00 Uvodnik - deutsche-gemeinschaft.eu · 2 Tadija Smičiklas, Codex diplomaticus regni Croatiae, Dalmatiae et Slavoniae (dalje CD), sv. 3 (Zagreb 1905), str. 89-91, 186-187. 3 Ugarske

GODI[NJAKNJEMA^KE

NARODNOSNE

ZAJEDNICE

VDG

JAHRBUCH

20012001

GODI[NJAKNJEMA^KE NARODNOSNE ZAJEDNICE

VDG JAHRBUCH

2001

Izda va~NJEMA^KA NARODNOSNA ZAJEDNICAZe maljska udru ga Po du nav skih [va ba u Hrvat skojVOLKSDEUTSCHE GEMEINSCHAFTLandsmannschaft der Do na uschwa ben in Kro a tien

31000 Osi jek, P.P. 110

Ured ni ciRe na ta Tri{ lerNi ko la Mak

Prijevod saètaka na njema~ki jezikKarmen Krajina, prof.Snjeàna Babi}, prof.

Gra fi~ ka pri pre maOdisej d.o.o. Osi jek

TisakGrafika d.o.o. Osi jek

UDK 08:061.2ISSN 1331-7172

Zbor nik je ti skan uz fi nan cij sku pot po ru Ure da za na cio nal ne man ji ne Vla de Re pu bli ke Hrvat ske,Podunavsko-{vapske kulturne zaklade Savezne dràve Baden-Württemberg iz Stuttgarta, VeleposlanstvaSavezne Republike Njema~ke u Republici Hrvatskoj i Veleposlanstva Republike Austrije u RepubliciHrvatskoj.

Die ses Buch wur de dank der fi nan ziel len Unterstützung des Amtes für na tio na le Min der he i ten derRe gie rung der Re pu blik Kro a tien, der Donauschwäbischen Kulturstiftung des LandesBaden-Württemberg aus Stuttgart, der Botschaft der Bundesrepublik Deutschland in der RepublikKroatien und der Botschaft der Republik Österreich in der Republik Kroatien, vorbereitet.

Nje ma~ ka na rod no sna za jed ni caZe maljska udru ga Po du nav skih [va ba u Hrvat skoj

Volksde ut sche Ge me in schaftLandsmannschaft der Do na uschwa ben in Kro a tien

GODI[NJAKNJEMA^KENARODNOSNEZAJEDNICE

VDGJAHRBUCH

2001

SADR@AJ

UVODNIK . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 9

OSOBE, OBITELJI / PERSONEN, FAMILIEN

Ma ri ja KARBI]Ni jem ci u Vara`dinu ti je kom sred njeg vi je ka . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 11

Lo vor ka ÔRALI]Ru precht i Wolf Eggen berg – istak nu ti su dio ni ci hrvat ske voj ne po vi je stikon cem 16. i po~et kom 17. stol je}a . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 19

Stje pan MATKOVI]Der Schwa be aus Syrmien: Fer di nand Rie steru hrvat skom po li ti~kom ìvo tu . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 35

Ivan PEDERIN@ivot na sna ga mita o Fran ji Tren ku . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 45

Vilim ÛR@IKU po tra zi za istak nu tim gra|ani ma(Val po va~ki Ni jem ci i Au stri jan ci) . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 51

Zla ta @IVAKOVI]-KER@EKa ro lus Fran ci scus Nu ber (1872. – 1935.) . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 63

Snjeàna PAU[EK-BA@DARBra}a Lju de vit i Jo sip Mit ter pa cher u hrvat skoj i au stro-ugar skojzna no sti i kul tu ri. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 71

Stje pan SR[AN@ivot i dje lo prin ca Eu ge na Sa voj skog . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 81

Mira KOLARAntun Schle gel vode}a li~nost u no vi nar stvu Hrvat skedo 1929. go di ne . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 91

UMJETNOST / KUNST

Bran ka BALENAnton Erben – sli kar i kul tur ni dje lat nik . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 115

Stan ko PIPLOVI]Te o ri je Jo se fa Strzygov skog o um jet no sti Dal ma ci je . . . . . . . . . . . . . . . . . 121

Go ran BEUS RICHEMBERGHBe~ki Dal ma ti nac – kralj ope re te(o 180. ob ljet ni ci ro|enja Fran za von Sup péa) . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 131

KNJI@EVNOST, JEZIK, NOVINE / LITERATUR, SPRACHE, ZEITUNGEN

Li di ja DUJI]Nje ma~ke re a li je u dje li ma Ire ne Vrkljan . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 139

Zden ka BA@DARPri log prou~avan ju po vi je sti nje ma~ko-sla ven skih od no sa u dje lufra Ma ri ja na [unji}a «Pri go vor iz med ju dviuh vi lah Slav jan ke i Njem kin je». . . . . 147

Zlat ko VIRCSud bi na knji`nice nu{tar skih gro fo va Khu en-Be lasi . . . . . . . . . . . . . . . . . 153

Elvi ra PETROVI]Za{to (ne)vo lim nje ma~ki je zik?Istraìvan je mo ti va ci je za u~enje nje ma~kog je zi ka . . . . . . . . . . . . . . . . . . 157„Wa rum ich (kein) De utsch mag“– eine Unter su chung der Mo ti va tion zum De utschler nen . . . . . . . . . . . . . . 163

Ma rio JAREBNje ma~ka pro mid`ba u Ne za vi snoj DràviHrvat skoj od 1941. do 1945. go di ne . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 171

GOSPODARSTVO, DEMOGRAFIJA, ETNOLOGIJA /WIRTSCHAFT, DEMOGRAPHIE, ETNOLOGIE

Ivan ]OSI] BUKVINNi jem ci i ek splo a ta ci ja vrbanjskih {uma od 1860. do 1910. go di ne . . . . . . . . . 199

Ro bert SKENDEROVI]Do sel ja van je Ni je ma ca u Poègu ti je kom 18. stol je}a . . . . . . . . . . . . . . . . . 205

Mi lan VRBANUS:Sta nov ni{tvo sela Ve li mi ro vac 1932.-1937. go di ne– de mo graf ska ana li za sta nov ni{tva . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 213

Ivan BALTAPo vi jest Ni je ma ca i Au stri ja na ca u Ko ta ru Ora ho vi ca s po seb nim osvrtomna sela Ban kov ci i â~inci (u 19. i po~et kom 20. stol je}a). . . . . . . . . . . . . . . 223

Ni ves RITTIG-BELJAKHrvat ska kao pa si ja u dje lo van ju nje ma~kih do sel je ni ka (Vi te zo vi}-Kuha~) . . . . . 231

@RTVE, MANJINSKA PRAVA / OPFER, MINDERHEITSRECHTE

Vla di mir GEIGERRad ni lo gor [ipo vac - Na{ice 1945. go di ne . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 239

Lud wig BAUERPer spek ti ve dje lo van ja Ni je ma ca i Au stri ja na cau hrvat skom kul tur nom kru gu. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 251

9

RIJE^ UREDNIKA

Po{to va ni su dio ni ci Znanstvenih skupova"Nijemci i Austrijanci u hrvatskom kulturnom krugu"

Dragi su na rod nja ci, Ni jem ci i Au stri jan ci u Hrvat skoj

Vjerni ~ita tel ji

I sami }ete se uvjeriti koliko je Njema~ka narodnosna zajednica iz godine ugodinu sve uspje{nija u svome radu, prelistate li idu}e stranice na{eg ovogodi{njeg,osmog po redu «Godi{njaka – Jahrbucha». I u 2001. godini ne ostavljamo Vas bez, sad ve} doista tradicionalne publikacije Njema~ke narodnosne zajednice u kojojobjavljujemo radove sa Znanstvenoga skupa odrànoga pro{le, 2000. godine.

Ponovo «Jahrbuch» svojim opsegom i brojem stranica dokazuje da napori koje~inimo nisu uzaludni, jer iz godine u godinu ova na{a draga publikacija ima sve vi{estranica. Ne zbog toga {to sudionici Znanstvenih skupova pi{u duga~ke radove.Naprotiv, «Jahrbuch» je sve deblji zbog toga {to je sudionika na Znanstvenimskupovima svake godine sve vi{e i {to zanimanje za o~uvanje povijesti njema~kognaroda na tlu Hrvatske u pisanome tragu iz godine u godinu raste. Sretni smo i zbogtoga {to su Znanstveni skup i «Jahrbuch» svake godine sve bogatiji povijesnim~injenicama koje su, zahvaljuju}i svima Vama, u posljednji trenutak otrgnute odzaborava. To je jedini na~in da djelovanje Nijemaca i Austrijanaca, njihov doprinosovoj zemlji i hrvatskom narodu ostanu trajno sa~uvane, a sude}i po odzivu na{ih,slobodni smo re}i – prijatelja, sudionika Znanstvenoga skupa, ta je tema nepresu{novrelo informacija, novih saznanja i tema te potpuno novih perspektiva, koje sigurnojo{ dugi niz godina ne}e biti iscrpljene.

Bez financijske pomo}i, ovogodi{nji «Jahrbuch» zasigurno se pred Vama ne binalazio u ovoj kvaliteti i opsegu, pa stoga zahvaljujemo Uredu za nacionalne manjineVlade Republike Hrvatske, Kulturnoj zakladi Podunavskih [vaba Savezne dràveBaden-Württemberg iz Stuttgarta, Veleposlanstvu Savezne Republike Njema~ke uRepublici Hrvatskoj i Veleposlanstvu Republike Austrije u Hrvatskoj koji su svipomogli objavljivanje dragocjenih znanstvenih radova.

I za kraj, ~ast nam je sve Vas koji pratite rad Njema~ke narodnosne zajednice,Znanstvene skupove i ove na{e zbornike radova, pozvati na proslavu desetogro|endana Znanstvenog skupa idu}e, 2002. godine.

Re na ta Tri{ler

Ni ko la Mak

Ma ri ja KARBI]

Ni jem ci u Vara`dinu ti je komsred nje ga vi je ka

Tijekom 12. i 13. stolje}a mreà gradskih naselja pokrila je prostor me|urije~jaSave i Drave. Kolonizacijski proces, koji je u 12. stolje}u zahvatio srednju Europu, kao i preobrazbe u gospodarstvu te interes vladara ili zemlji{nog gospodara (plemi}aodnosno crkve), koji su podijeliv{i povlastice omogu}ili njihov razvoj, doveli su donastanka brojnih urbanih sredi{ta.1 Jedan od gradova koji su se razvili u tomrazdoblju, bio je i Vara`din, koji je najvi{i stupanj gradske samouprave, tj. statusslobodnog kraljevskog grada, stekao povlasticama koje su mu podijelili kraljeviAndrija II. (1209.) i Bela IV. (1220.).2 Zahvaljuju}i svom smje{taju u blizini trome|esrednjovjekovne Slavonije, Ugarske i [tajerske, na raskrsnici va`nih putova koji suvodili prema Be~u, Italiji i Budimu, Vara`din se razvio u zna~ajan trgova~ki i obrtni~ki centar, te su se u njemu stjecali useljenici s raznih strana, me|u ostalima i oni iznjema~kih zemalja. Iako udio Nijemaca u gradskim naseljima srednjovjekovneSlavonije nije bio toliki kao u susjednoj Ugarskoj, gdje su Nijemci ~inili ve}inugradskog stanovni{tva, njihov je utjecaj i u urbanim sredi{tima na ovom podru~ju biozna~ajan.3 Napose je to bio slu~aj u Vara`dinu, koji je s obzirom na smje{tajpredstavljao vrata njema~ke kolonizacije prema jugoistoku.4 Tijekom 16. stolje}auklapanjem Vara`dina u Vojnu krajinu, ~iji se upravni centar nalazio u Grazu, veze snjema~kim zemljama dobivaju jo{ jednu dimenziju.5

VDG JAHRBUCH 2001

11

1 Pitanju nastanka i razvoja slavonskih gradova posvećeni su brojni radovi. Ovdje ću upozoriti samo na knjigu Nevena Budaka,koja se bavi urbanizacijom Vara`dinske ùpanije Gradovi Vara`dinske ùpanije u srednjem vijeku (Zagreb-Koprivnica 1994), tesinteze hrvatske povijesti Nade Klaić Povijest Hrvata u razvijenom srednjem vijeku (Zagreb 1976) i Tomislava RaukaraHrvatsko srednjovjekovlje (Zagreb 1997), u kojima se također obrađuje to pitanje, a i upućuje na relevantnu literaturu. Saèt,ali precizan pregled razloga nastanka gradskih naselja u srednjovjekovnoj Slavoniji vidi u: Magdalena Apostolova Maršavelski,Iz pravne prošlosti Zagreba (13.-16. stoljeće) (Zagreb 1998), str. 15, bilj. 1.

2 Tadija Smičiklas, Codex diplomaticus regni Croatiae, Dalmatiae et Slavoniae (dalje CD), sv. 3 (Zagreb 1905), str. 89-91,186-187.

3 Ugarske su gradove uglavnom stvorili njemački naseljenici, koji su gospodarskim i rodbinskim vezama ostali usko povezani snjemačkim, i to napose s ju`nonjemačkim gradovima. Udio njemačkog stanovništva u ugarskim je gradovima bio izuzetnoznačajan sve do kraja srednjovjekovnog razdoblja. I najpoznatija među pravnim knjigama ugarskih gradova - budimska pravnaknjiga (tj. Ofener Stadtrecht), u kojoj je oko 1420. sakupljeno budimsko gradsko pravo, napisana je njemačkim jezikom. Usp.Néda Davori Relković, Buda város jogkönyve (Ofener Stadtrecht) (Budapest 1905); Korai magyar történeti lexicon (9-14.század) (Budapest 1994), str. 485; Katalin G. Szende, “Families in Testaments. Some aspects of demography and inheritancecustoms in a Late Medieval Hungarian town”, Otium 3/1-2(1995), str. 110.

4 Usp. Budak, Gradovi Vara`dinske ùpanije, str. 43.5 O organizaciji Vojne krajine vidi u: Fedor Moačanin, “Vojna krajina do kantonskog uređenja 1787.”, Vojna krajina (Zagreb

1984), str. 25-26, 29-30, 32.

Prve tragove njema~kog utjecaja u Vara`dinu nalazimo u spomenutimpovlasticama Andrije II. i Bele IV. u odredbi kojom se gra|anima daje pravo izboragradskog suca za koga se kaè da ga gra|ani nazivaju rihtarom (quem rihtardum solentappellare).6 Naziv rihtardus za suca dolazi od njem. der Richter, te posredno svjedo~i oprisutnosti Nijemaca u gradu ili barem o vezama s njema~kim zemljama.

Nijemci koji su se useljavali u Vara`din bili su jednim dijelom trgovci, a drugimobrtnici.

Prema navodima nekih autora, jaka je trgovina izme|u [tajerske i ovih krajevapostojala ve} u 12. stolje}u,7 a o trgovini Vara`dina s njema~kim zemljama svjedo~enam i privilegiji Andrije II. i Bele IV. u kojima se navodi da gra|anin nije duànpla}ati tribut, osim u slu~aju ako sa svojom robom ide u Njema~ku (in Theutoniam),kada pla}a 3 denara za svaka natovarena kola.8 Njema~ke zemlje bile su tada i naj~e{}i cilj poslovnih putovanja vara`dinskih trgovaca.9 Preko Vara`dina i{ao je premanjema~kim zemljama i izvoz stoke iz Ugarske, a vjerojatno i iz Slavonije,10 a nasajmove u Vara`dinu dolazili su i trgovci iz njema~kih zemalja.11 Trgova~ke vezeVara`dina i njema~kih zemalja bile su, kao {to smo vidjeli, jake, te je razumljivo da suse pojedini njema~ki trgovci, koji su poslom dolazili u grad i stalno u njemu nastanili.

Dolazak obrtnika, pak, ~esto je bio, osim s potragom za boljim poslovnimmogu}nostima, povezan s vandrovanjem, tj. sustavom osposobljavanja majstora, kojije od kalfe i {egrta traìo da tijekom {kolovanja putuje i obu~ava se kod raznihmajstora. Nerijetko se pritom de{avalo da su se kalfe oènile majstorovom k}erkomili udovicom, naslijedile posao i tako ostale u gradu. Me|u ostalim i njema~ki su kalfena taj na~in postajale dio vara`dinske svakodnevnice.12

Vandrovanje je na jo{ jedan na~in utjecalo na veze Vara`dina i njema~kih zemalja.Uz njema~ke obrtnike koji su se tako nastanili u Vara`dinu, tim su vezama doprinosilii ro|eni Vara`dinci koji su se nakon vandrovanja po njema~kim zemljama vra}aliku}i.13

Utjecaj Nijemaca i veza s njema~kim zemljama na razvoj obrta u Vara`dinu vidljivje i pri organizaciji tamo{njih cehova. Zna~ajnu ulogu u organizaciji cehova njema~kisu cehovi imali, uostalom, i drugdje u hrvatskim zemljama.14 Ustaljeni postupak priorganizaciji ceha bio je da majstori odre|ene struke preuzmu pravila nekog starijegceha iste struke iz drugog grada, te ga dadnu na potvrdu gradskom sucu i vladaru.15Na vara`dinske cehove utjecali su pritom prvenstveno cehovi iz susjednih zemalja

12

VDG JAHRBUCH 2001

6 CD, sv. 3, str. 89, 186.7 Mira Ilijanić – Slavko Kapustić, “Prilog istraìvanju stanovništva i urbanog razvoja Vara`dina do zaključno 16. stoljeća”,

Vara`dinski zbornik (Vara`din 1983), str. 171.8 CD, sv. 3, str. 89, 187. Pod Njemačkom se u ovoj odredbi podrazumijevaju zemlje koje se nalaze u sklopu njemačkog carstva, pa

i područje današnje Slovenije, a ne samo njemačke zemlje u uèm smislu.9 Budak, Gradovi Vara`dinske ùpanije, str. 46.10 Budak, Gradovi Vara`dinske ùpanije, str. 92.11 Mira Ilijanić, “Vara`din u 16. stoljeću”, Radovi Zavoda za znanstveni rad JAZU u Vara`dinu 2 (1988), str. 452.12 Ilijanić – Kapustić, “Prilog istraìvanju”, str. 178; Budak, Gradovi Vara`dinske ùpanije, str. 98-99.13 Usp. Ilijanić, “Vara`din u 16. stoljeću”, str. 453.14 Rudolf Horvat, Povijest trgovine, obrta i industrije u Hrvatskoj (Zagreb 1994), str. 198.15 Budak, Gradovi Vara`dinske ùpanije, str. 95.

[tajerske i Ugarske. Vara`dinski ceh ranarnika, brija~a i kupali{tara preuzeo je 1557.svoja pravila od istovrsnog poùnskog ceha, s time {to je tekst statuta bio s njema~kogpreveden na latinski jezik.16 Godine 1561. potvr|ena su pravila vara`dinskogtkala~kog ceha, koja je ovaj preuzeo od ceha iz Graza,17 a 1589. pravila vara`dinskogpe}arskog ceha, koja su prepisana od istovrsnog ormo{kog ceha. Pravila ormo{kogpe}arskog ceha sastavljena su po uzoru na grada~ka, bilo da su u Ormo` stigla prekoPtuja ili direktno iz Graza.18

Koliki je bio udio Nijemaca u stanovni{tvu srednjovjekovnog Vara`dina,nemogu}e je to~no utvrditi, ve} se samo mogu dati odre|ene procjene. Tako onarodnosnoj strukturi stanovni{tva Vara`dina, odnosno o udjelu Nijemaca u njemu,ne{to moèmo re}i kroz analizu imena, prezimena i pridjevaka koja nalazimo uvara`dinskim gradskim zapisnicima. Ove nam knjige donose podatke o poslovanjustanovnika Vara`dina, ovda{njem nasljednom pravu, gradskoj upravi, krivi~nimdjelima, te spominju brojne osobe. Naàlost, izme|u ostalog i zbog ~estih poàra,sa~uvani su samo djelomi~no. Iz 15. stolje}a raspolaèmo tako sa zapisnicima iz1454.-1464. i 1467.-1469., a za 16. st. onima iz 1587.-1589. i od 1592. do krajastolje}a.19 Nedostatak gradskih zapisnike iz prve polovine 16. stolje}a u na{oj analizidonekle nadokna|uje popis vara`dinskih gra|ana iz 1520. godine, koji se ~uva uDràvnom arhivu u Nürnbergu.20

Ovdje treba napomenuti da rezultate dobivene analizom imena, prezimena ipridjevaka treba uzeti s krajnjim oprezom, te da na osnovu njih ne moèmo sasigurno{}u zaklju~ivati o narodnosnoj pripadnosti osoba o kojima je rije~. Njema~koime, prezime ili pridjevak ne zna~i nu`no i njema~ko podrijetlo. Mogu}e je da jere~ena osoba u Vara`din do{la preko njema~kih zemalja, te joj je prezime dobilonjema~ki oblik ili da pridjevak nosi po mjestu iz kojeg je do{la u Vara`din, a ne pomjestu odakle je potekla.

Na osnovu analize imena, prezimena i pridjevaka oko 900 osoba, koje nisugradski du`nosnici, a spominju se u zapisnicima u 15. st. M. Ilijani} i S. Kapusti} suutvrdili da oko 110 (12%) njih nosi njema~ka prezimena.21 Uz osobe s njema~kimprezimenima, osim osoba sa slavenskim, nalazimo spomenute i Talijane, Francuze iMa|are. Osim ove analize podatke o narodnosnoj strukturi u 15. st. daju nam ipodaci o sucima i prise`nicima, koji se spominju u gradskim zapisnicima. Od~etvorice sudaca zabiljeènih u 15. st. jedino bi Matija Pugnar (Pwgnar) mogao biti

13

VDG JAHRBUCH 2001

16 Artur Krajanski, “O statutu vara`dinskog ceha ranarnika, brijača i kupalištara iz god. 1557.”, Spomenica Vara`dinskog muzeja 1925-1935. (Vara`din 1935, pretisak 1995), str. 58.

17 Mirko Androić, “’Nauvka tkalechkoga mestre modussi nauade, red, szloboschine y prauicze’. Pravila ceha tkalaca u Vara`dinu izgodine 1561. na hrvatskom jeziku”, Arhivski vjesnik 10(1967), str. 62.

18 Marija Mirković, “’Renesansna’ cehovska pravila kao podloga pećarskih propisa od XVI-XVIII stoljeća u Vara`dinu”, Vijestimuzealaca i konzervatora Hrvatske 21(1972), br. 3, str. 26-27.

19 Sačuvani gradski zapisnici 15. st. objavljeni su u: Zlatko Tanodi-Adolf Wissert, Poviestni spomenici slobodnoga i kraljevskogagrada Vara`dina, sv. 2/1 (Vara`din, 1944), a oni iz 16. st. u: Josip Barbarić i dr., Zapisnici poglavarstva grada Vara`dina(dalje ZPGV), sv. 1-3 (Vara`din, 1990-1992).

20 Popis je objavljen u prilogu Ljerke Perči “Popis građana Vara`dina iz 1520. godine”, Radovi Zavoda za znanstveni rad JAZUu Vara`dinu, 1 (1986), str. 267-276.

21 Ilijanić-Kapustić, “Prilog istraìvanju”, str. 178.

Nijemac, ali ni to nije sigurno po{to je pugnar tijekom srednjeg vijeka bio usjeverozapadnoj Hrvatskoj uobi~ajen naziv za obrtnike koji izra|uju lukove i strijele.Me|u prise`nicima godine 1454. od 24 prise`nika njih 11 ima slavenska, a njih 4njema~ka imena, dok je kod preostalih 9 nemogu}e utvrditi narodnosnupripadnost.22

U popisu iz 1520.23 od 350 navedenih gra|ana njih oko 12 % nosi njema~kaprezimena ili je pobliè ozna~eno njema~kim nazivom za odre|eno zanimanje. Ovisu podaci iz prve polovine 16. stolje}a bliski onima dobijenim analizom gradskihzapisnika u drugoj polovini 15. stolje}a, te se na neki na~in me|usobno potvr|uju.

Me|u gra|anima Vara`dina i u drugoj polovini 16. stolje}a nalazimo one koji nose njema~ka prezimena. Npr. od 144 osobe, koje se kao stranke spominju u gradskimzapisnicima u prvih {est mjeseci 1592. godine, njih 7 nosi njema~ka prezimena.24Me|u Nijemce, koji ìve u Vara`dinu krajem 16. stolje}a, vjerojatno se ubraja itrgovac Wolfgang Fierer, koji se u gradskim zapisnicima spominje od 1592. do 1598.godine. Fierer je u Vara`dinu posjedovao ku}u i vrt, a zanimljivo je da je bio i ptujski ivara`dinski gra|anin, {to pokazuje veliku pokretljivost tada{njih trgovaca.25 Jedan od najistaknutijih vara`dinskih gra|ana s njema~kim prezimenom u ovom je razdobljubio Georgius Flaisman (Flaysman), koji se prvo spominje kao gra|evni blagajnikprilikom obnove vara`dinske tvr|e polovinom 16. stolje}a, a potom ostaje ìvjeti uVara`dinu, te u njemu djeluje kao graditelj. Njegov ugled dokazuje i ~injenica da je uvi{e navrata bio biran za gradskog suca.26 Godine 1588. me|u osobama je koje sutrebale primiti na stan ablegate za zasjedanja Hrvatskog sabora.27

Posebnu grupu me|u Nijemcima, koje u Vara`dinu susre}emo tijekom 16.stolje}a, ~ine pla}enici koji pripadaju posadi vara`dinske tvr|e.28 Do njihovogdolaska u Vara`din do{lo je u sklopu organizacije obrane protiv Turaka i smje{tanjemsredi{ta Slavonske krajine u Vara`din.29 U vara`dinskim gradskim zapisnicima oni sespominju uglavnom u negativnom kontekstu. God. 1594. spominje se slu~aj u kojemje jedan od njema~kih pla}enika, Profoz, smrtno ranio drugoga, Rudolfa Kobena, ugostionici Petra Cafuka, te je zbog toga pogubljen.30 Nekoliko godina kasnije (1599.)prisustvo njema~kih pla}enika spominje se, pak, kao razlog nedostatka slu{kinja u

14

VDG JAHRBUCH 2001

22 Usp. Ilijanić-Kapustić, “Prilog istraìvanju”, str. 178; Zlatko Herkov, “Organizacija uprave grada Vara`dina i njezin djelokrug od 15. do 18. stoljeća, Vara`dinski zbornik (Vara`din 1983), str. 222.

23 Perči “Popis građana Vara`dina iz 1520. godine”, str. 271-275.24 ZPGV, sv. 2, str. 81-145.25 ZPGV, sv. 2, doc. 27, str. 94-95, doc. 94, str. 135, doc. 99, str. 138, doc. 359, str. 264, doc. 387, str. 276; sv. 3, doc. 145, str.

174-175.26 Ilijanić, “Vara`din u 16. stoljeću”, str. 449, 454.27 ZPGV, sv. 1, doc. 156, str. 182-183.28 Njemački vojnici (Deutsche Knechte, Germani) koje spominju naši izvori, a koje i inače nalazimo u va`nijim utvrdama Vojne

krajine, bili su u vrijeme o kojem govorimo uistinu većinom Nijemci, ali su se među njima nalazili i pojedini Slovenci, Hrvati,Mađari, Poljaci. Naziv njemački vojnici označavao je posebnu vrstu pješaka (Moačanin, “Vojna krajina”, str. 33; Vojnaenciklopedija, sv. 5 (Beograd 1973), str. 7-8). Iz toga razloga ne moèmo sve vojnike koje naši izvori zovu Germani smatratietničkim Nijemcima, ipak većina njih je to bila.

29 O organizaciji Slavonske krajine, značenju Vara`dina u obrani od Turaka i o vara`dinskoj utvrdi vidi: Milan Kruhek,“Izgradnja obrambenog sustava Slavonske granice u tijeku 16. stoljeća”, Povijesni prilozi, 11(1992), str. 1-38.

30 ZPGV II, str. 278-279.

Vara`dinu. Ove su radije bile izdràvane od svojih ljubavnika, njema~kih ~asnika,do~asnika i vojnika, nego sluìle po ku}ama.31 Prisustvo njema~kih pla}enikadovodilo je i do poskupljenja prehrambenih proizvoda. Godine 1588. zabiljeèno jeda su pla}enici, koji su raspolagali gotovim novcem, bili spremni otkupiti hranu i podva-tri puta ve}oj cijeni od uobi~ajene, {to je poga|alo stanovnike.32

O njema~koj prisutnosti u Vara`dinu svjedo~i nam i kori{tenje njema~kog jezika uovom gradu. Prije svega, ovdje treba spomenuti kori{tenje njema~kog jezika ugradskim zapisnicima. Uz zapisnike vo|ene na latinskom jeziku, kojim su vo|eni izapisnici 16. stolje}a, u 15. st. nalazimo i zapisnike pisane njema~kim jezikom. Odukupno 174 upisa iz 15. st. njih 59 ili oko 34% napisano je njema~kim jezikom.Analiza upisa koju su proveli Mira Ilijani} i Slavko Kapusti} pokazala je da upotrebanjema~kog jezika nije ovisila o tome tko je bio sudac ili prise`nici odnosno stranke upravnim poslovima. Ovi autori smatraju da je do kori{tenja njema~kog jezika ugradskim zapisnicima do{lo stoga {to su mnogi vara`dinski notari bili Nijemci,kojima je lak{e bilo koristiti njema~ki nego latinski jezik. Upotreba njema~kog jezikane bi, prema tome, bila posljedica zna~ajnog udjela Nijemaca u stanovni{tvuVara`dina.33 Iako je materinji jezik notara mogao donekle utjecati na izbor jezikakojime je upis vr{en, smatram da to nije mogao bio odlu~uju}i ~initelj. Grad poputVara`dina sigurno je mogao prona}i gradske notare vi~ne latinskom jeziku, tenjegova uprava nije mogla biti prisiljena koristiti notare koji se sluè njema~kimjezikom stoga {to dovoljno ne znaju latinski. Smatram da vara`dinski gradskizapisnici ne bi bili vo|eni na njema~kom da taj jezik nije bio kori{ten me|ustanovni{tvom Vara`dina. Ipak, ovim ne mislim re}i da je njema~ki bio naj~e{}ekori{ten jezik u Vara`dinu. Da Nijemci nisu u Vara`dinu ~inili ve}inu stanovni{tva udrugoj polovini 15. st. pokazale su i prethodne analize. Ovdje treba uzeti u obzir dasu njema~ki jezik sigurno poznavali i koristili i stanovnici koji nisu bili njema~kogpodrijetla, ali su poslom bili upu}eni prema njema~kom govornom podru~ju.

Njema~ki je jezik u Vara`dinu prisutan i u nazivima obrta. U izvorima uz latinske,hrvatske i ma|arske nazive nalazimo i one na njema~kom. Njema~ki nazivi za obrtekoji se spominju u vrelima su npr. Goldschmid, Schneider, Schuster.34 Ponekad se nalaze i u iskrivljenim oblicima. Tako se u zapisnicima iz druge polovine 15. st. javljaju pugnar (Bognar), tislar (Tischler), paytler (Beutler).35 U oporuci Jelene Taclin iz 1562. godinespominje se Ursula zvana tyslaricza,36 a u gradskim zapisnicima iz 1597. spominje seMatthias tislar.37 Godine 1588. spominje se Andrewicza zostaricza (od njem.Schuster).38 Ovdje treba napomenuti da se njema~ki nazivi za obrte mogu tuma~iti iutjecajem njema~kih cehova na grad, a ne samo prisutno{}u Nijemaca u Vara`dinu.39

15

VDG JAHRBUCH 2001

31 Rudolf Horvat, Povijest grada Vara`dina (Vara`din 1993), str. 134.32 Horvat, Povijest grada Vara`dina, str. 115-116.33 Ilijanić – Kapustić, “Prilog istraìvanju”, str. 178.34 Perči, “Popis građana”, str. 271-272.35 Herkov, “Organizacija uprave grada Vara`dina”, str. 222.36 ZPGV, sv. 1, doc. 35/1, str. 94.37 ZPGV, sv. 3, doc. 87, str. 146.38 ZPGV, sv.1, doc. 267, str. 273.39 Budak, Gradovi Vara`dinske ùpanije, str. 94.

Tragove kori{tenja njema~kog jezika u Vara`dinu nalazimo i u nazivu gradskihdu`nosnika, pomo}nika gradskog kapetana, koji su bili zaduèni za red u pojedinimgradskim ~etvrtima, a za koje se uz latinski naziv quartaliones koristi i njema~kiVirtalmaister.40 Za gradske straàre izvori 15. stolje}a koriste i naziv na njema~komjeziku, te se spominje Michael wachtar.41 Isto tako, njema~ki su i nazivi nekih ulica,kao npr. ceste koja je od ju`nih gradskih vrata vodila prema Vara`dinskim Toplicamai za koju se uz latinski naziv Longa villa koristi i njema~ki Lange Gasse.42

Zanimljive su i kombinacije vi{e jezika u imenima osoba. Primjer za to je npr.slu~aj brata Domenica de Lalija, voditelja obnove vara`dinske tvr|e sredinom 16.stolje}a, Giovannija da Como, graditelja i uglednog gra|anina Vara`dina, koga se uvara`dinskim izvorima naziva Johannes zydar Cumersee,43 te koji na ovaj na~in usvom imenu spaja oblike iz latinskog, hrvatskog i njema~kog jezika.

Usporedno kori{tenje latinskog, njema~kog i hrvatskog jezika u Vara`dinupotvr|uju nam i pravila vara`dinskog ceha tkalaca iz 1561. godine. Tekst pravila nalatinskom, njema~kom i kajkavskom dijalektu hrvatskog jezika sa~uvan je u prijepisui potvrdi vara`dinskog suca Jurja Mikul~i}a od 8. rujna 1710. godine.44

Na prisutnost njema~kog jezika u Vara`dinu mo`da upu}uje i jedna osobitostjezika zapisnika tamo{njeg mesarskog ceha s kraja 16. stolje}a. Ovi su zapisnicivo|eni hrvatskim jezikom, ali se u njima dvoznamenkasti brojevi uz na~in uobi~ajen u hrvatskom, navode i na na~in uobi~ajen u njema~kom, a ne u hrvatskom jeziku, tj.prvo se navodi broj koji ozna~uje jedinicu, a potom onaj koji ozna~uje deseticu. Takou spisima iz 1594. godine stoji i da su kupili Voizka zedem fierthunkow za thridezeth� pethnouacz, ali i Ittem kwpilzem taheth zapethdwadezeth� Nowacz.45

Na kraju treba naglasiti da su razli~ite narodnosne skupine, koje su ìvjele uVara`dinu, ìvjele zajedno. Poslovali su zajedno i me|usobno sklapali brakove, te suse njihovi obi~aji i tradicije stapali.46 Slavensko stanovni{tvo, koje je bilo najbrojnije,postepeno je asimiliralo pripadnike drugih skupina, {to je vidljivo i u prezimenima,koja uz germansku ili romansku osnovu imaju slavenski sufiks na –i}.47 Udio doma}eg stanovni{tva stalno se pove}avao i useljavanjem u grad iz okolnih prostora. Postepeno prevladavanje hrvatskog jezika vidljivo je i u ~injenici da su u gradskim zapisnicima skraja 16. stolje}a pisanim latinskim jezikom iskazi stranaka na kajkavskom dijalektu

16

VDG JAHRBUCH 2001

40 Herkov, “Organizacija uprave grada Vara`dina”, str. 222.41 Ilijanić-Kapustić, “Prilog istraìvanju”, str. 172.42 Ilijanić-Kapustić, “Prilog istraìvanju”, str. 173.43 Ilijanić, “Vara`din u 16. stoljeću”, str. 44944 Androić, “’Nauvka tkalechkoga mestre’”, str. 54, 61.45 Krešimir Filić, Vara`dinski mesarski ceh, Povijesni spomenici grada Vara`dina. Cehovski spisi 1 (Vara`din 1968), str. 109. Iako

bi navođenje jedinice prije desetice moglo predstavljati utjecaj slovenskog, vjerojatnije da se radi o utjecaju njemačkog jezika(Usp. Antun Šojat, “O grafiji i jeziku zapisnika Vara`dinskoga mesarskog ceha”, Radovi Zavoda za znanstveni rad JAZU uVara`dinu 2 (1988), str. 499).

46 O brakovima među pripadnicima različitih etničkih skupina svjedoči nam i slučaj Jelene, udovice Ivana Ljubčića, čiji je drugimu` bio Luka Germanus (ZPGV, sv. 3, doc. 52-53, str. 127-128).

47 Ilijanić-Kapustić, “Prilog istraìvanju”, str. 178.

hrvatskog jezika,48 kao i u ~injenici da je zakletva gradskog suca u 16. st. bila nahrvatskom jeziku.49 Poput drugih etni~kih skupina i njema~ka je skupina bilapodlo`na procesu asimilacije, a udio se Nijemaca u stanovni{tvu, kako to pokazuju iprije navedeni podaci, postepeno smanjivao (umjesto oko 12% osoba s njema~kimprezimenima u 15. i prvoj polovini 16. stolje}a, krajem 16. stolje}a samo ih je 5%).Ipak, Nijemci su do kraja 16. stolje}a igrali va`nu ulogu u Vara`dinu, te me|u njimanalazimo ugledne trgovce, obrtnike i gradske du`nosnike.

De ut sche in Vara`din während des Mit te lal ters

Auch Deutsche gehörten zu den Siedlern, die im Mittelalter aus verschiedenenGebieten nach Vara`din kamen - einem Handels-und Handwerkerzentrum, das sichan einer wichtigen Wegkreuzung in der Nähe der Dreiländergrenze zwischenSlawonien, Ungarn und der Steiermark befindet. Sie waren Händler undHandwerker, einige von ihnen hatten aber auch wichtige Ämter in derStadtverwaltung inne. Obwohl die Deutschen nicht die größte Volksgruppedarstellten, war ihr Anteil an der Stadtbevölkerung bedeutend und die deutscheSprache gehörte zu den Sprachen, die im Alltag benutzt wurden. Der deutscheEinfluss ist auch bei der Gründung der Vara`diner Zünfte, die nach deutschemVorbild organisiert wurden, spürbar.

17

VDG JAHRBUCH 2001

48 Ilijanić, “Vara`din u 16. stoljeću”, str. 455.49 Horvat, Povijest grada Vara`dina, str. 28.

Lovorka ÔRALI]

Ru precht i Wolf Eggen berg – istak nu tisu dio ni ci hrvat ske voj ne po vi je sti

kon cem 16.i po~et kom 17. stol je}a

Uvod

Tijekom pro{lih vjekova va`nu ulogu u hrvatskoj vojnoj povijesti imali supojedinci podrijetlom iz njema~kih i austrijskih krajeva. Posebno va`no poglavljenjihovog sudjelovanja u hrvatskoj vojnoj povijesti poklapa se s vi{estoljetnimrazdobljem (od 1527. do 1918. god.) uklju~enosti Hrvatskog Kraljevstva u dràvnuzajednicu pod okriljem vladarske dinastije Habsburg (Habsbur{ka Monarhija).Unutar toga razdoblja neprijeporno va`no mjesto u hrvatskoj povijesti imala je Vojnagranica ili Vojna krajina (njema~ki: Militärgrenze), zaseban i u europskoj povijestijedinstven vojno-obrambeni pograni~ni sustav ustrojen s ciljem obrane Hrvatske iostalih habsbur{kih zemalja od osmanlijskih provala i osvajanja. Kroz duga stolje}aopstojanja hrvatske Vojne granice (od druge polovice XV. stolje}a do razvoja~enja1873. i njezinog priklju~enja civilnoj Hrvatskoj 1881. godine) neprijeporno vaàn~imbenik njezinog djelovanja bili su njema~ki i austrijski generali i ~asnici, ali i obi~nivojnici podrijetlom iz habsbur{kih zemalja, koji su – uz doma}e, hrvatskostanovni{tvo – stolje}ima predstavljali neprjelaznu prepreku osmanlijskimnadiranjima u unutra{njost Europe. Istaknutim sudionicima povijesti Vojne granicenjema~kog odnosno austrijskog podrijetla mogao bi se posvetiti opseàn biografskileksikon ili ove}e monografsko djelo. U ovom radu bit }e rije~ isklju~ivo o dvojiciodvjetaka njema~ke obitelji Eggenberg, istaknutim sudionicima hrvatske vojnepovijesti s kraja XVI. i po~etkom XVII. stolje}a.

Ime obitelji Eggenberg susre}e se u njema~kim vrelima u vi{e razli~itih oblika(Eggenberg, Eggenberger, Eggenperg i dr.). Prema postoje}im saznanjimahistoriografije (poglavito njema~ke i austrijske) znano je da obitelj potje~e iz [vapskete da se tijekom kasnog srednjeg vijeka jedan njezin ogranak spominje u [tajerskoj,gdje su obiteljsko prezime stekli prema istoimenom naselju na rijeci Muri. TijekomXV. stolje}a spominje se njihov istaknuti odvjetak Ulrich, imu}an poduzetnik poznatpo razgranatim i unosnim trgova~kim i bankarskim poslovima, koje je s vremenompro{irio i do Budima i Zagreba (trgova~ko-nov~arske podru`nice). Njegov je sin Hans stekao plemi}ki naslov, do~im su njihovi kasniji potomci imali zapaènu ulogu ugospodarskoj (kao uspje{ni trgova~ki poduzetnici) i vojnoj (kao obna{atelji visokihvojnih ~inova) povijesti Habsbur{ke Monarhije. Godine 1717. obitelj je izumrla u

VDG JAHRBUCH 2001

19

mu{koj lozi, a njihove posjede, od kojih se glavnina nalazila u [tajerskoj, naslijedila je obitelj Herberstein.1

U sklopu prou~avanja povijesnih dodira odvjetaka obitelji Eggenberg sHrvatskom najistaknutije mjesto pripada Ruprechtu – hrvatskom i slavonskomvrhovnom zapovjedniku (generalu) u vrijeme bitke kod Siska (1593. god.) – tenjegovom ne}aku Wolfu, generalu Hrvatske krajine 1613-1615. godine. Njihovimìvotopisima, poglavito onom dijelu koji se odnosi na njihovo djelovanje u Hrvatskoj, usmjereno je teì{te ovoga rada.

Hi sto rio gra fi ja

Djelovanje Ruprechta i Wolfa Eggenberga poznato je u hrvatskoj historiografiji.Njima su se, iako ne kao glavnim protagonistima odre|enih povijesnih zbivanja,poglavito bavili autori koji su u svojim djelima obra|ivali vojno-politi~ku povijestHrvatske s kraja XVI. i po~etkom XVII. stolje}a. Stoga je sljede}i osvrt nahistoriografska djela poglavito usmjeren na monografska djela, rasprave i ~lankehrvatskih istraìva~a unutar kojih je hrvatski dio ìvotopisa ovih dvaju potomakaobitelji Eggenberg najpodrobnije obra|en.

U uradcima povijesnih pisaca djelovanje Ruprechta Eggenberga poglavito sevezuje za doga|anja tijekom austro-turskog rata 1593-1606. godine, pri ~emu jeistraìva~ka pozornost napose usmjerena na Ruprechtov udio u znamenitoj sisa~kojbitci 1593. i vojnim doga|anjima oko osvajanja utvrda Petrinje i Hrastovice teuspostavljanja ~vrste pograni~ne granice prema osmanlijskim ste~evinama.2 Zaistraìvanje navedenog razdoblja hrvatske povijesti od neprijepornog su zna~enjazbirke izvora. Tako su u 19. broju akademijinog ~asopisa “Starine” (Zagreb 1887)objavljena dva priloga koji sadrè arhivsku gra|u vezanu za sisa~ku bitku iaustro-turski rat 1593-1606. godine. U radu Izprave o bitci kod Siska dne 22. lipnja1593. godine (str. 172-192) Petar Radi} donosi izvje{}e Ruprechta Eggenbergaupravljeno nadvojvodi Ernestu neposredno nakon bitke kod Siska (str. 182-184),do~im Radoslav Lopa{i} u radu Prilozi za poviest Hrvatske XVI. i XVII. vieka iz{tajerskoga zemaljskoga arhiva u Gradcu (ibid., str. 1-80) objavljuje izvje{}a RuprechtaEggenberga upu}ena Dvorskom ratnom vije}u u Graz u razdoblju od travnja do rujna 1593. godine, a koja se odnose na osmanlijske provale u Hrvatsku, potrebupoja~avanja vojno-obrambenih sposobnosti granice te nastojanja u svezi osvajanja

20

VDG JAHRBUCH 2001

1 O obitelji Eggenberg i njihovim istaknutim pojedincima vidi: Neue Deutsche Biographie, Band IV, Berlin 1957, str. 331-332;Deutsche Biografische Enzyklopädie, Band III, München 1996, str. 26-27. (dalje: DBE, Band III); Hrvatski biografski leksikon (dalje: HBL), sv. IV, Zagreb 1998, str. 14. (tekst: Fedor Moačanin).

2 Opće podatke o Ruprechtu Eggenbergu vidi u: DBE, Band III, str. 27; HBL, sv. IV, str. 14. (tekst u sklopu obitelji). Usporedi ineka djela austrijske historiografije, u kojima su sadràni i brojni vrijedni podaci o Ruprechtovom djelovanju prije dolaska uHrvatsku: H. Ortelius i M. Meyer, Ortelius redivivus et continuatus oder der Ungarischen Kriegs-Empörungen HistorischeBeschreibung, Frankfurt am Main, 1665, str. 132-133, 180-181, 337; H. v. Zwiedineck-Südenhorst, Ruprecht vonEggenberg. Ein össtereichischer Heerführer des 16. Jahrhunderts, Mittheilungen des Historischen Vereins für Steiermark, 26,Graz 1878; H. Pirchegger, Geschichte der Steiermark, Graz 1983, str. 86-87, 169.

Petrinje (kolovoz 1593).3 Izvje{}a Ivana Kobenzela, vrsnog austrijskog diplomata isavjetnika na dvoru nadvojvode Karla u Grazu, tema su rada Karla HorvataKobenzelovi izvje{taji (1592.-1594.) kardinalu Cintiju Aldebrandiniju, dràvnom tajnikupape Klementa VII. Osim brojnih vrijednih dokumenata za hrvatsku povijest ranih90-ih godina XVI. stolje}a, objavljen je i latinski prijevod Ruprechtovog izvje{}a oishodu sisa~ke bitke 22. VI. 1593. godine.4 Isti autor potpisuje i rad Prilozi za hrvatskupovijest iz arhiva rimskih u kojem se ponovo objavljuju podrobna izvje{}a o sisa~koj bitci te donosi vijest o Ruprechtovom djelovanju kao nadvojvodinog povjerenika za vojnapitanja u Hrvatskoj.5 Povodom obiljeàvanja ~etiri stolje}a od sisa~ke bitke i velikekr{}anske pobjede (1593-1993), objavljeni su u hrvatskom prijevodu najva`nijidokumenti koji se odnose na tada{nja doga|anja. Za istraìvanje udjela RuprechtaEggenberga u slavnim zbivanjima uo~i, tijekom i nakon obrane Siska ovi su izvori odprvorazrednog zna~enja i nezaobilazno su vrelo za svako podrobnije istraìvanje.6 Naposljetku, vrijedne podatke o Ruprechtovom djelovanju prilikom obrane Siska ikasnijeg osvajanja Hrastovice i Petrinje donosi hrvatski kroni~ar i povijesni pisacBaltazar Adam Kr~eli} u djelu Povijest stolne crkve zagreba~ke.7

Raznorodne, vremenski me|usobno udaljene godinama nastanka i koncepcijskivi{evrsne sinteze hrvatske povijesti ili njezinih pojedinih odsje~aka tako|er su va`napregledna literatura iz koje saznajemo temeljne podatke o austro-turskom ratu isisa~koj bitci 1593. godine. U nekima od njih va`no mjesto pripada i djelovanjunjema~kog ~asnika Ruprechta Eggenberga. Tako podrobnu kronologijuRuprechtovih vojnih aktivnosti u Hrvatskoj (od imenovanja za namjesnikanadvojvode Ernesta u Hrvatskoj u velja~i 1593. do osvajanja Petrinje i Hrastovice urujnu 1595. godine) donosi Vjekoslav Klai} u svojoj nezaobilaznoj sintezi hrvatskepovijesti.8 Saèt pregled ratnih zbivanja na hrvatskoj granici s posebnim osvrtom naobranu Siska sadràn je u Historiji naroda Jugoslavije (poglavlje: “Bitka kod Siska”).9Borba Hrvata sa Turci od pada Sigeta do mira @itva-Doro`koga (1566-1606) naslov jeknjiìce Dane Grubera u kojoj je podrobno predstavljena Eggenbergova uloga usisa~koj bitci i kasnijim ratnim doga|anjima na boji{tima Hrvatske granice.10Obljetni~arskog su obilje`ja knjiìce kojih su autori Ferdo Hefele (Tristogodi{njica uspomen boja sisa~koga 1593.)11 i Anton Koblar (Zmaga pri Sisku dne 22. junija 1593.).12

21

VDG JAHRBUCH 2001

4 Vidi str. 62-63, 66. Dalje: Lopašić 1917. Usporedi i arhivsku građu koju je isti autor objavio u zbirci izvora SpomeniciHrvatske krajine, sv. I. (od godine 1479. do 1610.), Monumenta spectantia historiam slavorum meridionalium (dalje:MSHSM), sv. 15, Zagreb 1884, str. 182, 184-185, 188, 196-199.

5 Starine JAZU, sv. 32, Zagreb 1907, str. 131-316. (dalje: Horvat 1907). Ruprecht Eggenberg spominje se i u drugim izvješćima (vidi str. 151-153, 191-195).

6 Starine JAZU, sv. 34, Zagreb 1913, str. 64-172. (dalje: Horvat 1913). O Ruprechtu Eggenbergu vidi str. 88-92, 96-97.7 Dokumenti o sisačkoj bici 1592.-1598. (priredio i preveo Josip Barbarić), Sisak 1993. Vidi izvješća pod brojem: 11, 32, 34, 35,

36, 41, 83, 91, 96 i 100.7 Zagreb 1994. (prijevod: Zlatko Šešelj).8 Vjekoslav Klaić, Povijest Hrvata od najstarijih vremena do svršetka XIX. stoljeća, knjiga V. (četvrto doba: vladanje kraljeva iz

porodice Habsburga 1527-1740), priredio Trpimir Macan, Zagreb 1981. (dalje: Klaić 1981), str. 490-492, 494-501,507-508, 516-517.

9 sv. II, Zagreb 1959, str. 684-685. (tekst: Nada Klaić i Bogo Grafenauer).10 Zagreb 1879. (dalje: Gruber 1879), str. 78-80, 83, 87-91, 94-98, 100-101, 105, 109.11 Sisak 1893. (III. izdanje, Sisak 1992). Posebno vidi str. 45-60.12 Ljubljana 1893. O Ruprechtu Eggenbergu vidi str. 5.

Do~im je Koblarovo djelo izrazito kratak napis koji u glavnim crtama oslikavapovijesnu pobjedu kr{}anske vojske kod Siska, Ferdo Hefele – nastavljaju}i se ipreuzimaju}i brojna dosada{nja saznanja Dane Grubera – podrobno predstavlja svepojedinosti uo~i i tijekom sisa~koga boja 1593. godine. Vrijedan prilog prou~avanjupovijesti hrvatskih protuturskih utvrda predstavlja monografsko djelo MilanaKruheka u kojemu su sadràni i podaci o ulozi Ruprechta Eggenberga.13 Naposljetku, monografija Ive Maùrana Hrvati i Osmansko Carstvo (Zagreb 1998), sadrì– u sklopu cjelovitog prikaza osmanlijskih osvajanja – podroban prikaz ratnihdoga|anja u kojima je neospornu ulogu imao i Ruprecht Eggenberg (vidi str.163-164, 167-169).

U sklopu razmatranja izvora i literature o kraji{kom zapovjedniku RuprechtuEggenbergu vrijedno je spomenuti i nekoliko zapaènih i za ovo istraìvanjenezaobilaznih studija i ~lanaka. Ponajprije se izdvajaju prilozi objavljeni u zbornikuSisa~ka bitka 1593. (Zagreb-Sisak 1994), nastalom nakon odràvanja dvodnevnogme|unarodnog znanstvenog skupa “Sisa~ka bitka 1593-1993”, koji je 18. i 19. lipnja1993. godine odràn u Zagrebu i Sisku. Zna~ajem za istraìvanje udjela RuprechtaEggenberga u vojnim doga|anjima u svezi sisa~kog boja izdvaja se poglavito sustavan i podacima iznimno podroban prilog Milana Kruheka Rat za opstojnost HrvatskogKraljevstva na kupskoj granici (str. 33-66) u kojem se, na osnovi dosada{njih spoznajahistoriografije, ali i uporabom arhivskih vrela (poglavito izvje{}a generala, sudionikabitke) predstavljaju svi temeljni ~imbenici tada{njih zbivanja na Hrvatskoj granici.14Vrijedne podatke O broju vojnika kr{}anske vojske u sisa~koj bici 22. lipnja 1593. donosiAnte Nazor15, do~im slovenski povjesni~ar Andrej Hojzan ukazuje na uloguvojnoobavje{tajnih slu`bi tijekom austro-turskog rata.16 Na posljetku, kao i uprethodna dva rada, podatke o Ruprechtovom djelovanju tijekom sisa~ke bitke biljeì Marija [ercar u prilogu Vojna oprema i naoruànje u vrijeme bojeva kod Siska1591-1593.17 U sklopu razmatranja povijesnih rasprava i priloga o sisa~koj bitci itamo{njoj ulozi njema~kog ~asnika Ruprechta Eggenberga, izdvaja se i rad AlexisaOlesnickog Tko nosi odgovornost za poraz turske vojske kod Siska 20 ramazana 1001 godine(22. lipnja 1593)? Rad je poglavito na~injen na osnovi i{~itavanja i ra{~lambeosmanlijskih izvora (onodobnih i kasnijih) te je vrijedan prilog poznavanju sisa~kihvojnih doga|anja s motri{ta onodobnih osmanlijskih kroni~ara.18 Na kraju, me|uradovima uporabljivim za ovo istraìvanje potrebno je spomenuti i opsegom neveliko djelo Rudolfa Horvata Borba Hrvata s Turcima za Petrinju (Petrinja 1903, dalje: Horvat1903) u kojem su sadràni vrijedni podaci o Eggenbergovom sudjelovanju uosvajanju va`ne pograni~ne utvrde Petrinje (vidi str. 55, 58-70, 73, 80-90).

22

VDG JAHRBUCH 2001

13 Krajiške utvrde Hrvatskog Kraljevstva, Zagreb 1995, str. 318.14 Dalje: Kruhek 1994.15 Sisačka bitka 1593, str. 93-108. (posebno vidi str. 96-97. i 106-107).16 Sisak 1593. in vloga obveščevalne, protiobveščalne ter vojnopoštne djeavnosti zdruènih notranjeavstrijsko-hrvaških sil, u:

Sisačka bitka 1593., str. 75-92. (posebno vidi str. 78-79).17 Sisačka bitka 1593., str. 243-254. (posebno vidi str. 245-246).18 Vjesnik Hrvatskoga arheolo`koga dru`tva, sv. 22-23, Zagreb 1941-1942, str. 115-173. (posebno vidi str. 130, 136).

U usporedbi s Ruprechtom, njegov je ne}ak Wolf Eggenberg dobio u uradcimahrvatske i strane historiografije mnogo manje prostora. Razlog tome jest relativnakratko}a boravka na na{im prostorima, ali i manje zapaèno vojno i politi~kodjelovanje. Wolfovo ime poglavito se vezuje uz obna{anje du`nosti generala Hrvatskegranice te uz povjerenu mu zada}u istrage nad po~injenim zlo~inima i razbojstvimasenjskih uskoka te se stoga i ve}ina podataka u povijesnim djelima odnosi na ove dvije epizode.19

Kada je rije~ o zbirkama izvora, pobliì podaci o djelovanju Wolfa Eggenberga uSenju 1614. godine zabiljeèni su u opse`nom djelu Karla Horvata Monumentahistoriam Uscocchorum illustrantia ex archivis Romanis, praecipue e secreto vaticano desumpta(sv. II, 1602.-1620.)20 Povijest senjskih uskoka od najranijeg je vremena pobu|ivalaistraìva~ke interese brojnih povjesni~ara (primjerice, rana djela talijanskihpovjesnika Minuccia Minuccija i Paola Sarpija u XVII. stolje}u, nastala s poglavitimciljem zastupanja interesa mleta~ke vanjske politike prema Austrijskom Carstvu). Odbrojnih djela, studija i rasprava koje su obra|ivale ovu problematiku, a koje sadrè inama neophodne podatke o senjskoj epizodi njema~kog ~asnika Wolfa Eggenberga,izdvajaju se sintetska djela Bare Popari}a i Gligora Stanojevi}a.21 Podaci o odnosimaWolfa Eggeberga i tada{njeg hrvatskog bana i senjskog kapetana Nikole FrankapanaTrà~kog sadràni su u opse`noj raspravi Vjekoslava Klai}a Banovanje kneza NikoleFrankopana Trà~koga (1617.-1622.)22, do~im studija Radoslava Lopa{i}a Karlovac.Poviest i mjestopis grada i okolice (Karlovac 1879; III. izdanje/pretisak, Karlovac 1993.,dalje: Lopa{i} 1993), sadrì ne{to cjelovitije navode o Eggenbergovom djelovanju naodgovornom vojni~kom mjestu zapovjednika Hrvatske granice (vidi str. 185-186). Na posljetku, u sklopu rasprave srpskog povjesni~ara Alekse Ivi}a Migracije Srba uHrvatsku tokom 16, 17. i 18. stole}a ukazuje se na Eggenbergovu ulogu u rje{avanjuosjetljivih pitanja povlastica vla{kih (prema Aleksi Ivi}u isklju~ivo srpskih)prebjega-kraji{nika na podru~ju Frankapanskih posjeda u Gomirju, Moravicama,Modru{u, Ogulinu i Pla{kom (1614. god.).23

Ru precht Eggen berg (1545-1611) – istak nu ti su dio niksisa~kog boja 1593. go di ne

Prvi podaci o vojnoj slu`bi Ruprechta Eggenberga vezani su za djelovanje u slu`bi{panjolskih Habsburgovaca (od 1572. god.). U tom razdoblju Ruprecht ratuje podzapovjedni{tvom princa Alessandra Farnesea i stje~e vojne zasluge u ratovima diljemNjema~ke, Nizozemske i Francuske. Godine 1585. imenovan je kapetanom utvrdeGraz i kapetanom nadvojvodine garde, ali nije poznato da li je stupio na navedenu

23

VDG JAHRBUCH 2001

19 Saèti podaci o Wolfu Eggenbergu sadràni su u sklopu natuknice o obitelji Eggenberg u HBL, sv. IV, str. 14.20 MSHSM, sv. 34, Zagrabiae 1913, str. 135, 155, 172-173. (dalje: Monumenta Uscocchorum).21 B. Poparić, Povijest senjskih uskoka, Zagreb 1936. (dalje: Poparić 1936), str. 187-189; G. Stanojević, Senjski uskoci, Beograd

1973. (dalje: Stanojević 1973), str. 275-276.22 Rad JAZU, sv. 211, Zagreb 1916. (dalje: Klaić 1916), str. 93-261. (poglavito vidi str. 122-123).23 Srpski etnografski zbornik (knjiga 28), Prvo odelenje: Naselja i poreklo stanovništva, SANU, knjiga 16, Subotica 1923, str. 88,

99-102.

du`nost. Dvije godine poslije (1586.) {panjolski kralj Filip II. dodjeljuje mu 500dukata godi{nje mirovine i ~in pukovnika. Prema Ruprechtovim ìvotopiscima, od1587. ponovo djeluje u {panjolskoj vojnoj slu`bi. Kona~no, u jesen 1592. godinezatraìo je otpust iz {panjolske vojske, prigodom ~ega je princ A. Farnese uputiopismo nadvojvodi Ernestu u kojem se podrobno nabrajaju i hvale Eggenbergovevojne zasluge.

Vojno djelovanje Ruprechta Eggenberga na hrvatskim prostorima zapo~injepo~etkom 1593. godine. Tada ga je, naime, nadvojvoda Ernest imenovao svojimtajnim savjetnikom, vojnim povjerenikom i zapovjedaju}im generalom u Hrvatskoj(sa sjedi{tem u Zagrebu). U naputku koji je potpisao nadvojvoda Ernest, izrijekom segovori da Eggenberg ima pravo zapovijedati postrojbama zajedno sa slavonskimgeneralom Stjepanom Grasweinom te s Ivanom Wernerom i Jakovom HanibalomReitenauom, pukovnicima carskih i salzbur{kih postrojbi u Slavoniji. Osim toga,obvezan je djelovati sporazumno i u suglasju s hrvatskim generalom AndrijomAuerspergom24 i hrvatskim banom Tomom Erdödyem.25 Budu}i da je Eggenbergimenovan namjesto vrhovnog vojvode Karla Burggauskog, obvezan je u svim va`nimpitanjima traìti suglasnost nadvojvode Ernesta, do~im isklju~ivo u hitnim poslovima ima pravo na dono{enje samostalne odluke. Izrijekom se, nadalje, isti~e u naputku“da se siroma{ni puk ne optere}uje vojni{tvom i da mu se ne otima ono malo sirotinjekoju jo{ ima”.26

Ruprecht Eggenberg prispio je u Zagreb po~etkom velja~e 1593. godine. Ve} nasamom po~etku svog boravka u Hrvatskoj suo~io se s ~estim sukobima i incidentimakoji su izbijali izme|u doma}ih i njema~kih postrojbi. Dne 12. IV. pribivao je saboruKraljevine Hrvatske u Zagrebu kao povjerenik nadvojvode Ernesta i u njegovo imenajavljivao skoro oslobo|enje Turopolja od osmanlijske vlasti. Staleì su prihvatili ipodràli zapovjednikovo nastojanje u svezi poduzimanja konkretnijih protuturskihakcija te istaknuli potrebu zauzimanja strate{ki va`ne osmanlijske utvrde Petrinje.Nadalje su staleì odredili ratnu da}u od po {est forinti po ku}i (porti) te odredili dase najskorije unova~i 200 konjanika i 250 pje{aka (haramija), koji se imaju rasporediti me|u banove postrojbe i smjestiti u napadima izloène ka{tele u Vukovini, Lukavcu,Hrastilnici, Dren~ini i ka{telima opatije u Topuskom.27

Prve konkretne vojne akcije Ruprechta Eggenberga zbile su se u izravnoj vezi sprovalama petrinjskog zapovjednika Hrustan-bega, koji je u svibnju s brojnimljudstvom zapo~eo plja~ka{ke pohode diljem Turopolja. Eggenbeg je smjesta pozvaopomo}ne postrojbe i naredio Andriji Auerspergu da se sa svojim jedinicama utabori

24

VDG JAHRBUCH 2001

24 Austrijski vojskovođa Andrija (Andreas) Auersperg (1557-1593) spominje se u vojnoj slu`bi u Vojnoj granici od 1578. godine.Nakon osnutka grada Karlovca (1579.) imenovan je kapetanom arkebuzira. God. 1581. imenovan je zapotpukovnika-namjesnika zapovjednika Hrvatske granice, pukovnikom je imenovan 1583. godine, a nakon smrti dotadašnjegzapovjednika Josefa Jobsta Thurna, postao je zapovjednikom Hrvatske granice (general Karlovačkog generalata 1589-1593.god.). Vidi: HBL, sv. I, Zagreb 1983, str. 268. (tekst: Zdenko Šenoa).

