten u sve i svaπta — od motoci-klistiËkih bandi do planinarenja, od sumnjivih barovado rock-festivala. Bilo kako bilo, nakon takvih aktivno-sti u mene se uvlaËio stari osjeÊaj nezadovoljstva.

Od sestre sam dobio pismo. “Zaπto ne doeπ æivjetik nama u Kanadu?” pisala je. “Moæeπ otpoËeti potpunonov æivot u ovoj zemlji prilika.” Sestra mi se s muæemi obitelji prije nekoliko godina preselila u Toronto. Po-ziv je zvuËao privlaËno.

Uvidjevπi da mi je potrebna kakva drastiËna pro-mjena da bih se oslobodio svoje koloteËine, prihvatiosam njezin savjet i zrakoplovom krenuo prema novomæivotu πto sam ga nazirao. Naæalost, boravak u drugojzemlji oËito nije promijenio moje osjeÊaje. Osim toga,jako su mi nedostajali prijatelji iz Engleske. Nakonnekoliko mjeseci vratio sam se kuÊi.

Sada sam poËeo oπtrije osjeÊati nezadovoljstvo ko-je me je pratilo i maloduπnost πto me sve viπe obuzi-mala. K tome, strahovi i pritisak πto sam ih osjeÊao usvojim mladenaËkim godinama nikad me nisu potpunonapustili i ja sam tako æarko æelio biti opuπten i posveneometan. SjeÊajuÊi se kako je moj srednjoπkolski pro-fesor visoko cijenio Freuda, odluËio sam se okrenutipsihologiji ne bih li naπao odgovore na svoje probleme.

Mnogo puta sam posjetio knjiænicu i posudio ne-koliko knjiga iz psihologije. Razmiπljao sam i pitao semoæe li mi pravilna primjena ove psihologije dati mir izadovoljstvo u æivotu. Zamisli o kojima sam Ëitao natim stranicama puno su obeÊavale.

Jedna je knjiæica na polici knjiænice naroËito pri-vukla moju pozornost.



2Kako su me zavele

nadnaravne sile

Psihoterapeut Peter Blythe izgledom je jak muπka-rac s gustom crnom valovitom kosom, posve je promi-jenio moj æivot. Nikad ga, meutim, nisam sreo.

Ne, nije me savjetovao preko telefona. Zapravo, onnije svjestan svojega nevjerojatnog uËinka na moj æivot,jer se nikada nismo ni upoznali. Znam kako izgleda pofotografiji na zadnjim koricama njegove knjiæice “Stres”(Stress Disease).

Nikad neÊu zaboraviti taj naslov. »inio se sasvimneduænim kad sam tu knjiæicu skinuo s police u knjiæ-nici. Jeste li ikada proËitali neπto πto je potpuno pro-mijenilo vaπ æivot? Knjiga “Stres” izazvala je niz pro-mjena koje su za posljedicu imale promjenu namjeπ-tenja, æivot na drugome kontinentu i Ëinjenicu da samdo dna zaglibio u sotonski kult. Sila jedne knjige moæebiti nevjerojatna.

S poËetka se Ëinilo da mi knjiga Petera Blytheanudi nadu da Êu shvatiti svoje osjeÊaje straha i otue-nosti. Moæda pronaem rjeπenje za povremenu klaus-trofobiju koja je, premda blaga u to vrijeme, joπ uvijekbila muËna.

U mojoj potrazi za ozdravljenjem, smislom i rav-noteæom, prvi dio knjige “Stres” nudio mi je naokozanimljiv uvid u moje teπkoÊe. U nastavku knjiga donosiraspravu s raznorodnim i meusobno nespojivim miπ-

23

ljenjima glede uzroka i lijeËenja bolesti uopÊe. Uvodinovodopski koncept “cjelovitosti”, misao da su tijelo,um i duh nedjeljivi i da svi oni moraju biti uravnoteæe-ni da bi postojalo potpuno zdravlje.

Zamisao o “cjelovitom zdravlju” zvuËala je primam-ljivo. Taj koncept o nuænoj skladnosti tijela, uma iduha bio je logiËan. Pomislio sam da moæda mogupokupiti kakav dobar savjet i prenijeti ga svojim prija-teljima.

Zadnjih nekoliko poglavlja donosi informacije ometodama “alternativnog lijeËenja” uobiËajenih bolesti.BuduÊi da sam bio upoznat jedino s kirurgijom i ke-moterapijom, oËarale su me metode poput akupunktu-re, homeopatije, operacija bez kirurπkog noæa, balansi-ranja Ëakri, duhovne promjene, primalne terapije, rei-kija, kristala i bioenergije. Opisi ovih lijeËenja obilovalisu izrazima kao πto su “energija”, “ravnoteæa” i “cjelo-vitost”.

Tada sam po prvi put Ëuo za izraz “New age”. Nisamimao pojma πto on znaËi. Nisam bio zainteresiran dase poËnem baviti okultizmom; traæio sam naprosto bo-lje zdravlje i zadovoljstvo.

U knjizi “Stres” spominje se neka organizacija podnazivom Zdravlje za novo doba, Ëije je srediπte u Lon-donu. U æelji da nauËim joπ πtogod o tim alternativnimzdravstvenim zahvatima, pridruæio sam im se i dogovo-rio sastanak s njihovim utemeljiteljem.

Novi πamanizam

Pukovnik Marcus McCausland sjedio je na stolcuravno nasuprot meni. Bio je oliËenje tipiËnog umirov-ljenog britanskog Ëasnika. Visok, osrednje krupan, obu-Ëen u kratak πportski kaput od tvida. Njegovo je dræa-nje bilo uspravno kao u straæara-marinca.

“Dojmili ste me se svojim znanjem i idejama”, rekaomi je osvrÊuÊi se na naπ razgovor. On, njegova æena ija sjedili smo u njihovu domu i raspravljali o aktualnimpsiholoπkim teorijama. Razlog mojega posjeta bila je

KAKO SU ME ZAVELE NADNARAVNE SILE


æelja da saznam njihov stav o novim psiholoπkim spo-znajama πto su u Britaniju doπle iz Amerike. Marcusje bio ravnatelj Zdravlja za novo doba, organizacije ko-joj sam se nedavno pridruæio. Njegov je govor bio lju-bazan i obziran iako je zadræao Ëvrstinu iz svojih voj-niËkih dana.

“Ali moram joπ puno toga nauËiti”, uvjeravao samsvoje domaÊine reagirajuÊi skromnoπÊu na njihovu po-hvalu.

Njihova je organizacija djelovala kao meunarodnaagencijska mreæa za prikupljanje i πirenje podataka o“alternativnim” zdravstvenim zahvatima koji su bili blis-ki New ageu. Jedno od podruËja kojemu je Marcuspridavao osobitu pozornost bilo je lijeËenje raka.

“Marcuse, sigurna sam da je Will znao sve ovo oËemu sada govori prije nego πto je doπao u svoj sadaπ-nji æivot”, komentirala je gospoa McCausland diæuÊiruke da bi se protegnula. Ta me je tvrdnja privlaËne,visokoobrazovane æene uhvatila na krivoj nozi.

“HoÊete reÊi da sam æivio i prije?” pitao sam snevjericom.

“Da, da. Siguran sam u to”, odgovorio je Marcuskao da iznosi vojnu Ëinjenicu. “Svi smo æivjeli veÊ mno-go puta. Uvjeren sam da je velik dio vaπega razumi-jevanja psihologije doπao s vama iz vaπega prijaπnjegæivota.”

“Wille,” upala je u rijeË gospoa McCausland, “sadajednostavno ponovno uËite ono πto ste veÊ znali.”

Bio sam bez rijeËi. Mada sam prije razmatrao nauko reinkarnaciji, nisam joπ sreo nikoga tko je govorio oproπlim æivotima tako otvoreno. BuduÊi da je Marcuso-va æena bila cijenjena profesionalna psihologinja, jasam bio priliËno otvoren za ozbiljno prihvaÊanje tvrdnjikoje je ona iznosila. Znate kako je to; Ëovjek je sklonvjerovati obrazovanim ljudima.

Dom McCauslandovih napustio sam uzbuen, sprobuenim zanimanjem za svoje prijaπnje æivote i ob-novljenim optimizmom glede moguÊnosti da uspijem uovom æivotu.

25

Moj odlazak na stranputicu New agea koji je zatimuslijedio bio je postupan proces. U nekoliko iduÊihgodina povezao sam se s viπe sljedbenika toga pokretai gutao sve viπe literature koja je tumaËila njihove ide-je. Izgleda da je zavoenje u New age preko zanimanjaljudi za alternativne tehnike lijeËenja uobiËajena poja-va. To je, zapravo, jedna od glavnih metoda novaËenjakoju poklonici pokreta koriste. Mnogi od njih nudeljudima u teπkoÊama lijeËenje i profesionalno savjeto-vanje, a potom svoje stranke zainteresiraju za doktrineπto su povezane s njihovom praksom. »esto ljude uozbiljnom zdravstvenom stanju privuku novodopskemetode lijeËenja — podruËje koje moæe odvesti na kriviput.

Kao tragaË za odgovorima na polju psihologije, ni-kada nisam pomiπljao da bi me æelja da naem smisaoæivota mogla odvesti u sferu laænih religija i njihovihzlih postupaka.

Od psihologije do misticizma

OdræavajuÊi povrπno zanimanje za novodopsku filo-zofiju, ja sam se uglavnom æelio osloboditi tjeskobekoja me je muËila. Kad bih mogao postiÊi osjeÊaj unu-tarnjeg mira, smatrao sam, bio bih sposoban razvitisvoj poslovni potencijal i unaprijediti odnose s drugima.Posljedica informacija iz knjiæice Petera Blythea bila jeda sam oko dvije godine bio upetljan u djelatnosti kaoπto su profesionalno savjetovanje, skupine za raspra-vu, seminari o Ëovjekovom potencijalu i skupna terapi-ja. U svakom sluËaju, Engleska je omoguÊavala tekograniËen pristup takvim informacijama. Iz onoga πtosam mogao proËitati, Los Angeles se doimao puno bol-jim mjestom da se doæive takve stvari, pa sam odluËiopreseliti se onamo koncem sedamdesetih godina.

Moje sudjelovanje u losangeleskom pokretu zaduπevnost i rast u poËetku se pokazalo korisnim. No,nakon pribliæno godinu dana zbio se trenutak otreæ-njenja, kada je psiholoπki centar koji sam pohaao bio



zatvoren zbog pomanjkanja sloge meu njegovim ute-meljiteljima. Stao sam se pitati πto i kako s duhovnimili mistiËnim oblicima æivota, za koje je knjiga “Stres”tvrdila da trebaju biti harmoniËni.

SjeÊam se da sam se jednoga dana u projektant-skom uredu osjeÊao priliËno maloduπnim. Jednostav-no nisam znao πto bih sa svojim æivotom. Dok sampravio crteæe nekih strojeva, jasno sam Ëuo glas dubo-ko u svojem umu. “©to je s tvojom duπom?” upitao je.

To je bilo kao da mi je progovorio neki razgovjetani dubok glas savjesti. Zbog susreta s tim rijeËima osje-Êao sam se vrlo neugodno, kao da je dugotrajna praz-nina u meni bila posve razgoliÊena.

Pod utjecajem svjetovne psihologije i dalje sam æi-vio bezboænim æivotom. U nedoumici oko toga πto jeglas podrazumijevao pod pojmom duπa, zapitao sam seje li to Boæji glas koji me nuka da se vratim krπÊan-stvu. Treba li moja duπa spas od propasti?

BuduÊi da sam bio nauËio kako obiËni psiholoziimaju ograniËene sposobnosti u razumijevanju duhov-ne dimenzije ljudskih poticaja i iskustva, odbojna mi jebila pomisao da se njima obratim radi prosvjetljenja.Ono πto su govorili uvijek je zvuËalo dobro, za vrijemepredavanja su uvijek izgledali lijepo, no njihove zamislii savjeti Ëesto su imali ograniËen uËinak kad je trebaloregulirati ozbiljnije slabosti neËije osobnosti. Katkad seËinilo da, nakon πto tko postigne korisne promjene unaËinu æivota i ponaπanja, daljnja savjetovanja s psi-hologom ne donose niπta viπe od obiËnog razgovora.Ako imate dobre prijatelje, i oni bi vam mogli pruæititakvu potporu.

Mada je unutarnji glas upotrijebio rijeË duπa, nisamæelio imati nikakva posla s bilo kakvom instituciona-liziranom religijom kao πto je krπÊanstvo. Umjesto togaNew age me je povukao joπ dublje.

Potaknut dijelom svojim zanimanjem za bivπe æivo-te, poæelio sam potraæiti nekoga s naroËitom sposob-noπÊu, ne bi li mi omoguÊio savjetovanje glede mojesudbine. Æelio sam susresti nekoga kao πto je πaman

27

(vraË u nekih primitivnih naroda, primj. prev.) — osobus naroËitom moÊi, razumom i znanjem, osobu s dubo-kim nadnaravnim sposobnostima, sposobnu da ispitanajdublje dubine moje duπe. Htio sam se posavjetovatis nekim tko bi mi mogao toËno reÊi πto mi valja Ëinitida bih ostvario moguÊnosti koje mi je sudbina nami-jenila za ovaj æivot. Htio sam pronaÊi nekoga tko mimoæe razjasniti duπu, onaj dio mene na koji mi je tajan-stveni glas savjesti skrenuo pozornost. Moæda, misliosam, mogu pronaÊi takvog mudrog uËitelja u losange-leskoj organizaciji New agea.

Proroci New agea i njihove nadnaravne moÊi

Jedan je oglas privukao moju pozornost na neobi-Ëan naËin. Kao da je neπto duboko u meni reagiralo nanj njeæno me nukajuÊi da posjetim sajam nadnaravno-ga koji je bio oglaπen u novodopskoj reviji koju samprelistavao. U sebi sam pomislio: “Moæda je taj sajampravo mjesto da otpoËnem potragu za nekim tko imamoÊ da mi pokaæe moju sudbinu.”

Najavljeni dogaaj odræavao se u metafiziËkom cen-tru koji se nazivao Osvijetljeni put. SumnjajuÊi da bimediji nadnaravnoga mogli biti samo hrpa varalica,namjeravao sam najprije provjeriti njihov centar. Bu-dem li stekao dobar dojam o tom mjestu, ispitat ÊumoguÊnost da zakaæem iscrpnu, osobnu seansu s me-dijem. Moja æelja nije bila da doem do jeftinog i brzogtumaËenja preko kakve amaterske vraËarice. Poduzi-mao sam ozbiljnu stvar pa sam traæio nekoga osobitog.

Onoga dana kad se odræavao sajam, odvezao samse automobilom do Pacific Palisadesa, bogatog pred-graa Los Angelesa, gdje je u prekrasnoj trgovaËkojzgradi u slikovitoj dolini Palisades Highlands, dubokou brdima Santa Monice, bio smjeπten Osvijetljeni put.BuduÊi da nikada prije nisam bio ni na kakvom sajmunadnaravnoga, nisam imao pojma πto me Ëeka.

Moj ulazak u metafiziËki centar najavio je skladanzvuk tibetanskih zvonËiÊa πto su njeæno zazveckali kad



sam ih okrznuo prolazeÊi kroz otvorena vrata. Kao dasu mi izraæavali dobrodoπlicu u novi i opËinjavajuÊisvijet istoËnjaËkog misticizma.

Na zidovima prve prostorije bile su police s ukusnoizloæenim knjigama. Kada sam proπao kroz prostor sknjigama i uπao u glavnu sobu, pogled mi je privukaopod. Bio je prekriven prekrasnim svjetlucavim svijet-lozelenim sagom. Svojim fluorescentnim sjajem kao dame je vukao unutra.

Ondje sam osjetio neobiËan mir i ozraËje πto jeizazivalo radoznalost. Duboko udahnuvπi, osjetio samugodan miris tamjana. Izgledalo je da to prostoriji dajeosjeÊaj svetosti.

Uz svaki od Ëetiriju stolova πto su bili ravnomjer-no rasporeeni u velikoj prostoriji sjedila su Ëetiri me-dija-tumaËa. Stranka ili dvije savjetovale su se s tu-maËima. Æurno sam snimio prizor ne æeleÊi da itkoprimijeti kako mi je nepoznato ono πto se tamo do-gaa.

Za prijamnim pultom stajala je vitka sredovjeËnaæena prosjeËne visine u haljini s ljupkim cvjetnim uzor-kom. Imala je svijetlu kosu, oËito ureenu u kakvomsalonu, i vrlo lijep nakit.

“Zdravo, æelio bih razgovarati s ravnateljem cen-tra.”

Dama za doËek se nasmijeπila. “Ja sam ravnate-ljica. Zovem se Muriel. Kako vam mogu pomoÊi?”

Pod dojmom njezina dræanja πto je zraËilo nepo-srednoπÊu i sigurnoπÊu, pozornije sam je pogledao. Ni-je mi se Ëinila kao kakav sanjarski mistik za kakvogsam se plaπio da bi mogao biti varalica bez stvarnemoÊi, zainteresiran samo za novac.

“Rado bih doπao k vama na iscrpno nadnaravnosavjetovanje. Moæe li se to urediti?”

“Da”, odgovorila je. “Æelite li da se dogovorimo zasastanak ovoga tjedna?”

OklijevajuÊi prije nego πto Êu progovoriti, postaosam sumnjiËav i poËeo se pitati kakva je to ustanovazapravo. Imala je nekakvo vjersko ozraËje zbog kojega

29

sam se nelagodno osjeÊao. Traæio sam nadnaravnu si-lu, a ne vjerski kult. “Jeste li vi kakva vjera?”

“Ne, nismo vjera”, rekla je Muriel. “Ali smo poboæ-ni.”

Nisam bio siguran da razumijem razliku. Ipak, nje-zina me je sigurnost potaknula da se dogovorim zaveËernji sastanak toga istog tjedna.

Seansa s medijem New agea

S iπËekivanjem sam stigao na sastanak u Osvijet-ljeni put. Premda me je joπ uvijek brinulo pitanje imali taj medij ikakvu istinsku moÊ, nisam vjerovao da jeta æena obiËna varalica.

Dok sam Ëekao Muriel, primijetio sam na zidu uok-virenu magistarsku diplomu sa SveuËiliπta Pepperdi-ne. U drugom je okviru bila kalifornijska dozvola zaosobno, obiteljsko i braËno savjetovanje.

Muriel me pozdravila i povela do maloga stola. Sjelismo na suprotne strane, okrenuti jedno prema dru-gome. “U Ëemu vam je potrebna pomoÊ?” upitala je.

Izrazio sam svoju potrebu za usmjerenjem i rekaojoj da ne znam kamo idem ni πto da radim kako bihpronaπao zadovoljstvo.

Muriel je pozorno sluπala. Zatim je izvadila paketiÊkarata i stavila ih na stol. Prepoznao sam karte zatarot.

“Muriel,” prekinuo sam je, “æelim da ovo bude tu-maËenje s pomoÊu sile πto dolazi iz svemirskih prosto-ra. Æao mi je, ali ja niπta ne dræim do karata za Ëitanjesudbine.”

“O, karte koristim samo za otvaranje eteriËnih pro-stora i otkrivanje Akaπkih zapisa”, kazala je Muriel.

Ne shvaÊajuÊi o Ëemu govori, gledao sam je s upit-no naboranim Ëelom.

“To su trajni zapisi u nebeskim prostranstvima”,objasnila je. “Opisuju svaki dogaaj πto se zbio i sadr-æe svekoliko znanje. Oni su poput goleme svemirskekompjutorske memorije. Karte jednostavno pokreÊu pro-



ces kojim se otvaram da bih mogla nadnaravno Ëitatite zapise i prenositi poruke gospodarâ.”

“Kakvih gospodara? Tko je to?” pomislio sam usebi.

“Zapravo i ne trebam karte”, uvjeravala me Muriel.“NeÊemo ih upotrijebiti ako se zbog njih neugodno osje-Êate.”

“Viπe bih volio da ih ne upotrijebimo”, odvratiosam.

Razgovor se nastavio. Obuhvatio je nekoliko pod-ruËja mojega æivota. Tu i tamo Muriel je zatvorila oËii Ëinilo se da se pozorno usredotoËuje kao da sluπanekakav unutarnji glas koji joj prenosi informacije.Katkada mi je opisivala ljude i prizore, i ja sam imaoosjeÊaj da ih u sebi gleda dok o njima potanko govori.

Tijekom tumaËenja Muriel je jasno opisala viπe za-nimljivih i zakuËastih oblika karaktera mojih roditelja.ToËnost njezinih opisa bila je zapanjujuÊa. Nisam jojrekao niπta o svojim roditeljima, pa ipak je govorila onjima kao da ih je osobno poznavala.

Primijetio sam kako kapljice znoja padaju s moje-ga Ëela. Neprestano sam morao brisati lice rupËiÊem.“Ovo je Ëudno”, pomislio sam. “Ovdje je svjeæe. Prosto-rija je ugodno klimatizirana. Zaπto se tako straπno zno-jim?” Tijekom Ëitavog razgovora velike su mi se kapidoslovce kotrljale niz lice. Nikada prije nisam doæivioniπta sliËno.

IzazivajuÊi i dalje moju oËaranost, Muriel je nasta-vila opisivati karaktere i unutarnje motive nekolicinemojih prijatelja. Iznenadila me dubina njezinih pogledai jasno razumijevanje dogaaja. Izgledalo je da moæebekonaËno sipati informacije, poput kakve nadnaravneenciklopedije koja govori.

Tada sam joj postavio pitanja povezana s mojimposlom. Imala je uvid u moje poslovne sposobnosti iodnose s kolegama na radnom mjestu.

Zanimali su me odgovori na nekoliko osobnih pro-blema πto su me muËili. Jedan od njih bio je zaπto suodnosi s mojim roditeljima tako naelektrizirani.

31

“Gledam sada neki proπli æivot u kojem ste biliotac neke djevojËice”, rekla je Muriel. “Ta je djevojËicau sadaπnjem æivotu vaπa majka.”

Sa zanimanjem sam se nagnuo naprijed. MurielineoËi bile su zatvorene dok se usredotoËivala na svemir-ske prostore.

“U tom bivπem æivotu æivjeli ste kao ameriËki In-dijanac. Jasno vidim da ste vraË. Grlite svoju prekras-nu kÊer. Mnogo sukoba, karma, ostalo je u tom proπlomæivotu nerijeπeno. Zato ste izabrali svoju sadaπnju maj-ku.”

“Hmmm”, pomislio sam, “jesam li doista birao maj-ku prije nego πto sam bio roen?”

“Vidim da se odnos popravlja”, nastavila je Muriel.“Majci Êete pisati pisma i raπËistiti mnoge nesporazu-me.”

Tada je nastupio trenutak tiπine.“Plan vaπe sudbine za ovaj æivot uskoro Êe se po-

Ëeti odvijati”, kazala je Muriel.“Hej”, pomislio sam, “ovo se sasvim slaæe s neobiË-

nim unutraπnjim glasom koji mi je nedavno spomenuoduπu. Stao sam se pitati nije li moj susret s Murieldogaaj πto su ga u svemirskim prostranstvima una-prijed pripremili.

I dok je Muriel joπ govorila o mojoj sudbini, jasam i dalje brisao znoj s Ëela.

Seansa je trajala nekih sat i pol. Na kraju mi jeMuriel dala privlaËnu broπuru i pozvala me na neka odsvojih predavanja koja je dræala u veËernjim satima.Otiπao sam uzbuen, s probuenim zanimanjem zaovaj novi pogled koji se otvarao preda mnom i koji jeobeÊavao.

Razgovor je bio snimljen na kasetu i ja sam ganekoliko puta presluπao. Seansa je imala dva zaËuu-juÊa oblika. Prvo, na njoj sam se uvjerio da Murielizvan svake sumnje posjeduje oËitu nadnaravnu silu.Nijedna obiËna osoba ne bi mogla tako precizno opisatilikove mojih roditelja i drugih osoba s kojima sam sedruæio ako nije njihov bliski poznanik.



Drugo, zaËuujuÊe je bilo da sam se tijekom Ëita-vog razgovora znojio unatoË tome πto sam osjeÊaougodnu svjeæinu i πto nisam bio ni uznemiren nitiuzbuen. Zato sam zakljuËio da je neka jaka svemir-ska energija bila nazoËna dok je naπ razgovor trajaoi da je ona bila uzrokom πto je s mojega Ëela znojupravo tekao.

Bio sam radoznao glede Murieline nadnaravne spo-sobnosti da “Ëita” Akaπke zapise kako bi mi otkrilapojedinosti mojih proπlih æivota. Nauk o reinkarnacijii proπlim æivotima uvijek me je zanimao. Taj koncept,kako se Ëinilo, davao je odgovore na mnoga moja pita-nja koja su se ticala naravi æivota. Zaπto bi se netkorodio da teπko boluje i pati, a drugi u zdravoj okolinidoma gdje uæiva ljubav i potporu? Je li to samo slu-Ëajnost? Ili pak postoji neki praviËan razlog za oËitunepravdu? Moæda se sreÊa okrene u iduÊem æivotu dabi se postigla pravedna ravnoteæa i tako se tijekommnogih æivota dobije prosjek. Reinkarnacija je zvuËalalogiËno.

Ta prva nadnaravna seansa postavila je pozornicuza moj strmoglavi pad u svijet misticizma, istoËnjaËkihreligija i okultizma. Zainteresirala me Murielina tvrd-nja da ima moÊ lijeËenja i da posjeduje potpun skupezoteriËnih znanja koja, kad ih se nauËi, za posljedicuimaju promjenu æivota i dosezanje osobnog idealnog“plana sudbine”.

Um mi je bio pun pitanja i zamisli o mojim neka-daπnjim æivotima. Moæe li mi Muriel doista otkrivatiduboko skrivena unutraπnja podruËja moje duπe? Mo-æe li razrjeπavanje sukoba u proπlim æivotima pomoÊida rijeπim svoje probleme u ovom æivotu? Moæda mepuno mojih neobjaπnjivih strahova i tjeskoba vodi donerijeπenih sporova i trauma u proπlim æivotima. Kadbih mogao razmrsiti ta mjesta, kakvo bi se izljeËenje irast dogodili u meni i kako bi se poboljπao moj polo-æaj? Mogao bih imati velike koristi.

Pomislio sam na moguÊnost da poveÊam opaæajnesposobnosti. Zamiπljao sam πto bi se samo dogodilo da

33

dosljedno vuËem pravilne poslovne poteze imajuÊi is-tanËanu intuitivnu snagu.

Progutao sam mamac. ÆeleÊi usvojiti viπe ovogaznanja i dalje doæivljavati Murieline nadnaravne spo-sobnosti, odluËio sam posjeÊivati metafiziËka predava-nja. Zaveo me je prikaz nadnaravne sile.



3UËenje vjeπtine

kanaliziranja

Broπura metafiziËkoga centra Osvijetljeni put na-brajala je predavanja sa zanimljivim naslovima: astro-logija, egipatski tarot, numerologija i psihosinteza. Znaosam jedino πto je astrologija, a drugi su mi pojmovi bilinepoznati.

Muriel, voditeljica centra, preporuËila mi je da poË-nem s teËajem psihosinteze πto se odræavao srijedom.SudeÊi po imenu, izgledalo je da Êe teËaj psihosintezebiti program o razvoju psihologije. Æelio sam da nebude tako. BuduÊi da sam se puno bavio psihologijom,æelio sam nauËiti πtogod o ezoteriËnoj filozofiji, a æeliosam i doæivljavati nadnaravnu silu πto ju je, kako jeizgledalo, posjedovala Muriel.

OdluËio sam postupiti po njezinom savjetu i krenutina taj teËaj. Takoer sam gorio od æelje da Murielpitam tko su ti “gospodari”, ti duhovi-vodiËi za koje jetvrdila da s njima komunicira.

Napokon je doπla i srijeda uveËer. Probijao sam sekroz posljednji val najguπÊeg losangeleskog prometa iu Osvijetljeni put stigao s malim zakaπnjenjem. Pre-davanje je veÊ poËelo. Skupina od kojih desetak-dva-naestak ljudi sjedila je u krugu u prostoriji gdje seodræavao sajam nadnaravnoga.

Kad sam zauzeo jedno od praznih mjesta i pogle-dom snimio ljude oko sebe, zapazio sam da su sudionici

35

teËaja u dobnom rasponu od pribliæno dvadeset pet dopedeset godina. Neki od njih su izgledali kao mladiintelektualci, drugi su moæda bili tajnice, fiziËki radnicii kuÊanice.

Muriel, koja je na sebi imala traperice i bluzu svi-jetlih boja, veÊ je govorila.

“Novo doba Êe biti vrijeme ljubavi, svjetlosti i ve-selja”, kazala je. “To doba Vodenjaka zapravo je veÊpoËelo. Nove snaæne duhovne energije sada zraËe naovaj planet. »ovjeËanstvo Êe razviti svoju savjest punobræe zahvaljujuÊi tim svemirskim silama koje djelujuna svaku osobu pojedinaËno.”

Htio sam zamoliti za objaπnjenje o tim energijama,ali mi je bilo neugodno prekidati. Svi u krugu su ne-tremice gledali Muriel kao πto publika gleda pjevaËa napozornici.

Ona je nastavila. “Savjest obiËne osobe poznata jekao osobnost ili niæi ‘ja’. UsredotoËena je na preæivlja-vanje i potragu za zadovoljstvima. Skrbi da bi zaradilaza æivot. Stalo joj je do toga da nae prijatelje da biizbjegla samoÊu i osjeÊala se sigurnom u druπtvu. »ez-ne da zadovolji nagon za muπkarcem odnosno æenomi da ima obitelj. Nastoji napredovati u πkoli i intelek-tualno da bi razumjela naπu civilizaciju i uspjeπnijedjelovala u svijetu.”

Æelio sam se vratiti na one svemirske energije.“Muriel”, prekinuo sam je diæuÊi ruku. “Spomenuli

ste svemirske sile. Moæete li reÊi malo viπe o tomeodakle su? Govorite li o rentgenskim zrakama ili ta-kvome Ëemu?”

“Ne, Wille,” odvratila je, “te energije imaju punoveÊu frekvenciju od onih πto pripadaju svijetu znano-sti. Svemirska energija dolazi iz svemira i izvire iz raz-liËitih skupina zvijezda, uglavnom iz astroloπkih zvi-jeæa. To su zapravo boæanske sile koje dolaze od Bo-ga. Razmjeπtaj zvijezda kanalizira ili usmjerava tu ener-giju na Zemlju. Radi se o finim, ali vrlo jakim silama.One potiËu Ëovjekovu duhovnu prirodu i djeluju nafizioloπki sustav preko Ëakri.”

U»ENJE VJE©TINE KANALIZIRANJA


“©to su to Ëakre, Muriel?” upitao je netko iz sku-pine.

Muriel se doimala pomalo nestrpljivom. Meni jepak otkriÊe da nisam jedini neznalica u razredu doni-jelo olakπanje.

“»akre su energijski ‘æivËani’ centri u tijelu”, pojas-nila je. “Pet takvih srediπta smjeπteno je u stupu kra-ljeænice, poËevπi od osnovne Ëakre na njezinu donjemdijelu. Druge Ëetiri su smjeπtene na odreenim mjesti-ma duæ kraljeænice. ©esto je srediπte vaæno. Nazivamoga ‘srediπtem treÊega oka’ a nalazi se na Ëelu.”

Muriel je dotaknula rukom svoje Ëelo da bi poka-zala njegovo mjesto. “Sedma je Ëakra na vrhu glave.Zove se krunska Ëakra.”

Zanimalo me je kako svemirske energije djeluju nate Ëakre. Na sreÊu, Muriel je to stala obrazlagati prijenego πto sam imao priliku postaviti pitanje. “Onaj tkoæeli pristupiti New ageu moæe u sebe primiti svemirskesile tijekom meditacije. One Êe olakπati razvoj njegovesvijesti. Kada Ëakre prime te sile, u Ëovjekovoj se fizi-ologiji i moædanim stanicama dogaaju tajnovite pro-mjene. »akre postaju snaænije i osoba poveÊava svijesti snagu karaktera. Razvijaju se nove vjeπtine i kvalitetekoje se ne bi pojavile kad bi Ëovjek funkcionirao samona razini osobnosti.”

“Zanimljivo”, pomislio sam. “Zato, dakle, istoËnjaË-ki gurui toliko meditiraju. Moæda doista upijaju sve-mirsku energiju koja ih mijenja ËineÊi ih mudrima.Hmm, trebao bih pokuπati s meditacijom.”

Muriel je zatim govorila o potrebi da Ëovjek predasvoj æivot Bogu i o nastojanju da nadvisimo osobnost.Ciljeve osobnosti mora zamijeniti æelja da traæimo Bo-ga, a njezinu volju moramo predati Boæjoj volji.

“Bog nam govori preko naπega viπeg ‘ja’”, nastavilaje. “S Bogom moæemo uspostaviti kontakt i postati jed-no s boæanskom svijeπÊu samo ako razvijemo svoj viπi‘ja’. Naπ viπi ‘ja’ uvijek je u nama, ali kod veÊine ljudion je uspavan u njihovoj podsvijesti. Da biste se povezalis tom svijeπÊu, koja je mudrija od vaπega uobiËajenog

37

razuma, morate premostiti udaljenost od svojega niæeg‘ja’ do viπeg. Most prema Bogu, πto ga simbolizira duga,izgraivat Êete dok budete dolazili na ove teËajeve iobavljali dnevnu meditaciju.”

Prije sam razmiπljao o Boæjem glasu πto su ga ljudiËuli i pitao se kako to zvuËi. Napokon sam Murielpostavio pitanje o tome.

“Ne traæite glas koji biste mogli Ëuti svojim uπima”,objaπnjavala je. “To nije tako. Viπi ‘ja’ progovara prekouma ako se uskladite s njim. Meutim, u drugim slu-Ëajevima Bog nam moæe govoriti preko svojih izaslani-ka, gospodara. Ali gospodari Êe opet komunicirati svama pomoÊu vaπega viπeg ‘ja’. Oni govore prekosavjesti. Vjeæbom Êete biti u stanju utvrditi πto dolaziiz viπih podruËja.”

Pitao sam se kakvi su to gospodari πto ih Murielopetovano spominje.

“Gospodari nam mogu naloæiti da uËinimo neπtoπto sami ne æelimo uËiniti”, nastavila je ona. “Staro ‘ja’,ego, osobnost, buni se. Opire se Boæjoj volji. Tada mo-rate vjerovati da Bog najbolje zna πto treba uËiniti.Mala volja osobnosti mora se podvrgnuti veÊoj, Boæjojvolji, ako hoÊete napredovati na putu razvoja svijesti.Samo posluπnoπÊu moæete postiÊi Kristovu svijest, tusretnu zajednicu s Bogom.”

Muriel je opisivala kako su je gospodari ËestoupuÊivali da uËini neπto πto je zahtijevalo puno vjere ipovjerenja. OsjeÊao sam da su gospodari nekakvi du-hovi-vodiËi koji mogu komunicirati s Muriel. Ono πto jehtjela reÊi ilustrirala je praktiËnim primjerom.

“Gospodar Koot Hoomi rekao mi je da sagradimovu mansardnu sobu i spiralno stubiπte”, kazala jeMuriel, pokazujuÊi rukom na stubiπte sa strane. Pogle-dao sam i zapazio da je netko naËinio prekrasne ukras-ne stube πto su vodile na balkon.

“Nije mi rekao zaπto trebam sazidati ovu prosto-riju”, nastavila je. “Znala sam da Êe puno stajati akosve dam napraviti po narudæbi, onako kako je gospo-dar htio. Ipak sam odluËila iÊi naprijed u vjeri i uËiniti



baπ kako mi je bilo reËeno, znajuÊi da Bog ima odre-eni razlog zbog kojega æeli da izvedem ovaj projekt.”

Bacio sam pogled prema stubiπtu, a zatim ponov-no pogledao Muriel.

“Bog me je uvijek blagoslivljao. Mnogo puta nisamznala zaπto je æelio da uËinim odreene stvari, ali uvjeri sam iπla naprijed i ipak ih uËinila. Poslije samotkrila da je Bog znao πto radi i na koncu se svepokazalo izvrsnim. Morate nauËiti imati povjerenja uBoæji glas koji vam se objavljuje dok meditirate.”

Muriel je naËinila stanku kao da razmiπlja πto birekla sljedeÊe. Bih li da joj postavio iduÊe pitanje, mi-slio sam. ZakljuËio sam da trebam pokuπati nauËitiπtogod dok sam ovdje.

“Muriel, zaπto smo u novom dobu?”“Ako noÊu pogledate nebo, na nebeskim prostran-

stvima Êete vidjeti astroloπka zvijeæa kao πto su Bik iliOvan. Kad biste promatrali njihov poloæaj tijekom Ëita-ve godine, utvrdili biste da su u odnosu na svemir izasebe neznatno promijenila poloæaj. Za dvije tisuÊe go-dina zvijeæa Êe se premjestiti onoliko koliko iznosi lukjednoga od dvanaest zvijeæa, kao kad, primjerice, ka-zaljka na satu prijee put od broja tri do broja Ëetiri.”

Uvijek sam æelio razumjeti astrologiju. Moæda kre-nem na taj teËaj, mislio sam dok je Muriel objaπnja-vala.

“Tijekom posljednjih dviju tisuÊa godina bili smo uznaku Ribe, i to se vrijeme naziva Dobom Ribe. Upravonedavno smo preπli u znak Vodenjaka i zato smo unovom dobu koje zovemo Dobom Vodenjaka. Svakodoba donosi nove svemirske sile koje za posljedicu imajupromjenu svijesti na planetu.

“Vrijeme je za naπu meditaciju”, najavila je Murielnenadano.

Otiπla je do stola u prednjem dijelu sobe koji je biootlar, zapalila dvije svijeÊe i malo tamjana. Iza oltarasam zapazio nekoliko uokvirenih fotografija na kojimasu neki ljudi imali turbane. Pitao sam se jesu li tomoæda slike gospodara.

39

U prostoriji je zavladao gotovo potpuni mrak. Murielse vratila na svoje sjedalo. Svi su zatvorili oËi i rukedræali na krilu. Slijedio sam njihov primjer.

Muriel je rekla: “Sjedite udobno s uspravnom kra-ljeænicom. Opustite se i uæivajte mir u Boæjoj prisutno-sti.”

U gluhoj tiπini koja je uslijedila poËeo sam se osje-Êati nelagodno. Nadao sam se da me nisu primamili ukakav vjerski kult. Tamna soba i mrtva tiπina. Najeæiosam se i gotovo osjetio u prostoru nekakvo zlo ozraËje.Pomislio sam da to mjesto na duge staze nije za mene.Da bih se utjeπio, mudrovao sam da zapravo samonisam navikao na ovakve stvari i da mi se u toj skupinivjerojatno neÊe dogoditi niπta πkodljivo. ZakljuËivπi dauvijek mogu prestati dolaziti na teËaj ako stvari posta-nu pretjerano sumnjive, poËeo sam se osjeÊati opuπte-nijim.

Nakon nekoliko trenutaka tiπine Muriel ponovnoprogovori.

“Zamislite zraku zlatne svjetlosti πto dolazi sa Sun-ca. Zamislite da svijetli na vas. Polako duboko udah-nite. Sada gledajte kako ta svjetlost pada s vrha vaπeglave kao svjetlosni mlaz. Ta zraka Êe otvoriti vanjsketri latice Ëakre u podruËju srca.”2

Imao sam teπkoÊa da zadræim pred sobom slikusnopa svjetlosti. Moja je maπta stalno lutala na drugestvari.

Muriel je, korak po korak, davala upute glede disa-nja, zamiπljanja svjetlosti i ponavljanja kratkih invo-kacija. Na kraju smo u maπti vidjeli sebe kako sjedimopod nekim drvetom u prekrasnom vrtu πto ga nazivajuvrtom duπe. Te su tehnike trebale uravnoteæiti um,tijelo i osjeÊaje te otvoriti Ëovjeka prema viπem “ja” iuspostaviti vezu s gospodarima.

2 SrËana Ëakra je, kako tvrde newageovci, vaæan energijski“æivËani” centar smjeπten blizu kraljeænice u visini srca. U hinduiz-mu se simboliËno prikazuje kao lotosov cvijet s dvanaest latica.



Nakon otprilike pet minuta tihe meditacije Murielje ponovno poËela priËati.

“Pozivamo nazoËnost i silu voljenoga gospodara,Djwhala Khula.”

Djwhal Khul? Tko je to, pitao sam se.“Voljeni Djwhale Khulu, poËaπÊeni smo tvojom na-

zoËnoπÊu veËeras. Divimo se tvojim osobinama posve-Êenja i ljubavi. Molimo te da doeπ u naπu skupinu,govoriπ kroz nas i daπ nam neπto od svoje mudrosti.Zahvalni smo πto moæemo veËeras biti tvoji kanali.”

Zatim je Muriel poËela priËati drukËije nego obiËno.“Drago mi je πto sam veËeras ovdje”, kazala je. “U

ovoj skupini koliËina svjetlosti u zadnjih nekoliko tje-dana raste. Mi u Hijerarhiji vrlo smo zadovoljni po-sveÊenjem Ëlanova ovoga kruga svjetlosti. No, ostajejoπ mnogo toga za uËiniti.”

»inilo se da Muriel govori u prvom licu mjestoduha-vodiËa Djwhala Khula — kao da izraæava mislikoje je on navodno æelio prenijeti skupini.

Sa zanimanjem sam sluπao dalje, ali sam se pitaone govori li moæda Muriel tek iz vlastite podsvijesti.Moæe biti da je taj Djwhal Khul Ëista maπta da bi sestvorio dramatiËniji uËinak.

“Nemojte se previπe koristiti umom pokuπavajuÊidokuËiti velike tajne iz boæanskih prostora”, prenosilaje Muriel. “Bolje je za vas da jednostavno meditirate usvjetlosti i dopustite da vam proces boæanske intuicijei prosvjetljenja donese znanje i mudrost. Pretjeranauporaba uma od strane uËenika sprijeËit Êe razvoj nje-gove viπe svijesti. Krenite neposredno prema izvoru sve-ga znanja i mudrosti. Sluπajte Boæji glas.”

Muriel je zastala za trenutak. Primijetio sam da sunjezine reËenice, dok je prenosila misli Djwhala Khula,bile profinjenije nego u njezinom obiËnom govoru. Ina-Ëe je viπe-manje govorila svojim pravim glasom.

Potom je zamolila Djwhala Khula za njegov ko-mentar. “Dragi gospodaru. VeËeras æelimo govoriti oljubavi. Pitamo se πto nam imaπ reÊi o toj prelijepojosobini.”

41

Nakon kratkotrajnog muka Muriel je ponovno go-vorila umjesto Djwhala Khula.

“Nikada nemojte zaboraviti da je ljubav najveÊasila u svemiru. Ljubite sve oko sebe. Uzmite k srcurijeËi mojega brata Gospodina Isusa. Dok je hodao poZemlji prije dvije tisuÊe godina, rekao je da trebamovoljeti tako jako da volimo Ëak i svoje neprijatelje.”

Zanimljivo, pomislio sam. Izgleda da Djwhal Khultvrdi da je Isus Krist jedan od njegove braÊe. Pitao samse znaËi li to istodobno da je Isus jedan od gospodara.

“Kada energije novoga doba budu ËvrπÊe ukorije-njene na planetu”, nastavila je Muriel, “otkrit Êete dasvi ljudi na svim razinama æivota izraæavaju viπe brat-ske ljubavi. Bit Êe to doista zlatno doba ljubavi; nebes-ko kraljevstvo Êe se oËitovati na Zemlji baπ kao πto jevoljeni Isus obeÊao. Meditirajte svaki dan. Æivite æivo-tom neπkodljivosti i ljubavi. Opraπtam se od vas.”

Uslijedilo je nekoliko trenutaka tiπine.Zatim je Muriel najavila: “Sada Êemo iÊi po redu

oko kruga svjetlosti i prenositi misli Gospodina Isusa.”Osjetio sam neugodu. Ovo postaje previπe sliËno

vjeri.“Æelim da se opustite”, pouËila nas je. “Kad na vas

doe red da prenesete poruku, sroËite koju god misaoπto je imate u umu. Znajte da je to proces prenoπenjamisli vaπega viπeg ‘ja’ tijekom meditacije. PoËet Êemo sLarryjem i nastaviti u krug u smjeru kazaljke na satu.”

Pitao sam se πto Êe se dogoditi kad ja budem naredu. Kako nikada dosad nisam radio takvo πto, bojaosam se da ne uËinim kakvu besmislicu, ili pak, a to bibilo joπ gore, da ne znam πto bih kazao. Nisam se æeliodovesti u neugodnu situaciju pred svima. Moæda ste sei vi naπli u takvim okolnostima.

Muriel je poËela skupno kanaliziranje kratkom in-vokacijom.

“Vidimo Larryja okruæenog zlatnom svjetloπÊu iuzdignutog na svoj viπi ‘ja’”, rekla je. “U energiji naπegadragog Gospodina Isusa, molimo da Larry prenese po-ruku istine za nas.”



Larry je poruku prenosio na isti naËin kako je toËinila Muriel Ëasak prije, no bila je malo kraÊa.

Muriel je iπla po redu od Ëlana do Ëlana skupine.Ponavljala je invokaciju i zatim prepustila svakome daprenese poruku, navodno od Gospodina Isusa.

Najednom, dok je netko iz skupine prenosio poru-ku, unutar mojega Ëela je zasvijetlilo jako svjetlo. Biloje kao da je tko upalio elektriËnu æarulju u prednjemdijelu mojega mozga.

Najprije sam pomislio da je moæda netko upaliosvjetlo u sobi. Otvorio sam oËi i vidio jedino mrak.Ponovno sam zaæmirio. Jaka svjetlost je joπ uvijek bilatu. Zasigurno mi se nije priËinjalo da je vidim. Izgleda-lo mi je kao da se u stanicama mojega mozga dogodilanekakva fizioloπka promjena zbog koje se njegov pred-nji dio iznenada upalio. Imao sam ugodan osjeÊaj opuπ-tenosti i mira i pitao se je li taj tajnoviti uËinak poslje-dica svemirske sile πto sja na moju Ëakru treÊega okakoja bi trebala biti smjeπtena u Ëelu.

Uskoro je red za prenoπenje poruke doπao na me-ne. Muriel je ponovila invokaciju. Tiho sam sjedio ne-koliko trenutaka i pitao se πto da kaæem. Oklijevaosam progovoriti da ne bih rekao neπto krivo. Jedinemisli u mojoj glavi bile su rijeËi “ljubite jedni druge”.

“Ljubite jedni druge”, rekoh.Muriel je smjesta preπla na sljedeÊu osobu. Na

kraju su svi Ëlanovi skupine sudjelovali u prenoπenjuporuka.

Nakon nekoliko Ëasaka tiπine Muriel je ponovnoprogovorila: “Æelim da ovaj tjedan u svojim meditacija-ma kod kuÊe odete u vrt svoje duπe i sjednete podljubiËasto obojeno drvo snage. Meditacija pod njim datÊe vam snagu i razviti vaπu volju.”

Ponovno stanka.Kad je nastavila, Muriel nam je doËaravala kako se

svjetlost πiri iz njezina centra na cijele Sjedinjene Ame-riËke Dræave, do predsjednika i vladinih sluæbenika uWashingtonu, do Ujedinjenih naroda i napokon po Ëita-vom planetu.

43

“Kaæimo tri puta ‘Om’”, pozvala je Muriel.Jednoglasno, skupina otpjeva tri duga zvuka, svaki

put duboko uzimajuÊi zrak: “Ooooooooommmmmmm.”Buka je bila popriliËna. Pitao sam se Ëuje li to itko

u trgovaËkom uredu u susjedstvu i πto o tome misli.Nakon zadnjega “Om” Ëitava je skupina za Murielponavljala molitvu za koju je reËeno da je Velika invo-kacija. Meni njezine rijeËi nisu bile poznate, tako dasam πutio.

Kad sam se s teËaja vozio kuÊi, glava mi je bilapuna pitanja. Tko su ti gospodari — Djwhal Khul iostali, Ëije smo poruke navodno prenosili? Zar IsusKrist zbilja joπ uvijek negdje æivi? Koliko gospodaraima? Jesu li to ljudi poput æivih gurua ili pak duhovnabiÊa kao πto su duhovi πto postoje bez bilo kakvafiziËkoga tijela? U kakvom su odnosu ti gospodari sBogom? Je li Isus doista jedan od njih?

»injenica da je Muriel govorila o Bogu i Isusu Kri-stu nije mi godila. Nisam æelio da me uvuku u nekakavvjerski kult. RaËunao sam da su moæda ti gospodarisamo plod Murieline maπte i da ona zapravo govori izpodsvjesnih dubina vlastita uma. Nisam pak mogaoobjasniti tajanstveno svjetlo koje je odjednom bilozasvijetlilo u mojem umu. ©to je to bilo? Nipoπto ganisam izmislio. Otkuda se pojavilo? Kako Êe utjecatina mene? Radoznalost u vezi sa svjetlom pomogla mije da odluËim otiÊi na teËaj iduÊi tjedan.

Srijeda uveËer je napokon stigla. Profil skupine bioje vrlo sliËan onome na proπlom sastanku. Na mojeiznenaenje, u jednom trenutku, dok smo zajedniËkimeditirali, prednji dio mojega mozga najednom jezasvijetlio, kao da mi se u glavi upalila kakva æarulja.Taj je put Muriel prizivala nazoËnost i energiju gospo-dara pod imenom Gospodin Maitreya. Za njega je reklada je “Krist”. Uvijek sam razumio da je Isus Krist, nooËito je Maitreya takoer imao taj naziv, πto god da jeto znaËilo.

Kad sam ja trebao prenijeti poruku, Muriel je po-novila invokaciju: “Vidimo Willa u krugu zlatne Kristo-



ve svjetlosti. Uskladio se sa svojim viπim ‘ja’ da biprenio poruku mudrosti Gospodina Maitreye.”

“Energije novoga doba sada su na Zemlji puno ja-Ëe”, rekoh oklijevajuÊi. “Promjene koje se zbivaju ucivilizaciji ubrzat Êe se. To Êe prouzroËiti odreeno uz-buenje i negativne nuspojave, ali Êe zlatno doba nakraju biti uspostavljeno i ËovjeËanstvo Êe uæivati bla-goslov.”

Ovaj put sam primijetio da mogu prenijeti duljuporuku nego proπli tjedan. PoËeo sam s jednom jedi-nom misli u umu. Nisam znao otkuda je doπla, ali kadsam poËeo govoriti, rijeËi su potekle s lakoÊom. Ipaksu uskoro presuπile.

Nakon πto smo naËinili Ëitav krug u prenoπenjuporuka, Muriel je izjavila: “Sad Êemo se podijeliti uskupine od tri Ëlana i prenositi utroje. Naizmjence jednidrugima prenosite nadnaravne poruke πto dolaze odvaπega viπeg ‘ja’.”

Ljudi u krugu svjetlosti podijelili su se u trojke.Mene je Muriel predstavila dvjema æenama s kojimasam trebao suraivati. Jedna od njih, Rosie, bila jelijepa i dopadljiva æena od kojih dvadeset pet godina.Sjeli smo na sag naËinivπi trokut. Dogovorili smo se daÊe poËeti Rosie i prenijeti osobnu poruku za mene.Zatvorili smo oËi kao u meditaciji. Druga je æena po-Ëela govoriti. “Vidimo Rosie u srediπtu trokuta zlatnesvjetlosti”, rekla je. “U toj Kristovoj svjetlosti3 Rosie jeusklaena sa svojim viπim ‘ja’ i tako moæe prenijetiporuku mudrosti za Willa.”

Otvorio sam oËi i opustio se dok je Rosie meditira-la nekoliko trenutaka.

3 U novodopskoj terminologiji “Kristova svjetlost” oznaËavasvemirsku energiju za koju se vjeruje da je jedna od sedam temelj-nih duhovnih energija (zovu ih “zrakama”) πto proæimaju svemir.Poznata je kao sila “druge zrake” i navodno daje svojstvo ljubavi imudrosti. Newageovci vjeruju da je Isus Krist koristio “Kristovu ener-giju” tijekom svojega poslanstva u Palestini, ali ga ne smatraju izvo-rom te energije.

45

Kad je progovorila, rijeËi su tekle vrlo sporo i teπko,kao da se napreæe da bi nadnaravno razaznala porukukoja joj dolazi u um. “Nedavno si mislio na jednu æenu”,kazala je Rosie. “Ona je u proπlosti imala vrlo jak utje-caj na tvoj æivot. Zove se Jenny... Jenny J. ... JennyJame...”

Bio sam zabezeknut. To πto je Rosie kazala bilo jezapanjujuÊe toËno. Poznavao sam æenu po imenu Jen-ny James dok sam æivio joπ u Engleskoj. Jenny je bilapsihologinja i moja osobna prijateljica koja je bitnoutjecala na moj æivot.

Rosie je nastavila: “Ima dugu crnu kosu. Vaπa ve-za nije bila ljubavna. Bila je platonska, ali ipak vrlosnaæna. Jak i osobit odnos.”