25 Toma Erdödy (1558.-1624) obnašao je čast hrvatsko-slavonsko-dalmatinskog bana od 1583. do1595. godine i jedan je odnajistaknutiji sudionika protuturskih borbi na Hrvatskoj granici. Podrobnije vidi tekst Tatjane Radauš u HBL, sv. IV, Zagreb1998, str. 70-72.

26 Gruber 1879, str. 78-79; F. Hefele, nav. dj., str. 45-46; Klaić 1981, str. 490-491.27 B. A. Krčelić, nav. dj., str. 327; Horvat 1903, str. 55; Klaić 1981, str. 491.

kod Jastrebarskog. Koprivni~kom zapovjedniku Stjepanu Grasweinu naredio je dasvoje postrojbe premjesti u Posavinu, a ivani}kom kapetanu Bjelanu Grasweinu dazauzme podru~ja oko Siska. Sam se Eggenberg s pomo}nim hrvatskim i njema~kimpostrojbama pridruìo banu Tomi Erdödyu kraj Save u blizini Zagreba, kako bi odtamo lak{e mogao pratiti kretanje neprijateljske vojske.28 Doga|aji koji }e uslijedititijekom idu}ih dana dovesti }e do tre}e opsade grada Siska. Opsadu sisa~kog ka{telapripremao je istaknuti bosanski vojskovo|a Hasan-pa{a Predojevi}.29 Njegova sevojska nalazila na Kupi ve} sredinom svibnja. Nakon zauzimanja utvrde Dren~ina dao je sagraditi most preko Kupe nizvodno od utoka Odre, {to mu je omogu}avalo daneometano moè u opsadi dràti sisa~ku utvrdu s jedne i s druge strane Kupe. Dne14. svibnja utaborila se Hasan-pa{ina vojska uokolo sisa~ke utvrde, uz Kupu i naokolnim uzvisinama njezine desne obale prije utoka u Savu. Preko Kupe, na otoku,dao je podi}i nasipe i postaviti topove. Stoga se 14. svibanj, kada je zapo~elaartiljerijska vatra, uzima kao datum po~etka tre}e opsade Siska.30

Zapovjednici Siska bili su zagreba~ki kanonici Matija Finti} i Bla` \urak, koji su –suo~eni s osmanlijskim napredovanjem i opsadom grada – smjesta poslaliEggenbergu pismo s pozivom za pomo}. On im je poslao postrojbu koja je brojila 100njema~kih pje{aka. Kako u okr{ajima oko tvr|e smrtno stradava kanonik Finti},pozivi branitelja za pomo} poja~avaju se i bivaju izravno upu}eni zapovjednikuEggenbergu i hrvatskom banu Erdödyju.31 U Hrvatskoj je tada progla{en op}iustanak, a Eggenbergovom je odlukom svim zapovjednicima (poglavito AndrijiAuerspergu i Stjepanu Grasweinu) nare|eno da {to prije sa svojim postrojbamaprispiju pod sisa~ku utvrdu.32 Prido{le postrojbe utaborile su se (oko 20. lipnja) kodNovigrada. Glavni zapovjednik ondje prisutnih kr{}anskih postrojbi bio je RuprechtEggenberg koji je doveo i oko 300 “njema~kih” vojnika. Osim Eggenberga, istaknutisudionici sisa~kog boja bili su i vojni zapovjednici Toma Erdödy (zapovjednik banskevojske s oko 1240 vojnika), karlova~ki general Andrija Auersperg (predvodnik 300konjanika), koprivni~ki general Stjepan Graswein s oko 400 vojnika, kapetan usko~kiPetar Baka~ Erdödy s oko 500 uskoka, Melchior von Rödern s 500 {leskih strijelaca,Adam Rauber od Weinera s 200 arkebuzira, Kristofor Obrutschan s 100 ljudi, Stjepan Tahy s 80 husara, Martin Pietschnik iz Altenhofa sa 100 momaka, Georg SigismundParadeiser (zapovjednik karlova~kih, koru{kih i kranjskih mu{ketira) te FerdinandWeidner s 100 pje{aka. Vojna snaga kr{}anskih postrojbi brojila je, premausporednim podacima iz razli~itih vrela, oko 5000-6000 vojnika. Hasan-pa{ine snage imale su, nasuprot tome, barem dvostruko vi{e raspoloìvog vojnog ljudstva.33

25

VDG JAHRBUCH 2001

28 B. A. Krčelić, nav. dj., str. 328-329; F. Hefele, nav. dj., str. 46-47.29 Hasan-paša Predojević (Pridojević, Klobučarić), istaknuti je osmanlijski vojskovođa XVI. stoljeća. Podrijetlom je vjerojatno iz

mjesta Klobuk u Hercegovini. Segedinski je namjesnik i begler-beg Bosne od 1591. godine. Osvojio je Bihać (1592.) i radi lakših prodora u Hrvatsku podigao utvrdu Novigrad (današnja Petrinja).

30 Kruhek 1994, str. 51.31 Gruber 1879, str. 83.32 F. Hefele, nav. dj., str.48-49; Kruhek 1994, str. 51.33 B. A. Krčelić, nav. dj., str. 329; A. Olesnicki, nav. dj., str. 130; Gruber 1879, str. 85-86; F. Hefele, nav. dj., str. 50; Kruhek

1994, str. 52; M. Šercer, nav. dj., str. 246; O brojčanom omjeru prispjelih postrojbi vidi podrobnu analizu u spomenutom raduAnte Nazora (posebno na str. 96-97, 106-107).

U Novigradu, glavnom tabori{tu kr{}anskih postrojbi, odràno je uo~i bitkevije}anje vojnih zapovjednika na ~elu s Eggenbergom. Potonji je – ne slaù}i se upojedinostima pripreme napada na Hasan-pa{ine postrojbe s hrvatskim banom iAndrijom Auerspergom – isticao kako za cjelokupne postrojbe nema dovoljno hranete da }e biti neizvedivo zadràti goleme vojne snage vi{e dana pred samim Siskom.Neodlu~nost i me|usobna razmimoilaènja prevladana su kada je u tabor prispjeladramati~na vijest o osmanlijskoj opsadi i izravnoj ugroènosti utvrde kojoj je – neprispije li pomo} – ostao jo{ samo jedan dan obrane.34

Znamenita sisa~ka bitka odigrala se 22. lipnja 1593. godine i svi izvjestitelji seslaù da je trajala relativno kratko.35 Udruène snage kr{}anskih vojnih zapovjednikaodnijele su potpunu pobjedu tijekom koje je smrtno stradao i sam osmanlijski vo|aHasan-pa{a. Prema onodobnim vrelima, uz Auerspergove arkebuzire (koji su po prviputa na na{im prostorima primijenili plotunsku vatru), klju~nu ulogu u pobjedi imale su postrojbe koje je predvodio Ruprecht Eggenberg.36 Odmah nakon bitke na~injenasu izvje{}a glavnih zapovjednika kr{}anskih postrojbi. Me|u njima zna~ajem zaprou~avanjem tijeka bitke isti~u se dva Eggenbergova izvje{}a, upu}ena iz sisa~kogtabora nadvojvodi Ernestu neposredno po okon~anju bitke. Eggenberg napominjeda se po~etak bitke zbio izme|u 10 i 11 sati prije podne. Spominje napad posadesisa~ke utvrde na Osmanlije tijekom samog boja. Isti~e da Hasan-pa{a, vidjev{i kakogubi bitku, nije poku{ao sprije~iti bijeg svojih vojnika, ve} osigurati obranu mostakako bi osmanlijska vojska mogla prelaziti preko Kupe u njihov ratni logor. Ta munamjera nije po{la za rukom, jer su kr{}anski vojnici uspjeli zauzeti poloàj predmostom i zatvoriti ga za prijelaz na drugu stranu rijeke. Navodi, nadalje, kako je ubitci poginuo Hasan-pa{a, ali i drugi osmanlijski odli~nici. Spominje velik ratniplijen, poglavito topove i 30 la|a natovarenih zalihama. U prvom izvje{}u spominjeoko 33700 osmanlijskih vojnika, do~im u drugom izvje{}u navodi da je njihov brojbio 38200 vojnika.37

Velika pobjeda kod Siska odjeknula je cijelom kr{}anskom Europom. Uz AndrijuAuersperga i bana Tomu Erdödyja, general Ruprecht Eggenberg dobio je najvi{epriznanja i pohvala. Papa Klement VII. je u ispravi upu}enoj Erdödyju i Eggenbergupohvalio njihovu brigu i nastojanja na obrani kr{}anskog svijeta i potaknuo ih da idalje s jednakim uspjehom nastave protutursku borbu.38

Vojni ciljevi kr{}anske vojske nisu, dakako, bili okon~ani velikim uspjehom kodSiska. U po{iljci pisama i vijesti od 29. lipnja koje upu}uje Dvorsko ratno vije}enadvojvodi Ernestu, u kojem su bila i ratna izvje{}a Eggenberga i Auersperga, ratnisaveznici nagla{avaju caru da su preostale i osmanlijske utvrde Petrinja i Hrastovica s

26

VDG JAHRBUCH 2001

34 Gruber 1879, str. 87-88; F. Hefele, nav. dj., str. 53-55; Kruhek 1994, str. 51.35 Najpotpuniju bibliografiju radova o bitci kod Siska objavila je Đurđa Zorko, Bibliografija o bici kod Siska 1593., Sisak 1992.36 F. Hefele, nav. dj., str. 57.37 P. Radić, nav. dj., str. 182-184; Horvat 1903, str. 58; Horvat 1907, str. 191-194; Dokumenti o sisačkoj bici 1592-1598, br.

34. i br. 36. (izvješća Ruprechta Eggenberga nadvojvodi Ernestu); Klaić 1981, str. 496; Kruhek 1994, str. 54; I. Maùran,nav. dj., str. 163-164.

38 B. A. Krčelić, nav. dj., str. 330.

sna`nim vojnim posadama, a koje bi – poradi njihove iznimne strate{ke va`nosti –bilo prijeko potrebno osvojiti.39

Kr{}anski zapovjednici èljeli su ve} nakon dva dana krenuti prema Petrinji.Me|utim, toj se namjeri osobito protivio vrhovni zapovjednik Ruprecht Eggenberg,smatraju}i da nedostaje dovoljno hrane za cjelokupnu vojsku te navode}i kakoizme|u dviju carstava zapravo i ne postoji formalni rat.40 Stoga, kako je Eggenbergistaknuo, bez posebnog dopu{tenja iz Be~a nije mogu}e otpo~eti ozbiljniju ratnuoperaciju protiv Osmanlija i njihovih upori{ta na Hrvatskoj granici. Tijekom idu}ihdana vojske su se po~ele razilaziti, a kupska je granica ostala gotovo bez obrane.Me|utim, kako je tada zapo~ela velika priprema osmanlijske vojske za pohod udubinu Hrvatskog i Ugarskog Kraljevstva, austrijski car Rudolf II. odlu~io je poduzeti potrebne pripreme za obnovu i obranu postoje}ih upori{ta na granici. Nakonuzaludnog pohoda na Petrinju iza pobjede kod Siska Dvorsko ratno vije}e u Grazu jeposlalo za svog opunomo}enika u Hrvatskoj Ivana Fridrika Trautmansdorfa s ciljemda obavi sve potrebne pripreme za otpo~injanje napada na Petrinju. Od 11. srpnjaTrautmansdorf je u Zagrebu u~estalo vije}ao s Ruprechtom Eggenbergom, AndrijomAuerspergom, Stjepanom Grasweinom i hrvatskim banom Tomom Erdödyjem.41Rade}i na konkretnim pripremama za novu vojnu, Trautmansdorf je nastojaoublaìti opreke koje su u~estalo izbijale izme|u generala u svezi vrhovnogzapovjedni{tva nad sjedinjenim vojskama. Dne 14. srpnja 1593. godineTrautmansdorf javlja nadvojvodi Ernestu da suparni{tvo izme|u generala i nijetoliko koliko se u Be~u govori i da ne predstavlja prepreku u ratovanju. Poglavito se to odnosi na mogu}e sukobe izme|u Eggensberga s jedne te generala Auersperga iGrasweina s druge strane. Za Auersperga navodi da Eggenberga ne smatra sebinadre|enim, ali da mu nipo{to ne uskra}uje susretljivost i pomo}.42

Dne 10. kolovoza 1593. godine zapo~ela je – nakon {to je petrinjski zapovjednikHrustan-beg odbio Eggenbergov poziv na predaju – opsada petrinjske utvrde.Nedovoljna pripremljenost napada~a, o~ito razmimoilaènje me|u zapovjednicima,ali i dobro organizirana obrana, doprinijeli su neuspjehu sjedinjenih kr{}anskihpostrojbi i napu{tanju opsade 23. kolovoza iste godine. Istodobno su osmanlijskepostrojbe iskoristile dezorganiziranost kr{}anskih protivnika te su zapo~ele ~etvrtuopsadu Siska (23. VIII.), koja je ovoga puta okon~ana padom ove utvrde uosmanlijske ruke 30. kolovoza 1593. godine.43

Godine 1594. biljeìmo nastavak ratovanja na Kupi i zapaèno djelovanjevrhovnog zapovjednika Ruprechta Eggenberga. Teì{te kr{}anskih protuturskih

27

VDG JAHRBUCH 2001

39 Kruhek 1994, str. 56.40 B. A. Krčelić, nav. dj., str. 331-332; Gruber 1879, str. 100-101; Horvat 1903, str. 60-61; Klaić 1981, str. 497.41 Horvat 1903, str. 61, 63-65.42 U izvješću dne 23. srpnja 1593. godine govori se o pojavi nesloge među vrhovnim zapovjednicima. Prigovara se da Ruprecht

èli za sebe cjelokupno zapovjedništvo nad vojskom (do tada je samo nadvojvodin povjerenik za vojna pitanja na Hrvatskojgranici), iako je to već obećano generalu Andriji Auerspergu. Čini se da se zbog toga usporavaju daljnja napredovanja vojske,posebno pokušaji osvajanja Petrinje i Hrastovice. Govori se i o pojavama nezadovoljstva među Nijemcima, koji zbog neprimanjaplaće ne èle dalje ratovati. (Dokumenti o sisačkoj bici 1592-1598, br. 41). Usporedi: Horvat 1903, str. 66; Klaić 1981, str.499-500.

43 Gruber 1879, str. 109; Horvat 1903, str. 67-70, 73; Klaić 1981, str. 500-501; Kruhek 1994, str. 58.

djelovanja poglavito je bilo usmjereno na strate{ki va`ne osmanlijske utvrde Petrinju i Hrastovicu. U srpnju 1594. godine velika vojska (oko 16000 ljudi) okupila se uTuropolju pod vodstvom Eggenberga. Opsada petrinjske utvrde (kojom je jo{ uvijekzapovijedao Hrustan-beg) trajala je od 21. srpnja do 9. kolovoza. Kada je postaloo~ito da se ne}e mo}i obraniti, petrinjski je zapovjednik dao spaliti utvrdu, a sa svojim je vojnicima uspio kri{om napustiti utvrdu i uputiti se prema Kostajnici. Osvajanjemsisa~kog ka{tela (koji je osmanlijska postrojba napustila) ste~eni su uvjeti zautvr|ivanje Hrvatske granice prema osmanlijskim ste~evinama. ZapovjednikEggenberg po~etkom rujna izvr{io je ophodnju sisa~kog ka{tela, iziskuju}i za njegovu obnovu znatna nov~ana sredstva od be~kog dvora i staleà. Me|utim, dok sukr{}anski zapovjednici razmatrali na~in utvr|ivanja osvojenih utvrda, dotle suOsmanlije predvo|ene Hrustan-begom i Ergolis-begom izvr{ili protunapad i zauzelispaljenu Petrinju te ka{tele Gore i Hrastovicu.44

Godine 1595. umjesto nadvojvode Ernesta du`nost vrhovnog zapovjednikagrani~ne obrane u Hrvatskoj vr{io je nadvojvoda Ferdinand. Umjesto AndrijeAuersperga u Karlovcu je general Juraj Lenkovi}, a zapovjednik Slavonske Granicepostao je Sigismnund Herberstein. U slu`bi zapovjednika kr{}anskih snaga ostao je idalje samo Ruprecht Eggenberg. @ele}i iskazati svoje vojne sposobnosti na hrvatskom rati{tu, Ferdinand je ve} u rujnu 1595. poduzeo sve potrebne pripreme za osvajanjepetrinjske tvr|e. Dne 22. rujna kr{}anska je vojska pre{la Kupu preko mosta kodSiska i zapo~ela novo osvajanje petrinjske utvrde. êta konjanika podzapovjedni{tvom Danijela Frankola45, kao prethodnica kr{}anskih postrojbi, sukobilase pred tvr|om s ~etom osmanlijskih konjanika {to ih je vodio Hrustan-beg, koji je utom okr{aju smrtno ranjen. Osmanlijska vojska je potom, nakon smrti svoga vo|eHrustan-bega, u poprili~nom rasulu napustila utvrdu. Kr{}anska vojska, koja se ume|uvremenu vratila u Sisak po topove, zatekla je petrinjsku tvr|avu potpunopraznu (24. rujna). Istodobno su osmanlijske posade napustile i utvrde Hrastovicu iGore te su sve tri utvrde, koje su tijekom protekle tri godine predstavljale va`noishodi{te za osmanlijske provale u Turopolje, kona~no trajno dospjele u ruke kr{}ana. U pismu koje je nadvojvoda odmah po osvajanju utvrda uputio generaluEggenbergu, traì se njihova obnova i opskrba ljudstvom, a za zapovjednika(kapetana) Petrinje imenuje se Danijel Frankol.46 Time je, nakon petogodi{njegratovanja, okon~ana borba za kupske utvrde i obrambenu granicu Hrvatske na Kupi.Iako su “ostaci ostataka” Hrvatskog Kraljevstva bili svedeni na minimum prostora,Hrvatska nije osvojena. Dapa~e, aktivnom obranom na Kupi, tijekom kojeneprijeporna va`nost pripada vrhovnom zapovjedniku Ruprechtu Eggenbergu,

28

VDG JAHRBUCH 2001

44 Kruhek 1994, str. 61-62.45 Danijel Frankol bio je kapetan Senja 1594-1595. i 1601-1602. godine. Nakon kršćanskog zauzimanja Petrinje (1595.)

imenovan je njeznim kapetanom (do 1596.). Vidi: HBL, sv. IV, Zagreb 1998, str. 428-429. (tekst: Lovorka Čoralić).46 B. A. Krčelić, nav. dj., str. 338; Horvat 1903, str. 85-89; Klaić 1981, str. 516-517; Kruhek 1994, str. 62-63; Kruhek 1995,

str. 318; I. Maùran, nav. dj., str. 167-169.

stvoreni su preduvjeti za daljnje napredovanje kr{}anskih snaga i rekonkvistupodru~ja pod osmanlijskom vla{}u.

Nakon trogodi{njeg djelovanja na hrvatskim boji{tima, Ruprecht Eggenberg je1596. godine napustio Hrvatsku.47 Godine 1597. imenovan je za vrhovnogzapovjednika topni{tva u Ugarskoj. Za iskazane zasluge stekao je, zajedno sa svojombra}om i daljnjim ro|akom Hansom Ulrichom, barunski naslov (1598. god.).Po~etkom XVII. stolje}a spominje se kao zapovjednik ugarske utvrde Gy�r(1602-1604. i 1606. god.), a potom trajno napu{ta vojnu slu`bu i nastanjuje se uGrazu. Umro je u Be~u 1611. godine. Svoj imetak ostavio je ne}aku Wolfu, tako|eristaknutom sudioniku vojnih zbivanja na hrvatskim prostorima konccem XVI. ipo~etkom XVII. stolje}a.

Wolf Eggen berg – kra ji{ki za pov jed nik i mi rov ni po sred nikme|u senjskim usko ci ma

Zapovjednik Hrvatske granice Wolf Eggenberg tako|er je, poput svoga stricaRuprechta, cijeli ìvot posvetio vojnoj slu`bi. Poznato je da se 1587. godine spominjekao vojni zapovjednik 3000 Nijemaca unova~enih u {panjolskoj vojnoj ekspedicijiprotiv Engleza. Tijekom 90-ih godina XVI. stolje}a spominje se kao sudionikaustro-turskih ratova te je 1596. godine sudjelovao u neuspjelom pohodu kr{}anskevojske na Kostajnicu, do~im je 1601. godine spomenut kao sudionik pohodanadvojvode Ferdinanda na Nagykanizsu. Godine 1608. imenovan je toskanskimkonjani~kim pukovnikom, ali se ve} 1609. ponovo spominje u slu`bi nadvojvodeFerdinanda. Tijekom prethodnih ratova u Ugarskoj bio je te{ko ranjen te je izgubiolijevu nogu. Zamijeniv{i je – prema vrelima vrlo uspje{no – èljeznim nadomjeskom,~esto je kasnije nazivan Wolf Eggenberg od “èljezne noge”.48 Po~etkom 1613.zapo~inje Eggenbergov dio vojne karijere vezan za hrvatski prostor. Na preporukunadvojvode Ferdinanda imenovan je 3. velja~e 1613. godine vrhovnimzapovjednikom (generalom) Hrvatske krajine. U tom je zvanju posebno zapaèna ivrelima dobro potvr|ena njegova djelatnost u Senju. Ondje je dugotrajni sukobizme|u uskoka i Mle~ana postao posebno zao{tren nakon senjskog napada na la|umleta~kog kapetana Kristofora Valiera, koji je tom prigodom okrutno pogubljen.Nakon poja~anih tu`bi mleta~kih izaslanika upu}enih be~kom dvoru, odlu~eno je dapodrobniju istragu u svezi mogu}ih zlo~ina senjskih uskoka istraì i krivce kazniupravo general Wolf Eggenberg. U Senj je pristigao (zajedno s 200 dodijeljenihvojnika) u listopadu 1614. godine te je ondje u svojstvu posebno opunomo}enogistraìtelja (uz pridodane mu povjerenike) ostao oko 40 dana.49 Eggenberg je odmahpo dolasku zapovjedio da se sabere sav plijen koji su uskoci stekli prigodomprethodnih plja~ki mleta~kih trgova~kih brodova i jadranskih priobalnih mjesta pod

29

VDG JAHRBUCH 2001

47 U izvješću (Prag, 12. oùjka 1596. god.) govori se da će Ruprecht Eggenberg, nekoć zapovjednik u Hrvatskoj, biti poslan uGornju Ugarsku umjesto Kristofora Teuffenbacha, košičkog i šipuškog zapovjednika. Eggenberga drè veoma hrabrim i dobrimčovjekom (Dokumenti o sisačkoj bici 1592-1598, br. 96).

48 Lopašić 1993, str. 185-186; Poparić 1936, str. 187.49 Monumenta Uscochorum, str. 155.

mleta~kom vla{}u. Eggenberg je napose nametnuo odredbu o obveznoj kontribuciji53-ojice uskoka (svakom od 40 libara po osobi), koja je imala posluìti kao zalog dokse ne sakupi cjelokupan ratni plijen. Nadalje je dao javno obznaniti da se tijekomidu}a dva tjedna pred njime moraju pojaviti svi senjski venturini50, a u suprotnom }ebiti prognani zajedno sa svojim obiteljima. Jedan se dio venturina pokorio tojodredbi, do~im se glavina sklonila u planinske predjele u unutra{njosti i ~ekaladaljnji razvoj doga|aja. Tijekom idu}ih dana Wolf je u vi{e navrata odrào op}usmotru svim uskocima, a jednom je prigodom dao uhititi i zatvoriti 39 uskoka.Poglavito je bila rije~ o usko~kim vo|ama, ali je me|u zatvorenicima bilo i uskoka bezikakvog zapaènijeg ugleda ili vojne ~asti. Sluè}i se nesmiljenim mjerama,Eggenberg je naredio njemu izravno podre|enim njema~kim vojnicima da uhi}enimusko~im prvacima zaplijene imovinu koja se zatekne u njihovim domovima. Potom jedao smaknuti ~etvoricu usko~kih prvaka, a svojim je posredovanjem i utjecajemomogu}io da namjesnik kneza Zrinskog u Bakru uhiti i zatvori dvojicu uskoka koji suse privremeno sklonili u taj grad. Djeluju}i na doseljenom provo|enju naredbinadvojvode Ferdinanda, Eggenberg je javno obznanio da }e u Senju na duè vrijemeostaviti posadu od stotinu Nijemaca i stotinu senjskih gra|ana, do~im }e ostale –poglavito one najnepokornije - premjestiti u Oto~ac. Uz sve navedene mjere, Mle~ani su i dalje nastavljali s pritiscima na austrijsku upravu u Senju, traè}i da se usko~kopitanje kona~no rije{i najdrasti~nijim mjerama. Stoga su mleta~ke postrojbestacionirane u neposrednoj blizini Hrvatskog primorja i grada Senja (u mleta~kimupori{tima u Istri i na Kvarnerskim otocima) poduzimale i niz samostalnih akcijakojima je za cilj bio potpuno uni{tavanje usko~kih borbenih jedinica i plovila. Premanekim izvorima, Wolf je u kratkom razdoblju dao pogubiti pet ili {est usko~kihprvaka, do~im su desetorica u zatvoru ~ekala izvr{enje smrtne kazne. Naredbe iz Be~a i dalje su bile vrlo stroge, jer su u datom trenutnu car i nadvojvoda èljeli pod svakucijenu uspostaviti stabilne odnose s Mleta~kom Republikom. Me|utim, potkrajEggenbergova boravka u Senju prilike su se po~ele bitnije mijenjati, a s time u svezi su i Wolfove mjere postale mnogo blaè. Primjerice, hrvatski zapovjednik nije usli{aouporne mleta~ke zahtjeve da se pogubi usko~ki prvak Vicko Hreljanovi}, koji jeprema mleta~kim izvorima osobno dao pogubiti njihovog kapetana KristoforaVeniera. Dapa~e, Wolf je Hreljanovi}u dopustio da slobodno napusti grad, a poslijega je primao kao slobodnog gra|anina te naknadno odlikovao i poveo u audijencijuna dvor u Graz. Slu`beni mleta~ki pisci, kao {to je primjerice ~uveni Paolo Sarpi,dràli su da je Eggenberg tada bio potkupljen od strane uskoka. U mleta~kim sevrelima kao krunski dokaz toj optu`bi navodi da je Wolf prigodom svog napu{tanjaSenja vodio sa sobom devet konja natovarenih novcem, srebrom, suknom, svilom,skupim sagovima i drugim raznim dragocjenostima. Prema mleta~kom prora~unu,Eggenberg je tada odnio iz Senja nov~anu svotu u iznosu znatnih 150 000 forinti.51Na optu`be koje su potom proslije|ene i do samog nadvojvode, Eggenberg jeodgovorio pismom datiranom 5. studenog 1614. godine. Pismo upu}eno nadvojvodi

30

VDG JAHRBUCH 2001

50 Venturini su mletački podanici iz Dalmacije koji su tijekom XVI. stoljeća bjeàli ili su bili izgnani na austrijski teritorij, gdje su se u pljačkaškim pohodima pridruìvali senjskim uskocima.

51 Poparić 1936, str. 187-189; Stanojević 1973, str. 275-276.

svojevrsna je obrana postupaka koje je Wolf Eggenberg provodio tijekom svogboravka u Senju. Na mleta~ke optu`be o podmi}ivanju Eggenberg je odgovorioprotuoptu`bama na ra~un kapetana Nikole Frankapana Trà~kog (hrvatskog bana1617-1622. god.), koji je - prema njegovom mi{ljenju - primao mito od uskoka.Eggenberg je u pismu priloìo i popis dragocjenosti koje se navodno nalazile kodNikole (drago kamenje, biseri i dr.). Takva optu`ba uvjetovala je da NikolaFrankapana koncem 1614. ili po~etkom 1615. godine odstupi s ~asti senjskogkapetana. Istodobno je planuo veliki Usko~ki rat izme|u Mle~ana i Austrije, koji }e ukona~nici dovesti do Madridskog mira (1617. god.) i trajnog rje{enja usko~kogpitanja njihovim iseljavanjem iz Senja.52

Podaci o kasnijem djelovanju Wolfa Eggenberga su oskudni. Poznato je da setijekom 1614. i 1615. godine Eggenberg spominje kao jedan od povjerenika ipregovara~a u svezi rje{avanja povlastica novoprido{log vla{kog stanovni{tvanaseljenog na posjede velika{ke obitelji Frankapan u Gorskom kotaru (Brinje,Moravice, Modru{, Gomirje, Ogulin). Tako je, primjerice, u rujnu 1614. Eggenberguputio kranjskim staleìma – neposredno zaduènim za pribavljanje sredstava zauzdràvanja ovog dijela granice – molbu kojom traì pomo} za gradnju naselja Pla{kiu koje bi se smjestile prido{le vla{ke obitelji.53 Tijekom toga vremena, naime, vla{ki su doseljenici vr{ili u~estale plja~ka{ke pohode diljem granice, upadaju}i i na podru~jeKranjske. Vlasi Krmpo}ani tada (1614. god.), prema Eggenbergovom izvje{}u,iskazuju èlju da napuste austrijske posjede i presele se na mleta~ko podru~je.Istodobno je nadvojvoda Ferdinand naredio putem izravnog pisma upu}enogEggenbergu da Vlasima u Gomirju i Modru{u podijeli 1000 stari prosa i toliko je~ma.Nare|eno je da se grofovima Nikoli i Vuku Frankapanu izri~ito zabrani dauznemiruju tamo{nje vla{ke doseljenike. Osim toga, nare|uje se, a provo|enjeodluke prepu{ta se upravo Eggenbergu, da se gomirskim i modru{kim Vlasima preda predio Pla{ki zajedno sa starim dvorcem, kako bi se ondje trajno nastanili. Istodobnose od Eggenberga traì da me|u doseljenim kraji{nicima prona|e osobu podesnu zauspostavljanje komunikacije s dvorom. Dio gomirskih i moravi~kih Vlaha tada je ipak bio prisiljen napustiti Gorski kotar i preseliti se u Slavoniju (Rovi{}e u slavonskomdijelu granice).54 U sklopu tih kratkotrajnih, ali zna~ajem dalekose`nih migracijskihdoga|anja na Hrvatskoj granici, zapaènu je ulogu nedvojbeno imao i vojnizapovjednik Wolf Eggenberg. Posljednji podaci koji nam govore o Eggenberguizvje{}a su o njegovoj smrti. Na osnovi pisma grada~kog nuncija Erasma Pallavicinaupu}enog dràvnom tajniku, kardinalu Scipionu Borgheseu, datiranom 10. svibnja1615. godine, saznajemo da je Wolf Eggenberg umro u Karlovcu nedugo prijedatuma navedenog u dokumentu.55

31

VDG JAHRBUCH 2001

52 Klaić 1916, str. 122-123.53 A. Ivić, nav. dj., str. 99.54 A. Ivić, nav. dj., str. 100-102.55 Monumenta Uscocchorum, str. 172-173.

Zak lju~ak

Hrvatska vojna povijest prepuna je istaknutih osoba njema~kog ili austrijskogpodrijetla, istaknutih sudionika znamenitih ratova i bitaka u kojima se odlu~ivalasudbina i traìla opstojnost za hrvatske, ali i {ire, srednjoeuropske prostore. U vrijeme kada se Hrvatsko Kraljevstvo nalazilo pod vla{}u dinastije Habsburgovaca, poglavitotijekom vi{estoljetnih austro-turskih ratova, hrvatsko kraji{te pohodili su i ostavilizapaène tragove brojni pojedinci, generali i vrhovni zapovjednici podrijetlom iznjema~kih i austrijskih prostora. Iako se svojim zna~ajem, kao niti dugotrajno{}upribivanja u Hrvatskoj ne mogu mjeriti s nekim najistaknutijim njema~kimobiteljima (primjerice s brojnim istaknutim pojedincima iz obitelji Auersperg iliHerberstein), odvjetci {vapske obitelji Eggenberg dali su zapaène prinose hrvatskojpovijesti koncem XVI. i po~etkom XVII. stolje}a. Ruprecht Eggenberg, vrhovnizapovjednik kr{}anskih postrojbi ranih 90-ih godina XVI. stolje}a, jedan je odnajzapaènijih sudionika sisa~kog boja 1593., bitke u kojoj se odlu~ivala sudbinaHrvatskog Kraljevstva i kojom je trajno zaustavljen prodor osmanlijskih postrojbi udubinu habsbur{kih ste~evina u ovom dijelu Europe. Zapaènim udjelom u bitkamaza Petrinju i ostale kupske utvrde, Eggenberg je dao neprijeporne doprinoseu~vr{}enju hrvatske granice na Kupi. Iako mo`da ne{to manje zapaèn i obra|ivan uhistoriografiji, Ruprechtov je ne}ak Wolf tako|er istaknuti sudionik hrvatskih vojnihdoga|anja koncem XVI. i po~etkom XVII. stolje}a. Vrhovni zapovjednik Hrvatskegranice, Wolf je u historiografiji ostao posebno upam}en po senjskoj epizodi –istra`nom postupku protiv usko~kih vo|a 1614. godine. Iako je ondje boraviokratkotrajno, njegova je uloga – u kontekstu sloènih diplomatsko-politi~kih i vojnihprijepora izme|u Austrijske Carevine i Republike Svetog Marka – imala iznimnova`no mjesto.

Na kraju moèmo zaklju~iti: djelovanje visokih ~asnika sa njema~kog i austrijskogprostora u Hrvatskoj vi{estoljetni je proces koji je u na{oj povijesti ostavio nemalihtragova. Podrobno istraìvanje navedene problematike iziskivalo bi zaseban i opseàn istraìva~ki rad. Ovaj je prilog tek mali poku{aj ukazivanja na neke zaslu`nepojedince njema~kog podrijetla, zapaène sudionike hrvatske doga|ajnice tijekompro{lih stolje}a.

32

VDG JAHRBUCH 2001

Ru precht und Wolf Eggen berg - be de u ten de Per sön lic hke i ten derMi litärge schic hte Ende des 16. und Anfang des 17. Jah rhun derts

Im Laufe der Jahrhunderte bekleideten hohe Offiziere und Befehlshaberdeutscher und österreichischer Abstammung wichtige Stellungen im kroatischenMilitär. In diesem Aufsatz werden die Lebensläufe Ruprechts und Wolfs vorgestellt,den Nachkommen einer angesehenen Familie schwäbischen Ursprungs. Sie spielteneine wichtige Rolle in der Geschichte der Kroatischen Militärgrenze Ende des 16.und Anfang des 17. Jahrhunderts. Ruprecht Eggenberg (1545-1611) war Geheimrat,Militärbeauftragter und befehlshabender General in Kroatien von 1593 bis 1596. Ergehörte zu den bedeutendsten christlichen Befehlshabern in der berühmtenSchlacht von Sisak 1593. Außerdem war er an der Besetzung der an der Kupagelegenen Festungen in Petrinja und Hrastovice 1593-595 beteiligt. Es gibt Quellen,die sein Wirken nachweisen, sowie persönliche Berichte Ruprecht Eggenbergs, die an den Kriegshofrat in Graz gerichtet waren. Diese Quellen sind wichtig für dieErforschung der damaligen kroatischen Geschichte. Sein Neffe war Wolf Eggenberg,Oberbefehlshaber des kroatischen Militärgebiets und Hauptuntersuchungsrichter in Senj im Jahre 1614. Die Erforschung des kroatischen Teils seiner Biographie isteiner von vielen Versuchen, die unbestreitbaren Beiträge zur kroatischen Geschichtevon Personen deutscher Abstammung darzustellen.

33

VDG JAHRBUCH 2001

Stje pan MATKOVI]

Der Schwabe aus Syrmien: Ferdinand Rie steru hrvat skom po li ti~kom ìvotu

Ferdinand Riester (Ruma 29. 11. 1846. – Ruma 18. 8. 1911.) najpoznatiji jepoliti~ar njema~ke narodnosne zajednice (Volksgruppe) u hrvatskom politi~komìvotu na prijelazu iz 19. u 20. stolje}e.1 Riesterovi su potjecali iz Württemberga istekli su 1829. zavi~ajno pravo u Rumi. Tu se i Ferdinand rodio u brojnoj obitelji.Pu~ku {kolu zavr{io je u Rumi a niù realnu {kolu u Mitrovici. Zatim je u Preußburgusvr{io pivarski obrt, da bi s 18 godina preuzeo Rumsku pivovaru koja nije dobroposlovala zbog op}e lo{e gospodarske situacije u Srijemu. Poslije toga Riester se spromjenljivim financijskim uspjehom bavio drànjem paromlina i trgovinom.

Njegov politi~ki rad odvijao se u Rumi, jednom od sredi{ta isto~nog Srijema.Prema popisu stanovni{tva Ruma je 1900. god. imala 44.936, a deset godina kasnije48. 675 stanovnika.2 Ako uzmemo u obzir podjelu prema materinskom jeziku iz 1910. godine onda uo~avamo da 26. 662 stanovnika govore hrvatskim ili srpskim (54,77posto), a 15.447 njema~kim (31,80 posto) jezikom.

U prvom zna~ajnijem politi~kom doga|aju po~etkom stolje}a nailazimo i naRiesterovo aktivno sudjelovanje. On je tijekom 1903., za vrijeme narodnog pokreta uKraljevini Hrvatskoj, organizirao veliki njema~ki skup u Rumi. Na skupu su se traìlapokretanja “njema~kih dru{tava u njema~kim mjestima”, osobito osnivanja kulturnih ustanova poput ~itaonica i pjeva~kih dru{tava koje su trebale sluìti promicanjusamosvijesti o njema~kom nacionalnom identitetu. Prema izvje{}ima lokalnih vlastite su akcije njema~kih predstavnika na ~elu s Riesterom bile bez politi~kih konotacija, ali su ipak izazivale bojazan “nekih Hrvata i Srba da Nijemci èle ovladatiSrijemom”.3 Drugim rije~ima, nije bilo znakova politi~kog Niemstva, no pretpostavljalesu se mogu}e pote{ko}e jer se u nastupima srijemskih Nijemaca uo~avalapodudarnost stavova s politikom Georga Rittera Schönerera (1842.-1921), ~lanaCarevinskog vije}a u Be~u i predvodnika Svenjema~kog saveza. Tu se osobito mislilona pisanje Deutsches Volksblatta i odre|ene pojave kao {to je isticanje isklju~ivonjema~kih nacionalnih boja crveno-crno-zlatne prigodom javnih nastupa udrugarumskih Nijemaca.

VDG JAHRBUCH 2001

35

1 Više o Riesteru vidjeti kod: Valentin Oberkersch, Die Deutschen in Syrmien, Slawonien und Kroatien, Stuttgart 1972, str. 95 idalje, isti, Die Deutschen in Syrmien, Slawonien, Kroatien, Kroatien und Bosnien. Geschichte einer deutschen Volksgruppe inSüdosteuropa, Stuttgart 1989, 64-91; Josef Volkmar Senz, Geschichte der Donauschwaben, München 1989, str. 176, ìvotopisu: Der Donauschwabe, Jg. 40, Nr. 44, str. 3.

2 Statistički godišnjak Kraljevina Hrvatske i Slavonije - 1910., Zagreb 1917., 22-24.3 Hrvatski dràvni arhiv u Zagrebu (HDA), Predsjedništvo zemaljske vlade (PRZV), Izvješće velikog ùpana iz Vukovara od 9.

listopada 1904. o događajima u Rumi, kut. 684, dok. br. 4.029.

U politi~ko-strana~kom smislu va`no je naglasiti da sve do 1906., dakle tijekom~itave vladavine bana Khuena, lokalni Nijemci ne izlaze na izbore u Sabor sa svojimposebnim kandidatima, nego se lojalno drè prema vladi, podupiru}i njezinepredstavnike. O odnosu reìma i Riestera kao vode}e politi~ke figure njema~kezajednice u Srijemu govori nam dokument lokalnih vlasti. Kad je Riester 1903.zatraìo iz srpskog narodno crkvenog fonda zajam lokalne su vlasti posvjedo~ile da su njegove materijalne prilike povoljne. Tom je izvje{}u pridodano: “U politi~kom pakpogledu jeste Ferdinand Riester od uvijek bio najvjerniji i najaktivniji privrèniknarodne stranke i vlade Preuzvi{enoga gospodina bana, {to je naro~ito kod zadnjihizborah (1901.) djelima zasvjedo~io, pak gojim pouzdanu nadu da }e isti i nadalje tojsvojoj politi~koj tradiciji vjeran ostati.4” Atribut “starog khuenovskog magjarona”pratio je Riestera do kraja njegove karijere.5

Riester je prve politi~ke uspjehe ostvario 1905. god. ulaskom u skup{tinusrijemske ùpanije. S obzirom na pravilo poreznog cenzusa i upla}enih 1485,55kruna dràvnog izravnog poreza izravno je u{ao u skup{tinu te je u njoj bio sve do1910. godine kad je zbog smanjenih poreznih davanja brisan s listine veleporeznika.6Tijekom djelovanja u ùpanijskoj skup{tini bio je izabran u vi{e odbora za rje{avanjemunicipalnih pitanja. U travnju 1906. izabran je za gradona~elnika Rume. Istegodine dolazi do vrhunca njegova politi~kog djelovanja koji je vezan uz izbore zaHrvatski sabor. Po prvi je put srijemski Nijemac izabran u najvi{e hrvatskozakonodavno tijelo. Prema odredbama izbornog zakona Ruma je bila osamdesetiizborni kotar. Birali{te je bilo u Rumi kojemu su pripadali “trg Ruma, te upravneop}ine In|ija i Dobrinci”.7 U sklopu izborne geometrije rumski kotar je spadao uz|akova~ki, {idski, iri{ki, staropazovski i sisa~ki me|u jedine kotare s vi{e od 1.000izbornika.

Riester je izabran tri puta uzastopce u Hrvatski sabor. Kao kandidat biran je1906., 1908. i 1910. godine za saborskog zastupnika u kotaru Ruma. Na prvimizborima 1906. ukupno je glasovalo 801 od 1087 upisanih izbornika (73,68 posto).Od ukupnog broja izbornika u kotaru je bilo 580 Hrvata i Srba.8 Riester je dobio 455(56,8 posto), a njegov protukandidat Jovan Tati} iz Hrvatsko-srpske koalicije 346glasova (43,19 posto).9 Kao {to je ve} spomenuto do 1906. redovito su rumski Nijemci birali ma|aronske predstavnike. Prije Riesterovog izbora u Rumi je bio narodnizastupnik Vasa Maksimovi}, ~lan reìmske Narodne stranke (ma|aroni).

Da bi se objasnila odluka srijemskih Nijemaca da postave kandidata iz vlastiteetni~ke zajednice mora se uzeti u obzir tada{nji politi~ko-strana~ki kontekst. UHrvatskoj su od 1903. god. bile na dnevnom redu velike promjene. Poslije izbijanjanarodnog pokreta Khuen je dobio novu zada}u u Ugarskoj gdje je postao ministarpredsjednik. Time je bilo zavr{eno dva desetlje}a khuenovske vladavine tijekom koje

36

VDG JAHRBUCH 2001

4 HDA, PRZV, kut. 676, dok. br. 57.5 Sabrana djela dra Antuna Radića, knj. X, Zagreb 1938., str. 117.6 Izvještaj o stanju javne uprave u ùpaniji sriemskoj za upravnu godinu 1907, Vukovar 1908, str. 134.7 Saborski izbori. Zakoni o zaštiti slobode izbora, o izbornom redu i o uredjenju sabora, Zagreb 1908, str. 25.8 Hrvatski Branik, “U Sriemu obavit će se izbori ovim redom”, br. 34, 28. travanj 1906.9 HDA, PRZV, dok. br. 30.712/1906., Izborni zapisnik sastavljen 5. svibnja 1906. u obćinskom uredu Ruma.

je Hrvatska pacificirana u duhu nagodbene politike. Istodobno je u Monarhiji izbilakriza dualizma koja je stalno izazivala ustavne napetosti. Promjena na srbijanskomprijestolju tako|er je bila zna~ajan doga|aj jer je jugoisto~ni susjed Habsbur{kemonarhije zapo~eo voditi novi smjer vanjske politike sa sna`nim isticanjemiredentisti~kih ciljeva tamo gdje su ìvjeli Srbi. S obzirom na zna~ajan udio Srba upojedinim dijelovima Hrvatske kara|or|evski je prevrat imao dalekose`ne posljedice za politi~ka kretanja. U banskoj Hrvatskoj i Dalmaciji do{ao je 1903. do izraàja novikurs koji je teìo povezivanju Hrvata i pre~anskih Srba radi zajedni~kog nastupanasuprot obostranim prijetnjama. Na prvom mjestu ideologije novoga kursa bila jeteza da je “najopasniji protivnik na{ega naroda Drang nach Osten i sistem koju musluì. Traìti zato sporazuma, sa svima, kojima ista pogibelj prijeti”10. Suzbijanjepolitike njema~ke ekspanzije postala je jedna od upori{nih to~aka hrvatske politike.Sve u~estalije prozivanje njemstva kao najopasnijeg protivnika cjelokupnogslavenstva, a time i hrvatstva, moralo je neizbje`no izazvati i reagiranja me|uNijemcima u hrvatskim zemljama. Prvi test za njihovo politi~ko drànje unovonastalim okolnostima bili su redoviti saborski izbori.

[to nam govori analiza glasovanja? Saborski izbori iz 1906. odràni su uslobodnijem ozra~ju jer je hrvatska vlada dopustila dràvnom ~inovni{tvu da glasujeprema savjesti. Drugim rije~ima, ~inovnici nisu morali strahovati za svoj posao akobudu glasovali za nevladine kandidate. Ta je ~injenica bila dovoljna za obaranjedugotrajne vladavine ma|aronske Narodne stranke. Srijemski Nijemci odlu~ili sukandidirati Riestera na listi Narodne stranke. Na primjeru izbora u Rumi uo~ava seda su ~lanovi kotarske vlasti mahom agitirali i glasovali za Riestera. Manji dio~inovni{tva, tzv. zajedni~ki ~inovnici sa èljeznice, i ma|arski u~itelji glasovali su zaTati}a {to nije bilo ~udno s obzirom da je Hrvatsko-srpska koalicija imala sporazum svladaju}om koalicijom stranaka u Ugarskoj na ~elu s ko{utovskom Nezavisnomstrankom. Ostalo u~iteljstvo je apstiniralo od izlaska na birali{te kao i ve}inakatoli~kog sve}enstva.11

Neposredno poslije objave izbornih rezultata u Rumi izbila je i afera koja je bilalokalnih razmjera. Afera nije imala posljedice po Riestera ali je bila simptomati~na za tada{nje me|uetni~ke odnose. Rumski Hrvati donijeli su proglas u kojemu su optuìli “pangermansku usidjelicu” Riestera da se prigodom njegovih manifestacija vijuisklju~ivo njema~ke trobojnice, a zanemaruje hrvatski stijeg.12 Istraga nije prona{ladokaze protiv Riestera, no pokazalo se da u javnosti vlada me|unacionalnianimozitet. Jo{ prije izbora hrvatsko je novinstvo u Srijemu optuìlo Riestera zaprotuhrvatsko djelovanje. Koje su bile glavne optu`be? Riester je pred licem hrvatskejavnosti prikazan kao predsjednik “pangermanskog” pjeva~kog dru{tva “koje nosi

37

VDG JAHRBUCH 2001

10 Frano Supilo, Politika u Hrvatskoj, ur. Vaso Bogdanov, Zagreb 1953., str.13211 U novinskim izvješćima zabiljeèno je da su “(katolički) katehet Jurjević i srpski katehet Aleksandar Kostić” glasovali za

Riestera”. Usp. Hrvatski Branik, “Ruma (Izbor zastupnika)”, br. 38, 12. svibnja 1906.12 Hrvatski Branik, “Na obranu hrvatske zastave”, br. 47, 13. lipnja 1906.

pangermanske kokarde”.13 To je dru{tvo prozvano da stalno svira njema~kudomoljubnu “Die Wacht am Rhein” {to je iritiralo lokalno stanovni{tvo. Spomenutesu i navodne Riesterove rije~i da su Hrvati “eine minderwerte Nation”, da se“hrvatska literatura moè pro~itati za tri dana” i kona~no da su hrvatski kraljevi“historisch zweifelhafte Gestalten”.14

Nakon konstituiranja Sabora iz 1906. Riester je izabran u odbor za narodnogospodarstvo te za zastupnika u zastupni~koj ku}i zajedni~kog sabora koji je zasjedaou Budimpe{ti. Tijekom njegovog prvog mandata nastupio je samo jednom usabornici. Govorio je u formi osobne primjedbe i uloìo protest protiv tvrdnji da suNijemci u Slavoniji “veleizdajnici i pangermanski {iritelji”.15 Njegov jedini istupvezan je uz pobijanje teze o koncepciji “Drang nach Osten” koja je postala vrloaktualna s prodorom nove politi~ke struje “novoga kursa”. Prema interpretaciji“novokursa{a” na djelu je bio agresivni program njema~ke ekspanzije prema Istoku.Prije svega, ukazivalo se na ekonomsko i demografsko {irenje koje se provodizaogrnuto pla{tem visoke germanske civilizacije.16 Politi~ari su koristili frazu oDrangu vrlo ~esto tako da su se ukorijenili brojni stereotipovi o njema~kimnacionalnim obilje`jima.

Tijekom izbornih 1908. god. Riester je potvrdio svoj izbor kao samostalnikandidat. U isto je vrijeme bilo poku{aja da se i drugi Nijemci kandidiraju ukotarevima sa zna~ajnim udjelom njema~kom stanovni{tva. Tako je 1908. ing.Heinrich Zeller kandidirao u Zemunu gdje ga je uvjerljivo pobijedio Levin pl.Chavrak.17 Tom su prigodom zemunski Hrvati, koji su ~inili 10 posto od ukupnogstanovni{tva, zajedno s prista{ama Srpske samostalne stranke. Jo{ se neuspje{nokandidirao i Samuel Schumacher u izbornim kotarima Stara Pazova i [id.

Va`no je istaknuti ~injenicu da je Riester 1910. godine pobijedio prema novomizbornom zakonu koji je izglasan u Hrvatskom saboru iste godine. Njime je povi{enbroj izbornika. Prema novim odredbama Ruma je imala 2.332 izbornika, od toga1242 Nijemca (53,25 posto), 130 Hrvata, 939 Srba i 20 Ma|ara. Ti su izbori odràni u doba bana Nikole Toma{i}a koji je na vje{t na~in uspio pridobiti za svoju politi~kuliniju i hrvatske Nijemce. Uz izbore iz 1910. zanimljiv je jo{ jedan arhivski dokument.Zabiljeèno je da su socijaldemokrati odràli u rumskoj gostioni [nura javnuskup{tinu. Tom su prigodom govorili njihovi prvaci Buk{eg i Heusch, uglavnom uprilog ideji o op}em pravu glasa i radni~kim pravima. Kritizirali su dogovor izme|ubana Toma{i}a i Hrvatsko-srpske koalicije, u kojoj su nekada bili i socijaldemokrati.Va`no je istaknuti da su preporu~ili svojim prista{ama da djeluju na “ovda{njeg

38

VDG JAHRBUCH 2001

13 Radi se o Rumskom njemačkom pjevačkom društvu, osnovanom 1894. godine. Usp. Hrvatski dràvni arhiv u Zagrebu, Praviladruštva, Unutarnji odjel zemaljske vlade, br. 1574/1912.

14 Vidi bilj. 10.15 Stenografski zapisnici Sabora Kraljevina Hrvatske, Slavonije i Dalmacije, knj. 2, str. 1066-1069.16 O pojmu Drang nach Osten vidi: Henry Cord Meyer, Drang nach Osten: Fortunes of a Slogan-Concept in German-Slavic

Relations, 1894-1990, Bern 1996. 17 HDA, PRZV, sv. 6-1a, dokument b.b. – kotar Zemun. Zellerovu kandidaturu poduprli su isključivo njemački izbornici: Martin

Saier, Josef Schwarz, Ignatz Reim, Jakob Zeller, Franz Putz, Anton Putz, Joseph Zeller, Laurentz Zeller, Ferdinand Konrad,Filip Leixner i Johan Schall. Chavrakovu kandidaturu također je podupro značajan broj Nijemaca, jedino je kandidat srpskihradikala ostao bez njemačke potpore.

zastupnika Riestera da i on uzradi u Saboru da bi se cenzus za pro{irenje izbornogreda snizio ispod 10 kruna.” Iz tog podatka moèmo zaklju~iti kako susocijaldemokrati iz prakti~nih razloga, svjesni Riesterove pobjede u rumskom kotaru, poku{ali neizravno promicati i preporu~iti svoje ideolo{ke stavove.18

Riester je umro u kolovozu 1911., dakle ~etiri mjeseca prije saborskih izboraodrànih te godine. Na tim je izborima pobijedio Franz Moser. ^lan Srpskesamostalne stranke Radoslav Markovi} nastupio je u ime Hrvatsko-srpske koalicije.Uo~i izbora promijenjen je agitacijski ton. Sa strane prista{a Koalicije nastojalo seprivu}i i njema~ke izbornike tako da se pisalo o Nijemcima kao “mirnom elementu”koji ìvi u sno{ljivim odnosima s Hrvatima i Srbima.19 S druge strane, i dalje jekritizirana skupina prista{a “pangermana” koja je optuìvana da podupirenagodbenu politiku i traì posebne pogodnosti za njema~ke doseljenike (brzodobivanje prava zavi~ajnosti). O~ito je da su prvaci Koalicije nastojali dobiti mandat iu Rumi za {to su im bili neophodni i glasovi njema~kih izbornika tako da se i njihpridobivalo pomirljivijim stilom pisanja. No, mora se priznati da je ocjena o“nagodbenosti” bila velikim dijelom proma{ena jer je upravo vodstvo Koalicijevladalo po odredbama Nagodbe zbog ~ega i nisu imali stvarna upori{ta u svojoj kritici “pangermana”.

Ve}ina hrvatskih politi~ara smatrala je Riestera reìmskim osobom, ma|aronom,unionistom ili pangermanom.20 O Riesteru nisu puno pisali ili govorili. Za njih je biopredstavnik onih Nijemaca u Hrvatskoj koji “o~ijukaju sa suplemenicima izvanHrvatske”.21 Taj stav nije bio potkrijepljen odgovaraju}im argumentima tako da sepoku{alo i na druge na~ine kritizirati Riestoreve politi~ke nastupe. Naj~e{}e se tvrdilo da traì posebna narodnosna prava za Nijemce, dok istodobno ne pokazuje ve}ulojalnost prema hrvatskoj naciji i domovini. Naime, tu se isticala tipi~na pojavanepovjerenja prema pripadnicima manjinskih zajednica koje nemaju ista politi~kastajali{ta kao i ve}insko stanovni{tvo. U pozadini se o~itavao i negativni stav premagospodarskom poloàju Nijemaca koji su spadali me|u najve}e zemljoposjednike unajplodnijim dijelovima Kraljevine Hrvatske.

39

VDG JAHRBUCH 2001

18 HDA, PRZV, kut 785, dok. br. 1736/1910, 28. oùjak 1910. 19 Hrvatski Branik, “Rumski mandat”, br. 68, 6. rujna 1911. 20 Jedan od tadašnjih vođa Novoga kursa Supilo u analizi saborskih izbora iz 1906. piše da su “od vladinovačkih mandata Hrvati

dobili 22, Srbi 15 i Nijemci 1”. Vidjeti: F. Supilo, nav. dj., str. 171. Hrvatski tisak pisao je da u Rumi kandidiraju “rumskipangermani” koji su prije izabrani kao “magjaroni”. Usp. Hrvatski Branik, br. 5 (15.I.1908.) “Sriem pred izbore”.

21 Hrvatski Branik, br. 5 “Niemci i Magjari u Hrvatskoj”.

PRILOG:

Sa bor ski go vor Fer di nan da Rie ste ra na 50. sjed ni ciodrànoj 28. vel ja~e 1907.*22

Visoko sabore! U ovoj visokoj ku}i bilo je govora o nekom stra{ilu, nazvanompangermanizam, koje da se je pojavilo u na{oj ota~bini. Osobito je stra{no opisao tog. nar. zastupnik Supilo23 u jednoj sjednici, u kojoj nisam prisustvovao. Opisao je tostra{ilo kao neku zvjer, koja leì u sjevernoj Evropi, a pruìla je veliku mreù, pruìlaje pandè svoje preko srednje Evrope, pa ~ak do Jadranskog mora i do Crnoga mora,a i preko balkanskog poluostrva i jo{ preko komada velike Azije.

Znao je to tako stra{no opisati g. Supilo, da bi se netko i upla{io. No prirodniispitiva~i politi~ki pitali su se, da li zbilja postoji ta sveza. Naime, gospodin Elegovi}24i gospodin Per{i}25 vrlo su strogo to ispitali i do{li su do uvjerenja, da je cieli taj opis,{to ga je podao g. Supilo, jedno veliko platno, na kojem je on s drasti~kim bojamanacrtao tu a`daju, a kad su promotrili tu sliku, vidjeli su, da je to samo zastor, za kojim on neku politi~ku plasti~nu figuru modeluje, za koju se jo{ ne zna, {to }e predstavljati.

Uz to su g. Elegovi} i g. Per{i} bili tako dobri, da su taj pangermanizam ipakprikazali u malo boljem svjetlu. A ja, po{to sam ~lan toga naroda njema~koga uSlavoniji i Sriemu, koji je u tom opisu g. Supila tako stra{no opisan, moram dauzmem rie~ u obranu tih istih Niemaca.

Kazalo se je, da smo mi, ne znam kako stra{ni, da otimamo zemlju, da ubijamoHrvate, da smo opasni po Hrvate i po Srbe i {to ti ja znam. Ja moram sve~ano daprotestujem protiv takovih sumni~enja, jer da mi nismo takovi, kao {to nas nekiopisuju – osobito »Hrvatski Braniku«26 u Mitrovici i “»Pokret«27 – to mogu posvjedo~iti moji sugradjani iz Sriema i Slavonije, koji medju nama ̀ ivu i svaki dan – kao advokati– doaze u dodir s Niemcima, pa dobro znaju, kako je to miran narod, koji ne tjeraveliku politiku, a najmanje kome o glavi radi. Niemci rade, {tede i kupuju zemlju – toje istina! Ali to isto mogu i drugi raditi. Nije dakle istina, da mi nekim na~inom ihrvatski i srpski elemenat potiskivamo kroz na{e ne znam kakvo, surovo pona{anje.

Ja ovdje pred najve}im forumom hrvatske ota~bine sve~ano izjavljujem, da smomi isto tako lojalni i vjerni gradjani ove na{e ota~bine, kao god svaki drugi, Hrvat ili

40

VDG JAHRBUCH 2001

22 * Stenografički zapisnici i prilozi Sabora Kraljevina Hrvatske, Slavonije i Dalmacije petogodišta 1906.-1911., svezak II., dio I., godina 1907., Zagreb 1907. , str. 1066-1069. Njemački prijevod nalazi se kod V. Oberkerscha (1989) na str. 75-77. međutimon nije u potpunosti identičan s originalnim govorom tiskanim u slu`benim Stenografičkim zapisnicima. Autor se posluìonavodom iz rumskog lista Deutsches Volksblatt für Syrmien.

23 Frano Supilo (1870.-1917.), u to vrijeme zastupnik kotara Glina koji je tada bio prvak Hrvatsko-srpske koaliciju. Kasnije izlazi iz koalicije i samostalno nastupa do Prvog svjetskog rada kad je otišao u političku emigraciju.

24 Ivo Elegović (1877.-1959.), u to vrijeme zastupnik Starčevićeve hrvatske stranke prava u kotaru Klanjec. Za vrijemeKraljevstva SHS bio član Narodne radikalne stranke.

25 Ivan Peršić (1874-1949.), u to vrijeme zastupnik Starčevićeve hrvatske stranke prava u trećem zagrebačkom kotaru. Kasnijeprešao milinovskoj Starčevićevoj stranci prava, a poslije Prvog svjetskog rata član Hrvatske zajednice.

26 Hrvatski Branik. List za politiku, društveni i javni ìvot su novine pravaško/koalicijske orijentacije koje su izlazile u Mitrovici od 1893. do 1914. godine.

27 Pokret je bio tjednik Napredne stranke koja je bila u sklopu Hrvatsko-srpske koalicije. Izlazio je od 1904. u Zagrebu.