Bio sam krajnje zaËuen. Sve πto je Rosie reklabilo je toËno. S Jenny nisam imao nikakve veze veÊoko tri godine, ali sam joπ uvijek smatrao da vrπi naro-Ëit utjecaj na moj æivot. Pripadala je New ageu i upoz-nala me s astrologijom.

Æeljno sam Ëekao da Rosie joπ πtogod kaæe.Napokon je rekla: “S njom viπe neÊeπ kontaktira-

ti.”S uzbuenjem sam rekao Rosie i onoj drugoj æeni

da je sve πto je prenijela bila stopostotna istina.Na kraju sastanka otiπao sam do prijamnog pro-

stora i razgovarao s Rosie. “Rosie, baviπ li se veÊ dugoovakvim prenoπenjem poruka?”

“Ne”, rekla je. “Ovo mi je, zapravo, prvo predavanje.”Njezin odgovor me je iznenadio. Mislio sam da je

ona iskusni medij. “HoÊeπ reÊi da prije nego πto sidoπla ovamo nikada nisi prenosila poruke?” pitao sam.

“ToËno. Ovo je bilo prvi put.”“Oho”, uzviknuo sam. “Imaπ nevjerojatne nadna-

ravne sposobnosti.”Æurno sam otiπao do knjiænice. Æelio sam nabaviti

kakvu knjigu o novome znanju kojemu sam bio izlo-æen. Htio sam nauËiti viπe o toj sili i saznati tko sugospodari, ti duhovni umovi πto su navodno bliskoukljuËeni u Osvijetljeni put. Obavio sam kupnju i oti-



πao iz centra s dvjema knjigama pod miπkom. Bio samuzbuen onim πto se dogodilo.

Moja prvobitna sumnjiËavost glede tehnika kana-liziranja bila je sada potpuno razbijena. Rosieno pre-noπenje za mene je bilo apsolutni dokaz da je u stanjumeditacije moguÊe posegnuti u podruËja svijesti i zna-nja koja su u normalnim okolnostima, kad se koristiuobiËajeni proces miπljenja, nedostupna. Rosieno ka-naliziranje na mene je izvrπilo veÊi dojam nego Murie-line nadnaravne sposobnosti. Kad sam imao seansu sMuriel, ona nije pokuπala izgovoriti ime osobe kojusam poznavao. Osim toga, Rosie je savrπeno opisalamoju prijateljicu i po izgledu i po karakteru. To je bilozapanjujuÊe!

Da sam, dok je Rosie kanalizirala, mislio o JennyJames, zakljuËio bih da je Rosie naprosto bila u stanjuËitati moje misli, πto je samo po sebi hvalevrijedanpodvig. Ali te veËeri uopÊe nisam mislio na Jenny.ZakljuËio sam da πto je “ja” viπi, ima bolji pristup usvemirske prostore skrivenoga znanja.

Osvjetljavanje podruËja mojega uma tijekom me-ditacije i kanaliziranje s Rosie uËinilo me je puno sprem-nijim da prihvatim znanje i ideje πto su ih promicalemetafiziËke knjige koje sam kupio. Bio sam odluËan datemeljito prouËim te knjige i iscrpno se upoznam snaËelima ovoga uzbudljivog svijeta novodopske meta-fizike.

47

4Viπi “ja” preuzima nadzor

Nisam znao kako bih Cathy kazao loπu vijest. Doksam sjedio kraj nje, preplavio me osjeÊaj neugode. Nje-zina kovrËava smea kosa njeæno joj je poËivala naramenima i bila je draæesna u svojim trapericama iruæiËastom puloveru. S Cathy sam se sastajao nekoli-ko tjedana. Namjeravali smo poslijepodne provesti sku-pa na plaæi.

Kako da joj uopÊe objasnim stvari? Novost je zamene bila veliko iznenaenje. Nikako je nisam oËeki-vao. Dobio sam je Ëim sam se toga jutra probudio. Mojviπi “ja” πto se javljao kao unutarnji glas savjesti pro-govorio mi je na vrlo jasan naËin.

Neπto je duboko u meni znalo da se viπi “ja” neπali. U to sam bio siguran. Kad sam Ëuo uputu, biosam pogoen i osjetio nekakav pritisak u sebi.

Borio sam se da pronaem prave rijeËi. Htio samjoj prenijeti vijest poslije toga dana, otpeËatiti je prednjom nekako njeæno. Ali glas je rekao: “Ne, ona tomora saznati Ëim je susretneπ.”

Pritisak me je izluivao.“Eeee, Cathy.”GutajuÊi knedl, pokuπao sam ponovno. “»uj, Ca-

thy.”“©to?” odvratila je nezainteresirano, pogleda uprtog

u neπto u sobi.“Imam za tebe loπu vijest.”Nije se pomaknula.


“Gotovo je. Moramo se prestati viati.”Iznenadio sam se kako su lako na kraju krajeva

iziπle te rijeËi.“©to!” uzviknula je najednom naglo okrenuvπi gla-

vu prema meni. “Kako to misliπ?”“Meu nama je svrπeno. Morat Êeπ otiÊi. Ne znam

kako da ti to objasnim.”Sada me je Cathy pozorno promatrala.“To nema nikakve veze s tobom”, stao sam je brzo

uvjeravati. “Radi se o neËemu u meni. Teπko mi je toopisati, ali jutros sam se probudio i naprosto znao damoramo raskinuti.”

Cathy je bila preneraæena. Rekla je: “SinoÊ nisirekao niπta o tome. Mislila sam da Êemo se krasnoprovesti.”

Glava mi je bila najednom prazna i zaπutio samkao da sam u tom trenutku izgubio dar govora.

“Wille, jesi li siguran da je s tobom sve u redu?”upitala je zabrinuto me promatrajuÊi.

“Dobro sam, Cathy. Vjeruj mi, ovo nema veze stobom. Nisi uËinila niπta krivo. Jednostavno osjeÊamda trebam prostor za... za... eee... za prouËavanje svojihduhovnih knjiga.”

PoËeo sam osjeÊati uznemirenost. Doista mi je biloneugodno. Rekao sam joj da sam æedan i zatim iziπaoiz sobe samo da prekinem tu napetost. HodajuÊi tamo--amo po kuhinji, sjeÊao sam se πto se dogodilo togajutra Ëim sam se probudio. Unutarnji glas savjesti ja-sno mi je progovorio.

”OkonËaj svoj odnos s Cathy”, kazao je. “Ona moraotiÊi. Potrebno ti je viπe vremena za prouËavanje me-tafiziËkih knjiga.”

BuduÊi da sam s Cathy uistinu hodao, nisam æelioraskinuti naπ odnos. Meutim, jasno mi je bilo da jeto smetnja mojem ozbiljnom prouËavanju metafiziËkeliterature.

Tjeπio sam se miπlju da moæda gospodari imaju zamene neku srodnu duπu kojom bih se trebao oæenitijednom u buduÊnosti, kada doe pravi trenutak. ©to

49

se tiËe Cathy, ona nije pravo znala πto da misli o mo-jem zanimanju za metafiziku. Sad Êe zakljuËiti da sampotpuno siπao s pameti.

Vrativπi se u dnevnu sobu, spazio sam da suzeteku niz njezino lice. PoËeo sam se osjeÊati muËno.

Nekoliko sam Ëasaka stajao nepokretan ne znajuÊikamo da se okrenem. Potom sam sjeo kraj nje i poloæioruku na njezino rame.

“Cathy, æao mi je. Zbilja mi je æao zbog ovoga.Vjeruj mi, nisam na tebe ljut ili bilo πto sliËno.”

“Zaπto onda ne æeliπ da se naπa veza nastavi?”pitala je slomljenim glasom.

“To je stvar sudbine”, rekoh.Nije se pokrenula niti je πto izustila. Sjedila je i

tiho zurila preda se. Bio sam u neprilici. A ipak samosjeÊao odluËnost u onome πto Ëinim i nisam nimalodvojio. Ta odluka je bila neopoziva. Intuitivno sam znaoda mora biti tako.

Ustao sam i upitao Cathy æeli li kavu. Odmahnulaje glavom. Suze su se joπ uvijek kotrljale niz njezineobraze. Proπlo je nekoliko minuta tiπine. Napokon samkrenuo prema vratima. Cathy me je slijedila.

Okrenuvπi se, snaæno sam je zagrlio i krenuli smosvatko svojim putem.

Proπla su veÊ dva mjeseca otkako sam poËeo poha-ati predavanja u Osvijetljenom putu. Sada sam imaosnaænu æelju da otpoËnem s prouËavanjem metafiziË-kih knjiga koje sam kupio.

Na jednom od teËajeva πto su se odræavali u Osvi-jetljenome putu sustavno se prouËavala knjiga Raspra-va o bijeloj magiji koju je napisala Alice Bailey. Ta meje knjiga oËarala. U njoj se tvrdi da je duh-vodiË DjwhalKhul telepatski diktirao sadræaj Bijele magije Alice Bai-ley, uËenici gospodarâ. Ova je æivjela u Americi i poslu-æila kao pisar knjige. Svoje je djelo zapoËela godine1919. U Osvijetljenom su putu imali dvadesetak naslo-va πto ih je Djwhal Khul diktirao Alice Bailey. Neke odnjih sam kupio i sad sam ih poËeo podrobno prouËavati.

VI©I “JA” PREUZIMA NADZOR


Tijekom prouËavanja tih metafiziËkih knjiga i od-laæenja na predavanja u Osvijetljeni put poËeo sam shva-Êati da moja veza s Osvijetljenim putom nipoπto nijesluËajna. Smatrao sam da je povezanost s tim metafi-ziËkim centrom dio plana moje sudbine za ovaj æivotnivijek. Vjerovao sam da me je “boæanska” namjera do-vela do Muriel ne bi li me pouËila kako da razvijemsvijest. Na Ëinjenicu da sam postao dijelom pokretaNew age, toga velikog oËitovanja “Boæjeg” plana za Zem-lju, gledao sam kao na svoju sudbinu.

Nekoliko tjedana nakon raskida s Cathy pokvariose motor mojega zelenoga forda pinta. Gusti plavi dimpoËeo je sukljati iz njegove smrdljive ispuπne cijevi.BuduÊi da sam nekad radio kao automehaniËar, utvr-dio sam da se raspao jedan klip pa sam odluËio rasta-viti motor i zamijeniti slomljeni dio.

Uvijek sam sâm popravljao svoje automobile, bezobzira na to kako je velik posao potreban. Jednomsam imao novi automobil, ali mi je dosadio zato πto nanjemu nikada nisam trebao niπta popravljati. Volio samkupovati starija vozila jer sam znao da se mogu sampobrinuti za svaki potrebni popravak i servis. To je biodio mojega naËina æivota.

Nedugo nakon πto mi je otkazao motor, jedne samsubote rano ustao da ga popravim. Sve je bilo pripre-mljeno. Posudio sam dizalicu za automobile i oslobodioprostor u garaæi da mogu raditi kako treba.

DoruËkovao sam priliËno æurno jer sam jedva Ëe-kao da otpoËnem s velikom operacijom popravka mo-tora. U redovitim sam okolnostima meditirao odmahnakon doruËka, no toga sam jutra odluËio tu aktivnostpreskoËiti.

Dok sam navlaËio mehaniËarski kombinezon, osje-tio sam kako me unutarnji glas savjesti nuka da oba-vim meditaciju. ÆureÊi, meutim, da se prihvatim posla,nisam se obazirao na nj. No, on je ustrajao sve dokkonaËno nisam posluπao savjet i odluËio meditirati sa-mo pet minuta ili tako neπto.

51

Sjednuvπi na sag u spavaÊoj sobi, pokuπao sam senamjestiti πto je udobnije moguÊe. Kombinezon kojisam imao na sebi sapinjao me je. Nakon invokacije iobreda vizualizacije πto sam ih nauËio u Osvijetljenomputu sjedio sam u tiπini meditacije.

Moje je unutarnje razmiπljanje postalo iznenau-juÊe jasno. Glas savjesti je progovorio. “Samo gubiπvrijeme popravljajuÊi pinta”, kazao je. “Popuπtaπ neka-daπnjem uzorku ponaπanja koji je sada zastario. Otpiπitaj automobil i kupi potpuno novo vozilo.”

Viπi “ja” mi je zatim objasnio da bih, umjesto datroπim dragocjeno vrijeme na odræavanje starih auto-mobila, morao posveÊivati veÊinu svojega slobodnog vre-mena meditaciji, razmiπljanju i prouËavanju novodop-ske literature.

“Trebaπ postiÊi puno dublje razumijevanje znanjakoje se izlaæe u metafiziËkim knjigama Alice Baily”,savjetovao me je unutarnji glas.

Bio sam vrlo iznenaen time kako je jasno i logiË-no postalo moje miπljenje dok sam meditirao. To je bilokao da mi se otvorio potpuno nov naËin shvaÊanja.OËita mi je bila ludost starog naËina razmiπljanja inavika. Mada je moja “osobnost” voljela izazov ponov-noga sastavljanja motora, uvidio sam da mi to kradevrijeme i snagu.

Sada se javilo moje niæe razmiπljanje s prosvjedomda nemam novËanih sredstava za kupnju novoga auto-mobila. Smatrao sam da bih morao popraviti pintakako sam planirao, i onda ga prodati da bih imao viπenovca za otplatu novoga auta.

“Joπ uvijek misliπ na stari naËin”, ubacio se viπi“ja”. “Ostavi se staroga ‘ja’. Sirotinjska svijest je za-starjelo ponaπanje. Omela bi tvoj razvoj. Otpiπi stariauto i vjeruj Bogu da Êe se pobrinuti za sve tvoje fi-nancijske potrebe.”

Nevoljko sam odluËio koraknuti u vjeri i zavrπiomeditaciju recitiranjem Velike invokacije. Ustavπi, ski-nuo sam kombinezon i telefonirao na otpad radi dogo-vora oko odvoza starog automobila.



»inilo mi se da proces meditacije djeluje vrlo prak-tiËno. Bilo je zaËuujuÊe kako jasno mi je viπi “ja”kazao da je nerazumno i dalje popravljati stari pinto.Sluπanje nutarnjega glasa omoguÊilo mi je da preki-nem sa starom navikom razmiπljanja i djelovanja. Sa-da sam shvaÊao πto je mislila Muriel kad je ustvrdilada se transformacija zbiva kada Ëovjek reagira na mu-drost viπega “ja”.

Bilo mi je jasno da se, u sluËaju da dopustimstaroj osobnosti da djeluje kako je to Ëinila godinama,nipoπto ne bih mogao promijeniti i produbiti svojusvijest novim i mudrijim metodama odnosa prema okol-nostima. Muriel je neprestance naglaπavala potrebu daviπi “ja” preuzme nadzor i upravlja osobnoπÊu. Niæi “ja”sa svojim starim navikama i nedjelotvornim metodamamorao je biti napuπten. Naglaπavala je da je jedini putdo nadmoÊne svijesti viπega “ja” primjenjivanje medita-cije.

Savjet koji se odnosio na moje iskustvo s fordompintom uËinio me potpuno svjesnim Ëinjenice da mi jepromjena vrlo potrebna. MoguÊnosti πto su se pruæalepreda mnom, nastavim li s meditacijom, poËele su meuzbuivati. Moæda bih mogao postati vrlo mudar i raz-viti nepogreπivu poslovnu pronicavost. Moæe biti da Êuuznapredovati u sposobnostima za koje nisam bio nisvjestan da ih posjedujem. Kad bih se mogao priklju-Ëiti na svemirsku energiju i mudrost, mislio sam, Ëitavbi se niz uzbudljivih moguÊnosti otvorio preda mnom.Moæda bih mogao postati politiËar koji bi pomogao priprovoenju volje gospodarâ na podruËju uprave.

Toga tjedna primio sam tijekom meditacije jasnuuputu da kupim odreeni model automobila. Glas sa-vjesti bio je precizan: “Nabavi plymouth champ. To jeautomobil za tebe. Gospodari æele da imaπ champ.”

Nije mi iπlo u glavu zaπto bih trebao kupiti baπ tajmodel. To ne bi bio moj izbor novog automobila. Pobu-nio sam se protiv naloga i krenuo prema mjesnomVolkswagenovom zastupniku da bih pogledao scirocco,model koji je privlaËio moju pozornost.

53

Dok sam se u posuenom dostavnom vozilu vozioprema salonu automobila, unutarnji mi je glas savjestipoËeo govoriti. Bio je tako jasan kao da sam u stanjumeditacije. “Nabavi plymouth champ; tratiπ vrijemeposjeÊujuÊi Volkswagenova zastupnika. Kupi plymouthchamp; to je za tebe najbolji auto.”

Iznenadio sam se πto sam Ëuo kako mi savjestgovori na tako jasan naËin. To mi je uplitanje u mojeplanove za taj dan bilo mrsko. Æelio sam slobodu dasam izaberem auto za sebe. Najviπe me je pak iznena-dilo da sam mogao razaznati glas premda sam vozio poautocesti. PoËeo sam se pitati je li to doista glas mo-jega viπega “ja”; moæda je to bilo samo smeÊe u moojglavi, podsvjesna besmislica.

Zanemarivπi molbe svoje savjesti, nastavio sam vo-ziti prema Volkswagenovu zastupniku. Scirocco je namene ostavio odliËan dojam dok sam ga vozio u po-kusnoj voænji po okolnim ulicama. Iznenada se ubacilasavjest. “Gubiπ vrijeme. Gospodari æele da kupiπ Ply-mouthov champ”, protestirala je. “To je za tebe najboljiautomobil. Posluπaj svoj viπi ‘ja’. Mi znamo πto je zatebe najbolje. Zaboravi volkswagen i kupi plymouthchamp.”

Volkswagenov je prodavaË dao sve od sebe da miproda scirocco, ali nije shvaÊao da se bori protiv ne-vidljiva savjetnika.

Odvezao sam se iz salona ljut πto me glas savjestiponovno gnjavio. OdluËio sam pogledati automobile uToyotinom autosalonu, pa sam krenuo onamo.

Na otprilike pola puta, glas je ponovno progovorio:“Zaπto ne sluπaπ? VeÊ smo ti rekli da je champ za tebenajbolji. Gubiπ vrijeme odlaskom u Toyotin salon. Kupiplymouth champ.”

Pitao sam se tko je to “mi” πto ih glas spominje. Jeli moguÊe da mi gospodari govore preko mojega viπega“ja”?

Glas je bio tako razgovijetan da sam skrenuo sautoceste i zaustavio se. OdluËio sam meditirati onakou vozilu. Nakon πto sam proπao uobiËajenu invokaciju



i obred vizualiziranja, opustio sam se da bih meditirao.Isti je unutarnji glas savjesti ponovno poËeo govoriti.

“Nabavi plymouth champ”, savjetovao je njeæno.“To je za tebe pravi auto. Sviat Êe ti se.”

Pomislio sam na to kako je mudar bio savjet dapinto odvezem na otpad. Vidio sam takoer da je mojaplaÊa i viπe nego dovoljna da kupim novi auto, premdase moja osobnost najprije bunila da nemam dovoljnonovca. Viπi je “ja” zasigurno znao πto Ëini.

OdluËio sam napraviti pokus. Sloæio sam se dauËinim πto mi je unutarnji glas govorio. Ako se pokaæeda je champ loπ auto, znat Êu da je taj unutarnji glassavjesti nepouzdan izvor tehniËkih uputa.

Okrenuo sam natrag i krenuo prema Plymouthovojtrgovini. “Pravo radiπ”, odobravao je glas dok sam po-lazio. “Nemoj se muËiti gledanjem bilo kojega drugogautomobila. Uzmi champ.”

Iznenadilo me kako je ustrajan bio unutarnji glas.»inilo mi se da moæe u svako doba provaliti u mojerazmiπljanje. Pa ipak, taj glas uopÊe nije mislio onakokao πto ja obiËno mislim. ZakljuËio sam da to mora bitimoj viπi “ja” i da moæe djelovati izvan meditacije gotovotako jasno kao i tijekom nje. Izgledalo je da su migospodari, ili pak moæda “Boæji” duh, u stanju progo-voriti neposredno putem toga glasa savjesti.

Napokon sam kupio champ. Bio je to divan auto istraπno sam uæivao u njemu.

PoËeo sam vjerovati da Êe me “Bog” blagoslovitiako uskladim æivot s glasom viπega “ja”. »eznuo samda razvijem takvu vjeru koja bi mi omoguÊila da pre-dam svoj æivot “Boæjoj” volji koju mi on prenosi prekoviπega “ja”. Vjerovao sam da Êu, ËineÊi tako, izvrπitisvoj sudbinski plan i doæivjeti obilje radosti u novomdobu i iskusiti materijalne blagoslove jednako kao ibogatstvo sreÊe.

Nakon πto sam meditirao veÊ nekoliko mjeseci, mo-gao sam jasnije razaznavati tihi, nijemi glas svojegaunutarnjeg uma. Isto tako, puno mi je lakπe bilo urijeËi pretoËiti taj nutarnji glas dok smo odræavali seanse

55

zajedniËkog kanaliziranja. »inilo mi se da tajna leæi usposobnosti razlikovanja glasa viπega “ja” od glasaobiËnog razuma, osobnosti — sposobnosti koja se raz-vije vjeæbom i ustrajnoπÊu.

Kanaliziranje πto sam ga izvodio u skupinama po-Ëelo je kao verbalizacija misli mojega viπega “ja”. Kadsam poËeo govoriti, rijeËi bi potekle same od sebe i biosam kadar prenositi duge poruke. Kad smo kanaliziraligospodare, moje je mnijenje bilo da to gospodari govorepreko viπega “ja” osobe koja prenosi. Æudio sam za timda me gospodari upotrijebe kao medij za izvrπavanjenjihova boæanskog djela.

Zapazio sam da je sada neobiËna zlatnobijela svjet-lost sprijeda u mojoj glavi Ëesto nazoËna tijekom me-ditacija. Katkada je ta svjetlost bila blijedoljubiËasta ililjubiËasta.

Napokon sam upitao Muriel za svjetlost.Rekla mi je da je njezin uzrok energija πto napaja

srediπte treÊeg oka, glavnu Ëakru smjeπtenu blizu æli-jezde hipofize u prednjem dijelu mozga. Naglasila je dameditacija uzrokuje fizioloπke promjene u moædanimstanicama dok svjetlost obavlja svoj posao transforma-cije.

ProuËavanjem metafiziËkih knjiga nauËio sam daje srediπte treÊeg oka navodno srediπte energije ili Ëak-ra povezana s razvojem intuicije i nadnaravnih sila.Smatra se da Ëin meditacije omoguÊuje razliËitim Ëa-krama da upiju svemirsku energiju koja podiæe razinunjihove energije i omoguÊava razvoj boæanskih snaga.

Muriel je pojasnila da razvoj srediπta treÊega okadaje Ëovjeku nadzemaljske poglede, sposobnost da vididuhovne prostore — da ima duhovna vienja, da takokaæem. Smatra se da osoba kod koje je taj centar sa-svim razvijen moæe opaæati udaljena mjesta i dogaajei Ëak vidjeti nazoËnost anela i drugih duhovnih biÊa.Æeljno sam oËekivao da mi se razviju te sposobnosti.

»inilo mi se da je glavni cilj nastave u Osvijetlje-nome putu omoguÊiti polazniku da se uskladi sa svo-jim viπim “ja” i upotrijebi ga kao izvor vodstva i mu-



drosti. Muriel je uvijek iznova naglaπavala da se viπi“ja” moæe dosegnuti jedino kroz meditaciju. Naglaπa-vala je i to da je potrebno naËiniti most izmeu niæega“ja” (osobnosti) i viπega “ja” (duπe ili boæanskog “ja”).

U metafiziËkom nazivlju taj most koji se naziva“antahkarana” simbolizira duga i obiËno se spominjekao “dugin most”. To razjaπnjava zaπto je duga uobi-Ëajen simbol New agea. Naravno da on nema isto zna-Ëenje kao njegov krπÊanski dvojnik koji simbolizira Boæjisavez s Noom.

UËili su me da Ëovjek mora doæivjeti preobrazbunaËina æivota i svijesti, nastojeÊi se disciplinirati i pod-vrgnuti svoju osobnost nadzoru duπe.

Primjerice, u sluËaju da sam otvoreno odbio po-sluπati glas svoga viπega “ja” kad mi je rekao da pre-kinem odnos s Cathy, razvoj moje svijesti bi ozbiljnobio potkresan, bez obzira na to koliko bih meditirao.Predavanja su bez prestanka podvlaËila da je posluπ-nost viπemu “ja” vrlo znaËajan zahtjev da bi se ostvarionapredak na putu boæanske svijesti.

Raskid s Cathy, odvoæenje pinta na otpad i kupnjachampa bili su potezi posluπnosti s moje strane i onisu bili prvi koraci u procesu u kojemu sam dopustioglasu svojega viπega “ja” da potpuno preuzme moj æivot.Postupno sam poËeo primati raznovrsne “upute” —obiËno tijekom meditacije — koje su za posljedicu ima-le drastiËne æivotne promjene.

57

5Gospodar se pojavljuje

Zamislite da ste na kakvom osamljenom mjestu.Iznenada se pred vama pojavljuje blistavo biÊe zraËeÊijakom zlatnobijelom svjetloπÊu od Ëijeg sjaja gotovooslijepite. Njegova nazoËnost osim toga πiri blagost ko-ja vas, dok okamenjeni zurite u njega, ispunjava pre-krasnim osjeÊajem mira.

Takvo je blistavo biÊe koje svojom pojavom oduzi-ma dah, stajalo preda mnom ujutro 30. listopada 1981.g., pribliæno dvanaest mjeseci nakon πto sam poËeopohaati predavanja u Osvijetljenome putu. Kad samga spazio, moja je prva misao bila — izgleda baπ kaoIsus Krist.

Toga jutra kad se gospodar pojavio, nisam, izvlaËe-Êi se iz kreveta, ni u snu oËekivao da Êu za koji trenu-tak doæivjeti nevjerojatan dogaaj koji mijenja æivot.Upravo sam trebao biti poveden u krajnje dubine mis-tiËnog iskustva poslije Ëega viπe nikada neÊu gledatisvijet istim oËima.

Nakon tuπiranja vratio sam se u spavaÊu sobu daobavim jutarnju meditaciju. Uvjet Ëlanstva u razreduOsvijetljenoga puta bio je da polaznik svaki dan vrπiosobnu meditaciju.

U hinduistiËko-budistiËkom naËinu meditiranja πtosu ga nauËavali u Osvijetljenome putu bilo je poæeljnoda se sjedi πto uspravnije kraljeænice, jer takav stavnavodno omoguÊava nesmetan protok energija premaËakrama.


ObiËno sam s meditacijom imao teπkoÊa buduÊi dasu me od djetinjstva muËili bolovi u leima.

To jutro nije bilo ni po Ëemu drukËije. OsjeÊaosam se vrlo neudobno kad sam sjeo prekriæenih noguna sag u svojoj spavaonici. Bol u leima silio me je darazmislim o skraÊivanju seanse. No, tada sam se sjetiorijeËi opomene koju je Gospodin Djwhal Khul izrekaou jednoj svojoj knjizi: “NemoguÊe je napredovati naputu duhovnosti ako se ne vrπi Ëin meditacije.”

Uvaæavao sam savjet i prisilio se sjediti uspravnokoliko sam mogao. Najprije sam izveo uvodne invoka-cije i molitve, a zatim mirno sjedio meditirajuÊi. BoreÊise protiv bolova u leima, naprezao sam se da mi trupostane ravan znajuÊi da dræanje mora biti pravilno kakobi meditacija imala uËinak. Nakon otprilike tri minuteneugode i razdraæljivosti morao sam ustati i protegnutise. Ponovno sam bio u kuπnji da napustim seansu iodem na posao. Naprosto nisam bio u pravom raspo-loæenju za meditiranje. Ali unutarnji me je glas savjestinagovarao da pokuπam joπ jedanput. Opet sam sjeo napod, prekriæio noge, zaæmirio i ponovio glavni obredinvokacije.

Opkoljen tajanstvenom silom

Meditirao sam tek oko Ëetiri-pet minuta. Lea sumi stvarala straπne nevolje i jedva sam sjedio mirno.Noge su mi uhvatili grËevi kao da sam bio u kladamaviπe sati.

Iznenada mi se uËinilo da me je napala neka fiziË-ka sila koju nikada prije nisam osjetio. Jarka svjetlostispunila je cijelo moje biÊe, kao da mi je Ëitavo tijelopostalo do bjeline uæarena nit æarulje. Osjetio sam iopaæao da me taj krug svjetlosti okruæuje i da proæimasvaku stanicu mojega tijela. Posebice mi je mozak biopreplavljen svjetloπÊu kao da mi se u glavi upalila ka-kva æarulja od tisuÊu vata.

Primijetio sam da nemam nikakav osjeÊaj teæine ineugode. Bol u leima je nestao. Ta tajnovita sila sada

59

je snaæno djelovala na moje dræanje. Imao sam osjeÊajkao da je netko vrlo jak uhvatio moj trup i ispravio milea i ramena tako da sam sada bio potpuno uspra-van. I najmanji ostatak miπiÊne napetosti potpuno jeiπËezao.

Nisam osjeÊao nikakav strah od onoga πto se zbi-va. Naprotiv, uæivao sam duboki mir. Zapazio sam dasam izgubio svaki osjet gravitacije kao da sam bezikakve teæine i da lebdim tik iznad poda. Ipak, istodob-no sam bio potpuno svjestan da joπ uvijek sjedim ukutu svoje spavaonice. Moj um i moje logiËno razmiπ-ljanje i dalje su djelovali normalno. Misli su mi bilejasne i precizne, razumne. Nisam uzeo nikakvu drogu.

Gospodar se pojavljuje

Iznenada je preda me stao Ëovjek koji je zraËiojakom zlatnobijelom svjetloπÊu. Smjesta sam zapazioda je ta tajnovita, sjajna spodoba posve nalik IsusuKristu.

U istom je trenutku na povrπinu isplivala jaka in-tuitivna misao ili “svjesnost” koja mi je rekla da je taosoba Djwhal Khul, visoki Ëlan Bijeloga bratstvagospodarâ. On je bio onaj gospodar koji je Alice Baileydiktirao sadræaj metafiziËkih knjiga πto ih je objavilapod vlastitim imenom.

Bio je okruæen tolikim sjajem da nisam razaznavaoniπta u pozadini. Sve πto sam vidio bio je njegov kra-ljevski lik zaogrnut svjetloπÊu. Stajao je preda mnomne miËuÊi se.

Zapazio sam kovrËavu zlatnu kosu πto mu je po-Ëivala na ramenima. Bio je odjeven u dugu bijelu ha-ljinu. Ruke su mu visjele uz tijelo, a noge je skrivalasvjetlost koja je obavijala Ëitavo njegovo biÊe. Madasam zbog jaËine svjetlosti πto je, kako mi se Ëinilo, joπsilnije zraËila iz njegova lica jedva razabirao njegovecrte, bio je vrlo privlaËna i dostojanstvena izgleda.

UnatoË Ëinjenici da sam bio opkoljen snaænom sve-mirskom energijom, moj um i svijest nisu ni na koji

GOSPODAR SE POJAVLJUJE


naËin bili hipnotizirani ili “opsjednuti” nazoËnoπÊuDjwhala Khula. Bio sam potpuno priseban i svjestansvojega razmiπljanja.

“Kako si?” upitao me Djwhal Khul.Primijetio sam da se njegove usnice, dok govori, ne

miËu. Poruke su se, izgleda, prenosile telepatski. Jas-no sam razumio πto je rekao, no Ëinilo mi se da toËujem svojim “unutarnjim uhom”, kao da je govorioneposredno u moj um.

Nakon pitanja, priËekao je moj odgovor.“Pa, trudim se da duhovno napredujem”, kazao

sam mu mirno.Govorio sam mu prije svojim razumom nego usti-

ma i glasnicama. Bilo je to kao da sam svoju tvrdnjuprenio telepatijom. Na neki naËin sam “znao” da meDjwhal Khul razumije i da je u stanju odvratiti nepo-srednom komunikacijom.

“Da. No, tako je to”, nehajno primijeti Djwhal Khul.Naslutio sam pokret slijeganja ramenima.

OsjeÊajuÊi se opuπteno i posve slobodno, preuzeosam inicijativu i upitao ga neπto u vezi sa svojim zdrav-stvenim tegobama πto sam ih imao veÊ neko vrijeme.Æeljno sam oËekivao njegov odgovor.

“Ne vodi brigu o tome”, rekao je jednostavno.Nekoliko Ëasaka nakon πto je utihnuo, najednom

je nestao ostavljajuÊi za sobom jaku auru blistavesvjetlosti koja se poËela polagano rasplinjavati. U istomse trenutku u moje tijelo stao vraÊati osjet i s njimsvijest da sjedim u neudobnu turskom poloæaju.

Svjetlost i tajnovita sila πto je ispunjavala mojecijelo biÊe sada se izgubila. Pokrenuo sam bolne mi-πiÊe i postao svjestan Ëinjenice da sam odjednom po-Ëeo ponovno disati. OËito je bilo nepotrebno disati uprisutnosti velikoga gospodara.

Ustao sam da bih istegnuo noge i zatim sjeo nakrevet razmiπljajuÊi o znaËenju ovoga doæivljaja.

Oho, pomislio sam. Uspjelo mi je neπto veliko.Sjetio sam se nauËavanja Djwhala Khula zabilje-

æenog u knjigama Alice Bailey o tome kako odani kan-

61

didat na metafiziËkom putu moæe na kraju primiti na-gradu za svoje napore. Moæe mu biti ukazana Ëast dapostane osobni uËenik jednoga od gospodara Bijelogabratstva. Gospodar onda dolazi tome uËeniku da bipotvrdio njihov odnos.

SmatrajuÊi se jednim od najsretnijih ljudi u LosAngelesu toga jutra, bio sam razdragan πto sam odre-en za obrazovanje u svojstvu uËenika jednoga od gos-podara. Osobito me je uzbuivala Ëinjenica da samprimljen kao uËenik istaknutog Gospodina DjwhalaKhula, gospodara Ëije sam knjige tako πtovao i radoprouËavao. O, kako sam se divio mudrosti koju susadræavali njegovi spisi. Nikada nisam proËitao niπtaπto bi tako plijenilo pozornost i bilo takvo intelektual-no nadahnuÊe. ©to se mene tiËe, njegova su djela uni-æavala znanje Kanta, Aristotela i Sartrea na razinu djeË-jega vrtiÊa.

OsjeÊao sam se poËaπÊenim πto sada mogu sluæiti“Bogu” sluæeÊi pod nadzorom njegova plemenitog po-srednika, mojega gospodara, preËasnoga Djwhala Khu-la. Moji najsmjeliji snovi i ambicije kao da su se obisti-nili.

Na misao mi je doπlo kako sam prije samo nekoli-ko dana uËinio tajni zavjet celibata. Izgledalo je da je“Bog” uistinu nagradio moju odluku da se odreknemæena i spolnosti i traæim ono πto je “Boæje” time πto meje uËinio uËenikom jednoga od gospodara. Znao samda Êu se susresti s puno teπkoÊa na putu uËeniπtva,ali vjerovao sam da Êe me podupirati sile nebeskihprostranstava.

Bio sam zahvalan “Bogu” πto sam trpio emocional-ne nevolje i osjeÊaj nezadovoljstva koji me ponukao datraæim stvarno znanje, jer to me je dovelo do æelje zamudroπÊu, razumijevanjem, skladom i ispunjenjem pla-na moje sudbine. Sada mi je, napokon, pojava gospo-dara, kako mi se Ëinilo, dala opipljiv dokaz da tragamu pravom smjeru.

Spoznavπi najednom da Êu zakasniti na posao bu-dem li sjedio joπ koji Ëasak, krenuo sam iz kuÊe i



uskoËio u auto. Tijekom Ëetrdesetkilometarske voænjenisam mislio ni na πto osim na prednost da budemuËenik Djwhala Khula. Pitao sam se kamo Êe me æivotsada povesti, ali me zapravo nije bilo briga. Vaæno jebilo da moram sluæiti gospodaru.

Kad sam stigao na posao, poËeo sam osjeÊati umor.ObiËno sam vrlo energiËan radnik, ali toga sam sejutra s teπkoÊom koncentrirao na rad. Kako je jutroodmicalo, osjeÊao sam sve veÊu izmorenost. Do jeda-naest sati bio sam potpuno iscrpljen, umno i tjelesno.Jedva sam stajao na nogama i svaki miπiÊ u tijelu meje bolio kao da sam upravo okonËao maratonsku utr-ku. Nikada u æivotu nisam osjeÊao takvu iscrpljenost,ni u sluËaju teπkog napadaja gripe. Svojem pretpostav-ljenom sam rekao da se osjeÊam vrlo loπe i vratio sekuÊi, gdje sam se sruπio u posvemaπnjoj nemoÊi i sati-ma spavao.

Posjet Djwhala Khula zahtijevao je straπno praæ-njenje mojih energetskih rezervi. Sjetio sam se sljepoÊei slabosti apostola Pavla nakon njegova prvoga susretas Kristom na putu u Damask. RasuujuÊi da Ëovjekane iscrpljuju snovi, æiva maπta ili halucinacije πto trajusamo tri ili Ëetiri minute, znao sam da je, ma πto dami se dogodilo, to bilo stvarno i da je bilo veliki ener-getski danak mojem organizmu. Nisam bio ni pod ka-kvim utjecajem droge.

Svaka u mome umu zaostala sumnja u postojanjeduhovnih biÊa sada je bila zauvijek uniπtena. Drama-tiËan posjet Djwhala Khula srozao je filozofiju materi-jalistiËkog ateizma do apsurda. Sada sam posve povje-rovao u pokret New agea i njegov skup metafiziËkihnauËavanja.

Duhovi-vodiËi i njihova majstorska prijevara

Knjige Djwhala Khula su me oËarale. S velikimsam oduπevljenjem proËitao nekoliko njegovih naslovai bio oËaran njegovim oËito golemim znanjem u vezi sboæanskom vlasti i naËinom kako se Bog obraÊa Ëovje-

63

Ëanstvu posredovanjem duhovnih energija, duhovnihbiÊa i gospodara kao πto su sam Djwhal Khul i Gospo-din Isus. Knjige Djwhala Khula su imale snagu dakorjenito promijene moj æivot: da posve izmijene mojnaËin miπljenja, moj svjetonazor i shvaÊanje vlastitesudbine.

Putem telepatske komunikacije Djwhal Khul je biou stanju doslovce diktirati sadræaj dvadeset pet sve-zaka ezoteriËnoga metafiziËkog znanja æeni po imenuAlice Bailey. Knjige objavljene izmeu 1919. i 1949. g.donose πiroku doktrinarnu podlogu za ono πto se sa-da oblikovalo pod nazivom pokreta New age. Iznena-ujuÊe je da je Alice Bailey nekoÊ, prije nego πto jepotpala pod utjecaj prijateljâ koji su pripadali Teozof-skom druπtvu, bila vjerna krπÊanka i æena jednogabiskupa.

U svojim knjigama, u kojima se Alice Bailey navodikao autorica, Djwhal Khul tvrdi da je viπi Ëlan skupineljudi koji se nazivaju Hijerarhija gospodara. Mnoge jezaveo da misle da je Boæji izaslanik. On je zapravojedno od glavnih duhovnih biÊa koja vode novodopskipokret.

On ne odustaje od tvrdnje da je ljudsko biÊe i daje roen prije viπe od 350 godina u Tibetu gdje jenekada bio redovnik u tibetanskom samostanu. Tvrdida je procesom meditacije i strogih duhovnih vjeæbi, uzpomoÊ nebeskih biÊa, tako razvio svoju svijest da jedosegnuo stanje besmrtnosti u svojemu sadaπnjem ti-jelu. Otuda njegova navodna sposobnost da æivi veÊgotovo Ëetiri stoljeÊa.

Djwhal Khul tvrdi da mu je besmrtnost darovanapomoÊu inicijacijskoga obreda odræanog u nebeskomkraljevstvu πto ga nazivaju “petom inicijacijom” (nazivase joπ i inicijacija “uzaπaπÊa”, “Kristova poloæaja” ili“poloæaja gospodara”). Posljedica te svemirske inicijacije,kako navodi Djwhal Khul, bila je da je postao Ëlanomelitne skupine ljudi koji se opisuju kao “uzneseni gos-podari” i koji su dostigli besmrtnost i nikada viπe neÊebiti reinkarnirani.



“Isus Krist” i Hijerarhija gospodara

U svojim metafiziËkim djelima Djwhal Khul tvrdida su Ëetrdeset devet ljudskih biÊa πto trenutaËno æivena planetu — veÊina njih u povuËenim podruËjimaHimalaje — zapravo uzneseni gospodari. Tu skupinuon naziva “Hijerarhijom gospodara” (takoer i “Bijelimbratstvom”, “Gospodarima mudrosti” ili samo “Gospo-darima”). Voi Hijerarhije, gospodaru pod imenom Go-spodin Maitreya, pripada izvrπna vlast ili naslov “Krist”.

Djwhal Khul tvrdi da je “Isus Krist” viπi Ëlan Hije-rarhije gospodara i navodi da su veliki legendarni gu-rui iz Indije poput Budhe takoer Ëlanovi toga brat-stva. Tvrdi da Hijerarhija djeluje u smjeru evolucijeËovjeËanstva na planetu Zemlji u svim njezinim obli-cima: vjerskom, politiËkom, tehnoloπkom, znanstvenomi kulturnom.

Djwhal Khul osobito nauËava da Gospodin Isusæivi na Zemlji i marljivo upravlja sudbinom krπÊanstvatako πto telepatski prenosi ideje u podsvijest voditeljakrπÊanskih crkava. Naglaπava da je Gospodin Isus Ëo-vjek koji se razvio slijedom utjelovljenja i inicijacije doknije postao besmrtnim “Boæjim sinom”, baπ kao πto su“Boæjim sinovima” postali i drugi gospodari kao πto jeprimjerice Budha.

Prema Djwhalu Khulu gospodari mogu napustitisvoja fiziËka tijela i putovati naokolo u “duπevnom” ili“duhovnom” tijelu do kojega mu drago mjesta na pla-netu, neometani udaljenoπÊu ili vremenom. Gospodarnavodno moæe i zgusnuti svoje duhovno tijelo u vidljivotijelo svjetla, πto ga nazivaju hinduistiËkim izrazom anu-varrupa. Na taj bi naËin gospodar bio u svojem tijeluanuvarrupa kad se pojavi pred nekim kao sjajno biÊezasljepljujuÊe svjetlosti, upravo onako kako se DjwhalKhul pojavio preda mnom. Gospodar moæe, ako to æeli,zgusnuti svoje duhovno tijelo u fiziËki oblik i tada gase moæe vidjeti, dodirnuti i doæivjeti kao obiËno ljudskobiÊe.

65

Nova svjetska religija

Djwhal Khul tvrdi da je dio njegova posla za “Boga”posebni projekt kojim prenosi ËovjeËanstvu nauËava-nja New agea za novu svjetsku religiju. Nova svjetskareligija, koja je zamiπljena s ciljem da zdruæi krπÊan-stvo i istoËnjaËke doktrine hinduizma i budizma u ho-mogenu cjelinu, toboæe u potpunosti otkriva boæanstvou svim njegovim oblicima. Djwhal Khul navodi da jesam primio znanja koja ima neposredno od svojih pret-postavljenih na nebu.

Njegove knjige su raπirene po Ëitavom svijetu. Ras-pravljaju o mnogim i raznovrsnim pitanjima — od uz-roka bolesti, psihoza i opsjednutosti demonima do raz-voja uma, napretka civilizacija i gospodarskih ciklusa.TisuÊe ljudi su posve promijenili svoj naËin æivota podutjecajem njegovih spisa. Sâm sam se oduπevio zami-slima Djwhala Khula i njegovim genijem do te mjere dasam ga πtovao kao velikoga sveca.

Najvaænije — i moæda najzavodljivije — nauËavanjeDjwhala Khula jest ono koje se odnosi na Sveto pismo.On pokazuje golemo znanje o glavnim religijama svi-jeta i komentira Ëak prirodu SvemoguÊega, SveviπnjegBoga i pothvate nebeskog prijestolja.

Jedna je tvrdnja osobito privukla moju pozornost:

©to podrazumijevamo pod izrazom “sile zla”?Ne vojske nepravednosti i grijeha organizirane podonom izmiπljotinom avlom ili nekim vrhovnimantikristom. Jer takva vojska ne postoji i nemanikakvoga velikog Boæjeg neprijatelja optuæenogza borbu protiv Sveviπnjega. Postoji samo Ëovje-Ëanstvo πto pati i luta.

Spoznao sam da je njegova tvrdnja jasna potvrdaonoga πto sam vjerovao mnogo godina: da Sotona nepostoji. Djwhal Khul zatim nastavlja opisivati πto suzapravo sile zla:

Sile zla su u krajnjoj crti samo ukorijenjenistari ideali i navike razmiπljanja koje su posluæile



svojoj svrsi u podizanju ljudskoga roda na sa-daπnji razvojni stupanj, ali sada moraju nestatiako æelimo uvesti novo doba.

Robovanje gospodarima

BuduÊi da me se njegovo golemo znanje dubokodoimalo, osjeÊao sam se poËaπÊenim πto mogu postatiposluπan i odan uËenik Djwhala Khula. Ali, na krajuse to uËeniπtvo πto sam ga toliko cijenio promijenilo unoÊnu moru ropstva.

Imao sam neπto novca, no postupno sam bioprisiljen dati sve πto sam imao kao potporu njegovomenovodopskom projektu. Napokon sam posvetio sve svojevrijeme promicanju njegova djela. Vjerovao sam da po-sluπnoπÊu njegovom nauku i nalozima sluæim Bogu.Zauzvrat sam dobio obeÊanje o izljeËenju i sreÊi, obiljui radosti. ObeÊao mi je Ëak i besmrtnost u ovom æivotu.Nijedno od ovih obeÊanja nije imalo trajno ispunjenje.

Postao sam jedan od mnogih ljudi koji danas svjes-no sluæe gospodarima i drugim duhovima-vodiËimaputem neposredne osobne veze s njima. U svjetskimrazmjerima meditacija i druge tehnike podizanja svije-sti mame milijune ljudi da slijede unutarnje vodstvosvoje “viπe svijesti”. Otvaranje vrata uma “viπemu ‘ja’”doista omoguÊava Ëovjeku da stupi u dodir s podruË-jem “duha”. U to vrijeme nisam ni izdaleka slutio dasu sile duhovnoga svijeta kojima sam se okretao isteone sile na koje je apostol Pavao u svojem pismu upo-zorio crkvu u Efezu:

Jer naπa borba nije protiv krvi i tijela, negoprotiv Poglavarstava, protiv Vlasti, protiv Vrhov-nika ovoga mraËnog svijeta: protiv zlih duhovakoji borave u nebeskim prostorima. (Ef 6,12)

Specijalnost Djwhala Khula jest krivotvorena teo-logija. On je vrhunski krivotvoritelj koji nastoji zavestiËak i izabranike, kad bi to bilo moguÊe. Kao krπÊanin,morate biti svjesni djelatnosti Djwhala Khula i njego-

67

vih kolega. Preruπeni u Isusa Krista, oni se katkadukazuju krπÊanima ne bi li ih prevarili da poËnu vje-rovati da ih je posjetio pravi Isus.

U vrijeme mojega dramatiËnog spaπavanja iz po-kreta New agea otkrio sam da gospodari i drugi pre-predeni novodopski duhovi-vodiËi imaju vou.

To je, razumije se, Sotona, ili Lucifer, ili avao.Davno nam je apostol Pavao skrenuo pozornost na

njegove prijevarne sile: “Sam Sotona (se) pretvara uanela svjetla.” (2 Kor 11,14)



6UËenik duha-vodiËa

Kako je izgledalo biti uËenikom jednoga od Soto-ninih anela? PriliËno lijepo, u poËetku. Mnogo togaoËaravajuÊeg i zanimljivog poËelo se dogaati u mojemæivotu. Jedno vrijeme sam Ëak æivio kao u kakvom rajui osjeÊao sam se blagoslovljenim.

Pojavu Djwhala Khula smatrao sam vrlo osobnomstvari pa nikome nisam rekao πto mi se dogodilo. »akni Muriel.

Proπlo je nekoliko mjeseci od gospodareva posjeta.Na sluæbi iscjeljenja πto se sredinom tjedna odræavalau Osvijetljenom putu bila je tek πaËica ljudi. Muriel jevodila obred paljenja svijeÊa.

Na sredini oltara gorjela je mala svijeÊa koju smozvali Kristovom svijeÊom. Muriel je pozivala svakoga poredu da doe do oltara, uzme bijelu svjeÊicu i upali jena plamenu one koja je veÊ gorjela. Zatim bi je posta-vio u krug oko Kristove svijeÊe. Nakon toga mu jeMuriel prenijela kratku poruku.

Uskoro je red doπao na mene.StojeÊi pred oltarom, Ëekao sam da mi dâ osobnu

poruku. Muriel je zatvorila oËi i kanalizirala: “Ti siosobni uËenik Djwhala Khula. On te uËi putem me-ditacija, a usauje ti misli u um i dok spavaπ.”

Stisnula je kapke kao da se usredotoËuje na novepodatke πto su joj dolazili u glavu. “U jednom proπlomæivotu bio si redovnik u budistiËkom samostanu

69

Djwhala Khula. Tijekom svojega duhovnog postojanja,prije nego πto si se inkarnirao u sadaπnji æivot, sreo sise s njim u duhovnim prostranstvima.”

Nagnuo sam se naprijed da bih vrlo pozorno slu-πao.

“UËinjen je sporazum i ti si se sloæio da se utjeloviπs osobitom namjerom da postaneπ jedan od njegovihuËenika. Po tome planu Êeπ se podvrgnuti strogomenaukovanju i zatim pomoÊi Djwhalu Khulu u nekimnaroËitim pothvatima povezanima s novim dobom kojitrebaju biti poduzeti na Zemlji.”

Muriel je otvorila oËi i nasmijeπila se. Pokretomruke je kratko preπla preko moje aure u podruËju gla-ve i ramena da bi uravnoteæila energiju.

“Hvala”, rekao sam i vratio se na svoje mjesto.U sebi sam mislio: “Muriel, dakle, zna za moje

uËeniπtvo. Pitam se πto su joj gospodari joπ rekli omeni.”

BuduÊi da sam æelio biti marljivim uËenikom svo-jega gospodara, puno slobodnog vremena provodio samprouËavajuÊi nauk Djwhala Khula, kako je izloæena uknjigama Alice Bailey. Osobito su me zanimale infor-macije u vezi s “Kristom” i njegovim “drugim dolas-kom”.

U knjigama je stajalo da Êe New age obaviti pripre-me za “Kristov” povratak, pojavu u tijelu gospodarakoji vodi Hijerarhiju gospodarâ. Cilj Hijerarhije jest pri-premiti put tome dogaaju; duænost je ËovjeËanstva daga prihvati i djeluje u skladu s njegovim naukom isavjetima kad se pojavi.

NauËio sam da se izraz “Krist” ne odnosi na nekuposebnu osobu, nego da je to prije naziv izvrπne funk-cije unutar Hijerarhije, kao da kaæemo “predsjednik”dræave. Alice Bailey tvrdi da gospodar pod imenom Go-spodin Maitreya zauzima poloæaj Krista kojih dvije ti-suÊe godina. Ona naglaπava da je “Kristov” povratakisti onaj dogaaj koji je krπÊanima navijeπten kao po-vratak Mesije.

U»ENIK DUHA-VODI»A


Muriel je iznosila teoriju da bi Maitreya, u podu-darnosti s poËetkom novoga Doba Vodenjaka, mogaobiti uskoro premjeπten na druge, uzviπenije duænostinekamo drugamo u svemir. Njegovo mjesto Krista utom Êe sluËaju preuzeti jedan od preostalih viπih gos-podara poput Koota Hoomija ili “Gospodina Isusa”.

Naglaπavala je da gospodari trebaju svoje uËeni-ke-ljude kako bi im ovi pomogli u pripremi Zemlje zaKristov dolazak. Pokret New age zamiπljen je kao bazaljudi iz koje gospodari mogu novaËiti uËenike koji Êeraditi u razliËitim oblicima njihove djelatnosti kao πtosu politika, naobrazba, vjera, kultura, trgovina i finan-cije.

Da bi obrazovala takve uËenike, Muriel je u Osvi-jetljenome putu pokrenula teËaj meditacije i kanalizi-ranja. Hijerarhija je trebala odane kanale koji Êe uva-æavati upute gospodara i ærtvovati vrijeme, energiju inovac da bi posluπno izvodili naloge koje dobivaju —naloge na koje Êe gledati kao na Boæju volju.

Suprotno onome πto se odvija u Osvijetljenome pu-tu, spisi Alice Bailey navode da je veÊina uËenika Hi-jerarhije nesvjesna svoje veze s gospodarima. Kada gos-podar prenosi misli telepatijom, uËenik nema pojmaπto se dogaa; on jednostavno misli da su te zamislistvaralaËko djelo njegova uma. Vjeruje se da su mnogisvjetski voe, gospodarstvenici, humanisti i vjerski pr-vaci takvi “nesvjesni” uËenici gospodara.