Srbin. Zato kaèm i opet, da nisu istiniti oni navodi o nama, da mi ne znam kakvimna~inom dolazimo do zemlje i da istiskujemo starosjedioce iz ove zemlje. Niemci, koji u Slavoniji i Sriemu stanuju u koju ve} 250 god. i 100 god. i iz bliè dobe ovamo senaseli{te, uviek su sa Srbima i Hrvatima u najboljem odno{aju ìvjeli. Srbi i Hrvati sunas uviek po{tovali zbog na{eg marljivog rada i {tednje i bili smo u najboljemdru{tvenom, trgova~kom i svakom drugom odno{aju.

To je sve bilo do prije nekoliko godina, ali najedared zasvjetlilo se ne{to odzapada. Mi smo odmah znali, da se odavle sunce ne radja. Neki vjetar dune, nekeiskre dodjo{e, koje nam doneso{e u {koli i crkvi veliki nemir. U~iteljstvo namjernosistematski i{lo je za tim, da nam materinji jezik istiskuje i da djeci dokaè, da jenjema~ki jezik nesposoban ~ovjeku, da nije liep kao hrvatski, tako, da su ulievalisistematski to u du{u, da je sramota biti Niemac i tjerali, da kogagod sretnu nadvori{tu, ulici ili gdjegod pozdravljaju nenjema~ki jezikom, nego u hrvatskomhvaljen Isus. I u crkvi katoli~ko sve}enstvo i{lo je, da istiskuje njema~ki jezik; makar je nas bilo u velikom broju, ne dadu nam evandjelje u njema~kom jeziku, makar smo toopetovano traìli. (Zast. P. Magdi}28: Mo`da ima jednu njema~ku glagolicu!) Tako jei{lo po stepenu i stepenu i sve vi{e se uzrujavao njema~ki narod u bojazni, da }e imnestati sasvim materinji jezik u familiji, {koli i crkvi.

Ne stoji, kao {to je to naveo gosp. Elegovi} u svojem govoru, da je njema~ki pokret u Sriemu tek onda po~eo, kada je neka konferencija ùrnalisti~ka pokrenula ideju, da seosnuje jedan list, koji }e raditi oko toga, da Niemci postanu Hrvatima. To je bilaposljednja kap u ovoj ~a{i, koju su nakapali u~itelji protiv Niemaca, da bude ~a{a puna.Kada smo to vidjeli, onda smo odlu~ili, da i mi osnujemo jedan list, u kojem }emo seboriti u svojem materinjem jeziku, neka nam se dozvoli, da se moèmo u {koli sluìtisvojim materinjim jezikom. (Zast. dr. Karlo Bo{njak29: Zato }emo mi promieniti {kolskizakon.) Onda morate i za druge zakon promieniti, ako ho}ete za nas.

U prvom broju tih na{ih novina objavili smo program, da }emo nastojati o tom, da se moèmo slobodno razvijati u na{em materinjem jeziku kulturno i ekonomski uokviru zakona u {koli i u crkvi. Odmah smo bili napadnuti i to u prvom redu u»Hrvatskom Braniku« u Mitrovici. Naviestio se tu nama rat na noève i oìgosalo nasse, da smo pangermani. (Zast. dr. Pero Magdi}: Pak ste i sami rekli, da ste protivu~itelja, koji {ire hrvatsku sviest.) Okrivljuju nas radi veleizdajstva, jer da smo mipangermani, i da smo podupirani iz Berlina i da dobivamo novaca i {to ti ja znam.(Zast. dr. Vladimir Frank30: Pa i dobivate od Schulvereina.)

To zna~i nas okriviti veleizdajstvom, a ja to najsve~anije odbijam od nas, a osobitood sebe, da bi se mi u tako pogibeljne i izdajne poslove kao mirni, pametni i lojalnigradjani ove dràve upu{tali. (Zast. dr. Karlo Bo{njak: [to je bilo sa zastavom?)

Predbacuju nam, da mrzimo Hrvate i Srbe, a ne vide, da su oni tu mr`nju iznieli ida nas mrze sa cielim svojim postupanjem.

41

VDG JAHRBUCH 2001

28 Pero Magdić (1863.-1922.), zastupnik Hrvatske stranke prava, koja je bila u sklopu Hrvatsko-srpske koalicije, u kotaruVrbovsko. Poslije rata član Hrvatske zajednice.

29 Karlo Bošnjak (1866.-1953.), u to vrijeme zastupnik Starčevićeve hrvatske stranke prava u kotaru Sveti Ivan @abno. 30 Vladimir Frank (1873.-1916.), sin Josipa Franka, u to vrijeme zastupnik Starčeviće hrvatske stranke prava u kotaru Dugo Selo.

Okrivljuju nas, da smo, kako rekih, u svezi sa Berlinom i da dobivamo novaca.(Zast. dr. Vladimir Frank: To je istina.) Dokaìte. (Zast. dr. Vlad. Frank: Schulverein.)To nije istina. Mi ni krajcara nismo dobili. Mi uzdràvamo na{e {kole sami, 30.000 for. nas stoje. Ne traìmo mi pomo}i, ali traìmo, da se na{ materinski jezik odrì. OdSchulvereina nismo dobili ni{ta, niti {to traìmo.

Krive nas, da se kitimo pruskim i carsko-njema~kim zastavama. To niti je pruskaniti je zastava njema~kog carstva, {to smo mi crno-crveno-zlatno upotriebili. To jeznak njema~kog naroda, ma gdje se on nalazio. (Glasovi u cieloj ku}i: A, a, a! To je ba{ono!) To ne sadràje u sebi nikakvo neprijateljstvo protiv dràve. (Zast. dr. PeroMagdi}: U tom leì va{a izdaja.) To bi mogli i Srbima kazati. (Nemir. – Zast. dr.Aleksander Horvat31: Pa mi im to i velimo. – Buka. Zast. Ivan Zatluka32: Ne{to govori.)

Predsjednik33: Gospodine Zatluka! Pozivam vas na red. (Zast. Ivan Zatluka: Vi sedajete ruke u Rumi, vi Srbi sa [vabama i tako se tamo u Sriemu bratite. – Zast. dr. IvoElegovi}: Dolje sa njema~kom i sa srpskom zastavom! – Zast. dr. Vladimir Frank: I samagjarskom! – Zast. dr. Ivo Elegovi}: I sa magjarskom! – Zast. Ivan Zatluka: Bi lidopustila Njema~ka, da se tamo hrvatska zastava vije? Bi li dopustila Srbija, da se uBeogradu vije hrvatska zatava? - Buka. –Predsjednik zvoni. – Zast. Ivan Zatluka: Sadih nau~ite pameti, kad je oni nemaju.)

Zast. Ferdinand Riester: Dakle, kao {to rekoh, predbacuje nam se od svih strana da smo veleizdajnici i da nismo lojalni gradjani. Ja protiv toga sve~ano protestujem iizjavljujem ovdje pred najve}im forumom na{e dràve i pred licem na{ega preuzv. g.bana i njegovih predstavnika, da smo mi isto tako lojalni i vjerni sinovi hrvatskedràve, kao i svi vi, da mi nemamo namjera nikakovih, koje gravitiraju van, jer bi tobila ludorija, veleizdajstvo. (Zast. dr. Ante Paveli}34: A za{to ste skinuli hrvatskuzastavu?) Kad mi to predbacujete, re}i }u vam, da je i ova afera svr{ena i ba{ je namoju molbu do{la od politi~ke oblasti k sudbenom stolu. No nitko se nije na{ao, tko bi ondje digao tri prsta i posvjedo~io, da sam ja onom prilikom vikao: dolje s hrvatskomzastavom! Nitko se nije na{ao, da posvjedo~i ono, {to su razne hrvatske novine tomzgodom pisale. Kad se dogodila ova afera, do{ao je k meni policajni povjerenik irekao, da ima nalog, da odnese njema~ku zastavu u kot. oblast. Ja sam mu je dao, arekao sam mu: jer vi traìte corpus delicti, evo vam i hrvatske zastave, da vidite, da juimamo. Ta nisam ja pamet izgubio! I ja sam isto tako vjeran gradjanin ove ota~binekao i vi, ali vas molim, da nam {titite i dozvoljavate razvitak u {koli i u crkvi u na{emmaterinskom jeziku, kako je to u okviru zakona dozvoljeno i kako je preuzv. gosp. bankao glavar ove zemlje rekao, da }e se pod njegovom vladom svaka narodnost mo}i uokviru zakona razvijati. (Zast. dr. Ante Paveli}: Ja sam vam dokazao, da vi ho}ete i uop}ini njema~ki kao uredovni jezik!) Vidite, gosp. doktore, tu ste nekom nasjeli!Do{ao je, pa vam se nalagao. No sve to ne stoji, o tom se moète uvjeriti...(Zast. dr.Ante Paveli}: Ali pokazao sam vam njema~ku tiskanu pozivnicu sa slu`benim ìgom!)

42

VDG JAHRBUCH 2001

31 Aleksander Horvat (1875.-1928. ) u to vrijeme zastupnik Starčevićeve hrvatske stranke prava u kotaru Novi Marof. 32 Ivan Zatluka (1867.-1947.) u to vrijeme zastupnik Starčevićeve hrvatske stranke prava u kotaru Vilićselo.33 Predsjednik Hrvatskog sabora bio je tada Bogdan Medaković (1854.-1930.). 34 Ante Pavelić (1869.-1938.) u to vrijeme zastupnik Starčevićeve hrvatske stranke prava u kotaru Samobor.

Moè biti – ne znam ... (Smieh.) Zato ja ne odgovaram, kao{to ne mogu odgovarati zaono, {to se zbiva u Zemunu izmedju radikala Srba i Niemaca – to su lokalni odno{aji!Ina~e mi sa Srbima i Hrvatima ̀ ivimo i ̀ ivjet }emo u vrlo dobrim odno{ajima i na{a je briga, da ne damo povoda tomu, da se ti dobri odno{aji pomute.

Drào sam, da sam mu bio duàn, da to izjavim, da se ne bi mislilo, da smo mionakovi, kako nas opisuje »Hrvatski Branik«, »Pokret« i druge va{e novine.

Opetujem, da }emo mi uviek stajati uz onu vladu, koja }e nam na{ slobodnirazvitak kulturni u njema~kom jeziku u okviru zakona dozvoljavati i koja }epodupirati na{ gospodarski rad u ovoj zemlji, kojoj smo vjerni sinovi.

ani}po a nvarpU

op a ki nro bzi jorB

e ji cne gi le tni u su znec


a ze rop u su znec

i tavrH

ibrS

i cme ji

N

i ra|aM

ni suR

a ki nro bzi jorb i npukU


i nit sil jo nro bzi jo rats

tsa rop i ntu lospA

jorba ki nro bzi

Ruma 78 1128 101 372 726 7 -

Indji ja 32 460 26 66 392 8 -

Pu tin ci 7 144 3 36 112 - -

Kral jev ci 7 171 172 4 1 -

Do brin ci 10 295 293 8 4 1

Ukup no 134 2198 130 939 1242 20 1

43

VDG JAHRBUCH 2001

Der Schwa be aus Syrmien: Fer di nand Rie sterim kro a ti schen Po li tik le ben

Ferdinand Riester (Ruma 29.11.1846-Ruma 18.9.1911) ist der bekanntestePolitiker der deutschen Volksgruppe im kroatischen Politikleben derJahrhundertwende. Sein politisches Wirken fand in Ruma statt, einem der ZentrenOstsyrmiens. Beim ersten bedeutenderen politischen Ereignis vom Anfang desJahrhunderts begegnen wir auch Riesters aktive Teilnahme. Im Jahre 1903, zur Zeitder Volksbewegung im Königreich Kroatien, organisierte er eine große Versammlung der Deutschen in Ruma. Bei der Versammlung forderte man die Gründung von„deutschen Gesellschaften in deutschen Orten“, besonders die Gründung vonKulturinstitutionen wie der Lesesäle und Sängervereinigungen, die dasSelbstbewusstsein der deutschen Nationalidentität fördern sollten. Riester wurde1906, 1908 und 1910 als Kandidat zum Parlamentabgeordneten des Bezirkes Rumagewählt. In diesem Artikel finden Sie als Beilage Riesters Parlamentsrede, die er aufder 50.Sitzung (am 28.02.1907) hielt und die, die politische und wirtschaftliche Lageder Deutschen in Kroatien am Anfang des 20.Jahrhunderts aus der Perspektive desFührers der deutschen Volksgruppe darstellt.

44

VDG JAHRBUCH 2001

Ivan PEDERIN

@ivot na sna ga knjièv nog mita o Fran ji Tren ku

Franjo Trenk nije bio Hrvat, kako se to obi~no misli, nego Nijemac i zapravo sezvao Franz Seraph Freiherr von der Trenck. Rodio se 1711. u Regio Calabria kao sinpruskog ~asnika {to je stupio u austrijsku slu`bu, a umro 1749. kao uznik u tvr|aviSpielberg kraj Brna. U Slavoniji je proveo samo 11 godina svog kratkog ìvota.Najprije je stupio u rusku slu`bu kao vojnik i tu se istakao hrabro{}u, ali i lo{imvladanjem pa je osu|en na smrt, pomilovan, ali prognan u Slavoniju. U Slavoniji seposvadio sa svim susjedima i opet dospio pred sud u Osijeku. Isposlovao je ovla{tenjeda zanova~i pukovniju pandura. Pandur je rije~ koja potje~e iz srednjelatinskog -banderium zna~i jedinicu vojnika. U Trenckovo1 doba panduri su bili oruàno osobljevelikih vlastelinskih imanja, kakva su bila i Trenckova imanja u Pleternici i êpinu.Trenck je zanova~io svoje pandure me|u vlastelinskim pandurima, a i hajducima. Stim vojnicima krenuo je u rat za austrijsko naslije|e izazvan pragmati~kom sankcijom po kojoj je Marija Terezija postala nasljednikom Karla VI. Njegova vojska istakla sehrabro{}u, ali i surovo{}u pa je Trenck optuèn i osu|en zbog ratnih zlo~ina natamnovanje u Spielbergu kraj Brna gdje je i umro. Trenck se pred sudom branio pa jenapisao i svoje memoare, to~nije te memoare napisao je po svoj vjerojatnosti njegovodvjetnik.2Trenck je sebe opisivao u tim memoarima kao hrabrog i vladarici vjernogvojnika kojeg su njegovi zavidnici oklevetali da je dospio u tamnicu. Bila je to porukaupu}ena Mariji Tereziji i javnosti koja }e biti u stanju da na nju djeluje da ga pomiluje. Me|utim uspjeh tih memoara bio je nesvakida{nji i neobi~an. Memoare je ~itaonjema~ki pisac Sturm und Dranga pjesnik Daniel Schubart za doba svog dugogtamnovanja, a tamnovao je zbog svojih slobodarskih uvjerenja. Tako su Trenckovimemoari postali pojam herkulske borbe za slobodu za Sturm und Drang. Me|utim, timemoari zainteresirali su i inozemstvo pa su se pojavili prijevodi na talijanski,engleski, {panjolski i francuski. Trenck nije bio klju~na li~nost rata za austrijskuba{tinu, ali je postao njegovom najpoznatijom li~no{}u. I ne samo to, njegovimemoari postali su uz Goetheova Werthera naj~itanijom knjigom stolje}a, pa suneprestano izlazile nove naklade koje su se pro{irivale {to je bilo mogu}e u doba kadnije postojalo zakonodavstvo o autorskim pravima.3Trenckovi memoari postali sudakle pravi poslovni pothvat i to u mnogo ve}oj mjeri nego {to je to uspjelo velikoj

VDG JAHRBUCH 2001

45

1 Njegovo prezime pisat }emo onako kako ga je pisao on sam i kako se ina~e pisalo u njegovo doba, dakle njema~kim pravopisom.2 Alfred Kosean Mokrau, Die gefälschten Memoiren Franz von der Trencks, Jahrbuch des Institutes für deutsche Geschichte der

Universität Tel Aviv, IV(1975)3 Ivan Pederin,Der Pandurenoberst Franz von der Trenck als Held österreichischer, deutscher und kroatischer literatur, Österreich

in Geschichte und Literatur, XVII(1973) Heft 6. str.382-402. Ovaj rad nadopunio sam i objavio ga u knjizi “Za~injavci”, {tioci i pregaoci, Vlastite snage i njema~ke pobude u hrvatskoj knjièvnosti, Zagreb, 1977. str.173-221. [to se ti~e zakonodavstva oautorskim pravima vidi Ivan Pederin, Austrijska cenzura od 1810 do 1848. i njezin utjecaj na razvitak knji`nica u Dalmaciji,Vjesnik bibliotekara Hrvatske, 30(1987) Zagreb, 1989, str.19-44. Tu upu}ujem jo{ i na djelo W.H.Bruforda, Diegesellschaftlichen Grundlagen der Goethezeit, Weimar, 1936.

ve}ini knjiga toga doba kad pisci vi{e nisu htjeli biti dvorski praeceptori (Hofmeister,kako se to kaè na njema~kom), ve} su èljeli postati nezavisni profesionalci koji }eìvjeti od literature.4

Trenckova je zasluga {to je prvi u Europi uveo vojnu glazbu s hrvatskim folklorom i {to je uveo hrvatske folklorne no{nje u njema~ki jezi~ni prostor. Njegovi memoarirazra|ivali su se i bujali pa je tako nastala prava Trenckliteratur i Trenckroman u kojimase Trenck pojavljuje kao uzor muèvnosti, hrabrosti i galantni junak. Njegovagalantnost je element koji ~ini da mu se u ~itanju opra{taju njegova zlodjela koja u~itanju postaju samo izrazom vi{ka njegove energije. Tako je Trenck postaoneotu|ivim elementom srednjoeuropske kulture {to sam opazio kad sam napisaonavedeni rad o Trencku poslije kojeg sam dobio mnogo pisama ~itatelja. ̂ ini se da jemoj rad pobudio ne{to zamoreni Trenckov mit koji se razbujao u proteklih 20 godina.

Uspomena na Trencka {irila se pored ostalog i usmeno i nije ugasla pa je 1842.,dakle 100 godina poslije godine kad je Trenck osvojio bavarski grad Cham studentFranz Joseph Lucknere napisao dramu o tom osvajanju pod naslovom Die Eroberungvon Cham. Taj igrokaz prikazivao se dosta ~esto. God. 1886. napisao je J.H. Schützdrugu dramu na istu temu, ovaj put pod naslovom Schreckenstag von Cham. Ova djelanisu izdavana tiskom, ali su se prikazivala u Chamu. God. 1899. je Andreas Singer izChammünstera napisao pu~ki komad pod naslovom Der Pandureführer Franz Freiherrvon der Trenck in Cham und Chammünster 1742. u bajuvarskom dijalektu. Oskar vonZaborsky napisao je 1957. komad pod naslovom Chams Untergang und Auferstehungkoji nikad nije izveden. Poslije njega napisao je Karl Jentsch kazali{no djelo zaizvo|enje na otvorenom pod naslovom Kriegsnot in der Oberpfalz koje je prera|eno kao Trenck der Pandur vor Waldmünchen pa je postalo sredi{njim doga|ajem festivala uWaldmünchenu 1950. godine kad je to djelo po prvi put izvedeno. Tiskano je kasnijebez naznake godine kao Trenck der Pandur vor Waldmünchen, HistorischesFreilicht-Festspiel nach einer Idee von Otto Peisl Buch: Karl Jentsch mit Beiträgen von AugustPemsl Spielfassung: Dr. Georg Walberer Geschichtliche Quellen: Josef Staadlbauer.Ure|en je1984. i Pandurensteig, a to je jaha~ki put koji slijedi Trenckov put kroz Bavarsku, naotvaranje je pozvan predsjednik Bundestaga Richard Stücklen.5 Ovaj jaha~ki put imakarakter oblikovanja slobodnog vremena kojem se daju neki novi kulturni sadràji.Tu se isti~u zasluge Karlheinza Schröpfera koji je napisao djelo pod naslovom ObristTrenck Chef der Panduren Die schicksalschweren Jahre 1741/1742 (Regensburg, 1983).Djelo je napisao na temelju arhivske gra|e i u njemu je istraìo Trenckovu djelatnostu Bavarskoj. On je tu bio zaduèn za rekviriranje hrane od mjesnog pu~anstva zapotrebe carsko-kraljevske vojske koja je tu ratovala. Bio je to ne osobito ugodanposao koji se te{ko mogao obavljati bez surovosti i prijetnja. Jednom, kad mu je

46

VDG JAHRBUCH 2001

4 Germanistika 1970ih godina htjela je u knjièvnosti vidjeti robu, u ~emu je donekle pretjerala. O tome Lutz Winkler,Kulturwarenproduktion, Aufsätze zur Literatur- und Sprachsoziologie, Frankfurt am Main, 1973. O Hofmeisteru vidjeti Ludwig Fertig, Der Hofmeister, Stuttgart, 1979. O knjièvnosti kao poslovnog pothvatu Literaturwissenschaft und Sozialwissenschaften,3. Deutsches Bürgertum und literarische Intelligenz 1750 - 1800, Stuttgart, Metzler, 1974. hrsg. von Bernd Lutz, Hans J.Haferkorn, Zur Entstehung der bürgerlich-literarischen Intelligenz und des Schriftstellers in Deutschland zwischen 1750 und1800, str. 113-175.

5 Karlheinz Schröpfer, Am Pandurensteig, Grafenau, 1987.

bavarski grad Cham uskratio davanja, on je svoje prijetnje i ostvario tako {to jeobasuo grad zapaljivim granatama i izazvao strahovit poàr. Napravio je i drugihsurovosti u toj prilici.

Karlheinz Schröpfer (ro|. 1948) je po zanimanju carinik, u slobodno vrijemeistraìo je jednu stranu ìvota Franza von der Trenck i o tome napisao knjigu poznanstvenim standardima, dakle na temelju arhivske gra|e vi{e njema~kih,austrijskih, ~e{kih, {vedskih, ma|arskih, talijanskih, francuskih i hrvatskihpismohrana i biblioteka. Knjiga ima svoju znanstvenu vrijednost i na tom podru~june moè se zaobi}i. Time se svrstao u red ne malog broja ljudi koji ne rade nasveu~ili{tu ni u znanstvenim ustanovama, a ipak su napisali zapaène radove. Takvihljudi sve je vi{e. Schröpfer je uredio svoj privatni arhiv vezan uz li~nost Trencka splakatima, grbovima, poprsjima, rukopisima naprijed spomenutih drama o Trencku, snimcima, kasetama sa snimcima Trenckovih mar{eva, medalja, po{tanskih marakasve s Trenckovim likom, kr~aga i staklenki s Trenckovim likom, slasticamaposve}enim Trencku, snimcima Trenckovih portreta, bakroreza, snimcima arhivskegra|e {to se odnosi na nj, knjiga o Trencku, filmskog materijala sve o Trencku.Schröpferova knjiga Am Pandurensteig (1987) sadràna je u reklamnoj publikaciji ukojoj su navedene knjige {to se preporu~aju {kolama - Das gute Buch in der SchuleEmpfehlenswerte Bücher für Bibliotheken der Gymnasien und Realschulen Bayerns 1989Folge 2. iz koje u~enici stje~u uvid u prirodu i u povijest. Knjigu je izdao bavarsko{kolsko vije}e Prüfungsausschuß für die Schulbibliotheken der Gymnasien und RealschulenBayerns im Auftrag des Bayerischen Staatsministeriums für Unterricht und Kultus. Knjiga sepored ostalog preporu~a i zbog toga {to je bogato ilustrirana. 6 Sam Schröpfer bio jeizme|u 1954 i 1983. glumac u gore spomenutom komadu u kojem glume mjesniglumci amateri, ne profesionalci.7Kad je HTV snimala reportaù o Trencku posjetilaje Schröpfera. Bio je to korak otvaranja Hrvatske prema Zapadu i traènje veza koje}e nas sa Zapadom zbliìti. 8God. 1998. Schröpferov privatni arhiv posjetio je grofHaug von Kuenheim sa suprugom.9I ~e{ki televizijski reìser Ales Lovak posjetio jeSchröpfera dok je radio za Trenckovu izlo`bu u Brnu.10Schröpfer je ovim postaostoèrni ~ovjek promicanja Trenckovog mita, a Waldmünchen stoèrno mjesto togapromicanja.

Naprijed spomenuti pu~ki komad Trenck der Pandur u kojem glume mjesni glumciamateri po~inje s prologom u bavarskom dijalektu s povijesnim konotacijama. U tomkomadu Trenck se pokazuje kao feudalni silnik njema~kih povijesnih drama {to seoslanjaju na Schillerove tragedije. Trenck je oteo Katharinu Schwab i èli joj se silompribliìti. On je strah i trepet isto~ne Bavarske. No me|u njima se razvija ljubav kojaoplemenjuje Trencka pa se on odlu~i ispraviti nepravde koju je tom narodu po~inio.

47

VDG JAHRBUCH 2001

6 Knjigu su preporu~ile mjesne novine Chamer Zeitung od 8.rujna 1989. i Bayerwald Echo od 16.rujna 1989.7 Chamer Zeitung od 16.svibnja 1996.8 Auf Spuren des Freiherrn von der Trenck, Kroatisches Fernsehen beeindruckt von Schröpfers Archiv und Festspiel, Chamer

Zeitung od 7.oùjka 1997.9 Chateaubriand lockte die Prominenz, Bayerwald-Echo, 14.lipnja 1998.10 Das private Trenck-Archiv gefilmt, Tschechischer Fernseh-Regisseur stellte sich bei Karlheinz Schröpfer ein, Chamer Zeitung,

28.srpnja 1999.

Katharina Schwab je tu osoba koja Trencka izvodi na pravi put. Povijesna KatharinaSchwab u Schröpferovoj knjizi njegova je prile`nica koju je on udao za drugoga. Nijeprvi put da se knjièvni likovi bitno razlikuju od svojih povijesnih predloàka. No u~asu kad je kod Trencka progovorila savjest i kad se on humanizirao stiè general grof Khevenhüller i uhiti ga. Ova drama je drama zatvorenog oblika, a to }e re}i da je onavrhunac rano, prije same radnje drame zapo~etog razvitka. Radnja drame jezatvorena, linearna i kontinuirana, u ekspoziciji se ocrtavaju likovi, dolazi dodvoboja, na pr. dvoboj u kojem je Trenck ubio Katharininog brata {to ju je poku{aoosloboditi.11Iz drame se ne vidi da bi panduri bili Hrvati, iako se nekoliko putaspominju ~ete kao Kroaten und Tolpatschen , a Panduri juri{aju s poklicima Alahu. Nonigdje se ne kaè da bi bili muslimani. U tom smislu ovaj komad odstupa od literature o Trencku u kojoj se ~esto pojavljuju njegovi panduri kao pijani vojnici {to robe isiluju, kako je Hrvate opisao Grimmelshausen u svom romanu Der AbenteuerlicheSimplicissimsus {to je onda postao obrazac za shematsko opisivanje Hrvata koji seugasio tek u XX. stolje}u.12

Na plakatu prilikom izlo`be u Brnu Trenck se opisuje kao vojnik koji je bio toliko hrabar da je sam spomen njegova imena ulijevao strah svima. No on je nadaljepustolov, hazarder, izvrstan strateg, dobar zapovjednik, prijatelj dobre kapljice,karta{, vojnik koji se bije u dvobojima, ~ovjek koji je znao sedam jezika, ljubiteljanti~ke knjièvnosti, pisac, violinist, skladatelj Trenckova mar{a. Ve}ina ovihnavoda, koji nemaju osnove u izvorima, vodi Trencka prema liku pustolova svogstolje}a kakvi su bili Casanova, Cagliostro ili Hrvat Petar Skali}. Na plakatu se ipakisti~e da je Trenck za ìvota bio sredi{te pa`nje cijele Europe i to je ostao do danas,{to je svakako tako kako }emo niè vidjeti, pa je u Brnu prire|ena i izlo`ba u povodu 250 obljetnice njegove smrti. Ta izlo`ba je opsegla doba izme|u 20.svibnja i31.listopada 1999. u zapadnom krilu tvr|ave Spielberg gdje je Trenck tamnovao.Na izlo`bi su bili izloèni svi predmeti koji su bili na neki na~in vezani sTrenckom.13Tu je rije~ i o analizi njegovih posmrtnih ostataka. Za izlo`bu jeSchrüpfer posudio ~ak 77 eksponata iz svoje privatne zbirke i bio po~asnim gostomSpielberga.14Na tu izlo`bu do{lo je oko 200 pozvanih gostiju, me|u njima i prof.dr.Manfred Draudt iz Be~a ~ija supruga potje~e iz Trenckove obitelji. Pred izlo`buinsceniran je napad na tvr|avu Spielberg, otpjevane su pandurske pjesme. Gostimaje ponu|ena Trenckova torta i bomboni Katharine Schwab. Kapucin Pater Pavel,gvardijan kapucinskog samostana spremao je izlo`bu u samostanu jer je Trenck biopovezan s kapucinima i pokopan je u kapucinskoj mantiji. Samostan je traìosuradnju sa Schröpferom. Pater gvardijan je smatrao da je Trenck mnogo zaduìokapucin, a zaduùje ih i danas time {to tu po~iva. Samostanska izlo`ba bavi sezadnjim danima Trencka, kad se on obratio i pokajao za svoje grijehe i opa~ina pa je

48

VDG JAHRBUCH 2001

11 Volker Klotz, Geschlossene und offene Form im Drama, München, 31968. str.24, 26, 27.12 Ivan Pederin, Hrvatska, osobito njezino primorje, te Hrvati i Balkan u njema~koj lijepoj knjièvnosti,Radovi Zavoda JAZU u

Zadru, sv. 26(1979) str. 121-170.13 Tako je Trenck opisan u prilogu Ze ìvota nejslavnej{iho {pilberskeho vezne, dobrodruha, surovce a vojaka, u listu Jihomoravsky

Den, 21.kvetna 1999. br.11714 Chamer Zeitung, 20.svibnja 1999.

sastavio i oporuku u prilog kapucinima. Trenck je po~ivao 123 godina naSpielbergu u kapucinskoj mantiji. God. 172. dao je jedan potomak obitelji Trenckizraditi kov~eg od cinka u kojem Trenck od tada po~iva.15Kapucini su otpjevali i misu za pokoj njegove du{e u Brnu. Trenckova izlo`ba privukla je ~ak 70 000 posjetitelja uBrnu, a mali gradi} Waldmünchen postao je s Trenckovim festivalom poznat grad jerje festival u 50 godina posjetilo vi{e od pola milijuna stranaca.16 Muzej u Brnu i muzeju Waldmünchenu sklopili su 4.listopada 1999. partnerstvo, a ugovor o partnerstvupotpisali su direktor gradskog muzeja u Brnu Jiri Vanek i predsjednik udruge VereinGrenzland- und Trenckmuseum Waldmünchen e.V. Karlheinz Schröpfer.17Odrànasu predavanja s dijapozitivima, coctail-party, sve~anim objedom. Gostima supokazane kazamate tvr|ave Spielberg. Pokazan je lijes u kojem sada po~iva Trenck.Postavilo se pitanje za{to se odaju tolike po~asti ~ovjeku koji je toliko zla po~inio. Nato je gvardijan kapucina odgovorio da Trenck ~ini dobra i danas jer 70 000 ljudigodi{nje dolazi na njegov grob.18O izlo`bi su se pojavili ~lanci u 15 ~e{kih listova, tena radiju. Petr Stehlik izradio je Trenckovo rodoslovlje do godine 1404. Na tvr|avi jeizvje{ena zastava sa Trenckovim grbom. Njegovi posmrtni ostaci ispitani su uzprimjenu suvremenih medicinskih metoda.19Trenckov mit doìvio je korekcije inadogradnje i postao integrativni dru{tveno-turisti~ki mit srednje Europe, a pokazao se i izvrsnim sredstvom pribliàvanja ê{ke i Njema~ke poslije raspada komunizma.Naàlost, Hrvatska nije iskoristila mogu}nosti koje joj je pruìo Trenckov mit ili ih jenedovoljno iskoristila.

NA drugoj strani, 1997. po~ela su nastojanja da se ustroji Trenckov muzej uWaldmünchenu.20Schröpfer se pojavljuje u svim razgovorima o gradnji muzeja,potpisuje ugovore, traì donacije i o~ekuje se da }e se muzej otvoriti do kraja godine2001.21Izabran je odbor za gradnju muzeja, predsjednik je Schröpfer.22

Trenkov knjièvni mit pokazao je izuzetnu ̀ ivotnu snagu pa je ba{ zadnjih godinapo~eo djelovati {ire kulturno, dok su knjièvna oblikovanja nazadovala. Kao takavTrenckov mit pokazao je integrativne elemente na srednjoeuropskom planu. Posvojoj snazi i zna~enju on dolazi odmah iza mita Aleksandra Makedonskog, ausporediv je svakako s mitovima pustolova XVIII. stolje}a kao {to su GiacomoCasanova, Cagliostro ili Skali}, kako smo naprijed kazali.

49

VDG JAHRBUCH 2001

15 Karl-Heinz Schröpfer auf Trencks Spuren, Brünn sucht enge Zusammenarbeit / Regisseur Lowak plant Film überWaldmünchen, Bayerwald-Echo, 31.svibnja 1999.

16 Wir wollen Trenck nicht heilig sprechen, Ungeschminkte Realität: Ausstellung über das letzte Lebenskapitel desPandurenobristen, Bayerwald Echo, 6.listopada 1999.

17 Schrüpfer mi je tu povelju o partnerstvu poslao u presliku. 18 Wo der Trenck seine letzten Tage verbrachte, Bei Ausstellung auf der Festung Spielberg sind dem Pandurenführer fünf Räume

gewidmet, Chamer Zeitung, 6.listopada 1999. 19 Trenck wird auf Spielberg wieder lebendig, Museum der Brünner Feste zeigt zum 250. Todestag des Panduren eine große

Ausstellung, Bayerwald-Echo 22.svibnja 1999.20 Vetrag für die Museumstiftung ist unter Dach und Fach, Bayerwald-Echo, 25.oùjka 1997.21 Ende 2001 soll Museum eröffnete werden, Detailkonzeption wird erarbeitet - Mehrere Themenbereiche - Noch Exponate gesucht,

Chamer Zeitung, Waldmünchner Nachrichten, 14.oùjka 2000.22 Mit Geduld und Spucke zum Grenzlandmuseum, Rückblick auf drei ereignisreiche Jahre gehalten - Karlheinz Schröp{fer bleibt

Vorsitzener, Chamer Zeitung 14.oùjka 2000.

Zadnja faza razvitka Trenckovog mita pokazala je njegovu ìlavost jer je Trenckpostao predmetom raspravljanja na sastancima sa sponzorima, gradskim upravama,on je u{ao u izlo`bene prostore i likovne umjetnosti, stekao je funkciju u turizmupolitici, gospodarstvu, a Trenckov image neprestano se pobolj{ava.

Die Le ben skraft des Mythosvon Franz Fre i herr von der Trenck

Franz Freiherr von der Trenck, der im österreichischen Erbfolgekrieg für MariaTheresia stritt, war ein Kriegsverbrecher; er wurde rechtmäßig verurteilt undverbüßte seine Strafe auf dem Spielberg. Er, bzw. sein Rechtsanwalt schrieb seineMemoiren als Verteidigungsschrift. Diese Memoiren wurden aber zu einem dermeistgelesenen Bücher der Zeit. Sie wurden auch weitergeführt und so entstand einereiche Trenckliteratur, die bis heute nicht erlosch. Dieser Beitrag befasst sich mit derWeiterentwicklung des Trenckmythos in den letzten Dezennien, als Trenck inAusstellungsräume, den Massentourismus und Konferenzsäle eindrang, ererkämpfte sich auch einen Platz in der Werbung, ja er wurde auch zum Mittel der Verständigung zwischen Bayern und Tschechien nach dem Zusammenbruch desKommunismus. Auf diese Weise erwies der Trenckmythos eine ungebrocheneLebenskraft, die einmalig in der Literatur ist.

50

VDG JAHRBUCH 2001

Vilim ÛR@IK

U potrazi za istaknutim gra|ani ma(Valpova~ki Nijemci i Austrijanci)

Uvod

Kada su se od 1745. godine naselili na valpova~kom vlastelinstvu, pa sve do 1945.kad je po~eo njihov egzodus, valpova~ki Nijemci i Austrijanci ostavili su u tih 200godina neizbrisive tragove svojih ostvarenja koji se jo{ uvijek zapaàju na svakomkoraku.

Pred nama su istaknute osobe koje su svojom afirmacijom, na svoj osebujan na~inpod utjecajem onda{njih prilika i vremena djelovali ne {tede}i svoje umne i fizi~kesposobnosti.

Bez obzira na njihove zasluge, ̀ elja nam je podijeliti ih u nekoliko kategorija kakobi se vidjelo ~itavo bogatstvo koje su iza sebe ostavili, ne samo u Valpovu, ve} i diljemHrvatske.

Na{i se gra|ani opravdano ponose onim na{im sinovima koji su bilo u mjesturo|enja, bilo u nekoj drugoj sredini postigli zapaène uspjehe u javnom ìvotu, alinisu zaboravili na svoj zavi~aj, ve} su ga istakli na svoj specifi~an na~in, {to ostavljaposeban dojam.

Drugi je dio sugra|ana stekao zasluge u stranim sredinama, zahvaljuju}i boljimuvjetima ìvota i rada za svoj intelektualni razvoj, pa su se potpuno otu|ili od svojegmjesta ro|enja zaboraviv{i ga.

Nasuprot njima bilo je istaknutih osoba koje su, do{av{i iz drugih sredina navalpova~ki kraj ostale u njemu sve do svoje smrti. Svojim ugledom i nesebi~nimzalaganjem ostavili su iza sebe nezaboravan doprinos za ukupan razvoj nove sredine.

Jednako, bilo je osoba iz drugih sredina koje su se desetak godina isticale svojimradom, ali su iz osobnih ili nekih drugih razloga napustili ovaj kraj iako su i tu ostavilineizbrisive tragove svoga prisustva.

Bez obzira na sve okolnosti koje se mogu primjetiti, kao i one koje se daju samonaslutiti – pojedinci su svojim znanjem, nesebi~nim zalaganjem, ambicijama ipostignutim uspjesima u{li u bogatu riznicu znanosti i kulture za op}e dobro svihljudi.

DR. DRAGUTIN NEUMAN

Ro|en je 13. sije~nja 1856. godine u Valpovu gdje je zavr{io osnovnu {kolu.Gimnaziju zavr{ava u Osijeku, a pravne znanosti u Be~u. Kao student sudjelovao je u

VDG JAHRBUCH 2001

51

radu akademskih dru{tava «Velebit» i «Zvonimir», a aktivno je sudjelovao i u svimhrvatskim pokretima politi~koga zna~aja i s ciljem osamostaljenja Hrvatske u okviruAustro-Ugarske monarhije. Biskup Juraj Strossmayer bio mu je uzor i osobni prijatelj.

Odvjetni~ki ispit poloìo je 1885. godine. Bio je odvjetnik, gradski zastupnik idona~elnik u Osijeku. Za zastupnika grada Osijeka izabran je u Hrvatskom saboru1891. i 1910. godine, a 22. prosinca iste godine izabran je za predsjednika Hrvatskogsabora.

U Osijeku je pokrenuo novi politi~ki i kulturni ìvot izdaju}i dnevnik «Narodnaobrana». Sudjelovao je i u osnivanju Kazali{nog dru{tva i Kluba hrvatskih knjièvnika i umjetnika.

Iz njegove odvjetni~ke prakse biljeìmo njegovo zauzimanje zbog poplava kaozastupnika grofa Rudolfa Normanna starijeg kod izrade prijedloga Visokojkraljevskoj zemaljskoj vladi 1891. godine za regulaciju korita rje~ice Kara{ice iVu~ice. Njegov se prijedlog oslanjao na postavke vlastelinskog upravitelja i{umarskog inènjera Adolfa Dannhelowskog da }e nestati dragocjene {ume ako im seoduzme vlaga koju dobivaju iz povremenih poplava. Zato je predloèno da vlasnicizemlji{ta, op}ine i vlastelinstva sami provode melioraciju vode u spomenutimrje~icama. Ipak je kasnije, 1896. godine ovo pitanje preuzela Vodna zadruga,odnosno od 1986. Vodoprivredno poduze}e «Kara{ica-Vu~ica» iz Donjeg Miholjca.

U Osijeku je na njegovoj nekada{njoj ku}i u kojoj je sada Galerija likovnihumjetnosti i u ulici koja nosi njegovo ime postavljena spomen-plo~a na kojoj pi{e:«Ovdje je ìvio Dragutin Neuman, hrvatski rodoljub, ro|en 13. sije~nja 1856. uValpovu, a umro je 11. travnja 1911. u Zagrebu. Tro{kom naroda svojem prvomutemeljiteljnom ~lanu – Klub hrvatskih knjièvnika i umjetnika u Osijeku,MCMXXX.» (1930.). Neumanovi posmrtni ostaci preneseni su u Osijek i sahranjenina groblju Sv. Ane.

IZIDOR (ISO) JUNG

O profesoru, akademskom slikaru i grafologu anonimni je kriti~ar napisao 7.listopada 1927. godine: «Profesor Jung je vazda dobar, na{ tihi, ~edni, mirni umjetnik koji nikada ni u ~emu nije nametljiv…»

Izidor Jung je sin {iroke slavonske ravnice, slavonske Podravine, [okac. Ro|en je4. travnja 1872. godine u Valpovu koje je u vrijeme njegova ro|enja imalo oko 3000stanovnika. Otac mu je bio dobrostoje}i {umski poduzetnik i trgovac drvetom koji jeza vrijeme jedne velike oluje financijski krahirao kad mu se razbio ve}i broj splavi koje je Dravom uputio prema Osijeku, a drvo otplovilo u nepovrat.

Izidor je osnovnu {kolu zavr{io u Valpovu, a srednju u Osijeku. U Zagrebu jestudirao tri godine na Obrtno-umjetni~koj {koli, a u Be~u kao stipendist Visokekraljevske vlade u «Kunstgewerbeschule». Nakon zavr{enog studija u Be~u i kra}egboravka u Pragu vratio se u domovinu i pred kraj 1896. godine zatraìo mjestoprofesora crtanja na osje~koj Realnoj gimnaziji. Kako nije bilo slobodnih mjesta,postavljen je za namjesnog u~itelja u Niòj pu~koj {koli u selu Tenja kod Osijeka.

52

VDG JAHRBUCH 2001

Nakon kra}eg vremena premje{ten je ipak u Gimnaziju u Bjelovar, a tri godinekasnije u Zemun. U Osijek se vratio 1915. godine na mjesto profesora u Realnojgimnaziji gdje ostaje do mirovine, a u Osijeku do svoje smrti.

Najve}i broj radova profesora Junga nalazi se u javnom posjedu. U Muzeju\akov{tine ~uva se njegovih osam slika u ulju. To su «Ruè», «Mornar», «Jankovac»,«Bledsko jezero», «Djevojka u narodnoj no{nji», «@etelica», «A{ikovanje» i «Pastirica».U tehnici akvarela u Muzeju je devet slika: «Ciganka», «Grad Ruìca kod Orahovice»,«Selo», «Pod gradom», «Vodenica», «Vi{ko polje», «Ulaz u dubrova~ku luku», «Srpskapravoslavna crkva u Velikim Zdencima» i «Vodopad Plitvice». U tehnici pastela ~etirisu slike: «Erdut», «Dr. Ivan Ribar», «Ivo Lola Ribar» i «Baka iz Gorjana». U crnom tu{u su dvije slike: «Ambar u [irokom Polju». Postoji i jedna slika obojena krejonom. To je«Turska tamnica u \akovu».

U osje~koj Galeriji likovnih umjetnosti nalazi se ve}i broj skica i crteà te tek {estslika u ulju: «Mlin kod Orahovice», «Fazan», «Mrtva priroda», «Odmor», «Slavonskaètelica» i «Unutra{njost katedrale u \akovu».

U zgradi op}inskog poglavarstva u Vinkovcima nalaze se tri njegova rada u ulju.Muzej Slavonije u Osijeku posjeduje samo jednu sliku izra|enu na platnu i to slikuseljanke u narodnoj no{nji, dok u Muzeju u Valpovu stoji jedan akvarel koji prikazujeru{evine grada Ruìce kod Orahovice iz 1915. godine.

Najve}i broj sa~uvanih Jungovih radova nalazi se u posjedu njegovih nasljednika.Njegov posinak, in`. Zdenko Kopa~in i drugi posjeduju oko pedeset slika koje suujedno i najbolji Jungovi radovi jer se vidi da je autor imao dobro oko za uo~avanjelikovnih vrijednosti. Bio je prili~no samokriti~an i znao je ocijeniti koji su njegoviradovi slabije kvalitete. Vo|en tim instinktom, ali i znanjem, bolje je radovezadràvao za sebe dok je slabije poklanjao i prodavao. Tako su se u muzejima igalerijama uglavnom i na{li njegovi slabiji radovi po kojima je valoriziran kao slikarosrednjih vrednota. Zbog svega toga njegov opus i nije u{ao u redoviti postav osje~keGalerije likovnih umjetnosti pa ni u solidno ure|en i tehni~ki odli~no izveden Vodi~stalnog postava.

Izlo`be Jungovih radova organizirane su u Zemuni 1910., u Osijeku 1910., 1917.,1922., 1924., 1926., 1929., 1937., 1950., 1954., 1956. i 1967./68. U Vinkovcima jeizlagao 1920. i 1921. godine, u Novom Sadu 1920., u \akovu 1923. a tamo je zbogvelikog zanimanja odrào i tri predavanja pod naslovom «O estetici i razvitku struja uumjetnosti». U Somboru je imao izlo`bu 1972., a u Zagrebu 1974. godine. Posljednjesu dvije izlo`be postavljene nakon njegove smrti jer je Izidor Jung umro 3. srpnja1961. godine.

Kriti~ke osvrte o radovima prof. Junga pisale su 1910. godine «Narodne novine»,«Narodna obrana» i «Novosti», 1911. godine «Suvremenik», «Obzor» i «Prosvjeta»,1917. godine «Srijemske novine», 1920. godine «Hrvatski list», «Jug» i «Die Drau», pa ponovo u «Hrvatski list» 1921., 1924., 1926. i 1929. godine, «Die Drau» 1921., «Jug»1922. i 1923., «Straà» 1922., «Narodni list» i «Umjetnost» 1923., «Vinkova~ki glas»1926., «Glas Slavonije» 1954. i 1967., «Vjesnik» 1966., «Telegram» 1968., «Osje~ki

53

VDG JAHRBUCH 2001

zbornik» 1971. i 1974. Katalog Hrvatske likovne umjetnosti u ~lanku «Tendencioznirealizam – izlo`ba u zagreba~kom salonu».

O Jungovom sudjelovanju na Izlo`bi osje~kih slikara 1920. godine u Novom Sadukriti~ar «Hrvatskog lista» pi{e: «Tu je simpati~ni na{ Jung, umjetnik na kistu, izvrstanpredava~, kozer, veliki po{tovalac na{e hrvatske slikarske klasike. Njegovi radoviodi{u zrelom smireno{}u koja ipak kraj seriozne izvedbe sretno biranim sièomdjeluje umilno i srda~no.»

U osje~kom listu «Jug» 1922. godine pi{e: «Profesor Izidor Jung poznat je nizgodina na{oj javnosti, jer je u vi{e navrata priredio izlo`be svojih slika. S pravommoèmo re}i da je on jedan od najboljih poznavalaca na{e narodne ornamentike i danema te finese u pu~kim rukotvorinama koje on ne bi u tan~ine poznavao. Marljivkao crv i veliki fanatik svojega poziva, posvetio se potpuno samo njemu, nalaze}ijedino zadovoljstvo u svom stru~nom radu…»

I drugi kriti~ari su se pohvalno izraàvali o slikama prof. Junga. Oni isti~u da kodnjega ima dosta elemenata koji podsje}aju na eklekti~ki romantizam, ali je ipakrealist koliko je verist, kao sljedbenik umjetni~kog pravca u kojem likovna istina imaneku vi{u dru{tvenu svrhu koja se stavlja u slu`bu humanizacije odnosa kod ljudi.

I na koncu, kad je umro 1961. godine u dubokoj starosti od gotovo 90 godina, kao{to se ̀ ivot kroz ~itav njegov dugi vijek s njime poigravao i gurao ga u pozadinu, takose poigrao i posljednji put. Umro je 3. srpnja, a pokopan ve} sutradan 4. srpnja, dakle neuobi~ajeno brzo. «Glas Slavonije» nije zabiljeìo njegovu smrt u rubrici «Umrli», anije se na{ao nitko tko bi smrt jednog starog i u svoje vrijeme najpopularnijegosje~kog umjetnika i profesora tolikih generacija, obiljeìo bar malenim nekrologom. [tovi{e, jedna je mala osmrtnica u tim novinama iza{la tek sutradan, 5. srpnja kad jeve} sve bilo gotovo, pa je i ta obavijest postala bespredmetnom. Tako na Jungovusahranu nisu mogli do}i ni njegovi preìvjeli, svakako znatno mla|i prijatelji, kao ninjegovi mnogobrojni u~enici. Kao {to je tiho i ne~ujno prolazio kroz ̀ ivot, kao {to je u na{em likovnom ̀ ivotu bio stavljen na njegovu periferiju, ali ne svojom krivicom, vi{e kao suputnik nego kao kreativni djelatnik, tako je vjerojatno krivicom tehni~kogurednika koji je oglas ostavio za sutra ne pogledav{i o kome se radi, oti{ao prof. IsoJung, neispra}en. Zato rije~i anonimnog kriti~ara s po~etka ovog teksta imaju punismisao. Zabiljeèn je dragocjen podatak u kojem treba traìti bitan razlog po kojem je prof. Iso Jung skoro bio predan zaboravu, ali smo ga ovim retcima, nadamo se,zaboravu oteli.

LEONARDO FICHTNER(nadvojvoda Dobrovoljnog vatrogasnog dru{tva)

Ro|en je u Zagrebu 10. rujna 1865. godine gdje je zavr{io osnovnu {kolu,Gimnaziju i U~iteljsku {kolu. Nedugo iza toga, 1884. godine dobiva u~iteljsko mjestou Valpovu.

U nastavnom radu odlikovao se kao vrlo dobar prakti~ar i metodi~ar, {to jepostizao neprekidnim pra}enjem suvremene pedago{ke teorije i prakse. Svoje

54

VDG JAHRBUCH 2001

bogato radno iskustvo nije zadràvao za sebe, ve} je u brojnim ~lancima, podpseudonimom «Miladin» objavljivao svoja dostignu}a i tako ih prenosio na mladenara{taje u~iteljskog kadra.

Njegov se rad, me|utim, biljeì i izvan {kolske u~ionice. Iza kapelice Sv. Rokauredio je {kolski vo}njak koji je nazvao «poku{avali{te», a nijedan u~enik nije iza{ao iz{kole da nije svoj prakti~ni rad obavio u vo}njaku, a uzgojenu je vo}ku u~enik nosioku}i za uspomenu. Kasnije je ta vo}ka uglavnom svuda bila ponos njezinih doma}ina.

Leonardo Fichtner bio je pravi narodni u~itelj jer je osje}ao da treba ìvjeti snarodom. U njegovo vrijeme nije u Valpovu bilo Dobrovoljnog vatrogasnog dru{tva,pa se stoga Fichtner svesrdno zauzimao za njegovo osnivanje. Uspjeh nije izostao, paje Prva vatrogasna ~eta osnovana 1887. godine, a u~itelj Leonardo Fichtner bio je prvi vojvoda. Teìo je da pribave {to bolju opremu i u tome je uspio, pa je za ono vrijemeuspio nabaviti najbolje vatrogasne ure|aje. Svoja je iskustva o svemu tome objavljivao u ~lancima u ~asopisima «Banovac» i «Vatrogasac».

Isticao se u radu na unapre|ivanju aktivnosti Hrvatske ~itaonice, kao tajnik, uradu P~elarske zadruge, blagajnik Gospodarske podru`nice i osnivanju limeneglazbe. Iz Valpova je premje{ten u Osijek gdje je osnovao humanitarno dru{tvo«Milodar». Djelovao je u «Prosvjeti» i «Zajednici». U Dru{tvu hrvatskih u~itelja bio jepredsjednik. Drào je popularna predavanja iz svoje struke, analfabetske te~ajeve iure|ivao vi{e pu~kih izdanja. U «Klubu hrvatskih knjièvnika i umjetnika» bio jepro~elnik prosvjetne sekcije.

Ovom uzornom prosvjetnom djelatniku postavila je Zajednica u~iteljskog dru{tva29. listopada 1930. godine spomen-plo~u u ulici Stjepana Radi}a 14 u Osijeku nakojoj pi{e «U ovoj ku}i umro je 17.XII. 1924. LEONARDO FICHTNER, hrvatskiprosvjetni radnik i narodni u~itelj, ro|en 10. IX. 1865. u Zagrebu.».

BARUN JOSIP IGNAC HILLEBRANDVON PRANDAU

Rodio se 31. srpnja 1749. godine u Be~u iz drugog braka od oca baruna PetraAntuna i majke grofice Marije Kristine von Lattermann. Studirao je pravne znanosti,ali nikada nije obavljao javne slu`be kao njegov otac. Oporukom od 7. prosinca 1767.naslijedio je sve posjede svojega oca i 30.000 forinti gotovog novca. @enio se tri puta.Prva èna je bila Marija Viktorija Jabornigg zu Gamsenegg, a druga barunica AnaMarija Kienmayer. Iz oba braka ima k}erke Adelaide, Mariju, Amaliju i Floru. BarunJosip von Prandau ìvio je vrlo razuzdanim ìvotom. Rasprodao je svoja imanja uDonjoj Austriji i [tajerskoj i jo{ se zaduìo za 700.000 forinti. Tad ga je pozvao carJosip II i rekao mu: «Dragi barune, odmah se vra}ajte u Slavoniju. Imanje vam jedosta veliko i bogato pa moète sami s njime gospodariti. Budete li i dalje tako tro{ilipo Be~u mogli bi napokon do}i i u du`ni~ki zatvor.»

Barun je poslu{ao cara, preselio se u Valpovo, uklonio svoje zakupnike i prihvatiose ure|enja veleposjeda. Savjete je prihvatio od svoga susjeda grofa Sigismunda

55

VDG JAHRBUCH 2001

Peja~evi}a. Kako je bio udovac oènio se grofom k}erkom kontesom Anom Marijom.Za sje}anje na ovu vezu po njemu je selo Josipovac dobilo ime.

Kr~enjem {uma i {ikara, isu{ivanjem mo~vara i bara, gradnjom kanala i nasipa,nastale su nove oranice, livade, vo}njaci, pa{njaci i ribnjaci. Uzgajale su se ovce,goveda i konji, sadilo dudove za uzgoj dudovog svilca, uzgajale su se ìtarice,industrijsko i krmno bilje, naseljavali su se obrtnici i trgovci. Podizao je {kole, ùpnedvorove i crkve u Podgajcima, Bro|ancima, Harkanovcima, Bizovcu, Martincima,Bistrincima i Nardu.

U dvorcu je dao urediti kapelicu koju je podigao njegov otac Petar 1723. godine.Restauracija je obavljena 1790. godine i kapelica je dobila ime Sv. Josipa, a kasnije Sv.Trojstva. Isto tako, 1796. godine dao je sagraditi kapelicu Sv. Rok za obiteljskugrobnicu. Za odràvanje reda i obranu veleposjednika od razbojnika osnovao jedvorsku gardu. U me|uvremenu su se gradile velike gostionice i svrati{ta za putnike iku}e za ~inovnike.

Nakon poàra u dvorcu 1802. godine dao je izgraditi jo{ jedan kat i trokatnopro~elje sa zvonikom i satom. Bio je veliki prijatelj umjetnosti, pa je u svom grbuodredio mjesto za dva glazbala. U dvorcu je bila i posebna prostorija za kazali{te ukojem su nastupali ~lanovi obitelji i strani glumci.

U Osijeku, na Trgu Ante Star~evi}a podigao je zgradu koju je njegov sin Gustavdao podi}i i na kat u stilu talijanske renesanse. Danas je ona sjedi{te @upanijeOsje~ko-baranjske. Godine 1809. zalagao se da Osijek postane kraljevski slobodangrad, a Valpovo, Donji Miholjac, â|avica i Moslavina postali su trgovi{ta.

Barun Josip Ignac Hillebrand von Prandau umro je 13. listopada 1816. u 68.godini ìvota. Prvo je sahranjen u ùpnoj crkvi, a 44 godine kasnije njegovi suposmrtni ostaci preneseni u kapelicu Sv. Roka.

Njegove vragolije u Be~u kada je puhao u po{tanski rog {to je bilo strogozabranjeno ili posipao {est ulica drobljenim ledom za saonik, ostale su zabiljeène i ube~kim kronikama.

BARUN KARLO SIGISMUND HILLEBRANDVON PRANDAU

Glazbenik Karlo barun Prandau ro|en je 7. rujna 1792. godine u Valpovu, kao siniz braka baruna Josipa Ignaca i tre}e ène grofice Marije Ane, ro|ene Peja~evi},k}erke grofa Sigismunda Peja~evi}a, podgora~kog.

Kada je 1806. godine zavr{io gimnaziju u Osijeku i prvo glazbeno (privatno)obrazovanje kod plemi}a Mirka Turanjia, nastavio je studij prava u Poùnu(Bratislava) i glazbu kod muzi~ara Kleina na klaviru i engleskom rogu. Izvodio jeglazbena djela drugih autora, ali i svoja od kojih su mnoga nestala. Glazbeno djelo«Poloneise brillant pour Violon avec, accom. De quators» ili skra}eno «Poloneza»posvetio je svojem zemljaku, Hrvatu Ivanu @upan~i}u. Potom je napisao

56

VDG JAHRBUCH 2001

divertissement za gusle, engleski rog i klavir. Pisao je skladbe (uvertire) i opona{aoMozartove sonate.

Kad je 1814. godine do{ao iz Poùna u Valpovo, okupljao je oko sebe glazbenike izPe~uha i Osijeka i s njima izvodio orkestralne skladbe. Ponekad je uve~er dolazio izValpova u Osijek ili Pe~uh, ~itavu no} provodio sviraju}i i potom se u zoru vra}ao uValpovo.

Hrvatski skladatelj Franjo Xaver Koch-Kuha~ pi{e u ̀ ivotopisu Karla Prandaua da je njegov ìvotni moto bio: «ôvjek vrijedi onoliko koliko je op}em napretkuprivredio.»

Svoju sklonost prema glazbi nasljedio je od majke, po{to je i ona bila glazbenoobrazovana. Njezin dom u Pe~uhu bio je stjeci{te mnogih umjetnika u prolazu, nomajka je nakon smrti svog muà i Karlova oca baruna Josipa, morala sama preuzetibrigu o vlastelinskom posjedu zajedno sa starijim sinom Karlom sve do punoljetstvamla|eg sina Gustava. Diobenim ugovorom od 11. travnja 1831. godine Karlo jenasljedio svoj dio posjeda sa sjedi{tem u Donjem Miholjcu, a brat Gustav u Valpovu.Vo|enje svoga imanja Karlo je prepustio upravitelju, a on je zbog glazbe odlazio uPe~uh, Osijek, Be~ i druga mjesta. Oènio se u 30. godini Marijom Terezijom Breznajkoja je tako|er bila glazbeno obrazovana.

Izumio je instrument fisharmonika i time dao svoj obol glazbenoj umjetnosti. Sovim je instrumentom prvi put nastupio tek 1835. godine na crkvenom koncertuodrànom povodom smrti cara Franje I.

Kada je 1838. godine umrla Karlova supruga Marija Terezija, sahranjena je uùpnoj crkvi u Donjem Miholjcu. Poslije njezine smrti barun Karlo Prandau povukaose iz javnog ìvota.

Za vrijeme revolucije 1848. koja se pro{irila iz Ma|arske pod vodstvom Lajo{aKo{uta i na Hrvatsku, Karlo Prandau je svoje imanje predao na upravljanje bratubarunu Gustavu. U ~ast bana Jela~i}a napisao je kora~nicu. Bio je prijatelj biskupaJosipa Jurja Strossmayera.

Umro je u Be~u u 73. godini ìvota, 11. travnja 1865. Prema zapisu iz ljetopisaosje~kog franjeva~kog samostana, obred je obavljen u ̀ upnoj crkvi Sv. Lovre u Be~u, a tijelo je potom parobrodom prevezeno do Osijeka i Valpova gdje je sahranjeno uobiteljskoj kapelici Sv. Rok u Valpovu.

BARUN ANTUN GUSTAVSIGISMUND HILLEBRAND VON PRANDAU

Ro|en je 13. svibnja 1807. u Valpovu, kao dijete iz tre}ega braka oca barunaJosipa Ignaca i majke grofice Marije Ane, ro|ene Peja~evi}. Bio je sedmo dijete uobitelji, a prije njega su ro|eni Karlo Sigismund, Sigismund Petar, Marija FranciskaKristina, Josip, Amalija Karolina, Ivana Flora i nakon njega, kao osmo dijeteAdelajda Marija Antonija.

57

VDG JAHRBUCH 2001

Osnovnu {kolu i glazbeno obrazovanje zavr{io je u Valpovu, a gimnaziju u Pe~uhu.Logiku i retoriku u~io je dvije godine u Poùnu (Bratislavi). U Be~u se {kolovao dvijegodine na akademiji za plemi}e – Terezijanum (vojna akademija). U Zagrebu je 1826. zavr{io pravoslovnu akademiju, odnosno pravne znanosti. Oènio se Adelajdom vonCseh, k}erkom Antona von Cseha, podùpana srijemske ùpanije u Vukovaru. Ubraku je ro|eno ~etvoro djece – Marija Ana, Alvina, Koloman i [tefanija.

Burne 1848. godine dva je puta u Valpovu do~ekivao hrvatskog bana JosipaJela~i}a zbog revolucije koja je buknula u Ma|arskoj pod vodstvom Lajo{a Ko{uta.Tom prilikom Gustav je banu Jela~i}u poklonio sablju baruna Franje Trenka u znakpodr{ke protiv revolucionarne opasnosti. Boje}i se pobune kmetova Gustav jenaredio osnivanje oruànog odreda zbog za{tite veleposjeda. U odred su u{li oni ljudi koji su bili potpuno odani vlastelinu. Nepoznato je koliko je bilo brojno stanje ovebarunove «vojske». On je naime, otprije imao svoje pandure u dvorcu i na majurima,ali je to o~igledno smatrao nedovoljnim upravo zbog rastu}e opasnosti. Zapovjedniknovoosnovanog odreda bio je dvorski ~inovnik Josip Rorer. On je svakoga dana javnona trgu, kako bi to svi vidjeli, vje`bao barunove vojnike rukovanju s helebardama idrugim oru`jem. Tako uvje`bani «vojnici» su bili spremni u svakom trenutku sprije~iti dizanje bune vlastelinskih kmetova. Zanimljivo je kako je ba{ u to vrijeme (1848.godine) propala tvornica, odnosno manufaktura za proizvodnju boja, a ponajvi{eindiga – isti~e Franjo Kuha~ – «nu kadno za vrijeme revolucije svi poslovi zape{e,propade i ta tvornica». Iz toga se da zaklju~iti da je oslobo|enje od kmetstva bilopovezano s nezadovoljstvom radnika u barunovoj tvornici. Na smirivanje prilikautjecala je, me|utim, nazo~nost bana Jela~i}a u Valpovu, pa do bune kmetova nijedo{lo.

Nasuprot banu Jela~i}u i biskupu Strossmayeru, barun Gustav von Prandau jepripadao ma|aronskoj (unionisti~koj) stranci koja je teìla stvaranju «VelikeMa|arske», od Karpata do Jadranskog mora. Iznena|uje i njegovo pona{anje premabanu Jela~i}u pred samu njegovu smrt, kada je rekao: «Jela~i} nije bio sposoban zaupravu takve zemlje kao {to su Hrvatska i Slavonija». Isto tako, protivio se zahtjevubiskupa Strossmayera da se valpova~ka i miholja~ka ̀ upa odvoje od Pe~u{ke biskupije i priklju~e Dakova~koj i srijemskoj.

Na veleposjedu je bio patron mnogim crkvama i {kolama. Osnovao je Katan~i}evu zakladu sa 10.000 forinti za {kolovanje nadarene djece, a velikom je u~enjakuKatan~i}u postavio bistu. S dr. Josipom Sieberom je osnovao i Valpova~ke toplice.

Umro je 13. svibnja 1883. godine, a sahranjen je u valpova~koj kapelici Sv. Rok.

GROF RUDOLF JOSIP NORMANN EHRENFELSKI

Ro|en je 13. rujna 1857. godine u Valpovu u braku cesarskog i kraljevskogkonjani~kog kapetana i bizova~kog vlastelina grofa Konstantina Heinricha Friedricha Normanna Ehrenfelskog iz grofovije Sachsenheim Württemberg i barunice MarijaneHillebrand de Prandau. Bra~ni par Normann imao je troje djece – k}erku Anu isinove Gustava i Rudolfa. Grof Konstantin umro je u 64. godini ìvota 15. kolovoza

58

VDG JAHRBUCH 2001

1882. i sahranjen je u Rothenthurmu u Austriji. Grofica Marijana umrla je 8.studenog 1891. godine u 63. godini ìvota i sahranjena je u kapelici Sv. Rok uValpovu.

Nakon maj~ine smrti imanje je podijeljeno. Brat Rudolf otkupio je dio posjedasvoje sestre Ane, a s bratom Gustavom je podijelio posjed u odnosu dvije tre}ineprema jednoj tre}ini. Rudolfu su tako, prema ugovoru od 19. lipnja 1892. pripaleekonomije Valpovo, Gorica, Krtinja~a i Jedinac, a Gustavu ekonomije Selci iSamatovci. Ne{to kasnije podijelili su i {umska imanja u istom omjeru. Rudolf jezadrào {ume kod Valpova, Ko{ke i polovicu revira Poganovcima, dok je Gustavzadrào revire u Petrijevcima s Lipova~kom {umom i pola revira u Poganovcima.

Poslije Prvog svjetskog rata grof Gustav se nije vratio na svoj posjed ve} ga je 1919.godine prodao svom bratu Rudolfu koji je jo{ 1902. otkupio imanje Podgora~ odgrofa Pavla Peja~evi}a, {to ga je svojevremeno u nasljedstvo dobila njegova tetka,barunica Alvina Prandau.

Grof Rudolf bio je cesarski i kraljevski komornik, vitez Papinskog velekrià redaSv. Grgura Velikog, posjednik ratnog krià prvog reda, virilist u Hrvatskom saboru,zastupnik kapucinskog reda, patron franjeva~kog samostana u Osijeku, posjednikvlastelinstva Valpovo, Podgora~ i Rothenthurm, po~asni gra|anin op}ine Molzbicheli patron vi{e crkvi i {kola u Valpov{tini.

Oènio se 13. svibnja 1890. s Julijanom von Vest. U braku je ro|eno petoro djece –Rudolf Konstantin, Karlo Ludvig, Marija Ana, Marija Vera i Marija Terezija. Ostajenepoznato tko je grof Karlo Normann koji je sahranjen na prostoru oko kapelice Sv.Roka u Valpovu, jer Rudolfov brat, grof Gustav Normann nije imao djece.

Odmah nakon podjele imanja s bratom 1981. godine proveo je reorganizacijugospodarske uprave. Poput svojih prethodnika, nastojao je maksimalno unaprijeditisvoje posjede, ali je zbog pogre{nih ulaganja i nepouzdanih partnera uz nadolaze}uagrarnu reformu vidio neuspjeh svoje gospodarske politike. Darovnim ugovorom od17. srpnja 1928. godine razdijelio je posjede svojoj djeci.

U trajnom sje}anju ostaje da je nov~ano pomagao razvoj Hrvatske gospodarskezadruge, Dobrovoljnog vatrogasnog dru{tva, Sokolskog dru{tva i tako dalje. Posebnose isti~e i njegovo pokroviteljstvo nad Hrvatskom ~itaonicom od 1899. sve do krajatre}eg desetlje}a pro{loga stolje}a. îtaonicu je darivao knjigama, novcem idijelovima namje{taja. Kada se 16. travnja 1904. godine slavio imendan pokroviteljaprikazane su u prisutnosti grofa i njegove obitelji «ìve slike», odnosno prvakino-predstava.

Grof Rudolf Josip Normann Ehrenfelski umro je 22. svibnja 1942. godine isahranjen je u kapelici Sv. Roka u Valpovu.

OTON REVALD

Ako je netko zavrijedio da u|e u veliku riznicu zaslu`nih gra|ana Valpova zbogsvojega nesebi~nog, svestranog i vrlo zapaènog sudjelovanja i rada u oblikovanju

59

VDG JAHRBUCH 2001

kulturnog identiteta i utjecaja na svoje istomi{ljenike, onda je to zasigurno bio OtonRevald.

Ro|en je 21. listopada 1912. u Osijeku. Osnovnu je {kolu poha|ao tako|er uOsijeku, Va{ki (kod Sopja) i u Valpovu jer je njegov otac, uvaèni stru~njak zahortikulturu koji se doselio iz mjesta Bilinska u Sudetskoj oblasti (ê{koj), ~estopremje{tan. Onda{nji su stru~njaci za hortikulturu dolazili u Valpovo iz Dresdena iliSudeta na poziv baruna Prandaua kako bi u Valpovu radili na ure|enju vlastelinskogparka po uzoru na engleske pejza`ne perivoje. Tako se u Valpovu skrasio Reinhold(Arno{t) Revald.

Njegov sin, Oton klasi~nu je gimnaziju poha|ao u Travniku, Zagrebu i Osijeku.Nakon Drugog svjetskog rata zavr{io je {kolu za geodetskog mjernika u Puli. UValpovu je radio u Upravi za geodetske poslove.

Iznimno je zna~ajan njegov interes i aktivno djelovanje u dru{tvenimorganizacijama koje su svojim identitetom utjecale na ukupan razvoj kulturnihdjelatnosti. Bio je knji`ni~ar, blagajnik i ~lan gluma~ke diletantske grupe, a zaHrvatsku je ~itaonicu obi~avao re}i da je to njegov drugi dom. U NK «Jovalija» bio jevi{egodi{nji vo|a puta nogometne mom~adi i blagajnik, a u Sokolskom dru{tvutako|er blagajnik. Njegova ljubav i sudjelovanje u radu dramskog amaterizma do{lisu do punog izraàja u «Lutkarskom kazali{tu» i drugim dru{tvima koja su imalaamaterske gluma~ke sekcije. Bio je scenograf, glumac i sudionik u organizacijipredstava doma}eg i vrlo popularnog cirkusa «Rantaplan». Od osnutka Dru{tvaprijatelja starina 1955. godine bio je me|u prvim inicijatorima da Valpovo dobije svoj muzej kao novu kulturnu i znanstvenu ustanovu.

Od prikupljanja eksponata za budu}e muzejske zbirke pa do popunjavanjavlastelinskog parka i okolice dvorca novim sadnicama, istraìvanja podzemnih vodauz pomo} poznatog radiestezista in`. Stanka Jurdana iz Zagreba zbog obnoveValpova~kih toplica, premje{tanja biste Matije Petra Katan~i}a ispred dvorca iodràvanja nadahnutog govora u ~ast velikog u~enjaka prigodom osnivanja ogrankaMatice Hrvatske u poznatom hrvatskom Prolje}u te 14 godina na ~elu Dru{tvaprijatelja starina (1961.-1975.) predstavlja markantan skup aktivnosti koje odlikujunjegov «curriculum vitae», njegov ìvotopis.

Umro je 11. kolovoza 1996. godine, ali njegov interes za dru{tvena zbivanja ukojima je aktivno sudjelovao daju}i im sadràj, ton i orijentaciju, njegova ustrajnostda se postigne vi{a kulturna razina ìtelja Valpova, bili su i ostali duboko usa|eni kaoneizbrisivi tragovi i ujedno putokazi za nova ostvarenja.

SIEBEROVI

U Mati~noj knjizi kr{tenih valpova~ke ̀ upe upisano je da se dana 15. oùjka 1832. rodio Eduardo Josip Sieber, od oca Josipa, valpova~kog lije~nika i majke KillyRozalie.

Nakon zavr{enih {kola u Osijeku i Pe{ti i sin Eduardo je po~eo lije~ni~ku karijeruotvoriv{i lije~ni~ku praksu u Valpovu. Jo{ je njegov otac bio inicijator izgradnje

60

VDG JAHRBUCH 2001

Valpova~kih toplica, o ~emu Franjo Kuha~ pi{e: «Prije spomenute èljezne kupeljileè ~etvrt sata hoda ju`no od Valpova. Zanimljivo je kako je otkriveno ovo vrelo.Pokojni vlastelinski lije~nik Dr. Josip Sieber rado se je u dokone ~asove baviopovije{}u, navlastito rimskom. Jednom ~ita{e on, da su u rimskom Jovalijumu bileznamenite, vrlo ljekovite èljezne kupelji. To se i dr. Sieberu tim vjerojatnije u~inilo,{to je i Kara{ica modrasto zelenkaste boje vode, a uz to kao nekom masnom opnompokrivena, {to je jama~no znak da je Kara{ica ili koji od njenih pritoka morao imatièljeza. Po{to je dulje vremena uzalud traìo te izvore, odlu~i napokon na nekolikomjesta kopati zdence (bunare) ne bi li nekako u{ao u trag ̀ eljezu. U tome ga je svojskipodupirao barun Gustav Prandau. Uistinu, jedan od tih zdenaca bija{e toliko bogatèljezom, da je dr. Sieber nakon nekoliko pokusa izjavio da je voda uistinu ljekovita.

Ovi podaci uzeti su iz izvje{}a dr. Josipa Siebera od 2. studenoga 1834. kojega jepodnio Njegovoj Preuzvi{enosti barunu Gustavu Prandau.

«Uslijed toga dao je barun Prandau sagraditi kraj zdenca ku}ice s kupeljicama(kadama). Godine 1869. dade barun staru ku}icu sru{iti te podiè novu sa {est soba,plesnom dvoranom, nadkrivenom kuglanom i stanom za gostioni~ara. Bila je zidana ivelika pe} da se moè voda grijati jer su mnogima tople kupelji korisnije od hladnih».

U nastavku stoji da je ovu vodu 1866. godine analizirao i valpova~ki ljekarnikAleksandar Deszaty i u njoj prona{ao vrlo ljekovite sastojke. On je utvrdio daljekovitost ove vode utje~e na pokretljivost mi{i}a, da puls otkucava ravnomjernije,nestaju svrab i li{ajevi, prestaje znojenje, udovi postaju pokretljiviji, pospje{ujeprobavu, utje~e na limfati~ki sustav, vodene bolesti, lije~i {krofule itd.

U godi{njem deputatu je dr. Josip Sieber dobivao od vlastelina 120 forinti pla}e,40 vagona ̀ ita, 15 vagona kukuruza, 12 vedara piva, 20 hvati drva i 30 centi sijena.

Dr. Josip Sieber mla|i postao je 1862. godine kotarski lije~nik i tvorni~ki lije~niktvrtke SH Gutmann. Posebno se istaknuo 1873. godine kad je Valpov{tinom haralabolest kolera. Obilazio je s barunom Gustavom ku}e upla{enih seljaka i podu~avao ihkako }e se lije~iti i izbje}i zarazu. Barun je pomagao hranom, novcem i lijekovima, sve dok se ova opaka bolest nije povukla iz valpova~kog kraja i to nakon gotovo mjesec ilidva.

Zaslugom dr. Siebera mla|eg prikupljeno je oko 26.000 forinti za osnivanjezdravstvene ustanove u Valpovu. Bio je neumoran u osnivanju Crvenog krià,p~elarske zadruge i gospodarske podru`nice, ali i vrlo aktivan u radu odboraHrvatske ~itaonice, Pogrebnog i Dobrovoljnog vatrogasnog dru{tva, a novcem jepomagao i Glazbenu {kolu.

X X X

Neosporna je ~injenica da su istaknuti gra|ani njema~kog i austrijskog podrijetlaostavili iza sebe impozantne primjere svog dugogodi{njeg rada, ne samo u mjesturo|enja ve} i drugim sredinama, daju}i do znanja da za njihovo stvarala{tvo nepostoje granice i ne postoji lokalni patriotizam. Ovdje posebno isti~emo kako jeposijano sjeme njihova plodonosna djelovanja imalo svoj odraz, zajedno sa

61

VDG JAHRBUCH 2001

zaslugama drugih Valpov~ana ne-njema~kog podrijetla, da kulturni, gospodarski,prosvjetni, vjerski i {portski rezultati doprinesu ukupnom napretku njihove sredine.

Auf der suche nach bedeutenden bürgern(Die Deut schen und Öster re i cher aus Val po vo)

Seit ihrer Ankunft 1745 bis zum massenhaften Abgang oder ihrer Vernichtung1945 hinterließen die Deutschen und Österreicher tiefe Spuren ihrer positivenAllgemeinwirkung. In ihrer Arbeit erwähnen sie Namen wie Dr. Dragutin Neumann,Izidor - Iso Jung, Leonard Fichtner, Baron Josip Ignac Hillebrand von Prandau,Baron Karl Sigismund von Prandau, Baron Gustav Sigismund Hillebrand vonPrandau, Graf Rudolf Josip Normmann Ehrenfels, Oton Revald und die FamilieSieber.

62

VDG JAHRBUCH 2001

Zla ta ŽIVAKOVIĆ-KERŽE

Ka ro lus Fran ci scus Nu ber(1872. – 1935.)

U gospodarskom, kulturnom te u sportskom ̀ ivotu Osijeka od kraja 19. te do prve polovice 20. stoljeća značajno je mjesto zauzeo Karolus Franciscus (Karlo Franjo)Nuber. Bio je, svjedoče i danas daljnji rođaci,1 čovjek bistra i praktična uma, izuzetnonadaren i obrazovan, doduše i osobenjak, ali prvenstveno zaljubljenik u Osijek injegovu povijest, a i u hrvatsku baštinu u cjelini. Nagle i duboke promjene napodručjima društvenoga, ali i političkog ìvota od druge polovice 20. stoljeća ikasnije, potisnule su spomen na Nubera. Unatoč tome, njegova osoba i njegovo djelou kulturnom i sportskom ìvotu Osijeka i danas zasluùju du`nu pozornost i daljnjaistraìvanja.

S obzirom na mjesto rođenja njegova oca Franza (Franje), obitelj Nuber pripadalaje skupini Podunavskih Nijemaca, koji su se spustili niz Dunav do tadašnje ju`neUgarske. Otac Franjo Nuber (Novi Sad, 22. 11. 1841.2 – Osijek, 4. 11. 1884.) zaranase posvetio trgovačkom poslu i doselio kao imućan trgovac u Osijek. O njegovu ̀ ivotui djelovanju do dolaska u grad na Dravi nemamo podataka, a prvi podaci o njegovomìvotu u Osijeku predstavljaju nam ga kao vlasnika trgovine èljeza i poljskoga oruđau Dugoj ulici (današnja Strossmayerova br. 5) i nekoliko skladišta robe i drva uGornjem gradu (prostor sjeverne strane današnje Avenije europske preko putazgrade Općinskog i Županijskog suda do Ulice kardinala Alojzija Stepinca). Saznatćemo i da se 30. lipnja 1868. vjenčao u staroj gornjogradskoj Župnoj crkvi sv. Petra iPavla s Barbarom (Beti) Šeper, kćeri gornjogradskog pivara Cajetana Šepera3 te da jena dan vjenčanja Barbara imala nepunih 18 godina, a Franjo 27. U 17 godina njihova braka rodilo im se 11 djece (četiri kćeri i 7 sinova). Među njima, Karolus FranciscusNuber je četvrto dijete. Rođen je 4. listopada 1872. godine,4 i to 10 mjeseci nakontragedije koja je zadesila obitelj - u mjesec dana umrlo im je troje djece, i to:Colomanus Ferdinandus (rođen 8. srpnja 1871. godine - umro 5. studenog 1871.),Barbara Maria Anna (rođena 28. oùjka 1869. godine - umrla 9. prosinca 1871.) iFranciscus Cajetanusa (rođen 13. svibnja 1870. godine - umro 13. prosinca 1871.).5

VDG JAHRBUCH 2001

63

1 Prema kazivanju Nade Markušev, rođene Dlouhi, po majci Nuber, Osijek, Ulica Stjepana Radića 4; Ljiljane Sudić, rođ.Stepansky, unuke Adele Josepe Šeper, Osijek, Park kneza Branimira 3.

2 Dràvni arhiv u Osijeku (dalje DAO), Zbirka matičnih knjiga Gornji grad (dalje ZMK G. g.), Matica vjenčanih, br. 566.3 Zlata ŽIVAKOVIĆ-KERŽE, “Uloga obitelji Šeper u gospodarskom i društvenom ìvotu Osijeka”, Godišnjak Njemačke

narodnosne zajednice, Osijek 2000., 31.4 DAO, ZMK G. g., Matica rođenih, br. 561., red. br. 194.5 Isto, Matica rođenih, br. 560.; Matica umrlih, br. 572.

RODOSLOVLJE OBITELJI FRANJE I BARBARE NUBER

Franjo Nuber (Novi Sad, 22. 11. 1841. - Osijek, 4. 11. 1884.)Barbara Nuber, rođena Šeper (6. 11. 1850. - 26. 04. 1940.)

vjenčani30. lipnja 1868.

djecaBarbara, Maria, Anna (28. 03. 1869. - 9. 12. 1871.)Franciscus, Cajetanus (13. 05. 1870. - 13. 12. 1871.)Colomanus, Ferdinandus (8. 07. 1871. - 5. 11. 1871.)

Karolus Franciscus (4. 10. 1872. - Bukurešt 23. 11. 1935.)Emericus (8. 10. 1873. - 21. 10. 1873.)

Franciscus Oscarus Cajetanus (4. 08. 1875. - 26. 03. 1927.)Ana Teresia (23. 07. 1876. - 28. 12. 1878.)

Gustavus (24. 07. 1877. - 1. 05. 1932.)Leopold Felix (13. 11. 1878. - 30. 04. 1925.)

Julijana (2. 06. 1881. - 10. 04. 1971.)Maria Theresia (5. 06. 1882. -

Franjo Nuber, trgovac èljezom i èljeznom robom poslovao je dobro, ali jeiznenada umro u 43-oj godini.6 Tada je Karolusu Franciscusu (Karlu Franji) bilo 12godina, a najmlađoj kćeri Marii Theresii tek dvije. Tvrtku Franz Nuber, tj. Trgovinuèljezom i drvenom građevnom robom u Gornjem gradu u Dugoj ulici, vodila jenakon njegove smrti do 3. oùjka 1906. godine udova Barbara (Beti) Nuber. A 3.oùjka 1906. stupila je na snagu “ovosudna odluka” i izbrisana je “dosadašnjavlasnica Tvrtke Besi (Beti) Nuber” jer su vlasnici tvrtke postali “Franjo Nuber, mlađi, i Leopold Nuber”. Oni su “preuzeli tvrtku sa svim aktivnim i pasivnim inventarom”, tesu je dalje vodili pod nepromijenjenim nazivom “Franjo Nuber”.7 (Od 8. veljače1919. godine pa do smrti 30. travnja 1925. tvrtku je samostalno vodio LeopoldNuber. Nakon njegove smrti trgovinu je do likvidacije 1. listopada 1931. godinevodila njegova supruga, udovica Julijana Nuber. Od 9. veljače 1935. Nuberovutrgovinu preuzeo je Ljudevit Szinitz i trgovina je registrirana kao “Ljudevit Szinitz,trgovina èljezom, èljeznom i inom kovnom robom, gospodarstvenom robom,strojevima i alatom na električni i ini pogon te sve ostale vrste boja, firnisa i lakova,ugljenom te kuhinjskim potrepštinama i raznim kovinama, staklom i porculanom uOsijeku, Strossmayerova 3. – 5.”)8

64

VDG JAHRBUCH 2001

6 Rimokatolička ùpa Osijek I., Zbirka matičnih knjiga Gornji grad, Matica umrlih 1878. – 1897.7 DAO, A. I. Registar za inokosne tvrtke Osijek, str. 7., 8.8 “Gradske vijesti - Leopold Nuber”, Straà, Organ Narodne radikalne stranke Osječke oblasti, (Osijek), br. 52., 30. IV. 1925., 3.

DAO, A. II. Registar za inokosne tvrtke Osijek, str. 88., 89., 350., 366., 397.; Upisnik B IV-a Osijek / 1-394., str. 392/393.;

Umje sto po du zet nog trgov ca gla so vi ti nu miz ma ti č ar

Od Karla Franje Nubera očekivalo se da se bavi trgovinom. No on za taj posao,zacijelo, nije bio nadaren a sigurno mu i nije bio sklon unatoč trgovačkoj naobrazbi.Nakon završene Kraljevske realne gimnazije u Osijeku nastavio je, naime, školovanjeu Grazu, gdje je završio Trgovačku akademiju. Iako su otac, sada već veletrgovac, zaìvota, a kasnije i majka nastojali sina uputiti u trgovačke poslove, Karlo Franjo je odnajranije mladosti bio više zainteresiran za nalaze rimske Murse nego za trgovačkozvanje.9

Karolus Franciscus Nuber - ili Caius Flavius Nuber (kako se sam rado nazivao), paDragutin Nuber ili Fehim Kadrija (pseudonimom) - bio je zaokupljen starinama;čovjek je mnogostrukih kulturno-umjetničkih interesa, a njegovo golemo praktičnoznanje s područja univerzalne numizmatike bilo je široko poznato i vrlo cijenjeno.Bavio se numizmatikom i gotovo je cijeli svoj imetak neprestano ulagao u otkupstarina, knjiga, a posebice starog novca i medalja te bi stalno “ostajao kratkihrukava”.10 Kao vatreni sakupljač arheoloških predmeta rimske Murse prikupio je do1895. godine preko 270 srebrnog i 4.350 bakrenog rimskog novca nađenoga napodručju središnjega dijela osječkoga Donjeg grada. Te je godine Karlo FranjoNuber svoju bogatu numizmatičku zbirku poklonio osječkom muzeju, utemeljenompočetkom 1877. godine. I u narednim godinama nastavlja Nuber darivati pa je 1897.poklonio dio skupnoga nalaza otkrivenog u Donjem gradu (7 rimskih zlatnika caraElagabala i 4 zlatnika Aleksandra Severa). A onda - 23. rujna 1899. javlja se Nuber snajvećom donacija koju su činili 4.304 primjerka slavonskih banovaca i nekolikostotina ju`noslavenskog novca. Velik je Nuberov doprinos zasnivanju i razvitku zbirkine samo zbog brojnih donacija, već i zbog njegovog posredovanja pri zamjeni iliotkupu materijala na međunarodnim aukcijama i među pojedincima. Tako je,zahvaljujući Nuberu, zbirka nacionalne numizmatike u osječkom muzejuupotpunjena zamjenama dupleta za hrvatski novac. Nuber je u razdoblju od 1900. do 1909. godine posredovao pri zamjenama dupleta osječkog muzeja sa Zemaljskimmuzejom u Sarajevu te muzejima u Budimpešti i Beogradu. Kao vrstan znalac unumizmatici cijenio je nadasve umjetnost medaljarstva. Prikupio je stotine i stotinemedalja i plaketa ulaùći svoj imetak s jasnom namjerom – potpuno objediniti idokumentirati opus hrvatskog medaljarstva. 11

U razdoblju do Prvoga svjetskoga rata boravio je Karlo Franjo Nuber duljevrijeme u Budimpešti, a ̀ ivio je i u Beču, Berlinu, Kopenhagenu, Sarajevu, Ljubljani,Beogradu i Ateni. Početkom 20. stoljeća Nuber je u Budimpešti potaknuo osnutakMađarskog numizmatičkog društva.12

65

VDG JAHRBUCH 2001

9 Hermine GÖRICKE-LUKIĆ, “Numizmatičari Franjo Ladislav Sedlaković i Karlo Franjo Nuber – osnivači osječkog Muzeja”,Zbornik radova “Osnivači i prvi kustosi muzeja u Hrvatskoj”, Osijek 1999., 98.

10 B. HORVAT, “K. F. Nuber”, Numizmatika II. – IV, Zagreb 1936., 159.-161. 11 H. GÖRICKE-LUKIĆ, “Numizmatičari Franjo Ladislav Sedlaković i Karlo Franjo Nuber…”, n. dj., 99.,101.12 ISTI, 101.

Svoju zaljubljenost u Osijek, njegovu povijest te brigu za razvoj i širenje djelatnosti osječkog muzeja pokazao je Karlo Franjo Nuber 1903. godine kada je preporučioprofesoru Vjekoslavu Celestinu, kustosu osječkog muzeja, da nabavi za knji`nicumuzeja 66 primjeraka slavonskih kalendara tiskanih u Osijeku i Budimpešti. Moè seistaknuti da od toga doba i počinje sustavno sakupljanje svega što je tiskano u Osijeku i onoga što se odnosi na Osijek. (Danas je to tzv. Zavičajna zbirka “Essekiana”.)13

Nu be ro va na zo č nost i u jav nom ìvo tu Osi je ka

Krajem 19. i početkom 20. stoljeća Karlo Franjo Nuber vrlo je poznata osoba ujavnom ìvotu grada Osijeka. Osim što je bio sakupljač starina, numizmatičar,darovatelj i utemeljitelj pojedinih zbirki osječkoga muzeja, bio je i jedan od osnivačagornjogradskih veslačkih društava i Francuskog kluba te član odbora gornjogradskog Hrvatskoga sokola. To je bilo razdoblje najveće Nuberove aktivnosti u javnom ìvotuOsijeka.

Podsjetimo se na prostiranje Osijeka u to vrijeme: uočit ćemo veliku prostornurazdvojenost Gornjega grada od Tvrđe, Novoga i Donjega grada. A ipak - Osijek toga doba najva`nije je gospodarsko središte i va`no prometno čvorište u Slavoniji; ovdjesu razvijeni èljeznički, cestovni i vodeni promet, grad je i značajno prosvjetno icrkveno središte. Grad na Dravi snaàn je industrijski centar; u njemu su razvijeneprehrambena, drvna, metalurška, tekstilna i druge industrije. Osijek s prijelaza 19. u20. stoljeće je multietnički grad u kojem su uz domicilno hrvatsko stanovništvo ̀ ivjelibrojni doseljenici iz Štajerske, Kranjske, Srbije, Bavarske, Moravske, Italije,Njemačke, Francuske, Mađarske i drugih zemalja. Privukao ih je ovamo gospodarskiìvot – mogućnosti u industriji, trgovini i obrtu. Strani su doseljenici učili hrvatskijezik, a pojedine su trgovačke obitelji govorile njemački, mađarski, novogrčki,talijanski te francuski. Tako je Osijek imao obilje`je internacionalnog grada. No, dase u gradu govorilo i učilo strane jezike, da su u grad stizale suvremene gospodarske idruge ideje i preko jezika, bio je zacijelo vrlo bitan utjecaj dotoka stranoga kapitalakoji je ulaganjem u banke, trgovinu, obrt i industriju jačao privrednu i kulturnu moć u gradu.14

Kao primjer valja navesti i pojavu Karla Franje Nubera u tome. Naime, krajemsiječnja 1897. godine osniva jedna skupina Osječana Francuski klub i namjenjuju muzadaću njegovanja francuskoga jezika; uvodi se podučavanje francuskoga jezika udvije grupe – za početnike i napredne. Za predsjednika je izabran osječki advokat dr.Hinko Blahte, a uz njega su se javili Petar Zimmer i već mnogostrano angaìraniKarlo Franjo Nuber. Francuski klub je planirao slati članke u francuske časopise iosnovati francusku knji`nicu u Osijeku.15 Naàlost, promatrajući u cjelini, malo se zna

66

VDG JAHRBUCH 2001

13 Vesna BURIĆ, “Stara gimnazijska knji`nica kao cjelina u Knji`nici Muzeja Slavonije”, Osječki zbornik XXI., Osijek 1991.,176.

14 Zlata ŽIVAKOVIĆ-KERŽE, Urbanizacija i promet grada Osijeka na prijelazu stoljeća (1868.-1918.), Osijek 1996.; ZlataŽIVAKOVIĆ-KERŽE, S tradicionalnih na nove puteve Trgovina, obrt, industrija i bankarske ustanove grada Osijeka naprijelazu stoljeća od godine 1868. do 1918.; Osijek 1999.

15 “Gradske vijesti”, Die Drau (Osijek), 28. I., 4. i 14. II. 1897.

o potonjim godinama rada Francuskog kluba. Je li s dolaskom francuskog kapitala uèljezničke i neke druge ovdašnje investicije potkraj 19. stoljeća stigao i taj interes zafrancuski jezik i kulturu; ili su mo`da trgovački poslovi osječkih gospodarstvenika,vrlo razvijeni na prijelazu iz 19. u 20. stoljeće, i sami otvorili ovu liniju interesa? Je lina to djelovala već i sama višeetničnost i multikulturalnost Osijeka? Jesu li, naprosto,postojali neki entuzijasti koji su opći procvat francuske kulture uoči 20. stoljeća na tajnačin prenosili u Osijek? U svakom slučaju to su morali biti pripadnici imućnijegstaleà kojima je bilo dostupno ne samo duè školovanje nego i doticaj i susret sdrugim narodima i kulturama bilo u njihovom trgovačkom ili kakovom drugominteresu i poslu. Koliko bi se o tome moglo saznati kad bi se mogle pronaći moèbitnezabilješke sa susreta koji su za članove Francuskoga kluba najavili osnivači u određenedane?! Hoće li tragovi o ìvotu Karla Franje Nubera jednom omogućiti da i tosaznamo?!

To je i doba pojave tjelovje`benoga pokreta diljem Europe. Nositelji pokreta bilisu liberalno usmjereni građanski slojevi. Organizirana tjelesna vje`banja - kaorekreacija, ali i s političkim podtekstom i narodnim stremljenjima - dobivaju sve većupopularnost. Na tim temeljima počinju se krajem 19. i početkom 20. stoljeća uvelikom broju organizirati posebne sportske društvene organizacije. Hrvatski sokol,građansko društvo hrvatske provenijencije, osnovan je u osječkom Gornjem gradu 6.prosinca 1896. godine. U prvom privremenom odboru bit će, i u ovoj društvenojdjelatnosti, Karlo Franjo Nuber. (Prvi privremeni odbor činili su predsjednik dr. AntePinterović, potpredsjednik Josip Kostjal pl. Živanović, tajnik Rudolf Bach, vođa iučitelj gimnastike Ljudevit Sorlini te odbornici dr. Hugo Spitzer, Vladimir Virag,Cajetan Šeper, Karlo Franjo Nuber i drugi.)16

Nuber je nazočan kada se osnivaju gornjogradski veslački klubovi. Osim naplivanje Drava je stanovnike Osijeka pozivala i na veslanje, a ono je krajem 19.stoljeća u gradu na Dravi prešlo iz ìvotne potrebe i, mo`da, zabave i u sport. UOsijeku je 5.lipnja 1892. osnovan prvi veslački klub pod imenom Osiečko veslarskishod Drava. Jedan od utemeljitelja i prvih članova bio je Karlo Franjo Nuber. Klub se, doduše, 1895. godine ugasio ali su ljubitelji veslanja i dalje bili aktivni. Nuber je,naime, zajedno sa svojom braćom Gustavom i Leopoldom te s Gustavom Jandom,Adolfom Lafertom i Jakšom Zimermannom osnovao 10. srpnja 1907. godine Veslački klub Neptun u Gornjem gradu u kojem je djelovao do završetka Prvoga svjetskogarata.17

Odla zak iz rod no ga gra da

U Osijeku je Karlo Franjo Nuber sa svojom obitelji, suprugom Marijom Nuber,rođenom Langfeit, (6. 01. 1883. – Osijek, 6. 09. 1920.) i sinom Washingtonom(Osijek, 1910. - ubijen kao domobran 10. 04. 1945. kod Đakova),18 dočekao raspad

67

VDG JAHRBUCH 2001

16 Zlata ŽIVAKOVIĆ-KERŽE, “Sokolstvo (Gimnastika)”, Povijest sporta grada Osijeka 1784.-1996. (gl. ur. ZlataŽivaković-Kerè), Osijek 1996., 33., 34.

17 Igor KNEŽEVIĆ, “Veslanje”, Povijest sporta grada Osijeka 1784.-1996. (gl. ur. Zlata Živaković-Kerè), Osijek 1996., 45.18 Grobnica obitelji Nuber na gornjogradskom Groblju sv. Ane.

Austro-Ugarske monarhije i stvaranje Dràve Slovenaca, Hrvata i Srba, a ondaproglašenje Kraljevine Srba, Hrvata i Slovenaca. U novim okolnostima poloàjNijemaca naglo se pogoršao pa je to, vjerojatno, bio jedan razloga što je Nubernapustio i obitelj i rodni grad. Otišao je u Bukurešt svome bratu Gustavu. Od togavremena pa do smrti 23. studenoga 1935. godine nema tragova njegovih veza srodnim gradom, osječkim muzejom i prijateljima.

Sveukupno promatrajući ìvotni put i djelovanje Karolusa Franciscusa Nubera,velikog zaljubljenika u rodni grad Osijek, moè se zaključiti da je riječ o osobiiznimno bogatoga i raznovrsnog djelovanja na kulturnom i nekim drugim poljima uOsijeku, ali i šire.

Što ga je na to nukalo, najbolje nam predočava sam Nuber kada je prilikomdarivanja svoje najveće donacije 23. rujna 1899. godine sastavio Darovnicu u kojoj jeizmeđu ostaloga napisao “…stavio sam si zadaćom, da sa svim marom i trudom,neštedeći ni vremena ni znatnoga troška, radim oko povećanja muzeja slob. i kr.grada Osijeka, da uspjesima moga rada osiguram njegov opstanak… Osvjedočen, daje ovogradskom muzeju zadaća, ne samo da sakuplja starine, koje se nalaze nahistorijskom tlu rimske kolonije Murse i kasnije grada Osijeka, nego da se morajuovamo sakupljati i druge starine znamenite za našu domovinu i ostale zemljeslavenskoga juga, to sam se pobrinuo nizom mnogo godina, da sakupim što je višemoguće raznih starina, osobito pako starih novaca, da ih tako sačuvam za našudomovinu… odričem se svake izjave zahvalnosti, jer moje nastojanje ne smjeraonamo, da si stečem proznanje, nego samo da vršim svoju du`nost, pošto samuvjeren, da jedino imadem zahvaliti muzeju slob. i kr. grada Osijeka, što se jeprobudio i u mene interes za ovu struku.”19

Tu, dakako, nije kraj priče a ni povijesnoga istraìvanja o ìvotu Karla FranjeNubera. Djelovanje ovoga mnogostruko zainteresiranoga čovjeka, osobe koja je jošna prvim koracima u samostalan ìvot napustila trasu zadanu po roditeljima,običajima i školovanju, i zaputila se u prostore ostavština antičkih i srednjovjekovnihvremenâ, numizmatike, kulture, sporta i tako dalje moralo je ostaviti tragova na kojejoš nismo naišli. A bili bi vrijedni u osvjetljavanju svega što sačinjava slojevitu prošlostOsijeka kojemu je posvetio većinu svojega ìvota. Pa i činjenica da je odlazeći izOsijeka u razdoblju nakon Prvoga svjetskoga rata, da bi se po zamrlim glasovima onjemu od tada moglo pomisliti da je on zatvorio za sobom sva vrata ili da su ih mo`daprilike zatvorile, zahtijeva da se postave mnoga pitanja. Što je sve izazvalo u njemuodluku da ode, napusti obitelj i sve ono čemu je darovao sebe – ne samo materijalno –i to je ostalo trajno nazočno, kao npr. u današnjem Muzeju Slavonije? Što bi namodgovor i odgovori i na to i na takova pitanja mogli reći o tadašnjim prilikama i kakobi dopunili sliku vremena koju smo dosada stvorili?

Pitanja je mnogo, tragovi o Karlu Franji Nuberu na tom području našegazanimanja još šute. Tek, uklesani tekst na spomeniku obitelji Nuber nagornjogradskom Groblju sv. Ane upućuje na čovjeka koji je rođen u Osijeku i koji je

68

VDG JAHRBUCH 2001

19 H. GÖRICKE-LUKIĆ, “Numizmatičari Franjo Ladislav Sedlaković i Karlo Franjo Nuber…”, n. dj., 99., 100.

umro u Bukureštu te usmjerava na traganje o ìvotu čovjeka koji je bio sastavnicomìvota Osijeka i ukazuje da traganja ne treba zaključiti. Naprotiv!

Ka ro lus Fran ci scus Nu ber (1872-1935)

Die Arbeit bezieht sich auf die schon früher veröffentlichten Werke, die dieEinflüsse der Familien deutscher und österreichischer Herkunft auf die kulturelleund wirtschaftliche Entwicklung der Stadt Osijek in der Jahrhundertwendebearbeiten. In der Arbeit wurden die Rolle und Bedeutung von Karolus FranciscusNuber auf das Kultur- und Sportleben der Stadt Osijek zusammengefasst.

69

VDG JAHRBUCH 2001

Snjeàna PAU[EK-BA@DAR

Bra}a Lju de vit i Josip Mit ter pa cher u hrvat skoji austro-ugarskoj znanosti i kulturi

Ljudevit (1734.-1814.) i njegov pet godina mla|i brat Josip (1739.-1788.) su pripadali krugu hrvatskihznanstvenika koji su u 18. stolje}u djelovali u Ma|arskoj,uglavnom na Sveu~ili{tu u Budimu, kasnije (od 1784.) uPe{ti, potom na Budimskoj zvjezdarnici, naakademijama znanosti, te na Visokom franjeva~komu~ili{tu.

Pored Josipa, profesora matematike i Ljudevita,profesora gospodarstva i tehnologije na Pe{tanskomsveu~ili{tu djeluju jo{ hrvatski u~enjaci: Ivan Paskvi}(1754.-1829.), Franjo Bruna (1745.-1815.), MirkoDaniel Bogdani} (1760.-1802.) i Josip Franjo Domin(1754.-1819.) na Filozofskom fakultetu i Budimskojzvjezdarnici, potom Ignjat Adam Prandt (1742.-1817.) iMihajlo [oreti} (1741.-1786.) na Medicinskom iAdalbert Bari} (1742.-1830.) na Pravnom fakultetuSveu~ili{ta, te Matija Petar Katan~i} (1750.-1825.) naVisokom franjeva~kom u~ili{tu.

Ljudevitov i Josipov otac Ignjat Mitterpacher bio jevitez kraljevske vojske. Dobio je plemi}ku titulu, te jesvom prezimenu dodavao predikat de Mitternburg, {to su kasnije ~inili i njegovisinovi. Mitternburg je u ono doba bio Pazin u Istri, koja je bila pod vla{}u Nijemaca. Iz Pazina je Ignjat Mitterpacher do{ao u Bilje u Baranju. Kako je djelovao u slu`biznamenitog austrijskog vojskovo|e Eugena Savojskog (1663.-1736.) koji je svojimzaslu`nim vitezovima poklanjao posjede, tako je vjerojatno i Ignjat dobio posjed uBilju u Baranjskoj ùpaniji, gdje su mu se rodila djeca.1

Iz braka s Joannom, ro|enom Lenz, Ignjat Mitterpacher je imao {est sinova i dvije k}eri. To su, pored Ljudevita i Josipa bili: Ignjat, koji je rano poginuo kao odlikovaniratnik u sedmogodi{njem pruskom ratu, Ivan, ùpanov nasljednik, koji je umro snepunih ~etrdeset godina, Jakov, sve}enik u Pe~uhu, Daniel, doktor teologije,kanonik i kantor pe~ujske katoli~ke crkve, te savjetnik u kraljevskom namjesni~komugarskom vije}u. Sestra Ana se udala za Josipa od Hundta, plemi}a i satnika, aKatarina za Stjepana Markovi}a, podùpana Poè{ke ùpanije i kraljevskogsavjetnika.

VDG JAHRBUCH 2001

71

Lju de vit Mit ter pa cher,bak ro rez iz nje go va dje la

Kur zge fa sste Na tur ge -schic hte der Erdku gel

(Wien 1774)

Ljudevit i Josip Mitterpacher su ro|eni u Bilju u Baranji. Po smrti oca, njihovamajka se preselila u Pe~uh u Ma|arsku, gdje su Ljudevit i Josip zapo~eli {kolovanje.Oba brata su pripadala isusova~kom redu, te su zapo~eli poha|ati novicijat uTren~inu u zapadnoj Slova~koj: Ljudevit godine 1749., a mla|i Josip 1753.2

+++++

Ljudevit Mitterpacher, stariji brat, je ro|en u Bilju 25. kolovoza 1734., a umro jeu Pe{ti 24. svibnja 1814. Studirao je filozofiju (uklju~iv{i matematiku i fiziku) na tadanajpoznatijem Sveu~ili{tu u Trnavi, gdje je i diplomirao (1754.). Neko vrijeme jepredavao na gimnazijama u Sopronu i Györu u Ugarskoj, a potom odlazi u Be~, gdjestudira teologiju (1759.-1762.).

Godine 1763. Ljudevitu je povjereno mjesto odgojitelja mladog kneza Ludwiga izstare plemi}ke obitelji von Batthyány u Be~u. No, istodobno djeluje i kao profesorteologije i prefekt pitomaca plemi}a na Terezijanskoj vite{koj akademiji (CollegiumTheresianum) u kojoj su studirali najistaknutiji plemi}i, ne samo iz Be~a nego iz svihkrajeva Austrijske monarhije. Od 1768. godine, uz teologiju, Ljudevit predaje ifilozofiju (uklju~iv{i matematiku i fiziku), a ne{to kasnije uz to preuzima inovoutemeljenu katedru gospodarstva, kojeg je “s puno odobravanja i ne malomkori{}u podu~avao” i kojeg je odabrao za svoj glavni budu}i djelokrug rada.

Novo ìvotno razdoblje za Ljudevita Mitterpachera zapo~inje 1778. godine.Naime, kada je 1777. godine Sveu~ili{te iz Trnave preseljeno u Budim, tada je naFilozofskom fakultetu tog Sveu~ili{ta ustrojena i katedra iz gospodarstva (Oeconomierustice). Kako je Ljudevit Mitterpacher ve} bio poznat kao autor vi{e djela izgospodarstva i prirodoslovlja, ta mu je katedra ponu|ena bez natje~aja. Me|utim, on je zapo~eo s predavanjima tek slijede}e, 1778. godine kada je doktorirao naFilozofskom fakultetu istog Sveu~ili{ta, pa je tako stekao pravo predavanja(Kollegiasrecht).

Po preseljenju Sveu~ili{ta iz Budima u Pe{tu 1784. godine, dolazi do preustrojstvanastavne osnove, pa Mitterpacher uz gospodarstvo predaje jo{ i op}i prirodopis itehnologiju (Historiae naturalis generalis, Technologiae et Oeconomiae ruralis) kao jedanpredmet. Katedru je zadrào sve do svoje osamdesete godine ìvota, kada je umro.

Wurzbach navodi da su mu predavanja bila izuzetno razumljiva i jasna, te da subila posje}ena od velikog broja slu{a~a: “Njegova predavanja koja su bila usmena,jasna, lako shvatljiva, daleko od svih skolasti~kih izvitoperenosti, usmjerena naprakti~nu korist, bila su uvijek posje}ena od velikog broja ljudi ̀ eljnih znanja. Njemukao temeljitom ekonomu nisu bile strane ni druge znanosti i nisu po znanju itemeljitosti zaostajale za njegovim znanjem iz gospodarstva. Osim {to je poznavaonajva`nije europske jezike, svi njegovi ìvotopisci isti~u da je bio veoma dobarpoznavalac gr~ke i rimske literature, te da je njegov latinski stil bio sli~anKolumelovom. Zvali su ga i “Bonnet Ungarus”.

Koliko je Ljudevit Mitterpacher bio cijenjen na Sveu~ili{tu vidi se i po tome {to je{k. godine 1791/92. djelovao kao dekan Filozofskog fakulteta, a 1801. godine kao

72

VDG JAHRBUCH 2001

rektor Sveu~ili{ta u Pe{ti. Nakon {to su njegova djela gospodarstvenog sadràjaprevedena na talijanski jezik, izabran je i za ~lana Akademije znanosti u Bolonji. Bioje i ~lan donjoaustrijskog Gospodarskog dru{tva. Godine 1797. dodjeljen mu jekraljevskom diplomom naslov opata sv. duha od Monostora (Baranja), uz nov~anunagradu “ad personam”. Na prijedlog kolega sa Sveu~ili{ta odlikovan je i vitezommalog krià reda sv. Stjepana.3

Glavne rezultate svog rada Mitterpacher je objavio u nizu knjiga i ud`benika. Ve}kao predava~ na Terezijanskoj vite{koj akademiji u Be~u napisao je 1774. godineud`benik pod naslovom Kurzgefasste Naturgeschichte der Erdkugel (Saèti prirodopiszemljine kugle). Taj ud`benik je sadràvao najnovija onodobna otkri}a s tog podru~ja.Nakon toga objelodanio je 1776. godine dva djelca o uzgoju biljaka u {umama,vinogradima, poljima i vrtovima, a iste godine objavio je i djelo Elementa astronomiaephysicae (Po~ela fizikalne astronomije), koje je ponovno tiskano 1781. godine. S istogpodru~ja je i djelo Physikalische Erdbeschreibung (Fizikalni opis zemlje), koje je tako|erdoìvjelo dva izdanja u Be~u, prvo 1789., a drugo, posmrtno 1816. godine.

73

VDG JAHRBUCH 2001

Na slov ni ca Mit ter pa che ro vog ud`be ni kaiz go spo dar stva (1794.) u ko jem iz no si

La vo i sie ro va nova gle di{ta u ke mi ji

Na slov ni ca Mit ter pa che ro vog ud`be ni kaiz prirodopisa (1799.) u ko jem se ko ri sti

su vre me no ke mij sko nazivlje

Glavninu Mitterpacherovog rada ~ine djela gospodarstvenog sadràja, od kojih jenajznamenitije Elementa rei rusticae in usum Academicorum Regni Hungariae conscripta(Elementi gospodarstva napisani za potrebe akademi~ara Kreljevine Ugarske), koje je tiskano u tri dijela, prvi put u Budimu 1788.-1794.,a drugi put tako|er u Budimu, aliposmrtno 1816.-1817. godine. Po nalogu Milanske vlade to djelo je prevedeno i natalijanski jezik, pa je i u Italiji doìvjelo vi{e izdanja.

Vaàn temelj gospodarstva je bila kemija, osobito agrikulturna i tehnolo{ka. Stogaje Ljudevit Mitterpacher nezaobilazan i u povijesti hrvatske i austro-ugarske kemije.Kako je djelovao u doba napu{tanja flogistonske i prihva}anja suvremene A. L.Lavoisierove (1743.-1794.) antiflogistonske teorije, to je njegov rad vaàn za odrazesuvremenih kemijskih gledi{ta na tlu onodobne Austrijske carevine.

Za odraz i napu{tanje flogistonske teorije zna~ajna su dva djela LjudevitaMitterpachera: Technologia Oeconomica (Gospodarstvena tehnologija) i Compendiumhistoriae naturalis (Priru~nik prirodopisa), oba tiskana u Budimu, godine 1794. i 1799.

U Mitterpacherovoj Gospodarstvenoj tehnologiji govori se uglavnom o prakti~nimpropisima i uputama, ali su uz njih obra|ena i neka kemijska pitanja. Naime, uzasvaku prakti~nu primjenu, Mitterpacher prije toga daje uvodni dio u kojem iznosisvoja prirodoznanstvena gledi{ta. On uglavnom prihva}a nove lavoisierove poglede,{tovi{e navodi i literaturu preko koje ih preuzima, Hermbstädtov prijevodLavoisierove Osnove kemije (1792.), ali on nije u potpunosti uvjeren u ispravnostLavoisierovih gledi{ta na svim podru~jima kemijskog znanja. Kada primjerice govorio “znanosti i bojama” i o ulju, on je potpuno na stajali{tu nove, Lavoisierove kemijsketeorije, ali kada govori o prirodi ugljena i octa, nije toliko siguran u nju, pa najednome mjestu ~ak zadràva i ve} odba~eni flogiston: “Bilo koje vino u posudineispunjenoj do vrha, ako ima dovoljno pridolaze}eg zraka, ni{ta se ne mijenja; akoprimi flogiston, tada je mlitavo; ako primi deflogistonirani zrak i onda primi stanoviti dio ~istog zraka, pretvara se u ocat.” No, odmah nakon toga Mitterpacher vi{e negovori o flogistonu i deflogistoniranom zraku, ve} o kisiku pa, koriste}i seLavoisierovim gledi{tima, kaè: “Jer ako je dopu{teno otvoreno govoriti bilo kojatvar, bilo ona koju nazivamo vinski alkohol, ona se nalazi otopljena u octu mijenja se,ili, kako nas to pobliè u~i Lavoisier, ona sebi prisvaja u ve}oj mjeri kisik, te se pretvara u drugu narav” (4, str. 353, 358).

Kada govori o naravi ulja, Mitterpacher se tako|er u potpunosti drìLavoisierovih gledi{ta, pa kaè: “Glasoviti Scheele odredio je da se ulje sastoji odzapaljive tvari, vezanog zraka i vode; a za kiselinu koja se o~ito zapaà i osje}a u uljusmatra da ne postoji, nego da nastaje. Ali to mi{ljenje ve} je zastarjelo i nije svojstveno Lavoisieru. Taj je slavni mu` s pomo}u deflogistoniranog zraka (koji nazivaoxygenyum, to jest kiselinski) otkrio produkte sagorijevanja ulja koje prelazi u dvijenaravi, i to u vodu i u neku kiselinu koju je nazvao karbonskom, pa tu vi{e, u to se nemoè sumnjati, ne ostaje nikakva druga tvar, ve} ~itavo ulje prelazi u zra~ne oblikeugljika i vodika” (4, str. 114, 115).

Kada pak govori o naravi ugljena Mitterpacher navodi mi{ljenja raznih autora,me|u ostalima i Lavoisierovo, ali nije sasvim siguran da pristaje uz njega, pa kaè: “U

74

VDG JAHRBUCH 2001

odre|ivanju naravi ugljena autori polaze na razli~ite strane. Macquer veli da se onsastoji od principa zemlje, soli i iz ulja oslobo|ene flogistonske tvari. Bergman i Scheelesmatraju da je ugljen sumpor iz zra~ne kiseline koji jo{ sadrì zapaljivi princip uz mali dio lu`nate soli i naj~istije vapnene zemlje. Lavoisier dijeli ugljen od ugljene tvari kojajo{ sadrì dio zapaljivog zraka, te mali dio zemlje i lu`nate soli. U toj oporbi mi{ljenjane kanim izre}i misao o pougnjivanju, jer ono {to treba tu uraditi odgovara samojstvari koja je u pitanju” (4, str. 382, 383).

Antoine Laurent Lavoisier prvo je svoje neslaganje s flogistonskom teorijomobznanio ve} godine 1775., ali tada jo{ nije imao prista{a. Tek kada je pro~itao svojuraspravu Reflexions sur le phlogistique (Razmi{ljanja o flogistonu) u Francuskoj akademiji(1783.) i objavio je 1786., najistaknutiji francuski kemi~ari napustili su flogistonskuteoriju. Za kemi~are izvan granica Francuske izlazak iz tiska Traité élémentaire de Chimie (Osnova kemije), Lavoisierova glavnog djela (1789.), treba uzeti kao prekretnicu ukemijskim gledi{tima. No, Lavoisierova gledi{ta nisu bila odmah prihva}ena. Ve}inaje kemi~ara nastojala uskladiti i kombinirati flogistonska s novim, antiflogistonskimgledi{tima.

Premda Mitterpacher u svojoj Gospodarstvenoj tehnologiji na jednome mjestuzadràva flogiston i koristi se tekstovima autora flogistonista, napose Scheele,Bergmana i Macquera, on gotovo u potpunosti prihva}a Lavoisierovu novu kemiju.No, Mitterpachera ne moèmo svrstavati u onu skupinu europskih autora koji su sebavili kombiniranjem flogistonske i antiflogistonske teorije, ve} moèmo re}i da jeon, uz zanemarivo zadràvanje ponekih starijih gledi{ta, vrlo rano prihvatio novukemijsku teoriju. Naime, njema~ki prijevod Osnova kemije iza{ao je godine 1792., aMitterpacherovo je djelo objavljeno godine 1794. Zatomoèmo re}i da je Mitterpacher, uz Ivana B. Horvata,(1732.-1799.) bio je jedan od prvih antiflogistonista na tlu onodobne Austrijske monarhije. Naravno, u svojemPriru~niku prirodopisa, koji je iza{ao pet godina kasnije(1799.), Mitterpacher vi{e uop}e ne spominje flogiston ipotpuno je na stajali{tu suvremene kemije, a koristi se isuvremenim nazivljem.

Dakle, samo pet godina nakon Lavoisierova obrata ukemiji (1789.), a dvije godine nakon pojave njegovaglavnog djela na njema~kom jeziku (1792.) Mitterpacherje prihvatio nove poglede u kemiji pa moèmo re}i da jebio potpuno na visini suvremenih kemijskih spoznajasvojega doba.

Va`nost je Mitterpacherova suvremenog pristupakemijskim pitanjima to vi{e {to je austrijska, a osobitougarska i hrvatska znanstvena sredina u ono doba bilavrlo skromna s obzirom na bogate i razvijene znanstvenesredine Francuske, Engleske, [vedske i druge. Osim toga,nedostatak znanstvenih veza Austrijske carevine s drugim

75

VDG JAHRBUCH 2001

Por tret Lju de vi taMit ter pa che ra na~in jenu nje go voj osam de se toj

go di ni ìvo ta, ne po sred nopri je smrti

zemljama doveo je do nedovoljnog poznavanja literature iz bogatijih znanstvenihsredi{ta. Stoga je rad Ljudevita Mitterpachera nezaobilazan doprinos hrvatskoj iaustro-ugarskoj prirodoznanstvenoj ba{tini, ali i karika u povezanosti s europskimznanstvenim tijekovima.5

+++++

Josip Mitterpacher se rodio 14. velja~e u Bilju, a umro je veoma mlad, s nepunihpedeset godina, 1788. u Pe{ti. Stupio je u isusova~ki red godine 1753. u Tren~inu, a{kolovao se u Pe~uhu i Györu. Filozofiju (s matematikom i prirodnim znanostima) jestudirao i diplomirao u Trnavi, a teologiju u Grazu. Profesor vi{e matematike mu jebio znameniti Karl Scherfer, a astronomije Maximilian Hell (1720.-1792.).

Kra}e vrijeme je predavao na akademijama u Sopronu i Egeru, a potom je godine1768. doktorirao radom iz vi{e matematike na Sveu~ili{tu u Be~u, te je odmahzapo~eo s predavanjima na Terezijanskoj vite{koj akademiji (Collegium Theresianum),gdje je neko vrijeme bio i prefekt akademije.

76

VDG JAHRBUCH 2001

Na slov ni ca Pu to pi sa Mat hia sa Pil le ra iLju de vi ta Mit ter pa che ra po poè{kom

kra ju iz 1783. godine

Na slov ni ca prvog iz dan ja ta li jan skogpri je vo da Osno va go spo dar stva

Lju de vi ta Mit ter pa chera

Po ukinu}u isusova~kog reda (1773.) JosipMitterpacher je izabran za profesora vi{ematematike na Sveu~ili{tu u Trnavi, a popreseljenju tog Sveu~ili{ta u Budim (1777.),pa u Pe{tu (1784.), on i dalje djeluje kaoprofesor vi{e matematike na istomSveu~ili{tu, gdje je neko vrijeme bio i dekanFilozofskog fakulteta i rektor Sveu~ili{ta.6

Josip Mitterpacher je umro veoma mlad, a po njegovoj smrti naslijedio ga je na katedrimatematike tako|er hrvatski u~enjak,Senjanin Ivan Paskvi} (1753.-1829.), koji jesredio i objelodanio Josipove matemati~keradove. Paskvi}a je godine 1797. naslijediotako|er hrvatski u~enjak, biv{i isusovacZagreb~anin Franjo Bruna (1745.-1891.),koji je do tada djelovao najprije nazagreba~koj gimnaziji, a potom na Budimskoj zvjezdarnici.7

Pored matematike, Josip se s velikimzanosom bavio i botanikom, pa G. A.Szerdaheli za njega kaè: “Jer kolikopote{ko}a i posla stvaraju u du{i matemati~ketajne, toliko draì i ugode u ~ula obi~ava unijeti posao i ljubav prema biljkama” (6, str. 16). Josip je putovao kroz mnoge krajeve i sakupljao bilje. Na~inio je i ostavio jedanod najboljih i najcjelovitijih herbarija u onda{njoj Austrijskoj carevini, koji se,zajedno s njegovom bibliotekom, ~uva na Sveu~ili{tu u Pe{ti.

U svezi s Josipovim botani~kim radom, u jednom svom djelu spominje ga i njegovstariji brat Ljudevit. Naime, kada je carska vlada imenovala profesore Pe{tanskogsveu~ili{ta Ljudevita Mitterpachera i Mathiasa Pillera da otputuju u Poègu i razvideuzrok poàrima koji su se pojavljivali u obli`njem selu Eminovcima, oni suproputovali ~itavu Poè{ku kotlinu. Unato~ temeljitom istraìvanju tla, vode, pa ~ak iutjecaja elektriciteta iz zraka, oni nisu doku~ili razlog poàra. No, zato su svoj kratkiboravak od gotovo dva mjeseca (lipanj i srpanj) iskoristili za upoznavanje biljnog,ìvotinjskog i mineralnog blaga ovog dijela Slavonije, ali i za pobliè upoznavanjenaroda i njegovih obi~aja. Rezultate tog motrenja objavili su u putopisu podnaslovom: Iter per Poseganam Sclavoniae provinciam mensibus junio, et julio anno 1782.,susceptum a Mathia Piller, Historia naturalis et Ludovico Mitterpacher, Oeconomia rusticae,in Regia Universitate Budaesi Professoribus Presbyteris (Putovanje po Poè{koj ùpaniji uSlavoniji, koje su u mjesecu lipnju i srpnju 1782. godine poduzeli sve}enici Matija Piller,profesor prirodopisa i Ljudevit Mitterpacher, profesor poljoprivrede na Kraljevskom sveu~ili{tuu Budimu), Budae 1783., na 147 stranica i sa 16 slika bilja, ptica, leptira i kukaca.8

77

VDG JAHRBUCH 2001

Sli ke bil jke {eboj, koju je ot krio i prviopi sao Jo sip Mit ter pa cher, a u svomPu to pi su do no se je Mat hias Pil ler i

Lju de vit Mit ter pa cher

Pred kraj ovoga putopisa autori daju opis i sliku nove vrste biljke, pod nazivom{eboj, za koju kaù da ju je prvi prona{ao i opisao Josip Mitterpacher. Na{i autori su jeprona{li 9. kolovoza, po svom povratku u Pe{tu, na podru~ju Ugarske: “Pe~uh smonapustili 9. kolovoza te smo putuju}i preko Pe~varada, Nadasda, Bonyhada pre{lipreko vrlo spore rijeke Sarviz, iznad koje je kod sela Kölesd podignut most nastupovima. Zemlji{te koje leì izme|u ove rijeke i Dunava je pusto, s rijetkimstanovnicima, osim kolibica pastira i ov~ara” (8, str. 169). Opisuju}i biljke koje rastuna tom zemlji{tu, autori navode i {eboj: “Ne trebamo mimoi}i jednu novu vrstu {eboja, koju je u ovim poljima svojevremeno na{ao i nedavno nam objavio slavni JosipMitterpacher, profesor vi{e matematike na na{em sveu~ili{tu, te nas ovlastio da jeobjavimo. To tim radije ~inimo, {to nam se ujedno ukazala prilika da preporu~imoznanje ovoga ~ovjeka botani~ara te javno priznamo da nas je on pomago savjetima usumnjama kod pojedinih biljaka. Opis ove biljke je sljede}i:

Poput crta, cjelovito i poludlakavo li{}e. Granata, poduà-okrugla, glatka,poludlakava stabljika. Kratke, jedva duè od pola unca, ~etverokutne skoro tetraedneljuske s dva suprotna zelenkasta kuta koji zgodno vire, s bijelim, dlakavim i hrapavimsjedi{tima. êtverouglata dr{ka, jednaka duìna pola ljuske, a ~esto puta i vi{e;snabdjevena dvocjepim znakom. Raste na pjeskovitom tlu pomije{anom s alpskim{ebojem, kojemu odgovara u svemu osim u ljusci. Cvjeta u kolovozu i rujnu” (8, str.171).