“Vrijeme je da se iseliπ iz ove kuÊe”, rekao je unutar-nji glas savjesti dok sam meditirao jednoga jutra. “Æe-lim da æiviπ sam. Trebaπ biti u domu gdje ti okolinaneÊe toliko odvlaËiti pozornost i gdje Êeπ moÊi viπevremena provoditi u meditaciji i prouËavanju.”

Poruka je bila vrlo jasna. Joπ uvijek sam stanovaou Los Angelesu, u kuÊi koju sam dijelio s trojicom blis-kih prijatelja veÊ dvije godine. Upitao sam se kamo bihse trebao preseliti. Nutarnji je glas ponovno progovorio.

“Preseli se u Torrance. Nai miran stan u kojemima puno svjetla. PlaÊat Êeπ veÊu najamninu, ali neka

71

te to ne zabrinjava. Znaj da te Bog blagoslivlja i sve Êebiti dobro.”

Torrance je predgrae Los Angelesa Ëetrdesetakkilometara juænije od mjesta gdje sam æivio. Bio bihbliæe poslu, ali mi se zamisao da æivim sam kao pus-tinjak nije sviala. ZakljuËio sam da uputa o preselje-nju dolazi od moga viπega “ja” i da je za moje dobro daposluπam, mada sam bio zabrinut.

RazmiπljajuÊi o selidbi, shvatio sam da se moj æi-vot dramatiËno promijenio otkada sam poËeo pohaatinastavu u Osvijetljenom putu i otkada sam postao uËe-nikom Djwhala Khula.

Moj æivot usmjeren prema duhovnosti viπe nije bioudruæiv sa svjetovnim, nevjerniËkim naËinom æivotamojih sustanara. Posve sam izgubio zanimanje za od-laske u barove, πto je nekoÊ bio jedan od mojih naj-draæih naËina razonode. Otkad sam se potajno zavje-tovao da Êu æivjeti u celibatu, viπe se nisam sastajao sdjevojkama. Shvativπi koliko tmurnoga smeÊa, graekoja izaziva spolnu razdraæljivost i nasilja prenosemediji, polako sam rijedio posjete kinu. »ak sam svjes-no nastojao izbaciti sve prostaËke i grube izraze izsvojega rjeËnika æeleÊi æivjeti poboæno koliko je to godmoguÊe.

Umjesto æenskoga druπtva i popuπtanja “svjetov-nom” naËinu zabave, trudio sam se provoditi vrijeme uprouËavanju ezoteriËne literature, u molitvi i medita-ciji. ©etnje po prirodi i posjeti muzejima zamijenili suodlaske na plaæu i zabave. U æelji da traæim Boæje kra-ljevstvo namjesto svjetovnih stvari, veÊinu vremena samprovodio u razmiπljanju o svojem duhovnom putu iodnosu s “Bogom”.

Nakon πto sam preselio zadnje stvari, sjeo sam nasag u svojem novom stanu i stao meditirati. “Dobro-doπao u Bijelo bratstvo”, progovorio je jasan unutarnjiglas. “Gospodari su vrlo zadovoljni tvojim napretkom.Treba ti Ëestitati na spremnosti da nastaviπ dalje, bezobzira na teπkoÊe. Samo naprijed. Dræi se ravne i uskestaze. Katkada si sklon pretjeranom radu. Uzmi si vre-



mena za odmor. SaËuvaj ravnoteæu. Blagoslivljam te.Ja sam Sanat Kumara.”

Oho, pomislio sam. Sâm Sanat Kumara si je uzeovremena da mi prenese posebnu poruku. »udio samse kako su jasne bile te rijeËi, baπ kao da je netkoprogovorio u mojem mozgu. Bio sam ispunjen radoπ-Êu.

Iz nauka Djwhala Khula donekle sam poznavaoSanata Kumara, tajnovit i zanimljiv lik. Bilo je oËito dasu svi viπi gospodari iz Hijerarhije, ukljuËujuÊi “Kri-sta”, imali za nadzornika to veliko duhovno biÊe kojene pripada ljudskom rodu nego navodno potjeËe sVenere.

Moje je meditacije sada uvijek pratila jaka svjetlostsprijeda u glavi. Muriel mi je rekla da svjetlost poka-zuje da je moje srediπte treÊega oka — Ëakra smjeπte-na pod Ëelom — “otvoreno”.

Primijetio sam da su moje meditacije, osobito na-kon posjeta Djwhala Khula katkad pratile mistiËnepojave. Primjerice, nekoliko mi se puta u glavi prelije-vala jarka raznobojna svjetlost. »inilo mi se kao dagledam kroz golem kaleidoskop. Tu i tamo se dogaaloda doæivim dublje mistiËno iskustvo. Jednom sam seprobudio usred noÊi i utvrdio da mi je soba ispunjenazelenom svjetloπÊu. Izgledalo je kao da su u njoj bilemikroskopske Ëestice dima i da je upaljeno zeleno obo-jeno fluorescentno svjetlo — pomalo nalik na diskopun obojenoga dima. Mada je doæivljaj bio neobiËan,osjeÊao sam blaæeni mir. Nisam uzeo nikakvu drogubuduÊi da su one zabranjene za onoga tko je na me-tafiziËkome putu.

Jednom mi je na boæiÊno jutro, dok sam sjedio imeditirao, mozak preplavila jaka bijela svjetlost. Osje-Êao sam Ëudesan mir, pravo blaæenstvo. Ugodan osje-Êaj topline ispunio je moje tijelo, kao da sjedim natoplom ljetnom suncu, a sunËana mi svjetlost prodireu sva tjelesna tkiva. SjedeÊi u toj umirujuÊoj svjetlostinekoliko minuta, pomislio sam: “Kakav divan boæiÊnidar od Boga.”

73

Tijekom jednoga nedjeljnog bogosluæja Muriel mi jeprenijela proroËku poruku dok smo obavljali obred pa-ljenja svijeÊa.

“Netko Êe kod tebe na poslu uskoro otiÊi”, rekla je.“To znaËi da Êeπ biti unaprijeen i da Êeπ imati viπeodgovornosti.”

»im je to Muriel rekla, u umu sam jasno Ëuo ime— Jack Thompson. No u istom sam trenutku prosudioda on sigurno neÊe napustiti tvrtku buduÊi da je unjoj veÊ tako dugo. ZakljuËio sam da osoba na koju seporuka odnosi mora biti naπ dopredsjednik.

Nakon dva dana predsjednik poduzeÊa sazvao jeizvanredni sastanak sluæbenika. “Okupio sam vas ka-ko bih vas obavijestio da nas napuπta Jack Thomp-son”, poËeo je.

Kroz kraljeænicu su mi proπli trnci.“Jack se vraÊa u svoju rodnu dræavu — u Misso-

uri”, govorio je πef. “Æelimo mu sve najbolje u njego-vome novom pothvatu. Mi Êemo, svakako, morati reor-ganizirati odjel da bismo nadomjestili njegove duæno-sti.”

Bio sam zaprepaπten. Murielina poruka je bila pot-puno toËna. K tome mi je, nakon πto mi je Murielprenijela to proroËanstvo, unutarnji glas mojega viπega“ja” razgovijetno kazao toËno ime osobe koja odlazi,premda sam u svojem racionalnom razmiπljanju toodbacio kao nelogiËnost. Shvatio sam da trebam po-zornije pratiti glas savjesti; bilo je oËito da on znainformacije do kojih razumski dio mojega uma nemapristup.

Nakon Jackova otkaza premjestili su me na viπipoloæaj, upravo onako kako je Muriel pretkazala. Mojepovjerenje u Murielin odnos s “Bogom” sada je bilonepokolebljivo i ja sam se potpuno posvetio radu snjom kao dijelu mojega naukovanja za uËenika. PoËeosam se baviti miπlju da bih, ako budem posluπno iπaoputom uËenika, mogao doæivjeti “inicijacije” o kojimase govori u spisima Alice Bailey. Navodno se ti rijetkidoæivljaji zbivaju dok uËenik spava i posjeÊuje nebeska



prostranstva u svojem “duhovnom tijelu”. NauËavanjekaæe da je krajnji cilj uËeniπtva peta inicijacija koja senaziva inicijacijom “Kristova” poloæaja. Time uËenik sampostaje gospodar i dalje æivi u stanju blaæenstva kao“Boæji” besmrtni sluga.

Nekoliko mjeseci nakon preciznog proroËanstva opromjeni na mojem poslu, Muriel je iznenada prekinu-la sluæbe nedjeljom ujutro ne bi li osigurala viπe vre-mena za osobnu preobrazbu. Da bih odræao svoj ritamodlazaka u crkvu, posluπao sam osjeÊaj koji me jenagonio da odem u crkvu koja se nalazi najbliæe mjes-tu gdje sam stanovao. Bila je to sluËajno evangeliËkacrkva. VjerujuÊi da se druæim s istim Bogom, s radoπÊusam sudjelovao u bogosluæjima skupa s krπÊanima unjihovim crkvama.

Bilo je to poËetkom prosinca. U Osvijetljenom putupoËele su se odvijati nove sluæbe i teËajevi. Tijekomprvoga nedjeljnog bogosluæja Muriel mi je prenosilaporuku dok sam stajao uz oltar.

“Za BoæiÊ ti se sprema iznenaenje”, rekla je. Nijebilo nikakve druge obavijesti i ja sam se vratio na svojstolac.

Otkako sam se pridruæio Osvijetljenom putu, moj jeæivot bio pun zanimljivih iznenaenja. Postala su goto-vo pravilo. Zato nisam poklanjao puno pozornosti ovojzadnjoj poruci.

UoËi BoæiÊa kleknuo sam pred oltarom u svomestanu da otpoËnem s molitvom i meditacijom. Tu sampreko unutarnjega neËujnoga glasa dobio jasnu poru-ku. “Uskoro Êeπ se preseliti preko oceana”, rekao je.“Kamo toËno ideπ, ne moæe ti joπ biti objavljeno.”

»udno sam se osjeÊao. Intuicija mi je govorila daje ova poruka vrlo znaËajna, mada nisam saznao kamoni kada Êu se preseliti.

Pitao sam se hoÊu li se vratiti u domovinu Engles-ku. Pomislio sam takoer da gospodari moæda æele dase preselim na Havaje, buduÊi da sam tamo odlaziozbog brojnih poslova vezanih uz moje radno mjesto.

75

SljedeÊe veËeri bio sam nazoËan skupnoj seansikanaliziranja. Osoba iz moje skupine na moje pitanjeo skoraπnjem preseljenju prenosila je osobnu porukuza mene.

“Preseljenje o kojemu misliπ ne mora nuæno bititrajno”, kazala je. “Ono Êe razbistriti stare energije.Ima veze i s daljnjom naobrazbom pod nadzorom Hije-rarhije. PoËni prodavati sve πto ne moæeπ ponijeti sasobom. Putuj lagodno. Ulaziπ u nov æivotni ciklus. Kadse on zavrπi, bit Êeπ u stanju otpoËeti s pravim pozi-vom svoje duπe predvienim za ovu inkarnaciju.”

Zasigurno se radilo o Engleskoj; moje su misli ne-prestano bile usmjerene onamo. Obuzimali su me su-protni osjeÊaji. Povratak me je uzbuivao, ali sam se ibojao. Ostavit Êu dobar, siguran posao da bih se susreos nepoznatom buduÊnoπÊu. OdluËio sam vjerovati gos-podarima i poπtovati njihove upute.

Molio sam ovu molitvu posveÊenja “Bogu”: “Hvalati, Gospodine, za sve tvoje blagoslove. Hvala ti πto si mise objavio. Molim te da tvoja boæanska snaga vodi mojæivot. Molim te, rasprπi svaku prijevaru iz mojega umai objavi mi svoju istinsku volju. Upotrijebi me kao slu-gu Hijerarhije. Amen.”

TraæeÊi Murielin savjet i potvrdu u vezi s oËitimpreseljenjem u Englesku, otiπao sam k njoj na osobnosavjetovanje. Ona je kanalizirala: “Tvoj je æivot blago-slovljen. Imaj povjerenja u Boga i idi naprijed s lako-Êom i radoπÊu. Mada Êeπ u Engleskoj raditi razliËiteposlove, preseljenje je uglavnom hodoËaπÊe koje ima zacilj osloboditi stare veze i rijeπiti tvoje nesuglasice sroditeljima.”

Prije nego πto je nastavila, Muriel je nekoliko tre-nutaka πutjela. “Ne vidim da radiπ kao stalni namjeπ-tenik. Tamo Êeπ obavljati neke poslove za Hijerarhiju.Vidim te u posjetu Findhornu.”

Napustio sam posao, prodao sav namjeπtaj, punosam stvari razdijelio i zrakoplovom otputovao u Ujedi-njeno Kraljevstvo s jednim jedinim kovËegom u kojemuje bilo sve πto sam imao.



OsjeÊao sam muËninu od zabrinutosti zbog prese-ljenja u London. BuduÊi da nisam znao gdje da senastanim ni πto da zapoËnem, zbunjenost je proæimalaËitavo moje biÊe. Rezervirao sam hotelsku sobu i Ëekaodaljnje upute gospodarâ.

Jednoga sam se jutra, nekoliko dana nakon πtosam stigao u Englesku, probudio smeten i maloduπan.Gotovo u suzama odluËio sam potraæiti utjehu mediti-rajuÊi. Mirno sam sjedio nekoliko trenutaka, kad menajednom pogodi eksplozija energije. OsjeÊao sam sekao da sjedim na ukljuËenoj elektriËnoj stolici dok mije navala svjetla munjevito preplavila Ëitavo tijelo i“Boæji” glas zaurlao u unutarnje uho: “Naprijed u sili!”

Da nisam sjedio na stolici, jakost te energije bi mevjerojatno sruπila na pod. Eksplozija je trajala tek dvi-je-tri sekunde. Nakon isto tolike stanke pogodio menovi val.

“Naprijed u sili”, ponovio je glas.Zatim me pogodio joπ jednom.“Naprijed u sili”, udario je treÊi put.Onda je nastupio muk.Bilo je ohrabrujuÊe znati da mi “Bog” pomaæe.

Osjetio sam mir. Moja je vjera bila ponovno aktiviranai ja sam smiono krenuo dalje.

OsjeÊajuÊi da moram ostati u Londonu, unajmiosam mali stan u Ëetvrti Earl’s Court. Nisam imao nika-kvog pojma o tome koliko dugo Êu boraviti ondje ili πtobih trebao raditi. Moæda je to trajno preseljenje, pomi-slio sam. Dok ne dobijem drukËiju obavijest, smatratÊu da je tako.

Nakon Ëudesnog udara energije od “Boga”, nadaosam se da Êe moji zdravstveni problemi biti otklonjeni.Naæalost, Ëekalo me je razoËaranje. Moje su tegobeostale. Jedino su moja odvaænost i vjera bili podignutioËitovanjem “Boæje” sile.

Danju sam uglavnom traæio posao. UveËer sam sepak pod nekim pritiskom pridruæivao djelatnostimanekoliko novodopskih organizacija. Drago mi je biloπto sam posjetio londonsku podruænicu Lucis Trust,

77

organizaciju koja objavljuje knjige Djwhala Khula pre-ko Alice Bailey.

Nedjeljom ujutro sam odlazio na bogosluæja u ta-moπnju anglikansku crkvu. Dok sam gledao kako jemali broj ljudi u engleskim crkvama u usporedbi snjihovom veliËinom, ispunila me æalost i razoËaranje.Vjera opada veÊ godinama i mnoge su crkvene zgradezapuπtene ili pretvorene u skladiπta. Svjetovnost je pre-vladala. Smatrao sam da New age daje novu nadu daÊe se ta duhovna praznina zapuniti.

Jednog jutra sam u meditaciji dobio naputak daodem kao hodoËasnik u znamenitu canterburπku ka-tedralu, majku-crkvu svih anglikanskih zajednica πi-rom svijeta. U Canterburyju sam se divno proveo iËitav dan utroπio na razgledavanje te povijesno zna-menite crkve s njezinim golemim lukovima i kamenimzidovima. MeditirajuÊi u svetiπtu, izrecitirao sam okul-tistiËke molitve i zazivanja i obavio ritual zornog prika-zivanja u kojemu sam vizualizirao katedralu i svenjezine kÊeri-crkve ispunjene “Kristovom svjetloπÊu” ko-ju prenosi Hijerarhija gospodarâ.

Posjetio sam i viπe drugih velikih katedrala. Prigo-dom svakoga odlaska u crkvu unutra sam sjedio mole-Êi i meditirajuÊi, a seansu sam zavrπavao okultistiËkiminvokacijama i metafiziËkim obredima vizualiziranja.

Vatikan pokreta New age. Tako su opisivali Find-horn. Stigavπi tamo, bio sam oduπevljen zajednicom odgotovo Ëetiri stotine ljudi, smjeπtenom u prekrasnomdijelu ©kotskoga visoËja. Ovdje je Sotona sagradio rajza sljedbenike novoga doba.

Unutarnji glas πto sam ga sluπao tijekom medita-cija rekao mi je da posjetim tu novodopsku Meku otpri-like πest mjeseci nakon mojega dolaska u Englesku.Maglovito sam se sjeÊao da je Findhorn bio nekakvomalo krπÊansko odmaraliπte u sjevernoj ©kotskoj. Mu-riel mi je prenijela da Êu posjetiti Findhorn, ali sam jazapravo potpuno zaboravio na njezino proroËanstvo kadsam otiπao iz Sjedinjenih AmeriËkih Dræava.



Spakiravπi svoje stvari, odvezao sam se do sjevera©kotske gdje sam na zemljovidu pronaπao selo Find-horn. OËekivao sam da Êu tamo ostati moæda dva da-na. Gospodari su imali drukËije planove.

Taj novodopski Vatikan poËeo je 1962. g. kao malakamp-prikolica u kojoj su stanovale tri odrasle osobei troje djece. Od toga skromnoga poËetka Sotona jeuËinio Ëudo sagradivπi svoju prvorazrednu novodop-sku obrazovnu ustanovu.

Komuna sada obuhvaÊa veliko naselje preseljivihkuÊa i prikolica s prostranim vrtovima i zajedniËkimzgradama, hotel s osamdeset sedam soba koji izgledakao predivan dvorac, krasnu dvoranu sa svim πto jepotrebno za izvoenje umjetniËkih teËajeva, nakladniË-ku kuÊu s tiskarom i nekoliko sjajnih vila s velikimvrtovima. Ta zajednica udomljuje meunarodne kon-ferencije i kroz njezina vrata hrle tisuÊe posjetitelja dabi pohaale odgojne programe πto se tu odvijaju.

Ta zajednica nije hrpa hipija. VeÊina ljudi koje samtamo sreo bili su sa sveuËiliπnom naobrazbom. Zasvojega boravka u Findhornu sprijateljio sam se s jed-nim bivπim isusovaËkim sveÊenikom, profesorom nasjemeniπtu, i nekoliko psihologa — da nabrojim samoneke.

Glavno naËelo findhornske filozofije jest zamisaoda “Kristova energija” ili “Kristova svijest” boravi u sva-koj osobi. Ako Ëovjek meditira, moæe imati pristup iz-voru bezgraniËne “mudrosti” koja je u njemu i koja senaziva “Kristovim” odnosno viπim “ja”. Cilj nauËavanjau Findhornu jest nauËiti ljude da se usuglase s “Kri-stom” u sebi i upotrijebe njega da on vodi njihov æivot.

Ono za πto sam u poËetku mislio da Êe biti dvo-dnevni posjet, uskoro je postala dvomjeseËna avanturabez ikakva nagovjeπtaja da bih trebao otiÊi. “Vodstvo”πto sam ga dobivao putem meditacije i dalje mi jegovorilo da ostanem u toj zajednici i sudjelujem u du-goroËnim programima za goste. To je obuhvaÊalo i radu pojedinim odjelima zajednice.

79

VeÊinu sam vremena radio u nakladniËkom odjelu.Pomagao sam pri izdavanju i proizvodnji razliËitih no-vodopskih knjiga, Ëasopisa i broπura koje su bile tis-kane u nakladniËkoj kuÊi Findhorn Press.

Meu ostalima, tu su bile knjige Davida SpangleraRazmiπljanja o Kristu, te Zemlja u Omegi Donalda Key-sa koja zagovara ideju jedinstvene svjetske vlade kaosredstva preoblikovanja svijeta i rjeπavanja goruÊih pro-blema s kojima se susreÊe. Keys je utemeljitelj u svjet-skim razmjerima rasprostranjene novodopske organi-zacije pod nazivom Dræavljani planeta, koja nastoji pro-mijeniti svijet politiËkim potezima. Bio je dugogodiπnjisavjetnik u Ujedinjenim narodima.

Nadstojnica radnika-gostiju bila je πarmantna po-starija æena koja je u Findhornu æivjela veÊ Ëitav nizgodina. Jednom mi se povjerila da je krπÊanka i daIsusa Krista smatra svojim gospodarem. Upoznao samse i s drugim Ëlanovima zajednice koji su nekoÊ bilibiblijski uËitelji. Jedan je od njih prije bio sveÊenik.OËito su negdje na svojem krπÊanskom putu skrenuliu stranu.

U sklopu jednoga orijentacijskog dvomjeseËnogprograma, Ëija je svrha bila da osposobi ljude za redo-vito Ëlanstvo u zajednici, od mene se zahtijevalo dapoem na razgovor s dvojicom Ëlanova odjela za na-mjeπtenike. To je trebalo pomoÊi u odluËivanju o tomehoÊu li postati punopravnim Ëlanom. Nakon πto samim pojasnio svoj poloæaj i odgovorio na njihova pitanja,sva trojica smo se dali na zajedniËku meditaciju. Ti-jekom meditacije u mojoj se glavi pojavila snaæna svjet-lost. Energija je bila tako jaka te mi se Ëinilo da kauËna kojem sam sjedio podrhtava. To me je uËvrstilo uuvjerenju kako je moja molba da me prime u zajednicuu skladu s “boæanskom” voljom.

Jay, mrπavi bradati Kanaanin, bio je πef kadrov-ske sluæbe. Dok smo meditirali, stao je govoriti: “Kakavbi se savjet mogao dati Willu za njegovo najveÊe dob-ro?”

»inilo se da traæi odgovor od duhovnog svijeta.



Ponovno je zavladala tiπina. U svojem sam umuzaËuo rijeËi: “Da, u skladu je s boæanskom voljom dajoj se pridruæiπ.“

Jay je okonËao meditaciju i potvrdio da je dobiojasan osjeÊaj da je Bogu pravo da postanem Ëlanomzajednice.

PoËeo sam razmiπljati o tome da postanem nekavrsta sveÊenika. Odbacio sam svoje prijaπnje æelje —profesionalni uspjeh, novËanu sigurnost i druπtvenipoloæaj — i prihvatio novu predodæbu o æivotu: ponizanrad za Boga u ulozi redovnika New agea πto æivi jedno-stavno i Ëini dobra djela.

Prisegnuo sam da Êu obavljati nesebiËnu sluæbuna uzdizanju ËovjeËanstva.

Dopustili su mi da se kao redoviti Ëlan zajednicepridruæim namjeπtenicima u nakladniËkoj kuÊi. Bio samvrlo sretan πto sam Ëlan najistaknutije organizacije Newagea i s radoπÊu sam oËekivao divnu priliku da radimza gospodare.

Obuzeo me krajnji oËaj.Upravo sam se ujutro probudio i na neobjaπnjiv

naËin “znao” da moram napustiti Findhorn i vratiti seu Los Angeles. Ta iznenadna, posve neoËekivana vijestme je dotukla. Redoviti Ëlan zajednice bio sam tektjedan dana.

Nemojte me pitati kako sam to znao. Bilo mi jejasno da je moje vrijeme u Findhornu isteklo i da gos-podari æele da se vratim u Osvijetljeni put. To je izgledalokao da mi je ta zamisao bila usaena u mozak doksam spavao.

Sjetio sam se da sam Ëitao kako gospodari imajusposobnost sijanja “mislenih formulacija” u um uËe-nika tijekom spavanja. Kad se potom probudi, te semisli pokaæu kao snaæne ideje koje zaokupljaju pozor-nost i nagone na djelovanje. Smatrao sam da je takvamisao ubaËena u moj razum te noÊi.

PoËeo mi se dopadati æivot u Findhornu. Stekaosam mnoge prijatelje i nisam æelio ostaviti takav raj.BoraveÊi u prekrasnom ©kotskom gorju πest mjeseci,

81

uæasavao sam se pomisli o vraÊanju u pretrpani LosAngeles pun smoga i njegovo laktaπtvo.

Napokon sam se izvukao iz kreveta, obukao se ikrenuo prema svetiπtu. Trebalo mi je puno meditacijeprije nego πto Êu biti spreman pomiriti se s odlaskomiz svojega voljenog doma.

Nekoliko iduÊih dana provodio sam sate i sate utome svetiπtu u tihom razmiπljanju. Iz nekog sam raz-loga osjeÊao muËninu od zabrinutosti i straha πto sume hvatali pri pomisli da se vraÊam u Los Angeles. Nounutarnji glas meditacije neprestano mi je potvrivaopotrebu da se preselim. Na kraju sam zakljuËio danemam izbora æelim li nastaviti sluæiti svojemu dragomgospodaru i valja mi posluπati nalog koji sam dobio.

©to Êe misliti Jay i osoblje, pitao sam se. Upravosam se pred njima obvezao da Êu u Findhornu ostatibarem godinu dana. BuduÊi da mi moj unutarnji glasviπega “ja” nije dopustio da drugima kaæem da samosobni uËenik Djwhala Khula, morao sam pronaÊi neka-kvo razumno objaπnjenje za naglu promjenu plana.

Bilo mi je neugodno kad sam se pribliæio Jayu kojije stajao u redu za ruËak u zajedniËkoj menzi. “Jay,imam za tebe loπe vijesti. Moram napustiti zajednicu.”

Jay je odvratio: “O, nisam baπ iznenaen. Hajde,doi k meni sutra.”

Na sreÊu, razumio je moj izgovor da sam dobioneoËekivanu uputu od “Boga”. Mogao sam otiÊi neo-kaljana obraza ostavivπi otvorena vrata da se u buduÊ-nosti mogu vratiti.

I doista, vratio sam se u posjet nakon dvije godine— kao neobiËan novoroeni krπÊanin s Radosnom vi-jeπÊu o spasenju po Isusu.



7Do krajnje granice

“Muriel,” upitao sam, “zaπto su gospodari htjeli daodem iz Findhorna i vratim se u Los Angeles?”

Dan prije doputovao sam zrakoplovom u grad isada sam doπao na savjetovanje k Muriel u Osvijetljeniput. Muriel se profesionalno bavila psiholoπkim i du-hovnim savjetovanjem da bi novËano poduprla djelometafiziËkoga centra. Stranke veÊinom nisu bile redo-viti polaznici Osvijetljenoga puta. Neki su dolazili naozbiljnu psihoterapiju, drugi poradi nadnaravnih tu-maËenja ili zbog izljeËenja.

Muriel je kanalizirala: “Gospodari su æeljeli da po-sjetiπ Findhorn, ali ne i da tamo ostaneπ stalno. Kakosu znali da Êe ti se ondje sviati, pripravili su za tebeispit posluπnosti; takoer su htjeli da uËiπ i rasteπ takoπto Êeπ iskusiti drukËije naËine æivota.”

Muriel nije bila u stanju meditacije, veÊ je preno-sila otvorenih oËiju, kao da vodimo uobiËajen razgovor.OËito su joj godine iskustva omoguÊavale da kanalizirai u stanju obiËne, svakidaπnje svijesti.

Nastavila je: “Time πto si doπao natrag, omoguÊiosi sebi znaËajan napredak u zrelosti i razumijevanju.Sada osjeÊaπ jak poticaj da pomaæeπ drugima.”

Pozorno sam sluπao i u sebi se slagao s onim πtoje rekla.

“New age se ne moæe sastojati samo od ljudi kojiæive u povuËenim zajednicama”, objasnila je. “Ta uto-Ëiπta su dobra, ali ona nisu novo doba. Naπa je zadaÊa

83

da se potpuno poveæemo sa svijetom i donesemo musvjetlo. Povezivanje je teæi korak nego æivot u osami.Gospodari æele da budeπ u Los Angelesu kako bi pot-pomogao krËiti stazu æivota u svijetu, a ne da budeπodvojen od svijeta.”

Nakon stanke, sa zebnjom sam zapitao: “Bih li sepokuπao vratiti na svoje staro radno mjesto?”

“Znaj da te ‘Bog’ blagoslivlja”, odgovorila je. “VrataÊe ti se otvoriti. Idi i porazgovaraj s bivπim πefom. Akoje Boæja volja, stvari Êe se urediti.”

Mojem nekadaπnjem πefu bilo je drago πto me vidi.Poπto je razmislio, ponudio mi je posao i tako sam opetimao zaposlenje.

Kad sam ponovno poËeo pohaati predavanja uOsvijetljenome putu, zapazio sam promjenu naglaskaMurielina nauËavanja. Umjesto da se usredotoËuje nakanaliziranje gospodara, sada je prenosila poruke “Oca”.Promjena nije bila velika, no sada je nastava imalapuno jaËi prizvuk bogosluæja i vjere nego prijaπnji inte-lektualni metafiziËki nauk.

Muriel je tvrdila da je proπla odreenu inicijacijukoja joj je omoguÊila da kanalizira “Oca” neposredno.U skupinama smo se poËeli moliti “Ocu”, gotovo istoonako kako bi se to dogaalo u kakvoj krπÊanskojcrkvi. Kanaliziranje je bilo Ëak zaogrnuto u jezik koji jenalikovao onome u prijevodu Biblije King James. Tije-kom jednog kanaliziranja na obredu kruga svjetlostineki je polaznik teËaja prenio sljedeÊe: “Kada ujutroustanete i poËnete dan, najprije priite Ocu u molitvii pitajte ga: ‘OËe, πto hoÊeπ da Ëinim danas Ëime bihproslavio ime tvoje?’”

Ta me se poruka duboko dojmila. SljedeÊeg samjutra postavio mali oltar u svojem stanu. Na nj samstavio dva srebrna svijeÊnjaka s dugaËkim, bijelim svi-jeÊama. Na oltaru je bila i kadionica za tamjan. Nakonπto sam upalio svijeÊe i tamjan, kleknuo sam predoltar i molio: “OËe, πto hoÊeπ da Ëinim danas Ëime bihproslavio ime tvoje?”

DO KRAJNJE GRANICE


Zatim sam meditirao i bio spreman prihvatiti sva-ku uputu koju mi “Otac” poπalje. OdluËio sam da Êusvakoga jutra otpoËeti svoju molitvu i meditaciju timzazivanjem “Oca”.

Jedne sam noÊi otiπao u krevet kao obiËno. Zatvo-rivπi oËi, najednom sam osjetio umirujuÊu silu koja jeispunila moje Ëitavo tijelo. Kad sam ih opet otvorio,vidio sam da je spavaÊa soba ispunjena zelenom svje-tloπÊu, kao da je u njoj bila upaljena zelena luËnasvjetiljka.

ZakljuËio sam da mi to sigurno gospodari πaljusvjetlost u sobu. Pokuπao sam zaspati, ali mi nije po-lazilo za rukom. OsjeÊajuÊi dubok mir, Ëitave noÊi ni-sam ni oka stisnuo.

OËekivao sam da Êu na poslu sljedeÊega dana bitipriliËno umoran, pa me je iznenadilo otkriÊe da sampun energije kao da sam se odliËno naspavao.

IduÊe se noÊi dogodila ista stvar. UopÊe nisamspavao, nego sam uæivao u miru dok je moja soba bilaispunjena svjetloπÊu. Ponovno je tajnovita svjetlost —ovaj put plava — svijetlila Ëitavu noÊ.

Ujutro sam se osjeÊao savrπeno svjeæim. Napornosam radio na poslu Ëitav dan, bio sam pun energije iosjeÊao Ëilost unatoË Ëinjenici da veÊ dvije noÊi uza-stopce nisam spavao niti jednu jednu sekundu.

Na sljedeÊem sam predavanju pitao Muriel πto seto dogaa sa mnom.

“Aneli su te posjeÊivali i davali ti iscjeljujuÊu si-lu”, ustvrdila je kao da prenosi tu obavijest.

Naæalost, nisam opaæao nikakav utjecaj te “iscje-ljujuÊe” sile na moje zdravstvene probleme. Moje sutegobe i dalje bile sasvim oËite. ZakljuËio sam da Êemoæda simptomi moje bolesti nestati poslije, no razo-Ëarao sam se. Nije se zbilo nikakvo iscjeljenje. Zapra-vo, πto sam duæe bio povezan s pokretom New age,zdravlje mi se sve viπe pogorπavalo — usprkos brojnim“iscjeljenjima” kojima sam bio podvrgnut od straneMuriel i drugih novodopskih iscjelitelja tijekom poseb-nih sluæbi lijeËenja i osobnih sastanaka.

85

Nakon nekoliko mjeseci Muriel me je nazvala te-lefonom dok sam bio za svojim stolom na poslu. “SinoÊme je probudio Otac”, izvijestila me je. “Rekao mi je daÊemo trebati πest tisuÊa dolara da pripremimo novonastavno gradivo i otpoËnemo s intenzivnom reklam-nom kampanjom za nova predavanja u Osvijetljenomeputu. Otac mi je naloæio da pozovem uËenike i od njihtraæim priloge za taj projekt.”

Bez velikoga razmiπljanja o onome πto mi je reËenoodvratio sam: “Dobro, Muriel, vidjet Êu πto mogu uËi-niti.”

Na jutarnjim bogosluæjima nedjeljom uvijek samdavao barem dvadeset dolara za dar. Nekoliko putasam Ëak dao velikoduπni milodar od stotinu dolara.Kako god bilo, ovo je bilo prvi put da mi se Murielneposredno obraÊa i traæi poseban prilog za potporudjelatnosti Osvijetljenoga puta.

Nakon posla otiπao sam do obliænjeg bankomatada provjerim koliko je novca na mojem raËunu. Neπtoviπe od petsto dolara — bio je to sav novac koji samimao. Put u Englesku i boravak u Findhornu iscrpilisu svu moju uπteevinu.

ImajuÊi jaku vjeru u “Boæju” sposobnost da se po-brine za sve moje novËane potrebe, odluËio sam smjes-ta poslati Muriel Ëek na petsto dolara. To je bilo sveπto sam imao; πto bih joπ mogao uËiniti? U vezi s timnisam Ëak ni meditirao. Ispunio sam naprosto Ëek iodnio ga na poπtu. Bio sam sretan πto sam “Boæje”dijete i πto znam da moj gospodar vodi posebnu briguo meni i πtiti me. Imao sam potpuno povjerenje uDjwhala Khula i njegove sposobnosti da Êe mi pomoÊimudro planirati æivot i dati mi πto god mi zatreba.

Dva dana poslije probudio sam se s neugodnimosjeÊajem u duπi. Neka snaæna misao u mojem umugovorila mi je da moram odmah Muriel poslati joπ petstodolara.

Ustao sam i poËeo izvoditi svoju jutarnju meditaci-ju. PoËeo sam s molitvom i rekao: “OËe, πto hoÊeπ daËinim danas Ëime bih proslavio ime tvoje?”

DO KRAJNJE GRANICE


“Poπalji joπ petsto dolara”, potvrdio je unutarnjiglas mojega viπeg “ja”.

Nije mi se dopadao taj odgovor. Znao sam da minije ostalo niπta. Ali kad sam pregledao svoje financije,otkrio sam da Êu sutradan imati upravo onoliko kolikomi treba da pokrijem ovaj Ëek buduÊi da Êe sutra namoj bankovni raËun “sjesti” plaÊa. ZakljuËio sam da jeovo prigoda kad su potrebne ærtve, premda sam seneugodno osjeÊao liπavajuÊi se novca do te mjere.

Nakon πto sam ubacio omotnicu s Ëekom u najbli-æi poπtanski sanduËiÊ, zapazio sam da je osjeÊaj neu-gode proπao, kao da je opuπtanje u mojem æivËanomsustavu bilo odgovor na posluπnost unutarnjem nalo-gu.

Muriel sam poznavao viπe od Ëetiri godine. PriËalami je da je, otkako je prije dvadesetak godina pokrenu-la Osvijetljeni put, potroπila sve πto je imala da bi po-duprla tekuÊe troπkove djelovanja toga centra. Jednommi je kazala da je Ëak prodala kuÊu kako bi dala zadjelo gospodarâ. Njezina ærtva je bila velika.

ZnajuÊi da Muriel potjeËe iz relativno imuÊne i kul-turne obitelji, bilo mi je jasno da joj mora biti vrloteπko traæiti novac od mene, mada Êe se novac koristitiza posao Hijerarhije. Nisam nimalo sumnjao da je Mu-riel dobila izriËit nalog putem duhovnoga vodstva dazamoli uËenike za poseban doprinos.

Dva dana nakon πto sam poslao drugi prilog, ne-kakva se muËnina pojavila u mojem trbuhu Ëim samse probudio. Uznemiravala me je misao da Muriel tre-bam poslati joπ novca. U sebi sam znao da joj je potreb-na suma od tisuÊu dolara.

Prestraπeno sam pomislio: “Ne, ovo ne moæe bitiistina. Nemam viπe ni dolara. Ova misao mora bitineko smeÊe πto je doπlo iz podruËja besmisla u mojemrazumu.”

Bit Êe bolje da se bacim na duboku meditaciju nebih li utvrdio πto se dogaa, odluËio sam. “OËe, πtoæeliπ da Ëinim danas Ëime bih proslavio ime tvoje?”zatraæio sam u iskrenoj molitvi.

87

Jutarnja je meditacija bila smuπena. U stanju emo-cionalne uskomeπanosti, u kojem sam se nalazio, ni-sam bio kadar valjano meditirati. Stoga sam odluËiootiÊi na posao i o toj stvari meditirati poslije podne,kad se vratim kuÊi.

Nakon povratka s posla, kako je to kod mene bilouobiËajeno, upalio sam svijeÊe i tamjan na oltaru. Klek-nuvπi ispred oltara, molio sam: “Dragi nebeski OËe,molim te da mi daπ nedvosmislenu uputu u vezi snovËanim prilozima πto ih zahtijevaju u Osvijetljenomeputu. Molim te, jasno mi otkrij æeliπ li da ovaj putpoπaljem tisuÊu dolara.”

Nato sam meditirao joπ uvijek na koljenima i sklop-ljenih ruku kao u molitvi.

Unutarnji glas savjesti progovorio mi je istoga tre-nutka. “Da”, rekao je. “Trebaπ odmah poslati Ëek natisuÊu dolara. Novac je potreban za to da viπe ljudimoæe saznati za New age. Potrebni su novi ljudi naputu uËeniπtva.”

Moje su misli prosvjedovale: “Kako mogu poslatinovac kad ga na mojem bankovnom raËunu viπe ne-ma?”

Unutarnji glas meditacije isti je Ëas odvratio: “Imaπkreditne kartice. Upotrijebi ih.”

Preplavila me neugodna zabrinutost. OsjeÊao samda je podruËje srËane Ëakre u mojim leima vrlo toplo.

Zatim sam se pobunio miπlju da svoje kreditnekartice smatram izvorom gotovine samo u sluËaju nuæ-de.

“Ovo je nuæda”, prekorio me unutarnji glas. “Novacje potreban da bi se radilo moje djelo.”

Nakon nekoliko trenutaka razmiπljanja nevoljkosam odluËio prestati opirati se i poslati novac, iako jeto πto se dogaalo u meni izazivalo neugodu i napetost.

Ispunio sam Ëek i odnio ga do poπtanskog sandu-ËiÊa. Kad sam omotnicu ubacio u sanduËiÊ, mojeg jestraha neoËekivano nestalo. Zabrinutost je isparila kaokakvom Ëarolijom.

DO KRAJNJE GRANICE


Sada sam morao prenijeti sredstva s raËuna Mas-terCarda na tekuÊi raËun da bi Ëek imao pokriÊe. Raz-miπljajuÊi o svojim financijama, zakljuËio sam da samsi ovo zapravo mogao priuπtiti i da Êu uskoro biti ustanju otplatiti dug s raËuna kreditne kartice.

Dva dana poslije u trenutku buenja u mojoj jeglavi zvuËala neka melodija. RijeËi sam Ëuo tako jasnokao da sluπam radio preko stereo-sluπalica:

Idi do kraja,o, ho, ho.Idi do kraja,o, ho, ho.Idi do kraja...

Sjetio sam se da je ta pjesma bila zabavni hit prijenekoliko godina. Melodiju je pratila neodoljiva misaoda trebam poslati Muriel joπ jedan Ëek na tisuÊu dola-ra. U maπti sam jasno vidio Ëek na kojemu je biloupisano $ 1000. Uæas mi je stisnuo æeludac. “O, ne!Kad Êe ovo prestati?” uzviknuo sam sâm sebi.

UstajuÊi iz kreveta, mislio sam: “Bez panike; moæ-da je ova zamisao o prilaganju nove svote samo bes-misleni osjeÊaj. ‘Bog’ sigurno ne bi htio da se zaduæu-jem. Tim viπe πto je iznos mojih sredstava na niπtici.”Nastojao sam zadræati mir i biti objektivan. Moæda seovaj put gospodari samo πale.

Dok sam se tuπirao, pjesma se joπ uvijek vrtjela umojoj glavi.

Idi do kraja,o, idi do kraja,la, la, la.Idi do kraja,o, o, o.Idi do kraja...

Postao sam maloduπan i Ëitava stvar me je vrlopogodila. Zato sam odluËio da ne poπaljem ovaj putnikakav novac. »itav dan mi je na poslu svirala tapjesma u uπima, iznova, iznova i iznova. Prije je nikad

89

nisam pjevuπio; to uopÊe nije bila moja vrsta glazbe,premda sam se sjeÊao da su je u barovima u koje samzalazio prije viπe godina glazbeni automati vrtjeli.

BuduÊi da se nisam bio spreman zaduæiti da bihfinancirao Murielin centar, odbio sam poslati bilo ka-kav novac. Osim toga, katkad sam bio suzdræan premaonome πto je Muriel govorila. Pitao sam se dolaze lidoista sve njezine poruke iz “boæanskoga” izvora. Sum-njao sam da su jedna ili dvije Ëudne poruke potjecaleod astralnih biÊa.4 Katkad je Muriel govorila stvari kojese jednostavno nisu slagale s onim πto je Djwhal Khulobjavio u Baleyinim knjigama. Drugi put je pak reklaneke stvari koje mi se nekako nisu Ëinile pravima.Svoju namjeru da ne poπaljem viπe nikakav novac sma-trao sam konaËnom.

Premda je odluka bila donesena, ta Ëinjenica nijeutjecala na moje osjeÊaje. PoËeo sam patiti od teπkedepresije. Bilo je to gotovo kao da sam zarobljen utjeskobi. RijeËi “idi do kraja...” bez prestanka su bom-bardirale moj um. ©to god sam pokuπao, nisam ihmogao istisnuti iz glave. Tu su bile dok sam jeo, doksam razgovarao preko telefona, kad sam radio na ra-Ëunalu i kad sam namjerno pokuπavao pjevuπiti nekudrugu pjesmu.

Proganjali su me i nalozi koji su pratili rijeËi.“Moraπ poslati novac”, trubio je glas savjesti.“TisuÊu dolara”, ponavljao je.Stigavπi kuÊi s posla, stao sam meditirati. Unutar-

nji glas me strogo ukorio: “Moraπ poslati novac. Od-mah ga poπalji!”

Ovaj put nisam htio posluπati svoj viπi “ja”. Æeliosam ga uπutkati. No on je bio nemilosrdan.

4 Metafizika tvrdi da postoje niæa razumna biÊa na niæimrazinama duhovnog podruËja ili astralnim plohama. Ta biÊa obu-hvaÊaju vile, vilenjake i duhove. Tvrdi se da katkad medij moæesluËajno primiti poruku tih pakosnih biÊa.

DO KRAJNJE GRANICE


Idi do kraja,o, ho, ho.Poπalji ga; poπalji Ëek.TisuÊu dolara.Idi do kraja,la, la, la.

Pao sam na koljena pred oltarom i molio se “Bo-gu”. “Dragi nebeski OËe, ponizno dolazim pred tebe imolim te da mi daπ mudrost i bistar um. Ne æelimuËiniti niπta nerazumno. Molim te, jasno mi pokaæi πtohoÊeπ da uËinim glede novËane potpore Osvijetljenuputu. Molim te da me uskladiπ sa svojom voljom i dame zaπtitiπ od svih zabluda i astralnih utjecaja.”

Nakon stanke u kojoj sam meditirao, nastavio sams molitvom. “OËe, zbilja mislim to πto kaæem kad svakidan otpoËnem meditaciju rijeËima: ’©to hoÊeπ da Ëinimdanas?’”

“Upotrijebi svoju karticu MasterCard!” grmio je glas.Pomislio sam: “Dokle Êe ovo iÊi?”“Takoer æelim da smjesta predaπ zahtjev da ti

banka dopusti veÊe kreditno prekoraËenje”, prekinuome glas.

Trnci su prostrujali niz moju kraljeænicu.“Ne budi zabrinut. Bit Êeπ blagoslovljen u tome πto

Ëiniπ”, uvjeravao me viπi “ja”. “Otac je s tobom.”OsjeÊao sam se uæasno. Bolesna maloduπnost se

pojaËala. Shvatio sam da se suprotstavljam “Boæjoj”volji.

U sebi sam mislio: ako poπaljem i ovih tisuÊudolara, hoÊe li gospodari opet traæiti da dam joπ?

Shvatio sam da je najbolje da ispunim Ëek. Viπenisam mogao podnositi pritisak, tjeskobu i depresiju.RijeËi one pjesme su me izluivale.

Kad sam ispunio Ëek, zapitao sam se je li teπkadepresija posljedica odvojenosti od Boga zbog nepo-sluπnosti.

Odvezao sam se do sanduËiÊa za poπtu. »im samubacio omotnicu, bolesna je maloduπnost u trenutkunestala. Primijetio sam takoer da ni glazbe u mojoj

91

glavi viπe nije bilo. U tiπini koja mi je godila, ponovnosam se poËeo osjeÊati “normalnim”.

Kad sam se sljedeÊeg jutra probudio, najprije sampregledao um. Nisam pronaπao niπta neobiËno. Nika-kva nametljiva misao nije me tjerala da dam joπ kakavprilog. Dubok uzdah olakπanja oteo se iz mojih grudi.

Pribliæno tjedan dana proπlo je relativno mirno. Aonda sam se jednoga dana probudio rano ujutro snovom miπlju koja mi je bila ubaËena u glavu. Trebaloje Osvijetljenome putu odmah darovati dvije tisuÊedolara.

“O, ne! Opet poËinje!” usprotivio sam se ljutito.OklijevajuÊi, ustao sam iz kreveta i otiπao pod tuπ.

Dok sam se prao, u glavu mi je iznenada provalilaglazba i rijeËi “Idi do kraja, o, o, o...” I jedno i drugoje bilo tako jasno kao da sam na glavi imao sluπaliceprikljuËene na kasetofon. »uti svaku notu u stereo-tehnici bio je izvanredan, ali i uæasavajuÊi doæivljaj.

“©to da sada radim?” zapitao sam se glasno.Odgovora nije bilo. Sve πto sam mogao Ëuti bila je

pjesma. “Idi do kraja...”Nakon oblaËenja pao sam na koljena pred oltarom.Dok sam meditirao, meditacijske su mi slike sada

predoËavale Ëek s upisanim iznosom: $ 3000. Pomisliosam da je svota od tri tisuÊe dolara apsurdna i odluËiosmjesta ispuniti Ëek na dvije tisuÊe, bez daljnjega opi-ranja ili protivljenja. Viπe se nisam imao snage odupri-jeti i ponovno izazvati sav uæas onakve depresije. AkoHijerarhija æeli joπ tisuÊu dolara, dobit Êe ih. MuËenjeπto ga izaziva opiranje ne isplati se. Bolje je da jed-nostavno uËinim πto æele i skinem to s vrata.

Bio sam uvjeren da gospodari znaju πto rade; mo-rat Êe mi naprosto pomoÊi da otplatim nagomilani dug.Od protivljenja nije bilo nikakve koristi.

Nakon πto sam poslao Ëek na dvije tisuÊe dolara,prenio sam sredstva s raËuna Visa na svoj tekuÊi ra-Ëun. Kakvo li je olakπanje bilo kad viπe nisam osjeÊaotjeskobu toga dana. Bolje je bilo posluπati nego opiratise “Boæjoj” volji uzaludno.

DO KRAJNJE GRANICE


Vjerovao sam da si posluπnoπÊu gradim mjesto u“Boæjem” kraljevstvu i da Êe mi nagrada za svaki peniπto sam ga porabio za dragocjeno “Boæje” djelo bitiblagoslov radosti i obilja.

IduÊeg je jutra, Ëega sam se i pribojavao, pjesmabila opet tu. “Idi do kraja, joπ jednom.”

Nagon mi je govorio da se traæi tisuÊu dolara.Naglasak je bio na zadnjoj frazi: “joπ jednom”. Pi-

tao sam se znaËi li taj naglasak da je ovaj Ëek mojzadnji prilog.

Unutarnji glas mi je pojasnio: “Morao si poslatisvih tri tisuÊe dolara, kako ti je juËer bilo reËeno. Poπaljipreostalih tisuÊu dolara istog trena.”

Ispunio sam Ëek bez opiranja. Taj je Ëek zaokruæiomoj ukupni milodar u razmaku od dva tjedna na πesttisuÊa dolara — onu svotu koju je Muriel traæila.

Glazba se viπe nije vratila. Moæda zato πto sam sasvojim kreditnim karticama otiπao do kraja, do limita.5

U tom sam stadiju svojega novodopskog iskustvapostajao potpuno “opsjednut” demonima. Imao sammalo moguÊnosti odupirati se njihovoj telepatskoj zlo-uporabi mojih osjeÊaja i nadzoru nad mojom savjeπÊu.Nekoliko nevjerojatnih promjena imalo se uskoro do-goditi u mojemu æivotu.

5 RijeËi spomenute pjesme izvorno glase: Take it to the limit(primj. prev.)

93

8Novodopski centarprouËava Bibliju

“Otac mi je otkrio da Sveto pismo sadræi velikumudrost i silu”, objavila je Muriel na poËetku novoganiza predavanja za osposobljavanje uËenika. Sjedila jepred naπom malom skupinom i na krilu imala Bibliju,πto je izazvalo moju radoznalost.

“Uputio me je da ovdje u Osvijetljenom putu pokre-nem prouËavanje Biblije”, nastavila je. “Na ovom Êemose teËaju uglavnom pozivati na tu knjigu.”

Iznenadilo me kad sam Ëuo Murielinu izjavu. Ni-kada mi nije palo na pamet da bi naπ novodopskicentar prouËavao staro Sveto pismo.

Muriel je otvorila veliku, u koæu uvezanu Bibliju.“»itam iz Markova evanelja”, kazala je. “U jedanaes-tom poglavlju, dvadeset Ëetvrtome retku, Isus govori ovjeri i o moÊi vjere: ‘Zato vam kaæem: ©to god moleÊipitate, vjerujte da ste to veÊ primili, i bit Êe vam.’”

Sagnuvπi se, Muriel je stavila Bibliju na sag pokrajsvojeg stolca i otpoËela raspravu o retku πto ga je na-vela. Naglasila je da je, kad netko doe u molitvi k Ocus kakvom molbom, vaæno vjerovati da je veÊ dobio πtoje traæio.

“Ako, primjerice, molite za zdravlje”, pojasnila je,“odmah nakon πto ste se pomolili trebate vjerovati daste izlijeËeni, makar simptomi joπ nisu nestali.”


OsjeÊao sam se pomalo neobiËno na tom prvomprouËavanju Biblije. Uvjek sam s oduπevljenjem gledaona prouËavanje Djwhal Khulovih spisa i na Murielinakanaliziranja gospodara. No, iz nekog razloga sam biosumnjiËav u odnosu na bavljenje biblijskim naukom.Otkako sam se pridruæio pokretu New age, Bibliju samsmatrao vrlo zastarjelom.

Nakon Murielina govora malo smo meditirali poskupinama i jedni za drugima molili “Oca” da blago-slovi rad Osvijetljena puta. Molili smo takoer i za svo-je osobne potrebe.

Isus Krist se pojavljuje i lijeËi

Tijekom iduÊeg predavanja u Osvijetljenome putuMuriel nam je s uzbuenjem pripovijedala o prekras-nom iskustvu πto ga je nedavno doæivjela.

“Za vrijeme boravka u Brentwood Holiday Innu,usred noÊi sam se probudila. Na moje iznenaenje, usobi je stajao neki Ëovjek.”

Muriel je πirom otvorila usta i podigla obrve opo-naπajuÊi izraz zaprepaπtenja.

Nastavila je: “Bila sam πokirana ugledavπi ga predsobom. Bio je visok oko dva metra i imao je dosto-janstveno i vrlo autoritativno dræanje. Rekao mi je: ‘Klek-ni!’”

UËinila je stanku kao da hvata zrak. Moje su oËibile prilijepljene za nju. “Ponovno je, vrlo Ëvrsto, pro-govorio i rekao mi: ‘Klekni. Ja sam Isus Krist. IzlijeËitÊu te.’ Kazao je upravo to. Bila sam svladana snagomnjegove nazoËnosti.”

Muriel je pripovijedala kako je ustala iz kreveta ispustila se na koljena pred toga tajanstvenoga stran-ca. Opisivala je osobu koja je stajala pred njom.

“Isus je bio vrlo privlaËan. Imao je prepoznatljiveosobine moÊnoga poslovnog Ëovjeka ili istaknuta poli-tiËara. Ali zraËio je i nekakvim mirom i karizmom kojaje ukazivala na njegovo boæanstvo i veliku mudrost.Ako ljudi misle da je Isus ægoljavi slabiÊ, varaju se.”

95

Premda mi se Murielina priËa Ëinila zapanjujuÊom,nimalo nisam sumnjao da joj se sve to dogodilo baπkao πto je pripovijedala. PoznavajuÊi je nekoliko godi-na, razvio sam vrlo veliko povjerenje u nju.

“On je siiiiilan”, naglasila je snaæno. “Rukama jedotaknuo moju glavu. Nakon πto me je blagoslovio,proπao je ravno kroz Ëvrsta, zakljuËana vrata moje ho-telske sobe i nestao u hodniku.”

Nakon ovog Ëudesnog posjeta “Isusa Krista”, Osvi-jetljeni put se poËeo znatno mijenjati zadobivajuÊi joπpuno izrazitije krπÊansko ozraËje.

»itavo moje filozofsko usmjerenje bilo je najed-nom ugroæeno tim novim biblijskim naukom i poËeosam se neugodno osjeÊati. Joπ uvijek sam rasuivaoda je Isus, na kraju krajeva, ipak jedan od viπih gos-podara u Hijerarhiji; to bi trebalo znaËiti da nema niËegaloπeg u tome da prouËavamo ono πto je nauËavao, ka-ko to piπe u Svetome pismu.

SjeÊao sam se iz Baileyinih knjiga da je GospodinIsus odgovoran za nadzor nad cjelokupnim krπÊan-stvom. Iz poπtovanja prema njegovu poloæaju jednogaod velikih gospodara, zakljuËio sam da Êe moæda bitikorisno upoznati se s njegovim naukom. To bi mogaobiti prikladan dodatak metafiziËkom znanju koje samstekao iz rasprava Djwhala Khula.

Na jednom biblijskom prouËavanju Muriel jepredavala o uporabi Isusova imena u molitvi. »itajuÊiiz Svetoga pisma, navela je Isusove rijeËi: “I πto godzamolite u moje ime, uËinit Êu, da se proslavi Otac uSinu. Ma πto me zamolili u moje ime, ja Êu to uËiniti.”(Iv 14,13.14)

Muriel je tumaËila. “U ovome tekstu iz Ivanovaevanelja Isus kaæe svojim sljedbenicima da mole unjegovo ime. Ime Isus najveÊe je ime u svemiru i uvijekga se treba prizivati u molitvi.”

Ozbiljno je pogledala po razredu. “Kada se molite”,rekla je, “trebate svoje molbe usmjeriti Ocu, kao πto jeIsus pouËio svoje uËenike kad im je dao uzor OËenaπa.

NOVODOPSKI CENTAR PROU»AVA BIBLIJU


Ipak, kad πto traæite u molitvi, traæite to u Isusovo ime.To je najmoÊnije ime πto ga se moæe upotrijebiti zainvokaciju.”

Zatim nam je Muriel kazala da ju je “Otac” pouËioda treba kupiti televizor i gledati TV-evaneliste, oso-bito Kennetha Copelanda i Kennetha Hagina. “MoramprouËavati njihovu tehniku propovijedanja. Kaæe da sumeu krπÊanskim propovjednicima oni najbliæi Newageu. Otac æeli da uËim od njih da bih unaprijedilasvoju sluæbu ovdje u Osvijetljenome putu.”

Nakon toga nas je poticala da poËnemo gledati spo-menute TV-evaneliste koliko god je moguÊe. BuduÊida je, po mojem miπljenju, televizija bila opÊenito za-gaena πtetnim otpadom, televizor nisam imao veÊ go-dinama i tako mi propovjednici o kojima je Muriel go-vorila nisu bili poznati. No, odluËio sam ih sluπati pre-ko radija u automobilu πto je ËeπÊe moguÊe.

Isus Krist se pojavljuje pred guruom

Ovo naglaπavanje Isusa Krista u Osvijetljenome pu-tu u meni je probudilo zanimljivu uspomenu. Sjetiosam se jednoga svojega posjeta nekom nedjeljnom ju-tarnjem bogosluæju u hinduistiËkoj organizaciji pod na-zivom Druπtvo za samoostvarenje (Self Realization Fel-lowship, SRF) sa sjediπtem u Los Angelesu.

Sluæba se odræavala u prekrasnoj kapeli smjeπte-noj u Lake Shrine, jednom od srediπta Druπtva. To jebilo oko pet kilometara od Osvijetljenoga puta, gdjesam pohaao metafiziËka predavanja. NajveÊi je dojamu kapeli Druπtva na mene ostavilo πest golemih slikapred oltarom. Prikazivale su gurue koji su bili najbliæepovezani s tom organizacijom. Na jednoj od dviju slikau sredini bio je naslikan Isus Krist. U to vrijeme samse pitao zaπto bi ova hinduistiËka sljedba tako visokocijenila Isusa Krista. U svakom sluËaju, nisam istraæi-vao to pitanje.

Zbog novog usmjerenja Osvijetljenoga puta premanauku Isusa Krista poæelio sam ponovno posjetiti ka-

97

pelu Druπtva za samoostvarenje i tamoπnje redovnikepriupitati za njihov odnos prema krπÊanstvu.

Stigavπi ranije, sjeo sam u svetiπte. Uskoro je dvo-rana bila ispunjena do posljednjeg mjesta i sluæba jeotpoËela. Prekobrojni posjetitelji su se poËeli skupljatiu velikom dvoriπtu i pratiti bogosluæje preko zvuËnika.

Program su poËeli svetim pjesmama. “Pastor”, kojije bio nalik nekakvome redovniku, imao je na sebitradicionalnu hinduistiËku haljinu crvene boje. NakonkraÊeg uvoda u propovijed imali su meditaciju, a zatimje uslijedio ostatak propovijedi.

Propovijed je bila neobiËna. Bila je to mjeπavinahinduistiËkih i krπÊanskih nauËavanja, no, kako mi seËinilo, prevladavala su istoËnjaËka. Program je zavrπiomolitvom, a tom je prigodom Ëitav skup stajao rukuispruæenih u zrak.

Poslije sam ispitivao jednoga starijeg redovnika —proÊelavog, mlitavog Ëovjeka s kratkim crvenim kapu-tom na sebi. »inilo mi se da je kaput, koji je izgledaokao lijeËniËki ogrtaË, bio odora πto je nose redovnici tesljedbe.

“Vjerujete li u Sotonu?” upitao sam.Redovnik je izvadio Bibliju i proËitao mi nekoliko

redaka. Dojmilo me se njegovo podrobno poznavanjePisma. Poveli smo zanimljiv razgovor. PreporuËio mi jeda kupim knjigu Æivotopis jednoga jogija πto ju jenapisao Paramahansa Yogananda, utemeljitelj njihovaDruπtva.

Iz te sam knjige saznao da je Yogananda roen uIndiji, a prije nego se doselio u Ameriku nekoliko jegodina proveo na osposobljavanju u hinduistiËkom aπ-ramu. Yoganandu je njegov guru poslao u SjedinjeneAmeriËke Dræave da bi na Zapadu osnovao samostaniz kojega Êe zapadnjacima πiriti hinduistiËki nauk. Yo-gananda je u proroËkom snu vidio jednu vilu u LosAngelesu koju je izabrao za svoj samostanski centar.

VeÊ pri kraju knjige naiπao sam na odlomak koji jeodgovorio na moje pitanje o tome zaπto Druπtvo imatako visoko miπljenje o Isusu Kristu.



Jedno od najsretnijih razdoblja u mome æivo-tu bilo je diktiranje mojega tumaËenja dijelaNovoga zavjeta za Ëasopis Self Realization Maga-zine. Gorljivo sam preklinjao Krista da me vodi uotkrivanju istinskog znaËenja njegovih rijeËi, jersu mnoge od njih ljudi dvadeset stoljeÊa potpunopogreπno razumjeli.

Yoganandino oduπevljenje Novim zavjetom na me-ne je ostavilo snaæan dojam. Ozbiljno sam nastavioËitati njegov iskaz.

Jedne noÊi dok sam tiho molio, moja se dnev-na soba u pustinjaËkom stanu u Encinitasu ispu-nila mlijeËno-modrom svjetloπÊu. Ugledao sam sja-jan lik blaæenoga Gospodina Isusa. Po izgledumladiÊ od kakvih dvadeset pet godina, s rijetkombradom i brkovima; njegova je duga crna kosa,razdijeljena po sredini, bila okruæena svjetluca-vim zlatom.

OËi su mu bile vjeËno Ëudesne; dok sam piljiou njih, beskonaËno su se mijenjale. Sa svakomboæanskom promjenom njihova izraza, ja sam in-tuitivno razumijevao mudrost koju su prenosile.U njegovom slavnom pogledu osjetio sam silu kojaodræava nebrojene svjetove. Kraj njegovih ustapojavio se Sveti gral;6 spustio se do mojih usnicai zatim se vratio Isusu. Nakon nekoliko trenu-taka on je izustio prekrasne rijeËi, tako osobnepo svojoj naravi da ih Ëuvam u svojem srcu.

U to sam vrijeme poËeo cijeniti ono πto je izgledalokao Ëudesna veza meu razliËitim svjetskim religijama;Isus se pokazao hinduistima kao πto je Yogananda,jednako kao i krπÊanima, kao πto je Ëasni Hagin. Sma-

6 Prema srednjovjekovnoj priËi Ëudotvorna zdjela od jaspisa izkoje je Krist jeo na posljednjoj veËeri i u koju je Josip iz Arimatejenavodno uhvatio njegovu krv kad je Krist bio proboden na kriæu;uopÊe tajnovita, “Ëudotvorna” svetinja. (KlaiÊ)

99

trao sam da su sve razliËite vjere doista samo dio bo-æanske cjelovitosti πto se pojavljuje, i da je cilj novogadoba sjediniti sve te raznolikosti teoloπke misli u jednuskladnu religiju.

Ideal New agea Ëinio mi se divnim konceptom: os-tvariti jedinstvo u raznovrsnosti da bi se otkrila Boæjapunina i uspostaviti druπtvo razumijevanja s ljubavljui uzajamne meuovisnosti. To Êe biti novo doba ljuba-vi, svjetlosti i radosti — nebesko kraljevstvo na Zemlji.

Sabor s Kennethom Copelandom

»inilo mi se da Muriel spominje ime Kennetha Co-pelanda gotovo svaki put kad smo imali prouËavanjeBiblije. SudeÊi po radijskim emisijama koje sam Ëuo,taj je poznati evanelist iz Fort Wortha u dræavi Texasdoista bio vrlo dobar propovjednik. Ipak sam ostaosumnjiËav glede Murieline tvrdnje da on naginje neki-ma od temeljnih novodopskih zamisli. Meni su njegoviprogrami zvuËali kao stopostotne biblijske propovijedi.

Dok sam sluπao jednu od Copelandovih radijskihemisija, moju je pozornost privukla obavijest o doga-aju nazvanom Sabor pobjedniËkoga glasa vjernikâ Za-padne obale. Taj se dogaaj imao uskoro odræati uAnaheimskom kongresnom centru, a na njemu Êe su-djelovati Copeland i vodeÊi Ëlanovi njegove momËadi.Pomislio sam da bi moglo biti dobro otiÊi na taj sabori Ëuti Copelanda uæivo. Moæda bih otkrio πtogod o tomepropovjedniku πto mi je promaknulo dok sam sluπaonjegove radijske emisije.

“Jeste li se prijavili, gospodine?” upitao je unifor-mirani vratar kad sam uπao u predvorje glavne zgradekongresnoga centra. Iz dvorane se veÊ Ëulo pjevanje iusklici “aleluja”.

Proπao sam pokraj njega s rijeËima: “Nisam, alineÊu ostati dugo. Hvala.”

Nisam se htio gnjaviti nikavim prijavama buduÊida moja namjera nije bila da se dugo zadræim i da mi



dosauje nekakav staromodni propovjednik πto govoriiz Svetoga pisma. Copelanda sam provjeravao uglav-nom iz poπtovanja prema Muriel.

U golemoj je dvorani bilo oko πest tisuÊa vjernika.Neki su plakali, drugi izgovarali nerazumljive rijeËi, πtosu, po mojem nagaanju, bili jezici. Neki su molili,neki marljivo traæili biblijske retke, a neki mljackali skokicama u ustima ili gutali gazirana piÊa kao da suna bejzbolskoj utakmici. Nikada nisam vidio neπto ta-kvo.

Pogledavπi po dvorani ne bih li pronaπao kakvomjesto, zapazio sam da su gornji redovi prazni. “Bit Êebolje da sjednem tamo gore, daleko od ovih buËnihkrπÊana”, rekao sam sâm sebi. “InaËe bi me moglaoËepiti kakva Ëudna emocionalna energija.” Djwhal KhuluËi da osjeÊajna energija nije dobra za onoga tko je nametafiziËkome putu.

Stigao sam do svojega sjedala i zatim gledao πto sedogaa u svojstvu ravnoduπnog promatraËa. Neki jeËovjek na podiju pjevao. Kad je zavrπio s pjesmom,poËeo je govoriti. Shvatio sam da je to Kenneth Cope-land glavom i priznao da je svakako darovit umjetnik.

Copeland je kratko Ëitao iz Svetoga pisma, a ondanastavio sa svojom propovijedi. Bio je odliËan govor-nik, no, naæalost, njegova je tema spadala u onaj ististari krπÊanski nauk πto sam ga sluπao u propovijedi-ma kad sam bio djeËak. Govorio je o tome kako krπÊa-nin moæe sprijeËiti Sotonu da mu ukrade veselje πto gaosjeÊa.

»udio sam se kako ga je Muriel mogla smatratiosobito nadahnutim od “Boga” i osobom koja ima razinusvijesti koja naginje prema zamislima New agea. Ja touopÊe nisam vidio pa sam zakljuËio da je Muriel vje-rojatno u zabludi. No, da ne bih Ëovjeka pogreπno pro-cijenio, sluπat Êu joπ malo.

Sjedio sam i Ëekao neku novu, izvanbiblijsku infor-maciju. »ekao sam i Ëekao. Sve πto sam Ëuo bilo jestarinsko moraliziranje popraÊeno mnoπtvom biblijskihtekstova. Nakon pola sata poËeo sam se dosaivati.

101

U sebi sam mislio: “Drago mi je πto sam doπao.Sad sam sâm sebi dokazao da ovoga evanelista ipakne treba shvaÊati ozbiljno, makar Muriel ima takavdojam. Znanje ovoga biblijskog πtrebera ni na koji senaËin ne moæe usporediti s velikim i sloæenim meta-fiziËkim nauËavanjima Djwhala Khula.” Izgledalo mi jeda Muriel ima mnogo opseænije znanje o boæanskimpredmetima od najnadarenijih krπÊanskih nadobud-nika.

Iako mi je stvar postajala sve dosadnijom i osjeÊaosam se tako da bih najradije ustao i otiπao kuÊi, nekaËudna sila koju sam osjeÊao u sebi prisiljavala me jeda ostanem na stolcu. Tako sam sjedio i pokuπavao sezainteresirati za ono πto je govornik priËao.

Napokon je dosada postala veÊa nego πto sam mo-gao podnijeti pa sam skoËio sa sjedala i siπao niz stu-biπte. Na putu kuÊi sam razmiπljao. No, dobro, ovo jezadnje πto se njega tiËe. VraÊam se svojim knjigamaAlice Bailey i Murielinim komentarima Svetoga pisma.

Za vrijeme jutarnje meditacije iduÊeg dana dobiosam iznenaujuÊu uputu. “VeËeras idi na sabor Ken-netha Copelanda”, savjetovao me unutarnji glas sa-vjesti.

“Hmmmm”, kazao sam u sebi.OdluËio sam uËiniti πto mi je bilo reËeno. Moæda

gospodari æele da koga tamo sretnem; moæda me Cope-land ipak neËemu nauËi; moæda mi je potrebna dodat-na doza dosade kako bih bio apsolutno, jednom za-uvijek, uvjeren da vrhunski biblijski propovjednici za-pravo ne znaju baπ tako puno.

Rano uveËer sam se vratio na sabor i sjeo na istoosamljeno mjesto kao prije. ZaËudo, u pjevanju sampriliËno uæivao, Ëak sam u jednom trenutku i digaoruke. A onda je Copeland poËeo propovijedati. Ponovnosam bio razoËaran; i dalje je govorio iz Svetoga pisma.©to je viπe govorio, postajalo mi je dosadnije.

Na kraju sam odluËio meditirati. Pomaknuo samse naprijed. Na rubu stolca sam izravnao lea i otpo-Ëeo s uobiËajenom okultistiËkom vizualizacijom, izgo-



varanjem Ëarobnih formula i zazivanjem. Nakon dva-desetak minuta meditaciju sam okonËao vidjevπi kako“Kristova energija” ispunjava dvoranu.

Nakon meditacije sam osjetio poticaj da ostanemdo kraja programa te veËeri. A kad Copeland napokonzavrπi, vratit Êu se kuÊi uvjeren da je to moj zadnjiposjet.

Ali nije bilo tako. SljedeÊeg sam jutra bio prenera-æen kad mi je u meditaciji reËeno da odem na sabornakon posla. Na pamet mi je doπla stara izreka: Nijenaπe da pitamo, veÊ da uËinimo.

Nakon posla sam se odvezao onih pedesetak kilo-metara, koliko je bilo do dvorane gdje se sastanakodræavao, i otiπao ravno do “svojega” mjesta.

Tijekom Copelandove propovijedi neπto je iznenadaprivuklo moju pozornost. Osjetio sam trnce dok samnehotice skliznuo na rub sjedala da se usredotoËim nanjegove rijeËi.

»uo sam ga kako govori da je nedavno dobio vie-nje od Boga. »uo sam Copelandovu tvrdnju da mu jeBog rekao kako Êe se Isus uskoro poËeti pojavljivati ucrkvama u tijelu. Isusa Êe se, moæda u pratnji njegovihanela, moÊi vidjeti kako prolazi izmeu klupa, a za-tim Êe ga nestati. To Êe se dogaati u viπe crkava ibivat Êe sve ËeπÊe.

Tvrdnja koju sam upravo Ëuo bila je za moje uπikao dinamit. Hej, pomislio sam, ovo je zanimljivo. Mu-riel je pretkazala navlas istu stvar. Prije kratkog vre-mena nam je rekla da moæemo oËekivati da se Isuspojavi tijekom naπeg bogosluæja.

Sjetio sam se, zapravo, da je Muriel pretkazalaneπto vrlo sliËno prije Ëetiri godine. Tada se to odnosilona gospodare Hijerarhije. Obavijestili su je da Êe seneki viπi gospodari, poput Saint Germaina, Koota Ho-omija ili Djwhala Khula, materijalizirati u tjelesni ob-lik i da Êe ih se moÊi vidjeti u Osvijetljenome putu,moæda kako tiho sjede nekoliko minuta na jednom odstolaca za vrijeme naπe metafiziËke crkvene sluæbe unedjelju ujutro.

103

Pojava gospodarâ trebala je biti dio “eksternaliza-cije Hijerarhije”. To je navodno proces u kojem se Ëla-novi Hijerarhije javljaju u vidljivom, tjelesnom obliku usvijetu da bi promicali nauk New agea na dinamiËnijinaËin nego prije.

SjedeÊi na tom saboru, zakljuËio sam da je Murielbila u pravu kad je tvrdila da je Kenneth Copelandpropovjednik kojega nadahnjuje Gospodin Isus. Sad sei meni uËinilo da izraæava neke novodopske ideje. Tome je podsjetilo da je u jednoj radijskoj emisiji kojusam sluπao Ken Copeland ustvrdio kako je moguÊeprimiti “objavu” neposredno od Boga pomoÊu sile Sve-toga Duha. Ta izjava je svakako ostavljala dojam da jeon primio osobito znanje.

PoËeo sam se uzbuivati; moæda na kraju krajevaHijerarhija doista djeluje preko nekih krπÊanskih evan-elista, upravo onako kako je to Muriel govorila. Osje-ÊajuÊi se mnogo prilagodljivijim od krπÊana, upitao samse jesu li drugi propovjednici pod neposrednim utje-cajem Hijerarhije iako moæda sami nisu svjesni otkudapotjeËe njihovo nadahnuÊe.

Na kraju sastanka iziπao sam iz dvorane i odvezaose kuÊi autocestom, dok su rijeËi i melodija zavrπnepjesme veselo odzvanjale u mojemu umu:

Ja kliËem tadu slavu lica Tvog,jer velik sii dobar Bog!



9Novodopski centar

se obraÊa u “krπÊanstvo”

Dva tjedna nakon sabora s Kennethom CopelandomMuriel je za vrijeme prouËavanja Biblije sredinom tjed-na objavila neπto πto je meni bilo nejasno.

“Isus mi je kazao da se u djelatnostima Osvijetlje-noga puta viπe ne smijemo baviti gospodarima Hijer-arhije”, rekla je. “Sada Êemo biti povezani jedino s Isu-som iz Nazareta, Ocem i Svetim Duhom. Obavijest ko-ju sam dobila vrlo je jasna. Viπe ne trebamo prouËavatinikakav nauk osim biblijskog.”

S gospodarima smo radili godinama i ja nisam biou stanju razumjeti Murielinu iskljuËivu tvrdnju. Nakraju sam ustvrdio, nakon nekoliko tjedana prouËava-nja Svetoga pisma, da je naπ metafiziËki centar doπaopod duhovnu upravu Gospodina Isusa i da on sadavrπi odgovarajuÊe promjene.

Sjetio sam se da sam u knjigama Alice Bailey Ëitaoda nadzor nad pojedinim skupinama Ëesto prelazi izruku jednoga gospodara u ruke drugoga. To mijenja-nje je, kako se misli, dio procesa πto se naziva boæan-skim seljenjem sila. »inilo mi se razumljivim da Êemose sada, ako smo pod upravom Gospodina Isusa, usre-dotoËiti na Bibliju i privremeno prekinuti suradnju sdrugim gospodarima.

Proπlo je tjedan dana otkako je Muriel prenijelaovu zanimljivu objavu. NoÊ uoËi iduÊeg prouËavanja

105

probudio sam se iz sna. Joπ onako u polusnu, primiosam jasnu, neobiËnu poruku. “Trebaπ prihvatiti uobiËa-jenu vjeru”, kazao je unutarnji glas. Duboko dojmljen,primio sam obavijest na znanje, a zatim sam ponovnoutonuo u san.

Kad sam se ujutro probudio, poruka je joπ uvijekbila u prednjem dijelu mojega uma. Premda sam jezapisao u dnevnik, nisam imao pojma na πto se izraz“uobiËajena vjera” odnosi.

Poslije, istoga dana otiπao sam na prouËavanjeBiblije. Osim mene pojavila se samo πaËica ljudi. Sjelismo u mali krug. Muriel je stala govoriti. “SinoÊ me jeIsus probudio i rekao mi da Djwhal Khul ne pripadanama”, rekla je naglo. Nagnuo sam se naprijed da bihdobro Ëuo πto to priËa o mojemu gospodaru.

“Isus mi je objasnio da nauk Djwhala Khula nijeispravan. On nije savrπeno biÊe. Sada kad slijedimoIsusa Krista, Djwhal Khul viπe ne moæe biti povezan sOsvijetljenim putom.”

Pitao sam se πto to Muriel smjera. Bacivπi pogledprijeko prema svome prijatelju Peteru, æelio sam razab-rati njegovu reakciju. On je oËima bljesnuo prema me-ni, blijedo me pogledao i ponovno se usredotoËio naMuriel. »inio se jednako iznenaenim kao i ja.

“Isus mi je rekao da je Djwhal Khul pao”, nastavilaje. “Æelio je znanje i ispunio se ponosom. Radi toga jepoËeo sebe smatrati pametnijim nego πto uistinu jest.Njegove tvrdnje glede istovjetnosti s Isusom, πto ih jeizrazio u knjigama Alice Bailey, Ëista su zabluda.”

PoËeo sam osjeÊati neugodu zbog ovoga πto jeMuriel govorila. Kako je mogla tako poniziti mojegadragog gospodara? Sjedio sam bez rijeËi, osupnut, dokje Muriel tumaËila. “Isus iz Nazareta nema ljudskopodrijetlo kao πto to Djwhal Khul tvrdi. On je boæan-sko biÊe. On je jedinoroeni Boæji Sin. On je bio bo-æanstvo utjelovljeno u Ëovjeka. On je Bog. Isus nijegospodar koji je imao proπle æivote. Djwhal Khul nijeimao pravo. Isus je Krist. MoÊniji je od bilo kojegagospodara.”

NOVODOPSKI CENTAR SE OBRA∆A U “KR©∆ANSTVO”


Nato se Muriel nasmijeπila i izjavila: “Mislim da jeDjwhal Khul moæda Sotona.”

Bio sam zabezeknut.U meni je navirala srdæba i gotovo sam ustao i

izletio iz razreda u znak protesta zbog ove hule namoga ljubljenog Djwhala Khula i njegov nauk.

Ipak sam se smirio i trudio se sjediti pozorno slu-πajuÊi ostatak Murielina otkrivenja.

Ona je nastavila: “U Bibliji je Isus rekao: ‘Ja samput i istina i æivot. Nitko ne dolazi k Ocu osim pomeni.’ To je savrπena istina; nema drugoga puta kojimbismo mogli postiÊi vjeËni æivot osim po Isusu Kristu.Besmrtnost ne moæete dobiti s pomoÊu kakvoga gos-podara. Gospodar ili guru moæe podiÊi svijest, ali najednoj toËki svatko mora doÊi Isusu. Jedino po njemuËovjek moæe dobiti vjeËni æivot.”

Sada sam bio krajnje zaprepaπten. To je bilo jediniput u πest godina pohaanja Osvijetljenoga puta dasam poæelio napustiti skupinu. Sluπati Murieline tvrd-nje πto su se protivile zdravome razumu bilo je muËe-nje. Kad je sat napokon proπao, osjetio sam olakπanjei smjesta iziπao.

VraÊajuÊi se kuÊi, osjeÊao sam ljutnju i zbunje-nost, a onda se sjetio poruke πto sam je dobio noÊprije toga. Tajanstveni unutarnji glas rekao mi je datrebam prihvatiti uobiËajenu vjeru. Pitao sam se nijeli to bio glas Svetoga Duha koji mi je rekao da trebampostati krπÊaninom. Nisam znao πto da vjerujem. Usvakom sluËaju nisam Murielino svjedoËanstvo uzeozdravo za gotovo. Moje glavno pitanje bilo je: je limoguÊe da obiËne krπÊanske crkve nauËavaju istinuo Isusu?

U posvemaπnjoj sam zbunjenosti iduÊega tjednaotiπao na novo prouËavanje Biblije. Pitao sam se kakvuÊe nemoguÊu tvrdnju Muriel objaviti ovaj put.

PoËela je s novom senzacionalnom vijeπÊu. “Isusmi je objasnio mnoge stvari. Svake me je noÊi budio izsna i govorio mi istinu o sebi i planu spasenja. Rekaomi je da zapisujem ono πto Ëujem prije nego zabora-

107

vim, tako da zapisujem poruke na list papira dok mion priËa.”

Muriel je djelovala posve opuπteno dok je nastav-ljala svoje izlaganje. “Isus mi je rekao da je interveniraou Osvijetljenome putu da bi me poveo u vjeËni æivot iomoguÊio mi da prenesem znanje o vjeËnome æivotudrugima. Kazao mi je da sam pod utjecajem sotonskihbiÊa i da sam u opasnosti da me zavedu laænim nau-kom i poluistinama. On me sada uËi o uskrsnuÊu.”

OsjeÊao sam nesigurnost i nemir. »itava je mojafilozofija bila ugroæena ovim novim korjenitim koncep-tima πto ih je Muriel tumaËila.

“Isus mi je rekao da Osvijetljeni put sada viπe nijemetafiziËki centar”, izjavila je. “Trebamo se preustrojitiu krπÊansku crkvu. Morat Êemo promijeniti ime.”

OsjeÊao sam se kao da mi je netko ispod noguizmaknuo cjelokupni sustav vjerovanja.

“»esto Êemo pjevati”, nastavila je. “Puno Êemo semoliti i prouËavati Sveto pismo. Viπe uopÊe neÊemoprouËavati nauk Djwhala Khula.” Muriel dohvati Bib-liju i proËita nekoliko odjeljaka. Zatim smo se molili, aonda tiho meditirali i sastanak zakljuËili ponavlja-njem OËenaπa.

Odvezao sam se ravno kuÊi. U moj su se um po-novno navukli oblaci smuπenosti. Uπavπi u svoj stan,pao sam na koljena pred oltarom i molio se πto samiskrenije umio: “Nebeski OËe, molim te da me blago-sloviπ mudroπÊu i bistrim umom kako bih svatio istinuo ovim stvarima. Preklinjem te da zaπtitiπ Osvijetljeniput od svih laænih i astralnih utjecaja. Neka prevladaistina. Nebeski OËe, ovo te molim u ime naπega Gos-podina Isusa Krista. Amen.”

U meditaciji mi je glas savjesti dao oπtar savjet dane napustim Osvijetljeni put, veÊ da nastavim odlazitina predavanja, bez obzira na to πto sam nesiguran uvezi s promjenama koje se ondje zbivaju. Joπ uvijeksam osjeÊao duboku ljubav prema Djwhalu Khulu inisam æelio napustiti odnos s njim. Kako on moæe bitiSotona, Ëudio sam se.



Postupno sam poËeo rasuivati da je Isus moædadoista jedinoroeni Boæji Sin i da me sada zove u svojestado. Najviπe me je zaokupljala jedna misao. Misliosam na Muriel koja me povela na vjersku stazu. OËitoje znala mogo viπe nego ja o boæanskim predmetima injezine tvrdnje treba podvrgnuti vrlo ozbiljnom preis-pitivanju.

Na sljedeÊem je satu Muriel opet pripovijedala πtojoj je “Isus” rekao tijekom protekloga tjedna. Naglasilaje da samo jedan put vodi u vjeËni æivot, krπÊanskiput. “Na kraju Êe svi koji slijede hinduistiËki naukmorati prihvatiti krπÊanstvo da bi bili spaπeni i dobilivjeËni æivot”, izjavila je.

Istaknula je da Ëovjek, ako æeli spasenje, moravjerovati u Isusa Krista, biti njegov uËenik i postatijedan od “svetaca” opisanih u Otkrivenju.

Muriel nam je rekla da su ezoteriËne knjige neËistei da obmanjuju te nas je savjetovala da budemo naoprezu zbog prijevarnih astralnih duhova koji pokuπa-vaju odvesti ljude na stranputicu. “Ova biÊa, ili demo-ni, mogu pokuπati utjecati na vas da bi vas odvukli skrπÊanskog puta”, upozorila nas je.

Uzevπi svoju veliku Bibliju, stala je Ëitati: “Obucitese u bojnu opremu Boæju da se mognete suprotstavitiavolskim napadima! Jer naπa borba nije protiv krvi itijela, nego protiv Poglavarstava, protiv Vlasti, protivVrhovnikâ ovoga mraËnog svijeta: protiv zlih duhovakoji borave u nebeskim prostorima.”7

Pojasnila je da nas ovaj odlomak iz Pavlova pismaEfeæanima upozorava na zle sile i poglavarstva u du-hovnome svijetu πto nas mame. Moramo molitvom pri-Êi Isusu i traæiti od njega vodstvo i zaπtitu od soton-skih sila.

Ta me je misao o “sotonskim silama” zanimala. Toje bio koncept koji je Djwhal Khul negirao, ali njegovetvrdnje ionako viπe niπta ne znaËe. Prema Murielinuizlaganju od proπloga tjedna, on bi mogao biti Sotona.

7 Ef 6,11.12

109

Pitao sam se vjeruje li ona uistinu u Sotonino posto-janje.

Ponovno sam obratio pozornost na njezine rijeËi.“Isus iz Nazareta je Krist”, izjavila je. “On je Bog. Svojomvlastitom slobodnom voljom on je odluËio utjeloviti seu ljudsko biÊe da bi na sebe uzeo karmu ili grijehsvijeta i ËovjeËanstvu dao priliku da dobije vjeËni æivot.Svojom smrÊu na kriæu uklonio je karmu ËovjeËanstva.Ako prihvatimo Isusa za svojega spasitelja, naπa sekarma skida s nas; on preuzima naπ æivot i vodi nasu besmrtnost.”

Nikada dosad nisam Ëuo da Muriel govori s tak-vom snagom. Njezine su rijeËi prodrle duboko u mojuduπu. »inilo mi se da je krπÊanska vjera na krajukrajeva ipak najbliæa Bogu.

Podignuvπi ruku, postavio sam pitanje: “Muriel,misliπ li da postoji neko biÊe krajnjega zla pod imenomSotona?”

“Nisam sigurna”, odvratila je. “Isus mi je govoriosamo o sotonskim silama. Moæda postoji veliki avaokoji se zove Sotona. U Bibliji je Isus rekao: ‘Ako nistesa mnom, protiv mene ste.’ Svatko tko nije krπÊanin,na neki je naËin sljedbenik Sotone.”

Tijekom sljedeÊeg tjedna puno sam kopao po duπi.»itajuÊi Bibliju s molitvom i iskrenom meditacijom,poËeo sam prihvaÊati zamisao da Isus doista nije bioljudskoga podrijetla kako je to Djwhal Khul tvrdio. Za-kljuËivπi da je Isus pravi Kralj kraljeva i Gospodar gos-podara, odluËio sam ostaviti svaku privræenost gos-podarima i prihvatiti Isusa za svojega osobnog spasi-telja.

Ponizno sam kleknuo u molitvi i zavapio Bogu:“Dragi nebeski OËe, hvala ti πto si poslao svojega Sinada umre za naπe grijehe. Hvala ti πto si me doveo u tunovu svjetlost. Zahvaljujem ti πto sam po svojoj vjeri uIsusa spaπen. Zahvaljujem ti za dar vjeËnog æivota poKristovoj smrti na kriæu. Hvala ti za njegovo poslanje,πto mi je omoguÊio oprost grijeha i oduzeo moju kar-



mu. Molim te za mudrost da razumijem tvoj plan spa-senja. Ovo te molim u ime naπega Gospodina IsusaKrista. Amen.”

U to je vrijeme Osvijetljeni put privremeno djelo-vao u Murielinoj kuÊi, a nedjeljnoga bogosluæja nijebilo. Muriel nam je savjetovala da odlazimo u krπÊanskecrkve svake nedjelje da bismo sluæili Gospodinu. Kaza-la je da je nju “Isus” uputio da posjeÊuje jednu crkvuu njezinom susjedstvu. Mi pak moæemo iÊi u koju godcrkvu æelimo.

U odgovor na Murielinu uputu posjeÊivao sam bo-gosluæja u razliËitim zajednicama u mojem susjed-stvu. Propovijedi me se nisu doimale kao Murielini go-vori, no uæivao sam u prilici da sluæim Gospodinu.

Kao odaziv na upute πto su dolazile od “Isusa”,Muriel je preustrojila Osvijetljeni put po uzoru na krπ-Êanske crkvene zajednice i izabrala naziv Novi osvijetlje-ni put. Morali smo poËeti kao crkva u domu prije negoπto Êemo zakupiti novi prostor u trgovaËkom bloku.Naπe je broπure uljepπavao moto “Isus je Gospodin”.

U svoj dnevnik sam zabiljeæio da smo prvo nedjelj-no bogosluæje odræali poËetkom sijeËnja.

Bili smo samo mala skupina koja se okupila uMurielinu velikome stanu. Sjedili smo na uredno slo-æenim sklopivim stolcima. Bogosluæje je poËelo pjeva-njem nekoliko suvremenih krπÊanskih pjesama nakonËega je slijedio puËki napjev. Muriel se molila i traæilablagoslov nad djelom Novoga osvijetljenog puta. Zavr-πavajuÊi molitvu, rekla je: “Neka sve πto Ëinimo prosla-vi Sina. To molimo u ime Isusa Krista.”

Nakon πto smo sjeli, Ëitala je iz Ivanova evanelja.“Odgovori mu Isus: ‘Zaista, zaista, kaæem ti, tko seodozgo ne rodi, taj ne moæe vidjeti kraljevstva Boæje-ga... Zaista, zaista, kaæem ti, tko se ne rodi od vode iDuha Svetoga, taj ne moæe uÊi u kraljevstvo nebesko.’”

ProËitavπi taj tekst, Muriel je nastavila s propovi-jedi koja se temeljila na potrebi da Ëovjek postane no-

111

voroeni krπÊanin. Ustvrdila je da Êe nas u buduÊnosti,kad bude imala pristup kakvome bazenu za plivanje,moÊi krstiti. “Zasad moramo biti novoroeni prihvaÊa-njem Isusa kao svojega spasitelja”, rekla je.

Nakon propovijedi Muriel je vodila obred paljenjasvijeÊa. Bio je nalik obredu koji smo izvodili godinamadok smo djelovali kao metafiziËka crkva.

Svatko je, doπavπi na red, izaπao pred oltar koji jebio sprijeda. Upalio je svijeÊu na plamenu one πto jeveÊ bila gorjela na sredini stola i koja se zvala Kristo-vom svijeÊom, te je poloæio uz nju.

Muriel je zahtijevala da svaka osoba klekne predoltarom. Poloæila joj je ruke na glavu i izgovorila moli-tvu blagoslova. Nakon toga je nastavila kanalizirajuÊiporuku od “Boga”.

Iz onoga πto je Muriel rekla Ëinilo se da sada Kris-tova svijeÊa nije nekakav magloviti simbol “Kristoveenergije”, izraz koji smo rabili dok smo bili metafiziËkacrkva, nego da predoËava samoga Isusa Krista.

Kad je doπao red na mene, Muriel mi je rekla dakleknem i sklopim ruke za molitvu. “Trebaπ li iscjelje-nje?” upitala je.

“Da”, odvratio sam, “opet imam teπkoÊa s probav-nim sustavom.”

Muriel je stavila ruke na moju glavu i rekla: “OËenebeski, molimo te za izljeËenje Willove æeluËane osjet-ljivosti. Molimo te da ga iscijeliπ od vrπaka noænih prs-tiju do tjemena. To te molimo u moÊno ime Isusa Krista.”

Sada je poËela prenositi osobnu poruku: “Otac teblagoslivlja. Bit Êeπ u zajedniπtvu s njim. Moraπ seodvojiti od svih metafiziËkih nauËavanja, baciti sve knji-ge osim Svetoga pisma i stupiti u Isusovu osobnu na-zoËnost.”

Ovu poruku mi je bilo teπko prihvatiti. Volio samsvoje ezoteriËne knjige. Vrativπi se kuÊi, meditirao samu vezi s tim savjetom.

Unutarnji glas savjesti mi je progovorio. “Hodite kmeni, i ja Êu vas odmoriti. Iπtite najprije kraljevstvo, iovo Êe vam se sve dodati”, rekao je.



ZakoraËivπi u vjeri, odluËio sam se potpuno pre-dati Isusu Kristu. Svoju zbirku metafiziËkih knjiga ba-cio sam u kantu za smeÊe i Ëitav stan oËistio od svihknjiga, Ëasopisa, pozivnica i broπura povezanih s Newageom. Nakanio sam slobodno vrijeme provesti u me-ditiranju, molitvi i Ëitanju Boæje Svete knjige. SmatrajuÊise novoroenim krπÊaninom, Ëeznuo sam za tim dabudem u Isusovoj osobnoj nazoËnosti kao jedinom sred-stvu spasenja.

Ovaj novi pogled nije znaËio da sam odustao odsvih svojih metafiziËkih vjerovanja. Naprotiv, zadræaosam mnoga od njih. Meutim, kako sam Ëitao Bibliju,poËeo sam sumnjati u neka od tih uvjerenja.

Primjerice, proËitao sam tekst u kojemu pisac Po-slanice Hebrejima tvrdi neπto πto potpuno proturjeËinauci o reinkarnaciji. “I kao πto je ljudima odreenosamo jedanput umrijeti — potom dolazi sud...” (Heb9,27)

U mislima sam pokuπao tu tvrdnju uskladiti s vje-rovanjem u reinkarnaciju tako πto sam pretpostavio dabiblijski pisac nije znao za stvarnost proπlih æivota.Naprosto u tom trenutku nije bio dovoljno uznapredo-vao u svijesti i znanju da bi shvatio kako Ëovjek æivi unekoliko inkarnacija.

I Muriel je joπ uvijek govorila o svojim bivπim æivo-tima. ZakljuËio sam da Êe nas Isus, ako nauk o rein-karnaciji nije toËan, uskoro obavijestiti o naπoj zablu-di.

Meditacije su me ohrabrile da æivim posveÊenimæivotom i povuËem se iz svjetovnoga æivota Ëak i viπenego dok sam bio na metafiziËkom putu. Svoj samstan smatrao nekakvim samostanom s jednim stana-rom.

»esto sam kleËao pred oltarom na kojem su gorjelesvijeÊe i tamjan i molio. Katkad sam spojio molitvu imeditaciju i ostajao na koljenima sat ili dva. Joπ uvijeksam koristio obrede metafiziËkoga predoËavanja izazivanja, ali sam ih prilagodio tako da budu usklae-niji s mojom novom vjerom. Moj je cilj bio traæiti æivu

113

zajednicu s Isusom Kristom i sluπati glas Svetoga Du-ha.

“Stupit Êeπ u nov, bliæi odnos s Isusom”, prenijelami je Muriel jedne veËeri dok sam stajao pred njomispred oltara. Obavljali smo obred paljenja svijeÊa. Mu-rieline su oËi bile zatvorene i pretpostavljao sam dagovori u sili Svetoga Duha.

“NoÊas Êe te Isus probuditi i razgovarati s tobombez posrednika, upravo onako kako Ëini sa mnom. DatÊe ti poruku otkrivenja. Okruæit Êe te velika slava ihodat Êeπ zaogrnut slavom.”

Poruka mi je bila zanimljiva, ali o njoj te veËeriviπe nisam razmiπljao. Na kraju bogosluæja odvezaosam se kuÊi uæivajuÊi u krπÊanskoj glazbi πto se Ëulapreko radija u mojem automobilu.

“Potres!” rekao sam sâm sebi kad sam se probudiousred noÊi. Zapljusnuo me val straha.

Krevet je podrhtavao.Pogledao sam gore oËekujuÊi da Êu vidjeti kako se

slike njiπu na zidovima. »udno, nisu se micale.Osluπnuo sam ne bih li Ëuo πkripu drvene grae

naπe stambene zgrade, no niπta nisam Ëuo, premda semoj krevet joπ uvijek drmao. »udno, pomislio sam.

Najednom sam zaËuo glas.“Wilfrede, æelim da smrt shvatiπ ozbiljno. Moæda

neÊeπ æivjeti dugo. HoÊu da redovito vjeæbaπ.”“Isus”, uzviknuo sam intuitivno.Bojaæljivo sam osluπkivao hoÊe li mi glas reÊi joπ

πtogod. Svuda uokolo vladala je gluha tiπina. Zapaziosam da se krevet prestao tresti. OsjeÊao sam se Ëudnoi pomalo prestraπeno.

Sjetivπi se Murielina proroËanstva, shvatio sam daje to morao biti Isusov glas, baπ kao πto je to ona isteveËeri pretkazala.

Spustio sam glavu na jastuk, opustio se i dubokoudahnuo. Kako je to neobiËno, pomislio sam: pozvaome mojim krsnim imenom koje nisam veÊ godinamakoristio.



Izgledalo je da mi “Isus” govori Ëujno, no Ëuo samga nekom vrstom “unutarnjeg” uha. U svakom sluËa-ju, njegov je glas bio priliËno drukËiji od glasa mojegaviπega “ja”, onog jasnoga glasa savjesti koji je Ëestoprogovarao u mojem umu.

Zabrinuo me sadræaj poruke. RazmiπljajuÊi o tome,zapitao sam se nije li me to “Isus” upozorio da sazdravljem ne stojim baπ dobro. Moæda je moj krvoæilnisustav u loπem stanju i manjka mi tjelovjeæba. Zaklju-Ëio sam da Êe biti bolje postupiti onako kako me je“Isus” posavjetovao i poËeti s redovitim vjeæbanjem,moæda trËanjem.

Ustao sam i zapisao poruku. Duboko me se dojmi-la. Moju je radoznalost pobudila Ëinjenica da me pro-budio sam “Isus” kako bi mi dao neposrednu poruku.Bilo kako bilo, izgledalo je da je zabrinutost izazvanasadræajem poruke nadvladala veselje zbog ovoga novogstupnja odnosa s “Isusom”.

Sjetio sam se kako Ëesto je Muriel na satu govorilada je noÊu budi jedan od gospodara ili, u najnovijevrijeme, “Isus”. Tvrdila je da joj tada daju proroËkeporuke. Sada sam razumio o Ëemu je govorila.

Pitao sam se πto Êe se dogoditi sljedeÊe u ovomnovom, bliskom odnosu s “Isusom”.

Dok pratite moju priËu, sada vam se Ëini da seSveti Duh na Ëudesan naËin umijeπao u Osvijetljeniput da bi nam otkrio istinsko evanelje. “ObraÊenje”naπega novodopskog centra sada postaje sumnjivije.Opisat Êu vam πto se dalje dogaalo.

Na iduÊem satu prouËavanja Biblije Muriel je po-Ëela govoriti dok je otvarala Sveto pismo: “Isus me jenauËio mnogo zanimljivih stvari. »itat Êu vam iz 1.KorinÊanima, petnaestoga poglavlja.”

Spustila je pogled i poËela Ëitati. “Tako je i s uskrs-nuÊem mrtvih: sije se u raspadljivosti, uskrπava u ne-raspadljivosti; sije se u sramoti, uskrπava u slavi; sijese u slabosti, uskrπava sa silom; sije se tijelo zemalj-

115

sko, uskrπava tijelo duhovno... jer treba da se ovo ras-padljivo tijelo obuËe neraspadljivoπÊu i da se ovo smrt-no tijelo obuËe besmrtnoπÊu.”

Muriel je rastumaËila: “Silom Isusa Krista Ëovjekmoæe poËeti proces preobrazbe u uskrslo tijelo. Staro‘ja’, osobnost, mora biti proËiπÊeno da bi postalo Kri-stovo ‘ja’. Za to je potreban napor i disciplina, no Isusnam daje snagu i znanje.”

Dok sam Bibliju Ëitao sâm, pitao sam se kako seuskrsnuÊe slaæe s novodopskim naukom. Zato samæeljno sluπao Murielino otkrivenje.

“Kristovom boæanskom silom atomi fiziËkoga tijelamijenjaju se u profinjene atome uskrsloga tijela. Kadjednom izgradite to besmrtno tijelo, u stanju ste æivjetivjeËno ovdje na planetu.”

Hmmm, mislio sam, iz ovoga πto Muriel govori Ëinise da uskrsnuÊe neÊe biti trenutak ushiÊenja, kao πtoto veÊina krπÊana misli.

Nastavila je: “Ciklus smrti i ponovnih raanja, rein-karnacija, moæe se prekinuti jedino snagom Isusa Kri-sta. Ako doete Isusu, priznate svoje grijehe i zamolitega da promijeni vaπ æivot u skladu sa svojom voljom,vaπa Êe karma biti skinuta s vaπih lea. Isusova snagaÊe otpoËeti proces izgradnje besmrtnoga uskrslog ti-jela. To je duhovno tijelo o kojemu je govorio apostolPavao. NaËinjeno je od smrtnoga tijela s pomoÊu Kri-stove energije koja dolazi od Isusa.”

SluπajuÊi Muriel, sjetio sam se kako ona veÊ ne-koliko godina tvrdi da njezino tijelo prolazi kroz neka-kav proces pomlaivanja. Otvoreno je izjavljivala dapostupno postaje sve mlaom i da Êe na kraju doseg-nuti starost od dvadeset osam godina. Kazala je da Êe,kad jednom dospije u tu mladu dob, æivjeti besmrtnimæivotom ovdje na Zemlji, u slavnom novom dobu lju-bavi i svjetlosti.

Prema onome πto je Muriel sada pripovijedala iz-gledalo je da Biblija govori o istome procesu, no tupreobrazbu pokreÊe Isusova uskrπavajuÊa snaga, a nenekakva nejasna svemirska “Kristova energija”.



Muriel je ponovno Ëitala iz Svetoga pisma. “Blaæeni svet tko je dionik ovoga prvog uskrsnuÊa! Nad ovimadruga smrt nema vlasti, nego Êe biti ‘sveÊenici Boæji’ iKristovi i s njime Êe kraljevati tisuÊu godina.”

Podignuvπi zatim pogled, nastavila je objaπnjavati.“Ovaj tekst iz Otkrivenja opisuje proces uskrsnuÊa krozkoji ja prolazim. To je proces koji mijenja atome smrt-noga tijela u profinjene atome besmrtnoga tijela πto gapoznajemo kao prvo uskrsnuÊe. Oni koji se preobrazeIsusovom snagom sudjeluju u prvom uskrsnuÊu. OniÊe æivjeti na ovom planetu tijekom tisuÊugodiπnjeg mi-ra i napretka. To tisuÊljeÊe je novo doba.”

Muriel se nagnula i poloæila Sveto pismo na pod.“Biblija nauËava da postoji i drugo uskrsnuÊe”,

kazala je. “Ono je za ljude kojima nije uspjelo dospjetiu novo doba. Nisu prihvatili Isusa i tako ne prolazepreobrazbu. Ovi bivaju osueni i poslije dobivaju dru-gu priliku.”

Zaustavila se i pogledala nas kao da nas poziva dapostavljamo pitanja. Ja nisam sasvim shvatio to πto jegovorila, ali sam πutio.

“Isus mi je rekao da smo na putu vjeËnoga sinov-stva”, nastavila je Muriel. “Trebamo æivjeti pravednimæivotom time πto Êemo slijediti njegov primjer u Bibliji.Naπ je cilj da postanemo Boæji sinovi i budemo jednos Ocem, kao πto je i Isus bio jedno s Ocem.”

Kad je ponovno progovorila, sva se sjajila. “Isusme je obavijestio da sam sada Ëlanica MelkisedekovasveÊenstva. To je Kristovo kraljevsko sveÊenstvo o ko-jemu govori apostol Pavao u Poslanici Hebrejima.”

Nitko u razredu se nije pomaknuo. Ni sâm nisamznao kako da shvatim njezinu izjavu. Tko sam ja daosporavam njezin poloæaj?

Na kraju predavanja Muriel je pozvala sudionikeda dou pred oltar i prime blagoslov.

Murielino objaπnjenje procesa uskrsnuÊa bilo jepotpuno razliËito od onoga πto Biblija uËi. KrπÊanstvoje u povijesti nauËavalo da Êe se o uskrsnuÊu otvarati

117

grobovi onih koji su umrli u Kristu — mrtvih svetaca.(U biblijskoj uporabi rijeË svet opisuje svakog krπÊa-nina koji je spaπen i ima vjeËni æivot po vjeri u Isusa.)VraÊeni u æivot, oni Êe ustati iz zemlje sa svojim uskrs-nulim tijelima. Biblija tvrdi da Êe oni “koji su Ëinilidobro, uskrsnuti na æivot” (Iv 5,29). Ustat Êe u neras-padljivosti, u slavi, u duhovnom tijelu (1 Kor 15,42-44).

Sveto pismo kaæe da se uskrsnuÊe zbiva prigodomKristova drugog dolaska i da Êe “najprije uskrsnutiumrli u Kristu. Zatim Êemo mi æivi, mi preostali, bitiskupa s njima odneseni u zrak na oblacima u susretGospodinu.” (1 Sol 6,16.17) Prema biblijskom naukuuskrsnuli sveci i æivi sveci bivaju preobraæeni u slavnabiÊa “u jedan hip, u tren oka, na glas posljednje trube”(l Kor 15,52).

Sada je jasno da nije Sveti Duh posredovao u Osvi-jetljenome putu. Naprosto smo doæivljavali produblji-vanje prijevarne urote voe u sjeni. Smiπljeno smo biliobraÊeni u laænu krπÊansku crkvenu organizaciju dabismo privukli novi profil potroπaËa i ispunili novo po-slanje. Naπa je funkcija bila da proπirimo laæno krπ-Êanstvo.

Premda je Sveto pismo zamijenilo sve naπe prijaπ-nje metafiziËke udæbenike i premda smo se sami nazi-vali novoroenim krπÊanima, mi smo se joπ uvijek osla-njali na meditaciju kao sredstvo primanja doktrinar-nih informacija od “Boga”.