U prilozima svom putopisu, autori na Tabli XV. donose i sliku {eboja.

DIE BRÜDER LJUDEVIT UND JOSIP MITTERPACHERIN DER KROATISCHEN UND ÖSTERREICHISCH-UNGARISCHEN WISSENSCHAFT UND KULTUR

Die Familie Mitterpacher hinterließ mit ihren Werken und ihrem Wirken eineunumgehbare Spur in der österreichisch-ungarischen und kroatischen Geschichte,Kultur und Wissenschaft des 18.Jahrhunderts. Das bezieht sich insbesondere auf dieBrüder Ljudevit und Josip, regelmäßige Professoren der Wirtschaft und Mathematikan der Universität in Pest. Ljudevits Beitrag dem naturwissenschaftlichen Erbe isterforscht, besonders auf dem Gebiet der technologischen und agrikulturellenChemie. Es wurde gezeigt, dass er, gleich nachdem Lavoisiers Grundchemie (1792)auf Deutsch übersetzt wurde, die modernen antiflogistonischen Standpunkte inseinem Werk Technologia Oeconomica (1794), das in Buda veröffentlicht wurde und das als Lehrbuch, nicht nur auf der Universität, sondern auch auf den Akademien inKroatien und Ungarn, benutzt wurde, annahm. Das mathematische und botanischeWerk von Josip wurde nur teilweise untersucht und benötigt eine weitere Bewertung.

78

VDG JAHRBUCH 2001

LITERATURA:

• S. Pau{ek-Ba`dar, Pri ro doz nan stve ni rad Jo si pa Fran je Do mi na i Lud wi gaMit ter pa che ra, Isu sov ci u Hrva ta, Zbor nik ra do va me|una rod nog znan stve nogsim po zi ja “Isu sov ci na vjer skom, znan stve nom i kul tur nom po dru~ju uHrva ta”, Za greb 1992., str. 92-96.

• C. Wur zbach, Bio grap hi ches Le xi kon, sv. 18, Be~ 1868., str. 378-380.

• S. Schön wi sner, De vita et scrip tis Abba tis Lu do vi ci Mit ter pa cher, u dje lu L.Mit ter pa cher, Ele men ta rei ru sti cae in usum aca de mi co rum re gni Hun ga riae, I.dio, Bu dim 1816., str. XII-XXX.

• L. Mit ter pa cher, Tec hno lo gia Oe co no mi ca, Bu dae 1794.

• S. Pau{ek-Ba`dar, Flo gi ston ska te o ri ja u Hrva ta, Za greb 1994., str. 137-145.

• Me mo ria ad mo dum re ve ren di ac cla ris si mi do mi ni Jo sep hi Mit ter pa cher de Mit ter nburg, ha bi ta a Ge org. Aloy sio Szer da he li, Bu dae 1788.

• G. Fe jér, Hi sto ria Aca de miae Scien tia rum Paz ma niae Archi-epi sco pa lis ac. M.The re sia nae re giae li te ra ria, Bu dae 1835., str. 97-117.

• Ma ti ja Pi ler i Lju de vit Mit ter pa cher, Pu to van je po Poè{koj ùpa ni ji u Sla vo ni ji1782. god., pri je vod s la tin skog Stje pan Sr{an, Osi jek 1995.

79

VDG JAHRBUCH 2001

Stje pan SR[AN

Život i djelo princa Eugena Savoj skog

U ovom kraćem pregledu o ̀ ivotu i djelu princa Eugena Savojskog ̀ elimo ukratko istaknuti vrijeme (kraj 17. i početak 18. stoljeća) u kojem je on ̀ ivio i djelovao, potomnjegova osnovna djela, kao vojskovođe, diplomate, gospodarstvenika i kulturnogmecene, i na koncu se osvrnuti s određenim porukama i vizijom za koje je princ ̀ ivio i radio. Već u ovom uvodu treba reći da je princ Eugen ìvio u vrlo burnim isudbonosnim vremenima, kada se nad Europom s istoka nadvila jaka osmanskaosvajačka sila, koja je sve više s jugoistoka Europe prodirala u srednju Europu, a sazapada su se pojavile osvajačke èlje francuskog dvora na čelu s kraljem Lujem XIV.Nasuprot tim osvajačkim te`njama, to je vrijeme velikih ljudi, ideja i ostvarenja,poput onih u filozofiji (glavni predstavnik Leibnitz), u knjièvnosti (predstavnikRousseau), umjetnosti (barok), znanosti, gospodarstvu, pa i u politici (opći mir uEuropi). Princ Eugen je ìvio u vremenu baroka, kneèvskog apsolutizma, a ugospodarstvu u vremenu merkantilizma krajem 17. i početkom 18. stoljeća.

Mlade ljude je uvijek fascinirao svjeì, sveobuhvatni i hrabri lik princa Eugena,kao ratnika, a zreli su ljudi u Eugenu nalazili samodisciplinu, red, pravednost, ljubavprema umjetnosti i nauci. Moè se reći da je Eugen bio europski duh po svojimnastojanjima da se dođe do općeg i pravednog mira, do blagostanja i umjetnosti, tesu s pravom taj njegov duh prozvali Genius Eugenii – Eugenov duh.1

Mla dost prin ca Eu ge na

Kardinal Mazarin, nasljednik čuvenog kardinala Richelien-a, èlio se što boljepovezati s mladim kraljem Lujem XIV. Stoga je svoju nećakinju Olimpiju, prvu ljubavmladog kralja koju je kralj napustio, udao za Eugena Moritza od Savoye, koji jekasnije s majčine strane naslijedio naslov grofa od Soisson-a.2 Njima se rodio, kaopeti sin, princ Eugen 1663. godine u Parizu. Za predka Eugena uzima se Filip II.Španjolski (1527.-1598.) od kojeg je naslijedio strogost, tamnu stranu i tragičnu crtu,no ipak je prevladavala majčina narav: vedra, često i razigrana talijanska crta.

Otac, Eugen Moritz Savojski – Carignau, bio je u brojnim vojnim pohodima ikonačno kao zapovjednik Švicarske garde, od 20.000 vojnika, 10.000 Nijemaca iTalijana u slu`bi kralja Luja XIV. Rano je umro, već 1673. godine, od bolesti, kada je

VDG JAHRBUCH 2001

81

1 Wolfgang Oppenheimer, Prinz Eugen von Savoyen-Feldherr-Staatsmann, Mäzenen, München 1996.2 Savoya je pokrajina u istočnoj Francuskoj. Sama vladarska dinastija prozvana je po posjedu Savoya. To je bila jedna od

najstarijih europskih dinastija koju je utemeljio Humbert Bijelih Ruku (rođen oko 985. godine), kome je car Konrad II. 1003.godine dao posjed Savoyu. Kasnije su Savojski dobili posjede u Švicarskoj (Vaud 1359. godine i Piemont s Torinom 1418.godine). Sjedište im se nalazilo u Piemontu. Viktor Amadeus Savojski postao je 1713. godine kralj Sicilije, a 1720. godine i kralj Sardinije.

Eugen imao 10 godina. Zbog rane smrti oca, a majka je bila na dvoru u Versaillesu(zbog raznih intriga majka je morala otići u izgnanstvo 1680. godine u Brüssel),Eugena je odgajala stroga baka u dvorcu Soisson. Bio je određen za duhovno zvanje,te su mu se podrugivali kao «malom opatu».

Kao dječak Eugen je bio često bolešljiv. Tek u 13. godini, nakon smrti jednogbrata, uzela ga je majka k sebi. No manjak majčinske ljubavi od djetinjstva osjetio jecijeli ìvot: pozitivno kao ranu samostalnost, sigurnost i ravnodušnost, a s drugestrane određenu hladnoću i čvrstinu. Studirao je matematičke i prirodne znanosti uParizu. Učitelj mu je bio Sauveur, prijatelj Vaubansa, koji se divio matematičkom daru Eugena. Imao je prčast nos te je od 8. godine nosio tonzuru i mantiju kao znak svojegbudućeg zvanja. Odgoj se tada temeljio na 2 stupa: na vjerskoj izobrazbi ihumanističkom studiju. Kršćanstvo i humanizam kao temelji viteško-dvorske kulturečinili su osnov plemićke samosvijesti tj. noblesse oblige!

Sjaj vlade Luja XIV. bio je najjači u Versaillesu, u dvorcu koji pripada vrhufrancuske umjetnosti, a osobito graditeljstva. No tamo su bili korijeni ambicija iintriga. Versailles nije bio samo simbol moći, već i magnetski pol za najboljeumjetnike, pjesnike, znanstvenike i graditelje kao MoliPra, Racina, Lafontaina idruge.

Eugen je 1683. godine na audienciji kod kralja Luja XIV. bio od kralja gruboodbijen od vojnog poziva, pa je donio sudbonosnu odluku da pobjegne s francuskogdvora u Beč. Bijeg je uspio i Luj se na jednom primanju zapitao: da li sam sadapočinio u svom ìvotu najveću glupost? Naime, već tada se očitovao svestrani talenatmladoga Eugena, a uz to je vladalo tradicionalno rivalstvo, pa i neprijateljstvoizmeđu Pariza i Beča, odnosno politike Versaillesa i Bečkog dvora, koje se i kasnijenastavilo. Eugen je u 20-toj godini došao u Passau do njemačkog cara Leopolda, kojije skupljao vojsku protiv osmanskog pohoda 1683. godine na Beč – i vrata su mu bilaotvorena jer je u Eugenu tekla i krv Habsburga – po njegovom djedu Tomi Francuujaku Filipa II. Car je u Eugenu vidio moguće korisne veze, pa ga je primio kaodobrovoljca kod vojskovođe Karla Lotarinškog, potom Ludviga V. Badenskog iMaksimilijana Bajernskog. Beč je 1683. godine ̀ ivio s jedne strane u tjeskobi i strahuod Turaka a s druge strane od pretenzija kralja Luja XIV. Oko 200.000 Turaka podzapovjedništvom Velikog vezira Kara Mustafe opsjedalo je Beč, dok ga je branilo tek10.000 vojnika. No, junački otpor Bečlija omogućio je dolazak poljskog kralja JanaSobieskog kao i brojne njemačke vojske, te su odbili agresora i još teško porazilitursku vojsku.

Eugen je 12. rujna 1683. godine u borbi kod Beča prvi put iz blizine vidio Turke.Bjeèći Turci sve su ostavili: oru`je, zastave, topove, znakove i hranu. Tada su Bečlijenašli velike količine kave i osnovali jednu kavanu u Beču, koja i danas postoji. Eugenje tada opazio različitost vojske: kod Francuza i Austrije, gdje su bile razlike ne samo u odjeći, nego i u jeziku i običajima. Austrijska je vojska bila sastavljena od Nijemaca,Austrijanaca, Talijana, Hrvata, Poljaka i Mađara. Disciplina, oprema, snabdjevenost ičasnički kadar bio je slab i dosta nejednak.

82

VDG JAHRBUCH 2001

S dobrom naobrazbom i visokim porijeklom te nadarenošću Eugen je brzo u vojsci napredovao. Nakon smrti grofa Küffsteina 1685. godine, Eugen je postaozapovjednik dragona (konjanika) kao pukovnik. Veliki događaji u Europi su se brzoodvijali. Spomenut ćemo da je 1684. godine stvorena «Sveta liga» - savez izmeđunjemačkog cara Leopolda I., Poljske i Venecije poduprta od pape Inocenta XI., inačenećaka Livija Odescalchija. Nadalje, 1686. godine postao je princ Eugengeneralbojnik te se osobito istakao u jurišu na Budim, koji su oslobodili od osmanskevlasti. Tada je dobio u Mađarskoj određene posjede (otok Csepel), gdje će kasnijeizgraditi poznati dvorac u baroknom slogu.

Za jugoistočnu Europu, a prvenstveno za istočnu Hrvatsku i Ugarsku, osobito jeva`na 1687. godina zbog pobjede nad Turcima kod Haršanja – I tu se osobito istakaoprinc E. Savojski te je bio imenovan Feldmaršalom, jer je on vodio pobjedonosnuvojsku u bitki kod Haršanja nedaleko Mohača 12. 8. 1687. godine. Velik je uspjeh zaEuropu bilo oslobođenje Beograda od osmanske vlasti 1688. godine podzapovjedništvom izbornog kneza Maksimilijana Bavarskog, u kojem se istakao princEugen i tom je prilikom bio teško ranjen. Ozdravivši, već sljedeće 1689. godine, borio se protiv Francuza, koji su prodrli na Rajnu, te je privolio vojvodu Viktora Amadeusaod Savoje na savez protiv Francuske. No zbog napada Francuza na Rajni, koji suzauzeli desnu obalu Rajne i Lotaringije, morao je iz Srbije povući svoju vojsku pa su1690. godine Turci opet osvojili Beograd. Nakon toga je princ Eugen otišao svojskom u Italiju, gdje je dogovorio savez protiv Francuske.

Zbog uspješnih vojnih operacija protiv Francuske i Osmanskog carstva, imenovaoje car Leopold 1694. godine princa Eugena glavnim zapovjednikom savezne vojske uItaliji. No, da muze ne spavaju u ratu, potvrdio je događaj da je te 1694. godinepočela gradnja Schönbruna kod Beča, kao nove carske rezidencije, da budepokazatelj moći i veličine Bečkog dvora, nasuprot Versaillesu.

Princ Eugen je kao glavni zapovjednik carske vojske krenuo 1697. godine protivsultana Mustafe te ga je do nogu potukao kod Sente 11. 9. 1697. godine. Sačuvan jeEugenov ratni Dnevnik o kretanju i vojnim operacijama carske vojske protiv Turakaod 10. kolovoza do 5. studenog 1697. godine. Taj Dnevnik je objavljen, a osobito padau oči opis bitke kod Sente 11. rujna 1697. godine, gdje je princ vještom vojnomtaktikom strašno potukao premoćnu vojsku sultana Mustafe uz vlastite minimalnegubitke.3 Turska vojska je brojem bila premoćna, ali je vojno iskustvo princanadmudrilo silu. U tom porazu poginuo je veliki vezir, 17 paša te na desetke tisućaturskih vojnika. Taj turski poraz konačno je slomio osmansku ofenzivu i prisiliotursku vlast da se dogovore o miru koji je sklopljen u Srijemskim Karlovcima 21.siječnja 1699. godine, po kojem se Turska konačno odrekla područja sjeverno odSave i Dunava.

Nakon pobjede kod Sente princ je na nagovor pukovnika Kybe i zapovjednikabrodske utvrde provalio preko Save u Bosnu i dolinom rijeke Bosne upao u Sarajevo.Budući da nije imao kod sebe topništa, to nije mogao osvojiti utvrdu, pa se vratio

83

VDG JAHRBUCH 2001

3 Ive Maùran, Dnevnik princa E. Savojskog, Glasnik arhiva Slavonije i Baranje br. 5, Osijek 1999., str. 195.

natrag. S njim je iz Bosne u Slavoniju pošlo oko 40.000 Hrvata, bojeći se osmanskeosvete.

Taj dnevnik otkriva mnoge pojedinosti u politici, vojsci i prilikama u Slavoniji iBosni. Osim tog dnevnika sačuvani su izvorni nacrti tadašnjih turskih utvrđenja uzrijeku Bosnu do Sarajeva. Za sjajnu pobjedu nad osmanskom vojskom, koja je èljelapovratiti izgubljena područja u Slavoniji i Ugarskoj, Eugena su slavili u Europi. CarLeopold mu je darovao 1698. godine posjed u Baranji «Belje», te je taj posjed bio uvlasti Eugena sve do njegove smrti 1736. godine. Na tom posjedu je princ formiraogospodarstvo i naseljavao poduzetne stanovnike doseljene iz Njemačke i Austrije. OBaranji i posjedu princa Eugena postoji značajna literatura, premda je najveći brojizvornog pisanog gradiva ili uništen ili dislociran.4

Poslije prodora do Sarajeva vratio se princ Eugen na svoja dobra u Baranji i uMađarskoj, dok ga opet nije pozvao sukob za španjolsko nasljedstvo, koji se vodio svedo 1702. godine. Prvo je Francuska morala napustiti desnu obalu Rajne i Lotaringiju, te je uspjela zadràti samo Strassburg, koji se i danas nalazi u njezinom posjedu.

Kad je 1700. godine umro španjolski kralj Karlo II., izumrla je španjolska lozaHabsburga, a krunu je dobio Filip V., ujak francuskog kralja Luja XIV., pa je time biootklonjen razlog sukoba između Beča i Pariza.

Već 1700. godine osnovao je filozof Leibnitz (1646.-1716.) Prusku akademijuznanosti u Berlinu, s kojim se Eugen dopisuje, a od 1712. do smrti filozofa 1716.godine, s njim i osobno prijateljuje.

Kada je 1701. godine opet buknuo španjolski nasljedni rat, u kojem su sudjelovalina jednoj strani: Austrija, Engleska, Nizozemska, Pruska i Portugal protiv Francuske iBayerna, bio je princ Eugen na čelu carskih trupa u Italiji i tu je pobijedio Francuze.

Zbog starih neriješenih političkih odnosa između Dvorske stranke (kućaHabsburg) i Narodne stranke (nekada vođa Ivan Zapolja, a sada Franjo Rakoczy),podigao je 1703. godine erdeljski knez Franjo Rakoczy ustanak u Mađarskoj, koji jepotrajao sve do 1711. godine. U tom građanskom ratu, koji je na jednoj strani okupio tzv. patriote Mađare uglavnom opredjeljene kalvine pod vodstvom Franje Rakoczija,a na drugoj strani Bečki dvor predvođen vladarskom kućom Habsburg, poginuo jeveliki broj ljudi, uništena su mnoga mjesta i ispoljeno je veliko neprijateljstvo. Upočetku Rakoczijevog ustanka princ se nije mogao osobno angaìrati u gušenjuustanka jer je vodio rat s Marlbourghom protiv francuske i bavarske vojske. Pošto suporazili francusku i bavarsku vojsku, vratili su Bavarsku kući Habsburg.

Godine 1705. umro je austrijski car Leopold I., zvani Veliki (1640.-1705.), anaslijedio ga je Josip I. (1705.-1711.), no to se nije bitno odrazilo na poloàj glavnogzapovjednika vojske princa Eugena, jer je svima bilo očito da u stvari princ čuvaAustriju od osvajanja s istoka i zapada. Tako je već 1706. godine princ, kao glavnizapovjednik carske vojske, potukao Francuze u Gornjoj Italiji te je Francuska morala

84

VDG JAHRBUCH 2001

4 Stjepan Sršan, Tri stoljeća Belja 1698.-1998., katalog izlo`be, Osijek 1998.; Tri stoljeća Belja, JAZU, Zavod za znanstveni radu Osijeku, Osijek 1986. i drugo.

napustiti Italiju sve do Napulja, što je bio veliki poraz francuske politike, a uspjehaustrijskog dvora.

Zbog sjajnih uspjeha u obrani od francuskih napada imenovan je princ Eugen,1707. godine, za namjesnika Milana, a nakon smrti Ludviga Badenskog imenovan jeza nasljednika carske vojske.

Princ Eugen je bio i veliki diplomata. U tom vidu spomenut ćemo da je 1710.godine posjetio Berlin i učvrstio savez s Pruskom, te da je izvrsno vodio pregovore isklopio dobre saveze s Engleskom, Nizozemskom, Portugalom i drugim partnerima.

Godine 1711. godine umro je car Josip I., a naslijedio ga je njegov brat Karlo VI.,koji je postao i rimsko-njemački car (do 1740.) i hrvatsko-ugarski kralj. Budući da se,nakon sklapanja saveza s Pruskom, Francuska smirila, pozabavio se princ Eugen sustanicima u istočnoj Ugarskoj. U nekoliko bitaka porazio je vojsku kneza FranjeRakoczya te ga primorao da zatraì mir.

Konačno je 1711. godine sklopljen mir u Szatmáru, i time je bio slomljennezavisni pokret u Mađarskoj na čelu s Rakoczijem te je Mađarska mirovala dosredine 19. stoljeća, kada će ju u sličan pohod povesti L. Kosuth.

Nakon više desetljeća ratovanja protiv Francuske konačno je sklopljen sFrancuskom mir 1713. godine u Utrechtu. Po njemu se Francuska nagodila sa svimaosim s carom Karlom VI. Kralj Filip je zadrào Španjolsku sa svojim kolonijama, aNapulj, Milan i španjolska Nizozemska pripali su Austriji, dok je Engleska dobilaGibraltar i druge kolonije. Mirovni pregovori su se nastavili i 1714. godine, a vodili su ih princ Eugen i maršal Villars između Austrije i Francuske.

Godine 1714. započeo je princ Eugen u Beču graditi čuveni dvorac Belvedere zasvoju rezidenciju. Glavni projektant bio je poznati barokni majstor Lukas vonHildebrand, a graditelj Johan Bern Fischer od Erlacha (1656.-1723.). Dvorac jezavršen 1724. godine i predstavlja prekrasnu i veličanstvenu monumentalnu baroknu građevinu, kojoj se dive pokoljenja.

Budući da je Turska 1714. godine prekinula sklopljeno primirje u Karlovcima iotpočela s vojnim pripremama i pohodima, već sljedeće 1715. godine na jugoistokuEurope, a 1716. godine i slu`beno navijestila Austriji rat, to je vrhovni vojskovođaaustrijske zdruène vojske, princ Eugen, skupio 64.000 vojnika i krenuo ususretvelikom veziru Aliji, koji se kretao sa oko 150.000 vojnika. Do sukoba je došlo kodPetrovaradina 5. kolovoza 1716. godine, gdje je princ opet teško porazio brojempremoćniju tursku vojsku. Za te sjajne uspjehe imenovan je princ upraviteljem DonjeAustrije odakle je dobivao potrebna sredstva za daljnje operacije protiv turske vojske.Već u lipnju 1717. godine otpočeo je princ opsadu Beograda. I premda ga je branilo30.000 Turaka, ipak ih je prisilio na predaju i počeo oslobađati područja ju`no odBeograda. Konačno je Turska zatraìla mir, koji je sklopljen 21. srpnja 1718. godine u Poàrevcu, na 25 godina. To je bio jedan od sjajnijih sklopljeni mir i pobjedaaustrijske kuće protiv osmanske vlasti. Po tom miru Austrija je dobila sjevernapodručja Bosne, veći dio sjeverne Srbije i Malu Valahiju.

85

VDG JAHRBUCH 2001

Poslije postignutog mira na zapadu s Francuskom 1713. godine, a sada i sTurskom na istoku 1718. godine, princ Eugen se mogao više posvetiti gospodarskim i kulturnim poslovima, među kojima treba spomenuti izgradnju dvorca u Bilju,naseljavanje Nijemaca u Baranju, gdje se ističe novo naselje Podravlje (Eugenidorf) idrugo. Osim toga, posvetio se više i umjetnosti te nauci. Tako je skupio prekrasnuzbirku knjiga i umjetnina, koje su danas dio dvorske biblioteke u Beču.

Godine poslije Poàrevačkog mira su bile mirne i napredne za Europu. Kao da jenastupilo vrijeme plodova nakon teških obrambenih i oslobodilačkih ratova sazapada i istoka na središnju Europu. Kao ilustraciju toga vremena spomenut ćemo daje 1719. godine Trst postao slobodna luka (do 1891. godine), čime se unapređivaopromet i trgovina. Godine 1720. Austrija je dobila Siciliju, ali je izgubila Sardiniju iPiemont. Tih godina završene su velebne građevine, kao Belvedere (1724.), zatimdvorac Raczkeve u Budimpešti na otoku Csepel i drugo. Sve je to doprinjelo da je1726. godine sklopljen savez između Austrije i Rusije.

U tom novom mirnom zamahu barok se raširio po Europi i taj europski duhovnipravac zahvatio je gotovo sve grane ljudskog umijeća, a osobito je ostavio prekrasnetragove u graditeljstvu, slikarstvu, kiparstvu, glazbi i knjièvnosti.

Život ispunjen velikim događajima po cijeloj Europi došao je svome završetku.

Dana 21. travnja 1736. godine umire veliki princ Eugen Savojski u 73. godiniìvota. Pokopan je u crkvi sv. Stjepana u Beču.5

Osob nost, dje lo i vri je me

Privatni arhiv princa Eugena je nestao. Njegova osobnost je više načinjena premanjegovoj vojnoj ulozi i političkim događajima, dok se o njegovom privatnom ̀ ivotu te o kulturnom, znanstvenom i gospodarskom djelovanju manje zna. Pohlepa je gotovosve unovčila, što nije zaštitila kuća Habsburg. Tako su došla neprocjenjiva umjetničkadjela, knji`nica i osobni spisi princa Eugena u privatne posjede, gdje su tijekomstoljeća najvećim dijelom izgubljeni ili uništeni. Čak za bečku rezidenciju Belvedere,najznačajniju Eugenovu građevinu, nedostaju izvorni arhivski planovi i spisi.

Još za ìvota su dràli da je princ Eugen bio duhovni ideal rimski car MarkoAurelije, vojnik i filozof, kako ga je i knjièvnik Ruso nazvao «ratni filozof». Vodio jejednostavan ìvot i stoički mir nasuprot svim udesima sudbine.

Godine 1697. ga je car obdario imanjima u Baranji zbog pobjede u Senti. Uz to jeprinc kupio Dunavski otok Čepel između Budima i Pešte i tamo podigao 1701.godine dvorac u Rackeve (arhitekt Hildebrandt) u baroku. No najljepša inajmonumentalnija građevina mu je dvorac Belvedere u Beču koji je završio 1724.godine, a gradsku palaču 1728. godine. Umjetnost, slike, kipovi, glazba, vrtovi bili sumu hobi te je i od njih skupio značajnu zbirku

86

VDG JAHRBUCH 2001

5 Spomenimo da je 1805. godine kipar Fernkorn podigao princu Eugenu spomenik u Beču, Simonelli u Torinu, te u Budimpešti ina drugim mjestima.

Princ Eugen je bio strog prema sebi, ali je to traìo i kod drugih, osobito disciplinuvojske, no ljudski se odnosio s časnicima i vojnicima te su ga cijenili, bojali ga se ivoljeli. Mnogo je drào do obavještajne slu`be, te je traìo činjenice o stanjuneprijatelja i nekoliko je bitaka dobio zahvaljujući toj slu`bi. Zbog toga je 1711.godine osnovao svoj ratni arhiv, gdje je drào informacije i dokumentaciju, koji jekasnije nastavio kao Kriegsarchiv – ratni arhiv. Podigao je u Beču građevinskuakademiju (1717.) koja je popunila manjak vojnih inìnjera i graditelja, odakle suizlazili vrsni graditelji, čija su djela nastajala i u Slavoniji.

Diplomatsku crtu naslijedio je od majke, koja je dosegla savršenstvo kod kardinala Mazarina. Znao je da se sve ne moè riješiti ratom, već više diplomacijom idogovorima i to je obilno koristio tijekom ìvota.

Imao je osjećaj za gospodarstvo te se zalagao za nove reforme. Na svojimposjedima i upravama Lombardije, španjolske Nizozemske i donje Austrije dobivaoje velike svote, koje je trošio u velike vojne pohode, a kasnije u kulturne i gospodarskeprojekte. Bio je cijenjen i divili su mu se u Francuskoj (Ruso, Voltaire), u Engleskoj, akod Turaka je postao strah i trepet. I dok je on ìvio Austrijsko carstvo (srednjaEuropa) je moglo biti sigurno, a poslije njegove smrti: Turska je odmah povela rat iAustrija je izgubila sjevernu Srbiju, utvrdu i grad Beograd 1736. godine. Konačno je1739. godine utanačen mir između austrijskog i osmanskog carstva, po kojem jegranica išla rijekom Savom i Dunavom. I ta je granica bila na snazi sve do drugesredine 19. stoljeća, kada je Austro-Ugarska 1878. godine ušla u Bosnu iHercegovinu.

Eu rop ski zav ješ taj

Pruski car Fridrih Veliki je rekao, da je zaprepašćujuće, kako je na kraju vladanjacara Karla VI. 1740. godine, europski sjaj tako ocvao, koji je u početku 18. stoljećasvuda sjajio. Uzrok toga bijaše u gubitku velikog duha princa Eugena. Nije biloEugenova genija. To se odnosilo na cijelu Europu.

No što se na početku 18. stoljeća razumjelo pod Europom? Europa nije bila samozemljopisni pojam, već još više nego li danas izvorište i hraniteljica duhovne kulture.Polazište joj je bilo u rimskoj dràvi, koja je obuhvaćala gotovo sav zapad, koje je,barem dijelom, obnovljeno u Svetom Rimskom Carstvu, kao i u katoličkoj crkvi sasvojim općim ljudskim vrijednostima i karakterom. Razračunavanje izmeđuduhovnog i svjetovnog prava, između pape i cara, uzdrmalo je cjelovito nastojanjeZapada i oslobodilo duhovne snage koje su bile u slu`bi ujedinjenja Europe. Europski duh, u vrijeme baroka, dobio je jaki i novi ìvotni osjećaj koji je zahvatio cijeluEuropu. Duhovni ujedinitelj Europe bio je barok, koji je obuhvatio gotovo svapodručja djelovanja: arhitekturu, slikarstvo, kiparstvo, glazbu, dakle cijeli ìvot.Pokušati barok dijeliti po nacionalnim komponentama, vodi u proizvoljnoograničavanje duha. Baroku je doprinio politički momenat, kao triumfalni osjećajnakon pobjede u turskim ratovima, zatim patriotski valovi koje je oslobodio francuski kralj Luj XIV., no i èlja za mirom nakon 30-godišnjeg rata, izgradnja i ravnoteàsnaga, potom velika dvorska ulaganja u razne gospodarske i kulturne projekte, veliki

87

VDG JAHRBUCH 2001

uspjeh trgovine i te`nja za skladnom cjelinom ìvota. Tome je sluìo i francuski jezikkao europsko sredstvo komunikacije u literaturi i dvoru, a latinski u pravu i teologiji.

U političkom jedinstvu se pojavljuje kozmopolitstvo i nacionalna dràva. KućaHabsburg je u tome djelovala kao čuvar i ostvaritelj nadnacionalne dràve, koja senije oslanjala na teritorijalnu moć i granice, već na pravni poredak. Habsburzi suimali geslo: Bella gerant alii, tu felix Austria nube! – Neka ratove vode drugi, a ti sretnaAustrijo udavaj se! - tu je počivao nadnacionalni cilj, a sredstvo je bilo sasvim blaèno.

Tom cilju je sluìo i princ Eugen. Za princa je Europa ̀ ivi organizam. Sve njegoveborbe i pobjede vodile su obrani, zaštiti i oslobođenju tj. miru i sigurnosti Europe. Amir Europe trebao je počivati na pravom prijateljstvu. Za to je princ činio velikaputovanja.

Hegemonija absolutizma kao ni merkantilizam sa svojom protekcionalističkompolitikom gospodarstva nisu bili niti će biti dobro tlo za taj cilj. Put za harmonijskuzgradu nalazi se u jakoj podređenosti dràvnom ustavu kao modelu za Europu. ILeibnitz je zagovarao ideju kraljevstva, kao i crkva – Kraljevstvo mira, sloge i ljubavi.

Opat de Saint- Pierre (1658.-1743.), veliki mislilac koji je traìo zajedništvoZapada, objavio je 1713. godine projekt trajni mir. Tu je on objasnio traktat o temeljimaeuropske konfederacije. Ta vizija će oìvjeti nakon 200 i više godina i tek se ostvarivati odsredine 20. stoljeća. U tom vidu danas postoje međunarodne udruge: Crveni kri`,međunarodni sud, Europska zajednica i druge slične europske asocijacije.

U prašnjavim okvirima habsburške vlade svijetlio je portret princa Eugena zbognjegove ljudske veličine i duhovne tolerancije. Nisu glavni ostaci i nasljeđe njegovipredivni dvorci, niti njegove mnogovrsne zbirke, već je njegov europski duh pravizavjet i nasljeđe Europe.

Za svakog čovjeka Princ je ̀ ivi «Genius Europae» tj. veliki duh Europe. U tom vidudanas mali narodi mogu naći svoje mjesto u Europi samo u sveopćem poštivanjuljudskih prava i ustava, čuvajući svoju kulturu i jezik, dakle u vladavini prava, inače ćebiti plijen jačega u sveopćoj globalizaciji.

88

VDG JAHRBUCH 2001

Le ben und Werk des Prin zen Eu gen von Sa vo yen

Dieser Aufsatz vermittelt einen kurzen Überblick über die damalige Zeit sowieüber das Leben und Wirken des bekannten Feldherrn, Diplomaten, Mäzens undWirtschafters - Prinz Eugen von Savoyen. Er lebte und wirkte in der zweiten Hälftedes 17. Jahrhunderts und in der ersten Hälfte des 18. Jahrhunderts, als derfranzösische König Louis XIV. im Westen und die osmanische Regierung im Osten inden Eroberungskrieg gegen die Österreichische Monarchie zogen.

Prinz Eugen war seiner Herkunft nach Italiener, seiner Erziehung nach Franzoseund seinem Handeln nach Deutscher. Er war gebildet und kommunizierte mit dendamals führenden Philosophen, Schriftstellern, Wissenschaftlern undStaatsmännern. Er erweiterte in Europa Horizonte und verbreitete den Friedens-und Gerechtigkeitssinn sowie den Sinn für Kultur, Kunst und Wissenschaft. DieKriege, die er führte, waren Verteidigungs- und Befreiungskriege. Er ist besondersfür Kroatien von Bedeutung, da er die Baranja besaß, wo er Leute ansiedelte und dasLandgut Belje aufbaute.

Ein besonderes geistiges Vermächtnis des Prinzen Eugen war der sogenannteGenius Eugenii - der Geist Eugens. Prinz Eugen setzte sich für eine geistigeVerbundenheit, die Wahrung der Menschenrechte, des Friedens und der Sicherheitin Europa ein, d.h. er forderte die Anerkennung der Staatsverfassung einer neueneuropäischen Gemeinschaft, die auf einer gesetzlicher Grundlage beruhen sollte.Dieses Projekt ist sowohl in der Europäischen Gemeinschaft, als auch in andereneuropäischen Institutionen, die sich für Menschenrechte einsetzen, heute nochaktuell.

89

VDG JAHRBUCH 2001

Mira KOLAR - DIMITRIJEVI]

Antun Schle gel vode}a li~nostu no vi nar stvu Hrvat ske

do 1929. godine

U novinarstvu Hrvatske ima nekoliko zna~ajnih li~nosti nou sam vrh hrvatskog novinarstva treba ubrojiti dva Slavonca:Antuna Schlegela i Josipa Horvata. Za razliku od drugog oAntunu Schlegelu se danas malo znade, premda je napisaonekoliko tisu}a uvodnika i dvadeset godina vodio neke

najzna~ajnije listove u Hrvatskoj, osnovav{i i najve}u jugoslavensku izdava~ku ku}u"Jugo{tampu". Antun Schlegel je utjecao na mi{ljenje svojih brojnih ~italaca na hrvatskom injema~kom jeziku, a imao je i zna~ajnu ulogu u smirivanju politi~kih napetosti sve do svojesmrti. Njegovom nikada potpuno obja{njenom smr}u politi~ka scena je izgubila ne samo jednogvelikog novinara ve} i jednu od najistaknutijih li~nosti na{eg politi~kog ìvota koji su sezalagali za ìvot Slovenaca, Hrvata i Srba i svih drugih naroda u jednoj kvalitetno pravednojjugoslavenskoj dràvi.

1.

Antun (Toni) Schlegel je ro|en u Na{icama 19. velja~e 1878. i tamo je biozavi~ajan. Iako rodom Nijemac on se politi~ki "kroatizirao", pa ~ak i jugoslaviziraokao i mnogi drugi Nijemci nakon sklapanja Hrvatsko-ugarske nagodbe, ali je uvijekbio ponosan na svoje njema~ko prezime i porijeklo. U traènju najboljeg rje{enja zaHrvatsku on je postao "`rtva".

Schlegel je bio iz ugledne obitelji.1 Schlegelov otac Franz (Franjo) do{ao je uNa{ice 1867. iz ê{ke na preporuku svog kasnijeg tasta grofa WilimaWurmbranda-Stupacha, te je prvo odgajao kasnijeg bana Teodora Peja~evi}a, a ondaje postao i upravnik Peja~evi}evog veleposjeda. Bio je pravnik i govorio je njema~ki,francuski, ~e{ki i engleski. Njegov brat Eduard bio je 40 godina upravitelj dobarapodmar{ala Jure Jela~i}a u Novim Dvorima u Zapre{i}u, pa ga je Franjo ~estoposje}ivao, prate}i zbivanja na zagorskom podru~ju. 1873. oènio se groficomBertom Wurmbrant i imao s njom sedmero djece: Vilima (ro|.1874), Mariju (1876),Antuna (Tonija)(1878), Franju (1879), Lea (1881), Hinka (1883) i Josipa (1888).Antun je bio najbolji s najmla|om bra}om Hinkom i Josipom, te je obojicu kasnijezaposlio u svojem novinarskom poduze}u Jugo{tampi. Hinko (Heintschi) je umronekoliko dana prije smrti Antuna, i imao je sina Dejana kojemu je Schlegel oporu~no

VDG JAHRBUCH 2001

91

1 Josip Schlegel, Biografija Toni Schlegela, Zagreb 1962. Rukopis pohranjen u Dràvnom arhivu Zagreba kao rukopis, ali semoè na}i i u bibioteci Arhiva pod R-169.

ostavio ~etvrtinu svoje imovine, ali to ovaj nije mogao ostvariti zbog politi~kihmakinacija vlasti koje su preuzele ovu najve}u novinarsku ku}u u Hrvatskoj poslijeSchlegelove smrti.2

Antun Schlegel je osnovnu {kolu je polazio u Na{icama, a {est razreda gimnazije je zavr{io u Poègi stanuju}i u Orfanotrofiji i tu ga je podu~avao i prof. Antun Radi}.Maturirao je 1896. u Zagrebu stanuju}i opet u nadbiskupskom sjemeni{tu. Od1896-1897. studirao je teologiju u Zagrebu, a nakon toga je po{ao u Innsbruck nastudij filozofije i teologije. Kao protuteù postoje}em studenskom klubu "Rhenanii"Schlegel je osnovao studentsko dru{tvo "Velebit", koje pod utjecajem srpskihstudenata a uz podr{ku Srbije sve vi{e dobivalo jugoslavensko obilje`je.

Schlegel je 1901. bio zare|en u Innsburrucku po biskupu Simonu Aichneru. Prvumisu sluìo je 5. kolovoza 1901. u franjeva~kom samostanu sv. Antuna Padovanskog uNa{icama, gdje je tada bio gvardijan o. Firmin Pletikapi}. Na poziv baruna Billotaproputovao je s njim pola godine kroz Austriju, Njema~ku, dio europske Rusije, tecijelu zapadnu Europu.

Dekretom nadbiskupskog ordinarijata u Zagrebu Schlegel je imenovan zakapelana u Martijancu kraj Ludbrega 10. rujna 1902. gdje je bio veleposjed barunaPavla Raucha, sina ve} umrlog bana Levina Raucha. Na molbu Raucha nadbiskup dr.Juraj Posilovi} oslobodio ga je 10. prosinca 1903. slu`be duhovnog pomo}nika, te jeodgajao Rauchovog sina jer je Schlegel bio intelektualac velike kulture i znanja.

Me|utim, na ovom podru~ju bili su politi~ki vrlo djelotvorni bra}a Radi}. Toni seuskoro s njima povezao, radi ~ega je do{ao u sukob s Rauchom koji je naginjaofrankovcima. Vrlo burno vrijeme 1903. zao{trilo je ove odnose. Schlegel traì vi{edemokracije za narod, pa je na traènje Raucha premje{ten u Petrinju, gdje jesudjelovao zajedno s Rudolfom Horvatom kod dogovora o osnivanju Hrvatske pu~keselja~ke stranke u Hrastovici zajedno s prof. povijesti Rudolfom Horvatom.3 Kasnijeje Schlegel ponovno na slu`bi na ludbre{kom podru~ju, ali nije vi{e povezan s obiteljiRauch. U tom se vremenu zbliìo s dr. Milanom Heimerlom, pravnikom koji je bioizba~en sa zagreba~kog univerziteta 1895. zbog spaljivanja ma|arske zastave te jestudij zavr{io u Pragu slu{aju}i liberalna predavanja Toma{a Masaryka, a do 1912. jepomagao u odvjetni~koj kancelariji svog brata Radoslava u Krièvcima. 4 Heimerl jeutjecao na Schlegela da budu}nost Hrvatske vidi samo u suradnji s KraljevinomSrbijom, budu}i da je to bio jedini politi~ki model koji sjeverna Hrvatska nije isku{alau traènju izlaza iz te{kih prilika u kojima se na{la, kada ju je Be~ prepustio

92

VDG JAHRBUCH 2001

2 Norbert Wurmbrand je objavio studiju "Die rechtliche Stellung Bosniens und der Hercegovina, Wien 1915. (Sv. bibl. 99224.Bd. XII, Heft 2) Obitelj je vrlo stara i dala je nekoliiko sna`nih intelektualaca liberalnog smjera. Josepha Wurmbranda je jo{1792. objavio studiju "Politische Glaubenbekentniss mit Hinsicht auf die francoesische Revolution", Frankfurt - Leipzig, 1792.(Sveu~. bibl. 33414) Namje{tanje Antuna Schlegela za kapelana u Hrvatskom zagorju, tj. Martijancu svakako je vezano uzEduarda Schlegela, koji je umro 12. studenog 1906. u 72 godini, te je do{av{i iz ê{ke bio 40 godina upravitelj dobara \ureJela~i}a u Novim Dvorima u Zapre{i}u. Umro je u Ka~i}evoj 20, koju ku}u je onda kasnije kupio povjesni~ar dr. Rudolf Horvat. Misa zadu{nica sluèna je u Brdovcu, Pu{}i i Sv. Heleni (Hrvatska, 136, 14. XI. 1906.)

3 Bogdan Kriziman, Osnivanje HPSS (1904-1905). Radovi Instituta za hrv. povijest Filozofskog fakulteta u Zagrebu, 2, Zagreb 1972, 102 i 143.

4 Hrvatska njiva, 1917, br. 20, str. 335-336.

Ma|arima. No na liberalizaciju Schlegela su utjecali i crkveni vrhovi. Godine 1900.odràva se u Zagrebu Prvi hrvatski katoli~ki kongres koji stvara osnove radikalnomklerikalizmu {to izaziva nezadovoljstvo jednog dijela mladog sve}enstva koje jeodrastalo u druga~ijoj atmosferi i koje se usprotivilo novoj crkvenoj reformi. @ele}i ga ponovno vratiti pod krutu disciplinu 1906. dekretom Vojnog superiorata i vojnognadbiskupa dr. Kolomana Belopotoczkog Schlegel je imenovan za kapelana vojnogdistrikta Zagreba, odnosno XIII. vojnog korpusa Austro-ugarske vojske, te je na ovom poslu do svibnja 1908. Me|utim njegovi ~lanci koji traè liberalnu reformu crkve straènjem da sve}enstvo preuzme odre|enu ulogu u politi~kom ìvotu izazvali sukritiku vi{eg vojnog kuratora dr. Rihtari}a. Bilo je to vrijeme kada je novi papaGiuseppe Sari sna`no gu{io pojavu liberalizma u crkvi, a Schlegel se ve} prili~nopomje{ao s naprednjacima, te pi{e u Pokretu, a i ina~e se pridruùje shva}anju koje je imao Ve}eslav Wilder t.j. da je klerikalizam opasnost za ~ovje~anstvo, a svakako zaHrvate.5

Upozoren da se kani politi~kog rada i iako je car Franjo Josip I. u me|uvremenuve} potpisao dekret za njegovo imenovanje dvorskim kapelanom koju funkciju jeimao jo{ samo Josip Juraj Strossmayer, Schlegel se razrje{uje i prelazi na evangeli~kuvjeru.6 Prelazak na evangeli~ku, a ne na pravoslavnu vjeru ukazuje da je Schlegelpostupao "njema~ki", tj. u duhu njema~kog protestantizma i u njegovom radu nalazese mnogi tragovi evangeli~ke ideologije. To se osjetilo i u djelovanju Hrvatske pu~keselja~ke stranke na podravsko-zagorskom podru~ju. @upnik Ivan Fu~ek iz Bisaga je ucrkvi Svih trijuh kraljeva u Novigradu Podravskom rekao u propovijedi 4. lipnja1906. da Hrvatska pu~ka selja~ka stranka ru{i ugled na{oj vjeri, na {to su ~lanovi testranke u Novigradu Podravskom izjavili da oni jedino traè da se ukinu raznecrkvene da}e, drugim rije~ima da crkva pri|e reformi po uzoru na protestantskucrkvu, {to bi bilo bolje i lak{e za narod.7

Schlegelov izlazak iz katoli~ke crkve izazvao je veliku ljutnju u njegovoj obitelji.Sam pi{e da mu je sveta crkva katoli~ka bila "skoro sam - Bog."8 No utjecaji zapadneEurope su bili prejaki. Secesijski motivi lome prave linije klasicizma i dru{tvo postajenemirno. Schlegelov prijatelj Hinko Hinkovi}, donosi iz Francuske liberalne ideje idrì u zagreba~koj Streljani govore protiv vjere i crkve.9 Sve}enik Franjo Plevnjaknaziva ovo vrijeme "barbarskim", a poslanice Leona XIII. osobito "Quod apostolicimuneris" i "Rerum novarum" od 23. sije~nja 1891. "znamenitima", jer se njima pruàruka sirotinji i postavlja crkva na socijalne temelje, pozivaju}i u pomo} i dràvu iprivatna dru{tva.10 U tu diskusiju upustio se i Schlegel. I Schlegel pi{e 1902. da se pouzoru na Tirol i Austriju i kod nas u Hrvatskoj moraju od strane crkve osnivatinov~ane, gospodarske i selja~ke zadruge. Schlegel isti~e da sve}enik ne smije stajati u

93

VDG JAHRBUCH 2001

5 Jure Kri{to, "Liberalizam" Napredne omladine i njegove posljedice. U: Liberalizam i katolicizam u Hrvatskoj, II. dio, Zagreb1999, 62. U ovoj su knjizi sakupljeni materijali sa znanstvenog skupa u Zagrebu odrànog 5. i 6. III. 1999. i zanimljivo da niKri{to ni Strecha ne spominje Schlegela, iako je imao veliku ulogu u naprednja~kom i uop}e antiklerikalnom pokretu.

6 J. Schlegel, Biografija.7 Hrvatske novine, 23, 7. VI. 1906.8 Zvono, 39, 3. X. 1908, str. 606.9 Katoli~ki list, 1902, str. 22 i 59.10 Franjo Plevnjak, Leon XIII. i socijalno pitanje. Katoli~ki list, 1902, str. 114, 116.

borbi naroda za bolji ̀ ivot skr{tenih ruku, nego da "mora i on pomo}i, sudjelovati kod rje{avanja socijalnog pitanja, te da treba odgojiti inteligenciju, ne samo kr{}ansku ve} i socijalnu". Pi{e da su sve}enici narodu glavni, a katkada i jedini oslonac, jer je jedinosve}enstvo nezavisno u odnosu na onu inteligenciju koja je pla}ena. Traì da seprenose iskustva drugih naroda, jer literatura je tu ogromna, a rezultati su na dlanu.11Drugim rije~ima Schlegel poziva sve}enstvo na socijalni rad u interesu naroda, {to jeponukalo zagreba~kog nadbiskupa Jurja Posilovi}a da izda okru`nicu da sesve}enstvu zabranjuje da propovjedaonicu koristi u politi~ke svrhe, kao {to su to ~inilineki sve}enici u Vara`dinskoj ùpaniju obja{njavaju}i narodu njegova politi~kaprava.12 Schlegelov izlazak iz sve}eni~kih redova bio je dakle neminovan, a on jerazloge svog postupka objavio u nizu ~lanaka u Pokretu, odnosno u bro{uri "ToniSchlegel - Anatema sit", od koje se - kako se ~ini - nije sa~uvao niti jedan primjerak, teza nju saznajemo samo iz sje}anja njegovog brata Josipa.13

Schlegel je prijateljevao i s Davorinom Trstenjakom, Eugenom Demetrovi}em,Edom Markovi}em i drugima koji su se zalagali za liberalne ideje u Hrvatskoj inapredno dru{tvo. Schlegel se zalagao za slobodnu liberalnu {kolu, pa je bio silnoogor~en, kada je u [panjolskoj osu|en na smrt i ubijen radi reforme {kole FrancescoFerrero.14 Do izlaska iz crkvenih redova bio je veliki prijatelj s Hugom Mihalovi}em,bratom kasnijeg bana Antuna Mihalovi}a, s kojim su ga o~ito vezale slavonske teme.No kada je napustio crkvene redove raspalo se i to prijateljstvo, jer se HugoMihalovi} o~ito bojao da se neprijateljstvo crkve ne protegne i na njega, a u tomvremenu on je jo{ uvijek bio kandidat za zagreba~kog nadbiskupa i kasnije kandidatza |akova~kog biskupa.15 Na Schlegela je svakako utjecao i rad grofa Hoensbroecha"Das Papstum in seiner social kulturellen Wirksamkeit", II. sv., koje je objavljeno1900., a iz kojeg je vukao izvode za svoja predavanja o papinstvu.16 Schlegel je po~eo ijavno predavati protiv Rima. U restauraciji zagreba~kog "Kola" Schlegel je 7. prosinca 1908. odrào predavanje o papinstvu u organizaciji dru{tva "Slobodna misao" nakon{to je predavanje vi{e puta odlagano zbog zabrane policije.17 Predavanje je po~elo uosam sati uve~er i otegnulo se do pono}i uz zanimljivu diskusiju. Schlegel je napaoapsolutisti~ki autoritet pape u svim podru~jima ìvota, isti~u}i da su "crkva, oficijelnikatolicizam, klerikalizam, sve}enstvo, papinstvo" u teoriji razni, no u praksi je to"jedno te isto". Schlegel je istaknuo da je klerikalizam zapravo antinacionalan jerzastupa interese crkve na me|unarodnoj osnovi, te da je tu u prednosti pravoslavljekoje brani narodnost.18

Iza{av{i iz katoli~anstva Schlegel je morao potraìti novi postao. Uz pomo} dr.Ivana Lorkovi}a i Heimrla dobiva namje{tenje kao urednik u opozicionom listuPokret koji izlazi u Zagrebu.

94

VDG JAHRBUCH 2001

11 A. Schlegel, Patriotizam hrvatskog sve}enika. Katoli~ki list, 11, 13. III. 1902, str. 125-126.12 Podravac, 24, 15. XII. 1903.13 J. Schlegel, Biografija.14 Zvono, 23, 6. XI. 1909, str. 616-621. - A. Schlegel, Klerikalizam i sloboda.15 J. Horvat, Hrvatski panoptikum, Zagreb 1982, 2. izd., 42.16 Zvono, 48-49, 12. XII. 1908., str. 750.17 Isto, str. 741-752.18 Pokret, 283, 9. XII. 1908. - Predavanje o papinstvu.

Schlegel je po~eo objavljivati ~lanke u tom listu ve} 1906. godine. ^lanci su muduhovite i o{tre polemike, pa ga je Svetozar Pribi~evi}, vo|a hrvatsko-srpske koalicijeproglasio "najopasnijim novinarskim perom Hrvatske". Prema \uri [urminuSchlegel se nalazio u redakciji pokreta od 1908. do 1910 godine.19 No njegovinapada~ki ~lanci - u duhu onog vremena - ve}inom nisu potpisani. ^lanak "BarunPavao Rauch" je svakako njegov.20 Njegov je i ~lanak "Klerikalna strahovlada", jer jepisan u duhu njegovog predavanja u Kolu, a pored toga je nagla{eno da crkva traìslobodu za sebe, a osporava ju svima ostalima.21 U drugom ~lanku "Barcelonskizlo~in" Schegel navodi ono {to je govorio prilikom svog govora u Pragu 1907., tj."Treba nau~ati da svi moramo raditi za podizanje bratstva i ljubavi medju narodima;treba u~iti djecu, neka se medjusobno ljube, neka tako osiguraju i sebi samima idrugima najve}e dobro", a to je bilo u skladu s njegovanjem sloge izme|u Hrvata iSrba koju je savjetovao i Masaryk.22

Svakako je zanimljiv Schlegelov ~lanak "Protestantsko pitanje u Hrvatskoj", gdje se kritizira postupak 56 njema~kih protestanata iz Neudorfa kod Vinkovaca koji su tuìli ùpnika Nikolu Abaffya koji je ovo njema~ko selo preimenovao u Novo Selo, ̀ ele}i seprilagoditi okolini. Schlegel brani Abaffya i kaè da su "stanovnici Neudorfa do{li1819. iz Wirtemberga i da je prosto nevjerojatno da se jo{ ne osje}aju u Slavoniji"doma", te da svojom tu`bom jako {tete protestantizmu u Hrvatskoj, jer ih narodosje}a kao tu|ince, koji ovdje borave samo privremeno".23

Schlegel se jako zaloìo i u veleizdajni~kom procesu protiv Srba na strani Srba. UPokretu je radio u to vrijeme sve osim gospodarskih izvje{taja. Njegov "sarkazam iironija" privla~ili su ~itaoce i naklada novina je znatno porasla. I sam je do{ao na listuoptuènih, kada je uhva}en 30. travnja 1909. njegov brzojav Masaryku s povjerljivominformacijom da je Ljudevit Schmidt pla}eni svjedok vlade. Bio je to materijal koji jebio potreban Masaryku koji je u Carevinskom parlamentu pripremao hitni prijedlogza reviziju veleizdajni~kog procesa optuùju}i Friedjunga. Dràvni tuìlac M. Accurtije podnio optu`bu protiv Schlegela, a dr. Ivan Lorkovi} i dr. \uro \urmin su zatraìliod Ravnateljstva po{te u Hrvatskoj da im kaè kako je Schlegelov telegram do{ao doAccurtija s obzirom na nepovredivost privatne po{te. Imenovan je i sudac istraìteljWeinert te zamjenik dràvnog odvjetnika, koji su proveli istragu zatvoriv{i Schlegela,no on je nakon petnaest dana pu{ten, mo`da i zbog toga {to je njegovo zatvaranjeizazvalo veliku buru u svim liberalnim krugovima.24

U ljeto 1910. dr. Stanko Frank mu je ponudio uredni{tvo Agramer Tagblatta, kojije zbog smrti Otte Krausa ostao bez urednika, a Anton Zindl nije mogao sam ure|ivati list. Taj je list bio protivan pisanju provladinog Agramer Zeitunga. Schlegel je okupio

95

VDG JAHRBUCH 2001

19 Novosti, 89, Uskrs 1929. - Dr. \uro [urmin, Uspomeni Tonia Schlegela iz prvih njegovih godina novinarskog rada.20 Pokret, 234, 13. X. 1909.21 Pokret, 236, 15. X. 1909.22 Pokret, 237, 16. X. 1909.23 Pokret, 144, 27. V. 1914.24 Pokret, 100, 3. V. 1909. - Uap{enje "Pokretova urednika"; i 101, 4. V. i 112, 17. V. 1909. s informacijom da Schlegelov

telegram uop}e nije bio otpremljen iz Zagreba ve} je zadràn na po{ti kao "po dràvu pogibeljan" i iako to bilo produzakonitoprotiv Schlegela jei pak podignuta optu`nica. Vidi i Josip Lakato{, Me|u veleizdajnicima, Zagreb 1910.

u uredni{tvu izvrsnu ekipu me|u kojima je bio i Marko Bauer, urednik zagospodarska pitanja, a nakon {to je banski komesar Slavko Cuvaj izagnao Bauera izHrvatske zbog jednog ~lanka u Tagespostu u Grazu ovu rubriku ure|uje od polovice1913. Tonijev brat Josip, koji je do tada bio agronom u Orahovici. Schlegel je 1918.list Agramer Tagblat preimenovao u Zagreber Tagblatt i kasnije nakon fuzije listomDer Morgen u Morgenblatt koji izlazi sve do 1941. godine.25

Schlegel je pisao gotovo sve uvodne ~lanke u Tagblattu. Po mi{ljenju AntunaCuvaja, brata bana Slavka, pisca "Gra|e za povijest {kolstva u Hrvatskoj" oni spadajuu sam vrh hrvatskog novinarstva.26 Schlegel je Agramer Tagblattu daoju`noslavensku notu, pa je i Milana Marjanovi}a poslao u Beograd u vrijemebalkanskih ratova da pi{e izvje{taje koje je onda prenosio Pokret, Tagesblatt iSrbobran. Pre{tampavao je i prevodio sve {to su francuske, ~e{ke i ugarske novinepisale o vrijednosti jugoslavenske ideje, i time je zapravo priredio teren zaujedinjenje ju`noslavenskih zemalja, stoje}i u tom vremenu na istoj liniji na kojoj je

96

VDG JAHRBUCH 2001

Na slov ne stra ni ce Schle ge lo vih no vi na na nje ma~kom je zi ku s nje go vim uvod ni ci ma

25 Taj je list pokrenuo 2. sije~nja 1886. Vinko [imun Frank (Retfala, 1846. - Zagreb, 3. III. 1909). Frank je bio u Osijekudirektor Slavonske komercijalne i eskomptne banke, a 1876. i potpredsjednik osje~ke Trgova~ko-obrtni~ke komore. Kada je bankapropala Frank se dao u novinstvo i na poziv grofova Josipa i Ivana Dra{kovi}a te Sermaga, \ure Jela~i}a, [ipu{a, Stankovi}a idr. Arnolda dolazi u Zagreb gdje pokre}e Agramer Tagblatt ideolo{ki protivan Agramer Zeitungu. (Zagreber Tagblatt, 25,31. I. 1925. - 40 - Jahre Zagreber Tagblatt).

26 Dràvni arhiv Hrvatske, Depozit Antun Cuvaj, kut. 1, sv. II, 456.

tada bio i Stjepan Radi}. On prima po preporuci T.G. Masaryka 1911. u uredni{tvo ipetrogradskog novinara Vsevolda Svjatovskija, koji je sve do 1914. drào ruskunovinsku centralu u Be~u, a Schlegel mu je slao izvje{taje iz Zagreba koji su ondaobjavljivani u petrogradsom Nowom Vremju. Svakako je i Svjatovskij utjecao naSchlegelovo pribli`vanja Srbima, osobito tijekom Prvog balkanskog rata.27 Moè segotovo ustvrditi da je zagreba~ka redakcija Agramer Tagblata bila okupljali{teantihabsbur{ki raspoloènih ljudi u Monarhiji. Tu je dolazio i povjesni~ar dr. Ferdo[i{i}, tada ve} profesor hrvatske povijesti na Zagreba~kom sveu~ili{tu, te sir RobertWilliam Seton Watson (Scotus Viator), njema~ki socijalisti~ki publicist dr. HermannWendel, i drugi, jer se koristila blaga cenzura za vrijeme banskog zamjenikaUnkelhausera da se objave stvari koje se tada nisu mogle objaviti nigdje uMonarhiji.28

Iako ~esto zabranjivan i plijenjen Agramer Tagblatt je uspje{no preìvio Prvisvjetski rat. Osim Schlegela koji je nekako preko svojih veza uspio izboriti ostanak uZagrebu i lokalnog urednika Waltera Siessa svi su drugi novinari bili na fronti. List se{tampao u Obzorovoj tiskari d.d. u Gunduli}evoj 18, a od 1916. u Hrvatskoj tiskari uGunduli}evoj 26. Pi{u}i ve}inu ~lanaka Schlegel je kasnije rekao da se nikada nijetako naradio kao za vrijeme Prvog svjetskog rata. Po~etkom 1917. vratio se uAgramer Tagblatt i Stanko Frank iz vojske i Bauer iz progonstava.

Schlegel 1911 postaje zavi~ajnik Zagreba, a te se godine i oènio s NevenkomKocuvan, no brak je bio dosta nesretan.29

2.

Kraj Prvog svjetskog rata Schlegel je do~ekao u Zagrebu, ali je boravio jednovrijeme i u Slavoniji. Po nalogu predsjedni{tva Narodnog vije}a u Zagrebu, zapravoSvetozara Pribi~evi}a, Schlegel je osnovao je u Zagrebu Novinski ured a uskoro jepostao i predsjednik Hrvatskog novinarskog dru{tva. Schlegel je davao vjerodostojneopise onih nemirnih dana koji su onemogu}ili konsolidaciju nove dràve i pripremiliujedinjenje Dràve SHS s Kraljevinom Srbijom u Kraljevstvo SHS. On je prvipostavio pitanje da li je taj tzv. "zeleni kadar" bio organiziran, i pomi{lja na nekuorganizaciju na potezu od Pe~uha - do Jasenovca, {to je svakako zanimljiva linijapresijecanja Hrvatske kakovu je zamislila srpska vojna komanda. Opisuje da je u jo{ uljeto 1918. na{ao dopisnicu predanu u Sisku koja je potpisana s "glavna komandazelenog kadera", a koja je bila upu}ena zapovjedniku zelenog kadra na Krndiji, gdjese traì da se prikupi {to vi{e oru`ja.

Schlegel je opisao slu~aj @idova i na{i~kog trgovca Keszlera koji se u nastojanjupreìvljavanja postavio krajnje oportunisti~ki.30 Zbog ovog napisa koji je Schlegelobjavio u Agramer Tagblattu potkraj 1918. Schlegel je bio napadnut u glasilu @idov

97

VDG JAHRBUCH 2001

27 Rije~i, 215, 22. X. 1920. - G. Vsevold Svjatovskij. Svjatovskij je rat proveo u [vicarskoj, a onda je oti{ao u Prag, te je umro1920. na putu u Beograd s ~e{kim ministrom vanjskih poslova Bene{om.