VAÆNA PRIMJEDBA

Da bih osujetio bilo kakvu zabunu, do kraja oveknjige Êu se koristiti kosim slovima da bih naznaËiokad govorim o krivotvorini boæanstva. Primjerice, IsusKrist i Otac oznaËavat Êe sotonske anele preruπene uIsusa Krista i Boæji glas. Kad se bude radilo o upravnomgovoru iz usta koga drugoga, kosa Êe slova znaËiti da



se, po mome miπljenju radi o krivotvorini, mada je taosoba bila posve iskreno uvjerena da komunicira spravim Isusom ili Svetim Duhom. Kosa Êe slova tako-er oznaËavati laæne boæanske osobine.

119

10SveÊenstvo po

Melkisedekovom redu

Stajao sam u sjajnoj i ukraπenoj palaËi. Izgledalomi je da sam odnesen u nebeske prostore. RijeËi nemogu opisati ljepotu unutraπnjosti zdanja ureenog urimskome stilu. Prekrasno ozraËje mira i svetosti pro-æimalo je dvor.

Preda mnom je stajala divna æena s blistavim an-eoskim sjajem na licu. Po vanjπtini kao kakva boæan-ska sveÊenica, imala je cvjetni vijenac na glavi i bilaobuËena u dugaËku bijelu haljinu. Njezin prelijepi osmi-jeh radosti mojim je oËima priËinjavao uæitak.

U ruci je dræala zlatni lanËiÊ o kojemu je visio malidrveni kriæ. Izgledao je kao lanËiÊ kakav nose sveÊe-nici. Aneosko je biÊe objesilo lanËiÊ meni oko vratatako da je drveni kriæiÊ ponosno visio na mojim prsima.

Njezine su prekrasne modre oËi bile duboke kaosamo nebo. Nasmijeπila se i rekla: “Dobro, slugo dobrii vjerni.”

Intuitivno sam shvatio da sam upravo promaknutu Kristovo sveÊenstvo.

Najednom sam se probudio. Leæao sam u krevetu.San je bio tako jasan i dojmljiv da sam bio uvjerenkako sam u duhovnome tijelu odveden u nebesko pro-stranstvo i zareen u sveÊenika.

Neπto me je poticalo da kupim pravi kriæ i lanËiÊkao znak zareenja. U najbliæoj krπÊanskoj knjiæari iza-


brao sam drveni kriæ i lanËiÊ πto su bili navlas jednakionima koje sam vidio u snu.

Vrativπi se kuÊi, upalio sam dvije svijeÊe na oltarui zapalio tamjan. Osobnim bogosluæjem, molitvom i me-ditacijom posvetio sam kriæ i lanËiÊ sveËano ih objesiv-πi oko vrata.

Smatrao sam da me je Bog pozvao da bi me ob-razovao za krπÊansku sveÊeniËku sluæbu i æelio sampostati sveÊenikom. Moja najdublja æelja bila je da po-mognem u spaπavanju ljudi od zabluda i Ëari mate-rijalistiËkog æivota i dovesti ih do vjeËnog æivota prekosvijesti o milosti koju smo dobili od Isusa Krista.

Sutradan sam otiπao na nedjeljno jutarnje bogo-sluæje u Novi osvijetljeni put. Na sebi sam nosio novo-posveÊeni drveni kriæ koji sam sakrio pod majicu buduÊida nisam htio izgledati uobraæen i nositi kriæ tako daga svi vide. Dræao sam da je moj izbor za sveÊenikasveta, osobna stvar izmeu mene i Boga.

Kad je tijekom uobiËajenog obreda paljenja svijeÊared doπao na mene, krenuo sam prema oltaru, upaliobijelu svijeÊu i poloæio je uz Kristovu svijeÊu. Muriel jezatvorila oËi i prenosila poruku Svetoga Duha za mene.

“Vidim da nosiπ drveni kriæiÊ na zlatnom lanËiÊu”,kazala je. “Na duhovnoj razini primio si inicijaciju usveÊenstvo. Otac je vrlo zadovoljan πto si prihvatio po-nudu da postaneπ slugom Isusa Krista.”

Oho, pomislio sam, doista se dogodilo. Moj kriæ ilanËiÊ posve su skriveni od pogleda, jedino joj je Duhmogao pokazati onaj prizor moje inicijacije.

Muriel je nastavila: “Imat Êeπ veliki blagoslov i bitÊeπ nagraen radi odluke da postaneπ Kristovim uËe-nikom. Slavna buduÊnost te Ëeka. Na kraju Êeπ ostavitisvoje sadaπnje zaposlenje i baviti se evangeliziranjem.”

Zadovoljno se smijeπeÊi, vratio sam se na svojemjesto.

Muriel je prije toga govorila o sebi kao Ëlanici Mel-kisedekova sveÊenstva. Tako sam pretpostavio da sami ja posveÊen u isti red, iako sam svoj poloæaj smatraoprivremenim, dok ne proem daljnje osposobljavanje.

121

Za sjeÊanje na smrt mojega spasitelja i gospodaraodluËio sam nositi drveni kriæ bez prestanka. Æelio samda to postane stalni podsjetnik moje odanosti svetomæivotu sveÊenika.

Muriel je poËela svoju propovijed govoreÊi o potrebida Ëovjek æivi Ëistim æivotom i slijedi primjer IsusaKrista, kako je on opisan u Svetome pismu. Istaknulaje zahtjev da budemo posluπni OËevoj volji koju namon otkriva preko glasa Svetoga Duha, no upozorila nasje na postojanje sotonskih biÊa u duhovnome podruËjukoja bi nas mogla pokuπati odvesti na stranputicu.

“Moramo biti vrlo oπtrovidni”, posavjetovala nas je.“Ako niste sigurni je li biÊe od Krista ili je demon,upitajte ga: ‘Jesi li Isusov?’ Ako nije Kristov, pobjeÊi Êeod vas. Isusovo ime je najmoÊnije ime u svemiru. Mo-æete ga uporabiti za zaπtitu od zlih sila. Primjerice, akoosjeÊate da vas pritiπÊe kakva zla sila, moæete izgovo-riti invokaciju ‘U ime Isusa Krista, nalaæem ti da odeπ’.BiÊe Êe morati otiÊi.”

Nakon stanke Muriel je promijenila temu.“A sada o neËemu πto Êe vas moæda oduπeviti. O

tome se govori u Otkrivenju. Mi Êemo biti meu 144000,u otkupljenoj prvini. Joπ nisam primila od Isusa punusvjetlost o ovome. No, moæe se dogoditi da Êe doÊivrijeme kad Êe svi sveti biti podignuti u zrak i moÊilevitirati. Vjerojatno Êemo posjeÊivati druge planete.”

Ponovno sam postajao zbunjen. Mislio sam da mije uskrsnuÊe jasno; sada je ova zanosna ideja sve po-brkala. ZakljuËio sam da Êu morati iskreno meditiratiu svezi s tim i pouzdati se u Svetoga Duha da miotkrije znaËenje knjige Otkrivenje.

Proπlo je nekoliko mjeseci. Godiπnji sabor s Ken-nethom Copelandom pod nazivom “Glas pobjede vjer-nih na Zapadnoj obali” odræavao se u Kongresnom cen-tru Anaheim. Imao sam dojam da ga trebam posjeÊi-vati svake veËeri Ëitav tjedan, koliko je dogaaj trajao.Copelandova saborska tema vrtjela se oko odnosa sa-veza koji postoji izmeu Oca i njegova naroda.

SVE∆ENSTVO PO MELKISEDEKOVOM REDU


Kolike li razlike kad se usporedi moje dræanje natom saboru i onom proπlom. Tada sam se dræao metafi-ziËkim newageovcem, uËenikom veleπtovanoga Djwha-la Khula. SmatrajuÊi da znanje mojega ezoteriËnogagospodara daleko nadmaπuje krπÊansku biblijsku spo-znaju, na sastanak sam otiπao samo kao promatraË.Moj je posjet bio jedino posljedica Ëinjenice da je Murieltako hvalila Copelanda i πto mi je unutarnji glas medi-tacije kazao da odem onamo.

Od onog se sastanka mnogo toga promijenilo. Sadasam se smatrao novoroenim krπÊaninom iako sam sejoπ uvijek osjeÊao dijelom pokreta New age. Zbog toga,meutim, nipoπto nisam osjeÊao nekakvu odvojenostod moje krπÊanske braÊe prigodom ovoga posjeta. Sku-pa s njima sam dizao ruke u zahvalnost i slavu Bogu.S oduπevljenjem sam se pridruæio kada god su pjevali.Kad smo se svi uhvatili za ruke, molio sam se Gos-podinu Isusu skupa s crkvom koja je brojila desettisuÊa vjernika i od srca ubacivao svoj dragovoljni pri-log.

Kad je brat Copeland propovijedao, æeljno sam slu-πao πto ima reÊi i pozorno pratio biblijske retke o ko-jima je govorio. DræeÊi se jednim od tamoπnjih suvjer-nika, svake sam veËeri, kada smo otpjevali zavrπnupjesmu, osjeÊao krajnje ushiÊenje. Bio sam pun rado-sti i tako raspoloæen kao da hodam po zraku. Rijetkokad sam bio tako ispunjen sreÊom.

To sam veselje osjeÊao Ëak i na poslu tijekom dana.Hvalospjevi su mi odzvanjali u srcu. Primjerice, jedno-ga sam jutra u saborskom tjednu sjedio za svojim rad-nim stolom na poslu kad me je telefonom pozvao naπtrgovaËki putnik. Bio je to staromodan stariji Ëovjekπto sam ga poznavao veÊ nekoliko godina.

“Wille, kako ide?” pitao je.Iz mene je provalio najuzbueniji, najoduπevljeniji

i najsretniji glas πto se moæe zamisliti: “Apsolutno fan-tastiËno!”

TrgovaËki putnik je Ëasak πutio, a zatim ozbiljnopitao: “Nije li kod tebe neπto naopako?”

123

Stao sam ga uvjeravati da niπta nije naopako. Na-protiv, sve je u najboljem redu.

Svake veËeri kad bih se vratio kuÊi, na koljenimasam zahvalio Ocu πto me je doveo do potpune spoznajei sile Isusa Krista. Unutarnji glas meditacije me zatimsokolio da odem na sastanak i sutra uveËer.

Brat Copeland je svake veËeri zvao nevjernike dadou naprijed i prihvate Isusa Krista za svojega spasi-telja. Ja sam dræao da sam veÊ novoroen i da ne bibilo priliËno da iziem naprijed s novoobraÊenima.

Æelio sam da Kenneth posebno pozove pred govor-nicu ljude koji osjeÊaju Boæji poziv da poËnu raditi usluæbi evanelja i spremni su javno priznati taj poziv.U Ëast mojega zareenja u krπÊansko sveÊenstvo, jasam æelio odgovoriti na takav zahtjev. Pod potkoπuljomsam ponosno nosio sveti drveni kriæ.

Na moje veliko veselje, u Ëetvrtak uveËer Kennethje uputio poziv za kojim sam Ëeznuo. Posebno je zatra-æio da na podij dou samo oni ljudi koji su se odluËiliozbiljno predati propovjedniËkoj sluæbi.

S moje strane nije bilo nikakva oklijevanja. Poæu-rio sam niz stube i pridruæio se skupini koja je okru-æila govornicu sprijeda u dvorani. O, kako sam æeliobiti evanelistom poput Kennetha Copelanda, samo akome Gospodin pomaæe silom.

Copelandu su se uz propovjedaonicu pridruæili drugiiz njegova propovjedniËkoga tima. Molili su za naπ bla-goslov i traæili od Boga da nam dâ darove SvetogaDuha kako bismo mogli ispuniti svoje evaneosko po-slanje. U tom trenutku nisam shvaÊao kako brzo Êemoja sluæba poËeti.

Ubrzo nakon sabora nazvala me Muriel.“Otac mi je rekao da se preselim u Texas”, kazala

je. “Ovdje u Los Angelesu Êu sve zatvoriti i Novi osvi-jetljeni put pokrenuti u Fort Worthu.”

Njezina me je izjava vrlo iznenadila. Ona je vodilaOsvijetljeni put u Los Angelesu viπe od dvadeset go-dina.



“Izgleda da Texasu treba objaviti mistiËno krπÊan-stvo”, objasnila je.

PromatrajuÊi godinama Murielinu posluπnost i pre-danost, znao sam da Êe izvuÊi korijenje i izvrπiti nared-bu unatoË Ëinjenici da joj je bilo skoro πezdeset godinai da je u juænoj Kaliforniji proæivjela veÊinu svojegaæivota. Poæelio sam joj sreÊu i izrazio uvjerenost da Êese Gospodin pobrinuti za sve njezine potrebe.

Poziv u evaneosku sluæbu

“Idi do trgovaËkoga centra i propovijedaj.”»uo sam jasne rijeËi u umu dok sam kleËao pred

oltarom u svojem stanu. Bila je subota ujutro i upravosam bio poËeo meditaciju.

Rekao sam sebi: “©to? Da idem propovijedati utrgovaËki centar?”

»ekao sam neÊu li Ëuti joπ πtogod, ali viπe nije biloniËega. Slegnuo sam ramenima i nastavio s tihim samo-opaæanjem.

VeÊ sam nekoliko tjedana posveÊivao svoje vikendeprouËavanju Enciklopedije ameriËkih religija J. Gordo-na Meltona. Nastavio sam Ëitati, a preostali dio danaproveo sam u mjesnoj gradskoj knjiænici. Zanimala meje povijest raznih krπÊanskih zajednica. Izvjeπtaji o radutakvih velikana kao πto su bili braÊa Wesley, Finney,Campbellovi, Moody i drugi plijenili su moju pozornost.

Proπao je Ëitav tjedan. OtpoËeo sam vikend kao iobiËno jutarnjom meditacijom. “Idi i propovijedaj u tr-govaËkom centru”, progovorio je unutarnji glas.

“Kako to misliπ, ‘idi i propovijedaj’?” pitao sam usvojim mislima kao da se telepatski obraÊam izvoru tetajnovite zapovijedi.

Odgovora nije bilo.Neπto osobito u povezanosti s tim glasom udarilo

je u æicu bojazni u meni. Bio je to isti unutarnji glassavjesti πto sam ga tako Ëesto sluπao i prije, no ovajput je bio osobito njeæan i precizan. Odisao je nekomneobiËnom snagom koja je privukla moju pozornost.

125

Stao sam se zamiπljati kako hrabro propovijedammnoπtvu kupaca koji su se okupili pred ulazom u naπurobnu kuÊu. Znatiæeljno sluπaju objavljivanje vijesti oskorom povratku Isusa Krista.

Nasmijao sam se maπti i pomislio: Tko zna, moædaGospodin æeli da postanem drugi John Wesley; umje-sto da propovijedam rudarima na otvorenom pokrajugljenokopa, propovijedat Êu kupcima pred robnomkuÊom.

Odbio sam poruku kao pakost πto potjeËe iz as-tralnoga podruËja. Na kraju krajeva, tko je ikada Ëuoza propovijedanje u robnoj kuÊi? Ta je zamisao bilaobiËna besmislica.

Nastavio sam meditaciju joπ oko sat vremena. Me-utim, daljnjega nadahnuÊa nije bilo. Zavrπio sam mo-litvom u kojoj sam traæio da me Bog uËini Ëistim ka-nalom za Isusa.

Poslije istoga dana morao sam otiÊi u mjesni trgo-vaËki centar radi kupnje. Dok sam prolazio kroz ulaz,maπta je iznenada bljesnula u mojem umu. Zaustaviosam se i u mislima vidio sebe kako propovijedam pro-lazniku upravo na mjestu gdje sam stajao. Neki neu-godan osjeÊaj pojavio mi se u æelucu. Srce mi je skliz-nulo u petu. Obuzela me strava.

“Æeli li Gospodin doista da poËnem ovdje propo-vijedati?” zapitao sam se. “Oh, nadam se da ne æeli”,pomislio sam duboko uzdahnuvπi.

“Oprostite”, uskliknula je neka æena koja me je,okrznuvπi me u prolazu gurajuÊi pred sobom djeËjakolica, izbacila iz razmiπljanja. Uπao sam u trgovinu.

Sutradan je bila nedjelja. Meditirao sam kao i obiË-no.

“HoÊu da odeπ do trgovaËkog centra i propovijedaπ”,kazao je glas savjesti oπtro.

“Kako? ©to si rekao?” bilo je pitanje koje je odzva-njalo u mojim mislima, premda sam uputu jasno Ëuo.

»udan osjeÊaj topline pojavio se u gornjem srediπ-njem dijelu mojih lea. »inilo mi se da je osjet smjeπ-ten u podruËju srËane Ëakre.



U sebi sam pitao: “Je li to nekakva πala ili pakstvarni nalog πto dolazi od Boga?”

Ako je od Boga, razmiπljao sam, πto toËno znaËi“propovijedati”? Trebam li otiÊi do robne kuÊe i stati uvrevu na ulaz maπuÊi Biblijom dok glasno propovije-dam ljudima?

“Ne, ne, to je obiËno neobuzdano, besmisleno raz-miπljanje”, uvjeravao sam sebe. “Razum mi se gubi;moram paæljivije nadzirati miπljenje.” Prilagodio sam sena dublju razinu viπega “ja” nastojeÊi dobiti pojaπnje-nje o toj stvari.

“Da, æelim da poËneπ propovijedati ljudima u rob-noj kuÊi Del Amo. Sada je vrijeme da tvoja propovjed-niËka sluæba otpoËne”, izjavio je unutarnji glas.

Oblio me hladan znoj. Naglo okonËavajuÊi otvore-nost uma prema svemiru, prekinuo sam meditaciju.Nisam æelio sluπati nikakve tlapnje.

Tijekom iduÊeg tjedna nekoliko mi se puta u maπtivratila slika o tome kako propovijedam ljudima u rob-noj kuÊi. Svaki bi me put, kad mi je na pamet doπlata misao, uhvatio neugodan nemir.

Nevoljko sam se poËeo baviti miπlju da mi moædaSveti Duh progovara i uistinu traæi od mene da odemdo trgovaËkog centra i propovijedam evanelje. Poja-vila se bolesna zabrinutost koja me nije ostavljala. Tajje nalog postao “misaona formulacija” πto me opsjedala,snaæna i ustrajna misao koja je zahtijevala djelovanje.

Moje su meditacije sada toËno razjasnile kako bihtrebao propovijedati ljudima. Nisam dobio instrukcijepo kojima bih morao stajati i propovijedati na ulazu utrgovaËki centar. Umjesto toga, bilo je potrebno da sepribliæim pojedincima u robnoj kuÊi i svjedoËim im oIsusu Kristu. Valjalo im je navijestiti njegovo skoro po-javljivanje na planetu.

Unutarnji mi je glas objasnio da je to svjedoËenjeoblik propovijedanja; propovijedanje pojedincima. Glasje istaknuo da je to osobno propovijedanje vrijednodjelo πirenja evanelja i odliËno osposobljavanje za bu-duÊi evaneoski rad na viπoj razini.

127

Zamisao o svjedoËenju nepoznatim ljudima u proda-vaonici paralizirala me je. Odupro sam se svakom na-logu da to uËinim. Svako popodne i svaki vikend pro-naπao sam ovakav ili onakav izgovor radi kojega nisamu stanju otiÊi u robnu kuÊu i svjedoËiti izgubljenimduπama.

Jednom je izgovor bio: “Joπ nisam spreman”, drugiput: “Nisam raspoloæen kako bi trebalo”. Katkada samnamjerno odugovlaËio sa svojim svjetovnim duænos-tima tako da mi poslije podne ne bi ostajalo vremenaza odlazak u trgovaËki centar.

Bez obzira na to πto sam bio nesklon zamisli osvjedoËenju, vjerovao sam da ako Isus od mene traæida to Ëinim, onda nekako moram smoÊi hrabrosti daobavim taj posao koliko god ga se bojao.

Nakon nekoliko dana unutarnji mi je glas medita-cije joπ jednom kazao da svjedoËim u naπoj robnojkuÊi. Iznova me spopao strah. Nadao sam se da jeGospodin odustao od toga posla svjedoËenja.

Nanizao sam nekoliko izgovora zaπto ne mogu baπte veËeri: previπe sam umoran; ne da mi se; ionakoneÊe biti uspjeha; iÊi Êu radije sutra.

Doπlo je sutra. »itav dan sam se na poslu uæasnoosjeÊao. Pomisao da nakon posla trebam iÊi svjedoËitiizazivala je u meni straπno neraspoloæenje i od zabri-nutosti mi je bilo slabo. »inilo mi se da su poticaji daidem svjedoËiti potpuno preuzeli nadzor nad mojimæivotom. Neprestano sam mislio na to i tu opsjednu-tost nisam mogao zaustaviti.

“Moraπ raditi moj posao”, sokolio me Isusov glasËitav dan.

»esto sam pogledavao na sat i uæasavao se krajaradnoga vremena.

Na kraju je trenutak kojega sam se bojao — doπao.“NeÊu to napraviti”, kazao sam sâm sebi. IzvlaËio

sam se tjeπeÊi se miπlju: Sutra Êu se drukËije osjeÊati;danas sam od brige i straha preumoran da bih iπtauËinio.



OdluËio sam se dobro odmoriti pa sam u krevet teveËeri otiπao neπto ranije nego obiËno. Sakrivπi se podpokrivaË, jedva sam Ëekao da zaspim.

Probudio sam se oko jedan sat nakon ponoÊi. Osje-Êao sam se uæasno. Proganjala me Ëinjenica πto nisamposluπao nalog da svjedoËim u trgovaËkom centru.

Unutarnji glas savjesti mi je prigovarao. “Moraπraditi moj posao”, tvrdio je. “Nema ti druge. Æelio siuzeti moj kriæ i iÊi za mnom. Zaπto to onda ne uËiniπ?”

OkreÊuÊi se tamo i amo, pokuπavao sam ponovnozaspati. No sna, koji bi me izvukao iz ove bijede, nijebilo niotkuda.

U maπti sam vidio ljude kako u mraku pecaju ribuna lukobranu na Rodondo Beachu. Znao sam da je Ëaki u to doba noÊi nekolicina ribolovaca na lukobranu.

“Ustani i svjedoËi sada ovim ribarima!” naloæio mije unutarnji glas.

“Ustaj!” tulio je.HtijuÊi se skriti, stisnuo sam pokrivaËe oko sebe.LeæeÊi u krevetu, osjeÊao sam se tako snuædenim

da sam poæelio umrijeti. Pritisak je bio tako jak da samdoslovce osjeÊao muËninu; nato su mi se trbuπni mi-πiÊi skvrËili sami od sebe i morao sam sjesti da bihsvladao grË. MisleÊi da me je Krist sigurno potpunonapustio, zakljuËio sam da osjeÊam krajnju prazninuæivota bez Boga.

Sjetio sam se frustracije oko opiranja nalogu daupotrijebim svoje kreditne kartice ne bih li priloæio ti-suÊu dolara u potporu Osvijetljenome putu. Pamtio samkako je bezuspjeπan bio otpor. Pred sobom sam vidiosamo dva izlaza: ili Êu poËiniti samoubojstvo ili uËinitiupravo ovo πto mi Isus nalaæe. Ne mogavπi viπe podno-siti taj straπan pritisak ni Ëasak dulje, morao samneπto uËiniti.

Na kraju sam zakljuËio da ni neugodno svjedoËe-nje sigurno nije tako loπe kao ovaj osjeÊaj i tako samse predao odluËivπi krenuti da svjedoËim ribolovcima.

»im sam poËeo ustajati iz kreveta, osjeÊao sam sebolje. Shvatio sam da je na djelu ovaj scenarij: ako

129

sluπam Boga, bolje se osjeÊam; ako ga ne sluπam, onpovlaËi svoju milost i ja upadam u depresiju.

Dok sam se u tiπini noÊi polako odijevao, sjetiosam se jednoga biblijskog teksta. Isus kaæe Petru:

Pasi ovce moje... kad si bio mlai, opasivaosi se sam i hodio kud si htio. Ali kad ostariπ...drugi Êe te opasivati i voditi kamo ti ne bi htio.(Iv 21,17.18)

BuduÊi da sam te retke proËitao nekoliko danaprije, sad sam ih primijenio na svoje okolnosti. Pomis-lio sam: kad sam bio mlai, radio sam πto mi se htjeloi æivio buntovnim svjetovnim æivotom. Sada kad samstariji, Bog me vodi na mjesta kamo ne æelim.

ZakljuËio sam da ne mogu ostaviti svoju sluæbu.Moj je izbor bio da sluπam Boga ili da se suoËim sasmrtonosnom depresijom odvojenosti od njega.

Uzevπi Bibliju, iziπao sam iz stana i odvezao seprema lukobranu.

Demoni onoga koji vuËe konce preuzeli su posve-maπnji nadzor nad mojim æivotom. Postao sam robomnjihove volje. »injenica da sam nosio Sveto pismo ipropovijedao o Isusu Kristu nije znaËila da sam biopravi svjedok za Krista, makar sam tako izgledao.

Za nagradu za posluπnost njegovim nalozima, de-mon s “Isusovom” krinkom rekao mi je da odem nadopust u novodopsku zajednicu u Findhorn u ©kot-skoj. Moji su prijatelji u Findhornu bili iznenaeni izbunjeni mojim izjavama kad sam ustvrdio da samsada sljedbenik “Isusa Krista” i “Gospodina” svih gos-podara New agea. Zbog njihove preneraæenosti o tomenisam dalje govorio, zakljuËivπi da naprosto nisu sprem-ni za “otkrivenje” u koje sam ja bio upuÊen.

Sve u svemu, dopust je bio ugodan, s jednom jedi-nom nezgodom. U povratku sam u vlaku, putujuÊi krozsnijegom pokriven πumoviti planinski predio sjeverne©kotske, izgubio jedan od svojih dnevnika. Ti dnevnicipomnjivo biljeæe sve podrobnosti vaænih dogaaja namojem putu novodopskog uËeniπtva. Kako sam spo-



menuti dnevnik poËeo pisati tek prije kratkog vreme-na, njegov gubitak nije bio tako velika nesreÊa. Ipak,Ëitavim preostalim dijelom puta do Los Angelesa pitaosam se nije li nestanak dnevnika dogaaj koji imaneko ezoteriËno znaËenje.

131

11Propovijedanje na πetaliπtu

uz more

“Potres!”Bila je to moja prva misao.Obuzeo me strah.Probudio sam se usred noÊi. Krevet mi je podrhta-

vao.Podignuvπi glavu s jastuka, pogledao sam u sliku

πto je visjela na suprotnom zidu osvijetljena priguπe-nom svjetloπÊu. »udno, nije se pomicala lijevo-desnokako sam iz iskustva nauËio da se dogaa prilikompotresa.

Osluπnuo sam ne bih li Ëuo cviljenje drvene grae,no niπta se nije Ëulo.

Tada mi je proradilo sjeÊanje: zadnji put mi sedogodilo neπto sliËno kad me je Isus probudio i dao miosobitu poruku.

Krevet se joπ uvijek tresao, kadli najednom nekiglas progovori u moje uho.

“Dolazim uskoro. Moraπ raditi moj posao. VrijemeistjeËe.”

To je Isus, pomislio sam. Glas nisam mogao za-mijeniti. Imao je neobiËnu mirnoÊu i zvuËao je autori-tativno.

Napregnuo sam se da bih Ëuo nastavak.Muk. Zapazio sam takoer da se krevet viπe ne

trese.


U sebi sam imao jaku intuitivnu misao da Êe seIsus stalno pojaviti na svijetu za otprilike petnaestakgodina. Bilo je to kao da je Isus ubacio taj podatakneposredno u moj mozak a da ga nisam svjesno Ëuo.

Isusova poruka bila je uzrokom vala straha kojime je zapljusnuo. Znao sam da sam se izvlaËio kad mije govorio da svjedoËim pojedinaËno ljudima po rob-nim kuÊama. Osjetio sam krivnju u vezi sa svojomplahosti.

Dok sam nepokretno leæao ispitujuÊi se, shvatiosam da me Isus æeli obavijestiti o potrebi da poæurimsa svojim evangelizacijskim naporima. Vrijeme je is-tjecalo. Trebao sam se viπe potruditi da pomognem uπirenju radosne vijesti o njegovom skorom povratkukako bi ga svijet bio spreman prihvatiti kada se javnopojavi u tijelu o svojem slavnom drugom dolasku.

Usprkos mojoj bojaæljivosti i nedostatku volje dasvjedoËim, odluËio sam se puno viπe potruditi u svojojpredanosti da ispunim volju svojega gospodara, bezobzira πto on od mene traæio.

Razmiπljao sam o moguÊnosti da se Isus vrati naprijelomu stoljeÊa. Kakav bi to bio nevjerojatan doga-aj. Bio sam uvjeren da Êu, kad doe, od njega primitizasluæenu nagradu.

Proπla su dva tjedna. U nedjelju rano ujutro poËeosam meditirati kao i obiËno. Nakon πto sam upaliosvijeÊu na svojem kuÊnom oltaru, izgovorio sam po-sredniËke molitve zavrπavajuÊi ih sa “to molim u imeIsusa Krista”.

Nakon pola sata duboke meditacije poËele su stizatijasne upute od strane unutarnjega glasa savjesti. “Idido Venice Beacha i propovijedaj evanelje”, kazao je.

Protrnuo sam. Premda mi je Ëitavo tijelo postalovruÊe, naroËito sam jak osjeÊaj topline zapazio u pod-ruËju srËane Ëakre. Svukao sam pulover, iako je u sobibilo sasvim hladno. OsjeÊao sam da je energija πto setu nalazi velika.

Intuitivno sam znao da je nalog ozbiljan zbog togaπto je ta sila bila tako jaka. U maπti sam vidio kako

133

propovijedam evanelje malobrojnim znatiæeljnicima naπetaliπtu uz more.

U sebi sam pomislio: ako Bog æeli da javno pro-povijedam, onda s tim propovijedanjem moram i po-Ëeti. »inilo mi se da sam dobio punomoÊ. Ne æelim iÊi,ali sada je doπlo vrijeme da otpoËnem s propovijeda-njem u javnosti.

ZakljuËio sam da svaki uËenik prije ili poslije do-bije poziv da se odrekne sebe i uzme svoj kriæ. Sada jebio red na meni da umrem svojem “ja”.

Unutarnji je glas ponovno progovorio: “Æetva jevelika, a poslenika malo”, rekao je tiho.

A onda mi je, dok sam razmiπljao o projektu kojistoji preda mnom, na um doπao joπ jedan redak izBiblije: “Tko ne uzme kriæ svoj i ne ide za mnom, nijeme dostojan... tko zbog mene izgubi svoj æivot, saËuvatÊe ga.”

Ponovno sam u maπti vidio sebe kako stojim naπetaliπtu uz obalu. U ruci sam dræao veliku Bibliju ismiono propovijedao ljudima koji su prolazili. ©to samviπe razmiπljao o prizoru, viπe sam se bojao. ©to akonitko ne bude htio sluπati? ©to ako me tko napadne?©to ako tko pozove policiju?

Znao sam da negdje moram poËeti ako hoÊu po-stati evanelist. Tko zna, moæda postanem tako velikpropovjednik kao πto je Kenneth Copeland.

Zamisao o propovijedanju evanelja na prometnomπetaliπtu uz more na neki se naËin doimala prihvatlji-vijim prijedlogom nego svjedoËenje pojedincima u po-modnim trgovaËkim centrima.

OdluËio sam posluπati meditacijski nalog bez dalj-njega kolebanja. Znao sam da Êe ionako biti beskoris-no protiviti se. Ako Bog æeli da propovijedam, misliosam, onda Êu to morati uËiniti. Svi su propovjednicimorali jednom poËeti; moæda je bolje da te bace odmahu duboku vodu. Joπ sam zakljuËio da Bog æeli da pro-em bez bogoslovne naobrazbe i svega toga, i da on odmene zahtijeva jedino da se naem ondje i propovije-dam RijeË.

PROPOVIJEDANJE NA ©ETALI©TU UZ MORE


“UËini to. Idi”, neprestano me nagovarao unutarnjiglas dok sam dalje meditirao. “Boæja sila Êe biti s tobom.Idi!”

PrekidajuÊi samoopaæanje, izgovorio sam posebnemolitve za blagoslov nad mojim propovjedniËkim pozi-vom. Zatim sam otiπao do ormara i izvadio svoje najboljesmee odijelo. Svi veliki propovjednici na televizijibesprijekorno su odjeveni. Odijelo, koπulja s ovratni-kom i kravata. Smatrao sam da se i ja trebam obuÊitako. Pred zrcalom sam izravnao kravatu, uzeo Svetopismo i uputio se prema πetaliπtu u svojem bijelom,najnovijem modelu pontiaca sunbirda.

Tijekom voænje do æala duge dvadeset pet kilome-tara, ubrzo sam u trbuπnoj πupljini poËeo osjeÊati straπ-nu muËninu od straha. UnatoË odluci da uËinim povolji svojemu Gospodinu, na svakom sam izlazu æelioodustati od puta i odvesti se na bilo koje drugo mjesto.Kako bi lijepo bilo posjetiti muzej, otiÊi u brda ili senaprosto odvesti u pustinju.

Moje misli πto su lutale privukao je strog glas sa-vjesti. “Nastavi ravno”, grdio me.

“Idi na plaæu i propovijedaj.”“Moraπ raditi taj posao.”“Vrijeme istjeËe.”“Idi i propovijedaj.”U maπti sam vidio kako me ismijavaju nevjerni

rugaËi. Vidio sam nekoga koji je stao pred mene i za-prijetio da Êe pozvati policiju ne budem li prestao ome-tati mir. Zaæelio sam da se voænja do Venicea nikad nezavrπi ili, kad bih imao sreÊe, da budem upleten ukakvu prometnu nezgodu.

Ipak, bez obzira na to kakvu muËninu osjeÊao, biosam odluËan odazvati se na veliki poziv u sluæbu. Vje-rovao sam da Êu imati boæansku zaπtitu. Moæda Ëak isam Isus, nevidljiv, stane pokraj mene i pomogne miu mojem prvom nastupu.

U autu mi je bilo vruÊe i neudobno. UkljuËio samklimu na najjaËe. Grudni koπ mi se stisnuo kao da gasteæe debeli ËeliËni obruË.

135

“Nastavi. Nemoj se sada povuÊi”, ubacio se glas.Napokon sam stao u red za parkiraliπte. U nevje-

rici sam promatrao podruËje oko sebe. Prije nekih petgodina sam zadnji put posjetio ovo πetaliπte kao znati-æeljnik i veÊ sam zaboravio kako je tu sve zapuπteno itreÊerazredno.

OdluËio sam najprije ispitati kilometar i pol duga-Ëak glavni dio πetaliπta da bih naπao odgovarajuÊe mje-sto gdje bih mogao stajati i uspjeπno propovijedatiprolaznicima.

Hodao sam ulicom za pjeπake πirokom Ëetiri i polmetra, zakrËenom πetaËima. Red veÊinom starijih zgra-da u kojima su bile kavane i prodavaonice obrubljivalesu kopnenu stranu πetaliπta. Obalna strana obuhvaÊa-la je πirok pojas travnjaka na kojem su tu i tamo stajalepalme. UliËni prodavaËi nanizali su se duæ ploËnikanudeÊi najrazliËitije proizvode. Ovdje-ondje su uliËniizvoaËi pokuπavali unovËiti svoje vjeπtine. Vidio samgutaËa vatre, nekoliko glazbenika-solista, glazbenih sku-pina i Ëak jednoga æonglera s motornom pilom.

©to sam dalje iπao, bio sam utuËeniji. U prolazusam viπe puta okrznuo kakvoga skitnicu koji je izgle-dao kao psihiËki bolesnik i kojemu je bila potrebnapsihijatrijska njega. Drugi su imali grozne rane i koænebolesti. Prolazio sam mimo punkera koji su u uπimaimali velike ziherice i izlagali tetovirane slike na ruka-ma. Okolo su se vukli beskuÊnici s vreÊama za spava-nje na leima, πto su doπli iz grada. Ostavljali su do-jam da traæe sreÊu.

Iako su moju pozornost, izgleda, uglavnom privla-Ëili besposliËari, oni su bili u manjini. Ostali πetaËi suveÊinom bili obiËni vikendaπi πto su se dokono πetalina suncu. Neki su prolaznici Ëak izgledali kao bogatibiznismeni koji su izveli svoje æene u zanimljivu ne-djeljnu pustolovinu.

Izgubio sam svu hrabrost, ali sam se prisiljavao dai dalje traæim odgovarajuÊe mjesto za propovijedanje.Buka, smrad piÊa i miris marihuane poËeli su u meniizazivati muËninu. Proπao sam kraj jednoga uliËnog



akrobata koji je izgledao kao kakav neustraπivi cirkus-ki kaskader. Raπirio je veliku plastiËnu prostirku pre-krivenu razbijenim staklom. Repertoar njegovih juna-πtava obuhvaÊao je hodanje bosim stopalima po raz-bijenim staklenim bocama s oπtrim zupËastim πiljci-ma.

“Dosta mi je!” rekao sam srdito sâm sebi kad samvidio πto radi. “Ovo mjesto nije za mene.”

U sebi sam rekao: “Nije me briga πto Bog hoÊe.Ovdje neÊu propovijedati.”

Okrenuo sam se i s odvratnoπÊu poπao prema auto-mobilu zapanjen πto me je Isus mogao poslati u ovostraπno prebivaliπte zla. Ljutito sam si rekao: “Zamisaoda se propovijeda na ovom mjestu mora da je bila πala.Nikad se viπe neÊu vratiti ovamo.”

UskoËivπi u auto, zalupio sam vratima i buËnokrenuo kuÊi.

IduÊe sam nedjelje tijekom jutarnje meditacije os-jetio nadahnuÊe da posjetim jednu krπÊansku crkvu ukojoj dotada nikad nisam bio, a svaki dan sam odlazeÊina posao prolazio mimo nje. »esto sam pomiπljao svra-titi onamo tek toliko da vidim kakva je to crkva, ali senikada nisam ozbiljnije potrudio da je doista i posjetim.

Crkva Kristove zajednice bila je priliËno mala i,kako mi se Ëinilo, u njoj je bilo konzervativno ozraËje.Stigao sam dovoljno rano da bih se pridruæio prouËa-vanju Biblije u pastorovu uredu. »itali smo jedno odPavlovih kraÊih pisama nakon Ëega smo molili da Gos-podin blagoslovi bogosluæje.

Kad je orguljaπ poËeo svirati, uπao sam u molitvenidom i tiho sjeo u klupu. Otvorivπi program, pogledomsam preletio preko rasporeda bogosluæja. Oko mi jezapelo za zavrπnu molitvu; nisam mogao vjerovati toπto sam vidio. Pisalo je: Velika invokacija. Tu Êete mo-litvu obiËno naÊi u knjigama Alice Bailey, metafiziËkimdjelima πto ih je izdalo druπtvo Lucifer Publishing Com-pany. Ta je nakladniËka kuÊa poslije promijenila imeu Lucis Press. Naravno, novodopci dræe da je Luciferbio veliki Izraelov kralj, a ne pali voa anela.

137

Za mene je bilo izvanredno otkriÊe da je ta molitvaNew agea u uporabi u nekim krπÊanskim crkvama, noiznenadilo me πto sam je otkrio u crkvi koja se doimalakonzervativnom.

Raspored bogosluæja i propovijed bio je upravo ona-kav kakav se moæe oËekivati u bilo kojoj obiËnojkrπÊanskoj crkvi. Nisam vidio baπ nikakva znaka da jeta crkva na bilo koji naËin povezana s New ageom,osim Ëinjenice da za blagoslov koristi novodopski ekvi-valent OËenaπa. Jako sam sumnjao da itko od vjernikazna otkuda je ta molitva. Pomislio sam kako me jesigurno Gospodin potaknuo da doem u ovu crkvu dabi mi dao do znanja kako se njegova novodopska ener-gija uistinu poËinje pokazivati Ëak i u tradicionalnimcrkvama.

»inilo mi se da mi Isus pokazuje da Êu i ja, akonastavim vjerno izvrπavati svoju evaneosku zadaÊu,moÊi imati vlastitu krπÊansku crkvu, sliËnu ovoj. Upi-tao sam se Ëak ne planira li Gospodin da se pridruæimtoj zajednici da bih pomogao uvesti druge novodopskeideje u njezin nauk.

Pridruæio sam se prijateljski raspoloæenim vjernici-ma na zajedniËkom ruËku, ali nisam spomenuo niπtao svojim doktrinarnim uvjerenjima ili novodopskoj po-zadini.

Za vrijeme meditacija Gospodin mi je davao svijesto potrebi da se vratim u Venice gdje trebam otpoËeti sasvojom sluæbom na plaæi. Ipak, dobio sam obavijest dasluæbu ne treba obavljati baπ na onaj naËin koji samu poËetku vidio. Dobio sam novi pogled na to kako bihtrebao “propovijedati”.

Tijekom meditacije predoËavao sam si da stojim uzrub πetaliπta. Kraj mene je na stalku kakvim se koristeumjetnici za svoja platna stajala velika ploËa. Na njojje bila narisana upadljiva i izazovna poruka koja jeprivlaËila pozornost. Ljudi koje su ploËa i natpis nanjoj zainteresirali tada bi doπli k meni i pitali me omojim vjerskim pogledima. Na taj sam im naËin bio u



stanju djelotvorno svjedoËiti. Dobio sam jasne uputeglede oblikovanja onoga πto je trebalo biti na plakatuskupa s odgovarajuÊim tekstom.

Krenuo sam u kupnju stalka i umjetniËkih poma-gala i zatim pomnjivo nacrtao plakat. Nakon πto samga zavrπio, pomislio sam u sebi: Isus je vrlo pametankad mi je pokazao ovakvo πto; zamisao o ovoj ploËi jesjajna. NeobiËno mi se sviala.

Unutarnji glas mi je rekao da u poËetku nisam bioodreen za to da prolaznicima na πetaliπtu glasno pro-povijedam. Isus je æelio da posebnim plakatom privu-Ëem pozornost ljudi i da im zatim, kad mi budu pos-tavljali pitanja, pojedinaËno svjedoËim. Na taj bih na-Ëin mogao πiriti evanelje i steÊi praksu i vjeπtinu go-vora, πto je prijeko potreban preduvjet za sve daljnjeevaneoske djelatnosti.

Mada je nova duænost viπe odgovarala mojoj osob-nosti, joπ uvijek sam se bojao ponovnog odlaska uVenice. Stalno sam se pitao πto Êe Isus zahtijevati odmene kao sljedeÊe i zatekao se u æelji da vikend nikadane doe.

Subota ujutro je ipak doπla. Dok sam meditirao,dobio sam potvrdu da trebam otiÊi na plaæu kako jeplanirano. “Nemaπ izbora”, bio je ustrajan glas. “Moraπraditi taj posao; to je plan tvoje sudbine. Otac Êe teblagosloviti. Idi naprijed sa silom i propovijedaj!”

Ovaj put sam odijelo i kravatu ostavio u ormaru.Preko nadahnuÊa sam shvatio da se trebam obuÊi obiË-no da bih se mogao uklopiti u prizor na plaæi.

PloËu i stalak smjestio sam u prtljaænik automo-bila i krenuo u Venice. Opet sam osjetio strah πto gaje pratila muËnina i stiskanje u prsima, ali sam tonastojao zanemariti. Znao sam da taj posao moramobaviti ako æelim ostati u Boæjoj milosti.

Sjetio sam se biblijskog izvjeπtaja o Joni i njego-vom bijegu sa zadaÊe koju mu je Gospodin dao — daide propovijedati gradu Ninivi. OsjeÊao sam da bih naj-radije pobjegao baπ kao i Jona.

“Gospodine, zaπto ja?” pitao sam u mislima.

139

“Zaπto ne netko drugi?”“Zaπto to moram biti ja?”Odgovora na ta pitanja nije bilo, osim rijeËi: “Mo-

raπ raditi moj posao.”Napokon sam stigao do prostora za parkiranje. Moja

je namjera bila da brzo izvidim podruËje ne bih li naπaoodgovarajuÊe mjesto i onda bez bilo kakva odugovlaËe-nja postavio svoj znak i otpoËeo s poslom. Tvrdo samodluËio da Êu, ma πto bilo, stajati tamo barem Ëitav sat.

Premda joπ nije bilo ni podne, na πetaliπtu je biloveÊ priliËno æivahno. Æurno sam krenuo trudeÊi se dane vidim sve skitnice i narkomane i usredotoËio se napronalaæenje odgovarajuÊeg mjesta za moj znak.

Nepunih petsto metara dalje neki je glas u mojemumu iznenada uskoËio: “Ovdje!”

“Evo, baπ ovdje. To je to mjesto”, uzviknuo je.Stajao sam pred malom sinagogom πto je bila

smjeπtena uz sam rub πetaliπta. Bila je bijelo obojenai sprijeda je imala dvoja velika drvena vrata, a na jed-nima od njih bila je naslikana golema Davidova zvijez-da. Na proËelju su bile ispisane hebrejske rijeËi i en-gleski natpis s nazivom sinagoge.

Zapazio sam da su uliËni prodavaËi i izvoaËi oËitoizbjegavali ovaj mali potez πetaliπta, kao da poπtujusveto mjesto za bogosluæje. Nasuprot sinagogi bilo jezgodno mjesto gdje bih mogao postaviti svoju ploËu ada budem licem okrenut prema prolazu. Sa sinagogomsuËelice, to je bio savrπen poloæaj. Pozornost prolaz-nika koji su tuda iπli mogle su privuÊi samo dvije stva-ri: moj natpis ili sinagoga na suprotnoj strani.

Pomislio sam: ako je Isus propovijedao na izlazu izhrama u Jeruzalemu, ne vidim zaπto ja ne bih propo-vijedao uz sinagogu u Veniceu.

Poæurivπi natrag do auta, istovario sam svoju ploËui stalak, izgovorio molitvu za Boæji blagoslov i zatimpoËeo hramati s omaπnom opremom pod pazuhom,osjeÊajuÊi strahovit manjak samopouzdanja. Gotovosam æelio da mogu sakriti svoju ploËu dok ne dospijemdo cilja.



S olakπanjem sam utvrdio da je moj prostor joπnezaposjednut. Pomalo nespretno postavio sam stalak,na nj stavio veliku ploËu i ukrutio se uz svoju obavi-jest.

Znak je izazvao priliËno komeπanje prolaznika. IstiËas se neki mladi par prolazeÊi zaustavio preda mnom.

“Pa gdje je onda?” upitao je muπkarac znatiæeljno.NeobiËan je znak zaokupio njihovu pozornost. U

sredini golemoga plakata bila je kopija u boji znameni-tog portreta Isusa Krista Warnera Sallmana. Nad Kris-tovim licem bio je natpis ispisan velikim svijetlocrve-nim slovima:

AKO »EKATE DA OVAJ »OVJEK DO–E,GUBITE VRIJEME.

Pod Sallmanovom slikom bilo je napisano:

JER JA VAM MOGU RE∆I GDJE JE!

Gorljivo sam odvratio: “On nikada nije otiπao saZemlje. Joπ uvijek je ovdje. Ali ne postoji viπe u tijeluod krvi i mesa. To je tijelo nakon uzaπaπÊa ostavio.Sada postoji u duhovnome tijelu i prebiva u duhovnompodruËju.”

“Kako znate?” upitao je mladiÊ sumnjiËavo.“Znam jer sam ga vidio”, odgovorio sam hrabro.

“Pojavio se preda mnom, iscijelio me je i sad sam sljed-benik njegova nauka.”

Par se doimao zainteresiranim.“Vidite, Isus nikada nije napustio ovaj planet”,

pojasnio sam. “Joπ uvijek je tu. Nakon uzaπaπÊa nijeotputovao nekamo u svemir.”

PokazujuÊi prema nebu, rekao sam: “Nebo nije ne-ko mjesto tamo vani. Nebo je upravo ovdje na Zemlji.”Mahnuo sam rukama u smjeru luke obuhvaÊajuÊi na-πu okolicu. “Nebo je naprosto jedna druga dimenzijanaπega normalnog postojanja. Nebo nije neko mjesto usvemiru; smjeπteno je upravo ovdje.”

141

Upitao sam ih: “Jeste li kada imali æive snove kojisu bili toliko snaæni da ste, kad ste se probudili, biliuvjereni kako ste posjetili neko stvarno mjesto, samoπto niste znali gdje je to bilo?”

Djevojka je kimnula glavom, kao da je znala o Ëe-mu govorim. Njezin me mladiÊ bijelo gledao.

“U iskustvima takvih snova niste samo sanjali. Viste zapravo bili na stvarnom mjestu u svojem duhov-nom dijelu. Bili ste na putovanju u najniæim razinamaduhovnih prostora.”

Nadalje sam tumaËio: “Isus ne æivi na tim donjimrazinama; on postoji na viπim razinama duhovnogaprostranstva. No, ta su duhovna prostranstva upravoovdje — samo πto su u drugoj dimenziji.” UpiruÊi prs-tom u zemlju, primijetio sam: “Isus je joπ uvijek ovdjena ovom svijetu. Ima moÊ da, ako æeli, prijee iz du-hovne dimenzije u naπu materijalnu.”

Par je sada izgledao donekle zbunjen, zato sampodigao glas.

“Isus ima moÊ. Ima moÊ da vas izlijeËi i da vampomogne u æivotu. On vam moæe odgovoriti preko mo-litve i meditacije. On je doista upravo u vama. Sve πtotreba uËiniti jest da meditirate i on Êe vas nauËiti kakose æivi u obilju. Iscijelit Êe vas. On je Bog, on je sve-prisutan i ima silu da vas izlijeËi i vaπem æivotu dodamudrost.”

Muπki dio druπtva poËeo je pomalo gubiti zani-manje. Nastojao sam zadræati njegovu pozornost. “Boæjiglas je tu u vama, samo ako uzmete vremena da medi-tirate i posluπate ga”, rekao sam.

Zaustavio sam se za Ëasak da uhvatim zrak. Mla-diÊ je dao znak djevojci da krenu dalje.

Moj je plakat privlaËio veliku pozornost. Neki su seljudi smijali kad su ga ugledali. Drugi su izgledali oz-biljni.

Pogledali su me kao da hoÊe reÊi: “Hmmm, pitamse tko je ovaj tip.”

Kada su mi noge zadrhtale od napetosti, poËeosam duboko disati. To je bila tehnika koju sam nauËio



na nastavi bioenergetike godinama prije. To mi je du-boko disanje vratilo smirenost i snagu.

Pribliæila su mi se trojica mladih punkera.“Gdje je dakle Isus?” upitao je jedan od njih.“Tu je u tebi”, pokazao sam na njegova prsa.Jedan od mladiÊa iskreno upita: “Na koji mi naËin

moæe pomoÊi?”“Isus ima silu”, odgovorio sam. “On je Bog. Moæe

promijeniti tvoj æivot ako mu to dopustiπ. Primjerice,ako preuzme tvoj æivot, moæeπ postati predsjednikomGeneral Motorsa. Nema ograniËenja u tome πto Bogmoæe uËiniti za tebe. Ali najprije moraπ meditirati itraæiti njegovu prisutnost.”

Nastavio sam hrabriti deËke prije nego πto su otiπli.U jednom trenutku neki stariji Ëovjek poËeo mi je

govoriti o tome kako rado Ëita Bibliju. Pogledavπi ustranu, spazio sam policijski automobil. VozeÊi pola-gano, krËio je put izmeu πetaËa.

Vratio sam pogled na onoga Ëovjeka i primijetio:“»itati Bibliju je dobro, ali to ima svoja ograniËenja.Ona vam ne kaæe πto bi vam Bog æelio poruËiti sada.Jedini naËin da spoznate Boæju volju za sadaπnji tre-nutak jest da meditirate i sluπate glas Svetoga Duha.”

Policijski je automobil priπao bliæe.OsjeÊajuÊi nelagodu, bacio sam pogled prema si-

nagogi.Automobil je doπao do mene i zaustavio se.Pitao sam se radim li πto protuzakonito. Moæda su

prosvjedovali oni iz sinagoge.Policajac je pruæio glavu kroz otvoren prozor i upi-

tao: “Pa gdje je onda?”Njegov je kolega gledao u mene cereÊi se.“Tu je u vaπem patrolnom automobilu”, odgovorio

sam sa πirokim osmijehom na licu pokazujuÊi prstomu njihovo vozilo.

RastumaËio sam svoju evaneosku poruku poli-cajcu. On mi se zahvalio i nastavio s ophodnjom.

Mnogi ljudi su mi priπli i upitali: “Gdje je?” Katka-da su ostali dosta dugo i sluπali moj govor. Drugi su

143

koraknuli dalje odmah nakon moje uvodne reËenice.Neki su bili vrlo ozbiljni kad su postavljali pitanja;drugi su se πalili i traæili zabavu.

Jedan je Ëovjek rekao da je bivπi vjernik. Na krajurazgovora je rekao da Êe poËeti ponovno odlaziti u crkvuradi toga πto sam mu dao poticaj.

Glavni je naglasak moje poruke bio da kaæem ono-me tko pita da Isus uistinu postoji na planetu i da jevaæno meditirati kako bi se dobio pristup velikoj mud-rosti i iscjeljujuÊoj sili. Znao sam da Êe glas viπega “ja”— onaj jasan i tihi glas unutarnje svijesti — uËinitiostalo u dovoenju te osobe na put duhovnosti, samoako je uvjerim da meditira. Nadao sam se da Êe tragaËpronaÊi stazu novodopskoga krπÊanstva.

Ostao sam na plaæi Ëitavo poslijepodne svjedoËeÊinajrazliËitijim ljudima — krπÊanima, hinduistima, ne-vjernicima, agnosticima, newageovcima. Za svaku vr-stu osobe pozorno sam skrojio osnovnu poruku dabude prihvatljiva za njezino polaziπte. SvjedoËenje sepokazalo kao vrlo uspjeπan pothvat.

U sumrak sam se poËeo pakirati. KuÊi sam sevratio umoran, ali vrlo raspoloæen. OsjeÊao sam se kaoda sam radeÊi posao koji mi je naloæen probio nekakvuprepreku. Olakπanje i radost u srcu smatrao sam oso-bitom nagradom od Boga za uspjeπni pothvat.

Divan osjeÊaj veselja i ushiÊenja trajao je nekoli-ko dana. Bio sam doista vrlo raspoloæen pa sam æelj-no oËekivao ponovni odlazak na plaæu iduÊega viken-da.

Moja je ploËa prekrasno obavila svoju zadaÊu. Omo-guÊila mi je da svjedoËim mnogima. Meutim, sadasam shvatio da mi je potrebna nekakva tiskanica zatragaËe i prolaznike.

Preko meditacija sam dobio nadahnuÊe da napi-πem broπuru pod naslovom “Potraga za sreÊom”. Svojusam sluæbu nazvao Svjetlo puta, πto je bila inaËicaOsvijetljenoga puta. To sam ime izabrao u Ëast Puta,prvoga imena πto ga je, prema Djelima, dobila apostol-ska crkva. Da bih na broπuru tiskao adresu za kon-



takte, zatraæio sam poπtanski pretinac i naposljetkusam imao u rukama stotine pripravljenih kopija.

Gotovo svako subotnje i nedjeljno poslijepodne pro-veo sam u svjedoËenju na πetaliπtu uz obalu. DivanosjeÊaj oduπevljenja koji sam imao za vrijeme svojegaprvog nastupa nikada se viπe nije ponovio. Sada seradilo samo o obavljanju Boæjega, priliËno iscrpljuju-Êeg djela, ali posla za koji sam dobio izriËit nalog.Susretao sam raznovrsne ljude i sprijateljio se s neko-licinom. Neki od njih su navraÊali k meni redovito,svaki tjedan.

NauËio sam biti paæljiviji kad se obraÊam svojojkrπÊanskoj “subraÊi”; nisam æelio da o mojoj sluæbisteknu pogreπan dojam. Najbolje je bilo prvo upitatisvakoga tko se zanimao je li krπÊanin. Ako je odgovoriopotvrdno, svoje sam misli sroËio tako da budu primje-renije tradicionalnim krπÊanskim vjerovanjima. Ako jeosoba odgovorila odriËno, dopustio sam si mnogo viπeslobode u izjavama koje sam davao.

Primjerice, obraÊajuÊi se newageovcima, otvorenobih im rekao da sam i sâm nekada bio sljedbenik Newagea. PosvjedoËio sam im da je Isus Krist uπao u mojæivot i da sam tako postao novodopski krπÊanin. Govo-rio sam im kako sam otkrio da je Isus puno silniji negomoj nekadaπnji hinduistiËki guru i pojasnio im da jeIsus Krist poglavnik svih gurua i gospodara.

“Isus Krist je kralj kraljeva i gospodar gospodara”,kazao bih. “Svi gospodari i gurui su mu podreeni ibolje vam je da idete ravno k izvoru sve snage. Ako sebudete molili i meditirali Isusu Kristu, u vaπem Êe seæivotu poËeti zbivati Ëuda. Upravo to se dogodilo meni.”

Dobio sam nadahnuÊe da napiπem drugu broπuru.Ta je raspravljala o krπÊanskoj meditaciji i davala po-sebne upute o meditacijskim tehnikama koje sam na-uËio u Novom osvijetljenom putu. Davao sam ih marlji-vim tragaËima.

Nakon πto sam proveo nekoliko tjedana na duæno-sti na plaæi, viπe je pojedinaca poËelo redovito dolazitik meni po savjet glede svojih osobnih problema, obiË-

145

no teπkoÊa πto su ih imali u odnosima s drugima, isvojega vjerskoga iskustva. Na kraju veÊine savjetova-nja poloæio bih jednu ruku na rame toga brata, a drugudigao u zrak i glasno izgovorio posredniËku molitvu.Svaku sam molitvu zavrπio na isti naËin: “Nebeski OËe,ovo te molimo u ime naπega Gospodina Isusa Krista.Amen.” Neki mi je Ëovjek koji je u proπlosti patio odduπevne bolesti dao svoju adresu i zamolio me da os-tanemo u vezi. Dobio sam nadahnuÊe da mu napiπemdugaËko ohrabrujuÊe pismo.

Upoznao sam se s jednom æenom koja je æivjela ustanu na πetaliπtu, vrlo blizu mjesta gdje sam ja propo-vijedao. Povjerila mi je da je prije nekoliko godina up-ravo na dijelu obale nedaleko od mojega znaka vidjelaIsusa. “Dok sam sjedila na onoj tamo klupi, iznenadaje svijetla i sjajna spodoba stala na pijesak desetakmetara dalje”, rekla je. “Znala sam da je to Isus. Okre-nula sam se gospoi πto je sjedila kraj mene i rekla joj:’Pogledajte onamo! Vidite li ga?’ Nakon nekoliko trenu-taka Isus je na zagonetan naËin nestao.”

Neki su ljudi dugo ostajali sa mnom i postavljalimi svakovrsna pitanja. Jedan je pravnik pitao πto mi-slim o drugome Kristovom dolasku. Zadovoljno sammu tumaËio prirodu toga vrlo znaËajnog dogaaja.

“Isus se veÊ pojavio nekim ljudima na ovome pla-netu”, kazao sam mu. “Ali to nije njegov potpuni dola-zak. Isus Krist Êe uskoro doÊi na naπ svijet u istinsko-me fiziËkom tijelu, upravo onakvom kakvo je imao uPalestini.”

Pravnik je tada zapitao: “Kada Êe Isus doÊi?”“OËekujem da se pojavi za petnaestak godina. Ba-

rem mi je tako rekao prije nekoliko mjeseci.”»ovjek je napravio grimasu od iznenaenja nad

mojim odgovorom.“Uskoro Êe se materijalizirati u drugom fiziËkom

tijelu od krvi i mesa”, nastavio sam. “Tada Êe doÊi zastalno da bi prisvojio svoje zakonito pravo na poloæajGospodara nad gospodarima i Kralja nad kravljevima.To Êe biti njegov drugi dolazak. Osnovat Êe svoje kra-



ljevstvo. Uvest Êe tisuÊljeÊe i tada Êemo imati tisuÊugodina mira i napretka. Biblijska knjiga Otkrivenje pro-rokuje o svemu tome.”

“HoÊe li se pojaviti na oblacima?” pitao je Ëovjek.“Dopustite mi da vam razjasnim. Nemojte oËeki-

vati da Isus doe na nebeskim oblacima sa svim svo-jim anelima. To se neÊe dogoditi tako. Biblijski izrazoblaci simbol je eteriËne ‘tvari’.”

Neki drugi prolaznik je zastao da posluπa.“Kad se Isus vrati, ozraËje oko njega bit Êe otpri-

like sliËno magli. Kad se u Svetome pismu govori da Êese pojaviti na oblacima, misli se na to.”

Moja je tvrdnja bila u potpunoj suprotnosti s Kri-stovim jasnim opisom njegova dolaska, kako je zapi-sano u Evanelju po Mateju 24,27.30.31.

Nekoliko se puta oveÊa skupina ljudi natiskivalaoko mene da bi Ëula πto govorim. Kad se to dogaalo,podigao sam glas i smiono im propovijedao baπ onakokako sam planirao prvi put kada sam doπao na πeta-liπte odazvavπi se na Isusovu zapovijed da propovije-dam evanelje.

Nekoliko pojedinaca mi je ponudilo pomoÊ u po-slu. Sprijateljio sam se s jednim mladiÊem. Nedavnokrπteni krπÊanin i klavijaturist u nekom krπÊanskomsastavu bio je vrlo zainteresiran za moje mistiËne do-æivljaje. Dvaput smo veËerali skupa, doπao je k menina savjetovanje i osokolio sam ga da meditira.

Premda sam u sluæbi na plaæi gotovo uæivao, joπuvijek sam bio nesklon svjedoËenju u trgovaËkom cen-tru. Kad god je bilo moguÊe, izbjegavao sam ga i upuπ-tao se u to jedino doslovce pod prisilom.

Na svjedoËenje u robnim kuÊama trebao sam od-laziti uveËer nakon posla. To je bio dodatak sluæbi naobali koju sam obavljao vikendom, no u usporedbi sonim πto sam osjeÊao da Gospodin hoÊe od mene, natom sam podruËju uËinio vrlo malo. Umjesto da odemsvjedoËiti, Ëesto sam se izvlaËio namjernim prekovre-menim radom. S posla sam zatim odlazio ravno kuÊigdje sam Ëitao Sveto pismo ili krπÊansku literaturu.

147

Jedne nedjelje ujutro dobio sam jasnu uputu dakao i obiËno odem do Venice Beacha. Tijekom dokonevoænje autocestom unutarnji se glas nenadano naglopojavio u mojem umu. “Okreni”, kazao je. “Promjenaplana. Danas moraπ svjedoËiti u robnoj kuÊi. Okreni iidi u Carson Mall.”

“O, ne!” uzviknuo sam. “Je li ovo ozbiljno?”Zabrinuo sam se i nisam znao πto da mislim o ovoj

neoËekivanoj smetnji, osobito zato πto nisam podnosiomisao o odlasku u robnu kuÊu. Pomislio sam da je tomoæda besmislica πto potjeËe iz astralnih podruËja iËekao πto Êe se dalje dogoditi. BuduÊi da viπe nisamËuo niπta, nastavio sam voziti prema plaæi, iako sam seosjeÊao pomalo krivim.

VozeÊi tako promaπio sam svoj izlaz s autoceste.»udno, pomislio sam, to mi se joπ nikada nije dogo-dilo.

NamjeravajuÊi skrenuti na sljedeÊem izlazu, voziosam dalje. Promaπio sam i njega. Izgledalo mi je dadoæivljavam nekakvu blokadu. PoËeo sam se pitati ni-su li ti teπki prometni propusti moæda znak da samtrebao okrenuti Ëim sam Ëuo neoËekivanu uputu. Po-Ëeo sam osjeÊati nelagodu i pitao se da li da odemnatrag — u robnu kuÊu, no zakljuËio sam da je sadaprekasno. Bio sam veÊ blizu plaæe.

Na parkiraliπtu sam meditirao. »inilo mi se da miviπi “ja” govori da ostanem na obali i postavim svojuploËu kako sam to obiËno Ëinio, no nalog nije bio vrlojasan. Ne dobivπi nikakvu drugu uputu, odluËio samostati.

Posao je bio uspjeπan i na svojem sam mjestu os-tao Ëitavo poslijepodne. Moj dobar prijatelj — krπÊa-nin, onaj koji je bio Ëlan glazbene skupine, doπao mije u posjet. Sa mnom je podijelio svoje vienje o tomeda jednom u buduÊnosti trebamo postaviti pozornicui propovijedati evanelje ljudima na plaæi pomoÊu zvuË-nika i krπÊanskoga rock-sastava uæivo.

“Upravo sam to i sâm mislio”, rekoh. Zatim sammu iznosio neke druge zamisli o tome kako inaËe pla-



niram proπiriti sluæbu. Pripovijedao sam mu o unajm-ljivanju studija za snimanje i produkciji vrpci s radij-skim emisijama koje bismo emitirali zakupljivanjemvremena na nekim radijskim postajama.

Pokuπaj pridobivanja ljudi da se obrate Isusu Kri-stu bio je naporan posao. Napokon se smraËilo i jasam krenuo kuÊi iscrpljen i spreman za dobar odmor.Tijekom voænje zapazio sam da se poËinjem osjeÊatipriliËno maloduπnim. Do kuÊe me je depresija proga-njala kao ubojica. OsjeÊao sam se uæasno.

Pri ulasku u stan unutarnji se glas probio do mo-jega uma. “Vidiπ, morao bi se okrenuti i otiÊi u robnukuÊu kako sam te pouËio na autocesti.”

Shvatio sam da sam pogrijeπio zanemarivπi izne-nadni nalog.

“Moraπ biti u svako doba spreman za moje upute”,grdio me glas savjesti. “Moraπ uËiniti upravo ono πto tikaæem. Zahtijevam posluπnost.”

PoËeo sam se srditi na Isusa zbog ovoga ukora,osobito zato πto sam bio iscrpljen od cjelodnevnogmisionskog rada za njega. Pogledao sam Sallmanovusliku Isusa πto je visjela na zidu. Nisam mogao shvatitizaπto bi povukao svoju milost i dopustio da budemkaænjen tjeskobom samo zato πto sam pogreπno pro-sudio stvar.

Ljutnja je kuhala u meni. Najednom sam zgrabiooπtar noæ za meso sa stola u kuhinji. U napadu bijesanaglo sam se okrenuo prema Kristovoj slici. StojeÊipred slikom, napadaËki sam uperio hladnu ËeliËnu oπ-tricu prema Isusu.

“Ti, kopile”, viknuo sam ljutito.Vilica mi se pokuπala stisnuti da bi sprijeËila te

rijeËi.“Ti _______ kopile. »itav dan sam proveo u poslu

za tebe i sada me ovako muËiπ.”Onda sam stao vikati priguπenim glasom: “Kopile,

mrzim te.”Divlje sam mahao noæem pred Isusom. “Za ovo bih

te ubio”, povikao sam glasno.

149

Nakon kratkog trenutka kolebanja okrenuo sam sei odmaknuo nekoliko koraka od slike. Okrenuvπi seponovno licem prema slici, stisnuo sam oπtricu uz tr-buh i zurio u Isusa.

“Natjerat Êeπ me da napravim ovo”, zareæao samdok je poriv da si rasporim trbuh navalio u moje osje-Êaje.

Tiπina.Okrenuo sam se i spustio oruæje, nastojeÊi ovla-

dati osjeÊajima prije nego uËinim πto nerazumno.Sagnuvπi se, izuo sam cipele. Iznenada zgrabim

jednu i nekoliko puta udarim po podu u napadajunezadræivoga bijesa. Zamiπljao sam da udaram Isusaravno u lice.

TRAS!TRAS!TRAS!“Ti, kopile!” vikao sam iz sve snage.“Svinjo!”“Mrzim te!”TRAS!TRAS!TRAS!Nekoliko puta sam divlje tresnuo cipelom u pod

svom snagom. Izgledalo je kao da prπtim od pritiskakojemu sam svih tih tjedana i mjeseci bio izloæen dapod prisilom obavljam posao svjedoËenja u robnim ku-Êama i na plaæi.

Zahtjev da Muriel u Texas poπaljem joπ Ëekova na1000 dolara dodatno je oteæao moju ozlojeenost.

TRAS!TRAS!TRAS!

Ruka me je poËela boljeti.Zaustavio sam se da doem do zraka.Kad sam ponovno pogledao na sliku, nova je srdæ-

ba planula iz mene.TRAS! Udario sam iznova u pod.



TRAS!TRAS!“Ti _______ kopile!”“Nemoj se usuditi da mi ovo radiπ!”“Ubit Êu te zbog toga.”TRAS!TRAS!“Kopile!”“Mrzim te!”Malaksalost me je pobijedila i napokon sam se

zaustavio. KleËeÊi tako — daπÊuÊi kao bijesan konj,ruke utrnule od boli zbog udaraca u tvrdi pod — staosam shvaÊati da je to πto sam uËinio straπno. Sruπivπise na tlo, preklinjao sam za oprost i milost. Suze sutekle niz moje lice dok sam se jecajuÊi molio Isusu.“Gospodine, molim te oprosti mi. Razumijem zaπto pre-ma meni postupaπ tako strogo. Znam da moram pobi-jediti svoju slabost i biti potpuno posluπan tvojoj volji.Molim te, daj mi snagu da pobijedim.”

Vjerovao sam da me Isus voli i da je bio strog raditoga πto je to za moje trajno dobro i zato πto poslanjeπirenja evanelja mora hitrim koracima naprijed. Re-kao sam Gospodinu da mi je æao πto sam izgubio vlastnad sobom i πto sam uvredljivo hulio na nj.

»udno, dok sam molio za milost, nekako sam osje-Êao da Isus uopÊe nije povrijeen mojim ispadom. In-tuitivno sam osjetio da mi se smije. Bio je to jak do-jam, kao da jasno Ëujem njegov smijeh u svojem umu.OsjeÊao sam da gotovo i nije bilo potrebno da traæimoprost.

ZakljuËio sam da Isus, buduÊi da je Bog, zna zamoju frustraciju i kroniËnu tjeskobu zbog toga πto mo-ram svjedoËiti i sigurno mi je veÊ posve oprostio, Ëaki prije nego sam ga molio za to. Njega moj napadajbijesa nije iznenadio.

UstajuÊi s poda, zapazio sam da ne osjeÊam nika-kvu griænju savjesti zbog svojih bogohulnih rijeËi. Kriv-nja je nestala. Intelektualno sam znao da bih moraoosjeÊati krivnju, ali nisam.

151

UlazeÊi u kuhinju, shvatio sam da je maloduπnostiπËezla. Osjetio sam glad i poËeo pripremati veËeru.

Moæda se pitate jesam li kada pomislio na to tkobi mogao biti duh koji je vladao mojim æivotom. Jesamli posumnjao da je on uistinu Isus? Doista nikadanisam pomislio da sam rob demonâ koji se preruπa-vaju u nositelje svjetla. Moje je povjerenje u novodop-ski put i duhove-vodiËe nastajalo tijekom mnogih go-dina. Kad sam jednom proËitao knjige Alice Bailey,postao sam odanim “vjernikom”. Vjerovao sam u Newage, njegove duhove-vodiËe i njegovu filozofiju. Takosam lako postao kandidatom za posvemaπnju “opsjed-nutost”. Gotovo niπta nije moglo pokolebati moju vjerui potaknuti sumnju u vjerodostojnost mojega vodiËa.»ak i moje iskreno Ëitanje Biblije nije moglo prodrijetikroz mreæu prijevare buduÊi da sam izvrtao znaËenjemnogih tekstova u pokuπaju da ih uskladim sa svojimveÊ utvrenim metafiziËkim uvjerenjima.

Sotona ima nevjerojatnu moÊ prijevare. Zato kul-tovi tako porobljavaju. Njihove ærtve oko sebe sagradegotovo neprobojan zid vjere koji se temelji na njihovomprihvaÊanju protubiblijskih doktrina. Kad Ëovjek jed-nom zaglibi u kakav kult, potrebno je gotovo Ëudo dase izbavi od sila mraka koje se preruπavaju u navjes-titelje svjetla. Sotonina moÊ je nevjerojatna. Nije Ëudoda su Ëak i izabranici u opasnosti.

Isus nas je upozorio:

NeÊe svaki koji mi govori: “Gospodine, Gospo-dine!” uÊi u kraljevstvo nebesko, nego onaj kojivrπi volju moga nebeskog Oca. Mnogi Êe mi uonaj dan reÊi: “Gospodine, Gospodine, zar nismopomoÊu tvoga imena prorokovali, pomoÊu tvogaimena izgonili zle duhove, pomoÊu tvoga imenaËudesa Ëinili?” Tada Êu im kazati: “Nikad vasnisam poznavao. Odlazite od mene, zlotvori!” (Mt7,21-23)

Samo zato πto netko ima Bibliju u rukama i propo-vijeda evanelje u Isusovo ime, nije automatski krπÊa-



nin ni istinski svjedok Kristova evanelja. Kako kaæegornji biblijski tekst, pravi odnos s Kristom ima “onajkoji vrπi volju moga nebeskoga Oca” (21. redak).

Boæja volja je otkrivena u Svetome pismu. Ako tkonauËava suprotno onome πto se nalazi u Boæjoj rijeËi,ne moæe imati Kristovu svjetlost. Biblija kaæe: “UzaZakon! Uza svjedoËanstvo! Tko ne rekne tako, zoruneÊe doËekati.” (Iz 8,20)

KrπÊani se trebaju zaπtititi od laænih uËitelja i po-greπnih nauËavanja tako πto Êe slijediti primjer pleme-nitih Berejaca, koji su “svaki dan istraæivali Pisma dali je tako” (Dj 17,11).

153

12Susret sa Svetim Duhom

“Gospodin te poziva. Sada ti upuÊuje poziv. Æeli dadoeπ naprijed i krstiπ se. Zaπto ga ne prihvatiπ?” go-vorio je propovjednik dok je zbor milozvuËno pjevao upozadini.

Da li da idem naprijed i ovaj put se krstim? Sjediosam otraga u molitvenom domu tijekom svojega prvogposjeta ovoj crkvi. S oko 150 vjernika, dvorana je bilapuna.

Pastor je vjeπto propovijedao i opetovano upozora-vao vjerniπtvo na posljedice grijeha. Na kraju propovijedizasvirala je æivahna glazbena skupina. Kad je propo-vjednik zapjevao u pratnji glazbenika potiËuÊi sluπate-lje na veÊu pravednost, veÊina nazoËnih je ustala.

Propovjednik se zatim obratio onima koji su joπbili neodluËni da dou naprijed i daju oprati grijehekrπtenjem. Zbor je zapjevao u viπem tonalitetu da bipoveÊao napetost.

Nedjeljom ujutro sam posjeÊivao bogosluæja ukrπÊanskim crkvama prije nego bih se uputio na svojposao do πetaliπta u Venice Beachu. ObiËno sam svakenedjelje otiπao u neku drugu zajednicu da bih upoz-nao njihov naËin sluæbe i vjerovanja. Za vrijeme jutar-nje meditacije katkada sam dobio precizan nalog daodem u neku odreenu crkvu.

Toga sam jutra bio upuÊen u Apostolsku krπÊan-sku crkvu mira (Peace Apostolic Christian Church),koja je bila smjeπtena u Inglewoodu, predgrau Los


Angelesa. Ne oËekujuÊi da Êe mi se u toj crkvi dogoditiiπta osobito, doæivio sam veliko iznenaenje.

U tu me je crkvu pozvao Dan, jedan od njezinihËlanova. Dan i ja smo se sreli jedne veËeri, tjedan danaprije dok sam svjedoËio za Gospodina u naπoj robnojkuÊi. Na kraju zanimljiva razgovora pozvao me u svojucrkvu.

Poziv da se pokajem za grijehe

Propovjednik je nastavio sa svojim vatrenim pozi-vom na krπtenje. “Isus upravo govori tvome srcu”, izjavioje. “Poziva te da mu se predaπ.”

Pitao sam se da li da krenem naprijed i krstim se.Sjetio sam se da je Muriel izjavila da Êe u buduÊnostiobaviti obred krπtenja za Ëlanove Novoga osvijetljenogputa. Zato sam zakljuËio da Êe biti najbolje priËekatisusret s Muriel da me ona krsti.

“Ovdje ima joπ netko tko nije javno priznao svojuvjeru”, sokolio je propovjednik. “Gospodin te zove daopere tvoje grijehe. Doi naprijed i prihvati njegovoprost.” Zbor je zapjevao joπ jaËe.

“Moæda bih to trebao uËiniti sada”, rekao sam sebi.“Ne, ne joπ; ovo nije pravo mjesto”, branio sam se.

OdluËivπi meditirati u vezi s tim, zatvorio sam oËii podesio se prema unutra. U istom trenutku sam usebi ugledao sjajno biÊe nalik na Isusa kako stoji pre-da mnom. Bio je odjeven u bijelu haljinu i pruæao jeruke prema meni. “Doi k meni”, dao mi je znak rukom.

»uo sam kako mi um potvruje: “Sada je vrijeme.Krsti se!”

U æelucu sam osjetio muËninu. Dlanovi su mi sepoËeli znojiti.

Ali bez imalo oklijevanja skoËih na noge i krenuhuzbueno prema podiju.

»itava je crkva pozdravljala moj korak i uzvikivala“aleluja!”, “slava Bogu!”, “aleluja!”

Dok su me vodili u prostor za presvlaËenje, mojase hrabrost rastalila do napeta drhtanja. –akon mi je

155

dodao bijelu krπteniËku haljinu. Kad sam je obukao,moje poËetne plahosti je nestalo. Umjesto nje rascvalose oduπevljenje dok sam Ëekao na red za krπtenja.

–akon me odveo do krstionice koja je bila sasvimsprijeda u crkvenoj dvorani. SpuπtajuÊi se polako nizljestve, lagano sam uπao u ledenu vodu.

“Wille Barone, kajeπ li se za svoje grijehe i prihva-Êaπ li Gospodina Isusa Krista za svojeg osobnog spasi-telja?” upitao je pastor.

“Da”, odvratio sam kimnuvπi glavom.Nije mi bilo lako sluπati rijeËi propovjednika koji je

stajao uz mene u vodi. Otkako sam iziπao iz prostoraza presvlaËenje, unutarnji Isusov glas mi je stalno go-vorio. “Plan se mijenja”, objavio je glas. “Nemoj popod-ne iÊi u Venice Beach. Idi svjedoËiti ljudima u robnukuÊu Carson.”

Pastor je digao ruku u zrak.“Krπtavam te u ime Isusa Krista radi oprosta tvojih

grijeha.”“Moraπ raditi moj posao”, korio me Isus.Osjetio sam kako me vuËe unatrag. Uskomeπana

voda mi zapljusne glavu.Isusov je glas bio nemilosrdan. “Krπtenjem si se

potpuno predao mojem djelu”, istaknuo je strogo. “Viπenema kolebanja, æaljenja ni odlaganja.”

PosrÊuÊi, iziπao sam po ljestvama iz krstionice.“Poi i sluæi s veÊom gorljivoπÊu”, zapovjedio je

Isus.Kad sam izlazio iz krstionice, k meni su pristupili

Ëlanovi crkvenoga odbora. “Slava Bogu, brate Wille”,Ëestitali su mi stiπÊuÊi mi ruku. “Aleluja!” “Slava Gospo-dinu!”

Isus je nastavio sa svojim strogim nalozima: “Sadatrebaπ sve svoje slobodno vrijeme provesti radeÊi zamene”, rekao je. “Idi do robne kuÊe i svjedoËi onimjadnim izgubljenim duπama. Govori im o mojemu sko-rom dolasku na ovaj svijet.”

U odjeÊi s koje se cijedilo poveli su me natrag uprostoriju za presvlaËenje. Nakon πto sam se obrisao

SUSRET SA SVETIM DUHOM


ruËnikom i obukao, iziπao sam i krenuo niz hodnik.Neka starija debela æena mi se pribliæi.

“Sada kad ste se krstili, biste li æeljeli primiti darSvetog Duha?” pitala je njeænim glasom.

Osjetio sam da to mora biti kakav crkveni starje-πina. “Svetoga Duha?” uzvratio sam upitno se mrπ-teÊi.

“Da. Sada kad ste krπteni vodom, moæete biti krπ-teni i Svetim Duhom, ako to zatraæite”, izjavila je. “Alimorate æeljeti da ga dobijete.”

“HoÊete reÊi da Svetoga Duha mogu primiti sada?Ovdje?” ispitivao sam sumnjiËavo.

“Da, to je biblijsko obeÊanje. Svatko tko se krsti uApostolskoj crkvi mira i zatim traæi dar Svetoga Duha,doæivi krπtenje Svetim Duhom koje se oËituje govore-njem jezika.”

Nakon stanke koju je naËinila ne bi li povratiladah, æena je ponovila svoje pitanje: “Æelite li primitiSvetoga Duha?”

UsredotoËio sam se prema unutra da bih posluπaosvoj viπi “ja”. “UËini to”, Ëuo sam jasno.

“Da, rado bih primio Svetoga Duha”, kazao samæeni.

Odvela me u prostoriju koja je izgledala kao sobaza sastanke crkvenoga odbora, gdje sam sjeo za velikiulaπteni drveni stol. Rekavπi mi da Êe se odmah vratiti,æena je iziπla iz prostorije.

Misli su mi odlutale do trenutka kad sam prvi putsusreo Dana u trgovaËkom centru nekoliko dana prije.Toga sam dana svjedoËio nakon izlaska s posla. Danusam pristupio dok je sjedio na klupi. Upitao sam gajesam li krπÊanin.

“Da, da, krπÊanin sam. Novoroeni vjernik. Krπtensam i Svetim Duhom.”

“Krπten Svetim Duhom? ©to to znaËi?” pitao samiznenaen. “Imaπ li neπto protiv da razgovaramo o to-me?”

“Nemam niπta protiv. Ni sluËajno. Rado razgova-ram o tome. Sjedi”, pozvao me.

157

“Zovem se Dan”, predstavio se. Zatim mi je ispriËaokako je prihvatio Gospodina i poslije doæivio krπtenjeSvetim Duhom. Pomnjivo mi je rastumaËio da prima-nje dara jezika nije isto πto i krπtenje Svetim Duhom.Naglasio je da je dar jezika samo vanjski znak darovaDuha.

“Govorenje jezika nije ono πto bismo trebali æeljeti”,istaknuo je Dan. “Mi bismo trebali æeljeti krπtenje Sve-tim Duhom.”

BuduÊi da mi se taj predmet uËinio zanimljivim,poËeo sam ga bombardirati pitanjima.

“Znaπ, Wille, kad se krstiπ Svetim Duhom, poËnuse dogaati neobiËne stvari. Duh poËne djelovati kroztebe. Primjerice, to πto smo se nas dvojica sreli, nijesluËajnost. Sveti Duh nas je spojio.”

“Da, to uviam”, odvratio sam.Dan je nastavio: “Kad sam prije pet minuta izlazio

iz robne kuÊe, kroz onaj izlaz tamo”, pokazao je naobliænji izlaz, “iznenada mi je unutarnji glas kazao dase okrenem i sjednem na jednu od klupa.”

“Unutarnji glas, hmmm”, mislio sam, “zanimljivo.”“Nisam shvaÊao zaπto bih se vratio i sjeo”, primi-

jetio je Dan. “Ali osjetio sam poticaj Duha. Tako samdoπao ovamo da bih sjeo upravo na ovu klupu. Neko-liko sekundi nakon πto sam sjeo, ti si doπao k meni.”

Bio sam oËaran. Nisam znao da obiËni krπÊaniprimaju upute od unutarnjeg glasa, kako se to menidogaalo.

“To je bio Sveti Duh”, ustvrdio je Dan. “Rekao mije da sjednem na ovu klupu, jer je htio da se sretnemo.Nismo se susreli sluËajno; to je bila boæanska namjera.Sveti Duh radi na tajnovit naËin.”

Danova tvrdnja da je doæivio krπtenje Svetim Du-hom duboko me je zainteresirala. “Reci mi, Dane, kakobih ja mogao biti krπten Svetim Duhom?” upitao sam.

On me je pogledao ravno u oËi i ozbiljno rekao:“Trebaπ posjeÊivati crkvu koja ima Svetoga Duha i vje-ruje u krπtenje Svetim Duhom. Dar Svetoga Duha ne-Êeπ dobiti meu ljudima koji u nj ne vjeruju.”



Dan me je pozvao u svoju crkvu i dao mi, prijenego πto je otiπao, upute o tome kako se stiæe onamo.

Moja je pozornost ponovno bila usmjerena na zbor-nicu u Apostolskoj crkvi mira. Starjeπina je ponovnouπla u sobu u pratnji mlae æene koja je zauzela mje-sto na suprotnoj strani stola. Bilo je oËito da je ta æenaupravo krπtena i da smo nas dvoje kandidati za prima-nje dara Svetoga Duha.

Sluæbenica crkve je sjela na proËelje stola i objemadala Bibliju, prijevod King Jamesa. Uzevπi vlastito Sve-to pismo, poËela je listati po njegovim stranicama.

Pomislio sam u sebi: “Ja imam toliko mistiËnihiskustava kao odani novodopski krπÊanin da sam si-guran kako me Bog smatra odgovarajuÊim kandidatomza primanje osobitog dara svoga Svetoga Duha.

Zatim je sluæbenica progovorila.“Sveto pismo nam kaæe da Êemo, ako se pokajemo

i krstimo, primiti dar Svetoga Duha. To obeÊanje na-lazimo u Djelima, drugom poglavlju, trideset osmom itrideset devetom retku.”

Pogledala je u svoju Bibliju, popravila naoËale sokruglim staklima i glasno proËitala ta dva retka. “Ob-ratite se — reËe im Petar. — Neka se svaki od vas krstiu ime Isusa Krista za oproπtenje grijeha; tako Êeteprimiti dar — Duha Svetoga. Vama je, naime, ovajobeÊani dar namijenjen, vaπoj djeci i svima koji sudaleko, koliko god ih pozove k sebi Gospodin, naπ Bog.”

Pogledala je mladu æenu i mene. “Sveto pismo obe-Êava dar Svetoga Duha svima koji se pokaju i krste.Uskoro Êete primiti dar Svetoga Duha. Svatko u ovojcrkvi koji se krstio i koji je æelio dar Svetoga Duha,primio ga je. Nikada nisam imala nikoga tko nije pri-mio taj dar.”

S takvim jamstvom poËeo sam oËekivati da se do-godi neπto Ëudesno.

Starija æena je nastavila tumaËiti: “Biblija nam jas-no kaæe da se primanje Svetoga Duha oËituje u spo-sobnosti govorenja jezicima.” ProËitala je Djela 2,4 i10,44-46.

159

Moje su se misli ponovno vratile na razgovor sDanom pred robnom kuÊom. Sjetio sam se kako mi jerekao da je malo krπÊana doæivjelo krπtenje SvetimDuhom i da je taj dar znaËajan.

Starjeπina je navela joπ nekoliko biblijskih redakapovezanih sa Svetim Duhom i govorenjem jezicima izatim upitala vjerujemo li ovo πto smo upravo proËitali.Nakon πto smo potvrdno odgovorili, ona je ustala izamolila nas da poemo za njom u dvoranu. Crkva jebila prazna. Samo je mala skupina mladih æena stajalanaprijed. Bile su to, kako smo saznali, propovjedniko-ve pomoÊnice.

Od nas dvoje su zatraæili da kleknemo uz ograduoltara. Mlade æene su nas okruæile.

“Da biste primili dar Svetoga Duha”, pouËila nas jestarjeπina, “morate zahvaliti Isusu πto vas je spasio.Glasno recite: ‘Hvala ti, Isuse.’ Nastavite to govoritidok Sveti Duh ne sie na vas.”

Zatvorivπi oËi, sklopio sam ruke i tiho rekao: “Hva-la ti, Isuse, πto si me spasio.”

“Glasnije. I stalno to ponavljajte”, nukala me star-jeπina.

“Hvala ti, Isuse, πto si me spasio. Hvala ti, Isuse,πto si me spasio”, ponavljao sam.

“Ne prestajte”, ubacila je jedna od mladih pomoÊ-nih sluæbenica. “Stalno ponavljajte ‘hvala-ti-Isuse’.‘Hvala-ti-Isuse.’”

“Hvala-ti-Isuse. Hvala-ti-Isuse”, uzviknuo sam.“Hvala-ti-Isuse. Hvala-ti-Isuse.”“Hvala-ti-Isuse. Hvala-ti-Isuse.”“Hvala-ti-Isuse. Hvala-ti-Isuse.”

Zaustavio sam se da uhvatim zrak.“Ne prestajte”, viknula je druga sluæbenica. “Stalno

to govorite. Zar niste veseli πto vas je Isus spasio?Stalno mu zahvaljujte za to.”

Nastavio sam ponavljati “hvala-ti-Isuse” nekolikoputa.



“Glasnije!” zatulila je neka pomoÊnica. “ViËite svomsnagom. Kaæite Isusu kako ste zahvalni. Hajde, ponav-ljajte to ‘hvala-ti-Isuse’, ‘hvala-ti-Isuse.’”

Ona æena, druga kandidatkinja i ja nastavili smoponavljati reËenicu za koju su nam rekli da je viËemo.

Mlade sluæbenice su se stale ponaπati kao profesi-onalne navijaËice izvikujuÊi poticaje i izraze kojima sunas bodrile da nastavimo ponavljati “hvala-ti-Isuse.”

Iznenada nas je prekinuo prasak neËega πto je pa-lo. Otvorio sam oËi. Jedna od pomoÊnih sluæbenica uuzbuenju je sluËajno pala unatrag na propovjedao-nicu i skoro je prevrnula. U komeπanju je netko sruπiovelik drveni kriæ πto je stajao pred njom i ovaj tresnuna pod.

Brzo sam zatvorio oËi i iznova poËeo zahvaljivatiIsusu πto me je izbavio osude. NavijaËice su nas nas-tavile sokoliti i crkva je odzvanjala od buke naπih zah-tjeva.

Nakon, kako mi se Ëinilo, uæasno puno vremena,moj je glas od umora promukao. Kako ovo moæe biti“dar” od Boga ako se moram ovako naprezati za nj,pitao sam se.

U istom sam trenutku ovoj negativnoj misli suprot-stavio jednu pozitivnu: dok sam ovdje, moram uËinitisve πto mogu da bih posluπao uputu; u to moramuloæiti sav napor.

“Hvala ti, Isuse”, smjesta povikah iskreno, i pono-vih to nekoliko puta.

Sjetio sam se izjave starjeπine o tome da je svakikandidat u Apostolskoj crkvi mira doæivio krπtenjeSvetim Duhom. Uhvatio sam se za to uvjerenje da Êu,budem li nastavio Ëiniti πto su mi rekli, i ja na krajudobiti taj dar.

Nakon joπ nekoliko minuta jednoliËnoga pjevanjajedva sam govorio. Moju Ëeljust samo πto nije uhvatilaneka vrsta grËa.

Starjeπina i pomoÊnice postale su uzbuene i pre-klinjale su: “Neka rijeËi teku. Ne opirite se; pustite ihsamo.”

161

Pokuπao sam govoriti “hvala ti, Isuse”, ali nije iπlo.Usnice su mi se tresle u nehotiËnim grËevima.

Kandidatkinja pokraj mene ispuπtala je piskutavedjeËje glasove poneπto nalik na πvicarsko jodlanje.

“Samo dalje. Ne prekidajte”, naglo je bubnula jed-na od pomoÊnica kad sam, sluπajuÊi ovu æenu, natrenutak izgubio koncentraciju.

PrimoravajuÊi se da nastavim dok ne dobijem dar,primijetio sam da je drhtanje mojega grla uskoro pre-πlo u glasove nekog jezika koji nisam mogao odrediti.Nedugo zatim poËeo sam s lakoÊom govoriti na tomneobiËnom jeziku. OsjeÊao sam se kao da kanaliziram,upravo onako kako sam to Ëinio u skupinama u Osvi-jetljenome putu, jedino πto sam ovaj put prenosio poru-ke na nepoznatom jeziku. Nisam znao πto rijeËi znaËe;govor je zvuËao sliËno onome kako sam zamiπljao dazvuËi ruski jezik.

Laknulo mi je kada je sve proπlo. Bio sam iscrpljen.Crkva je bila prazna. Otvorio sam oËi. PomoÊne

sluæbenice su dizale drveni kriæ i namjeπtale ga natragpred govornicu.

Starjeπina je πutke kleËala pokraj mene. Upitaosam je je li razumjela jezik Svetoga Duha.

“Nisam”, rekla je mirno. Zatim me njeæno upitala:“©to Êete sada?”

Ne oklijevajuÊi, jasno sam joj odvratio: “Radit ÊuGospodnji posao. ©to bih drugo?”

To se odnosilo na zadaÊu svjedoËenja u robnoj ku-Êi, koju mi je Isusov glas naloæio za to poslijepodne.Ustao sam i otiπao.

Dok piπem ovu knjigu, ne mogu a da ne uspore-dim to iskustvo u Apostolskoj crkvi mira s krπtenjemπto sam ga poslije doæivio. Taj obred uronjavanja uvodu zbio se nekoliko mjeseci nakon πto me je praviSveti Duh spasio iz Sotoninih okova i njegove zle mre-æe prijevare. U toj drugoj prigodi sam se krstio u za-jedniπtvu s pravim Isusom Kristom, Bogom i SinomSveviπnjega Oca.



Kad sam uπao u vodu, nikakav glas me nije pro-gonio da moram obavljati njegov posao. »itav sam danproæivio ispunjen jednostavnom radoπÊu i mirom uGospodinu. Doæivljavao sam spasenje po milosti — spa-senje po vjeri u ono πto je Isus uËinio za mene.

Primjedba o Sotoni i darovima Duha

Kad sam u Apostolskoj crkvi mira govorio nepozna-ti jezik, ta pojava oËito nije mogla biti djelo SvetogaDuha buduÊi da sam bio Sotonin uËenik. Takoer mise Ëinilo da su i metode πto ih ta crkva koristi da bipoæurila “dar” Svetoga Duha nebiblijske. Opetovanovikanje “hvala ti, Isuse” suproti se Isusovoj izjavi uMateju 6,7: “Kad se molite, ne izgovarajte isprazne ri-jeËi kao pogani, koji umiπljaju da Êe biti usliπani zbogsvoga nabrajanja.”

Moæda se pitate ima li Sotona silu da danas kri-votvori darove Svetoga Duha kao πto su iscjeljivanje igovorenje jezicima.

Isus je ustvrdio da “Êe ustati laæne mesije i laæniproroci i Ëinit Êe Ëudesne znakove, da zavedu... izabra-nike” (Mk 13,22).

Sjetite se doba proroka Ilije. Tijekom vladavine kra-lja Ahaba Boæji je prorok izazvao 450 Baalovih prorokana natjecanje na goru Karmel da bi se dokazalo tko jepravi Bog — Baal ili Gospodin. Oba natjecatelja susagradila kameni oltar na koji su poloæili drva i ær-tvenoga bika. Proroci su tada trebali naizmjeniËno zva-ti svojega Boga da poπalje s neba vatru i zapali njihovuærtvu. Bog koji odgovori vatrom bit Êe proglaπen pra-vim Bogom.

Baalovi su proroci molili od jutra do veËeri. »ak suse ranjavali bodeæima da bi im potekla krv. Ali Baalnije odgovorio.

Ilija je tada dao izliti Ëetiri velika spremiπta vodena svoju ærtvu. To je dvaput ponovio. Nakon πto je onzazvao Boga, oganj je pao s neba i progutao ne samoærtvu, nego i kamenje oltara i svu vodu.

163

OËito je u starozavjetna vremena sotonska sila bilaograniËena i on nije bio dorastao Boæjoj moÊi da poπa-lje vatru s neba.

Usporedite te okolnosti s proroËanstvom iz Otkri-venja koje se odnosi na svrπetak vremena i doba anti-krista kojega simbolizira zvijer iz zemlje.

Ivan opisuje tu zvijer:

“Ona Ëini velika Ëudesa, tako da i vatru sneba spuπta na zemlju naoËigled ljudi, i zavodistanovnike zemlje Ëudesima.” (Otk 13,13.14)

Biblija otkriva da Êe u vrijeme svrπetka Sotoni oËi-to biti dopuπteno oponaπati snagu koja je nekoÊ bilaosobito pravo Svetoga Duha.



13Tajno ubacivanje

Isus je imao novi misionski plan za mene: trebaosam se potajno uvuÊi u jednu mjesnu krπÊansku cr-kvu.

Nekoliko mjeseci je proπlo otkako sam poËeo svje-doËiti po robnim kuÊama i propovijedati na æalu. Uprvi mah nisam ni bio svjestan da sam otpoËeo s novimposlanjem. Najprije sam dobio samo uputu da se pri-druæim toj crkvi i sudjelujem u svim crkvenim djelat-nostima koliko je to moguÊe. Nakon nekoliko tjedanadobio sam dodatne upute. Moja je zadaÊa bila traæitiodgovarajuÊe osobe radi kontakta i sprijateljiti se snjima. Onda sam ih trebao neprimjetno upoznati skonceptom krπÊanske meditacije kao sredstvom dru-æenja s Bogom. Krajnji je cilj bio pokrenuti u crkvimeditacijsku skupinu.

Nova je pustolovina poËela tijekom moje djelatno-sti svjedoËenja uz robnu kuÊu kad sam susreo preda-noga krπÊanina koji se zvao Wayne. On me je upitao ukoju crkvu idem.

“Pa, nisam Ëlan nijedne crkve”, odgovorio sam.“Smatram se Ëlanom Kristova tijela, a sve zajednice sudio toga tijela.”

“PosjeÊujeπ li naπu mjesnu crkvu?” pitao je Waynepristojno.

“Da, bio sam u nekoliko crkava u ovom podruËju.Odlazim u bilo koju crkvu u koju me u to vrijeme vodiduh.”

165

Wayne me pozvao u svoju crkvu, Kapelu nade uHermosa Beachu. Za nju sam Ëuo, ali je nikada nisamposjetio. Dok sam te veËeri meditirao, unutarnji mi jeglas kazao da posjetim tu crkvu.

U Kapelu nade sam prvi put otiπao na nedjeljnoveËernje bogosluæje na kojem je bilo pribliæno 2000ljudi. Neki bend s nekoliko pjevaËa otvorio je bogosluæ-je suvremenom krπÊanskom glazbom. Propovijed kojaje uslijedila doimala se utemeljenom na konzervativnojbiblijskoj teologiji. Mada je govornik bio nadaren, dr-æao sam da mu oËito manjka naobrazba u vezi s na-prednim idejama koje Isus uvodi na ovaj svijet.

Nekoliko dana poslije unutarnji glas meditacije po-taknuo me je da redovito odlazim u Kapelu nade. Za-tim sam pohaao niz predavanja za pridoπlice, a kadje to zavrπilo, krenuo sam na teËaj za napredne koji jebio uvjet za Ëlanstvo. TeËaj je vodio dopadljiv pastor,Ëlan tamoπnjega propovjedniËkog tima po imenu Ken.BuduÊi da je bio Britanac, moj sunarodnjak, Ken i jasmo postali prijatelji.

Do toga sam trenutka smatrao da su moji odlasciu crkvu oblik uËenja s ciljem da proπirim svoje znanjeo krπÊanskoj crkvi. Tako Êu napredovati u sposobnostisvjedoËenja ljudima razliËitih vjerskih uvjerenja kojebudem sretao na πetaliπtu u Veniceu. No, sada me jeunutarnji glas meditacije obavijestio da u toj zajednicitrebam obaviti osobitu zadaÊu.

Ginger, prva osoba s kojom sam stupio u kontaktu Kapeli nade, bila je privlaËna æena u ranim tridese-tim godinama. U crkvenom sastavu je svirala elektriË-nu violinu. Kako sam se nekada oduπevljavao upotre-bom elektriËnih violina u rock-bandovima, jako me jezanimao njezin naËin sviranja. Jedne nedjelje uveËer,nakon zavrπne pjesme, otiπao sam na podij i Ëestitaojoj na vjeπtini. PopriËali smo o njezinoj violini.

Nekoliko tjedana poslije u jednom sam hodnikunaletio na Ginger nakon veËernjeg bogosluæja. Nakonπto smo porazgovarali o obostranoj ljubavi prema rock--glazbi πezdesetih i sedamdesetih godina, razgovor je

TAJNO UBACIVANJE


skrenuo na raspravu o naπem trenutaËnom duhovnomæivotu.

Iznenada je uskoËio unutarnji glas. “PriËaj joj osvojoj navici meditacije.”

“Ginger, glavna duhovna disciplina koju vrπim za-pravo je meditacija”, rekao sam malo oklijevajuÊi.

“Je li? I ja to Ëinim”, odvratila je Ginger oduπev-ljeno. “Poludjela bih bez toga.”

Bio sam presretan Ëuvπi njezinu izjavu i nisam Ëaksmatrao primjerenim kazati πto podrazumijevam pod“meditacijom”. Osjetio sam naprosto da govori o istoË-njaËkoj tehnici tihog udubljivanja u kozmiËko. Dok smojoπ malo razgovarali o svojem interesu za meditaciju,natuknuo sam da bismo u crkvi trebali pokrenuti sku-pinu za krπÊansku meditaciju. Ginger je to prihvatilakao izvrsnu zamisao.

U tom nam se trenutku pridruæio Ken, britanskipastor. Makar smo se dobro poznavali, kolebao sam sebih li nastavio razgovor o meditaciji. Za Ëasak sam senamjerno usredotoËio prema unutra da Ëujem hoÊe limi moj viπi “ja” dati kakvo upozorenje. BuduÊi da jesve bilo tiho, pretpostavio sam da mirne duπe mogunastaviti razgovor.

“Ken, upravo smo raspravljali o ideji da pokrene-mo skupinu za krπÊansku meditaciju”, rekao sam.

“Hmmm, ovaj, eeee, eeee”, mumljao je Ken u od-govor na moju izjavu.

Prekinuo sam ga: “Znaπ, Stari zavjet na puno mje-sta spominje meditaciju. David ju je, sudeÊi premaPsalmima, Ëesto primjenjivao kao oblik komunikacije sBogom, proces sluπanja glasa Svetoga Duha. U Sred-njem je vijeku takoer bila uobiËajena navika u samo-stanima, no otada se ta vjeπtina izgubila kao ærtvamahnite æurbe suvremenog æivljenja.”

Ken je izgledao tek mlako zainteresiran za ono oËemu govorim. Nemarno je primijetio: “Pa, moraπ po-kuπati osnovati takvu skupinu ovdje. Siguran sam daÊe to zanimati neke ljude.”

167

Ginger je odmah progovorila: “Da, i ja to Ëinim.Divno je iskustvo mirno sjediti, opustiti se i uzeti sivremena da budeπ s Bogom.”

Misao da osnujem skupinu za krπÊansku medita-ciju u Kapeli nade uzbuivala me je. Moja je æelja bilada se sprijateljim s vjernicima crkve i pomognem imda uspostave joπ bliskiji odnos s Isusom. Sebe samsmatrao dijelom napora πto ih je Krist planirao da bidoveo svoju djecu u neposredno druæenje sa sobom.VjerujuÊi da sam novoroeni krπÊanin koji ima naro-Ëit, neposredan odnos s Isusom, æelio sam da i mojakrπÊanska “obitelj” postigne taj isti odnos. Vjerovaosam da bi se evanelje brzo raπirilo kad bi svi krπÊanihtjeli sluπati Isusov glas kao πto to ja Ëinim, i da biGospodin uskoro zauvijek doπao kao vladar u svojemkraljevstvu na ovom planetu.

Dio mojega nastojanja da nauËim sve o krπÊan-skom nauku bio je da Ëesto posjeÊujem krπÊanskuknjiæaru u mojem gradu. Viπe sam se puta razonodioËitajuÊi knjige koje su napisane u pokuπaju da se obez-vrijedi New age. »itajuÊi ih sa zanimanjem, Ëak samutvrdio da su zabavne. Iako sam se dræao novoroe-nim krπÊaninom, joπ uvijek sam se poistovjeÊivao sNew ageom. Bio sam uvjeren da posjedujem “cjelovitoevanelje”, spoj krπÊanstva i novodopskih zamisli.

Dok sam Ëitao knjige protiv New agea, knjige πtosu ih napisala moja krπÊanska “braÊa”, æelio sam damogu uvjeriti njihove autore kako zapravo proturjeËjene postoji. Htio sam da razumiju da su New age ikrπÊanstvo naprosto dvije ruke Boæjega velikog planada se pomiri s ËovjeËanstvom.

Mada sam o sebi mislio kao o newageovcu, unu-tarnji glas mi je zabranio da to ikome povjerim. Tije-kom propovijedanja u Venice Beachu Ëesto sam prola-zio mimo prodavaËa koji su nudili novodopski nakit iglazbu. Æelio sam se zaustaviti i reÊi im da sam new-ageovac. Meutim, svaki put kad sam im pokuπao priÊi,moj je viπi “ja” smjesta uskoËio. “Ne. Ne Ëini to.” »inilo

TAJNO UBACIVANJE


mi se da mi je dopuπteno da ljudima koje susreÊempokazujem samo krπÊanski lik.

Jeff je bio jedan od prijatelja koje sam imao uKapeli nade. Bio je bistar mladiÊ, srednjoπkolac, i volioje govoriti ljudima oko sebe o Gospodinu. Pripovijestio mistiËnim doæivljajima koji su bili posljedica mojenavike krπÊanskoga meditiranja njega su oËaravale.

Wayne, onaj Ëovjek od koga sam prvi put Ëuo zaKapelu nade, bio je joπ jedan posve predani krπÊaninna kojega sam nastojao utjecati. Bez prestanka je no-sio svoje Sveto pismo i jako je rado dijelio Boæju rijeËs ljudima koje je sretao. I s njim sam se sprijateljio.

Wayneu sam kazao da je prouËavanje RijeËi odliË-na djelatnost, ali sam istaknuo da nam je pri rucineπto mnogo veÊe od samoga Svetog pisma.