28 J. Schlegel, Biografija, pog. VI.29 Zapisnik gradskog zastupstva u Zagrebu za 1911. g., i Dràvni arhiv u Zagrebu, knjiga zavi~ajnika br. 19504.30 Obnova, 8, 29. X. 1919, 8-9 - Toni Schlegel, Dani prevrata u Slavoniji.

br. 23 od 1918. godine zbog antisemitizma. Na to je Schlegel odgovorio da se uslu~aju Keszlera radi o posebnom tipu @idova koji se je osigurao dav{i svojimsinovima ma|arska, njema~ka i srpska imena, i koji je igrao na sve karte ra~unaju}ida s ovakvim osiguranjem ne moè propasti. Pri tome je Schlegel stao na stanovi{teda novine ne mogu pisati onako kako je zgodno ~itateljstvu, te isti~e da je AgramerTagblatt bio slobodan i u odnosu na Khuen Hedervaryja, Pavla Raucha, NikoluToma{i}a i Slavka Cuvaja "Denn das Gros der kroatischen Journalisten sind durchauskeine Schreibmaschine, sondern Vertreter und Verfechter von Ideen", te da se moraprihvatiti da se poneki @idov moè i kritizirati, ako mu pona{anje nije u redu.31

Schlegel u tom vremenu misli da cijelu politiku treba postaviti na novu osnovu iznatnu prednost daje socijali, masama i radni{tvu.32 Zamjera i neslo`nom raduhrvatske emigracije tijekom Prvog svjetskog rata, te da su neki djelovali i djeluju kaorepublikanci, neki kao centraliste (Pribi~evi}), a neki kao federalisti (Zajedni~ari).Zanimljivo je njegovo mi{ljenje da se je politika u Hrvatskoj, dakle u zemlji, vodilabolje nego u emigraciji, ~ime si dakako pribavlja i neprijateljstvo ~lanovaJugoslavenskog odbora.33 Na ovo mi{ljenje reagirao je dr. Ivan Gmajner, pravnik inovinar, koji je napisao nekoliko bro{ura u cilju propagiranja stvaranja novejugoslavenske dràve. 34 Gmajner kaè da emigranti nisu ni o~ekivali da }e oni unijetinovi duh i novo odu{evljenje za slo`ni rad u narodnoj dràvi, utoliko vi{e {to jeodmah nakon raspada Austro-Ugarske bilo poru~eno ~lanovima Jugoslavenskogodbora da je njihova uloga zavr{ena, te da se je nastojala onemogu}iti i njihovasuradnja u privremenom Narodnom predstavni{tvu. Gmajner, koji je djelovao u@enevi obja{njava kako se je te{ko bilo vratiti poslije raspada Austro-Ugarske u zemlju iz Francuske i [vicarske. Nisu dobivali isprave za povrat u zemlju, te gotovo kao da ihse nastojalo izolirati od domovine. Pi{e da su Me{trovi} i Jambri{ak uspjeli dobiti~e{ko-slova~ke putne isprave, pa su se s njima vratili u zemlju preko ê{ke. AntiTrumbi}u se pak reklo da mora ostati u Parizu. Stigli su dakle u zemlju svi sazaka{njenjem, gdje je ve} prevladala ideja nacionalnog jedinstva i centralisti~kogure|enja Jugoslavije bez uvjeta, dok je emigracija bila za decentralizaciju, vidjev{i ucentralizaciji lo{e iskustvo ste~eno ìvotom Hrvatske u Monarhiji. Uredni{tvoJugoslavenske njive (Jo{ 1917. Hrvatske njive) je objavilo dodatak ovomGmajnerovom pismu, smatraju}i da treba raditi na sre|ivanju prilika u zemlji, a to dase moè samo kroz potpuno narodno jedinstvo. Pi{u da Njiva nije nikad zastupalacentralizam, te da je njihovo gledi{te "centralisti~ki vladana, decentralisti~kiupravljana Jugoslavija". Redakcija kojoj je na ~elu Juraj Demetrovi} smatra da iGmajner i dr. Hinko Hinkovi} i dr. Franko Poto~njak i Jovan Banjanin nemaju "pravurije~", i naziva ih idealistima, jer Jugoslavija ne moè biti zasnovana na nekomnacionalnom dualizmu ili trijalizmu, misle}i na Srbe, Hrvate i Slovence. Redakcija jenavela da mnogo o~ekuje od Milana Marjanovi}a, koji se tako|er vratio u zemlju.35

98

VDG JAHRBUCH 2001

31 Agramer Tagblatt. Morgen Ausgabe, 330, 12. XII. 1918, str. 1-2. - Toni Schlegel, An die Adresse des "@idov".32 Hrvatska njiva, 1918, br. 8, str. 121-122. - Toni Schlegel, Intelektualci i mase. Koncentracija narodnih masa.33 Jugoslavenska njiva, 1919, br. 13, str. 193-194. - Toni Schlegel, O nama i na{im emigrantima.34 Mira Kolar-Dimitrijevi}, Slu~aj Ivana Gmajnera. Zapre{i}ki godi{njak, 1994, 168-175.35 Jugoslavenska njiva, 1919, br. 15, str. 240-241. - Iz emigrantskih krugova.

Schlegel se je pridruìo tom krugu. On se je sada ̀ estoko okomio na sve separatiste, aosobito na one koji su u{li u Jugoslavenski klub èle}i da se nova dràva zoveJugoslavija, a onda su po~eli uzmicati, separatiziraju}i se od op}eg jedinstva, tvrde}ida je Beograd nesposoban da uspostavi dobro gospodarstvo i upravu. Schlegeluo~ava da separacija zna~i neuspjeh i okrivljuje za to i \uru [urmina i Aga~i}a i MatuDrinkovi}a i @ivka Petri~i}a, koji su u{li u prvu vladu, pa ni{ta nisu u~inili da objasnenarodu potrebnu politiku dok se dràva ne u~vrsti.36

Toni Schlegel je i sada o{tro i opasno pero na politi~koj sceni. Pi{u}i uvodnike onponovno oìvljava neprijateljstvo katoli~kog sve}enstva zastupaju}i zahtjeve niègkatoli~kog sve}enstva koje je ono formuliralo polovicom velja~e 1919. Schlegel je biona tom sastanku, i neki prijedlozi su svakako potekli od njega, jer su identi~ni onimakoji su ga potaknuli na izlaz iz katoli~kog reda. Traì ure|enje materijalnog poloàjasve}enstva, nacionalizaciju i dekristijanizaciju crkve, dakle nacionalnu crkvu, ukinu}e celibata i dr. Pi{e: "U novim socijalnim prilikama htjedosmo i ho}emo dovesti u skladvjeru i narod, dràvu i crkvu.37 U tom ~lanku traì se reorganizacija crkve i pri tome senavode vrlo jaki argumenti. Napada i celibat kojeg se nitko ne drì osim Stepinca(ro|aka Alojzija Stepinca) i Langa, ali oni "nisu i ne mogu biti protudokaz" da jedobro ne{to {to je protiv prirodnog, dakle boànskog zakona.

Schlegel je ve} od prije 1914. bio prista{a socijal-demokracije. On je i 1919.prièljkivao da uspije suradnja Pribi~evi}evih demokrata i socijalista, jer da }ejugoslavenstvo biti ja~e osloni li se na radnike i da }e gospodarska i socijalna pitanjaprevladati nacionalna. Schlegel misli da se na taj na~in moè potisnuti opasnost i odkomunista koji je zaprijetio ne samo Ma|arskoj ve} i Bugarskoj, te se zalaè da sesocijalne ideje ugrade u dru{tvo, te da se izgradi novi oblik dràve, razli~it od onogbolj{evi~kog u Rusiji, ali ipak socijalni. Upozorava da bi u slu~aju da to ne uspijemoglo do}i do stapanja socijalista s komunistima, a ako bi sedemokratsko-socijalisti~ki blok raspao pove}ao bi se jaz izme|u gra|anskih slojeva iradni~kog proletarijata, {to bi rezultiralo velikim sukobima i grubim nasiljima.38Schlegelova strahovanja su se doista i pokazala opravdanima isocijalisti~ko-demokratski blok se je ubrzo raspao, pa su i socijalisti i demokratipreìvljavali izvjesne modifikacije svojih ideja koje su bile daleko od njihovogprvobitnog cilja.

Schlegel misli da novu dràvu treba za{titi posebnim zakonom, te u vremenu kadase je traìo Zakon o za{titi dràve protiv djelovanja komunista on traì da se takovozakonodavstvo primijeni protiv svakoga tko razara novu dràvu, misle}i pri tomedakako na Radi}eve republikance, ali i na Hrvatsku pu~ku stranku koja je traìlarekristijanizaciju s kr{}anskim moralom. On najve}u ulogu daje u tom vremenuPribi~evi}evim demokratima, koji ne smiju dopustiti da se na bilo koji na~in"razgra|uje dràva".39

99

VDG JAHRBUCH 2001

36 Rije~, 254, 25. VII. 1919. - êmu separatizam?37 Isto. - str. 1-2 - n., [to traì niè sve}enstvo?38 Rije~, 310, 21. IX. 1919. - ts., Demokratsko-socijalisti~ki blok.39 Rije~, 92, 27. V. 1920. - Moral insaniti. Trula gradja - potopi se ladja.

Schlegel je o~ekivao da }e se prva kriza vlade rije{iti vladom koju }e sastaviti Ljubo Davidovi} u koga je imao mnogo povjerenja, a ~ije je svjedo~enje bilo presudno uFriedjungovom procesu 1909. godine, jer je kao potpredsjednik "Slavenskog juga"negirao izvornost dokumenata kojima je Friedjung dokazivao vezu Hrvatsko-srpskekoalicije i organizacije "Slovenskog juga".40 No Davidovi} nije uspio sastaviti vladu, pasu se vrlo vru}a pitanja, kao {to je valutno pitanje, provedba agrarne reforme, zakon o naknadi ratne {tete i zakon o porezu na ratnu dobit na{li pred Pa{i}-Pribi~evi}evimvladama, gdje se o Hrvatskoj zaklju~ivalo uglavnom bez Hrvata.

Svojim pisanjem i kritikom Schlegel ima sve vi{e neprijatelja, i iako obi~no svoje~lanke ne potpisuje ipak se je znalo tko je pisac uvodnika u Rije~i, Novostima,Zagreber Tagblatu, jer su se ti ~lanci odlikovali posebno o{trim stilom. Neki njegovi~lanci su izvrsna analiza postoje}e politi~ke situacije u kojoj je bilo mnogonesnalaènja ili krivog interpretiranja. Tako se je Schlegel okomio i na ~lanak uObzoru gdje se citira R.W.Seton Watsonovo mi{ljenje o jugoslavenskom pitanju naosnovu njegove engleske knjige iz 1911., a ne navodi se knjiga iz 1913., niti kasnijiWatsonovi radovi kada je Watson bio ̀ estoki zagovornik ujedinjenja svih Jugoslavenau "jedinstvenu, samostalnu, nezavisnu dràvu", i jedan od najve}ih prista{a ostvarenja jugoslavenske ideje, kojoj je izvori{te bilo prema Schlegelu u Hrvatskoj.41 Gotovobismo mogli re}i da je Schlegel bio pod utjecajem istih faktora koji su djelovali i naSeton Watsona, te je Schlegel odu{evljeno prihvatio 1. lipnja 1920. Seton Watsonakada je ovaj do{ao u Zagreb i drào predavanje na Sveu~ili{tu te bio promoviran zapo~asnog doktora filozofije 5. lipnja 1920.42 Budu}i da je Seton Watson bionezadovoljan 1929. godine progla{enjem {estosije~anjske diktature bilo bi svakakozanimljivo vidjeti kakove bi promjene mi{ljenja doìvio i Schlegel da nije bio ubijen,jer se ta promjena odraàva ve} 1928. godine u njegovom pisanju i postupcima.

Schlegelove analize politi~kih prilika u 1919. i 1920. su me|u najboljima koje smo imali u hrvatskom novinarstvu, jer je bio dobar poznavalac politi~kog i uop}enarodnog ìvota. Svakako su zanimljiva njegova opaànja da je Star~evi}eva strankasa zubarom Antom Paveli}em bila vi{e za ujedinjenje sa Srbijom nego Hrvatskosrpska koalicija, no da su se poslije rata javile nove grupacije te da je i Narodni blokvrlo raznolik. U njemu treba nazirati dvije grupe: Star~evi}ance i tzv. naprednu grupu koju predstavlja Obzor i Milivoj De`man. Schlegel smatra da su Star~evi~anci vrlodobro lavirali tijekom politi~kih promjena od 1912. do 1918., pa i nisu bili zatvarani.^lanovi Hrvatsko srpske koalicije su pak bili zatvarani ([urmin i Ivan Lorkovi} koji je i u vrijeme Nikole Toma{i}a bio osu|en na zatvor u Osijeku), ali isti~e da se je sada ihrvatsko-srpska koalicija podijelila. Schlegel ukazuje da ni svi listovi nisu bili izloènijednakim progonima. Hrvatski pokret, kao list koalicije, bio je obustavljen, Hrvatska sloboda, kao list Narodnog bloka bila je obustavljena zbog ~lanka Hrvoja, a Hrvatska dràva koju su izdavali Grga Angjelinovi} i Nikica Bartulovi} iskristalizirala se kaoorgan Star~evi}eve stranke. Be~ki ministar Czernin napao je jo{ 1918. tadanjeg bana

100

VDG JAHRBUCH 2001

40 Rije~, 269, 9. VIII. 1919. - ts., Reminiscenca.41 Rije~, 275, 15. VIII. 1919. - c., Kako se u nas truje.42 Rije~, 98, 4. VI. 1920., str. 2-3.

Antuna Mihalovi}a zbog protudràvnog pisanja zagreba~ke {tampe, pa se je uZagrebu ponovila situacija koju smo imali 1848., t.j. da se je u Zagrebu i 1918., iako jebio rat, pisalo mnogo slobodoumnije nego u drugim dijelovima Monarhije. ZahtjeviBe~a da se poduzmu mjere protiv tog pisanja nisu realizirane zbog toga {to jeMihalovi} tajno ~inio sve da se monarhija raspadne o~ekuju}i da }e od toga kao tajni~lan Hrvatsko-srpske koalicije imati koristi posije rata.43 Zabrana tiska nije bila velika,a cenzura je bila {upljikava, iako su listovi koalicije Hrvatski pokret i Hrvatskasloboda bili su obustavljeni.

Schlegel je 1919. bio predsjednik Hrvatskog novinarskog dru{tva, i on je ustudenom 1919. organizirao Prvi kongres jugoslavenskih novinara u Zagrebu nakojem je zaklju~eno da se likvidiraju sva pokrajinska novinarska dru{tva i stvori novojugoslavensko dru{tvo, te je Schlegel izabran za potpredsjednika.44 Kako bi pro{ao sovim prijedlogom Schlegel je napao vlasnike zagreba~kih listova radi izrabljivanjanovinara, pa je to privuklo i one najopreznije u novo kolo. U svakom slu~aju taj jeKongres bio pod pokroviteljstvom beogradske vlade, koja je shvatila da je vrlo va`nopridobiti novinare, pri ~emu se zatraìlo da se srbijanski dosta liberalan Zakon oslobodi {tampe protegne na ~itavo Kraljevstvo SHS kako bi se u inozemstvu vidjelo da u zemlji vlada demokracija i sloboda. Dakako beogradski reìm je zbog toga imaomnogo problema i Zakon o {tampi od 1925. odlikuje se strogo{}u i mogu}no{}uzapljene ~itave naklade odmah nakon tiskanja {to nije moglo izdràti na duljevrijeme niti jedno uredni{tvo. Svakako je zanimljivo da je na Kongresu negirano da jeStjepan Radi} novinar, ~ime se je izbjegla obaveza da se intervenira prekonovinarskog dru{tva zbog dugotrajnog Radi}evog zatvaranja radi pisanja ili govorapozivom na slobodu {tampe.

Svojim pisanjima tijekom 1919. Schlegel je dobio za svoje neprijatelje sve}enstvo,naprednjake, @idove, Star~evi}ance i Radi}evce. Svojom kritikom on je postao velikizagovornik i branilac politike Beograda i propagiranja jedinstva dakle tada{njepolitike Svetozara Pribi~evi}a, a Beograd je shvatio da koncentrirati tisak u Hrvatskoju rukama Schlegela zna~i na jedan na~in imati najva`niji tisak u Hrvatskoj podkontrolom. Njegovi su se uvodnici ~itali. "Briljantan stilist, pr{te}i duhovito{}u,odlikuju}i se lapidarno{}u koja, u polemici, onesposobljuje protivnika jednomzgodnom re~ju, frazom, kakvim plasti~nim obratom ili epigramatsko-konciznomsintezom, on je bio jedan od na{ih novinara ~iji su se uvodnici ~itali ne samo zato da~ovek bude informiran, nego i zbog umetni~kog uìtka u kompoziciji, zbog li~nog{arma koji izbija{e iz stila. Njegov ~lanak, u momentima raspoloènja i inspiracije,bio je umetni~ka minijatura" napisao je novinar Z.D. u povodu godi{njice njegovesmrti u Novinaru.45

101

VDG JAHRBUCH 2001

43 Rije~, 352, 7. XI. 1919. - ts., Da se razumijemo, 1.44 Rije~, 364, 19. XI. 1919. - ts., Novinarski kongres i na{e politi~ke stranke.45 Novinar, 5. rujan 1930, str. 38.

3.

Pokazalo se, da zbog uznemirene politi~ke scene koju stalno uzburkava Radi}evogovorenje, pisanje i djelovanje u narodu, a koji je s pravom bio nezadovoljanprovo|enjem centralisti~ke politike Beograda i plja~ke Hrvatske, treba vlada osnovati u Zagrebu jedan ve}i, nepoliti~ki list. Dakako nije bilo zgodno da vlada nastupadirektno.

Jugoslavenska demokratska stranka na ~elu sa Svetozarom Pribi~evi}em je ulistopadu 1919. preuzela pored Rije~i kao nasljednice Pokreta i Agramer Tagblat, pa je time stvoren novinarski konzorcij "Rije~ d.d." ~iji je dioni~ki kapital iznosio1,500.000 kruna.46 Toni Schlegel je postao direktor konzorcija, ali su u ravnateljstvubili i Svetozar Pribi~evi}, Ve}eslav Wilder, dr. Sr|an Budisavljevi}, Jurica Ga{parac, dr. Branko Arko, industrijalac Ervin Weiss, dr. Roko Jokovi}, vlasnik Sanatorija d.d. uKlai}evoj ulici, mr. farmacije Nikola Ko{}ec, te bra}a Turkovi} iz Kutjeva. Ove li~nostibili su vode}i ljudi Pribi~evi}a u Hrvatskoj i bilo im je jako stalo do javnog mnijenja, aSchlegel je bio u to vrijeme zlatno pero hrvatskog novinarstva.

Tagblatt je bio pisan na njema~kom jeziku te se ~itao u redovima privrednikakojima je poslovni jezik bio njema~ki, a Rije~ je opet donosila mno{tvo poslovnih ipoliti~kih informacija i ~itali su ga samo poslovni ljudi. Tagblatt se je tiskao uHrvatskoj tiskari u Gunduli}evoj 26. koja je kupila popularni pu~ki list Novosti. Ulistopadu 1920. konzorcij "Rije~ d.d." je preuzeo i Hrvatsku tiskaru zajedno sNovostima, koje su izlazile od 1907., te je time stvoreno novo poduze}e pod nazivom"Jugoslavenska {tampa d.d.". U ravnateljstvo ovog konzorcija u{ao je i JankoZimmermann kao predstavnik Slavenske banke i Franjo Latkovi} kao predstavnikPrve hrvatske {tedionice, te dakako Jugoslavenska {tampa d.d. nije oskudijevalakapitalom i mogla je pla}ati dobre honorare.

Iako su kao urednici sva tri lista ovog konzorcija Rije~i, Novosti i Tagblattafigurirali razni novinari (u Rije~i npr. Milan Matkovi}, a od 1920. Ivo [por~i}) ipak jefakti~ki urednik svih tih listova bio Toni Schlegel. Schlegel je svojim novinama silnoutjecao ne samo na doma}u ve} i na me|unarodnu javnost. Preko dr. AleksandraRedlicha plasirao je vijesti iz jugoslavenskog podru~ja u Ullsteinovim listovima iAntantinim novinama, a kada je Redlich prodro i u Ameriku, i tamo su se slale vijestikoje je prikupila Schlegelova Izvje{tajna centrala u Zagrebu "Union" u Samostanskoj9. u kojoj je radio i Milan Marjanovi}.

Fuzija najva`nijih hrvatskih novina se je nastavljala. Sjedinjenjem s Hrvatskim{tamparskim zavodom u Marovskoj 30, koje je imalo moderne strojeve Schlegel jeuspio stvoriti najve}i tiskarski zavod kraljevine SHS, koji je istovremeno izazivaozavist beogradskih kolega, osobito onih iz Politike. Schlegelov ulazak u masonepone{to je otupio tu o{tricu, no kako pokazuju zbivanja u vrijeme Schlegelove smrtiBeograd nikada nije bio Schlegelu sklon, jer ovaj nikada nije promijenio svoje

102

VDG JAHRBUCH 2001

46 Dr. Stanko Frank, dotadanji vlasnik Agramer Tagblatta odlu~io se na fakultetsku karijeru, pa je prepustio svoj poloàj, aonda postepeno i svoje dionice Schlegelu.

prezime niti se odrekao svojeg porijekla, odgoja i stavova o srednjoeuropskomkarakteru Hrvatske. Napadi su povremeno dolazili iz neo~ekivanih strana. Tako jenapadnut u listu Hrvat zbog svog plemi}kog porijekla. Schlegel je odgovorio uNovostima "Narodnost nije ne{to, {to ~ovjek moè da odabere po volji, ve} je stvarodgoja, osje}aja i uvjerenja", istaknuv{i da je on Hrvat. Kaè da je istina da je njegovamajka (umrla 1910 godine) bila grofica, ali ne razumije za{to bi to bila "neka naro~itasramota", i za{to bi on trebao iskrivljavati svoje prezime, pogotovo {to smatra da jeKraljevina SHS demokratska zemlja. Napisao je, da su njegovi pre|i bili gospodaonda kada su pre|i gospode oko Hrvata jo{ bili majmuni.47 Dakako da je ovakavnapis nasmijavao ~itav Zagreb, koji je u to vrijeme jo{ imao razvijen smisao za humor,naslije|en iz vremena Monarhije, pa je od 1906. izdavao i jedini stalni humoristi~nilist u zemlji Koprive.

Ipak od 1923. do 1926. svi schlegelovi listovi pisali su sa simpatijama o radubeogradske vlade, daju}i i izvrsnu informaciju o doga|anjima na politi~kom,kulturnom i gospodarskom polju ~itateljima u Hrvatskoj. Osobito je tako djelovao list Rije~. No taj list propagira i jedinstvo troimenog naroda, privrènost demokratima idonekle socijalistima, neprijateljsko raspoloènje prema komunistima i osobitoStjepanu Radi}u, te iskazuje velike simpatije za staru Rusiju. Schlegelov je ~lanak"Dekabristi" u kojem sa àljenjem kritizirali nekada{nju nepopularnu politiku caraNikolaja Pavlovi}a koji je 1826. osudio velik broj dekabrista na smrt, nemaju}inikakvog razumijevanja prema liberalnim idejama poslije Francuske revolucije.48Schlegel nije zaboravio spomenuti da je majka Aleksandra Hercena bila Njemica.Schlegel je sa ts. potpisao i ~lanak "Rusi" u kojem najavljuje da }e europska Rusijajedno} opet oìvjeti, te traì da se pomaù ruski emigranti. Schlegel je prvi u svijetuobjavio u Rije~i u 59 nastavaka i dnevnik D.S. Mere`skovskaje pod naslovom"Petrogradski dnevnik" i "Na{ bijeg" s napomenom da se radi o dnevniku koji nosinaziv "Carstvo Antihrista", a koji je originalni dnevnik jedne ruske intelektualke udvije godine poslije Oktobarske revolucije u Petrogradu. To se {tivo i danas ~ita svelikom pa`njom, a svakako je posluìo Schlegelu za antibolj{evisti~ku propagandu uJugoslaviji u vremenu kada vlasti svim silama nastoje suzbiti komunizam.49

Novinarske sposobnosti Schlegela dokazive su iz niza ~lanaka, a osobito onih kojigovore o pojedinim politi~kim li~nostima. Uo~ava kameleonstvo nekih politi~ara,koji su prije 1918. bili njegovi istomi{ljenici, a sada se okre}u od politike jedinstva, aline navodi da je to reakcija na neprimjerenu centralisti~ku politiku Beograda. Takonapada dr. Milana Rojca, nekadanjeg povjerenika za bogo{tovlje i prosvjetu, koji je iposlije 1918. kao demokrat bio povjerenik za prosvjetu i vjeru u Pokrajinskoj vladi uZagrebu. No 1922. Rojc je u Slobodnoj tribuni objavio seriju ~lanaka "Za boljubudu}nost na{e kraljevine" koji su posve razli~iti od ranijeg njegovog gledi{taobjavljenog u ]ur}inovoj Novoj Europi. Schlegel kritizira Rojca {to ne govori u

103

VDG JAHRBUCH 2001

47 Novosti, 21. VIII. 1924.48 Rije~, 153, 9. VII. - 156, 14. VIII. 1921.49 Rije~, br. 172, 31. VII. 1922. Dnevnik je objavljen pod autorstvom Z. N. Hippinsa, odnosno D.V. Filozofova pod nazivom

"Pertrogradski dnevnik" i "Na{ bijeg", a vjerojatno se radi o dnevniku kojeg je dobio preko Morovi}a odnosno Olge Levicki, kojuje kasnije {titio. Prijevod dnevnika na~nio je Branko Ivanov Straì~i}, koji je radio u beogradsoj poslovnici Novosti.

Narodnoj skup{tini, ve} tako iza le|a napada novu mladu dràvu. Schlegel priznajeda financijska, socijalna i gospodarska politika nije u novoj dràvi najmodernija, alida ni u Austro-Ugarskoj monarhiji nije sve bilo "super" kako pi{e Rojc.50 Schlegel jekritizirao i dr. Antu Trumbi}a koji zbog toga "{to nije htio ili nije znao" nije utjecao najedinstvo, te ga otvoreno optuùje za Rapallski ugovor, jer nije izborio provedbuWilsonovih 14 to~aka, niti uspio dobiti odobrenje za referendum naroda. Schlegelpi{e da nije istina da se Hrvati nisu uklju~ili u vlast, te navodi slu~aj dr. IvanaPale~eka, vukovarskog odvjetnika, koji je postao u sije~nju 1919. ban, ili dr. IvanaRibara, koji je postao prvi predsjednik Narodne skup{tine, ili TomislavaTomljenovi}a, koji je bio ~ak dva puta poslije ujedinjenja ban.51

Vrijedan je spomena Schlegelov ~lanak "Gospodin Pa{i} i Hrvati" koji je izazvaoveliku pa`nju te je pre{tampavan na vi{e mjesta.52 U ovom ~lanku Schlegel je daoodli~nu karakterizaciju Pa{i}a, koji je otmjen, u~tiv, izvrsno obu~en i "ovako kako jeizgledao mogao je da bude usred lordova, i u najotmjenijem engleskom politi~komsalonu, pa da djeluje dekorativno. (...) No u njegovom gospodstvu bilo je i ne{toorijentalno. To je izbijalo iz njegovog lukavog podsmijeha". Schlegel pi{e da se jePa{i} poput Metternicha identificirao s dràvom, te ga ni{ta drugo nije zanimalo osim pro{irenja male Srbije, i da je doista u neku ruku bio Velikosrbin, te da nije voliogovoriti o jugoslavenstvu. Schlegel navodi da mu je jedno} rekao Pa{i}, oporavljaju}ise od ùtice na top~iderskom brdu,: "Mi smo sad Srbi i Hrvati, a ono poslije dabudemo Ju`ni Sloveni, to da svr{ite vi mladi kako znate", pri ~emu je i Schlegel sada1926. ve} svjestan da rje{enje hrvatsko-srpskog pitanja ne }e i}i brzo i da ne trebaùriti s jedinstvom, te da treba paziti da narod ne strada.

Schlegelov je ~lanak i "Brat Vilim Buk{eg" u kojem je opisao ìvotsocijaldemokrate Buk{ega, koji je od 1922. godine bio mason, misle}i da }e ulaskomu jugoslavensku intelektualnu elitu laganije ostvariti svoju zamisao o Zagrebu kaocentru socijalne politike u novoj dràvi.53 I Schlegel je postao mason, jer osnovnaideja slobodnih zidara je bila sloboda, jednakost i bratstvo, a to su bile parole kojimaje Schlegel bio blizu iz mladosti.54 Schlegel je svakako bio jedan od osniva~a novemasonske loè u Zagrebu "[estar", pa kada se to ima u vidu obja{njivi su mnogipostupci Schlegela i njegovog kruga.55

Schlegel je 1925. objavio i ~lanak "Gedanken und Daten. Versuch einerDarstellung des kroatischen Nationalismus in den letzten vierzig Jahren".56 U tom~lanku o hrvatskom nacionalizmu on je naveo da se velikosrpska ideja po~ela sve vi{e{iriti uo~i Prvog svjetskog rata ~ime je svaki ideal o mogu}nosti ìvota unutar stareMonarhije slabio. Navodi svoje mi{ljenje da je nacionalizam nastao u gra|anskim

104

VDG JAHRBUCH 2001

50 Rije~, 103, 5. V. 1922. - (Schlegel), ^lanci g. Rojca, I.51 Rije~, 153, 8. VII. 1922. - (Schlegel), Prva uloga.52 ^lanak je objavljen u Novostima, 356, 25. XII. 1926., a u izvadku i u splitskoj Dràvi, br. 270, 29. XII. 1926.53 A.@.[/legel/, Brat Vilim Buk{eg. Neimar. masonski ~aospis, 1926, knj. 5, sv. 59-62, str. 452.54 A/ntun/ [/legel/, Prvi utisci prilikom recepcije u Beogradu. Neimar, 1926, str. 418.55 Neimar, 1926, sv. 63-64, str. 507.56 Zagreber Tagblatt, 35, 31. I. 1925. - Prilog "40-Jahre Zagreber Tagblatt.

krugovima i da su mase u po~etku bile posve anacionalne, te optuùje crkvu - nenavodi koju - da je imala znatnu ulogu u razjedinjavanju naroda.

Schlegel je bio uvjeren da radi najbolje za Hrvatsku. On istinski vjeruje da jeJugoslavija najbolje {to se moglo desiti ju`noslavenskim narodima i da }e se stvoritidovoljno jaka i sna`na dràva da ne postane plijen svojih susjeda. @estoko se okomiona ]iru Kamenarovi}a, koji je kao ravnatelj doprinio slomu velike tr{}anskeJadranske banke, te je radi pisanja o toj aferi bio i na su|enju, tvrde}i da Srpska banka nema ve}inu dionica Jugoslavenske {tampe, da Novosti izdaje posebno dioni~kodru{tvo a ne Jugoslavenska {tampa, te da je tisak u Hrvatskoj slobodan i nije podpoliti~kim pritiskom.57 Schlegel se je i sada èstoko okomio na korupciju u novojdràvi, ali smatra da je to prolazna pojava i da treba imati povjerenja u novu dràvu.Schlegel pi{e: "Ima u na{oj dràvi korupcije, nedostataka i pokvarenosti. Ali nemasamo njih. Ima i sun~anih strana. Nije grijeh vidjeti i govoriti o porocima koji ne dajuda, u svom dràvnom razvitku, brzo i odmah, poletimo iz kaosa i nesredjenosti uvedri i estetski kraj reda. Ali je zlo~instvo vidjeti samo njih, a ne vidjeti u isto vrijeme iono lijepo i veliko {to nam je donijela narodna dràva, ne vidjeti u isti mah i svijetleperspektive."58

Vrlo je zanimljiv Schlegelov odnos prema Stjepanu Radi}u. Biografi Schlegela suutvrdili da je on sudjelovao kod osnivanja Hrvatske pu~ke selja~ke stranke 1904. i1905. godine. Iako je oko 1922. godine Schlegel bio velik protivnik Stjepana Radi}aSchlegel ipak ima ne{to zajedni~kog s Radi}em. Naime kao i Radi} on se zalagao zaorganiziran rad u narodu, eliminiraju}i sve vi{e rad inteligencije, koja se vrti u krugu i ne moè na}i izlaz iz te{ke politi~ke situacije, pa sumnja u uspjeh akcije javnihradnika na Ilidì 28.-29. VI. 1922. gdje su se na{li dr. Jovan Cviji} i dr. Boà Markovi}te Boìdar Vlaji} iz Beograda, dr. Tomislav Tomljenovi} i Jovan Banjanin iz Zagreba,dr. Jozo Smodlaka i dr. Ivo Tartaglia iz Splita, dr. @ivan Berti} iz Zemuna, te dr. Melkoîngrija i dr. Ljubo Leonti} iz Dubrovnika.59 Sam ina~e nikada poslije 1908. nijedirektno djelovao u narodu.

Toni Schlegel je do{ao uskoro u sukob i sa Svetozarom Pribi~evi}em, kada je ovajbio ministar prosvjete. Naime prijatelj Pribi~evi}a Ve}eslav Wilder postao je dràvnipodsekretar u Ministarstvu unutra{njih poslova te je zapo~eo plijeniti i SchlegeloveNovosti i Tagblatt zbog sitnih kritika. Schlegel je reagirao vrlo o{tro. Istupio je izPribi~evi}eve Samostalne demokratske stranke, te je jedno vrijeme trajao pravi ratizme|u Pribi~evi}a i Schlegela. Pribi~evi} je ~ak uspio u svibnju 1925. da je Slavenskabanka, koja je bila glavni vjerovnik Jugo{tampe, Schlegelu otkazala uredni{tvoRije~i, i na njegovo mjesto imenovala Jozu Lakato{a.60 Pribi~evi} je reagiraoneo~ekivano, te se pribliìo Pa{i}u i radikalima.

105

VDG JAHRBUCH 2001

57 Rije~, 154, 10. VII. 1922, str. 3; 176, 4. VII. 1922. - Toni Schlegel, Pro domo 1. i 2; te 184, 14. VIII. 1922. - Schlegel,Afera Jadranske banke, te 186, 17. VIII. 1922. - Schlegel, Ni po babu ni po stri~evima...

58 Rije~, 164, 21. VII. 1922. - /Schlegel/, Svijetlo - sjena.59 Rije~, 19. VIII. 1922. - /Schlegel/, Akcija javnih radnika.60 J. Schlegel, Biografija.

Me|utim, Schlegel je bio onaj koji je pomogao na pregovorima Radi} - Pa{i}, tekrajem listopada 1925. Slavenska banka i ravnateljstvo Jugo{tampe opet morazamoliti Schlegela da se vrati u poduze}e kao direktor. Lakato{ je sada preuzeofinancijsko poslovanje, a upravu tiskare preuzeo je August Scholz, koji je isto biomaknut iz Jugo{tampe kada i Schlegel. Samostalni demokrati dakako nisu htjeliostati u Jugo{tampi, pa se je Rije~ odvojila i pre{la na tiskanje u tiskaru Slobodnetribune u Gunduli}evoj 24. Umjesto Rije~i Jugo{tampa je nabavila Koprive u kojimaje tada jedan od glavnih suradnika bio Milan Dobrovoljac, koji je bio odli~an novinari pisac i koji je po~eo karikirati na{e politi~are sa crteìma koje je radio ruski emigrant Mironov, a sura|ivao je i s Maurovi}em. Zagreb tog vremena uìva u politi~kimvicevima Kopriva.

U svibnju 1926. Jugo{tampa se provela fuziju i s Tipografijom d.d., koja je 1923.izdaje list der Morgen a iza kojeg lista je stajala Hrvatska eskomptna banka, kojauskoro zatim uzima ime Jugoslavenska banka. List je sada preimenovan uMorgenblatt i fuzioniran s Tagblattom. Jugo{tampa je preuzela i "[tamparski zavodd.d." u Marovskoj 28. i 30. kojega je financirala Prva hrvatska {tedionica. Bio je torezultat pregovora Toni Schlegela s Milivojem Crnadkom, jednim od ravnateljaPra{tedionice, koja se èljela rije{iti rizi~nog poslovanja s tiskarstvom, gdje je bilomnogo rada a malo materijalne koristi. To je podrào i Juraj Demetrovi}, koji je dotada bio glavni u [tamparskom zavodu, a koji je kotirao vrlo visoko u politiciBeograda. Sada je ~itava Jugo{tampa preselila u Masarykovu 28 i 30. preuzev{i iizdava~ko poduze}e Obnovu koje je pod vodstvom Mirka Breyera izdavalo vrlo dobre knjige. Time je Jugo{tampa do{la do svog vrhunca, raspolaù}i s kvalitetnimprostorom, kvalitetnim strojevima i vrlo kvalitetnim suradnicima. Toni Schlegel bioje izabran za predsjednika Jugo{tampe, a putem opcije stekao je ve}inu dionica uJugo{tampi, pa je fakti~ki postao njezin vlasnik.

4.

U ljeto 1928. Schlegel je ve} bio jako zabrinut za budu}nost zemlje i njegovsuradnik Ante Kova~ kaè da je postao "zami{ljen" i "stuèn", te da se sam prelamao usebi, traè}i izlaz iz politi~kog kaosa koji je prijetio zemlji.61 Vidio ga je u takvomraspoloènju u vili Ivana Jutri{e na Prekri`ju. Schlegel je govorio o smrti, te da mu jejedna ruska hiromantkinja prorekla smrt. I Stevi Stojanovi}u je u jesen 1928. govoriou smrti.

No Schlegelova smrt je i danas enigma i pravi krivci nisu nikad prona|eni, pa sve{to kaèmo samo iznosimo mi{ljenja drugih prepu{taju}i ~itatelju ovog rada dazaklju~i {to se zbilo. U svakom slu~aju mnogi ga nisu voljeli, iako je bio najve}e peronove dràve. Napadaju ga svi. Dr. Zvonimir Bjelovu~i}, ina~e Radi}evac, napisao je21. XI. 1928. pismo iz Dubrovnika, tvrde}i da su ministar pravde dr. Sr{ki} i [legelna~inili prijedlog razdiobe dràve na pet oblasti, pri ~emu je Medjumurje iPrekomurje dodijeljeno Sloveniji, a od "ìvog mesa Hrvatske" otkinuti Srijem,

106

VDG JAHRBUCH 2001

61 Novosti, 81, 22. III. 1934, str. 3. - Ante Kova~, Petgodi{njica tragi~ne smrti Toni Schlegela.

najhrvatskija ùpanija Dubrovnik, te Boka Kotorska, dok su bunjeva~ki i {oka~kiHrvati strpani pod srbijansku upravu, a isto tako i hrvatski kotarevi Grada~ac i Br~ko.Bjelovu~i} kritizira cijepanje Bosne jer u prijedlogu koji se pojavio u tisku jedan dioide Hrvatskoj, jedan Srbiji, a jedan treba da ostane Bosni. Bjelovu~i} pita odkudaSchlegelu i Sr{ki}u pravo da raspar~avaju Hrvatsku bez pitanja Hrvata, jer da seznade da je Hrvatska od Velebita do Lov~ena, i da na sjeveru ide do murskih ravnica,te da Hrvatska treba pripasti Hrvatima.62 Ovaj je ~lanak mnoge uzbudio, pogotovostoga {to je doista potkraj studenog u Hrvatskoj zavladalo predrevolucionarnoraspoloènje, te je kralj imenovao za velikog ùpana Zagreba~ke oblasti pukovnikaVojina Maksimovi}a {to je bio posve nezakonit postupak, jer je veliki ùpan uvijektrebao biti postavljen iz redova dugogodi{njih dràvnih ~inovnika s iskustvom.63

No Schlegela napadaju i demokrati. Vladimir Ristovi}, urednik beogradskog listaJedinstvo uputio je u svojem listu Toni Schlegelu 29. srpnja 1928. jedno vrlonapada~ko pismo, nazvav{i Schlegela zagreba~kim jezuitom, agentom svihbeogradskih vlada, od Nikole Pa{i}a i Sr{ki}a, pa preko Boìdara Maksimovi}a doVelje Vuki}evi}a, kojima da se je prodao, te da je kod Dràvne hipotekarne bankedobio 2,500.000 dinara zajma za nabavu strojeva za Jugo|{tampu. Ristovi} pi{e da jeSchlegel osobito podlo sluìo kod razbijanja Radi}eve stranke, ~ime je opet nastojalooìvjeti ve} uga{eno neprijateljstvo izme|u Radi}a i Schlegela, te je isticano da je sada okrenuo plo~u, te se sada bori za neku ravnopravnost Hrvata i Srba, koje se ranije"nije setio". Ristovi} je bio èstoki protivnik samostalnog demokrate SvetozaraPribi~evi}a, koji je stvaranjem Selja~ko demokratske koalicije okrenuo novu stranicuu svojoj politici. Ristovi} citira Schlegela koji pi{e u Novostima da "Hrvati bi mogli dane uspiju u reorganizaciji dràve samo u slu~aju da ih iznevjere Srbi, koji su danas uznjih. (misli tu na Sv. Pribi~evi}a. opaska MKD) Ali, u tom slu~aju ne bi vi{e bilokraljevine Srba, Hrvata i Slovenaca." Ristovi} je osupnut i smatra da Schlegel prijetidràvi, izaziva gra|anski rat, te da Schlegel i sva ostala {tampa u Hrvatskoj "svira uiste gajde protiv Srbije, Beograda, dràvnog i narodnog jedinstva." Ristovi} pi{e daHrvat pi{e odvratnije i od najgadnijih listova Makedonskog Komiteta, izdajni~ki, upunom smislu, a o Narodnom valu da se i ne govori. Ristovi} pi{e da Radi} iPribi~evi} ru{e dràvni autoritet i jedinstvo zemlje, pa da }e se, i jedno i drugo moratibraniti svim silama, a Svetozar Pribi~evi} da }e jednog dana visjeti na vje{alima radiubojstva Milorada Dra{kovi}a, tvorca Obznane, te je to Ristovi} dva mjeseca upornoponavljaju u svom listu, tvrde}i da je Svetozar Pribi~evi} ubica, jer se je pojavilapotvrda da je Pribi~evi} platio anarhisti i komunisti Rudolfu Hercigonji 1920.izvjesnu svotu.

Ovaj je ~lanak pisan nekoliko dana prije smrti Stjepana Radi}a, i zna~io je doistaraskid Schlegela sa velikosrbima, raskid hrvatskih novinara s beogradskima. Ristovi}

107

VDG JAHRBUCH 2001

62 Narodni val, 272, 24. XI. 1928, str. 5. - Dr. Zvonimir Bjelovu~i}, Ra~un bez kr~mara. Bjelovu~i} se bio pravnik ali jeapsolvirao 1910. i povijest i zemljopis, obavljaju}i praksu u Dubrovniku. Bio je dugogodi{nji ~lan Bra}e hrvatskog zmaja u tomnajju`nijem hrvatskom gradu.

63 Naime poslije smrti Stjepana Radi}a potpredsjednik Josip Predavec nastavio je s akcijom ujedinjavanja oblasti s ve}inskimhrvatskim stanovni{tvom na gospodarskom planu, te je u Zagrebu 28. do 30. IX. 1928. odràna velika gospodarska konferencija s vrlo va`nim zaklju~cima.

pi{e: "Zagreba~ki novinari, od kojih bih ja mogao vrlo mali broj da izdvojim inazovem novinarima, jer su ve}ina trgovci, bankari, graditelji ku}a, traè da se mojisaradnici i ja, isklju~imo iz novinarskog Udruènja."64 Ovim Ristovi}evim pisanjemotvaraju se dva pitanja: Prvo nije li Puni{a Ra~i} doista imao namjeru u Narodnojskup{tini pucati na Svetozara Pribi~evi}a i da je samo slu~aj htio da je metak dobionetko drugi {to je Pribi~evi} i tvrdio. Drugo je pitanje da li radikali sada ne gledaju nesamo u Pribi~evi}u ve} i u Schlegelu one osobe koje su krive za stvaranje takovepoliti~ke situacije u zemlji koja odi{e mr`njom, a u kojoj se sve manje moglo operiratis jedinstvom troimenog naroda, a sve su vi{e dolazile do izraàja druge opcije. Vrlozabrinut za razvoj situacije Ristovi} nekoliko dana kasnije dolazi u Zagreb, da bi 5.kolovoza 1928. u dva sata u no}i bio ubijen na Jela~i}evom trgu, a kao ubojica jeozna~en Josip [unji}65 Su|enje [unji}u zapo~elo je u Zagrebu 22. travnja 1929. ibranitelji su bili dr. Sekula Drljevi}, dr. Mile Budak i dr. Josip Pernar, dakle demokrat,prava{ i Radi}evac. [unji} je u zapu~ku na su|enju nosio trobojnicu i plaketu saslikom Stjepana Radi}a, isti~u}i time svoju hrvatsku Radi}ev{tinu, iako je tada ve} bilo zabranjeno no{enje nacionalnih simbola i zastava.66 Ovo su|enje upravo u vrijemeSchlegelovog ubojstva bilo je vrlo zgodno da se i ubojstvo Schlegela prikaè kao radekstremnih nacionalnih krugova u Hrvatskoj, kao i da se istraga uputi krivimpravcem. Naime sve ukazuje na to da su Schlegela ubili srpski radikali, protivniciSvetozara Pribi~evi}a, ljudi s kojima je Schlegel godinama prijateljevao, pa jeprosje~nog ~ovjeka bilo lako uvjeriti u nemogu}nost da su oni naru~ili njegovoubojstvo. No i to je dakako samo pretpostavka, ali vjerojatna kako }e se vidjeti izslijede}ih redova.

5.

U vrijeme svoje smrti Schlegel je vodio najve}u izdava~ku ku}u na Balkanu. UJugoslavenskoj {tampi tiskao se Morgenblatt, Novosti, Revija za teatar i umjetnostKulise, jedina humoristi~no-satiri~ka revija u Jugoslaviji Koprive, a preko jug.nakladnog d.d. Obnove tiskale su se ovdje i zbornici zakona, ud`benici, a upravopred ubojstvom reklamiran je i [am{alovi}ev "Grosses WoerterbuchDeutsch-Kroatisch" i "Kroatisch-Deutsch Woerterbuch", koji je trebao stajati 250dinara u pretplati. Objavljivanje ovih rje~nika pokazuje da je Schlegel smatrao datreba oìvjeti suradnju Hrvatske s Njema~kom, i da je to u interesu obje strane, pa jeuzeo za stalne suradnika Petera v. Preradovicha i Hildu Eisen. "Obnova" je objavljivala i brojne prijevode, osobito ruskih knjiga. Schlegel je bio i predsjednik "Interreklama"

108

VDG JAHRBUCH 2001

64 Ustanovljeno je naime da je Pribi~evi} platio odre|enu svotu komunisti Rudolfu Hercigonji piscu "Lepoglavskih vampira" uvrijeme atentata na Dra{kovi}a, te se pretpostavljala umije{anost komunista u ovaj atentat. Hercigonja je bio su|en navi{egodi{nju tamnicu zbog umije{anosti u atentat na Cuvaja 1912. godine.???

65 Jedinstvo, 19, 9. VIII. 1928. Ristovi} je ro|en u Tamnavi 1891. [kolvan je u Valjevu i Beogradu, a z rata je studirao uFrancuskoj. Radio je u Malom ùrnalu bra}e Savi}, a kasnije kod Novih vremena Vladimira Bajki}a, te kao urednikSlobodne rije~i. U tom vremenu napu{ta komuniste i postaje urednik beogradske ekpohe. Osniva onda Novosti s LjubomBojovi}em, a kada se je s njim razi{ao pokre}e 1923. Beogradske novosti. U 1928. je urednik u Narodnoj tribini. SMiodragom Savkovi}em pokre}e 1928. Jedinstvo kojemu je glavni cilj napad na Svetozara Pribi~evi}a (Ra|{eno premaJedinstvu, 19, 9. VIII. 1928, str. 3. - Vladimir Ristovi}).

66 Slobodna tribuna, 814, 26. IV. 1929. - Mi. Fra., Su|enje [unji}u.

preko kojega se vr{ila kompletna privredna propaganda a tu je bilo dosta oglasa spropagiranjem austrijskih i njema~kih tvrtki i robe.

Schlegel je ubijen 22. oùjka 1929. pred svojom ku}om u Deèli}evom prilazu 84 s dva metka s le|a, mo`da od Mije Babi}a kojega je pratio Zvonko Pospi{il, obojice{ofera u Siemensu. Ve} smrtno ranjen metkom kroz aortu koji je dodirnuo i srce,odnesen je na prvi kat ku}e gdje mu je bio stan. Lije~nik Froehlich, koji je stanovao uku}i i dr. Gotlieb mogli su samo utvrditi smrt. [ofer Valent Mundjar, koji je dovezaoSchlegela pred ku}u, slijedio je ubojice s jo{ jednim {oferom, ali su mu oni pobjeglinakon kratkog sukobljavanja.67 Istraga je provo|ena u velikoj tajnosti i kriminalniinspektor Bogdanovi} bio je zaduèn za istragu.68 Do{ao je na o~evid i {ef zagreba~kepolicije dr. Josip Vragovi}, koji je po nalogu iz Beograda zape~atio i uzeo arhivu, teoporuku Schlegela, koju je predao dr. Pe}arevi}u koji je bio njen izvr{itelj.69 Vijest osmrti pro{irila se je brzinom munje i redakciju Morgenblatta nazivale su vanjskeredakcije iz Be~a, Praga, Graza, jer Schlegel je bio ugledno novinarsko europsko ime,~ije je mi{ljenje dobrim dijelom utjecalo i na mi{ljenje srednjoeuropskog tiska ojugoslavenskim zemljama. Kipar i prijatelj Robert Jean uzeo je otisak lica i otisnuo gau alabastru i u~injeno je sve {to je bilo uobi~ajeno kod smrti uglednih ljudi.

Sprovod mu je bio 24. oùjka 1929. i u tisku se pisalo da je Hrvatska ostala bezsna`nog intelektualca, koji se je s mnogo strasti borio za svoje ideale.70

Pokop je bio vrlo spektakularan. ̂ etiri oficira 53 pje{a~ke pukovnije donijeli su naodar vijenac, koji je bio kraljev poklon (tamno crvene ruè i bijele hijacinte). Kralja jezastupao glavnokomanduju}i divizijski general Sre}kovi}. Iz Beograda su do{liministri dr. @elimir Maùrani}, ministar financija dr. Stanko [vrljuga, te ministar naraspoloènju dr. Du{an Pele{, koje je Schlegel i nagovorio na ulazak u novu vladu koja je vladala bez Parlamenta i nalazila se direktno pod kraljem. Bio je prisutan i prof. dr.Stjepan Srkulj, gradona~elnik Zagreba, a nije izostao ni biv{i gradona~elnik Zagrebaing. Vjekoslav Heinzel, te veliki ùpan Milovan Zori~i} i {ef policije Josip Vragovi}.Do{li su i predstavnici Jugoslavenskog novinarskog dru{tva, kojemu je Schlegel biopotpredsjednik.

Pjeva~ki zbor "Jugo{tampe" otpjevao je "ûvaj nas gospode", a biskupskievangeli~ki administrator dr. Popp otpjevao je zadnje rije~i i odrào opro{tajni govor. U ime novinarskog dru{tva oprostio se sa Schlegelom Slavko Wodvar{ka, rekav{i da je Schlegel podigao tisak u Zagrebu na sam vrh hrvatskog novinarstva. Wodvar{ka je utom vremenu bio urednik Morgenblatta, dok je Milan Marjanovi} odràosentimentalan, ali i poprili~no nesadràjan govor.71 Govor je odrào i dr. JosipKo{uti}, {ef kabineta u ministarstvu nastave u Beogradu, ali i kao predstavnik osobljaJugo{tampe.72 Mnogi govore da je novinarstvo Hrvatske ostalo bez svoga Northelifea.

109

VDG JAHRBUCH 2001

67 Op{irne izvje{taje donose Novosti od 23. oùjka 1929. dalje kao i Morgenblatt.68 Hrvat, 2761, 23. III. 1929, str. 1-2.69 J. Schlegel, Biografija, str. 60 i 66. Svakako je zanimljivo da je Vragovi} 14 dana poslije Schlegelovog ubojstva zamijenjen

Kolomanom Bedekovi}em, {efom pograni~ne policije na Su{aku. Pitanje je da li je ovo smjenjivanje uslijedilo zbog nesposobnostiVragovi}a ili zbog potrebe da se istraga usmjeri prema usta{koj emigraciji.

70 Slobodna tribuna, 810, 29. III. 1929. - Zlo~instvo i politika.71 Ovaj je govor objavila Slobodna tribuna, 1929, 810, str. 4.72 Slobodna tribuna, 810, 29. III. 1929., str. 4. - Pogreb T. Schlegela.

Vladini listovi su spominjali njegove veze s najmjerodavnijim ljudima u vladi, isti~u}ida je Schlegel bio za Hrvatsku jedan veliki politi~ki kapital. Ujedno se o njemu pi{eda je "znao da saznaje stvari, da zapaà, ocjenjuje, kriti~ki svrstava i {to je najglavnije,da dobro napi{e ono {to zna. A znao je mnogo.." pi{e njegov prijatelj Ante Kova~, kojise prisje}a njegovih odli~nih, naj~e{}e nepotpisanih uvodnika u Novostima,nazivaju}i Schlegela "sve}enikom jugoslavenstva" ~ak i pet godina nakon smrti.73Kova~ spominje da je Schlegel bio jaka li~nost, da je rijetko potpisivao i uvodne~lanke "ali da se je ipak osje}ao svuda". Da je s jednakom lako}om pisao njema~ki ihrvatski, a stil da mu je bio izvrstan.

Jo{ dugo poslije smrti o Schlegelu se pi{e. Osobito je vrijedan spomen Petera v.Preradovicha koji pi{e da se nije smjelo pucati na Toni Schlegela jer "solcheMenschen wie Toni Schlegel sind so furchtbar selten", odnosno "Mann trifft so seltenauf einen Mann, der ein Herr von alten Schlag ist und gleichzeitig ein Vorkaempferfur morgen, klug ist wie Macchiavelli und gutig wie Francesco di Assisi, leichtlebig wie ein franzoesicher Kardinal unter Luis quatorne und schwer wie die russischenMystiker".74

Za otkrivanje zlo~ina~kog ubojstva raspisana je nagrada od Josipa Vragovi}a na100.000 dinara, a onda je ta svota od beogradskog Ministarstva unutra{njih poslovapovi{ena na 200.000 dinara.75 Po sje}anju Antunovog brata Josipa nagradu od 50.000 dinara obe}ala je i Jugoslavenska {tampa. Policija je drugi dan po ubojstvu pozvalavodstvo Selja~ko-demokratske koalicije da se izjasni o zlo~inu, pa su na policijupozvani Svetozar Pribi~evi}, dr. Vladko Ma~ek, ing. August Ko{uti}, dr. StjepanKo{uti}, dr. Ante Trumbi}, Mile Budak, Joe Mato{i}, ali i urednik Vidovdana,prija{njeg glasila ORJUN-e iz Novog sada. Uhap{en je i urednik Hrvata SlavkoCihlar, brat Milutina Nehajeva, kojega je Schlegel uo~i smrti tuìo za ~lanke u Hrvatuod 24. i 28. studenog 1928.76 Uhap{eni su ~lanovi Hrvatske narodne odbrane(HANAO-a) Topolnik, Maùran i Jakupi}, brojni komunisti, socijalisti, i svi koji susmetali provo|enju nove politike Beograda koja nije priznavala nacionalnosti.77Uhap{eno je oko 67 osoba. Uglavnom se pisalo da je ubojstvo Schlegela politi~kiatentat, uz veliko "àljenje" reìma za tim izvrsnim novinarom. Ustari nitko ni{ta nijeznao. Zagreba~ki Hrvat je pisao 10 dana poslije atentata: "Ubojice nepoznati,najmitelji nepoznati", prenesav{i ~lanak "Tko su ubice" iz Schlegelovih zagreba~kihNovosti. Negiraju}i mi{ljenje Beograda da je ubojstvo mo`da i "privatne naravi"pisac Novosti je kategori~ki ustvrdio da je atentat politi~ke naravi, jer se zna da je"pok. Schlegel bio protivnik reìma prije 20. juna", tj. prije atentata u Narodnojskup{tini na Pavla Radi}a i \uru Basari~eka. Novinar pi{e da se zna da je Schlegel bioi protiv vlade popa Antona Koro{ca, te da je tvrdio da niti jedan ~isto strana~ki reìm

110

VDG JAHRBUCH 2001

73 Novosti, 81, 22. III. 1934, str. 3. - Ante Kova~, Petgodi{njica tragi~ne smrti Toni Schlegela.74 Morgenblatt, 1929, Uskrs, str. 5. - Petar Preradovi} je u novogodi{njem broju Morgenblatta 1929. po~eo objavljivati seriju

~lanaka pod nazivom "Erinnerungen an Deutschland", pa je i uvr{tenje ~lanaka s ovim naslovom upozoravalo na promijenjeniodnos Schlegela prema Njema~koj.

75 Morgenblatt, 83, 24. III. 1929.76 Novosti, 78, 19. III. 1929.77 Volksstimme, Maribor, 25, 28. III. 1929. - Ein politisches Atentat; Jugoslovenski list, Sarajevo, 71, 24. III. 1929, str. 2. -

Toni Schlegel.

ne moè dovesti do smirenja duhova i do nove organizacije dràve, te da se je zalagaoza "neutralno vladu, ako ho}ete i vanparlemantarnu vladu, ve} kao potrebu da sepovredjenim Hrvatima dade zadovolj{tina u Narodnoj skup{tini." Autor pi{e da ninovi reìm koji je nastao poslije 6. sije~nja nije bio po volji Schlegelu, a kako "Schlegelnije bio politi~ar {iroke ulice i nije djelovao medju {irokim masama, koje nisu u svomvelikom djelu ni znale za njega i njegovo djelovanje, tako ni ulica, odnosnointelektualni za~etnici umorstva, nisu iza{li iz {irokih krugova, nego iz onihnajprobranijih, koji su znali za zna~enje pok. Schlegela."78

Upravo zbog ovog pisanja najvjerojatnije Slavka Cihlara, brata pisca Nehajeva, uHrvatu isplati se proanalizirati {to je Schlegel pisao od atentata u Narodnoj skup{tinido svoje smrti. On je stalan uvodni~ar Novosti i ti ~lanci spadaju u sam vrhnovinarstva kako je priznao i Milan Marjanovi}. "U praznu, gotovo skolasti~kudiskusiju o jedinstvu, on je unosio jedan nov, realisti~ki duh, koji je problemformiranja nacije postavljao na jednu realnu bazu" ocijenio je te uvodnike MilanMarjanovi}.79 Imao je veliku politiku kulturu, solidno poznavanje gospodarskih,kulturnih i politi~kih prilika. Izvrstan ~lanak, zapravo studiju o Schlegelu, napisao jedr. Armin Moskovi}, suradnik Morgenblatta u Novinaru.80 On je ustvrdio da jeSchlegel bio konstruktivan, dosljedan, ali i da je evolucionirao te da je od prista{ekrutoga jedinstvenog uredjenja, kakav je bio u zemlji uveden potkraj 1918. godinepo~eo zagovarati slobodnije forme, koje su uzimale vi{e obzira na historijske tradicijei na kulturni razvitak naroda, i da je upravo radi toga ve} od 1923. Schlegel bio izvanstranaka. Moskovi} je napisao i da je Schlegel bio onaj koji je utjecao na ulazakStjepana Radi}a u Skup{tinu, stvaranje selja~ko-demokratske koalicije, ali i"preokreta" 6. sije~nja 1929.godine. Moskovi} pi{e da je Schlegel poravnao Radi}uput za ulazak u vladu, a isto tako da je sugerirao, a onda i podupirao politikuSelja~ko-demokratske koalicije. Sve je to Moskovi} crpio ~itaju}i Schlegelove ~lanke.Moskovi} je ustvrdio da je Schlegelova karijera gotovo amerikanska i da je stvoriojedno od najve}ih {tamparskih i novinarskih poduze}a u dràvi i postao njihovvlasnik.

Uvodnici Schlegela po~etkom 1929. u Novostima, kojima je urednik Aldo Mandlnose izazovne nazive, kao npr. "Vlada trojne koalicije zna~ila bi drsku provokaciju"odri~u}i mogu}nost da se nova vlada formira od Koro{}eve Slovenske ljudske stranke, Radikala i Jugoslavenske muslimanske organizacije "...jer ne treba se varati, ne radi se danas o vladinoj krizi, nego je u pitanju dràvna kriza, ili da se to~nije i jasnije izrazim kriza dràvnog sistema, kriza dràvnog ure|enja, koja se ne moè rije{iti obi~nompromjenom vlade".81 Vrlo spretno Schlegel izaziva vladu da konzultira Ma~eka iPribi~evi}a kao vo|e Selja~ko-demokratske koalicije u Hrvatskoj, a zbog potrebe ipolitizacije naroda, Schlegel u sije~nju 1929. godine po~inje izdavati i tre}epodnevno izdanje Novosti kraj jutarnjeg i ve~ernjeg, jer "Zagreb je veliki grad,

111

VDG JAHRBUCH 2001

78 Hrvat, 2770, 3. IV. 1929, str. 2. - Zagreba~ke "Novosti" o atentatu na Toni Schlegela.79 Narodna odbrana, Beograd, 1929, br. 13, str. 215-216. - M.M., Toni [legel, nacionalni borac i osniva~ Jugoslovenskog

realizma.80 Novinar, 6, 7. IV. 1929, 66-67. Moskovi} je emigrirao u Floridu, gdje je bio sveu~ili{ni profesor.81 Novosti, 1, 1. I. 1929, str. 2.

prijestolnica hrvatska, centar sveg politi~kog, kulturnog, socijalnog i privrednogìvota i vaàn centar svega ìvota na{e dràve i narodne, hrvatsko-srpske, slovena~kezajednice."82 Schlegel ovim rije~ima poku{ava vratiti Zagrebu onu ulogu na koju sura~unali Lorkovi}evi naprednjaci po~etkom stolje}a. Schlegel predlaè da kralj do|eu Zagreb jer se ovdje rje{ava kriza.83 Kada je pak beogradski dvor izdao 5. sije~nja1929. komunike da nema mogu}nosti da se kriza rije{i parlamentarnim putemSchlegel vi{e puta prisje}a da je Ma~ek kralju predlagao osnivanje jednevanstrana~ke vlade koja bi trebala pripremiti reviziju ustava, jer ovako "... stalno ite`ko izazivanje svega hrvatskog naroda, mora kona~no da dovede do rasuladràve."84 Progla{enje {estosije~anjske diktature Schlegel naziva spasom navode}i daje to bio jedini izlaz "... jer srbijanske stranke, radikali i demokrati, predstavnicidosada{nje plemensko-regionalne hegemonije" nisu bili spremni na promjene", te"...prema tome, {to je preostalo drugo do dokinu}a Vidovdanskog ustava iimenovanja vanparlamentarne vlade kako je to kralju predlagao g. dr. Ma~ek".85Smatraju}i da diktatura prekida s hegemonijom radikala i demokrata Schlegel sve{to izdaje kralj prima s odobravanjem, nadaju}i da je to stanje samo privremeno, jer"parlamentarizam }e opet do}i", a u me|uvremenu }e se raditi na novom ustavu "uzjednaku suradnju Hrvata i Srba."86 Me|utim Schlegel nikako ne moè prihvatitisve}enika dr. Antona Koro{ca kao politi~ara, pa se to po~esto odraàva i u njegovimuvodnicima, gdje govori o zajedni~kom ravnopravnom radu Hrvata i Srba, pri ~emu"popa Koro{ca ~esto naziva "zlim duhom".87 Schlegel brani diktaturu, obja{njavaju}ida }e se time dràvni budèt smanjiti za tre}inu, i da }e u vladu u}i sposobni a nepodobni.88 Pi{e da su do sada pre~ani bli gra|ani drugog reda, "a sada je Kraljevmanifest, sa dokinu}em Ustava, dokinuo i privilegirani poloàj nadredjenih ipovla{tenih, i sada smo svi gradjani jednog reda."89 Schlegel traì da se razrije{eprivredne afere 90, a ~ini se da utje~e i na inozemni tisak koji ne pi{e negativno odiktaturi kralja Aleksandra. Svakako da je pod njegovim utjecajem u{ao u vladupored @elimira Maùrani}a i bankarca dr. Stanka [vrljuge i dr. Oton Frange{, koji je iizradio prvi i jedini jugoslavenski Zakon o poljoprivredi 1929. godine. Schlegel traìda ~inovnici rade savjesno i brzo.91, pa pi{e da je narod primio vanparlamentarnuvladu sa zadovoljstvom.92 Schlegel je svakako imao utjecaj na ukidanju oblasti i naplan stvaranja ve}ih jedinica - banovina, iako to nije doìvio. No ~ini se da je osupnutkada se raspu{tanje nacionalnih stranaka u zemlji zapo~elo s raspu{tanjem Hrvatskeselja~ke stranke, Hrvatske federalne selja~ke stranke, Hrvatske pu~ke stranke i

112

VDG JAHRBUCH 2001

82 Isto, 4, 4. I. 1929.83 Isto, 5, 5. I. 1929, str. 1.84 Isto, 6, 6. I. 1929, str. 1. - Vanstrana~ka vlada.85 Isto, 8, 8. I. 1929, str. 2. - Situacija.86 Isto, 9, 9. I. 1929, str. 2. - "Novo stanje".87 Isto, 1, 1. I. 1929., str. 2. - Izjava S. Pribi~evi}a za Novosti.88 Isto, 11, 11. I. 1929. - Najva`nije pitanje.89 Isto, 12, 12. I. 1929, str. 2. - Kraljev manifest.90 Isto, 13, 13. I. 1929, str. 2. - Pitanja koja trè energi~an rad vlade.91 Isto, 16, 16. I. 1929, str. 1. - înovnici su za{ti}eni od partijskog uticaja, ali slu`bu moraju vr{iti savjesno, kao i razborito.92 Isto, 17, 17. I. 1929, str. 2.

Hrvatske stranke prava te pe~a}enje Hrvatskog selja~kog doma na Zrinjevcu.93Smiruje se kada vidi da se raspu{taju i druge nacionalne stranke.94

Krajem sije~nja 1929. Schlegel pi{e uvodnike "Neosnovano je nepovjerenje"95, te~lanak "Vladin program", isti~u}i da je potrebno sve rasplesti, sve raspustiti, a ondakona~no dobro svezati sa ciljem pomirenja Zagreba i Beograda.96 Po svemu se ~ini daje Schlegel doista bio prisutan u Beogradu kada se je razgovaralo o novoj podjelidràve na 5-7 banovina, pri ~emu isti~e da sjedi{te tih jedinica treba biti i prirodno ipoliti~ko i kulturno i privredno sredi{te, jer da je rad 33 oblasti sa 33 velika ùpananemogu}e kontrolirati i usmjeravati.97 Pristajanje uz ovu opciju Schlegelu su jakozamjerili Radi}evci odnosno Ma~ekovci, osobito dr. Zvonimir Bjelovu~i} izDubrovnika, koji je vjerojatno predosje}ao da }e Dubrovnik biti izdvojen iz hrvatskogpodru~ja, pa su protivnici Hrvatske selaj~ke stranke onda traìli i u Radi}evimprista{ama ubojicu Schlegela. Me|utim Schlegela ponajvi{e mu~i hrvatsko-srpskopitanje. pa je zadnji njegov ~lanak objavljen na dan smrti imao naziv "Za rje{avanjehrvatsko-srpskog pitanja", u kojem je optimista te samo traì strpljivost.98

I na kraju na cijeli je slu~aj stavljena to~ka na taj na~in da je dugo vremena nakonatentata u Beogradu provedeno su|enje kojim su osu|ena "dva usta{a" za ubojstvoSchlegela. Istovremeno je reìm uspio "kriminalizirati" Schlegelovu oporuku iobezvrijediti vrijednost "Jugo{tampe", koja je vrijedila vi{e od 33,000.000 dinara.Schlegel i njegovi nasljednici su postali `rtve, a Hrvatska je izgubila svoje najmo}nijeizdava~ko poduze}e koje je moglo utjecati na javno mnijenje.

6.

Nova vremena doprinosila su pomalo zaboravljanju Schlegela. Samo ga se bratJosip, obavljaju}i uredni{tvo Morgenblatta, redovito prisje}ao. U prisje}anju 1937.Josip Schlegel pi{e da je "sada do{lo vrijeme da se mirno i bez strasti progovori o ToniSchlegelu" i da je to ubojstvo bila "rana nanesena ~itavom narodu". Pi{e da }e zbog temisli mo`da biti izvrnut progonu, aludiraju}i time na to da su Schlegela dali ubitibeogradski radikali. Iako se to nije usudio jasno re}i ni ~etvrt stolje}a poslijedoga|aja, ipak je znatno poo{trio svoje mi{ljenje u odnosu na 1932. kad se nijeusudio re}i ni{ta drugo nego da ga je ubio usta{a Mijo Babi}.99

Ustvari Schlegel je ubijen jer je po~eo misliti o Hrvatskoj kao narodnosnoj igospodarstvenoj cjelini, koja preko kralja moè sura|ivati s ostalim narodnosnimju`noslavenskim cjelinama. To je jedan razlog. On je zatraìo da se dràva vodipravedno, znala~ki i po{teno.

113

VDG JAHRBUCH 2001

93 Isto, 21, 21. I. 1929, str. 1. - Raspu{tanje stranaka s plemenskim i vjerskim oznakama.94 Isto, 27, 27, I. 1929. - Raspu{tanje sviju stranaka.95 Isto, 29, 29. I. 1929.96 Isto, 30, 30. I. 1929. - Vladin Program.97 Isto, 75, 16. III. 1929. - Definitivna podjela dràve na oblasti.98 Isto, 81, 22. III. 1929, str.2.99 Morgenblatt, 69, 21. III. 1937, str. 2 i 82, 22. III. 1932. O samom su|enju i {to je sve iz toga nastalo treba vidjeti rad Mire

Kolar u knjizi "Njema~ke teme", Osijek 2001. u ~lanku "Antun Schlegel", gdje je ovdje objavljeni ~lanak objavljen u ~itavoj, {iroj verziji.

Drugi je razlog {to je po~eo graditi mostove prema Njema~koj {to su muvjerojatno nalagali geni i obiteljska tradicija. Izrada Schamsalovichevog([am{alovi}evog) voluminoznog rje~nika potvrda je da je ̀ elio da Zagreb bude sponaNjema~ke i istoka, kakav je bio do 1914., i da je radi toga smatrao potrebnim da uZagrebu izlaze novine na njema~kom jeziku i uop}e da se njeguju i ja~ajuhrvatsko-njema~ke veze. Dru{tvo prijatelja Njema~ke osnovano je u Zagrebu ve}1932., dakle godinu dana prije nego {to je Hitler preuzeo vlast a na formiranju togdru{tva ~ini se da je radio i Antun Schlegel na {to upu}uje reklamni dio a i ponekisadràj Morgenblatta.

Svakako je zna~ajno napomenuti da Schlegel nikada nije pisao s mr`njom ilibijesom. Z.D. je povodom godi{njice njegove smrti napisao da je bio "liberalan itolerantan, te da je imao prijatelja u svim taborima", te da je u borbu unosio ne{tokulturno, tj. da je imao osobine potrebne dru{tvu da ublaàva suprotnosti, te da je i unajnapetiju atmosferu unosio smirenost. U svakom slu~aju zna~ajno je njegovopisanje da se smiri situacija poslije progla{enja {estosije~anjske diktature, iako seo~ekivala revolucija u Hrvatskoj.100 Isti autor tvrdi da je Schlegel u ~asu smrti bio"najve}i jugoslavenski novinar". A ja to u izmijenjenom obliku izri~em da je bionajve}i hrvatski novinar me|uratnog razdoblja ~ije je porijeklo njema~ko.

Antun Schle gel - die führen de Per sön lic hke it des kro a ti schenJo ur na li smus bis 1929 Jahr

Kroatiens Journalismus weist einige bedeutende Persönlichkeiten auf, zu denbesten Journalisten zählen aber zwei Slawonier - Antun Schlegel und Josip Horvat.Von Josip Horvat weiß man heute viel, von Antun Schlegel dagegen fast gar nichts,obwohl er Tausende von Leitartikeln verfasste und zwanzig Jahre lang einige derwichtigsten Zeitungen in Kroatien herausgab. Er gründete auch den größtenjugoslawischen Verlag „Jugo{tampa“. Antun Schlegel beeinflusste die Meinungseiner zahlreichen kroatisch- aber auch deutschsprachigen Leser, außerdem trug erbis zu seinem Tod zur Entspannung der politischen Lage bei. Durch seinen nochheute unerklärten Tod verlor die politische Szene nicht nur einen großenJournalisten, sondern auch einen der bedeutendsten Politiker, die sich für dasZusammenleben der Slowenen, Kroaten und Serben sowie aller anderen Völker ineinem gerechten, jugoslawischen Staat einsetzten.

114

VDG JAHRBUCH 2001

100Novinar, br. 5, rujan 1930, 38.

Branka BALEN

Anton Erben - slikar i kulturni djelatnik

Pogledamo li dana{nju likovnu situaciju Osijeka vidjeti }emo da trenutno djeluje u njemu oko petnaestak likovnjaka sa akademskom naobrazbom i ~itav niz onih koji suosjetili stvarala~ki izazov i hrabro uplovili u nemirne i nesigurne vode likovneumjetnosti. Njihovo djelovanje je manje ili vi{e uspje{no ovisno o talentu, volji i èljikoja ih tjera dalje i dublje u stvarala~ki proces. Dana{nji amateri imaju priliku danjihovo djelovanje bude zabiljeèno i tako sa~uvano za budu}nost jer postoji dru{tvokoje ih okuplja (“Likar”) i organizira izlaganje skupno ili samostalno uz publiciranjekataloga. Osim toga uz Galeriju likovnih umjetnosti postoji u Osijeku nizalternativnih prostora (uglavnom kafi}a) gdje amateri tako|er mogu izlagati isamostalno. Uz svoje izlo`be u navedenim prostorima ponekad imaju katalog ovisnoo tome koliko oni sami ili vlasnik èle investirati u promid`bu. Dnevni tisak pratiuglavnom sve likovne manifestacije pa tako i ovdje ostaje zabiljeèn njihov rad.

Slikara bez akademske naobrazbe bilo je i u pro{lim stolje}ima. Me|utim kakonije bio razvijen sustav izlaganja kao u na{e vrijeme doga|alo se da im se tijekomvremena potpuno izgubio trag i zaboravilo ime. Uglavnom poznamo samo onaimena koja je potvrdila povijest umjetnosti a na ona druga nailazimo slu~ajno krozistraìva~ki rad ako su imali sre}e da im se sa~uva koje djelo ili im je pak zabiljeènoime u nekom dokumentu.

Premda je pro{lo stolje}e relativno blizu gledano sa povijesnog stanovi{tasusre}emo se isto tako s problemom zaborava. No s umjetnikom kojega èlimopredstaviti bilo je istraìva~ke sre}e. Tijekom dugogodi{njeg istraìvanja neke su se~injenice pojavile i sloìle, tako da se mogao djelomi~no rekonstruirati njegov ìvot idjelo.

@IVOT

ANTON ERBEN bio je po narodnosti êh, ro|en 1839. godine u Nehanjicu uê{koj. Znamo da je bio oènjen Franjkom Matjeljka i imao dvoje djece, sinaDragutina i k}erku Franjku. Iz ê{ke je oti{ao u Be~ gdje je do 1865. radio kaoumjetni~ki dekorativni slikar. O tom razdoblju za sada nemamo nikakvih podataka.Po{to se bavio izradom dekoracija za interieure (preteìto stropnim dekoracijama)pozvan je u Osijek zbog izrade istih u osje~kom kazali{tu. Bio je to razlog preseljena uOsijek sa ènom i sinom (k}erka se rodila u Osijeku). U Osijek su doputovali kolima1866. godine. Sam put trajao je {est tjedana. ̂ ini se da je materijalno dobro stajao jer si je u Osijeku kupio ku}u (Anina 37, potom I.G. Kova~i}a 45, danas ponovno Anina).U sklopu ku}e imao je atelier i radionicu zemljanih boja koje je prodavao podnazivom “Unikum”. Uz dekoracije, izradu boja bavio se i slikarstvom. Me|u inima

VDG JAHRBUCH 2001

115

naslikao je “Prvu parnu, javnu kupaonicu u gradu”. Kupaonica se nalazila u slijepomogranku Anine ulice nasuprot ulici Adolfa Waldingera. Zgrada kupaonice postoji jo{ i danas (kotlovnica je sru{ena). U dvori{noj zgradi tog kompleksa stanovao je Erben.Nije poznato da li je i sama kupaonica bila u njegovom vlasni{tvu.

Anton Erben se u Osijeku dobro sna{ao. Osim {to je radio, angaìrao se i nadru{tvenom planu. Bio je ~lan karitativne organizacije “Humanitas”1, dobrotvorneudruge za potpomaganje bolesnih i ~lan Vatrogasne udruge Gornji grad.2 Postojimogu}nost da je bio ~lan jo{ nekih drugih udurga i klubova no to je za sadanepotvr|eno.

Od 1880. godine radio je na reformi kalendara te 1899. godine izdaje u vlastitojnakladi knji`nicu s prijedlogom reforme.3

Umro je u Osijeku 30.12.1908. te sahranjen na Aninom groblju 1.01.1909.4

DJELO

Iz Erbenova opusa danas su nam poznate samo tri slike. To su: Glavni trg u Gornjem gradu iz 1868. ; Prva parna, javna kupaonica u gradu i Biskup Strossmayer za govornicom uVatikanu iz 1875. godine.

Prva slika Glavni trg u Gornjem gradu nastala je 1868. godine a bila je namijenjenaza glavni zgoditak na zabavi.5 Taj podatak saznajemo iz novina kao i to da za tuzabavu “gospodin Erben namjerava dati seriju svojih izvanrednih slika za tombolu”. O kojojse to~no zabavi radi i gdje se odràvala za sada ne znamo, no moè se pretpostaviti daje imala karitativni karakter. Osim toga iz podatka se vidi da je Erben bio produktivnislikar.

Prije drugog svjetskog rata slika se nalazila u vlasni{tvu odvjetnika dr.Weissmanna. Kada je ovaj kao @idov odveden u logor slika je dospjela u MuzejSlavonije gdje se i danas nalazi.

Muzej Slavonije posjeduje jo{ jednu Erbenovu sliku nastalu 1875. godine, ovaj put signiranu koja predstavlja biskupa Strossmayera za govornicom u Vatikanu. Na sliciStrossmayer govori pred konzilom u Vatikanu o pogre{ivosti svetog oca Pape kaosvakog drugog ~ovjeka. Taj govor izazvao je svojedobno veliku debatu u crkvenimkrugovima. Sliku je poklonila 1939/40. Muzeju Slavonije slikareva unuka gospo|aDraga îki.

Ova slika, jedina signirana, posluìla je kao komparativni materijal prideterminaciji ostalih.

116

VDG JAHRBUCH 2001

1 Osnovano 1881. godine Kamilo Firinger: Osnivanje osje~kih radni~kih bolesni~kih potpornih i prosvjetnih dru{tava ...... Prvoradni~ko dru{tvo u jugoslavenskim zemljama, Osijek, 1867. Slavonski Brod 1969.., str. 9

2 Dr. Stjepan Sr{an: Povijest osje~kih udruga i klubova, Osijek 1994.3 A. Erben: Die neue praktische Kalender-Reform für das XX. Jahrhundert. Eintheilung der Monat - und Woche - Tage. Mit

Berücksichtigung der Feiertage und Verkürzung der Arbeitszeit für alle Schichten der Bevölkerung der ganzen civilisirten Welt.Essek 1899., Druck Julius Pfeiffer in Essek

4 Podatak dala Erbenova unuka gospo|a Draga îki5 Esseker Lokalblatt und Landbote, 2. XI. 1868.

Zadnja poznata slika pod nazivom Prva parna, javna kupaonica u gradu ostala je uvlasni{tvu obitelji.6

Kao slikar Erben je pravi amater. Iako barata osnovama tehnologije materijala iperspektivom, likovi su ra|eni vrlo nespretno i krajnje neproporcionalno. No ipak suto simpati~ne slike koje biljeè karakteristi~ne trenutke svoga vremena. Na sliciglavnog osje~kog trga vidimo npr. da je na njemu bila tr`nica {to je uobi~ajeno za onovrijeme. Ljudi koji su na njemu odjeveni su u gradsku no{nju, ima seljaka, grani~ara,jedan franjevac - prolaze ko~ije, konjski tramvaj. Sva ta zbivanja popra}ena su i sadvije, tri zgodice koje nam sa puno duha pri~aju o onda{njem ìvotu u Osijeku.

Anton Erben radio je i dekoracije u osje~kom kazali{tu (zbog toga je pozvan uOsijek) te prvi zastor sa {est slika. Isti je odstranjen pri prvoj adaptaciji zgrade izamijenjen èljeznim. Podrobnije podatke o tomu za sada nemamo.

Po{to je bio vrsni majstor u izradi dekoracija naro~ito stropnih vjerojatno jeukra{avao i domove uglednih osje~kih gra|ana. No to je za sada tako|er otvorenopitanje kao i indicije da je radio freske i dekoracije za neke crkve u Slavoniji(Josipovac, Vi{njevac). Arhivski dokumenti ùpskih ureda za sada ne daju pozitivne odgovore.

Od 1880. Erben je radio na reformi kalendara {to je rezultiralo knjiìcom7 sprijedlogom reforme izdanoj u vlastitoj nakladi 1899. godine. Bilo bi u svakomslu~aju zanimljivo saznati {to ga je nagnalo da se pozabavi reformom kalendara i {toje time mislio posti}i.

Anton Erben bio je o~ito svojevremeno vrlo poznata osoba u Osijeku koja si jesvojim radom i svestrano{}u izborila taj status. On je samo jedan od vjerojatno nizaimena iz tog vremena koji su u Osijeku djelovali na likovnom i kulturnom planu aimao je sre}u da ga se ponovo otkrije. To naravno otvara mogu}nost da se njegovìvot i djelo dalje prou~avaju i pro{ire novim saznanjima {to je za likovnu i kulturnupovijest Osijeka sigurno od zna~aja.

@IVOTOPIS

1839. ro|en u Nechanjicu, ê{ka

1865. do te godine radio je kao umjetni~ki dekorativni slikar u Be~u

1866. seli sa obitelji (supruga Franjka i sin Dragutin) iz Be~a u Osijek

1868. naslikao sliku Glavni trg u Gornjem gradu

1875. naslikao sliku Biskup Strossmayer za govornicom u Vatikanu

1891. uru~ena mu je zahvala za odràna predavanja tijekom zimeradi stru~ne izobrazbe ~lanstva Vatrogasne udruge Gornji grad

117

VDG JAHRBUCH 2001

6 Danas se nalazi u Osijeku kod praunuka @eljka îkija7 Isto kao pod 3

1893. uru~ena mu je diploma za 10-godi{njicu rada u Vatrogasnoj udruziGornji grad (bio u slu`bi vo|e {trcara)

1899. izdaje knjigu s prijedlogom reforme kalendara u vlastitoj nakladi

1908. 30. 12. u srijedu u pet sati u 69-toj godini ìvota umro je u Osijeku

1909. 1. 1. pokopan je na Aninom groblju u Osijeku.

LIKOVNI RADOVI

1. GLAVNI TRG U GORNJEM GRADU, 1868.

ulje na platnu, 620 x 800 mmsign. nemavlasnik: Muzej Slavonije, Osijek

2. PRVA PARNA, JAVNA KUPAONICA U GRADU

ulje na platnu, 530 x 670 mmsing. nemavlasnik: praunuka, Zagreb

Slika je bila u vrlo lo{em stanu i restaurirana je od strane Galerije likovnih umjetnosti, Osijek.

3. BISKUP STROSSMAYER ZA GOVORNICOM U VATIKANU

ulje na platnu, 1260 x 865 mmsign. d.d. Erben 875.vlasnik: Muzej Slavonije, Osijek

LITERATURA

Esseker Lokalblatt und Landbote, 2. IX. 1868.

A. Erben: Die neue praktische Kalender-Reform für das XX.Jahrhundert. Eintheilun der Monat - und Wochen - Tage.Mit Berücksichtigung der Feiertage und Verkürzung derArbeitszeit für alle Schichten der ganzen civilisirten Welt.Essek 1899., Druck Julius Pfeiffer in Essek

T. Beljan: Reforma kalendara. Prijedlog jednog Osje~anina zareformu kalendara. Hrvatski list 12(1931.)30. VII, str. 21.22.

B. Balen: Vedute Slavonije XIX-og stolje}a, Galerija likovnihumjetnosti ( katalog izlo`be ), Osijek 1974/75.

B. Balen:Osijek inspiracija likovnih umjetnika, Galerija likovnihumjetnosti ( katalog izlo`be ), Osijek 1980./ 81.

Dr. S. Sr{an: Povijest osje~kih udruga i klubova, Osijek 1994.

118

VDG JAHRBUCH 2001

RODOSLOVLJE

E R B E N

ANTON FRANJKA MATJELJKA 1839-1909. ___________________________________________________________

DRAGUTIN MARIJA FISCHER FRANJKA VILIM KRLJKU[ _______________________

ZLATA SLAVA DRAGA DESIDER ÎKI ________________________

ERIKA @ELJKO

ANTON ERBEN-MALER UND KULTURARBEITER

Jede Stadt ermöglicht durch ihre Geschichte der Malkunst, die Einsicht bzw. denÜberblick der Ereignisse auf diesem Plan durch das Leben und Werk der Künstler,die in ihr lebten und wirkten. Durch die Geschichte blieben einige Namen anerkanntund unumgehbar, aber in allen Zeitspannen bestehen Künstler, die Akademieentweder absolvierten oder nicht, und deren Namen und Werke in der Zeit danachverblassten.

Dies war auch der Fall mit Anton Erben (Nehanjice, Tschechei 1839- Osijek, 1909) ungebildetem Maler, der aus Wien nach Osijek als Kunst-dekorativ Maler, wie er sichnannte, eingeladen wurde. Seine Kunst sollte er durch das Beschmücken des osijekerTheaters, das in der zweiten Hälfte des 19.Jahrhunderts gebaut wurde, zeigen. Erzeigte sich als ausgezeichneter Meister, so blieb er nicht nur bei einem Auftrag.Deswegen beschloss er definitiv, in Osijek zu bleiben.

Von seinen Kunstwerken sind bis heutzutage nur drei Werke erhalten geblieben,von denen zwei im osijeker Museum Slawoniens aufgehoben sind und das drittebefindet sich im Privateigentum. Außerdem war er in einigen Vereinigungen aktiv, erbeschäftigte sich auch mit dem Vorschlag der Kalenderreform, die er im eigenenVerlag 1899 ausgab.

Anton Erben war in jedem Fall eine interessante Person, die mit ihrem Wirkeneine Zeitspanne des osijeker Kultur- und Kunstlebens kennzeichnete, aber mit derZeit unberechtigt in Vergessenheit geriet. Durch Zufall kam man zu Daten über ihnund sein Wirken, wodurch er aus der Vergessenheit herausgezogen wurde und in dieGeschichte der Malkunst der Stadt Osijek eingeordnet wurde, wohin er auch gehört.

119

VDG JAHRBUCH 2001

Stan ko PIPLOVI]

Te o ri je Jo se fa Strzygow skogo um jet no sti Dal ma ci je

Jedan od vode}ih austrijskih teoreti~ara umjetnosti novijeg vremena JosefStrzygowski veliku je pozornost posvetio graditeljskom naslje|u Dalmacije,tuma~enju i genezi pojedinih pojava i njegovih oblika. Porijeklom je iz Poljske. Rodiose 1862. u Biali u [leskoj. [kolovao se u Be~u, Berlinu i Münchenu. Godine 1892.postao je profesorom na sveu~ili{tu u Grazu, a 1909. u Be~u. Bio je voditelj Institutaza isto~nja~ku umjetnost. Izi{ao je na glas u europskim znanstvenim krugovima kaovrsni poznavalac filozofije i povijesti umjetnosti. Preminuo je 1941. godine u Be~u.

Strzygowski je zna~ajna osoba u stru~nim krugovima prvih 30 godina XX. stolje}a. Poznat je po svojim smjelim postavkama ishodi{ta i razvitka umjetnosti ~ime jeizazvao velike polemike. Njegova stajali{ta o porijeklu starokr{}anske umjetnosti vrlosu posebna. Isticao je presudno zna~enje Helenizma i Orijenta nasuprot uvrijeènom mi{ljenju o kontinuitetu rimskog i bizantinskog stvarala{tva. Umanjivao je uloguBizanta i traìo korijene dalje na Istoku. Nagla{avao je ulogu aleksandrijske i sirijskesredine. I porijeklo srednjovjekovne europske umjetnosti je traìo u Maloj Aziji,Armeniji i seobama naroda. Napokon je obrazlagao njene skandinavske iskone.

Na temelju takvih promi{ljanja obja{njavao je nezavisnost umjetnosti ranogsrednjeg vijeka u Dalmaciji u odnosu na rimsku tradiciju i langobardsko stvarala{tvo.Vidio je ~ak nastanak njenih graditeljskih oblika i tehni~kih struktura na sjeveruEurope. Sli~an je njegov stav i u odnosu na pleternu ornamentiku kamenognamje{taja crkvica. Tijekom istraìvanja mijenjao je mi{ljenje. U po~etku je smatraobitnim Iran, ali se kasnije priklonio germanskoj mistici. Neke njegove postavke sukasnije otklonjene, ipak ukazivanje na potrebu znanstvenog prou~avanja nepoznatihzemalja od fundamentalnog je zna~aja za metodologiju istraìvanja u povijestiumjetnosti.

Hrvatsku je upoznao dosta rano. Jo{ 1887 po{ao je kao mladi privatni docentpreko Zagreba u Dalmaciju provesti boì}ne praznike. Tom su prilikomranosrednjovjekovni spomenici zaokupili njegovu pozornost. Njima se detaljnijepozabavio ve} 1893. godine u djelu “Kunst-geschichtliche Charakterbilder ausÖsterreich-Ungarn” {to ga je izdao A. Ilg u odsjeku o ranome i poznijem srednjemvijeku.

Godine 1901. Strzygowski je u raspravi “Orijent ili Rim” poljuljao uvrijeènoshva}anje autoriteta, ustvrdiv{i da je glavna zasluga, dotada pripisivana Rimu unastanku prve kr{}anske umjetnosti, ustvari pripadala Orijentu. Po njegovommi{ljenju, umjetnost koja se razvila na Orijentu, u Egiptu, Siriji i Maloj Aziji u prva tristolje}a na{e ere je bila potpuno neovisna od Rima. I kr{}anska bazilika vu~e

VDG JAHRBUCH 2001

121

porijeklo iz tih krajeva. Ta teorija je odmah nai{la na osporavanje, ali je on i daljeprodubljivao. Alternativa kasnije nije vi{e bila izme|u Orijenta i Rima nego izme|uOrijenta i Helenizma. I opet je dao prednost Orijentu tj. Mezopotamiji i Perziji.Prema Strzygovskom, Iran je bio za kr{}ansku umjetnost {to je bila Gr~ka za antiku.Ove postavke izazvale su novu buku, ali mnogi su ih zdu{no prihvatili. Me|utim maloje bilo konkretnih ~injenica kao upori{ta. Neosporno je njegova zasluga {to jepro{irio podru~je istraìvanja prve kr{}anske umjetnosti. Orijent je do tada bionepravedno zanemaren, {to je bio veliki nedostatak i ozbiljna prepreka da se do|e dopravih zaklju~aka. Samo imaju}i u vidu, koliko je mogu}e, razli~ite vidove kr{}anskeumjetnosti na ~itavom ogromnom teritoriju podre|enom rimskoj dominaciji, moglose posti}i zadovoljavaju}e rezultate. To je pomoglo da se shvati koliko je bila velika iefikasna uloga Rima u uskla|ivanju, usmjeravanju i djelotvornom oìvljavanjurazli~itih stremljenja provincijalnog duha.1

Ubrzo se Stryzigowski po~eo baviti pala~om koju je po~etkom IV. stolje}a daopodignuti rimski car Dioklecijan na mjestu dana{njeg grada Splita. Shvatio je va`nost koju je ta monumentalna kasnoanti~ka gra|evina imala u razvitku arhitekture. Takoje 1903. godine na njema~kom jeziku objavio knjigu “Mala Azija, nova zemlja upovijesti umjetnosti”. Tu se na nekoliko mjesta dotakao pala~e u Splitu, posebno upoglavlju koje obra|uje lukove i ni{e od opeke.2

Idu}e godine on je u godi{njaku njema~kog Arheolo{kog instituta objavio studijuo rimskom vojni~kom logoru Mschatti u Siriji ju`no od Damaska. Usporedio je tajsklop s pala~om u Splitu. Rad je izazvao zanimanje u znanstvenim krugovima, jer seve} godinama traìo prototip Dioklecijanovoj pala~i. Radi usporedbe u prilogu jereproduciran plan pala~e Roberta Adama iz sredine XVIII. stolje}a. On je ve} biozastario, ali jo{ uvijek nije bilo to~nijeg.3 Ina~e se Strzygowski u svojim radovima ~esto osvrtao na pala~u u Splitu.4

Strzygowski se bavio nekim neobi~nim gra|evnim oblicima na Dioklecijanovojpala~i i poku{ao ih objasniti. Jo{ je ranije austrijski arheolog Robert Schneiderukazao na mogu}e nove veze.5 Po~etkom XX. stolje}a ve} se toliko napredovalo uop}em istraìvanju da se rimska pala~a u Splitu vi{e nije smatrala degradacijomklasi~ne umjetnosti prema kojoj se ranije odnosilo s podcjenjivanjem. Uo~en jezna~aj te gra|evine na kojoj se po prvi put na europskom tlu nalaze oni elementi kojisu predodredili razvoj romanske umjetnosti. Zato se ubrzo postavilo pitanje odakle jeDioklecijan doveo graditelje koji su inaugurirali taj novi duh. Posebno od kada jeMelchiorre de Vogüé objavio rezultate svojih istraìvanja u Siriji, Strzygowski je bio

122

VDG JAHRBUCH 2001

1 Josef Strzygowski: Orient oder Rom. Leipzig 1901. - Vicenzo Golzo: Architettura bizantina e romanica. Milano 1939. 1-4.2 Josef Strzygowski: Kleinasien, ein Neuland der Kunstgeschichte. Leipzig 1903. 38, 167, 208 i 245. - Frane Bulic: Bibliografija.

BASD XXIX/1906. 109.3 Josef Strzygowski: Mschatta. Jahrbuch der Kgl. preussischen Kunstsammlungen XXV. band IV, Berlin 1904. - Frane Bulic:

Bibliografija. BASD XXVIII/ 1905. 123.4 Pored navedenih djela Strzygowskog vidjeti još: Amida. Heidelberg i Pariz 1910. -Orientalische Kunst in Dalmatien. Brückner,

Be~ 1911.5 O Schneideru vidjeti u Stanko Piplovi}: Austrijanci istraživaci Dioklecijanove pala~e u Splitu. Godišnjak Njema~ke narodnosne

zajednice, Osijek 1999. 42.

uvjeren da izvori{te za pala~u u Splitu treba traìti upravo na Istoku na helenisti~kimosnovama. u Splitu je vidio ono {to se ve} formiralo u umjetnosti sredi{nje Sirije i uunutra{njosti Male Azije. Centar tih zbivanja je Antiohija.

U tom smislu posebnu pozornost su privukle bo~ne kolonade na peristiluDioklecijanove pala~e u Splitu. Tu se prvi put na dugom potezu lukovi oslanjajuneposredno na stupove. Ina~e standardno rje{enje kod Rimljana je da lukovi po~ivaju na jakim pilonima ili stupcima. Bilo je raznih tuma~enja za tu novu pojavu ugraditeljstvu. Strzygowski je smatrao da je to rje{enje kreirao gr~ko-isto~ni duhkasnog helenizma.

Isto tako je iznio mi{ljenje o tlocrtnom obliku Dioklecijanove pala~e koja jekomponirana kao utvr|eni ~etverokut s kulama po vanjskom obodu. Unutra{njiraspored joj karakteriziraju dvije glavne me|usobno okomite ulice koje se sijeku usredi{tu, na peristilu. I o porijeklu takve geometrijski pravilne prostorne dispozicijebilo je dosta razli~itih stajali{ta. Tlocrt pala~e se uspore|ivao s tlocrtima kastruma tj.vojni~kih logora. Strzygowski je smatrao da tu sli~nost ne bi trebalo neposrednouspore|ivati, ve} bi izvore sli~nih rje{enja bilo bolje dovesti u vezu s pravokutnimshemama uli~nog rastera helenisti~kih gradova. Zanimljiva je usporedba s carskompala~om u Antiohiji koju je po~eo graditi car Galijen, a zavr{io Dioklecijan. Po njemusu majstori iz Sirije prenijeli u Split taj tip. Obje pala~e su imale dvije glavne ulice strijemovima koje su se kriàle u sredini. Jedna od ulica se pretvarala pred carskimdomom u monumentalni pristup. Postoje i druge zna~ajne podudarnosti, ali i nekerazlike. Na osnovu svega, Strzygowski je zaklju~io da je Dioklecijanova pala~a u Splitu jedna od prvih etapa u prijelazu Isto~ne umjetnosti prema Zapadu.

Pod utjecajem Strzygowskog ve}ina tada{njih europskih znanstvenika prihvatila je kao orijentalna obilje`ja Dioklecijanove pala~e. Konzervator Frane Buli} je pratio ikomentirao sve te rasprave. Osobno je smatrao da je pitanje o{tro postavljeno, jer su i Rim i Istok u to vrijeme dijelovi iste dràvne organizacije. Stoga je i u umjetnosti tihkrajeva dosta zajedni~kog, ali ima i posebnosti. Ipak i on je drào da je pala~a u Splitu blià umjetnosti helenisti~koga dijela carstva.6

Krajevi uz isto~nu obalu Jadrana sve vi{e su privla~ili stru~njake raznih zanimanja. Tako je u oùjku 1910. organizirano prvo putovanje profesora i studenata be~kogsveu~ili{ta u Dalmaciju. Izvr{ene su temeljite pripreme. Prije polaska profesori M.Dvorák, M. Haberlandt, N. Krebs, H. Kretschmayer, A. Merz, E. Oberhummer, E.Reisch, M. Re{etar, J. Strzygowski, F. Werner, R. Wettstein, F. Karminski i R. Riedel suodràli 14 predavanja. Po nalogu rektora E. Brücknera izlaganja su tiskana idu}egodine pod naslovom “Dalmatien und das österreichische Küstenland”. Strzygowskije obradio temu “Isto~na umjetnost u Dalmaciji” koje je svojim smjelim postavkama iovaj put izazvalo veliku pozornost.7 @ivotni put ga je u to vrijeme odveo kroz gotovo~itavu Aziju i sjevernu Europu {to je bitno utjecalo na njegova stajali{ta.

123

VDG JAHRBUCH 2001

6 Josef Strzygowski: Spalato una tappa dell´ arte romanica nel suo passaggio dall´ Oriente nell´ Ocidente. BASD XXXI/1908.Supplemento 1-2. - Frane Buli}: Pala~a cara Dioklecijana u Splitu. Zagreb 1927. 35, 131, 173 i 176.

7 Neke nove radnje o Dalmaciji. NL 17. I. 1912. 1.

Godine 1911. Strzygowski je objavio na njema~kom jeziku djelo “Isto~naumjetnost u Dalmaciji” u kojem raspravlja o nekim starim graditeljskim ostvarenjima na na{oj obali. U prvom dijelu je pisao op}enito o helenisti~koj umjetnosti na Istoku u prvih {est stolje}a na{e ere koju karakterizira plo{na ornamentika. Takav na~in senastavio u helenisti~koj i rimskoj epohi. Tada se ve} osje}ao graditeljski pokretbaziran na gradnji zidova od opeka koji je stremio stvaranju ve}ih unutra{njihprostora sa svodovima. Razvitak je rezultirao bogatim i raznolikim dekorativnimsustavom kr{}anske epohe. Naveo je kako je Dioklecijanova pala~a vrhunsko djelonove arhitekture koja se s Istoka penetrirala prema Zapadu. Neki njeni oblici susirijski ili tipi~ni za Orijent. Smatrao je kako je mogu}e da je car dao sagraditi pala~uu Splitu istim umjetnicima i zanatlijama koji su ne{to ranije zavr{ili njegovu pala~u na otoku Oronte u Antiohiji. Plasti~na dekoracija je sli~na onoj iz tih krajeva, a motivipalmeta i vitica su ga podsje}ali na Balbek i Palmiru. Za starokr{}anske spomenike naobali sjevernog Jadrana u Gradu, Aquileji, Puli i Pore~u naveo je kako imajuzajedni~ko s helenisti~kom ornamentikom, ali i arhitektonske pojedinosti tipi~ne zaSiriju. kako anti~ke gra|evine u Saloni nisu sa~uvane u visini, ne mogu se poblièodrediti njihova obilje`ja.8

Strzygowski je s posebnom pomnjom pratio arheolo{ka iskapanja u Dalmaciji tesve publikacije Arheolo{koga muzeja u Splitu. U svojim je djelima ~esto spominjaoistraìvanja nacionalnih spomenika, posebno u Bija}ima, Kninu i Ninu. Za razliku odDvoráka koji je zastupao tezu o Rimu kao kolijevki europske umjetnosti, Strzygowskije naprotiv ustrajao da je Istok vrelo stvarala{tva na Zapadu. Uz njega je pristajao iarheolog dr. Luka Jeli} koji je naro~itu pozornost posvetio istraìvanjima u sjevernojDalmaciji. Do svojih zaklju~aka do{ao je Strzygowski na osnovu dubokog prou~avanja umjetnosti Orijenta, Balkana, Armenije, Irana i drugih isto~nih zemalja. Protivnjegove teorije bili su mnogi tada{nji autoriteti, ali je on umio sjajno braniti. Bio jesna`na i originalna osoba. Suvremenici su ga smatrali dubokim i pronicljivim, punimfantazije. Radovi su mu se mnogo ~itali, jer su bili dobro stru~no obra|eni i duhoviti.

Godine 1923. proslavio je u Be~u 60. godinu ìvota. Tom prigodom prijatelji sumu posvetili posebni zbornik. Me|u autorima je bio i konzervator Frane Buli} koji jenapisao rad o ranosrednjovjekovnoj crkvici sv. Petra u Prikome kod Omi{a. Idu}egodine Strzygowski je za Buli}ev zbornik napisao prilog “Die Stellung des Balkans inder Kunstforschung” u kojemu je iznio sugestije za prou~avanje slavenske umjetnostina Balkanu.9

U oùjku 1924. Strzygowski je doputovao u Zagreb. Na dane 20. i 22. istogmjeseca odrào je dva predavanja na temu umjetni~kog zna~aja drvene gradnje i njen utjecaj na op}i razvitak arhitekture. Kroz desetlje}a Strzygowski je bio najborbeniji pobornik orijentalnog porijekla umjetnosti srednjega vijeka. Me|utim u to sevrijeme priklonio uvjerenju o velikom i odlu~nom utjecaju graditeljstva u drvusjeverne Europe. Po njegovom novom mi{ljenju germanski i slavenski narodi, koji su

124

VDG JAHRBUCH 2001

8 Josef Strzygowski: Orientalische Kunst in Dalmatien. Be~ 1911. - Luka Jeli}: Pubblicazioni recenti (a. 1910-1911) sullárchitettura medioevale in Dalmazia. BASD XXXV/1912. Supplemento, 47.

9 Buli}ev zbornik, Strena Bvuliciana. Zagreb-Split 1924. 507-513.

u doba seoba nastanili teritorij nekada{njeg Rimskog carstva, dizali su u svojim{umovitim postojbinama zgrade od drveta. Tako su navodno gradili i kasnije kada sudoselili u zapadnu Europu sve do sredine XI. stolje}a. Ali te zgrade od tro{nogmaterijala nisu mogle odoljeti zubu vremena pa su nestale bez traga. Me|utim ih jepo mi{ljenju Strzygowskog bilo mogu}e u duhu rekonstruirati po njihovom utjecaju na prve kamene srednjovjekovne gra|evine.

On je priznavao da gotovo ni{ta nije poznato ni od starih drvenih zgrada isto~neEurope. Ali je smatrao da se i taj nedostatak moè nadoknaditi posrednimzaklju~ivanjem i to na temelju sa~uvanih slavenskih crkava od balvana koje potje~utek od XVII. stolje}a. Kao primjer naveo je neke zgrade iz Hrvatske. Nadalje je izniouzorke iz Slova~ke, ê{ke, Poljske i Moravske. U ve}ini navedenih slu~aja se radilo oizduènim gra|evinama natkrivenim svodovima od balvana. Svoju je tvrdnjupotkrepljivao i velikim brojem drvenih crkava iz XVII. i XVIII. stolje}a {to ih je otkriou Finskoj. Time je Strzygowski osporavao uvrijeèno mi{ljenje onih koji su tvrdili dasu srednjovjekovne crkve na zapadu nastale na anti~koj rimskoj osnovi.10

Iz Zagreba je Strzygowski proslijedio za Split gdje je stigao 29. oùjka 1924.godine u pratnji kipara Ivana Me{trovi}a i dr. Svetozara Rittiga ùpnika crkve sv.Marka u Zagrebu. Tu je tako|er planirao 2 predavanja iz povijesti i umjetnosti.Posebno se zanimao za krstionicu sv. Ivana biv{i Jupiterov hram Dioklecijanovepala~e. U pratnji F. Buli}a i Lj. Karamana obi{ao je okolna mjesta. Sutradan je oti{aou Trogir upoznati tamo{nje spomenike osobito baziliku sv. Barbare iz IX-X. stolje}a.Planirao je posjetiti Bija}e, sv. Petra od Klobuka u Ka{telima, crkvu u Gradini u Solinu u kojoj se, kako se tada smatralo, okrunio kralj Zvonimir te kona~no ostatkeranosrednjovjekovne crkve Gospe od Otoka. Zatim je pregledao crkvicu sv. Petra uPriku kod Omi{a iz X. stolje}a. Cilj mu je bio detaljno upoznati umjetnost Hrvata izvremena narodne dinastije. Htio je prikupiti {to vi{e podataka za svoje teorije. Nakon Splita Strzygowski i Rittig su po~etkom travnja posjetili Dubrovnik.11

U to vrijeme Strzygowski se posebno bavio arhitekturom ranog srednjeg vijeka uDalmaciji. Upravo se u razdoblju 1923.-1925. godine nastavilo s istraìvanjem crkveu srednjovjekovnoj tvr|avi Gradini u Solinu. Njeni temelji su otkopani jo{1909-1911. godine. Imala je neobi~an oblik. Centralnog je tipa, kvadrati~nog tlocrtas 3 apside na isto~noj strani. U unutra{njosti je bilo 8 stupova raspore|enih u oblikuosmerokuta i po jo{ jedan u 4 kuta. Za to izuzetno rje{enje Strzygowski je imao ioriginalno obja{njenje. Ta crkva mu je posluìla kao vaàn primjer na kojemu jedokazivao sjevernja~ko porijeklo na{eg ranosrednjovjekovnog graditeljstva. Ponjegovom mi{ljenju ova prostorna koncepcija je imala vezu s crkvama srednjegavijeka u Norve{koj ~iji je krov nosilo 12 jarbola. Smatrao je da su taj na~in gradnjeHrvati prenijeli u Dalmaciju iz svoje prvobitne domovine. Danas je nakon detaljnijeg

125

VDG JAHRBUCH 2001

10 Josef Strzygowski: O uticaju Istoka na umetnost Balkanskog poluostrva. NE 1924. br. 12, 353-355.11 predavanje be~kog profesora. ND 22. III. 1924. 4. - Umjetni~ke bilješke. ND 23. III. 1924. 2. - Li~ne vijesti. ND 29. III.

1924. 5. - Prof. Strzygowski u Splitu. ND 30. III. 1924. 4. - Iz Dubrovnika. ND 10. IV. 1924. 6. - Maja Bona~i} Mandini}:Nacrt za kronologiju ìvota i rada don Frane Buli}a. Don Frane Buli}, katalog izlo`be, Split 1984. 131.

istraìvanja utvr|eno da se radi o crkvi bizantinskog tipa obnovljenoj u XI. stolje}u.Stupovi su nosili ovalni tambur s kupolom koja se izdizala sred gra|evine.12

Iste godine 1. lipnja Strzygowski je odrào u Zagrebu predavanje o Me{trovi}u. Na osnovu pojedinih kiparskih djela analizirao je svojstva i razvitak njegovogstvarala{tva. Smatrao je da se Me{trovi}a ne moè svrstati u neki posebni umjetni~kismjer. Iako su ga u to vrijeme neki smatrali pukim promicateljem nacionalnog duha,on se ipak uzdigao iznad toga. Predava~ je iznio kako je Me{trovi} u svom stvarala{tvu pre{ao razli~ite faze: od nadahnu}a antikom do veli~anja nacionalne epopeje inezemaljske mistike. Me{trovi} je tada imao ~etrdesetak godina, vi{e je bio cijenjen utu|ini nego u domovini. Strzygowski mu je prorekao veliku budu}nost.13 U to vrijeme jo{ se jednom dotakao Me{trovi}a. Naveo je kako se kipar za prostornu koncepcijuKosovskog hrama ugledao na rje{enje sredi{njeg dijela Dioklecijanove pala~e uSplitu. Raspored i arhitektonski elementi su zaista identi~ni. U oba slu~aja predzami{ljenom zgradom je peristil-atrij. Toranj sazidan od ljudskih figura odgovarazvoniku katedrale, a hram u obliku osmokuta s kupolom podsje}a na carev mauzolej.îtav taj reprezentativni ansambl kao i neki drugi graditeljski sklopovi koje je kreiraoMe{trovi}, trebao je posluìti isklju~ivo kao okvir za prezentaciju njegovih brojnihskulptura.14

U listopadu 1927. godine izi{la je kao izvanredno izdanje Matice hrvatske uZagrebu knjiga Strzygowskog “O razvitku starohrvatske umjetnosti”. Povod je bilaproslava 1000 godi{njice hrvatskog kraljevstva. Ima 230 stranica i 9 tabela, a sadrìva`nija poglavlja: Starohrvatski spomenici, njihova bit, njihovo postanje, @ivotnasnaga starohrvatske umjetnosti, Va`nost smje{taja i sjever, Tlo i gradnja, Rasa i ukras,Utjecaj tu|e volje, Prometne sile i Rad oko istraìvanja hrvatske umjetnosti. Knjiga jeu bogatoj opremi, tiskana je u Tipografiji d. d. Zagreb. Naslovni list i oprema su odVladimira Kirina. U njoj je autor obrazloìo svoju teoriju o porijeklu starohrvatskeumjetnosti i analizirao pojedina arhitektonska i skulpturalna ostvarenja. Me|uprikazanim djelima su i ona iz Splita kao reljef s kraljevim likom iz krstionice, crkvicesv. Martina, sv. Trojice, sv. Eufemije, i sv. Nikole u Velom Varo{u, zatim crkva u Gradini u obli`njem Solinu. Ima ilustracija iz Zadra, Nina, Dubrovnika, Cetine i Raba. Zbognjenog zna~aja, planiralo se uskoro objavljivanje knjige i na njema~kom jeziku.15

To je bilo vrijeme kada su se iznosile razli~ite teze o porijeklu raznolikih oblikaranosrednjovjekovnih crkvica u Dalmaciji. Strzygowski je u po~etku zastupao tezu oorijentalnom ishodi{tu srednjovjekovnog stvarala{tva Europe. Kasnije se prikloniouvjerenju o va`nom i odlu~nom utjecaju graditeljstva u drvu sjeverne Europe. U tajokvir stavio je i starohrvatske spomenike. Po njegovom mi{ljenju germanski i

126

VDG JAHRBUCH 2001

12 Ljubo Karaman: Po ruševinama starohrvatskog Solina. Zagreb 1934. 18.- Josef Strzygowski: O razvitku starohrvatskeumjetnosti. Zagreb 1927. 95-103. - Tomislav Marasovic: starohrvatski Solin. Vjesnik za arheologiju i historiju dalmatinsku,Split 85/1993. 60.

13 Predavanje o Meštrovicu. ND 4. VI. 1924. 3.14 Josef Strzygowski: Meštrovicevo mesto u razvoju svetske umetnosti. NE 1924. - Žarko Vidovic: Meštrovic i savremeni sukob

skulptora s arhitektom. Sarajevo 1961. 206. - Stanko Piplovic: Arhitektura Ivana Meštrovica. Mogucnosti, Split XXX/1983. br. 10-11.

15 Nova publikacija o starohrvatskoj umjetnosti. Djelo profesora Strzygowskog. ND 18. X. 1927. 2.

slavenski narodi koji su u vrijeme velikih seoba do{li sa sjevera na teritorij Rimskogcarstva, gradili su u svojoj pradomovini hramove i dvorane za okupljanje od drveta.Taj na~in gradnje navodno su prenijeli i u krajeve koje su kasnije nastanili. Teksredinom XI. stolje}a napustili su svoje tradicionalno graditeljstvo u drvu i po~elipodizati kamene izduène bazilike kakve je stvorilo prvo kr{}anstvo. Tako je ponjegovom mi{ljenju privrènost drvenoj gradnji bila pokreta~ka sila u postanku irazvitku srednjovjekovne umjetnosti.

Postavke Strzygowskog o porijeklu arhitekture ranog srednjeg vijeka u Dalmacijiprimljene su u po~etku kod nas, posebno u kulturnoj javnosti, s velikom naklono{}u.Dan im je {iroki publicitet, upu}ivane su im velike pohvale. Stru~njaci su bili ne{tooprezniji. Dvadesetih godina arheolog Miloje Vasi} samo ih je usput spominjao iiznosio prve kriti~ke opaske o sirijskom utjecaju. 16Isto tako Frane Buli} navodistajali{ta Strzygowskog o Dioklecijanovoj pala~i uz suzdràne komentare.

Prvi koji je podvrgao temeljitoj i argumentiranoj kritici teorije Strzygowskog oporijeklu ranosrednjovjekovne umjetnosti u Dalmaciji bio je povjesni~ar umjetnostidr. Ljubo Karaman 1930. godine. On je i sam bio u~enik Strzygowskog i visoko cijenio

127

VDG JAHRBUCH 2001

Uspo red ba crkve u Gra di niu So li nu iz VI. stol je}as crkvom na 12 jar bo la

u Bor gun du iz XII. stol je}a

Uspo red ba ra no sred njev je kov ne crkvi cesv. Tro ji ce u Spli tu iz IX. stol je}as crkvom u Lu dor fu u nje ma~koj

pok ra ji ni Mec klen burg

16 Miloje Vasi}: Arhitektura i Skulptura u Dalmaciji od po~etka IX do po~etka XV veka. Beograd 1922. 82, 83 i 146.

veliku erudiciju i znanje svog u~itelja. Na~elna Karamanova zamjerka je bila {to jeStrzygowski zaklju~ivao na osnovu mogu}nosti, smjelih domi{ljanja, ali bez ~vr{}ihargumenata. Smatrao je da je glavni nedostatak njegove teze o ovisnosti umjetnostisrednjeg vijeka u Europi od arhitekture u drvu na sjeveru, jer nije sa~uvan niti jedantakav spomenik iz starijeg vremena. Najve}a mana metode Strzygowskog je da jetraìo analogije i tuma~enja u gra|evinama koje su vremenski i prostorno vrlo daleke. Ali i sam je bio svjestan da iznosi samo zanimljive pretpostavke i na kojima je temeljio svoje nazore, ali kojima se ipak nije mogao odhrvati. Isto {to je bilo sporno kod op}egrazmatranja, tako|er je te{ko odrìvo i za starohrvatsku umjetnost. To se nije mogloprovjeriti ni dokazati. Naga|anje da su se u malim kamenim crkvama u Dalmacijisa~uvali oblici drevnog graditeljstva iz poganskih vremena u pradomovini izaKarpata bila je velika smjelost. Karaman je naveo kako su Hrvati pokr{teni oko 800.godine i kako su ve} od tada po~eli podizati crkve od kamena. O tome svjedo~e crkvesv. Krià u Ninu, sv. Jurja u Ka{telima, samostan u Riìnicama, crkva sv. Marte uBija}ima i mnoge druge. Karamanovo mi{ljenje je bilo da starohrvatske crkvice nisunastale pod nikakvim vanjskim utjecajem, ve} su djelo spretnih doma}ih majstora. To je rezultiralo gra|evinama malih dimenzija, neobi~nih i raznolikih oblika.17

Strzygowski je dalje ustrajao na svojim tvrdnjama. Tako je u var{avskommjese~niku “Pamientnik warszawski”1931. godine objavio 2 ~lanka koji su se odnosilina ju`noslavensku i starohrvatsku umjetnost. Ponovio je da je odlu~no protiv onihkoji su uvjereni da sva umjetnost potje~e iz sredozemne sfere. Istakao je kako je do{lovrijeme da se prizna uloga sjevernoj umjetnosti. Po njegovom mi{ljenju, sjevernibarbar i primitivni umjetnik, Slaven ili Nijemac, bio je predmet prezira humanista.Stoga se i nije moglo razumjeti doma}e ostvarenje kakvo je ono u Wawelu u oblikuokrugle kapelice i plo~e s pletenicom koja se odràla na poljskom tlu jo{ od po~etkakr{}anstva. Naveo je da svaki narod ima zagovara~e koji dokazuju da je Europa tj.Rim i Bizant jedini izvor kr{}anske umjetnosti, a sve drugo da je refleks tih vrela.Me|u njima je spomenuo Birnbauma u êhoslova~koj, Zalozieckog u Ukrajini iLjubu Karamana me|u Hrvatima.18

Potporu Karamanu u njegovom suprostavljanju Strzygowskom dao je u najnovijevrijeme Radovan Ivan~evi}. Prigoda je bila objavljivanje u Hrvatskoj knjige izabranihtekstova istaknutih austrijskih povjesni~ara umjetnosti Aloisa Riegla, Maxa Dvoráka,Dagoberta Freya, Otta Pächta i Hansa Sedlmayera. Tu je Ivan~evi} napisao tekst oodnosu be~ke {kole i njenom utjecaju na Hrvatsku te prikazao mjesto na{e zemlje utom krugu. U pripadnike grupi je ubrojio i Ljubu Karamana pa je analizirao onaj dionjegove knjige “Iz kolijevke hrvatske pro{losti” u kojoj je odlu~no pobijao postavkeStrzygowskog o karakteru starohrvatske umjetnosti.19

Zaklju~uju}i pregled djelovanja Josefa Strzygowskog treba istaknuti kako danasvi{e nema sumnje da je Dioklecijanova pala~a u Splitu gra|ena pod utjecajem

128

VDG JAHRBUCH 2001

17 Ljubo Karaman: Iz kolijevke hrvatske prošlosti. Zagreb 1930.18 Prof. Strzygowski za kulturu sa sjevera. ND 10. XI. 1931. 4.19 Radovan Ivan~evi}: Be~ka škola povijesti umjetnosti i Hrvatska, utjecaji i kontinuitet.. Be~ka škola povijesti umjetnosti, Zagreb

1999. 414-426.

Orijenta, bolje re~eno helenskog dijela Rimskog carstva. Druga je stvar da li supojedinosti u postavci Strzygowskog u svemu to~ne. Uostalom i nakon svih novijihistraìvanja, pitanje kojemu je krugu pripadala nije u potpunosti rije{eno. Njegova jevelika zasluga {to je uporno ukazivao na Orijent kao izvori{te mnogih kasnijihsmjerova razvitka arhitekture.

Teza o barbarskom porijeklu srednjovjekovne evropske umjetnosti nije sepotvrdila. Ishodi{te tog stajali{ta treba traìti u romantizmu druge polovice XIX.stolje}a. Tada je nacionalni naboj do{ao do punog izraàja. Raslo je zanimanje zasrednjovjekovnu povijest i umjetnost u smislu afirmacije samosvojnosti pojedinihnaroda. O osnovama stvarala{tva ranog srednjeg vijeka u Dalmaciji izneseno je vi{erazli~itih mi{ljenja. Vjerojatno je najbliì istini spoj dviju postavka. To je ona {to jezastupao danski arhitekt Ejnar Dyggve o osloncu na anti~ku rimsku umjetnost, aliima mnogo i onoga {to je zagovarao Ljubo Karaman o izdvojenoj kulturnoj sredini.Tako je umjetnost Dalmacije poprimila neke posebne regionalne ina~ice u odnosu naop}i razvitak u Evropi.20

Postavke Strzygowskog, bez obzira na neka pretjerivanja dale su nove pobude ismjernice za istraìvanje srednjovjekovnog stvarala{tva. Unijele su svjeìnu uustaljenje sheme tada{nje povijesti umjetnosti. A to je njegova velika zasluga.

BILJE[KE

Kratice

BASD Bullettino di archeologia e storia dalmata, Split

ND Novo doba, Split

NE Nova Evropa, Zagreb

NL Narodni list, Zadar

Jo sef Strzygow skis The o rien über die Kunst in Dal ma tien

Josef Strzygowski ist ein bedeutender, österreichischer Kunsttheoretikerpolnischer Abstammung. Er war ein angesehener Gelehrter. In den dreißiger Jahrendes 20. Jahrhunderts war er in der europäischen Wissenschaft bekannt für seinegewagten Thesen über die Ursprünge und die Entwicklung der Kunst. Entgegen derdamals üblichen Meinung, dass die römische und byzantinische Kultur dieEntwicklung der Kunst des Christentums kontinuierlich beeinflusste, betonte er dieausschlaggebende Rolle des Orients und Hellenismus. Einerseits stieß er deshalb aufheftigen Widerstand, andererseits begeisterte er seine Anhänger.

129

VDG JAHRBUCH 2001

20 Ljubo Karaman: O djelovanju domace sredine na umjetnost hrvatskih krajeva. Zagreb 1963. 89-90.

In seinem Werk nimmt die architektonische Hinterlassenschaft Dalmatiens einebesondere Stelle ein. Er beschäftigte sich vor allem mit dem Diokletianpalast in Split, der Anfang des 4. Jahrhunderts errichtet worden war. Dessen Konzept undregelmäßige räumliche Anordnung verglich er mit dem römischen Militärlager inMschatta. Er erforschte einige ungewöhnliche Phänomene an diesem spätantiken,monumentalen Bau, wie z.B. die Bögen, die sich direkt auf die Säulen der Kolonnade des Peristyls stützen und versuchte diese Neuheit zu erklären. Die Erklärung dafürhätte man gerade im Orient auf hellenistischen Grundlagen suchen sollen. In Splitentdeckte er das, was sich schon in der Kunst in Mittelsyrien und im LandesinnerenKleinasiens herausgebildet hatte. Das Zentrum dieser Entwicklung befand sich inAntakya (Stadt im damaligen Syrien, heute Türkei, Anm. des Üb.)

Strzygowski hielt sich mehrmals in Kroatien auf. Er erforschte die sakraleArchitektur des frühen Mittelalters in Dalmatien. Darüber schrieb er auch und hieltVorträge. Er war äußerst interessiert an archäologischen Ausgrabungen. Er bewies,dass diese Architektur von den Holzbauten Nordeuropas stammte. Diese These hatte ihren Ausgangspunkt im Romantismus und im wachsenden Nationalbewusstsein derzweiten Hälfte des 19. Jahrhunderts. Im Rahmen dieser These wurde der Kunst desMittelalters mehr Bedeutung beigemessen. Strzygowski war sich trotz allem bewusst,dass es nicht genügend Anhaltspunkte für seine gewagten Behauptungen gab. Erbeharrte aber auf seinen Thesen, trotz der zeitlichen und räumlichen Disparität derBauten, die er verglich.