Oduπevio se kad sam mu rekao da moæe istinskidoæivjeti Boæju prisutnost i Ëuti glas Svetoga Duha. Svojutvrdnju sam potkrijepio tako πto sam ga podsjetio daje Isus svojim uËenicima rekao da je njegovo kraljev-stvo u njima.

Marantz.Ta je rijeË bila u mojim mislima Ëim sam se ujutro

probudio. Marantz? ©to je to Marantz? Nikada prijenisam Ëuo tu rijeË.

Za vrijeme doruËka ta mi se rijeË stalno vraÊala napamet. Moæda je to naziv kakvog novog modela auto-mobila πto sam ga Ëuo u reklami na radiju.

RazbijajuÊi glavu ne bih li se sjetio πto je to Marantz,na koncu sam bio uvjeren da je to sigurno neki novijapanski model automobila. PoËeo sam se pitati nije lito znak od Boga da bih uskoro trebao kupiti novi auto.

Poslije, toga dana otiπao sam u Kapelu nade naveËernje bogosluæje. Dok sam pregledavao oglasnu stra-nu crkvenoga biltena, osjetio sam znakovite trnce uleima. »itao sam prvi red.

Marantz.Prodaje se stereo-ureaj Marantz...

169

“Hej, Sveti Duh je opet bio na djelu”, uzviknuo samshvativπi da je ime Marantz protekle noÊi ubaËeno umoj um. Dræao sam da mi pomoÊu toga sluËaja SvetiDuh daje znak da trebam stupiti u dodir s osobomkoja je dala oglas u bilten.

Pozvao sam momka i upitao ga za stereo ureaj.Kazao mi je da se zove Greg i zamolio me da doem knjemu kako bih pregledao komponente stupa.

Kad sam uπao u njegov stan, pregledao sam pro-stor ne bih li naπao kakav kljuË koji bi mi dao naznanje zaπto sam doπao ovamo, kljuË poput novodop-skih knjiga. Pozornost mi je privukla velika knjiga πtoje bila na stolu — knjiga o Indiji. Hmmm, pomisliosam, zanimljivo.

Unutarnji mi je glas rekao da ne kupim ureaj,veÊ da se samo upoznam s Gregom. Tijekom naπegadugoga i prijateljskog razgovora stao sam nagaati otome je li Greg predvien za meditacijsku skupinu ko-ju sam æelio pokrenuti u crkvi.

Ubrzo nakon toga razgovora s Gregom, moje sepotajno poslanje ubacivanja u Kapelu nade s nauËava-njima New agea naglo zaustavilo. Kako su moji rodi-telji dugo slutili da sam upleten u sumnjivu religiju,veÊ dugo su se molili za mene. Neka nepoznata æenakoju sam susreo na evaneoskom sastanku takoer semolila za mene u vrlo kritiËno vrijeme. Te su molitvebile uzrokom neobiËnog poteza Svetoga Duha, koji jeza posljedicu imao dramatiËno i neoËekivano “pro-svjetljenje”. Rezultat je bio nevjerojatan: moj dvanaes-togodiπnji odnos s New ageom raspao se s uæasnimtreskom dok se odvratna mreæa prijevare voe u sjenirazderala nadvoje.

TAJNO UBACIVANJE


14Skidanje maske

“Ne idi”, odgovarao me glas savjesti.Nakon posla sam namjeravao otiÊi na poseban

evaneoski sastanak.“VeËeras moraπ svjedoËiti za mene u trgovaËkom

centru”, naloæio mi je glas.BuduÊi da sam jako æelio iÊi na taj skup, odluËio

sam ne obazirati se na unutarnji glas.U meni je rasla napetost veÊ nekoliko tjedana.

OsjeÊao sam kako Isus Krist æeli da joπ viπe vremenai napora posvetim sluæbi za njega. Meutim, u meni sepoËeo pojavljivati otpor, kao da se neka druga sila πtose postavila nasuprot Isusovom vodstvu poËela uklju-Ëivati u igru.

OdupiruÊi se glasu savjesti, otiπao sam na evane-oski sastanak. On se odræavao u velikoj dvorani grad-skoga uËiliπta.

Za vrijeme predavanja sjedio sam uz neku æenukoja je po izgledu mogla imati tridesetak godina. Nakraju veËeri ona me upitala: “Je li vam se svialo kakoje evanelist govorio?”

“Da, priliËno je dobar”, odvratio sam, “ali nalazimda je njegovo stajaliπte vrlo uskogrudno.”

Istina je bila da sam se osjeÊao vrlo nelagodnotijekom propovjednikova govora. Do trenutka kad jezavrπilo, u meni je kuhalo od uznemirenosti izazvanenjegovim Ëvrstim oslanjanjem na Sveto pismo. Zatosam odluËio otvoreno govoriti o svojim novodopski us-

171

mjerenim uvjerenjima. Namislio sam da moram bitiprotuteæa ovim herezama πto ih propovijedaju ovakvifundamentalisti u ime mojega gospodara.

Æena je mirno upitala: “Kakvi su vaπi vjerski sta-vovi?”

“Ja sam novodopski krπÊanin”, izlanuo sam.To je bilo prvi put da sam kazao takvo neπto vjer-

niku krπÊaninu. Unutarnji glas savjesti me je uvijekupozoravao da ne budem otvoren glede svojih newage-ovskih vjerovanja. Ali nakon πto sam Ëuo ovoga evan-elista, bio sam bijesan i viπe nisam htio πutjeti. Tajpropovjednik je nehotice raspalio plamen moje strastii odvaænosti.

Na moje iznenaenje, æena nije izrazila nikakvuodvratnost prema mojem odgovoru. “O”, primijetila jeskromno, “i ja sam se bavila New ageom prije nego πtosam doπla Gospodinu.”

To je izgovorila tako da sam shvatio da viπe neodobrava New age.

“No, toga se ne biste trebali stidjeti”, rekao samiskreno. “New age ima odliËnih ideja i istina. VeÊininovodobaca naprosto manjka neposredna moÊ IsusaKrista u æivotu.”

BuduÊi da nije odgovorila, uljudno sam je upitao:“Koju crkvu Vi pohaate?”

“Crkvu na putu.”“A, da”, prekinuo sam je, “to je crkva Jacka Hay-

forda. Znam za nju. Ondje nisam nikada bio, ali kat-kad sluπam Jacka preko radija.”

“S obzirom na novodopsko krπÊanstvo kojim sebavite”, kazala je æena, “bi li vam smetalo da se sadapomolim za vas? Ne znam πto vjerujete, ali bih se æelje-la moliti za vas.”

“Da, naravno, moæemo se moliti”, rekoh misleÊi dajoπ koja molitva uvijek dobro doe kao pomoÊ za mojusluæbu.

Æena me je primila za ruku. “Dragi nebeski OËe”,poËela je. “Molim te da daπ ovome bratu mudrost daraspozna πto je istina. Neka potpuno razumije tvoju

SKIDANJE MASKE


RijeË. Molim te da snaga Svetoga Duha djeluje u nje-govom æivotu i vodi ga do prave spoznaje Isusa. To temolim u Isusovo ime. Amen.”

Kako je lijepo kad netko moli za tebe, pomisliosam u sebi napustivπi dvoranu. Mada sam mislio daimam blisku zajednicu s Isusom, æelio sam joπ njegovesnage i istine.

Oko tjedan dana nakon ovoga evaneoskog sastan-ka, spremao sam se otiÊi s posla na kraju radnogdana. “Ne idi u knjiænicu”, uputio me unutarnji glas.“VeËeras moraπ svjedoËiti u robnoj kuÊi.”

Bio sam uzdræan prema glasu savjesti koji nisamprimio s oduπevljenjem.

“Moraπ raditi moj posao”, naloæio mi je strogo, kaoda izriËe Isusove rijeËi. “Vrijeme istjeËe. Moraπ obavitisvoju sluæbu.”

Duh protivljenja unutarnjem glasu ponovno se pro-budio. Te sam veËeri tvrdoglavo nastavio s neuvaæava-njem ovoga poticaja. Jedna druga zamisao poËela sepojavljivati u mojem umu: æelio sam Ëitati odreenuknjigu. Iako me je unutarnji glas ustrajno nagovaraoda idem svjedoËiti u robnu kuÊu, bio sam odluËan unakani da doem do primjerka te knjige.

Dok sam prije prouËavao Enciklopediju ameriËkihreligija Gordona Meltona, proËitao sam zanimljiv Ëla-nak u kojemu se opisuje neka æena koja je tvrdila daje dobila vienja od Boga sredinom devetnaestoga sto-ljeÊa. Misao na to da je prije madam Blavatski i AliceBailey æivio neki krπÊanski mistik, izazvala je u meniveliko zanimanje. »inilo mi se da bi ta æena Ëak moglabiti novodopska krπÊanka desetljeÊima prije suvreme-noga pokreta New agea.

U knjiænici sam posudio knjigu Ellen G. White,proroËica sudbine Renea Noorbergena.8

Knjiga je poËinjala vienjem u kojemu je Ellen Whitegodine 1906. — nekoliko dana prije nego se dogaaj

8 Izdanje Norcom Corp., Box 3106, Collegedale, TN 37315

173

uistinu zbio — vidjela potres u San Franciscu.9 Njezinabjelodana nadnaravna sposobnost ostavila je na menedubok dojam i potaknula me da Ëitam dalje.

Uslijedila je opÊenita rasprava o razlici izmeu nad-naravne sposobnosti i proroËanstva. Autor je analizi-rao medije kao πto su Edgar Cayce, Jeane Dixon iPeter Hurkos pristupivπi problemu tako πto je uspore-ivao njihov nauk s biblijskim. Zatim se u knjizi iznosikratak æivotopis ranog razdoblja æivota Ellen White.

Moju je pozornost privuklo poglavlje “Voa u sjeniraskrinkan” πto je sadræavalo opis vienja Ellen Whitekoje je imala 1858. g.10

Ona piπe:

Gospodin mi je pokazao da je Sotona nekoÊbio aneo kojega su πtovali na nebu... prvi doKrista. Njegove su crte lica, kao i u drugih anela,bile blage i izraæavale su radost. Visoko i πirokoËelo odraæavalo je veliku intelektualnu snagu.Njegov je lik bio savrπen; dræanje plemenito i do-stojanstveno. No kada je Bog kazao svojemu Si-nu: “NaËinimo Ëovjeka na svoju sliku”, u Sotonise rodila ljubomora prema Isusu. Æelio je da seu vezi sa stvaranjem Ëovjeka savjetuju s njime, abuduÊi da nije bilo tako, ispunila ga je zavist,ljubomora i mrænja. Æelio je primiti najveÊu Ëastneba, jednaku onoj koja je bila ukazivana Bogu.

Zapitao sam se postoji li doista neki Sotona koji sepobunio na nebu s gomilom zlih anela. Sjetio sam seda je Muriel katkada govorila o Sotoni i silama zla;izgledalo je da misli da je on stvarno biÊe. Djwhal Khulje, s druge strane, nijekao zamisao o postojanju veli-koga Boæjeg neprijatelja; smatrao je da je avao izmiπ-ljeni mit.

9 Ellen White je bila kÊi propovjednika-laika odgojena u stro-gom metodistiËkom duhu. Tvrdila je da je 1844. g. imala prvo vie-nje. 1863. g. bila je suosnivaËicom Crkve adventista sedmoga danakao institucionalizirane denominacije.

10 To je vienje poznato pod nazivom Vienje o velikoj borbi.

SKIDANJE MASKE


Pripovijest Ellen White je ponovno privukla mojupozornost.

Do toga je trenutka... u Ëitavom nebu vladaored, sklad i savrπena pokornost Boæjoj vladavini.Pobuniti se protiv Boga bio je najveÊi grijeh pro-tiv Njegova reda i volje. Sve se nebo uskomeπalo...Meu anelima je doπlo do rjeËkanja. Sotona injegovi poklonici Ëeznuli su za preoblikovanjemBoæje vladavine. Æeljeli su pogledati u NjegovunedokuËivu mudrost i saznati s kojom je namje-rom uzvisio Isusa i dao Mu takvu neograniËenumoÊ i upravu. Pobunili su se protiv vlasti Sina.Sve nebeske vojske bile su pozvane da se pojavepred Ocem da bi se odluËilo o svakom sluËaju.Tamo je odreeno da Sotona mora biti zbaËen sneba sa svim anelima koji su mu se u pobunipridruæili.

Stao sam razmatrati moguÊnost postojanja nekognadanela na nebu koji se zove Sotona, koji se ispunioljubomorom i pobunio protiv Boga. Moæda Sotona po-stoji negdje na naπem svijetu u duhovnom podruËju.

»itao sam dalje.

Sotona je bio strahovito iznenaen svojim no-vim poloæajem. Njegove je sreÊe nestalo. Gledaoje anele koji su skupa s njim nekada bili takosretni, a sada su s njime morali biti protjerani sneba. Prije njihova pada ni sjena nezadovoljstvanije kvarila njihovo posvemaπnje blaæenstvo. Sa-da je pak sve bilo promijenjeno. Crte lica, koje suprije odsjajivale sliku njihova Stvoritelja, odraæa-vale su potiπtenost i oËaj. Meu njima je nastalaborba, nesloga i gorko predbacivanje...

Kad je Sotona sasvim shvatio da nema ni-kakve moguÊnosti povratiti Boæju naklonost, nje-gova se zloba i mrænja poËela oËitovati. Posavje-tovao se sa svojim anelima i skupa su zamisliliplan da i dalje rade protiv Boæje vladavine. Kadsu Adam i Eva bili smjeπteni u prekrasni vrt,Sotona je poËeo planirati kako da ih uniπti. Bilo

175

je odluËeno da on preuzme neki drugi oblik ipokaæe zanimanje za Ëovjeka. Mora neopazice do-vesti u pitanje Boæju istinoljubivost i izazvati sum-nju oko toga je li Bog doista mislio ono πto jerekao.

Spustivπi knjigu, zamislio sam se nad tim oËara-vajuÊim opisom pobune. Je li se Sotona uistinu pobu-nio i onda, odvojen od Boga, osjetio potiπtenost i oËaj?

Uzeo sam knjigu i nastavio Ëitati.

Sotona je otpoËeo svoje djelo s Evom, ne bili prouzroËio njezinu neposluπnost... »im je Evapokazala neposluπnost, postala je snaæno sred-stvo za izazivanje pada svojega muæa...

Novost o Ëovjekovu padu proπirila se nebom.Svaka harfa je utihnula. Aneli su odloæili krunesa svojih glava. »itavo nebo je bilo u pokretu...

... Sotona je slavio pobjedu. UËinio je da idrugi pate zbog njegova pada. On je bio izbaËens neba... a oni iz raja.

Zapitavπi se jesu li postojali neki Adam i Eva kojeje u raju avao kuπao, sjetio sam se da sam kao djeËak,krπÊanin, uËio o tome da je æivot pokrenuo Bog stva-ranjem, kako je zapisano u Knjizi Postanka. No, zbognekog sam razloga suzdræano prihvaÊao zamisao da suAdam i Eva bili kuπani i da su pali. Izgledalo je da neæelim vjerovati ni u kakvoga Sotonu koji moæe kuπatiljude. Viπe sam volio misao po kojoj je kuπnja unutar-nji proces koji se javlja u Ëovjekovoj duπi zbog glupostiili neznanja.

Na pamet mi je doπlo da je Muriel vjerovala u prikazpada u Postanku. Na temelju objava koje je dobila odIsusa, rekla nam je da je Evin grijeh bio straπna nesre-Êa i da je njegova posljedica sva bol πto je sada vidimona svijetu.

Vratio sam se pripovijesti Ellen White.

On [Isus] je tada obznanio aneoskoj vojscida je naËinjen izlaz za izgubljena Ëovjeka. Rekaoim je da je molio Oca i ponudio svoj æivot kao

SKIDANJE MASKE


otkup. Preuzet Êe smrtnu osudu na sebe, kako bipo Njemu Ëovjek mogao dobiti oprost; zaslugamaNjegove krvi i posluπnoπÊu Boæjem zakonu On ÊemoÊi povratiti Boæju naklonost i biti vraÊen uprekrasan vrt te jesti plodove drveta æivota.

U poËetku se aneli nisu mogli radovati. Nji-hov Vrhovnik niπta nije krio od njih, veÊ je prednjima razotkrio plan spasenja. Isus im je rekaoda Êe On stajati izmeu srdæbe svojega Oca iËovjeka koji je skrivio i da Êe ponijeti nepravdu iruganje, a samo malo njih Êe Ga prihvatiti kaoBoæjega Sina. Gotovo svi Êe Ga zamrziti i odbaciti.

Nekoliko trenutaka sam odmarao oËi i mislio. Zna-Ëi, tako je ljubljeni Isus planirao otkupiti ËovjeËanstvo:ponudio se da uzme karmu svijeta i plati cijenu svo-jom smrÊu. ZadivljujuÊe.

Jedva sam Ëekao da nastavim Ëitati.

Napustit Êe svu slavu neba, pojaviti se nazemlji kao Ëovjek, poniziti se kao Ëovjek, na svojojÊe koæi upoznati razliËite kuπnje koje opsjedajuËovjeka da bi mogao znati kako pomoÊi onimakoji podnose kuπnju. I napokon Êe, kad se zavrπiNjegova uloga uËitelja, biti predan u ruke Ëovjekui pretrpjeti okrutnost i bol kakvu mogu nanijetisamo zli ljudi pod nadahnuÊem Sotone i njegovihanela, da bi umro najokrutnijom smrÊu, visioizmeu neba i zemlje kao okrivljeni greπnik, i dabi podnio straπne trenutke samrtne borbe kojuËak ni aneli neÊe moÊi gledati nego Êe pokritisvoja lica pred tim prizorom. NeÊe trpjeti samoagoniju tijela, nego duπevnu agoniju s kojom setjelesna bol nikako ne moæe usporediti. Teretgrijeha Ëitavoga svijeta bit Êe na Njemu. Rekaoim je da Êe umrijeti i treÊi dan uskrsnuti i vratitise svojemu Ocu da bi posredovao za svojeglavogËovjeka, krivca.

Sa svetom æaloπÊu Isus je tjeπio i smirivaoanele. Obavijestio ih je da Êe u buduÊnosti onikoje On izbavi biti s Njim i da Êe svojom smrÊu

177

otkupiti mnoge ljude, i uniπtiti onoga koji imavlast nad smrÊu. Tada Êe Mu Otac dati kraljev-stvo... pod Ëitavim nebom i ono Êe biti Njegovosvu vjeËnost. Sotona i greπnici bit Êe uniπteni iviπe nikada neÊe uznemiravati nebo ili oËiπÊenunovu Zemlju.

Osjetio sam divljenje i poπtovanje dok sam razu-mijevao zadaÊu koju je Isus ispunio. Vrativπi se knjizi,Ëitao sam dalje:

Pokazan mi je Sotona, onakav kakav je bionekoÊ, sretan, uzviπeni aneo. Zatim mi je poka-zan onakav kakav je sada. Joπ uvijek ima kra-ljevski lik. Crte njegova lika joπ su dostojanstve-ne. No, izraz lica mu je pun zabrinutosti, brige,nesreÊe, podlosti, mrænje, zlobe, prijevare i sva-koga zla. Osobito sam zapazila ono Ëelo πto jenekada bilo tako plemenito. Od oËiju naviπe po-Ëinje se povlaËiti. Vidjela sam da je tako dugo bioodan zlu da je svaka dobra osobina bila izopaËe-na, a razvijeno svako obiljeæje zla. OËi su mu bileprepredene i silno prodorne. Bio je snaæne grae,ali na rukama i licu meso mu je opuπteno visjelo.Dok sam ga gledala, lijevom je rukom poduprobradu. »inilo se da je duboko zamiπljen. Na licumu je bio osmijeh od kojega sam zadrhtala, bioje tako pun zlobe i sotonske lukavosti.

U maπti sam si predoËio sliku Sotone kako ga jeopisala Ellen White. Iznenada sam se osjetio uniπte-nim i slabim nakon velikoga otkriÊa.

“To je on”, hvatao sam glasno zrak. “To je mojgospodar.”

“Ja sam bio sljedbenik Sotone sve ove godine.”OsjeÊajuÊi se kao da sam iskoËio iz zrakoplova bez

padobrana, zadrhtao sam od boli dok se preda mnomruπio sav moj svijet.

Kad sam opet zamislio podli, lukavi osmijeh naSotoninom licu, moj je um prostrijelila uæasavajuÊamisao: promatrao sam kako on uspostavlja svoj New

SKIDANJE MASKE


age, krivotvoreno krπÊanstvo. Njegov posljednji adutbit Êe pojavljivanje na naπem svijetu u fiziËkom tijelui tvrdnja da je on Isus Krist — newageovsko “ponovnopojavljivanje Krista”.

“O, Boæe!” uzviknuo sam u preneraæenosti i muci.“Djwhal Khul i Isus Krist Sotonini su zli aneli. Oni sume varali svih tih godina.” U mojoj glavi nije bilo sum-nje: bio sam Sotonin uËenik. »itav pokret New age injegovo laæno krπÊanstvo Sotona je promuÊurno ispla-nirao da bi osujetio poslanje pravoga krπÊanstva. Na-jednom sam shvatio da je Sotonin krajnji cilj pripre-miti svijet za veliËanstven dolazak kad Êe milijuni imilijuni ljudi njega proglasiti Kristom, Mesijom koji sevratio. A u stvarnosti Êe to biti pojava Antikrista.

Jedan mi je biblijski redak bljesnuo u umu: “JerÊe se pojaviti laæne mesije i laæni proroci... da bi zaveli,kad bi bilo moguÊe, i same izabranike.”

Uniπtenoga strahom, preplavljivala su me nova ot-kriÊa, jedno za drugim. Sotona i njegovi aneli obuËa-vali su me za laænoga proroka. Postao sam njihov rob.Svi ti takozvani gospodari Hijerarhije nikada nisu æiv-jeli kao uznapredovala ljudska biÊa u Himalaji ili bilogdje drugdje. Gospodari i drugi novodopski duhovi-vodiËi nisu niπta drugo nego Sotonini aneli pod mas-kom Boæjih slugu; to su upravo oni aneli πto su bilizbaËeni s neba u vrijeme Sotonine velike pobune.

RazmiπljajuÊi o nevjerojatnom posjetu Djwhala Khu-la prije kojih πest godina, shvatio sam da su me sjajnjegove pojave i tvrdnja da je 350-godiπnji tibetanskiguru πto je napokon, nakon sedam inkarnacija na Zem-lji, dosegao besmrtnost, posve zaludili. Dotukla me spo-znaja da Djwhal Khul nikada nije æivio kao Ëovjek, veÊje, zapravo, bio Sotonin aneo.

Shvatio sam da se Djwhal Khul, kao aneo, mogaozaogrnuti ljudskim oblikom i pojaviti kao Ëovjek, poizgledu Ëak nalik Isusu Kristu. Mogao se pokazati usvojem eteriËnom “svjetlosnom tijelu”, kako se pojaviopreda mnom, ili pak u fiziËkom tijelu od krvi i mesa,onako kako se prvi put pokazao Muriel 1963. g.

179

OsjeÊajuÊi se kao osoba kojoj su upravo donijelivijest o smrti supruænika, bio sam zabezeknut, bezpokreta i glasa.

Misli su mi stale navirati u um. Ticale su se novcai vremena πto sam ih posvetio pokretu New age, svihsati koje sam proveo u meditaciji i prouËavanju. Sve tonizaπto. Sve πto sam postigao, sluæilo je osiguravanjumoje vjeËne propasti u vatri pakla. Svi moji napori dadovedem ljude Isusu Kristu i novodopskom krπÊanstvubili su naprosto smicalice da bih ih doveo na put kojiÊe ih odvesti u vjeËnu smrt.

Sada sam prihvatio pravoga biblijskog Isusa. Brzi-na mojega obraÊenja moæe se usporediti s nekoliko slu-Ëajeva zabiljeæenih u Djelima apostolskim — s obraÊe-njem tri tisuÊe ljudi na Pedesetnicu, Savlovom doæiv-ljaju na putu u Damask i obraÊenju tamniËara u Filipi.

SjedeÊi satima i razmiπljajuÊi bez ijedne kretnje,otkrio sam u svojoj glavi banke podataka πto su senaglo otvorile poput brane kroz koju je navrla voda.PoËeo sam pregledavati svoju mladost i sjetio se davnozaboravljenih koraka koji su me polako odveli od krπ-Êanskog nauka i zbog kojih sam se naπao u svijetumistike i okultizma.

Iznenada je izronila jedna nestala uspomena Ëijime je domaπaj zaprepastio. Odnosila se na vrijeme izmoje rane mladosti kad sam otiπao u kino gdje seprikazivao neki film o sotonizmu. Na taj dogaaj sampotpuno zaboravio kao da je ta uspomena skrivenaduboko u podsvijesti. U traumi mojega dramatiËnogizlaska iz New agea izronila je na povrπinu æivo i sasvim pojedinostima.

Bilo mi je tada petnaest godina i æivot mi se Ëiniopomalo dosadnim. Svi likovi koje sam gledao na televi-ziji æivjeli su dinamiËno i zanimljivo. To je u meni stvo-rilo æelju za uzbuenjem kojim bih se suprotstavio ko-loteËini visokog druπtva Ëiji sam dio, kako sam shva-Êao, bio i ja.

Preko puta moje srednje πkole bilo je kino u koje-mu su se prikazivali filmovi strave i uæasa, uglavnom

SKIDANJE MASKE


frankenπtajnskoga tipa. GledajuÊi plakate, mislio samkako uzbudljivo mora biti gledati te filmove koji su bilipreviπe jezoviti da bi se prikazivali na televiziji. Ogluπivπise na roditeljski savjet, otiπao sam u kino u nekolikonavrata.

Jasno se prisjeÊajuÊi prizora iz spomenutog filmao sluæbi Sotoni, zgrozio sam se kad sam shvatio da jetaj film neposredno odgovoran πto sam krenuo putemzbiljskoga svijeta okultizma.

Film “Izlazak demona” (The Devil Rides Out) imaoje dva glavna lika. Protagonist je mladiÊ koji je upao uneku sotonistiËku skupinu. Antagonist je nekakav su-vremeni mag — okultistiËki Ëarobnjak. Mag, u filmu“pozitivan” lik, nastoji spasiti mladiÊa iz druπtva utje-cajnih sotonista.

©tovatelji Sotone skupina su bogatih aristokrata imoÊnih poslovnih ljudi. U unaprijed dogovorenom tre-nutku sastaju se na zabaËenom seoskom posjedu dabi sudjelovali u razliËitim sotonistiËkim obredima isluæbama Ëiji je cilj poveÊanje njihovog bogatstva, moÊii druπtvenog poloæaja.

Vrhunac filma zbiva se na glavnoj sveËanosti kojupripremaju πtovatelji Sotone i tijekom koje namjerava-ju zazvati samoga Sotonu ne bi li ih blagoslovio joπveÊom moÊi i blagostanjem. Dio sveËanosti treba biti iobredno primanje mladiÊa u punopravno Ëlanstvo so-tonske loæe.

Film prikazuje Ëlanove toga sotonistiËkog kulta ka-ko dolaze na mjesto sveËanosti starinskim rolls-roy-ceima Ëija boja i kromirani dijelovi blistaju poput dija-manata. Velika logorska vatra gori na Ëistini u πumi.Blizu vatre su podigli oltar posveÊen Sotoni.

Film prikazuje maga, koji planira povesti dra-matiËnu akciju spaπavanja mladiÊa, kako izvodi ob-rednu magiju da bi se zaπtitio od Sotonine sile. Stoji usredini velike astroloπke karte naslikane na tlu nekesobe u njegovoj vili. Izgovara jednu za drugom razliËitemolitve i Ëarobne formule koristeÊi raspelo i ostalamistiËna pomagala. Pali velike svijeÊe i recitira razliËite

181

okultistiËke mantre i Ëak navodi neke tekstove πto zvu-Ëe biblijski.

SjeÊam se da je film na mene ostavio dubok do-jam. Kao djeËak koji se dosaivao, bio sam naroËitoprivuËen uzbudljivim naËinom æivota i dramom πto jeprikazana u filmskim prizorima.

Raskoπno bogatstvo i prekrasne æene πto su ihËlanovi loæe posjedovali privukli su me bez teπkoÊa.Uzbudljive Ëarobnjakove djelatnosti, popraÊene raznimmistiËnim predmetima, bile su jednako tako poticajnei zanimljive.

SjedeÊi duboko zamiπljen i æivo se prisjeÊajuÊi pri-zora iz filma, s uæasom sam shvaÊao da se sa mnom,dok sam gledao taj film, neopazice zbilo neπto zlokob-no. Jako sjeme oËaranosti okultnim i mistiËnim posi-jano je u moju duπu. To sjeme nije isklijalo nekolikogodina. No, bilo je duboko ukorijenjeno i postupno meuvuklo u opËinjavajuÊi svijet mistike i okultizma.

UsredotoËivπi se na uspomenu povezanu s tim fil-mom, jasno sam uviao da sam kao djeËak, natopljentim filmom, pokrenuo zbiljski odnos sa Sotonom. Ni-sam shvaÊao da sam u svojoj podsvijesti preπao pragnakon kojega je moja priroda prihvatila ideju misticiz-ma kao sredstvo za postizanje osobne moÊi. Bio samposve spreman da poslije s oduπevljenjem progutamSotoninu meku novodopske metafizike.

Stresem se kad se sjetim πto se danas dogaa ukinima. Filmovi koji se bave okultnim i mistiËnim te-mama uobiËajena su stvar. »ak i naizgled tako bezaz-leni filmovi kao πto su E. T. i Rat zvijezda proæeti suokultnim i mistiËnim konceptima. Primjerice, poznatoje da je George Lucas, tvorac trilogije Rat zvijezda biopod velikim utjecajem knjige “PriËe o sili” (Tales ofPower) Carlosa Castanede. Meni je Castanedina pripo-vijest o meksiËkom indijanskom vraËu Don Juanu da-la snaæan poticaj da potraæim novodopske πamane uLos Angelesu.

Kakva ironija je u tome da je “pozitivan” lik u filmu“Izlazak demona” zapravo posve sotonski kao i sami

SKIDANJE MASKE


Sotonini sluge, koji su u filmu prikazani kao “negativ-ci”. Danas razumijem kako se Sotona koristi svojimsjajnim intelektualnim sposobnostima kad navodi new-ageovce da povjeruju kako su na strani dobra, buduÊida πire svjetlost i mudrost u zlom svijetu neznanja.

–avao je odnio veliku pobjedu u javnosti time πtoje nadahnuo medije da ga prikaæu kao odvratno, iz-miπljeno biÊe s likom odurne zvijeri. Film “Izlazak de-mona” portretira Sotonu kao æivotinju s ljudskim tije-lom i bikovom glavom. Druga uobiËajena predodæbaoslikava ga kao jezivoga rogatog vraga obuËenoga ucrni plaπt s vilama u rukama. Ta je slika tako grotesknada je veÊina ljudi posve odbacila Sotonino postojanje ismatra ga potpuno mitskim likom. Mada sam odrastaokao krπÊanin, ja nisam vjerovao da Sotona postoji. Maloje ljudi svjesno Sotonina postojanja i njegova pravogidentiteta. Malo ih zna da je on aneo svjetla koji je poizgledu onakav kakvim zamiπljamo Isusa Krista.

Ako Ëovjek ne stoji Ëvrsto u biblijskoj istini kaonepogreπivoj Boæjoj rijeËi, Sotona Êe ga s lakoÊom za-vesti kad se pojavi u svojem blistavom aneoskom ob-liku. Automatski Êe pomisliti da je to veliËanstvenobiÊe od svjetla πto stoji pred njim Isus Krist ili baremjedan od velikih Boæjih anela, bez obzira na to kakveÊe nebiblijske ideje laæni vjesnik iznositi.

Kad se isti dogaaj oËituje apostolima New agea,oni bivaju pokrenuti da nauËavaju filozofiju veÊe prije-varne moÊi. Uzmite primjerice Paramahansa Yoganan-da, gurua koji je osnovao ameriËku hinduistiËko-krπ-Êansku sektu pod nazivom Druπtvo za samospoznaju.Kad ga je posjetio sotonski aneo preruπen u IsusaKrista, Yogananda je svojom poganskom hinduistiË-kom religijom obuhvatio i krπÊanstvo i time ju je istimudarcem uËinio privlaËnijom i prihvatljivijom za za-padnjake. Tom smicalicom zavodi sve viπe ljudi.

Kad, recimo, saznate da 54 posto sveÊenstva jedneod najrasprostranjenijih i najutjecajnijih vjerskih za-jednica ne vjeruje da je avao osoba koja upravlja si-lama zla, nije ni Ëudo da Êe ljudi biti zavedeni zna-

183

kovima i Ëudima.11 BuduÊi da odbacuju zamisao o po-stojanju Sotone, vjeruju da sve Ëudesne pojave potjeËunuæno od Boga.

»ak ako i tko vjeruje da Sotona postoji, posjetkakvog aneoskoga biÊa toliko utjeËe na Ëovjeka da Êeon nerado prihvatiti moguÊnost da je tajanstveni po-sjetitelj bilo πto drugo nego boæansko biÊe koje πaljeBog.

Oko Ëetrnaest dana nakon πto sam spoznao dasam bio Sotonin uËenik, preplavljivala su me sjeÊanjana to kako sam se kao dijete i mladiÊ sve viπe bunioprotiv krπÊanskoga nauka i dobrih osobina svojegakaraktera. Primjerice, poËeo sam psovati i koristiti pro-staËki jezik kako bih se stopio s prijateljima u igri kojisu imali takve navike. Napokon sam utonuo u grijeh isvjetovnost tako da je avao mogao preuzeti nadzornad mojim æivotom i prevesti me na svoje podruËje.

Poslije sam bio u zabludi vjerujuÊi da je moj ula-zak u “mistiËno krπÊanstvo” pothvat koji me vodi pre-ma veÊoj poboænosti i miru. Umjesto toga sam, za-pravo, bio namamljen sve dublje i dublje u zlobnuzamku velikoga voe u sjeni.

S uæasom mislim na ono πto bi mi se dogodiloprilikom drugoga Kristovog dolaska da nisam izbavljeniz svojih laænih vjerovanja. Kad bi se zaËula truba izemlju zaljuljao straπan potres te se pojavile vojskenebeskih anela, smatrao bih se spremnim za uzaπaπ-Êe. Zatim bi uslijedilo uæasavajuÊe ruπenje svih nadakad bih shvatio da nisam uzet. U oËaju bih zahtijevaosvoje pravo: “Gospodine, Gospodine, nisam li propovi-jedao u tvoje ime; nisu li se dogaala Ëudesa i znakoviu mojem æivotu?”

Zamislite bolno iznenaenje kad bih Ëuo rijeËi:“Nikada te nisam poznavao. Odlazi od mene, zlotvore.”

Nakon izbavljenja iz Sotonina mraka bio sam sre-tan πto sam napokon osloboen i πto sam upoznao

11 Gallopovo istraæivanje objavljeno u Christianity Today, 6. lipnja1980.

SKIDANJE MASKE


pravoga Isusa Krista, Njegovo poslanje i ærtvu na kriæu.Umjesto laænoga apostola sada sam se pridruæio krπ-Êanskoj zajednici kao greπnik koji se kaje.

IspriËao sam se krπÊanima s kojima sam imao vezuπto sam ih nastojao zavesti na stranputicu. Kad samim rekao tko sam bio prije i ispriËao im svoju priËu,bili su strahovito iznenaeni saznavπi da sam bio So-tonin uËenik s Biblijom u rukama. Nisu bili svjesniËinjenice da su bili meta tajne invazije.

U vrijeme izlaska iz okultizma bio sam tako uz-drman da sam morao potraæiti potporu u savjetimakrπÊanskih pastora i uËitelja. Proπlo je nekoliko trau-matiËnih tjedana prije nego πto sam poËeo osjeÊatisigurnost u pobjedu nad Sotoninim protunapadima uobliku uznemiravanja i neprestanog dosaivanja.

Moj izlazak iz Sotonine mreæe prijevare nije obu-hvaÊao samo temeljite promjene na polju vjerskih uvje-renja; zapazio sam i priliËno uoËljive promjene u svo-jem duπevnom æivotu.

Primjerice, uvijek sam mislio da stereo-ureaj umojem novom automobilu ne radi kako valja, premdaje puno koπtao. »inilo mi se da mu nedostaju niskitonovi. Platio sam popravak, no uspjeha nije bilo.

Otprilike dva tjedna nakon πto sam prekinuo smeditacijama i svim metafiziËkim djelatnostima, za-mijetio sam da Ëujem bogate, duboke basove prekoautomobilskoga stereo-ureaja. Izgleda da je Sotoninaposvemaπnja ropska stega u meni proizvela neke du-πevne promjene. OËito su te promjene krenule naboljekad sam postao sljedbenikom pravoga biblijskog Isusai prekinuo svoje meditativne aktivnosti.

Sada smatram da udubljivanje u novodopske teh-nike poveÊanja svijesti djeluje na um nekako kao ko-kain. Primjerice, nakon πto sam iziπao iz New agea,primijetio sam da sam oko mjesec dana bio preosjetljivna podraæaje. Buka u punom restoranu, primjerice,vrlo mi je smetala. Bilo je to kao da trpim apstinencij-ske simptome zvane “cold turkey” nakon naglog pre-stanka uporabe droge. ZakljuËio sam da je dugotrajno

185

bavljenje meditativnim tehnikama zapravo izazvalo pro-mjene u mojem mozgu, kao da sam tijekom meditacijedobivao neku vrstu duπevnoga kokaina. Potrebna subila dva mjeseca da bih se ponovno osjeÊao normalnim.

Nakon πto sam se vratio Kristovom tijelu, moraosam promijeniti puno svojih stavova. Bio sam takojako zadojen metafiziËkim idejama da sam katkada biou nedoumici je li neka misao biblijska ili se radi oneËemu πto sam upio za vrijeme svoje novodopske na-obrazbe i prouËavanja.

Spas je znaËio olakπanje. Sotonini su aneli ugnje-tavanjem od mojega æivota uËinili noÊnu moru. Pre-uzevπi glas moje savjesti, bili su se u stanju ubaciti umoj um i utjecati na moje osjeÊaje kad god su to æeljeli.Tako sam postao robom njihovih zahtjeva. Kad je rop-stvo prekinuto, uæivao sam u ponovnoj slobodi izbora.

Vrlo sam zahvalan Bogu πto je poslao Svetoga Du-ha koji me je nadahnuo da Ëitam neπto πto je slomilosilu voe u sjeni. Taj korak Svetoga Duha smatramodgovorom na iskrene molitve vjernih krπÊana, u pr-vom redu mojih roditelja, koji su slutili da sam preva-ren i koji su godinama uporno molili za moje oslobo-enje. Za njihove molitve sam im ponizno zahvalan.Zahvalan sam i za osobitu molitvu one æene iz crkveJacka Hayforda.

Zahvaljujem Bogu πto sam spaπen po ljubavi imilosti Isusa Krista. Zahvalan sam Mu za Njegovu ri-jeË, Bibliju, i snagu molitve koja otkriva istinu i πtitinas od prijevare i zla. Zahvalan sam za sigurnost daÊemo jednoga dana biti s Bogom u Njegovu slavnomnebu i kraljevati s Njim na novoj Zemlji.

S apostolom Pavlom kaæem: “Gospodin Êe me iz-baviti... i saËuvat Êe me za svoje nebesko kraljevstvo.Njemu slava u vijeke vjekova!” (2 Tim 4,18)

Radujem se πto sam osobno iskusio ispunjenjeIsusova obeÊanja: “Istina Êe vas osloboditi.” (Iv 8,32)

SKIDANJE MASKE


1Pogledi na pokret New age

Kao bivπi newageovac koji je sada krπÊanin, kakogledam na New age?

Smatram da je New age u biti krivotvoreni vjerskisustav πto ga je Sotona izmislio kao privlaËnu alter-nativu krπÊanstvu utemeljenom na Bibliji. Njegov jekrajnji cilj pripremiti Crkvu za pojavu Antikrista i po-vede je u veliki otpad tako da ga i krπÊani i newageovciprihvate kao Mesiju.

New age je u prvom redu zasnovan na hinduistiË-koj filozofiji koja je u odgovarajuÊoj mjeri prilagoenazapadnoj kulturi. Sotona je lukavo zaogrnuo hindui-zam u oblik koji je liπen zastraπujuÊih, odbojnih bo-æanstava πto ih valja bez prestanka smirivati tradici-onalnim hinduistiËkim obredima. Umjesto da nauËavao mnoπtvu grotesknih bogova, New age se usredoto-Ëuje na jednoga, panteistiËkog boga prikazujuÊi ga kaoda je to onaj isti bog koji se u judeo-krπÊanskoj tradi-ciji naziva Sveviπnjim Ocem.

U religiji New agea udruæuju se hinduistiËka uËe-nja s drevnim poganizmom, suvremenim okultizmom,spiritizmom i krπÊanstvom, i tako nastaje mnogoliËnaprijevarna zbrka.

Poganski elementi obuhvaÊaju astrologiju, nume-rologiju, tarot, kabalu i razliËite druge metode vraËa-nja. Ta praksa opÊenito izvire iz starozavjetnog razdob-lja Babilona i Egipta i u Bibliji je izriËito zabranjena.

Dodatak

187

Suvremeni zapadnjaËki okultistiËki element potje-Ëe iz izvora kao πto su teozofija i kult Ruæinog kriæa, aoba su vrlo obojena drevnim poganizmom. Novodopskiokultizam u svojoj ponudi sada zdruæuje viπe moder-nih pseudoznanstvenih djelatnosti koje se oËituju utrenutaËnoj oËaranosti kristalima, aurama, neidentifici-ranim leteÊim objektima (NLO) i parapsihologijom (iz-vanosjetilnim opaæajima).

SpiritistiËka komponenta, osobito novodopsko ka-naliziranje, pridaje New ageu dinamiËki i senzaciona-listiËki oblik. OËita sposobnost medija da komuniciras duhovima umrlih roaka i velikim duhovima-vodiËi-ma uvjerava sljedbenike New agea da je duhovni svijetistinski prostor. On to i jest, razumije se, samo πtoduhovi s kojima medij kontaktira nisu dobrohotna bi-Êa, kako to misle njihovi sljedbenici.

Mnoge novodopske organizacije odabiru samo jed-nu ili moæda nekoliko odabranih ogranaka newageov-skoga znanja i aktivnosti. »esto se dogaa da pojedinenovodopske skupine zagovaraju Ëak konkurentan na-uk, no taj sukob zapravo i ne priËinjava naroËite teπkoÊeSotoni. BuduÊi da su sve te nauke prijevara, nije vaæ-no πto razliËite skupine podræavaju suprotne zamislisve dotle dok moæebitne ærtve smatraju bilo koju odnjih privlaËnom.

Pokret New age nije jasno definirana organizacija.Njegovo ime je krovni izraz πto se koristi za oznaËava-nje skupnoga postojanja svih organizacija i pojedinacakoji promiËu novodopsku filozofiju. Pokret ne vodi nekipojedinac niti kakva vrhovna administracija.

Sotona je sasvim svjestan da bi jasno definirana,jedinstvena organizacija s posve jednakom filozofijomimala ozbiljan nedostatak. Njezini kritiËari bi je lakorazotkrili kao laæni sustav skriven pod krinkom boæan-skoga. Da bi izbjegao to raskrinkavanje, Sotona je,kako se Ëini, namjerno organizirao svoju krivotvorenureligiju kao mreæu. U tome modelu postoje tisuÊe ne-zavisnih organizacija koje se poistovjeÊuju s New age-

DODATAK 1


om, od kojih svaka odgovara za svoju vlastitu mjeπa-vinu uËenja.

Mnoge srodne organizacije dijele zamisli sliËneonima koje su svojstvene New ageu, premda se Ëak ine nazivaju novodopskim niti pak koriste taj izraz usvojem opÊem rjeËniku. Primjeri za to su ©kola krπ-Êanskoga jedinstva (Unity School of Christianity), Krπ-Êanska znanost (Christian Science, Church of Christ,Scientist) i Scientologija L. Rona Hubbarda.

Sotona je podigao pokret New agea na tolikom mno-πtvu nauka i tehnika da barem jedna od njih moraprivuÊi gotovo svakoga. Ako, primjerice, Ëovjeka pri-vlaËi financijski uspjeh, kotaËi koji Êe ga odvesti naSotonino podruËje mogu biti najrazliËitiji seminari oËovjekovim potencijalima. Moæda nekoga neÊe zainte-resirati kanaliziranje, ali mu se vjeæbe hatha joge moguuËiniti zanimljivima i korisnima. Hatha joga bi ga mo-gla povesti do meditacije, koja Êe ga vjerojatno na kon-cu dovesti do kanaliziranja, upravo one djelatnosti pre-ma kojoj je ta osoba u poËetku bila oprezna. NekipoËinju Ëitanjem priprostih astroloπkih prognoza u svo-jem dnevnom listu.

Moæda se pitate kakav motiv Sotona ima za pokre-tanje krivotvorenih religija poput hinduizma ili Newagea. »ini se vjerojatnim kako on æeli da svatko budenevjernik.

Sotona bi mogao imati nekoliko motiva. Jedan odnjih je, u to sam siguran, opstanak. Krivotvoreni vjer-ski sustavi osiguravaju oπtru konkurenciju πirenju krπ-Êanske Radosne vijesti i na taj naËin produæuju Soto-nino vrijeme. U svakom sluËaju smatram da je temelj-ni Sotonin motiv za promicanje laænih religija lijepoopisao prorok Izaija:

“U svom si srcu govorio:Uspet Êu se na nebesa,

povrh zvijezda Boæjihprijesto Êu sebi diÊi.

Na zbornoj Êu stolovati gorina krajnjem sjeveru.

189

UzaÊi Êu u visine oblaËne,bit Êu jednak Viπnjemu.

(Iz 14,13.14)

Sotona je æelio i æudio za Boæjim poloæajem na Ne-bu. Na razini ljudi, taj je grijeh, zavist, πto je prouzroËioLuciferov pad, oæigosan desetom zapovijedi. Krivotvo-rene religije su put kojim Sotona sada prima Ëast baπkao da je kakav bog.

Izgleda da nije sluËajno πto je jedan od glavnihnauka hinduizma i New agea koncept da je Ëovjek bogu nastajanju. Naglaπavanjem te filozofije Sotona, Ëinise, prenosi vlastite æudnje na ljudska biÊa. U poËetkupovijesti Ëovjeka u Edenskom vrtu Sotona je nametaoistu kuπnju. Tijekom prve seanse kanaliziranja na svi-jetu Sotona, glavni duh-vodiË, upotrijebio je zmiju kaoprvi medij i Evi poruËio: “Ovorit Êe vam se oËi, [bit Êeteprosvijetljeni] i vi Êete biti kao bogovi [imat Êete koz-miËku svijest].” (Post 3,4)

Ne samo da Sotonin hinduizam nameÊe zamisaoda je Ëovjekov cilj postati bog, veÊ on takoer tvrdi dasu veliki indijski gurui bili doslovce bogovi utjelovljeniu ljude. Tako on nastoji dodijeliti poloæaj Krista svo-jim glavnim voama, tim nadguruima poznatim podnazivom avatari. »ak i neki novodopci vjeruju za sebeda su oni sami bogovi i da stoga imaju pravo stvoritivlastita pravila o moralnom ponaπanju i sustav vjero-vanja umjesto da se dræe pravila vjere πto ga je Ëovje-Ëanstvo dobilo u Bibliji.

Novodopsko “krπÊanstvo”

Jedan od naËina na koje Sotona Ëini New age pri-hvatljivijim za krπÊane jest da ga “pokrsti”. “ObraÊenje”Osvijetljenog puta primjer je njegova pokuπaja da pre-ruπi New age u krπÊanski oblik i tako pojaËa njegovutjecaj na krπÊane.

Ipak, ne mislim da Êe Sotona “obratiti” sve novo-dopske centre u laæne krπÊanske crkve. Moæda Êe veÊi-na tih centara zadræati naglasak na tradicionalnim me-

DODATAK 1


tafiziËkim naucima. Tek Êe vrijeme otkriti ima li Sotonaplan i drugim newageovskim centrima dati krπÊanskiprizvuk.

S obzirom na ono πto se dogodilo u Osvijetljenomeputu, izgleda da su njega Sotonini aneli proveli kroztoboænje obraÊenje s odreenim ciljem, jer su zakljuËilida Êe biti najdjelotvorniji ako bude djelovao kao krivo-tvorena krπÊanska crkva. Njezina je zadaÊa bila uvoditikrπÊane i one koji to mogu postati u laæne nauke iopasnu praksu meditacije. »injenica da smo doistavjerovali da smo krπÊani davala nam je joπ veÊu uvjer-ljivost za djelotvorno obavljanje te zadaÊe.

Za laænog krπÊanina sama zamisao o postojanjuSotone moæe biti priliËno prihvatljiva. Na Sotonino dje-lo se, kako to veÊ njemu odgovara, pokazuje upiranjemprsta drugamo — na ateizam, tajne okultistiËke sku-pine, drogu, kriminal ili doslovnu Sotoninu crkvu. Teæeje vjerovati da se Sotona izraæava preko organizacija iljudi koji se nazivaju “krπÊanima”.

Kao novodopski “krπÊanin” Ëitao sam one biblijskeodjeljke koji upozoravaju na laæne proroke i nauk. No,nikada nisam ozbiljno razmatrao misao da bih i sammogao biti ukljuËen u to. Prijevara je bila moguÊa zatoπto sam vjerovao da ne treba Ëitavo Sveto pismo ra-zumjeti toËno onako kako je napisano. Radi toga sambio u stanju Ëiniti ustupke i prigrliti laæni nauk prem-da sam znao da proturjeËi jednostavno shvaÊenombiblijskom nauku.

Moramo se iskreno moliti za sebe, za svoje krπ-Êanske obitelji i voe svojih crkava da nas prijevarniduhovi i njihovi sljedbenici ne uvuku u laæna vjerova-nja. Pavao nas u svojem pismu Timoteju opominje uvezi s tom opasnoπÊu:

Jer Êe doÊi vrijeme kad ljudi neÊe podnositizdrave nauke, nego Êe prema svojim strastimasebi nagomilati uËitelje da im πkaklju uπi, te Êeodvratiti uπi od istine, a okrenut Êe se bajkama.(2 Tim 4,3.4)

191

2Sotonina nadnaravna sila

Moæe li meditacija biti krπÊanska?

Prije nekoliko mjeseci govorio sam pred sluæbe-nicima nekoga krπÊanskog medijskog centra koji pri-prema televizijske i radijske programe. Nakon izlaga-nja neka me je sluæbenica vrlo iznenadila rekavπi mida je nedugo prije toga ravnatelj jednog seminara kojije bio kod njih u posjetu odræao predavanje o predno-stima meditacije. Nato je prisilio sluπatelje da πutkesjede zatvorenih oËiju kako bi sluπali “glas SvetogaDuha”.

Neki drugi nastavnik na vjerskoj πkoli promiËe me-ditaciju pomoÊu gesla: “Ako provedete sat vremenamoleÊi se Bogu, zar nije logiËno da provedete joπ jedansat u meditaciji sluπajuÊi Njegov odgovor?” Poznatiiscjelitelj takoer oduπevljeno preporuËuje meditaciju.Opisuje je kao Ëin sluπanja unutarnjega Boæjeg glasa.

Ti teolozi i propovjednici zagovaraju tip meditacijeu kojoj se sjedi u tihom samoopaæanju u pokuπaju dase Ëuje glas Svetoga Duha. Prije nego πto objasnimzaπto dræim tu takozvanu krπÊansku meditaciju opas-nom, pogledajmo prirodu introspektivne meditacije.

Na novodopskom seminaru πto ga je vodio nekikrπÊanski predavaË, Ëuo sam tvrdnju da newageovcitijekom meditacije ulaze u “promijenjeno stanje” svije-sti. Zamisao da je meditacija“promijenjeno stanje” iz-raæavaju i drugi poklonici istoËnjaËkih kultova. Vjeru-

Dodatak


jem da je tako, no moram razjasniti da “promijenjenostanje” ne znaËi nuæno “mistiËno stanje”.

Katkad ljudi doista mogu imati mistiËne doæivljajetijekom meditacije i tada Êe se naÊi u stvarnom, pro-mijenjenom stanju svijesti. Meutim, iz vlastita isku-stva i poznavajuÊi iskustva drugih newageovaca, ti do-æivljaji nisu pravilo. Zapravo, poznajem newageovce kojisu meditirali godinama, a da nikada nisu doæivjeli ni-πta “mistiËno”. Moja je ocjena da je meditacija osobitostanje naroËite opuπtenosti, a ne bitno promijenjenostanje svijesti.

Ovo napominjem stoga πto krπÊani Ëesto vjerujuda meditacija nije niπta loπe dokle god se ne izvodi umistiËnom stanju. BuduÊi da je veÊina novodopske me-ditacije nemistiËna, taj dokaz nema nikakve vrijedno-sti.

Ako meditacija nije mistiËno stanje, zaπto onda ni-je primjerena za krπÊane?

Opasnost introspektivne meditacije leæi u Ëinjenicida je osoba koja je izvodi spremna da joj aneoskabiÊa u um usade misli, predodæbe i dojmove. Iz osobnogiskustva vjerujem da su sotonski aneli u stanju tele-patskim putem usaditi misli u um Ëovjeka koji medi-tira, iako se ne nalazi ni u kakvom mistiËnom stanju.Meditator jednostavno dobiva nadahnuÊa u obliku mi-sli ili slika πto se materijaliziraju u njegovoj svijesti i zakoje smatra da potjeËu od njegova “viπeg ja”, dijelauma preko kojeg, kako misli, ima vezu s Bogom.

Vjerujem kako je nemoguÊe da bilo tko pouzdanozna da odreeni dojam, πto ga je dobio za vrijeme me-ditacije, potjeËe od samoga Boga, a ne iz kakvoga dru-gog izvora. Meditacija pruæa Sotoni odliËnu priliku daobavlja svoju prijevaru. Zaπto bi je inaËe newageovcitako zduπno promicali?

Moje propovijedanje u trgovaËkom centru i na obalibilo je usredotoËeno na poticanje pojedinaca da poËnuizvoditi krπÊansku meditaciju. Moj je cilj prilikom taj-nog ubacivanja u Kapelu nade bio da u njoj pokrenemskupinu za krπÊansku meditaciju. Tjeπila me spoznaja

193

da Êe, kad jednom poËnu meditirati, ljudi u vlastitomumu Ëuti unutarnji Boæji glas, a to Êe ih odvesti napodruËje drugih novodopskih ideja.

©to o meditaciji kaæe Biblija?

Da bih lakπe uvjerio ljude u dobrobiti meditacije,odluËio sam napisati knjiæicu o krπÊanskoj meditaciji iSvetom pismu. Bio sam siguran da mogu upotrijebitinekoliko biblijskih redaka u potporu svojoj tezi. Meu-tim, temeljito pretraæivπi svoju Bibliju, bio sam iznena-en πto ne mogu pronaÊi niti jedno jedino mjesto nakojem bi tko sjedio u tihoj meditaciji i Ëekao da muBoæji glas da neke upute.

Umjesto toga, uzet u svojem kontekstu, izraz me-ditacija u Bibliji uvijek znaËi udubljivanje u Boæju rijeËili razmiπljanje o Njegovim boæanskim osobinama.Najviπe se spominje u Psalmima.

U svakom pojedinom sluËaju u kojemu psalmistupotrebljava rijeË meditacija, ona se odnosi na njegovointelektualno razmatranje Pisma i naËina na koji onootkriva Boæji karakter. Primjerice: “Ja Êu o naredbamatvojim razmiπljat.” (Ps 119,78)12 Kontekst nigdje ne upu-Êuje na to da je David neposredno sluπao Boæji glas utiπini samohipnoze.

Niti jedan jedini starozavjetni prorok nije iznio po-datak da je sjedio πutke i morao se prisiliti da uπutkasvoj um ne bi li Ëuo “unutarnji” Boæji glas kako mudaje poruku. U svakom navedenom sluËaju komunika-cije s prorokom Bog preuzima inicijativu i neposrednose pribliæava proroku.

OslanjajuÊi se na kontekst biblijskih redaka, ni-sam bio u stanju napisati svoju knjiæicu. Zato sam, dabih podupro svoju raspravu kojom sam namjeravaokrπÊanima preporuËiti meditaciju, odluËio upotrijebitibiblijske tekstove bez obzira na kontekst.

12 U engleskim prijevodima Svetoga pisma na tome mjestu stoji“meditate” (primj. prev.).

DODATAK 2


Da sam zavirio u obliænju knjiæaru s krπÊanskomliteraturom, mogao sam si priπtedjeti napor oko plani-ranja svoje publikacije. Knjiga Mortona T. Kelseya — Sonu stranu tiπine: vodiË u krπÊansku meditaciju — kojaje veÊ nadaleko poznata, promiËe krπÊansku medita-ciju. Knjiga koja se uglavnom koristi kao jedan odudæbenika pri studiju teologije prodana je u viπe od100000 primjeraka. Ironija je da sadræi brojne natuk-nice o novodopskim autorima. Recimo, prvo na listizahvala jest ime dr. Roberta Assagiolija. To je utemelji-telj psihosinteze, popularne teme novodopskih radio-nica. Kao pionir pokreta New age, Assagioli Ëesto navo-di Djwhala Khula iz okultistiËkih djela Alice Bailey.

Iskreno istraæivanje Êe otkriti da meditacija istoË-njaËkog tipa nema nikakvu biblijsku ni povijesnu os-novu u krπÊanskoj Crkvi. Koliko znam, ne postoji nije-dan podatak da su je primjenjivali apostoli, rano-krπÊanski crkveni oci ili veliki reformatori poput Lu-thera, Calvina, Tyndalea ili Wesleya.

Introspektivnu meditaciju moæemo smatrati mo-guÊom vruÊom vezom πto vodi neposredno do Sotoninauma. Nema sumnje da je veÊina propovjednika koji jepreporuËuju iskrena, no oni su ipak zavedeni i u opas-nosti su da postanu Sotonina orua, ako to veÊ nisu.

©to se mene tiËe, pravo krπÊansko izraæavanje po-boænosti jest ono koje potiËe Biblija, a to je razmiπlja-nje o redcima iz Svetoga pisma i iskrena molitva.

MistiËna iskustva

Kad newageovci imaju mistiËne doæivljaje tijekomsvoje meditacije, to po mojem uvjerenju ne znaËi dameditator u sebi ima silu da proizvede to iskustvo,naime da svojom voljom stupi u dublje, promijenjenostanje svijesti. Moje je glediπte da sotonski aneo nameditatora odaπilje nekakvu nadnaravnu moÊ. Ta silakoja dolazi izvana zatim proizvodi mistiËne uËinke po-put jakoga svjetla ili osjeÊaja nevjerojatnog mira iradosti. Otuda proizlazi da mistiËna iskustva ovise o

195

vanjskoj, aneoskoj djelatnosti, a ne o æelji, namjeri ilionome πto izvodi meditator.

Mnogi newageovci satima sjede i meditiraju na-dajuÊi se da Êe dosegnuti stanje nirvane ili blaæenstva.Ali ako sotonski aneo nema neki naroËiti motiv da imudijeli takvo iskustvo, kao πto je uËvrπÊivanje medi-tatorove vjere, jadni ljudi sjede i sjede — vrlo vjerojat-no nizaπto.

OkultistiËka meditacija koja se prikazuje kaokrπÊanska

Pod utjecajem knjiga poput Kelseyeva VodiËa ukrπÊansku meditaciju mnogi krπÊani se sada bave me-ditacijom koja je po obliku i naravi naizgled sasvimkrπÊanska.

Kad je Osvijetljeni put postao laæna krπÊanskaskupina, naπ je okultistiËki meditacijski ritual bio na-puπten. Umjesto njega, meditirali smo uz predoËavanjeslika, πto se Ëinilo sasvim krπÊanski. Primjerice, na-prosto smo zamiπljali toplo sunce kako sja na nas doksjedimo u prekrasnom vrtu.

Naπa je poduka poËinjala pozivom: “Pozovite IsusaKrista u svoj vrt. On je vaπ zaπtitnik od zlih utjecaja.Razgovarajte s njim, priËajte mu o svojim potrebama,traæite od njega πto god vaπe srce æeli.”

Na kraju meditacije su nas sokolili da molimo iliOËenaπ ili pak ove rijeËi: “OËe, ja sam tvoje dijete. Mojeje ime zapisano u Knjizi æivota prije nego su bili po-stavljeni temelji Zemlji. Hvala ti, OËe, u Isusovo ime.Amen.”

Taj je obred bio vrlo prijevaran. ProsjeËni krπÊaninvjerojatno neÊe u navedenim reËenicama naÊi niπtaËemu bi se dalo ozbiljno prigovoriti. Meutim, ovaj jemeditacijski proces bio Sotonin proizvod, zamiπljen danavede ljude na prihvaÊanje glasa preruπenih demonakao da je glas Svetoga Duha. Tako pomoÊu toboænjebogosluæne djelatnosti obmanjivaË nastoji zavesti Ëak iizabranike.

DODATAK 2


Vukovi u ovËjem ruhu

Sotonin najvaæniji plan za varanje sada je uznapre-dovao do stupnja na kojem novodopski “krπÊani” ot-voreno govore o svojoj namjeri da zamisli New ageauvedu u krπÊanstvo. Los Angeles Times je objavio za-nimljiv Ëlanak koji osvjetljava taj trend.13 »lanak jezapravo reportaæa o losangeleskom dogaanju nazva-nom Whole Life Expo, godiπnjoj newageovskoj izloæbikoju posjeti trideset tisuÊa ljudi. Izvjeπtaj donosi tuma-Ëenje Charlesa Thomasa Caycea s njegovih predavanjakoja je odræao na izloæbi. Taj je metodist πto redovitoodlazi u crkvu unuk Edgara Caycea, znamenitog medijaumrloga 1945. g.

Kako piπe Ëlanak, Cayceova organizacija Udrugaza istraæivanja i prosvjetljenje “ima odvaænosti da seuputi do krajnjih granica ‘prenoπenja informacija’ uzanosu, tumaËenja snova i nadnaravnih pojava. Onaistodobno upoznaje s reinkarnacijom, prirodnim lije-kovima i meditacijom krπÊane i Æidove koji ne æele pre-kinuti svoje veze s matiËnom vjerom” (naglasio W. B.).

List navodi Charlesa Caycea koji kaæe: “Najzainte-resiraniji ljudi pokuπavaju sjediti na obje stolice.” Cayceima doktorat iz psihologije djeteta. Njegov je djed, me-dij Edgar Cayce — starjeπina u Prezbiterijanskoj crkvii uËitelj u nedjeljnoj πkoli — kaæu, imao sposobnosttelepatije, vidovnjaπtva i proricanja. Dvaput dnevno urazdoblju duæem od Ëetrdeset godina legao bi, doæiviotrans i poËeo kanalizirati “univerzalnu Kristovu svijest”ne bi li prenio ËovjeËanstvu “korisne” informacije.

Harmon H. Bro, izvanredni predavaË na Teoloπkojπkoli u Harvardu, piπe æivotopis Edgara Caycea. Brokaæe: “Stanje njegova [Cayceova] transa bilo je nasta-vak njegova molitvenog æivota.” Ta je knjiga “pokuπajda ga se ponovno vrati u æivot Crkve i biblijsku vjerune zapostavljajuÊi Ëinjenicu da je dio njegove graebila i reinkarnacija.”

13 Russell Chandler, Los Angeler Times, 25. veljaËe 1989.

197

Kao πto nasluÊujete, aktivnosti Harmona Broa iUdruge za istraæivanje i prosvjetljenje svakako su dioprikrivene, ali duboke infiltracije New agea u Crkvu.

Jedna novodopska knjiga s kanaliziranim sadræa-jem pronaπla je Ëak put u neke krπÊanske krugove.Laæna krπÊanska knjiga u viπe svezaka “TeËaj o Ëudi-ma” toboæe nauËava o procesu kojim se Ëovjekov æivotmijenja i koji ga dovodi bliæe Bogu. Oglasi za ovaj teËajobuhvaÊaju studijske skupine u razliËitim krπÊanskimcrkvama.

TeËaj o Ëudima napisala je Helen Schucman, æi-dovska profesorica psihologije na SveuËiliπtu Colum-bia.14 Ona tvrdi da je, poËevπi od 1965. godine, dobivalasadræaj knjige od Isusa Krista koji je diktirao informa-cije u njezin unutarnji um, dok ih je ona stenografir-ala. Ako je knjiga doπla od Isusa, Ëovjek se moæe spravom pitati kako donosi nekoliko tvrdnji koje posveproturjeËe Svetome pismu. Primjerice: “Boæji Sin... nijeIsus nego naπa ukupna Kristova svijest.”

»ak i neki propovjednici πto pripadaju glavnimcrkvenim zajednicama sada tvrde da Isus Krist nije bioBog. Kenneth Copeland je tijekom prorokovanja na Po-bjedniËkoj kampanji15 u Dallasu izjavio sljedeÊe: “Ra-zapeli su me zato πto sam tvrdio da sam Bog; ja samsamo tvrdio da idem s Njim i da je On u Meni. Aleluja.”Taj je govor bio navodno Isusov glas kroz Kennethovausta.

TragiËno je da tako nadaren krπÊanski propovjed-nik otvoreno vjeruje da tvrdnja πto se suproti BiblijipotjeËe iz boæanskog izvora. Dok sam Ëitao Kenova“proroËka otkrivenja”, sjetio sam se opomene apostolaPavla Timoteju: “Duh izriËito veli da Êe u posljednjavremena neki otpasti od vjere i pristati uz prijevarneduhove i avolske nauke.” (1 Tim 4,1) Iskreno se nadam

14 John White, “TeËaj o Ëudima: duhovna mudrost za novodoba”, Science of Mind, travanj 1986., str 10—14, 80—88.

15 PropovjedniËka sluæba Kennetha Copelanda, Voice of Victory,veljaËa 1987.

DODATAK 2


i molim da ti prijevarni duhovi ne zavedu Kena Cope-landa.

Katkad Ëujemo za druge propovjednike koji tvrdeda im se Bog javio. Kako reagirati na takve tvrdnje?

Mislim da moæemo raditi samo ono πto su ËiniliBerejci — provjeriti poruku Svetim pismom. Ako nekipropovjednik tvrdi: “Bog mi se javio”, i onda πiri neka-kav protubiblijski nauk, oËito je prevaren kao i novo-dopski mistik koji Ëuje takozvani Boæji glas tijekomduboke meditacije.

“KrπÊanske” crkve koje su zapravo New age

Vjernici-krπÊani moraju biti svjesni da postoje mno-ge novodopske “krπÊanske” crkve koje navodno slijedeIsusa Krista. U juænoj Kaliforniji se primjerice jednacrkva naziva Kristova metafiziËka crkva. Ona izgledapoput obiËne krπÊanske crkve: njihov pastor i Ëlanovizbora nose prelijepu odoru, velike slike na kojima suprikazani prizori Kristove sluæbe u Palestini ukraπavajuunutraπnjost crkve, za vrijeme nedjeljnoga jutarnjegbogosluæja pjevaju se krπÊanske pjesme. Na æalost, uve-Ëer tijekom tjedna odræavaju se predavanja o astrolo-giji, nadnaravnom razvoju, tarotu, prouËavaju knjigeAlice Bailey i drugo novodopsko nauËavanje.

Neka druga crkva u mojem podruËju juæne Kali-fornije — ogranak meunarodne organizacije sa sje-diπtem u San Diegu, naziva se NauËavanje nutarnjegaKrista. Jednom sam zgodom posjetio spiritistiËku cr-kvu koja nosi naziv Crkva istine i Ëuo episkopalnogsveÊenika kako propovijeda o skorom povratku Mai-treye Krista. Predstavili su ga kao bivπeg kapelana pre-kooceanskog broda Queen Mary. Tijekom govora Ëestoje citirao Djwhala Khula iz okultistiËkih knjiga AliceBailey te oduπevljeno πirio novodopsko nauËavanje.

Jedno sam vrijeme sluπao noÊnu emisiju neke krπ-Êanske radijske postaje iz Los Angelesa. Prilikom ne-koliko prvih sluπanja njihova programa mislio sam daje govornik tipiËan krπÊanski propovjednik. A onda je

199

jedne veËeri pripovijedao o svojem obraÊenju Kristu na-kon πto mu se ovaj osobno obratio u trosatnom vie-nju. Tijekom narednih emisija Ëuo sam kako otvorenopropovijeda novodopski nauk, govori o svojem Ëlan-stvu u pokretu New age i opisuje svoje posjete novo-dopskim sveËanostima za vrijeme kojih se “druæi” i“vrπi bogosluæje” sa svojom braÊom budistima i hindu-sima.

Nekoliko sveameriËkih crkvenih organizacija tako-er oËituju krπÊanski izgled i u svojem se rjeËniku nekoriste izrazom New age, no njihov je nauk vrlo srodanNew ageu. SjeÊam se da sam jednom otiπao na bogo-sluæje u neku prekrasnu novu crkvu ©kole krπÊansko-ga jedinstva, gdje je bilo nazoËno dvjestotinjak vjer-nika. Ljudi su mi se Ëinili pravovjernim, konzervativ-nim krπÊanima. Tijekom toga nedjeljnog bogosluæja nijese dogodilo niπta πto bi dalo bilo kakav mig da je tacrkva ma po Ëemu razliËita od obiËne krπÊanske crkve.Pa ipak, ako poËnete prouËavati knjige o kultovima,iznenadit Êe vas podatak da ©kola krπÊanskog jedin-stva vuËe podrijetlo iz hinduistiËki usmjerenog naukaPhineasa Parkhursta Quimbyja, Ëovjeka Ëiji su spisipokrenuli druge organizacije usmjerene prema racio-nalnom kao πto su KrπÊanska spoznaja (ChristianScience), Nova misao (New Thought) i Crkva vjerskespoznaje (Church of Religious Science).16 Te prividnokrπÊanske ustanove nauËavaju novodopske doktrinekao πto je reinkarnacija i opÊenito zagovaraju tehnikeintrospektivne meditacije novodopskoga tipa.

Neka Sotonina nauËavanja vrlo su zavodljiva i zah-tijevaju oπtroumnost da bi ih se izrazilo. Kad sam prviputa Ëitao knjige Alice Bailey, zakljuËio sam da je nji-hov sadræaj tako istanËan i privlaËan da bi bilo ne-moguÊe da ih je napisalo ma kakvo ljudsko biÊe.

Moramo se prisjetiti da je Sotona nekoÊ bio Luci-fer, silan nebeski aneo. On i njegovi aneli sva-

16 Dr. Walter Martin u knjizi Kingdom of the Cults izdanoj kodBethany Housea.

DODATAK 2


kodnevno su bili u Boæjoj blizini i stoga imaju velikoboæansko znanje. To golemo znanje sada koriste da biunaprijedili prijevarnu moÊ ovih otpadniËkih nauËava-nja. BuduÊi da je odreeni dio nauka New agea bezikakve sumnje istinit — primjerice cjelovit pristup zdrav-lju — nije nikakvo Ëudo πto toliko ljudi upadne u So-toninu zamku.

Molimo se i iskreno prouËavajmo Sveto pismo dabismo bili Ëvrsto usidreni u istini Boæje rijeËi.

201

3Dolazak Antikrista

Je li otpad New agea proreËen u Bibliji? Moæe li sepokazati da je New age sredstvo koje Êe pripremiti putza pojavu Antikrista?

Godine 1982. Benjamin Creme, novodopski voditelji sljedbenik nauËavanja Alice Bailey, u vodeÊim je svjet-skim novinama objavio oglas preko cijele stranice. Nji-me je razglasio da se “Krist” vratio, da æivi u Londonuu fiziËkom tijelu i da Êe se uskoro, kad okolnosti budupovoljne, otkriti kao “Mesija”. Mada Creme naziva svo-jega Krista Maitreya, on tvrdi da je to ista osoba kojupoznajemo kao Isusa Krista i koja je raspeta na kriæ uPalestini prije dvije tisuÊe godina.

Istaknute britanske dnevne novine Sunday Timesobjavile su 23. listopada 1988. godine Ëlanak o Benja-minu Cremeu. U najznaËajnijem dijelu Ëlanka Ëiji jenaslov bio “Mesija je æiv i zdrav — i u Londonu” pisaloje:

Stigao je neki novinar Kenyan Timesa. JobMutungi je imao i Ëudesnu pripovijest. U lipnjuje bio nazoËan jednom molitvenom sastanku uNairobiju gdje je bilo okupljeno 6000 ljudi kad sena nebu pokazala svijetla zvijezda.

Ubrzo nakon toga pojavio se bradati lik odje-ven u bijelu haljinu, odræao govor od nekolikominuta i zatim nestao. “Svi na tom molitvenomskupu sloæili su se u tome da je taj Ëovjek bioKrist”, kazao mi je Mutungi.

Dodatak


Kad je Mutungi Ëuo za Benjamina Cremea,doputovao je ravno u London da bi istraæio stvar.Sa sobom je donio sliku lika koji se prikazao uKeniji. Pitchon17 kaæe da je to ona ista osoba kojuje vidio u Brick Laneu [London].

Neki drugi izvjeπtaj tvrdi da se to pojavljivanje Kri-sta zbilo u Betlehemskoj crkvi u Nairobiju.18 Ako suizvjeπÊa vjerodostojna, Ëini se da je vjerniπtvo krπÊan-skih crkava bilo navedeno da povjeruje kako je tajno-viti posjetitelj u bijelom Isus.

KrπÊanska crkva odavno vjeruje da Êe se na svijetupojaviti Antikrist preruπen u Mesiju. Je li ovo pojav-ljivanje Ëovjeka u bijelom u Keniji pojava Antikrista?Je li Cremeov Maitreya koji æivi u Londonu taj istiAntikrist?

Antikrist u Bibliji

Izraz Antikrist moæete pronaÊi jedino u poslanica-ma apostola Ivana. On, na primjer, piπe: “DjeËice, po-sljednji je Ëas! I, kako ste Ëuli, Antikrist dolazi. I veÊsad su se pojavili mnogi antikristi; po tome znamo daje posljednji Ëas.” (1 Iv 2,18)

Ivan ovdje potvruje proroËanstvo koje je kruæilomeu krπÊanima da Êe doÊi Antikrist. Osim toga, onovdje razlikuje toga posebnog Antikrista od drugihantikrista koji su se veÊ bili pojavili u njegovo vrijeme.Dvadeset drugi redak kaæe da su to bili laπci koji sunijekali da je Isus Krist (Mesija).

Ivan je razumio da Êe dolazak Antikrista bitipovezan sa svrπetkom vremena, premda je pogreπnovjerovao da je posljednji Ëas veÊ nastupio, a to je uvje-renje jednom izrazio i apostol Pavao.

U dvadeset sedmom retku Ivan uvodi misao da suantikristi u vezi s nekom vrstom krivotvorene sile ili

17 Neka æena πto tvrdi da je tijekom Cremeova predavanja 1982.g. imala vienje u kojem je vidjela Maitreyu Krista.

18 Whole Life Times, veljaËa 1989.

203

pomazanja i suprotstavlja pravu Isusovu moÊ krivotvo-rini kojom se sluæi Antikrist: “... jer vas njegovo [Isuso-vo] pomazanje uËi o svemu, jer je istinito, ne laæno...ostanite u njemu!”

U 2. Solunjanima Pavao iznosi duboko i jasno pro-roËanstvo o dogaajima neposredno pred Isusov drugidolazak.

Ali vas molimo, braÊo, za dolazak Gospodinanaπega Isusa Krista, i za naπ sastanak u njemu...Da vas nitko ne prevari nikakvim naËinom; jerneÊe doÊi dok ne doe najprije otpad, i ne pokaæese Ëovjek bezakonja, sin pogibli.” (2 Sol 2,1.3 DK)

Pavao govori o nekoj osobitoj osobi (“»ovjekugrijeha” KS) koja Êe se pokazati tijekom velikoga otpa-da (od vjere). Pavao istiËe da se Isusov dolazak neÊezbiti prije nego πto se dogodi otpad i otkrije se Ëovjekbezakonja. Dosad se Gospodin nije vratio. Je li moguÊeda je to zbog toga πto se Pavlovo proroËanstvo joπ moraispuniti?

U sedmom i osmom retku Pavao govori o uklanja-nju nekoga tko stoji na putu: “I tada Êe se pojavitiBezboænik koga Êe Gospodin Isus ubiti dahom svojihusta i uniπtiti sjajem svoga dolaska.” Pavlovo se proro-Ëanstvo oËito odnosi na dogaaje neposredno prije do-laska naπega Gospodina. Zato je usko povezan s “po-sljednjim Ëasom”. Moæda su Pavlov »ovjek grijeha iIvanov Antikrist ista osoba.

Navedeni odjeljak u 2. Solunjanima dalje opisujeπto Êe »ovjek grijeha Ëiniti kad se otkrije:

Protivnik koji sam sebe oholo uzdiæe protivsvega πto ljudi nazivaju Bogom ili dræe za sveto,tako da sjedne u Boæji hram pokazujuÊi sebe kaoda je Bog. (2 Sol 2,4)

Neki teolozi smatraju da Êe ovaj “hram” biti doslovceneki novi hram podignut u Jeruzalemu. Meutim, u 1.KorinÊanima Pavao govori o naπem tijelu koje je hramSvetoga Duha; prema tome, ova rijeË ne oznaËuje nuæ-

DODATAK 3


no crkvenu zgradu. Kad bi se Antikrist otkrio u novomhramu u Jeruzalemu, mislim da bi bilo oËito da je toAntikrist pa prijevara ne bi bila uspjeπna kako je pret-kazano. Smatram da je izraz Boæji hram prije simbolkrπÊanstva kao cjeline nego neka odreena crkvenagraevina.

Bilo bi nestvarno da »ovjek grijeha tvrdi kako jeOtac ili Sveti Duh. On Êe se stoga najvjerojatnije otkritii tvrditi da je Isus Krist.

Pavao upotrebljava grËku rijeË apokalipto u zna-Ëenju “otkriti”. Taj glagol znaËi “skinuti koprenu nanadnaravan naËin”. Luka upotrebljava istu rijeË u opi-su Isusova drugog dolaska (vidi Lk 17,30). Ovo, kakose Ëini, ukazuje na to da Êe bezakonik doslovce poku-πati krivotvoriti Kristov dolazak. To je glediπte o Anti-kristu Crkva dugo zauzimala. U pravu smo — Pavlov»ovjek grijeha i Antikrist su doista ista osoba.

Pavao nagovjeπtava da Antikristovu silu netkosuzbija, moæda aneo ili Sveti Duh, dok ne doe vrije-me da se otkrije, bez sumnje, u “posljednji Ëas”.

Tajna bezakonja veÊ oËituje svoju silu; samoneka bude uklonjen onaj koji ga dosad zadræava.(2 Sol 2,7)

Zatim Pavao pokazuje da pomazanje πto prati ovogBezboænika dolazi od Sotone koji Ëini laæna Ëuda iËudesne znakove. Moæda se na isto pomazanje smjerau 1. Ivanovoj 2,27:

Dolazak Bezboænika bit Êe, dakako, uz surad-nju Sotone, popraÊen svakovrsnim silnim djeli-ma, varavim Ëudesnim znakovima i svakovrsnimpokvarenim zavoenjem, namijenjenim onima kojipropadaju. (2 Sol 2,9.10)

Neki protestantski teolozi vjeruju da Bezboænik sim-boliËno predoËava papinstvo, ustanovu koja je preu-zela Boæji hram (Crkvu) i ustoliËuje pape koji izdajudekrete tvrdeÊi da progovaraju s punim Boæjim auto-ritetom. Oni tvrde da govore u Boæje ime kad progova-

205

raju “ex cathedra” to jest “sjedeÊi u svojoj [papinskoj]stolici”.

Prema Pavlu, Bezboænik je povezan s otpadom. Jeli taj oblik primjenjiv na papinstvo?

Izmeu 867. i 1048. g. po Kr. Vatikan je pao uveliki otpad i zlo. Primjerice, Papa Ivan XII. poËinio je“gotovo svaku vrstu zloËina: obeπËaπÊivao je djevice iudovice visoka roda i priproste æene; æivio je s lju-bavnicom svojega oca; od papske palaËe naËinio je jav-nu kuÊu; ubio ga je razjareni muæ prilikom preljub-niËkoga Ëina s njegovom æenom.”19

U vrijeme kad je Martin Luther pokrenuo protes-tantsku reformaciju, papa je bio Leon X. On je nad-biskupom postao u starosti od osam, a kardinal s tri-naest godina. Ciljao je na papski poloæaj, prodavaocrkvene Ëasti i za kardinale imenovao Ëak sedmo-godiπnjake. “Ipak, taj je razbludnik ponovno potvrdioencikliku Unam sanctam, u kojoj se tvrdi da je Ëovjekglede spasenja zavisan o rimskom papi. Izdavao jeoproπtajnice20 za ugovorene naknade i izjavio je da jespaljivanje krivovjeraca boæanska odluka.”21

Premda se Pavlovo proroËanstvo o tome da je Bez-boænik povezan s otpadom doista u mnogoËemu pokla-pa s povijeπÊu papinstva, sumnjam da se taj odjeljakodnosi iskljuËivo na nju. U prvom redu, papinstvo op-Êenito uzevπi nije Ëinilo Ëuda ni Ëudesne znakove. Dru-go, dolazak Antikrista je dogaaj πto se zbiva uposljednjem Ëasu, dok papinstvo postoji stoljeÊima.

Mnogi biblijski uËenjaci danas povezuju Antikri-sta s New ageom i “povratkom” njegova duhovnog voeπto ga nazivaju “Kristom” (Maitreya). Odgovara li toglediπte Pavlovom proroËanstvu?

Pavao izjavljuje da Êe varalica sjesti u Boæji hram(ne u Sotonin hram). Izraz “Boæji hram” trebao biupuÊivati na krπÊansku ustanovu. Suprotno tome, Cre-

19 Navedeno iz djela Halley’s Bible Handbook (Regency/Zon-dervan), str. 774.

20 Uklanjanje postojeÊe kazne za grijeh koji se opraπta priËeπÊu.21 Ibid., str. 780.

DODATAK 3


meov Maitreya je novodopski Krist povezan s novodop-skom ustanovom. NauËavanje Alice Bailey kaæe da KristNew agea neÊe biti iskljuËivo krπÊanska osoba, veÊprije neki lik s osobinama politiËara, sociologa i vjer-skog voe u πirem smislu. Cremeova kanaliziranja “Mai-treye” opÊenito joπ uvijek potkrepljuju ovaj opis.

Creme-Baileyin Maitreya, πto ga novodopci “otkri-vaju” na popriπtu newageovskoga okultizma, teπko damoæe pristajati opisu “Boæjega hrama”. NaËin na kojise Maitreya otkriva u Sotoninu hramu ne uklapa se uproroËanstvo koje opisuje pravoga Antikrista.

Za pojavu pravoga Antikrista viπe odgovara poza-dina πto je nalazimo u djelovanju laænih krπÊanskihcrkava kao πto je bio Novi osvijetljeni put. Promicanjelaænoga Isusa Krista sasvim je oËito zamiπljeno kaopriprema za otkrivanje Antikrista u krπÊanskom okru-æenju.

Dopustite mi da se ponovno osvrnem na svojeiskustvo u Osvijetljenom putu nakon tajnovita posjetaIsusa Krista njegovoj voditeljici. Naπ se metafiziËkicentar preoblikovao u organizaciju koja je tvrdila da jekrπÊanska crkva. Njezino se “evanelje” usredotoËilona skori povratak Isusa Krista na svijet.

UËili smo da je Isus doista jedinoroeni Boæji Sini da Êe se uskoro vratiti da bi osnovao svoje tisuÊu-godiπnje kraljevstvo. Duhovi su nam govorili da se IsusneÊe vratiti baπ onako kako to prikazuje tradicionalnaCrkva zbog svojega “nerazumijevanja” Biblije. Mi smopropovijedali da se Isus neÊe pojaviti na nebu svojskama svojih anela uz zvuk trube, nego da Êe doÊina svijet u ljudskome obliku s velikom karizmom, moÊii mudrosti. Tvrdili smo da bi eteriËne pare sliËneoblacima mogle okruæivati njegove noge i da Biblija topodrazumijeva pod pojmom oblaci.

Opis ovakvoga Isusa Krista puno je sliËniji kri-votvorenome Isusu koji se treba pojaviti u krπÊanskomokruæenju.

207

Antikrist i Otkrivenje

Otkrivenje baca viπe svjetla na Pavlovo proroËan-stvo o Antikristu. Ivan opisuje zvijer s dva roga kojanalikuje janjetu, ali govori kao zmaj.

Potom opazih drugu Zvijer gdje izlazi iz zem-lje; imala je dva roga kao u janjeta, a govorila jekao zmaj. Svu vlast prve Zvijeri ona vrπi u njezinojsluæbi [pred njom, DK] i Ëini da se zemlja i njezinistanovnici klanjaju prvoj Zvijeri kojoj bi izlijeËenasmrtonosna rana. (Otk 13,11.12; naglasio W. B.)

U Svetom pismu janje simbolizira Krista, zaklanoærtveno Janje; zmaj predstavlja Sotonu (vidi Otk 20,2).Prema tome, ova zvijer iz zemlje izgleda kao Krist, aligovori Sotoninim glasom. KoristeÊi njegovu vlast, Ëinida stanovnici Zemlje sluæe prvoj zvijeri. (Zasada se ne-mojmo brinuti glede identiteta prve zvijeri, æivotinjesliËne leopardu Ëija je smrtna rana iscijeljena.)

Saæmimo odjeljak iz 2. Solunjanima πto smo gacitirali prije: Antikrist Êe krivotvoriti dolazak Isusa Kri-sta (izgledat Êe kao Krist), upotrijebit Êe Sotoninu moÊ(govoriti Sotonine rijeËi) i uzvisivat Êe sebe nad sve πtose πtuje kao Boga (bit Êe u stanju naloæiti ljudima dasluæe drugome, kao πto je prva zvijer). Znakovita jeusporedba 2. Solunjanima s Otkrivenjem 13.

OTKRIVENJE 2. SOLUNJANIMA

“Ona [janjetu sliËna “Dolazak Bezboænika bit Êe,zvijer] Ëini velika Ëudesa, dakako, uz suradnju Sotone,tako da i vatru s neba popraÊen svakovrsnim silnimspuπta na zemlju naoËigled djelima, varavim Ëudesnimljudi, i zavodi stanovnike znakovima i svakovrsnimzemlje Ëudesima.” pokvarenim zavoenjem,(Otk 13,13.14) namijenjenim onima koji

propadaju. (2 Sol 2,9.10)

SliËnost upada u oËi. Zvijer sliËna Janjetu doistase Ëini simbolom Antikrista. Meutim, zapazite da sesimbolizam moæe ujedno primijeniti i na Antikrista kao

DODATAK 3


osobu i na njegovu ustanovu. Redci 14 i 15 u trinaestompoglavlju Otkrivenja daju dodatne informacije po koji-ma moæemo identificirati Antikrista.

[Svjetuje] stanovnicima zemlje da naprave kipZvijeri koja bi ranjena maËem, ali ostade na æivotu.»ak joj je bilo dopuπteno da udahne æivot kipuZvijeri, tako da kip Zvijeri progovori i prouzro-kova da se pobiju svi koji se ne htjedoπe poklo-niti kipu Zvijeri.

Ovaj tekst nam kaæe da Antikrist (ili Antikristovaustanova) diæe nekakav kip kojemu se treba klanjati.Odbijanje moæe prouzroËiti smrt. Neki teolozi smatrajuda je rijeË o doslovnom velikom kipu odnosno idolukoji moæe govoriti i koji Êe zapovjediti ljudima da muse klanjaju. No idol koji govori Ëini se previπe oËitim dabi mogao biti djelotvorna prijevara usmjerena premasuvremenim krπÊanima. Vjerojatnije je da “kip prvezvijeri” simbolizira neπto drugo.

Prije nego pokuπamo odgonetnuti identitet “kipaprve zvijeri”, razmotrimo πto simbolizira sama prva zvi-jer, ta æivotinja sliËna leopardu πto je bila ranjena ma-Ëem i potom izlijeËena.

Meu uËenjacima vlada podijeljeno miπljenje. Uo-biËajeno protestantsko tumaËenje, ono na koje Êu seusredotoËiti, jest da ova zvijer predstavlja papinstvo.Kao πto sam spomenuo prije, ovaj se institucionalizi-rani oblik vjere pokvario i osnovao obostrano korisnesaveze s politiËkim i gospodarskim silama koje su vla-dale u civiliziranome svijetu toga razdoblja.22 Ovi susavezi sluæili da bi ojaËali papinsku crkvenu moÊ. Ne-slaganje je bilo guπeno silom.

Dopustite mi da na ovom mjestu naglasim kako nepokazujem prstom na pojedine katolike. Govorim o Ka-toliËkoj crkvi kao ustanovi. Nije moje da osuujem bilokoga — bio on krπÊanin ili πto drugo. Moje razmatranje

22 Saæet opis velikoga otpada papinstva, osobito brutalnosti raz-doblja inkvizicije, vidi u Halley’s Bible Handbook, str. 731—733.

209

KatoliËke crkve u kontekstu novozavjetnoga proroËan-stva bavi se samo papinstvom kao ustanovom koja jeuvela nauk i obiËaje πto su u proturjeËju s Biblijom.

Takoer ne æelim biti dogmatiËan ni u vezi s pogle-dom koji namjeravam iznijeti. RazliËita Êe se tumaËe-nja iskristalizirati s vremenom. Zasada æelim jedino daprouËite ovaj prijedlog.

Pretpostavimo li da zvijer sliËna leopardu simboli-zira papinstvo, πto bi mogao znaËiti kip zvijeri? Pomojemu je miπljenju “kip” novi laæni vjerski sustav πtoje u mnogim oblicima nalik (slika ili kopija) izopaËenojreligiji koju simbolizira prva zvijer (papinstvo). Sma-tram da Êe taj novi laæni vjerski sustav biti uspostav-ljen ubacivanjem New agea, neopoganskih ideja u krπ-Êanstvo, upravo kao πto je papinstvo nastalo kao po-sljedica infiltriranja drevnih poganskih predodæbi i svje-tovnosti u Rimsku crkvu. Krajnja Êe posljedica bitipokvareno, novodopski usmjereno krπÊanstvo koje Êeimati moÊ i utjecaj kakvu je papinstvo imalo tijekominkvizicije.

Povijesno gledano, papinska je sila imala prevlastsve do trenutka kad je papina palaËa preseljena uAvignon u Francuskoj 1304. godine. Francuzi su 1798.godine zadali papinstvu teæak udarac kad je Napoleo-nov general Berthier uhitio i zatvorio papu Pija VI. Otome je istaknuti znanstvenik dr. Henry Halley napi-sao: “Pod Napoleonovom rukom papinstvo je pretrpjelokrajnje poniæenje i gubitak autoriteta, od Ëega se nika-da nije oporavilo. Napoleon je viπe-manje okonËao pa-pinu politiËku moÊ u Europi.”23 Moæda je to “smrtonos-na rana” iz treÊega i dvanaestog retka.

Ako prihvatimo zamisao da je prva zvijer papin-stvo, zanimljivo je da Otkrivenje, kako se Ëini, pretkazujeda Êe Antikrist (ili njegova ustanova) uËiniti da se ljudijoπ jednom klanjaju papinstvu: “[Druga zvijer] Ëini dase zemlja i njezini stanovnici klanjaju prvoj Zvijeri ko-

23 Ibid., str. 279.

DODATAK 3


joj bi izlijeËena smrtonosna rana.” (Otk 13,12) To seklanjanje ne mora nuæno oËitovati obrednom sluæbomusmjerenom prema papinstvu i papi. Prije Êe obuhvaÊatiiskazivanje osobitog πtovanja, Ëasti, i priznavanje polo-æaja pape, moæda kao posljedica πirokog publiciteta iodobravanja medija.

Moæda “klanjanje prvoj Zvijeri” oznaËuje protubib-lijske naËine bogosluæja utemeljene na praksi koju jeuvelo papinsto, primjerice πtovanje idola. (SastavljajuÊikatekizam, papinstvo je uklonilo drugu zapovijed da bidopustilo πtovanje idola u obliku oboæavanja kipovaMarije, Isusa i svetaca.)

Papinstvo nikad nije ostavilo Sveto pismo. Napro-sto ga je zapostavljalo i izvrtalo, ili ga je nadomjeπtaloonim πto je odgovaralo njegovim ciljevima. Upravo to jedanas bjelodano u krivotvorenom krπÊanskom ogran-ku pokreta New age. Ostaje za vidjeti kako Êe taj vjer-ski sustav, dobiven spajanjem New agea i krπÊanstva,posegnuti za politiËkom moÊi i upotrijebiti silu da sru-πi svece (one koji ostanu vjerni Isusu) u pokuπaju danametne protubiblijski nauk i bogosluænu praksu. Usvakom sluËaju mislim da ovaj scenarij lako moæe bitislijed dogaaja “posljednjega Ëasa” kako je proreËen uOtkrivenju 13,12-15.

Istaknuti krπÊanski pisci poput Texea Marrsa i Da-vea Hunta veÊ objavljuju upozorenja o opasnosti oddiktatorske svjetske vlade pod pokroviteljstvom Ujedi-njenih naroda koju nadzire novodopska filozofija.24

OtkriÊa Davea Hunta i T. A. McMahona koje se tiËudanaπnjeg ubacivanja newageovskih ideja u pravovjer-no krπÊanstvo osobito su zanimljiva.25

24 Texe Marrs, “MraËne tajne New agea” (Dark Secrets of theNew Age), Crossway Books, 1987. i “Tajnoviti znak New agea” (Mys-tery Mark of the New Age), Crossway Books, 1988.; Dave Hunt, “Mir,napredak i holokaust πto dolazi” (Peace, Prosperity and the ComingHolocaust), Harvest House, 1983.

25 “Zavoenje krπÊanstva” (Seduction of Christianity), HarvestHouse, 1985.

211

Iako zvuËi nemoguÊe da bi Sotonine novodopskiusmjerene filozofije mogle prevladati u krπÊanskoj Cr-kvi, Ëinjenica je da je na neki naËin Sotona uspio pre-uzeti nadzor nad KatoliËkom crkvom i promijeniti je upapinsku bludnicu koja nauËava izopaËene nauke svo-jatajuÊi istodobno Boæji autoritet. Biblija nam kaæe daÊe tijekom vremena svrπetka jedno od glavnih sredsta-va koje Êe prouzroËiti dolazak Antikristove crkve navlast biti pokazivanje “velikih Ëudesa, tako da i vatrus neba spuπta na zemlju naoËigled ljudi”. U kakvomgod obliku ta Ëudesa i Ëudesni znakovi budu, nesum-njivo Êe dosegnuti vrhunac u trenutku kad se pojaviAntikrist osobno i kad se bude prikazivao svijetu stakvom silom, prijevarom i karizmom da Êe ga mnogikrπÊani koji su to po imenu proglasiti za Krista. To Êebiti veliki finale “djelotvorne zablude” proreËene u Po-slanici Solunjanima.

Antikrist se javlja takozvanim krπÊanima

Dok je pojava “Krista” u Betlehemskoj crkvi u Ke-niji prvo javno prikazanje mistiËnoga antikrista za kojeznam, iznenadilo me viπe ljudi, koji se smatraju krπ-Êanima, svojim izvjeπÊima da ih je posjetio Isus. Pri-mjerice, jednom sam zgodom pohaao neki sastanakpod πatorima. Stanovao sam u seoskom motelu. Rav-nateljica motela u sluËajnom mi je razgovoru rekla daje prije godinu dana, πetajuÊi uz jezero Michigan, vidje-la Isusa. Bilo je to kratko nakon smrti njezine kÊeri, iæena je joπ uvijek æalovala. IspriËala mi je da je najed-nom ugledala Isusa kako sjedi na nekom velikom deb-lu. Kazao joj je da se ne brine za svoju kÊer jer je onana nebu i da je ondje vrlo sretna. Zatim je Isus nestao.

Prema onome πto sam od nje saznao, ta æena nijeredovito pohaala crkvu. Zapitao sam se, da se Isusdoista prikazao toj takozvanoj krπÊanki, bi li ona osta-la krπÊanka samo po imenu? To nije bilo logiËno. Daje Isus koji je sjedio na deblu bio Krist, ta bi æenasvakako osjetila poticaj Svetoga Duha da postane odu-

DODATAK 3


πevljena krπÊanka i da odlazi u crkvu. Morao sam za-kljuËiti da je Isus te æene bio Antikrist.

Slutim da se Antikrist skrovito pojavljuje mnogimtoboænjim krπÊanima da bi ga, kad upriliËi svoj veli-Ëanstveni dolazak, mnoπtvo ljudi prepoznalo kao “Kri-sta” i glasno obznanilo: “Gospodin je tu! Krist je do-πao!”

»injenica da se Antikrist potajno oËito prikazujetakozvanim krπÊanima ne znaËi nuæno da je Gospodnjidolazak pred vratima. Bog odluËuje kada Êe Sin »o-vjeËji doÊi i On odluËuje kada ima biti “uklonjen onajkoji ga [Antikrista] dosad zadræava” (2 Sol 2,7). BuduÊida Sotona ne odreuje vrijeme ovih zbivanja, on morabiti uvijek spreman za svoju veliku priliku da krivotvo-ri Krista.

Otkrivenje opisuje da Êe Antikrist ili njegova us-tanova prisiliti svakoga da primi æig na svoju ruku iliËelo tako da nitko neÊe moÊi ni kupovati ni prodavatiako ne bude imao taj æig (vidi Otk 13,16.17). Taj æig,opÊepoznat kao æig zvijeri, jest ime zvijeri ili broj nje-zina imena (666). Iz biblijskog izvjeπtaja nam je pozna-to πto Êe se dogoditi svakome tko se pokloni zvijeri injezinu kipu (otpadniËkome vjerskom sustavu) i priminjezin æig: “Pit Êe vino Boæje srdæbe koje stoji natoËeno,Ëisto, u Ëaπi njegova gnjeva. Bit Êe muËen ognjem isumporom pred svetim anelima i pred Janjetom.” (Otk14,10)

Sveti se ne klanjaju zvijeri i njezinu kipu, premdato biva uzrokom njihovih gospodarskih teπkoÊa i moæeizazvati smrt. SlijedeÊi odjeljak bodri svete da izdræe iostanu vjerni: “Na tome se temelji postojanost svetihkoji Ëuvaju Boæje zapovijedi i vjeru u Isusa.” (Otk 14,12)

BuduÊi da Êe se otpad i s njim u vezi pojavljivanjeAntikrista dogoditi prije “dolaska naπega Gospodina Isu-sa Krista i naπega skupljanja oko njega”, oËito je da Êesveti doæivjeti neke nevolje prije Gospodnjeg dolaska iskupljanja oko Njega.

Pavao objaπnjava zaπto Êe ljudi otpasti i udruæitise s Antikristovim otpadom:

213

Propadaju za kaznu πto nisu prihvatili ljubavprema istini da bi se tako spasili. Zato im Bogπalje djelotvornu zabludu da vjeruju laæi, da buduosueni svi koji nisu vjerovali u istinu, veÊ pristaliuz nepravednost. (2 Sol 2,10-12)

Ova opomena jasno naznaËava da temelj vjerova-nja i obiËaja mora biti onakva istina kako je otkrivenau Pismu. Znaci i Ëudesa, obiËaji, proroËanstva i noveteologije vrijede samo ako su u skladu s Biblijom. “Uzazakon i uza svjedoËanstvo! Tko ne rekne tako, zoruneÊe doËekati.” (Iz 8,20)

Tko je Gospodin Maitreya?

Ako novodopski Maitreya nije pravi Antikrist, tkoon jest? Po mojem shvaÊanju on je mamac. Sotona jevrlo lukav. BuduÊi da raspolaæe izvanrednom inteli-gencijom, on savrπeno dobro zna da krπÊani oËekujupojavu Antikrista. Tako je isplanirao da jednoga poka-æe. Izgleda, zapravo, da je isplanirao njih viπe, naprostoda bi poveÊao zbrku. Maitreya je samo jedan od njih.PreËasni Sun Myung Moon iz Crkve okupljanja (Uni-fication Church) izgleda da je drugi. Moon kaæe da je,kad mu je bilo πesnaest godina, imao vienje u kojemga je posjetio Isus Krist. PreËasni Moon je otada poËeotvrditi da je on sam onaj po kome Êe svijet biti spaπen.On je, razumije se, samo joπ jedan Antikrist-mamac.

Kako se Ëini, Sotonin New age sluæi dvjema svrha-ma. S jedne strane u krπÊanstvo uvodi otpad da bi gapripremio za prihvaÊanje velike prijevare zbog koje Êemnogi krπÊani koji su to po imenu prihvatiti Antikris-tov nauk kao boæansku istinu. U isto vrijeme on po-kazuje i laænog Antikrista (Maitreya) da bi pojaËao tuprijevaru. Crkve bivaju zavedene i oznaËavaju Maitre-yu kao Antikrista, dok se nazoËnost pravoga Antikristarazvija unutar same Crkve.

Sve u svemu, veliki varalica izvodi dvije usporedneoperacije. Njegovi aneli potiËu kriminal, nasilje, dro-ge, pornografiju, politiËke nemire i svako zlo πto se

DODATAK 3


moæe zamisliti. Istodobno lukavo nude i πire krivotvo-rene svjetske religije u naporu da ljude koje privlaËiduhovnost odvuku od Boga Stvoritelja.

Napokon Êe Sotona izvuÊi svoj adut. Udesit Êe po-javu pravoga Antikrista, veliËanstveno biÊe sjajnepojavnosti. Moæda Êe odluËiti samoga sebe preruπiti uKrista. Tko god da zaigra tu ulogu, ta Êe velika krivo-tvorina biti tako nalik stvarnosti da Êemo samo prou-Ëavanjem Biblije moÊi otkriti prijevaru. Sotona Êe vje-rojatno oËitovati dramatiËnu iscjeliteljsku moÊ i nave-liko citirati Sveto pismo, Ëesto ponavljajuÊi rijeËi kojeje Krist izgovorio u Palestini. Onaj koji je uzrok svakenesreÊe, bolesti i zla na svijetu, sada Êe u krunskomeËinu prijevare hiniti da je spasitelj.

KrπÊani koji su prije vidjeli Isusa prepoznat Êesvojega znanca i pozdraviti ga kao Mesiju. Demoni Êemahnito nastojati na tome da podjednako i novodop-cima i krπÊanima prenesu poruku da je Isus Krist,pravi Krist, napokon doπao uspostaviti svoje kraljev-stvo i da svi trebaju pognuti glavu pred njim i poklonitimu se.

Zli aneli Êe uvjeriti muslimane da je dugooËeki-vani imam Mahdi stigao; budistima Êe telepatski po-ruËiti neka vjeruju da je Isus Krist peti Budha, a hin-duiste Êe navesti da povjeruju kako je Isus Krist utje-lovljenje Kriπne. Sotona napokon postiæe ono πto jeuvijek æelio: da ga otvoreno oboæavaju. “Bit Êu jednakViπnjemu.”

»itav svijet Êe pasti i pokloniti mu se, osim, na-ravno, svetih. Oni Êe strpljivo Ëekati svojega oslobo-ditelja. Oni znaju kako Êe Krist doÊi: “Jer Êe dolazakSina »ovjeËjega biti sliËan munji πto sijevne na istokui rasvijetli sve do zapada. Vidjet Êe Sina »ovjeËjegagdje dolazi na oblacima nebeskim s velikom moÊi islavom.” (Mt 24,27.30)

GovoreÊi u vrijeme apokaliptiËkoga vienja Ivana,pisca knjige Otkrivenje, Isus, obznanio je svijetu: “Do-lazim uskoro i sa sobom nosim plaÊu da svakome platimprema njegovu djelu!” (Otk 22,12)

215

Osobne zahvale

Æelio bih izraziti zahvalnost sluæbenicima In-stituta za pisce SveuËiliπta Biola koji su pomogliostvariti zamisao da se ova knjiga preobliËi uknjiæevni hit. Osobito cijenim korisne savjete ipoticaje πto su mi ih dali Susan Titus s Biole iWightman Weese iz nakladniËke kuÊe TyndaleHouse Publishers.

Napokon, proπirujem svoju zahvalnost na sveone koji su molili za mene dok sam se vraÊao uKristovo tijelo. NaroËito se zahvaljujem pastoruSiegfriedu Neuendorffu i njegovoj supruzi gospo-i Neuendorff iz Redondo Beacha πto su me lju-bazno podupirali i bodrili u vrijeme mojega izlas-ka iz Sotonina stada.

DODATAK 3


Kazalo

Uvod ........................................................................ 5

01. Novodopska kuπnja za krπÊane ......................... 7

02. Kako su me zavele nadnaravne sile ................ 22

03. UËenje vjeπtine kanaliziranja ........................... 34

04. Viπi “ja” preuzima nadzor ................................ 47

05. Gospodar se pojavljuje .................................... 57

06. UËenik duha-vodiËa ......................................... 68

07. Do krajnje granice ........................................... 82

08. Novodopski centar prouËava Bibliju ................ 93

09. Novodopski centar se obraÊa u “krπÊanstvo” 104

10. SveÊenstvo po Melkisedekovom redu............. 119

11. Propovijedanje na πetaliπtu uz more ............. 131

12. Susret sa Svetim Duhom .............................. 153

13. Tajno ubacivanje ........................................... 164

14. Skidanje maske ............................................. 170

Dodatak 1: Pogledi na pokret New age .............. 186

Dodatak 2: Sotonina nadnaravna sila ................ 191

Dodatak 3: Dolazak Antikrista ........................... 201

Documents

1 Will Baron BIO SAM SVE˘ENIK NEW AGEA · Mada sam odrastao u kr„æanskoj obitelji „to je u crkvu odlazila svaki tjedan, prevarila su me novodopska obeæanja o zdravlju, sreæi