Unter den ersten, die an seinen Thesen Kritik übten, war der KunsthistorikerLjubo Karaman. Er schloss die Möglichkeit aus, dass slawische und germanischeVölker während ihrer zahlreichen Völkerwanderungen auch die Baumethoden ausihrer Urheimat in neue Gebiete übertragen hatten. Er wies darauf hin, dass sich diealtkroatische Steinarchitektur in einer geschlossenen Umgebung entwickelt hatteund daher autochthon war. Auf diese Weise hatte sie im Vergleich mit anderer Kunstaus jener Zeit einige besondere Merkmale erhalten.

Strzygowski beschäftigte sich auch mit der Kunst Ivan Me{trovi}s. DieserBildhauer bemühte sich in den zwanziger Jahren um die Affirmation seinerAuffassungen. Manche betrachteten ihn nur als Förderer des nationalenBewusstseins. Im Ausland war er anerkannter als in seiner Heimat. Strzygowskischätzte ihn sehr und prophezeite ihm eine glänzende Zukunft.

Strzygowskis Thesen gaben, trotz mancher Übertreibung, den Anstoß zu neuenErforschungen der mittelalterlichen Kunst, außerdem frischten sie die starrenSchemen der damaligen Kunstgeschichte auf. Das ist sein bedeutendster Verdienst.

130

VDG JAHRBUCH 2001

Goran BEUS RICHEMBERGH

Be~ki dalmatinac - kralj ope re te(o 180. obljetnici ro|enja Franza von Sup péa)

Hrvatska je kulturna javnost odavno ve} sklona zaboravljati velikane iz svojepro{losti. Jedan od onih koji to doista nisu zasluìli svakako je i ~uveni austrijskiskladatelj Franz von Suppé, ro|eni Dalmatinac i proslavljeni kralj operete.

Franz von Suppé, ili punim imenom pod kojim je ro|en: Francesco EzechieleErmenegildo Cavaliere Suppé Demelli, ro|en je 18. travnja 1819. godine u Splitu, uku}i blizu biskupove pala~e, iznad èljezni~koga kolodvora, sru{enoj u savezni~komebombardiranju tijekom Drugoga svjetskoga rata. Njegov je otac, ina~e oènjenBe~ankom, bio austrijski carski slu`benik ~iji su preci vukli podrijetlo iz Belgije.Nedugo nakon Franzova ro|enja obitelj se iz maloga Splita, zbog o~eve slu`be,preselila u Zadar, tada{nji glavni grad Dalmacije. Tu je Franz odrastao i stekao prvaglazbena iskustva. Nije mu bilo ni osam godina kad je kao ~lan katedralnogapjeva~koga zbora, pod ravnanjem Giovannia Cigalle, nau~io ~itati notne zapise.[tovi{e, glazbenici katedralnoga orkestra su mu davali i satove iz flaute te prvepoduke iz skladanja, pa je mali Franz ve} tada po~eo skladati prve kompozicije.

U petnaestoj su ga godini roditelji poslali u Padovu na studij prava, nadaju}i se da}e nastaviti o~evim stopama dràvnoga ~inovnika. No, njemu pravne znanosti nisubile opsesija tako da je jedva slu{ao predavanja. Vi{e od svega je bio zainteresiranglazbom koja ga je sve ~e{}e odvodila i u milansku Scalu. Tamo je sreo Rossinija,Donizettija i mladoga Verdija, op~injen njihovim umije}em pa je ve} kao{esnaestogodi{njak skladao svoje prvo veliko glazbeno djelo: Misu u F-duru. êtiridesetlje}a kasnije preradio ju je i objavio kao Dalmatinsku misu (Missa dalmatica).

U taj mu ~as umire otac i Franz naprasno prekida studij prava i glazbeni ìvot uPadovi da bi se vratio u Zadar i pomogao majci oko definitivne selidbe u Be~, k djedu,maj~inu ocu. Po dolasku u habsbur{ku prijestolnicu Franz na djedov i maj~in nagovorupisuje medicinu, koju, naravno, nije nikada zavr{io. Opet ga od akademske karijereodvla~i glazbena: ubrzo se prebacio na studij glazbe kod Simona Sechtera i Ignazaviteza od Seyfrieda, staroga Beethovenoga prijatelja. Dovr{iv{i jo{ jednu misu, Suppése okrenuo svjetovnoj glazbi. Odmah se oku{ao u operi: prva koju je prematekstualnome predlo{ku Ludwiga Holta skladao i objavio na Veliku Gospu 1837.godine (Virginia) nije nikada izvedena. Tri godine poslije, ujesen 1840. nakon {to jeokon~ao studije, dvadesetjednogodi{nji Suppé dobiva posao dirigenta u kazali{tu uJosefstadtu, gdje ga je angaìrao vrlo poduzetni direktor, ina~e êh, Franz Pokorny,ranije i sam klarinetist u orkestru. Iako mu je kritika uglavnom bila milostiva, ~ini seda se na tome poslu ba{ i nije sna{ao u usporedbi s ~etirima drugim dirigentima kojeje Pokorny ve} od ranije imao u anga`manu. No, Suppé je i{ao i u druge teatre u

VDG JAHRBUCH 2001

131

kojima je Pokorny {efovao: u Bratislavu i ma|arski Sopron, gdje je bio ne{to boljesre}e.

Iako ga je pratio glas bonvivana, rano se oènio; 1841. godine za Be~anku Therese Merville s kojom je imao troje djece. No, brak s Theresom je zavr{io neslavno: nakondvadeset godina zajedni~koga ìvota rastali su se, a po{to su par godina ìvjeliodvojeno Therese je 1865. umrla. U to je doba Suppé ve} ljubovao s regensbur{kompjeva~icom Sophie Strasser koja je u Be~ do{la zbog njega "da joj razvije glas".Vjen~ali su se 1866. godine.

Jo{ u doba slu`be u Josefstadtu Suppé je bio vrlo plodan skladatelj s opusom odnekoliko desetina vodvilja, farsi i glazbenih igrokaza. Posebno je bila obljubljenanjegova skladba "Der Zauberschleier oder: Maler, Fee und Wirtin", na tekst poemeFranza Xavera Tolda, koja je u kakvih pet godina doìvjela ~ak nekoliko stotinaizvo|enja. No, da u njegovoj biografiji ima i bizarnih detalja svjedo~i podatak da munije bilo dosta skladanja i dirigiranja pa se poduhvatio i opernoga pjevanja. Tako je1842. u Bratislavi debitirao u ulozi Dulcamara u Donizettijevome "Ljubavnomenapitku".

Kad je Pokorny 1845. kupio ru{evni Theater an der Wien, za sobom je u Be~povukao i Suppéa, ~ija je prva zada}a bila skladati sve~anu uvertiru za proslavuotvorenja kazali{ta. Teatar, isprva zami{ljen kao operna scena na kojoj je u samo trigodine prikazano vi{e od 30 opernih naslova, iz financijskih se razloga ipak moraoorijentirati na ne{to popularnije glazbeno-scenske forme. Suppé je u takovisokoproduktivnoj ku}i radio punom parom. Smrt njegova mentora FranzaPokornog u kolovozu 1850. godine duboko ga se dojmila pa je po~eo u sje}anje nanjega skladati posmrtnu misu - rekvijem. Pet godina kasnije, 22. studenoga 1855., ucrkvi Maria Treu u Josefstadtu taj je rekvijem i praizveden.

Ina~e, Suppé se u Be~u sna{ao kao riba u vodi. Druìo se s mladim umjetnicimatzv. grupe Zeleni otok (koja se zalagala za dru{tveno povoljniji poloàj umjetnika)kojoj je pristupio u oùjku 1856. godine.

Jo{ za ìvota Franz Pokorny je uspio realizirati svoju ideju o ljetnome kazali{tu:1848. godine mu je aristokratska obitelj Pereira-Arnstein za tu namjenu ustupila diosvojega parka (uz dana{nju Schönbrunnerstrasse) u kojemu je ure|eno gledali{te za~ak 3,500 ljudi. Suppé je i u ovomu projektu aktivno sudjelovao ravnaju}i orkestromkoji je mnogo puta svirao i njegovu glazbu. Punih 12 ljeta kazali{te Fünfhaus jeprire|ivalo koncerte i scenska prikazanja na otvorenom ali je ponajprije zbog svemanjega broja gledatelja i financijskih problema onda prestalo s radom.

Uz scenske skladbe i uvertire Suppé 1847. sklada i izvodi operu "Das Mädchenvom Lande" prema tekstu Karla Elmara. No, opera u Austriji nije nai{la na plodnotlo: be~ke su je scene skinule s repertoara ve} nakon par izvo|enja. No, na{ jekompozitor bio bolje prihva}en u Italiji, gdje se ta opera jo{ dugo izvodila podnazivom "L'intrigo Teatrale". Ne{to je vi{e sre}e s publikom imao kad je na tekstAntona von Klesheima skladao ~uvenu pjesmu "Das is' mei' Österreich, das is' mei'Vaterland". No, ni tu nije i{lo sve kao podmazano. Najprije ju je hirovita i razmaèna

132

VDG JAHRBUCH 2001

publika do~ekala hladno, pa se ~inilo da }e biti zaboravljena. No, par godina kasnije,kad joj je glumac Karl Treumann dodao {aljivi, tekst svi su poludjeli za njom. Nakon{to je pjesma u tome obliku postala iznimno popularna u ~itavoj zemlji, tek onda su je opet po~eli izvoditi i s originalnim tekstom.

Novu je operu Suppé skladao tek 1857. Pod nazivom "Paragraph 3" izvedena je ukazali{tu carskoga i kraljevskoga dvora, no to joj nije pomoglo da je kritika,predvo|ena ~uvenim Eduardom Hanslickom, ne sasije~e pa je nakon par izvedbiskinuta s repertoara.

Nije pro{lo dugo, u be~kome Carltheatru su po~eli izvoditi djela JacquesaOffenbacha, francuskoga skladatelja, po ro|enju Nijemca, koji je donio posve ne{tonovo na glazbenu scenu: razigranu govorno-pjevanu formu, vrlo sli~nu onoj koju jeMozart sa svojom “Die Zauberflötte” doveo do vrhunca, a koja se Be~anima jakosvidjela. Suppé, kojemu je ta forma bila u malome prstu, odmah ih je zasko~io: 24.studenoga 1860. je u Theater an der Wien postavio svoje novo djelo "Das Pensionat"koje je skladao na vlastiti libreto. Publici se novo prikazanje jako svidjelo a ~ak niblazirani i uvijek prekriti~ni Eduard Hanslick nije mogao izdràti pa je ve} sutradan u novinama napisao da je libreto smije{an i zabavan, da }e brojne melodije postati vrlopopularne a da be~ka publika zasigurno ne}e zaboraviti valcere i kvadrile"Pensionata". Tako je i bilo: djelo je doìvjelo nekoliko postava uprizorenja, samkompozitor je napisao nekoliko interludija za njih. Time je ro|ena njema~ka opereta!

Suppé je postajao sve popularniji dok je njegov mati~ni Theater an der Wienplovio u bankrot. Kad je njegov bi{i kolega Karl Treumann na Franz-Jozefs-Kaiuotvorio vlastiti teatar, u kojemu su se izvodili Offeanbachovi vodvilji, odmah ga jepozvao na suradnju. Ve} 1. travnja 1862. Suppé se predstavio tamo{njoj publicinovom operetom "Die Kartenschlägerin" za koju je libreto pripremio sam Treumann,prijevodom teksta nekoga anonimnoga Francuza. No, publika ba{ nije reagiralaodu{evljeno, pa je Treumann kompozitoru dao posve novi libreto, na kojega je Suppé skladao operetu "Zehn Mädchen und kein Mann" praizvedenu 25. listopada istegodine. Ta je opereta bila pravi bum: publika je uìvala u brojnim plesovima ipjesmama inspiriranima folklornim elementima s raznih strana (poput "Tyrolienne"ili talijanske "Ariette").

[est mjeseci poslije publika je na istome mjestu odu{evljeno pozdravila ipraizvedbu operete "Flotte Bursche" pjevaju}i uvertiru, skladanu na tekstove vrlopopularnih studentskih pjesama.

Suppé je potom radio u Cartheateru gdje je s manje ili vi{e uspjeha uprizorio vi{esvojih opereta: "Das Corps der Rache" (1864.) nije bila bog zna kako dugoga vijeka ali kad je 9. rujna 1865. Suppé publici predstavio operetu "Die schöne Galathea" dosegnuo je sam vrh svoje popularnosti. Pri~a kazuje o Pigmalionu koji se zaljubio ukip prelijepe Galateje. Afrodita mu ispunjava san udahnuv{i kipu ̀ ivot ali Galateja ne biva samo njegova nego ljubuje s nekolicinom mu{karaca odjednom. Pigmalion jeobnevidjeo od ljubomore i traì od boìce ljubavi da je ponovno pretvori u statuu.Publici se to ironiziranje anti~koga mita jako svidjelo i ~ini se da je, pored nekihuvertira, ova opereta do danas najizvo|enije Suppéovo djelo u kazali{tima.

133

VDG JAHRBUCH 2001

Njoj uz bok svakako ide opereta “Leichte Kavallerie” koju je Suppé skladao nalibreto Carla Coste i publici u Karltheatru praizveo 21. oùjka 1866. Uvertira oveoperete je postala svjetski poznata, a i dan danas je popularna i lako dostupna nakompakt diskovima kod mnogih izdava~a. Pri~a je to o husarima utaborenima ujednome ma|arskome selu; jedan od njih, Hermann, zaljubljuje se u Vilmu, najljep{u djevojku sela, koja mu uzvra}a ljubav ali joj seoski intriganti iz ljubomore nedozvoljavaju udaju. No, sre}a je na strani zaljubljenih i ljubav pobje|uje.

Narednih desetak godina Suppé je postavio jo{ nekoliko svojih opereta ali do1876. nije pobrao ve}i uspjeh. No, kada je 5. sije~nja te godine publici u Cartheatrupredstavio svoju operetu “Fatinitza” Be~ je bio na nogama. Ne samo da je zaredomizvedeno trideset njenih uprizorenja nego se stoto uprizorenje proslavljalo ve} usije~nju 1878. Glazba uz pri~u o zamr{enim i travestiranim ljubavima u jekurusko-turskoga rata, koja okon~ava sretnom ljubavlju mladoga poru~nika Vladimira igeneralove ne}akinje Lidije svidjela se publici. Nije ni ~udo: autori libreta su biliMagdeburànin Camillo Walzel (allias F. Zell) i Danciànin Richard Genée, koji sunapisali i predlo{ke za ~uvene operete “Fledermaus” i “Cagliostro in Wien” JohannaStraussa kao i “Der Bettelstudent” Karla Milockera.

Ova dva ~uvena libretista su Suppéu na~inila predlo{ke i za naredne dvijeuspje{nice. Ve} 1. velja~e 1879. praizvedena je opereta “Boccaccio” koju jeCarltheater prikazivao 34 dana bez prekida. Libretisti su zapravo kompiliralinekoliko Boccacciovih novela iz Dekamerona te nadopisali na to njegovu ulogu,staviv{i ga u sredi{te pozornosti. “Boccaccia” neki smatraju pravim vrhuncemoperetne umjetnosti.

Godinu dana poslije, 21. velja~e 1880. Be~ je uìvao u jo{ jednome komi~nomekomadu: Suppé je postavio “Donnu Juanitu” za koju su libretisti zapravo preradilijednu komediju Artura Müllera iz Breslaua (Wroclawa) prebaciv{i pri~u iz vremenaaustro-pruskoga rata u francusko-engleski rat kada su Francuzi iskoristili karnevalsku sve~anost u San Sebastianu da se preodjeveni uvuku u grad i razbiju englesku posadu. Glavni lika, mladi kadet René Dufaure se uvukao u grad preodjeven u Donnu Juanituomogu}iv{i svojim drugovima da u|u i oni te je za hrabrost bio nagra|en ipromaknut.

“Fatinitza” i “Boccaccio” su izvo|ene {irom Europe, ~ak i u New Yorku, a Suppé jepostao vrlo poznati i ugledni skladatelj svoga doba. Zvali su ga na sve strane, pa je bioposebni gost i prvoga festivala Bayreuthu (1876.) te mnogih scena u Parizu,Bruxellesu te {irom Njema~ke i Italije. Njegova je popularnost bila vrlo velika uItaliji, pa se on nerijetko spominje i kao talijanski kompozitor (zbog svojih glazbenihpo~etaka u Padovi i ~estih izvo|enja na talijanskim pozornicama).

Iako se selio po ~itavome Be~u (zadnja mu je adresa bila na Opernringu 23),Suppé je rado boravio na odmoru ali i rade}i u Donjoj Austriji, u mjestu Gars amKamp, gdje postoji ku}a koja i danas podsje}a na njega: “Sophienheim”, nazvanatako po njegovoj drugoj ̀ eni, u Kremserstraße 40 koju je Suppé kupio 1879. godine ipreuredio je iz seoske ku}e u svoj studio. Tu su se neko vrijeme nakon njegove smrti~uvali i njegovi rukopisi, koji su kasnije u dobrome dijelu pripali Gradskoj knji`nici

134

VDG JAHRBUCH 2001

Be~a i tamo{njemu Dru{tvu prijatelja glazbe(Geselschaft der Musikfreunde). Ku}a je prijekakvih tridesetak godina preure|ena u muzej.

Narednih je godina Suppé uglavnom dirigiraou Carltheateru, a 17. oùjka 1883. je u Theater ander Wien izvedena njegova opereta “DieAfrikareise”, a posljednjih godina svojega ìvotapreìvio je u tuzi. Jedva je preìvio smrt sina Petrau studenome 1881. godine, a u tome turobnomeraspoloènju skladao je nekoliko sakralnih djela,sve vi{e ugroèn i vlastitom ozbiljnom bole{}u.êtiri godine kasnije uspio je zavr{iti i svojuposljednju operetu “Das Modell” (1895.).

Umro je 21. svibnja 1895. godine okruènprijateljima koji su ga ispratili na posljednjipo~inak na Sredi{njemu gradskome groblju(sahranjen je na polju 32A/31). Toga 23. svibnja ucrkvi svetoga Augustina u Be~u odràna je i misazadu{nica na kojoj su, pred brojnim op}instvom,zborovi Carlstheatera i Theatera an der Wienotpjevali njegovu skladbu “Ruhe, müderWanderer”.

Kad govorimo o zna~enju glazbenoga opusa Franza von Suppéa valja istaknuti dase radi o jednome od najva`nijih austrijskih skladatelja kojemu bismo mogli pripisatii invenciju operette. On je, naime, bio prvi koji je dotada{nji Singspiel doradio nana~in kojega su kasnije nazvali malom operom odnosno operetom. Johann Straussml. i Karl Milloecker su prihvatili taj stil a u Parizu ga je do savr{enstva doveo JacquesOffenbach.

Suppé je bio plodan skladatelj i vrstan dirigent poznat {irom Europe i u Americi,no, u nas se, na ̀ alost, uglavnom malo izvodio i po{tivao. Evo tek nekoliko podataka o njegovoj izvo|enosti u Zagrebu. Opereta “Die schöne Galathea” u Zagrebu jepraizvedena 4. kolovoza 1868., nepune tri godine nakon be~ke premijere. Po tome jeuprizorenju godinama izvo|ena vrlo uspje{no, a obnovljena je 1911. godine.“Fatinitza” je praizvedena zagreba~koj publici 25. velja~e 1899. godine premaprijevodu Viktora Badali}a, a opereta “Boccaccio” je praizvedena u Zagrebu 26.svibnja 1895., dakle pet dana nakon njegove smrti. Obnovljena je 1911. premaprijevodu Augusta Haramba{i}a i Ferde Milera, a po novome prijevodu AleksandraBini~kog je obnovljena i 1934. godine. “Donna Juannita” je na pozornicuzagreba~koga HNK-a postavljena 28. studenoga 1905. u prijevodu Milke Poga~i}.

Pretpostavljamo da su Suppéa izvodile i kazali{ne ku}e u Splitu, Osijeku,Vara`dinu i Rijeci no ovdje nismo prikupili podatke o tome.

135

VDG JAHRBUCH 2001

Nad grob ni spo me nikFran zu von Sup péu

na sre diš njem grad skomgrob lju u Beču

Suppéova izvo|enost u nas naglo opada nakonDrugoga svjetskoga rata i to ponajprije zbog ideolo{koga tretmana operete kao “odraza malogra|anske iburòaske kulture”. Prilika da se stvari promijeneukazala se o velikoj obljetnici – 100-godi{njici smrti1995. godine. Na àlost, operne i kazali{ne ku}e sugodi{njicu prakti~ki pre{utjele (posebno se osramotiosplitski HNK). Za razliku od Austrije, gdje je obljetnicaobiljeèna nizom manifestacija, kod nas je sve ostalo tekna izdanju prigodne po{tanske marke, koju su Hrvatskapo{ta i Austrijska po{ta izdale paralelno u dvjemazemljama: hrvatska marka je izdana u rujnu 1995. s

denominacijom od 6,50 kuna u nakladi od 350,000 komada.

Posebno je bilo sramotno to {to je slu`beni Split od{utio obljetnicu jednoga odnajve}ih svojih sinova. Time je pre{u}eno da se ovaj veliki skladatelj svojoj Dalmacijioduìo dvjema vrijednim skladbama: Misom dalmaticom (1877.) i operetom “DesMatrosen Heimkehr” ~iju je pri~u smjestio u Hvar i Starigrad. Tu je blamaù donekleublaìlo tek splitsko Dru{tvo za o~uvanje kulturne ba{tine, koje je te godine, namjestu na kojemu je nekada stajala Suppéova rodna ku}a, postavilo prigodnuspomen plo~u.

Austrijanci se ponose Suppéom pa su ga predstavili i na slu`benimweb-stranicama svojega turisti~koga ureda, a broj ostalih web-stranica na Internetukoje spominju ovoga velikoga skladatelja doista je impresivan. Tu je i nekolikokompakt diskova koji se mogu naru~iti on-line.

Mo`da }e narednih godina, recimo do 2004. kada se navr{ava 185. godina odro|enja ili 2005. kada se navr{ava 105. godina od njegove smrti, ipak i neka od na{ihpozornica razigrano slaviti ìvot i ljubav kroz uvertire, pjesme, kora~nice i plesovena{ega Spli}anina i Dalmatinca, austrijskoga kralja operete i velikoga skladateljaFranza von Suppéa.

Ope re te Fran za von Sup péa:Der Apfel (1834.)Dichter und Bauer (1846.)Das Mädchen vom Lande (1847.)Der Bandit (1848.)Paragraph 3 (1858.)Das Pensionat (1860.)Die Kartenaufschlägerin (1862.)Zehn Mädchen und kein Mann (1862.)Flotte Bursche (1863.)Das Korps der Rache (1863.)

136

VDG JAHRBUCH 2001

Pri god na poš tan skamar ka s li kom

Fran za von Sup péa

Franz Schubert (1864.)Die schöne Galatea (1865.)Leichte Kavallerie (1866.)Freigeister (1866.)Banditenstreiche (1867.)Die Frau Meisterin (1868.)Tantalusqualen (1868.)Isabella (1869.)Die Prinzessin von Dragant (1870.)Cannebas (1872.)Fatinitza (1876.)Der Tufel auf Erden (1878.)Boccaccio (1879.)Donna Juanita (1880.)Der Gascogner (1881.)Herzblättchen (1882.)Die Afrikareise (1883.)Des Matrosen Heimkehr (1885.)Bellman (1887.)Die Jagd nach dem Glücke (1888.)Die Parisierin (1895.)Das Modell (1895.)

Li te ra tu ra:

• Andre is, Jo sip: Mu sic in Cro a tia, Za greb 1974.

• Hrvat sko na rod no ka za li{te u Za gre bu 1894. – 1969., en cik lo pe dij sko iz dan je,Za greb 1969.

• Schne i de re it, Otto: Franz von Sup pé. Ein Wie ner aus Dal ma tien, Ber lin 1977.

• Na po me na: kori{teni su i ma te ri ja li pu bli ci ra ni na web-stra ni ci Au strij sko gatu ri sti~kog ure da

137

VDG JAHRBUCH 2001

Der Wie ner Dal ma ti ner - Kö nig der Ope ret teUm die 180-Jah rfe ier der Ge burt Franz von Sup pés

Der Gründer der deutschen Operette, Franz von Suppé, wurde am 18. April 1819in Split geboren. Seine Ausbildung erhielt er in Zadar, Padua und Wien. In Wien lebte er bis zu seinem Tod, dem 21. Mai 1895. Er komponierte einen umfangreichen Opussakraler und weltlicher Musik. Dabei tun sich besonders 32 Operetten hervor, erschuf aber sogar 180 andere Bühnenwerke (Opern, Burlesken, Schauspiele, Baletteusw.). Weltruhm und Ansehen erlangte er mit seinen Operetten „Die schöne Galatea“ (1865), „Leichte Kavallerie“ (1866), „Fatinitza“ (1876), Boccaccio“ (1879) und„Donna Juanita“ (1880). Seine Werke wurden besonders auf österreichischen,deutschen und italienischen Bühnen aufgeführt.

In Kroatien wurden einige seiner bekanntesten Operetten bis zum zweitenWeltkrieg wiederholt aufgeführt, später gerieten sie ungerechterweise inVergessenheit. In Split hat der dortige Verein für Denkmalschutz 1995 anlässlich des100-Jahrfeier seines Todestages eine Gedenktafel an der Stelle seines ehemaligenGeburtshauses angebracht. Im selben Jahr haben die österreichische und kroatischePost eine Briefmarke mit seinem Bild veröffentlicht.

138

VDG JAHRBUCH 2001

Lidija DUJI]

Nje ma~ke re a li je u dje li ma Ire ne Vrkljan

Suvremena hrvatska knjièvnost, osobito prozna produkcija osamdesetih godina,sna`no je obiljeèna pojavom tzv. ènskog pisma. Sintagma se, me|utim, odavnopotvrdila pretijesnom da pokrije svu razli~itost ènske, mahom — autobiografskeprakse. Mo`da i zbog prirode samoga pisma, njezine imanentno intimne, sasvimneliterarne forme, a opet u literaturi prisutne u rasponu od motiva do cijeloga ̀ anra.Kako svako pismo daje legitimitet privatnosti, ponudit }emo kao ishodi{nu tezu da isvaka knjièvnica ima svoje “pismo”, te da je spomenuta sintagma prihvatljivaeventualno u mnoìni. Pri tom, valja spomenuti da su dosada{nja istraìvanja svojomjednozna~no{}u i isklju~ivo{}u nerijetko odvodila cijelu ovu populaciju i njezinuliteraturu u slijepe ulice ~esto subverzivne, pa stoga i marginalizirane knjièvneprakse. Kvalitetniji prilog prou~avanju “ènskog pisma” i “ènske knjièvnosti” u nas, dale su, sa sasvim suprotnih stajali{ta, dvije znanstvenice: Ingrid [afranek i DunjaDetoni Dujmi}.

“(...) pojam pak ’ènske knjièvnosti’ bez pobliè oznake vrste, razdoblja iliestetskog opredjeljenja ne smatram nimalo relevantnim”1, tvrdi Ingrid [afranek idodaje: “Zanimaju nas djela u kojima su autorice vi{e ili manje svjesne svoje — i to nesamo spolne — specifi~nosti, gdje one doista upisuju vlastitu razli~itost i to ne samona tematskoj, nego i na tekstualnoj razini, te nastoje oivi~iti svoju pozicijuène-subjekta-koji-pi{e.”2 S druge strane, Dunja Detoni Dujmi} insistira nashva}anju po kojem je pojam ènske knjièvnosti “pragmati~ni termin oslobo|enpredrasuda o ènskom ili mu{kom na~inu pisanja, termin koji ne priznaje estetske ilipoetolo{ke kriterije odre|ene spolnom pripadno{}u. (...) Tako shva}eno ènskopisanje ne prejudicira nikakve stilske predrasude. Lirsko omek{avanje, poglediznutra, ispovjednost, labave ili kolaìrane strukture i sl. nisu stilske izvedenice spolne pripadnosti.”3

Izme|u jedne i druge struje, pojam “ènske knjièvnosti” opstao je uglavnom kaooznaka produkcije ènskih tekstova, dok se pojam “ènskog pisma” konstituiraoupravo na stilskoj razini dijela spomenute produkcije. Dakle, zajedni~ki nazivnikhrvatske ènske proze 80-ih godina 20. stolje}a ~inile bi sljede}e odrednice:

– autobiografska gra|a oblikovana u manje romaneskne forme ~estoispovjednog karaktera

– arhetipski fragmenti iz sterilnog, dekadentnog gra|anskog miljea, jasnopolariziranih uloga - superiornog oca i inferiorne majke

VDG JAHRBUCH 2001

139

1 Ingrid Šafranek: “Ženska knjièvnost” i “ènsko pismo”, Republika, studeni - prosinac 1983, god. XXXIX, br. 11-12, str. 72 Isto djelo3 Dunja Detoni Dujmić: Ljepša polovica knjièvnosti, Matica hrvatska, Zagreb, 1998, str. 7

– nagla{ena stilska afektivnost koja vodi autorice od iskazivanja poetski izvornogi doìvljenog prema pateti~nom i artificijelnom

– apostrofiranje ~itatelja, kao i tematiziranje samog ~ina pisanja

Na razli~ite na~ine, ovakvu su knjièvnu orijentaciju u svojim djelima zastupale tri knjièvnice: Slavenka Drakuli}, Dubravka Ugre{i} i Irena Vrkljan. Angaìranimnovinarstvom Slavenka Drakuli} (1949) postala je medijski najutjecajnijazagovornica feministi~kih ideja u nas. Zbirkom publicisti~kih tekstova “Smrtni grijesifeminizma”(1984) nazna~ila je topose ovog (ideologijskog) projekta, na koji }e sepotom spotaknuti i njezina literatura. Tri dosad objavljena romana, “Hologramistraha”(1987), “Mramorna koà”(1989) i “Boànska glad”(1995), suptilnimproìmanjem (kvazi)dokumentarnog i fikcionalnog te pripovjednim prvim licem,koje ne otkriva stvarni gra|anski identitet spisateljice, prepu{taju ~itatelju (iako upravilu o~ekuju ~itateljicu!) da identificira stvarnosno i biografsko. No, zamjetan je ipoku{aj udaljavanja od vlastite biografije i velikih ̀ enskih tema (bolest, majka) prema novim, kod nas sasvim nepoznatim, opet ènskim temama, kao {to je primjericeljubavni kanibalizam u posljednjem romanu.

Obvezatnoj razini zbilje Dubravka Ugre{i} (1949) dopisuje jednako obvezatnurazinu literature, tako da u njezinom opusu gotovo i nema knjige u kojoj, s jednestrane, knjièvnost ne tematizira samu sebe, a s druge strane, autorica eksplicitnoupu}uje na izvanknjièvnu zbilju. Dvoslojnost tekstova, namjerna trivijalizacija,tehnika “prepeglavanja” ili “patchworka”, (auto)ironijski aspekt, tek su neke osobineprepoznatljive u prozama Dubravke Ugre{i}, prije svega u romanima “[tefica Cvek uraljama ìvota”(1981) i “Forsiranje romana-reke”(1988).

Ne{to starija, Irena Vrkljan (1930) pridruìla se takvim literarnim tendencijamasvojevrsnom romanesknom trilogijom: “Svila, {kare” (1984), “Marina ili obiografiji”(1986), “Dora, ove jeseni”(1991). Rije~ je, ponovno, o ispovjednoj prozizasnovanoj na autobiografskoj gra|i koju, u isto vrijeme, obiljeàva prili~nofleksibilan odnos prema klasi~noj autobiografskoj formi te ve} stereotipizirana topika ènske proze: prizori iz obiteljskog ìvota s nagla{enim kriti~kim odnosom premagra|anskoj instituciji braka, ali paralelno s tim i poku{ajima ène da postigneintelektualnu i umjetni~ku afirmaciju u nenaklonjenom joj, maskuliniziranomsvijetu.

Zajedni~kih poku{aja da artikuliraju temeljne poeti~ke postavke ènskeknjièvnosti, ipak, nikada nije bilo. No, prave su se razlike u poimanju takveliterature pokazale devedesetih godina 20. stolje}a, kada su Slavenka Drakuli} iDubravka Ugre{i} svoje knjièvne koncepte zamijenile politi~kim te postalenajglasnije hrvatske disidentice, dok je Irena Vrkljan i nadalje ostala vjerna vlastitomliterarnom putu. Njezina knjièvna biografija gotovo simetri~no dijeli ~etrdesetakgodina knjièvnog rada u dva razdoblja. Prvo — “zagreba~ko”, obuhva}a periodpedesetih i {ezdesetih godina 20. stolje}a i izrazitog je lirskog karaktera, presudnoodre|eno krugova{kom generacijom kojoj je i sama pripadala, a o ~emu rje~itosvjedo~i pet knjiga poezije: “Krik je samo ti{ina”(1954), “Paralele”(1957), “Stvari ve}daleke”(1962), “Doba prijateljstva”(1966), “Soba, taj stra{ni vrt”(1966). Drugo —

140

VDG JAHRBUCH 2001

“berlinsko” razdoblje, zapo~inje sedamdesetih godina, a traje i danas. Obiljeàva ganajprije pribliàvanje ènskoj prozi, nakon ~ega je uslijedilo i kreiranje autohtonogproznog obrasca, Odlazak u Berlin za pjesnikinju Irenu Vrkljan, o~ito, zna~io je iodlazak u prozu. Iako je sa Zvonimirom Golobom dotad prevela tridesetak romana snjema~kog jezika, {to zna~i da je imala prilike solidno ovladati klasi~nim proznimizrazom, zanimljivo je primijetiti da njezine knjige proza to ne odraàvaju. [to vi{e,kao {to je iz Berlina nastavila djelovati u korpusu hrvatske knjièvnosti, tako je izproze nastavila djelovati lirski; odnosno, mogli bismo zaklju~iti da je svoj lirskirukopis Irena Vrkljan samo preselila u prozni obrazac. [est knjiga proza: “Svila,{kare”(1984), “Marina ili o biografiji”(1986), “Berlinski rukopis”(1988), “Dora, ovejeseni”(1991), “Pred crvenim zidom”(1994), “Posljednje putovanje u Be~”(2000);to~nije, nevelikih knjiìca koje, reklo bi se, te{ko podnose prozni obrazac, povezujekontinuirani interes za autobiografiju - “ku}u od papira”4 ili “papirnati oslonac”5, usvakom slu~aju nepouzdan zaklon, i od ̀ ivota i od literature. Spomenuta romaneskna trilogija, pritom, stupnjevito{}u triju pri~a pokazuje stvarala~ki put odautobiografske gra|e do pretvaranja te gra|e u fikcion (beletristiku): ”Svila, {kare”gotovo je klasi~an primjer autobiografije u kojoj autorica pripovijeda svoj ìvot odro|enja do odlaska u Berlin; “Marina ili o biografiji” djelomice je posu|enabiografija ruske pjesnikinje Marine Cvetajeve, isprepletena s refleksijama o vlastitomìvotu; dok roman “Dora, ove jeseni” vi{e uop}e nema jasne biografske linije, nego sepripovijedanje oslanja na autori~ina putovanja izme|u Berlina i Zagreba, kao nakonkretan kostur disperzirane stvarnosti.

“Ovaj je tekst jedno putovanje. Postaje vremena izme|u Zagreba i Berlina(Istaknula L. D.). I vlakovi koji jure kroz sje}anje.”6

“Ali najprije su bile knjige. Putovi pomo}u literature.”7

“Sjedim u sredi{tu tog sjevernog pola Berlin i po~injem pisati prozu.”8

“Kreiram sobni ìvot i njegova poglavlja (...).”9

“San o vlastitom ìvotu ~esto je i san o nekoj tu|ini.”10

“Jezik je velik stolnjak (...). U podru~ju podjarmljenog jezika postoje prostori za kojima ~eznem, prostori oslobo|eni od biljke poviju{e, koju vu~em sa sobomkao prepoznatljiv znak svoje osobe. Trebalo bi biti ’ne-osoba’.”11

Sje}anje, knjige, proza, soba, san, jezik — prtljaga koju je sa sobom donijela uBerlin Irena Vrkljan i nije mogla drugo no postati gra|om ènskog pisma; upravoonako kako to u svojoj knjizi “Vlastita soba” tuma~i Virginia Woolf, koju autorica nesamo poznaje, ve} s njome i polemizira:

141

VDG JAHRBUCH 2001

4 Margaret Atwood: Izranjanje, Mladost, Zagreb, s. a., str. 1315 Andriana Škunca: Zeleni prah, Meandar, Zagreb, 1994, str. 176 Irena Vrkljan: Berlinski rukopis, Grafički zavod Hrvatske, Zagreb, 1988, str. 77 Isto djelo, str. 208 Isto djelo, str. 379 Isto djelo, str. 7910 Isto djelo, str. 8811 Isto djelo, str. 98-99

“Ona je za ène koje pi{u zahtijevala da imaju sobu za sebe, da budu materijalnoneovisne. (...) Egzistencija usredoto~ena samo na sobu nije uvijek bijeg. Neko} je tajsobni ìvot bio jedan gra|anski san, kao i onaj o vlastitoj ku}i. Mislim, sobu smopoku{ali u~initi propusnom za ljude, doga|aje, socijalni okoli{. âk ~esto opasnopropusnom, ako se misli na ekonomiju vremena. Ali pisanje ne mora biti samoo~i{}eno od onog {to ga ometa, {to upada u tu sobu. Ne polemiziram s V. W., alipostoji i ~ar nesigurnosti, nestabilnosti, kad se pjesme pi{u no}u, s nakrivljenomglavom, na koljenima, na podu. Za sve to ne postoje pravila.”12

No, s rodnim mjestom svog proznog rukopisa, Irena Vrkljan suo~ila se tek u“Berlinskom rukopisu”. Nakon {to je iz Berlina, ~inilo se — dovoljne zemljopisnedistance, sabrala svoj rasuti beogradski i zagreba~ki ìvot u “Svilu, {kare”, a potom uìvotu ruske knjièvnice Marine Cvetajeve otkrila podru~ja korespondentna vlastitojbiografiji, u sljede}em je tekstu, o~ito, vi{e bilo nemogu}e previ|ati Berlin. O njemuIrena Vrkljan razmi{lja na sljede}i na~in: “Ne po~inje li taj grad Berlin ve} u mojojglavi”13; “Berlin je kao neko stanje. (...) @ivot na opoziv. U glavi uvijek spremljenkov~eg za bijeg.”14; “Moja daleka i nepoznata zemlja, moj sjeverni pol koji je trebalootkriti”15; “Tu|ina je upala u moj ìvot kao stisnuta pesnica.”16

Istovremeno, Berlin je i carstvo sjena, kriànje biografija, vjetrometina vremena,Berlin je citat: “(...) vidim samu sebe kao neku smije{nu pticu tu gore na vrhu ku}e,citiraju}i ovog ili onog. A {to vide oni drugi? ^vrsto stisnute usnice jedne starijeène?”17 Berlin je metafori~ko ishodi{te autori~ine ljudske i knjièvne biografije.

Prezentirani mozaik citata ipak vi{e ilustrira nego argumentira, tj. vi{e pokazujenego dokazuje, bitnu ulogu njema~kog jezika, kulture i Vrkljani~inog Berlina unjezinom formiranju kao prozne spisateljice. Kratka rekapitulacija njezinog ̀ ivotnog i literarnog puta moè tu bitnu ulogu dodatno osvijetliti, ilustriraju}i dublje zna~enjeovdje izlistanih njema~kih realija, koje su ipak samo izbor iz znatno bogatijegmaterijala, odnosno svojevrsni pars pro toto.

Nepobitno je da je Irena Vrkljan izrasla iz njema~ke kulture i kulture njema~kogjezika. Ba{ kao i mnogi Podunavski [vabe, iako ne pripada tom korpusu, Irena jeVrkljan doìvjela bolnu i dramati~nu traumu gubitka svog njema~kog jezika,odnosno traumu promijenjenog odnosa prema svom jeziku. Iznenada se kao dijetesuo~ila s tim da je njema~ki jezik — jezik neprijatelja, pa je prema tome i onaneprijatelj...

”Kad sam kao dijete 1941. stajala u na{em crnolakiranom salonu u Zagrebu i sroditeljima govorila njema~ki, nisam znala — za to su nas optuìli kasnije — da je tojezik ’osvaja~a i zagreba~kog gornjeg sloja’. Ja sam u to vrijeme voljela pjesmeHeinricha Heinea, Uhlanda, Morgensterna, nepoznat svijet literature s polica

142

VDG JAHRBUCH 2001

12 Isto djelo, str. 55-5613 Isto djelo, str. 1714 Isto djelo, str. 2615 Isto djelo, str. 3516 Isto djelo, str. 5717 Isto djelo, str. 44

biblioteke mog oca. On nam je — mo`da je to morao — 1945. zabranio da govorimonjema~ki. Prvi slom, prvo neshva}anje. Odjednom je to bio jezik neprijatelja, mi sami bili smo ti neprijatelji.”18

Teìnu takvog iskustva mogu u potpunosti razumjeti samo oni koji su gaproìvjeli, ali i literarna svjedo~enja pribliàvaju dramati~nost takve traume. Kaoprimjer, moè se navesti scena iz svojevrsnog kultnog romana hrvatskih Podunavskih[vaba Kratke kronika porodice Weber, Ludwiga Bauera19:

Gizela i Vlado bili su u dvori{tu kad su vojnici po nasipu sproveli zarobljenika. Vojnici subili sitni u odnosu na njega; glave su im jedva nadvisivale njegova pognuta ramena.Zarobljenikove ruke bile su vezane na le|ima, glava nagnuta naprijed. Vlado se zaprepastiokad je vidio da ogromni ~ovjek pla~e.

Tek drugog dana pitao je Gizelu:

– Za{to im nisi rekla kamo je pobjegao? On je Neprijatelj!

– Do ju~er je bio neprijatelj - rekla je Gizela. - Ju~er je bio `rtva.

– On je Nijemac!

– Poslije ovog stra{nog rata nikome ne}e biti lako biti Nijemac. Ali rat je zavr{io.

Dugo je trajala ti{ina prije nego {to je dje~ak upitao:

– Jesmo li mi Nijemci?

– Mi?... Ne... Mi nismo Nijemci.

– Ali mi govorimo kao on. Wir sprechen Deutsch, nicht wahr?

– Naravno... Mislim, to ni{ta ne zna~i... Njema~ki je europski jezik, jezik... Jezikkulture, odre|ene kulture... Ne mogu ti to objasniti. Razumjet }e{ kad poraste{.

Vlado je kimnuo glavom, a onda je, tonom iz kojeg se nije moglo zaklju~iti je lito pitanje ili tvrdnja, tiho rekao:

– Mi nismo Neprijatelji.

Za nijemstvo Irene Vrkljan ne moè se re}i da je identi~no pripadnosti i porijekluWeberovih iz Bauerovog romana, prvenstveno i zato {to se tim izrazom u okviru ovogteksta, kao i njema~kim realijama smatra pripadnost kulturi njema~kog jezika, jer zaknjièvni razvoj i ljudsku sudbinu Irene Vrkljan bitan je odnos prema njema~komjeziku, kulturi i sredini. Iako je prevela tridesetak knjiga s njema~kog jezika, nije bilau stanju u hrvatskoj sredini pisati prozu. Odlaskom u Berlin, stapanjem s njema~kimkulturnim prostorom, knjièvno sazrijeva; osloba|a se gr~a, ili se bar gr~evitopoku{ava osloboditi inhibicije osobe koja je prvo progovorila na jeziku neprijatelja, iupu{ta u avanturu proze. Nije stoga isklju~eno da je njezin odlazak u Berlin, povratak ishodi{noj njema~koj kulturi, zapravo vra}anje u neposrednost i naivnu direktnost

143

VDG JAHRBUCH 2001

18 Irena Vrkljan: Pred crvenim zidom, Durieux, Zagreb, 1994, str. 1519 Ljudevit Bauer: Kratka kronika porodice Weber, Sarajevo, 1990., str.199-200; u novom izdanju, pripremljenom kod

nakladnika Mozaik knjige, ime autora ima tradicionalan obiteljski oblik: Ludwig Bauer: Kratka kronika porodice Weber, Zagreb, 2001..

djetinjstva, pri ~emu naivnu direktnost ne smijemo poistovjetiti s naivno{}u, iliposlovi~nom (i poslovi~no neutemeljenom) djetinjom ~isto}om, a svakako je u slu~ajuIrene Vrkljan daleko od idili~nosti — ona je bliè frojdovskom egocentrizmu djeteta.

Time se otvara novi aspekt razumijevanja njezine autobiografske proze. Aspektènskog pisma nikome nije promakao, ali aspekt nijemstva, njema~kih realija, ostao jezanemaren. Svi su (u pravilu, uvijek dobronamjerni) kriti~ari to previdjeli.

U svojim autobiografskim, ispovjednim prozama Irena Vrkljan neprekidno je napsihijatarskom kau~u. Ali mora biti jasno da se uz potisnute more djetinjstva, uzispovijedanje svojeg neprihva}anja malogra|anskog poloàja ène, uz ispovijedanjeodbojnosti prema majci i mr`nje prema ocu, muù, mu{karcima, ljubavnicima, IrenaVrkljan osloba|a i potiskivanja svog njema~kog ishodi{nog jezika i kulture. Ona seèli osloboditi neuroze koju je mladi Weber u citiranom odlomku formuliraorije~ima: Mi nismo neprijatelji. U tome smislu, naprijed navedeni citati igraju tu ulogupsihoanaliti~ke verbalizacije potisnutog.

Prva njezina autobiografija, Svila, {kare, autobiografija gor~ine ìvota u sredinikoju intimno ne prihva}a, zavr{ava odlaskom u Berlin — to jest smr}u, odlaskom iztog nesretnog ìvota. Druga je njezina autobiografija — Marina — posu|enabiografija Marine Cvetajeve. U tom trenutku Marina Cvetajeva bila je ve} odavnomrtva, kao {to je Irena Vrkljan prestala ìvjeti u jednoj stvarnosti, i odavno slavna,velika svjetska pjesnikinja, {to Ireni Vrkljan nije bilo dosu|eno. Ali Marina je za Irenu Vrkljan u simboli~nom smislu i puno vi{e od toga. Marina Cvetajeva ispovijedala jestrasno svoju ljubav prema Njema~koj, njema~kom jeziku i kulturi: “Za mene jeFrancuska laka, Rusija — te{ka. Nema~ka mi je potaman. Nema~ka je drvo, hrast,heilige Eiche (Gete! Zevs!) Nema~ka je opna koja odgovara mom duhu. Nema~ka jemoje telo: njene reke (Ströme!) su moje ruke, njeni gajevi (Heine!), to je moja kosa;sva ona je moja i ~itava ja sam njena!”20 Uz ostale, stvarne i nestvarne, ili samonategnute, podudarnosti koje je Irena Vrkljan traìla u biografiji Cvetajeve, ova joj jemorala biti posebno bliska.

U tre}em dijelu svoje autobiografske trilogije — Dora — Irena Vrkljan neprekidno putuje izme|u Berlina i Hrvatske, Berlina i Zagreba, Berlina i Dalmacije, pri ~emu jeBerlin mjesto zabrinute egzistencije i traènja sebe, a ono drugo — umiranje.Romanom, ili autobiografskom prozom, Dora, Irena se Vrkljan definitivno odvaja odprostora koji je brutalno negirao njezine njema~ke kulturne korijene. Njezinposljednji roman — Posljednje putovanje u Be~ — svoju vezu s mra~nim, dalekimBalkanom, ostatkom, tako|er mra~ne pro{losti, traì samo na razini motivacije zabrutalno ubojstvo.

Ovaj pogled na njema~ke realije u djelima Irene Vrkljan ne samo {to baca barmalo svjetla na previ|eni aspekt njezine proze nego i upozorava na ~injenicu koja bimorala biti aksiomatski jasna: da su se na ovim prostorima preklapale razli~itekulture, u ~emu je kultura njema~kog jezika tako|er sudjelovala. Tradicionalnuprisutnost kulture njema~kog jezika na ovim prostorima nije bilo mogu}e izbrisati

144

VDG JAHRBUCH 2001

20 Marina Cvetajeva: Oktobar u vagonu, Iro "Rad", Beograd, 1986, str. 164

politi~kim promjenama, ideologijom, germanofobijom, proklamacijama idekretima. Ma kako bolni bili ti poku{aji potiranja prisutnosti kulture njema~kogjezika, ona se jo{ uvijek preklapa i mije{a s drugim kulturama ovog prostora.

De ut sche Re a lien in den Wer ken von Ire na Vrkljan

Das Prosawerk der Schriftstellerin Irene Vrkljan in den achtziger Jahren passte zuden Trends der damaligen Frauendichtung und trug zur Erweiterung dieses Modellsbei. In verschiedenen Kritiken und Versuchen, ihr Werk zu deuten, wird dieseBetrachtungsweise immer als dominant erklärt, so dass sie bis heute beibehaltenwurde.

Das Referat Deutsche Realien in den Werken Irene Vrkljans weist aber auch aufandere Tatsachen hin, die ein besseres Verstehen ihres Werkes undschriftstellerischen Schicksals ermöglichen. Die präsentierte Analyse zeigt folgendes: Irene Vrkljans Ausgangspunkt war die deutsche Sprache und Kultur, und erst nachihrem Umzug nach Berlin - d.h., nachdem sie zu ihrer ursprünglichen Kulturzurückgefunden hatte - konnte sie sich schriftstellerisch betätigen. Diese Tatsacheverdeutlicht, dass die Entstehung und das Verständnis ihrer Prosa unter diesemzusätzlichen relevanten Aspekt und nicht nur unter dem Aspekt der Frauendichtungbetrachtet werden muss.

Der Charakter von Irene Vrkljans Werk bestätigt das Verschmelzen verschiedenerkultureller Einflüsse in diesen Breiten.

145

VDG JAHRBUCH 2001

Zdenka BA@DAR

Pri log prou~avan ju po vi je sti nje ma~ko-sla ven skihod no sa u dje lu fra Mari ja na Šunji}a "Pri go vor iz

med ju dviuh vi lah Slav jan ke i Njem kin je"

1.

Uvidom u fundus knjiga Nacionalne i sveu~ili{ne biblioteke u Zagrebu u ~asopisu“Hrvatska njiva” iz 1918. godine, prona|en je ~lanak autora dr. Marijana Stojkovi}apod nazivom “Onda i sada” koji prikazuje navedeno djelo.1 Daljnjim istraìvanjem uNacionalnoj i sveu~ili{noj biblioteci u Zagrebu prona{la sam izvorno izdanje knjige na kojem se nije nalazio podatak o autoru djela i godini izdanja.2 Uz pomo} gorenavedenog ~lanka iz “Hrvatske njive” i biografskih podataka o fra. Marijanu [unji}utiskanih u “Znamenitim i zaslu`nim Hrvatima” utvrdila sam da je isti autor djela.Godina objavljivanja djela obuhva}a razdoblje neposredno nakon 1849. sve dotravnja 1850., jer se autor u djelu koristio podacima iz tada{njih novina.

2.

Bosanski franjevac, ilirac, biskup Marijan [unji} napisao je djelo “Prigovor izmedju dviuh vilah Slavjanke i Njemkinje”, u kojem iznosi svoju viziju “sjajneslavenske budu}nosti”.3 U originalnom izdanju knjige nema navoda o piscu, mjestu igodini tiskanja. Uvidom u jezik, na~in pisanja i citate iz tiska 1849. 1850. i ubiografske podatke fra Marijana [unji}a ustanovljeno je da je isti, autor navedenogdjela, koje je tiskano u Zagrebu 1850. godine.

Autor djela M. [unji} ro|en je u mjestu Bu~i}i (kotar Travnik) 7.sije~nja 1798., aumro u Be~u 28.rujna 1860. Obrazovanje je stekao djelom u Gu~oj Gori i Fojnici, gdje je stupio u franjeva~ki red 1813.godine. Bogosloviju je zavr{io u Moha~u(1814.-1821.), potom filozofiju u Zagrebu, a nakon toga je u Be~u i Bologniprou~avao isto~ne jezike.4 Tijekom ìvota sluìo je u zvanjima: redovnik sv. Franjedràve srebreno-bosanske, kao biskup Panadenski i vikar apostolski u Bosni.5 Godine1826. postao je kapelan, tajnik Bosne Srebrene, ùpnik i kustos. Zalagao se zapotrebe naroda i franjeva~kog reda, radi ~ega je vi{e puta bio uhi}en (1827. i 1834.).

VDG JAHRBUCH 2001

147

1 Vidi o tome “Hrvatska njiva”, Zagreb, 1918., God. II, br.1, str. 9 –11.2 Nacionalna i sveučilišna biblioteka u Zagrebu, Sign. 148.8783 Vidi o tome Znameniti i zaslu`ni Hrvati, Zagreb, 1925., str.260.4 Vidi o tome A.S.Kovačić, Bibliografija franjevaca Bosne Srebrene, Sarajevo, 1991., str. 308. 5 Vidi o tome “Bosanski prijatelj”, sv. IV, Vojni Sisak, 1870., str. 188. Naziv biskup panadenski nema teritorijalnu odrednicu

nego podrazumjeva titularni naslov.

Zna~ajan je njegov doprinos u borbi zaobnovu starih povlastica Bosne Srebrene.Godine 1834. u Rimu molio je kolegij zapovlastice bosanskim franjeva~kim klericima,{to je dovelo do sukoba s biskupom Bari{i}em.U cilju rje{enja franjeva~kog pitanja M. [unji}je 1840. boravio u Rimu, 1846. u Carigradu, a1843. bio je osu|en zajedno sa jo{ ~etiribosanska oca na zatvor u Italiji. Godine 1847.imenovan je za biskupa franjeva~kog redaBosne Srebrene, a 1854. godine papa Pio IX.imenovao je Marijana [unji}a za biskupapanadskoga i namjesnika apostolskoga uBosni. Sljede}e godine 18. velja}e 1855. bio jeposve}en za biskupa, u stolnoj djakova~kojcrkvi, od biskupa J.J Strosmayera. Prigodomposvete M.[unji}a za biskupa u Osijeku tiskane su dvije pjesme: ilirska od o.Martina Nedi}a,provinciala, i latinska od o. Blaà Josi}agvardijana |akova~koga, iz kojih se u kratkomoè razabrati njegov ìvotopis.6

[unji} je pripadao krugu bosansko-hercego-va~kih iliraca, te se nakon 1850. godine ipromjena u politi~kom ìvotu Bosne, posvetio

podizanju {kola, crkava i samostana (samostan u Gu~oj Gori, {kola u Travniku,siroti{ta u Dolcu i Sarajevu). Spada me|u rijetke bosanske franjevce koji su se baviliteoretskim pitanjima jezika. U njegovoj biografiji stoji: “Svojim okru`nicama igovorima istrebljivao je mane u narodu i prvi je ~ovjek u Bosni koji je zagovaraoosnivanje apstinentskih dru{tava”.7 Posebice se zalagao za obrazovanje bosanskeredovni~ke mladeì i zajedno s exprovincialom o.Martinom Nedi}em je 1852.godine pohodio cara Franju Josipa, sa zamolbom da se ponovo bosanski sjemeni{tarci moguobrazovati u \akovu. Carskim ukazom iste su godine vra}ena sva prava {kolovanja.Ukaz donosi da: “zajedno sa zaostav{om kamatom, i bosanskim klerikom u biskupsko sjemeni{te djakova~ko dopu{ta se dolazak na nauke mudroljublja i bogoslovja.”.8

Napisao je sljede}a djela: “De vita illustris viri Augustini Miletich” (Rim, 1835.),“Oratio Imperatori Austrif Josefo etc.”, “Pokret naroda slavjanskog”, “Epilogostorico”, “De ratione depingendi rite quaslibet voces articulatas” (Be~, 1853.),“Osservazioni sullo stato presente (1857/8) de Cristiani in Bosna etc.” “Rodoslovnaslovjenjka vila” (“Bosanski prijatelj” IV), “Jela~kinja”, “Pokret godine 1848. i 1849.”,“Starine slavjanske”, brojne pjesme, izreke i gore navedeno djelo. 9

148

VDG JAHRBUCH 2001

Na slov ni ca knji ge o M. [unji}a"Pri go vor iz med ju dviuh vi lah

Slav jan ke i Njem ki na"

6 Vidi o tome “Bosanski prijatelj”, sv. III, Zagreb, 1861., str.203. 7 Zbornik radova franjevačkih zajednica Franjo među Hrvatima, Zagreb, 1976., str.276.8 “Bosanski prijatelj”, sv. III, Zagreb, 1861., str. 198.9 “Bosanski prijatelj”, sv. IV, Vojni Sisak, 1870., str. 190. i Znameniti i zaslu`ni Hrvati, Zagreb, 1925., str.260.

Jo{ za ̀ ivota, zbog svojih brojnih zasluga, bio je cijenjen me|u narodom u Bosni, u crkvenim krugovima, gdje je ponajvi{e djelovao ali i od brojnih svjetovnih uglednika(npr. savjetnik cara austrijskog gosp. Fridrik Hurter u osobnom pismu nazvao ga je“drugim apo{tolom Bosne”).10

Godine 1860. nakon lije~enja, umro je u Be~u, i po nalogu biskupaJ.J.Strossmayera, tijelo je bilo inbalzamirano i prene{eno u Bosnu, gdje je sahranjenu crkvi Gu~anskoj.11

3.

Djelo “Prigovor iz medju dviuh vilah Slavjanke i Njemkinje” sastoji se od ukupno24 stranice i 614 stihova. Ima prosvjetni, polit~ki, kulturni i vjerski karakter. Moèmoga podijeliti u dva dijela i to: Politi~ko-narodni obra~un izme|u Njemaca i Slavena ivjersko-kulturna rasprava.

Autor zapo~inje djelo razgovorom dviju vila Slavke i Njemkinje. U testu stoji:

“Dve se Vile medju se párbile;

Jedna Vila korena Slavjenskog,

A druga je od Nema~ke vreè,

Odgojkinja Luthera, Kalvina,

Svoga Roda nadri za{titnica,

Zastupnica Nemac’ Demokratah.

Straus, Hegel njoj je Evangelje”.12

Vila Njemkinja se di~i vrijednostima svoga naroda, njegovim gospodarstvom itrgovinom, obrtom i industrijom, vojskom, znanosti i kulturom. Govori o njema~kompoliti~kom programu i kulturi koju prenose nenjema~kim narodima: Slavenima,Ma|arima i Romanima.

U odgovoru Vila Slavenska navodi vrijednosti Slavena i njihova dostignu}a uznanosti, politici i vojsci. Isti~e veliku vojnu zaslugu slavenskih naroda u obraniMonarhije: “A za boja, ni boljega nejma - Neg {tono su na{i Grani~ari; Ta je palmaJela~i}a Bana! - Car bi bez njeg ostao bez krune i Carstva”.13 Govori o planunjema~kog prodora na Istok i o velikoj Njema~koj (od Rajne do Crnog mora i odBaltika do Jadrana), o kulturnoj i vjerskoj germanizaciji.

U drugom dijelu pisac govori o tada{njim vjerskim prilikama u Monarhiji,posebice o borbama izme|u protestanata i katolika i drugih vjerskih koncesija. VilaSlavka iznosi svoj strah od {irenja protestantizma na na{e prostore. Govori o“pametarima i znahorima Nemcima” koji se posebno zalaù za {irenje protestanskogutjecaja. Istovremeno navodi:

149

VDG JAHRBUCH 2001

10 “Bosanski prijatelj”, sv. IV, Vojni Sisak, 1870., str. 189. 11 Prema podacima iz “Bosanski prijatelj”, sv. IV, Vojni Sisak, 1870., str. 190. 12 M.Šunjić, Prigovor iz medju dviuh vilah Slavjanke i Njemkinje, Zagreb, 1850., str.1.13 M.Šunjić, Prigovor iz medju dviuh vilah Slavjanke i Njemkinje, Zagreb, 1850., str.5.

“Velik deo da ima Nemacah

Prava srca, i bistra razuma,

Koji slede svoju ~istu savest.

Narodnosti svakoj pravo traè,

nit jim ~ine {to seb’ nije drago,

Pravd’, istinu slobodu, i ljubav

Za navi{e svoje derè blago.”14

U zavr{nom dijelu rasprave Vila Slavka pruà ruku pomirenja i bratstva Njemkinji u cilju {tovanja slavenskog i germanskog naroda. U tekstu stoji:

“Kolo od sre}e u okolo hoda.

Bog narode redom diè, spu{ta.

Blago svakom, dok se derì pravde:

Ova sama stalni j’ temelj vlade”.15

4.

Marijan [unji} bio je veliki zagovornik slavenske ideje i pobornik konzervativnihstruja, teìo je osamostaljivanju slavenskih pokrajina. Prilikom pisanja rada autor se u raspravi izme|u dvije Vile sluìo navodima iz njema~kih novina (npr. AllgemeineZeitung 1849.-1850.). U strahu od potpune germanizacije i pro{irenjaprotestantizma u na{e krajeve autor je propustio donijeti vrijedne tekovinenjema~kog gospodarstva, trgovine i obrazovanja. Rje{enje vidi u priznavanjuravnopravnosti izme|u Slavena i Germana i u zajedni~kom napretku. Nagla{avavrijednost svakog pojedinog naroda i njegovu povijesnu dimenziju.

Ne posjedujemo podatke o tome kako je djelo prihva}eno u javnosti. Postojimogu}nost da se uvidom u novine koje su izlazile na podru~ju Bosne polovinomXIX. stolje}a prona|e osvrt na navedeno djelo. O samom djelu “Prigovor iz medjudviuh vilah Slavjanke i Njemkinje” prona{la sam trag u “Hrvatskoj njivi” iz 1918.godine.

Rad Marijana [unji}a predstavlja vrijedan izvor za prou~avanje politi~kih prilikasredinom XIX.st. u Monarhiji, poloàja doma}eg sve}enstva, te vjerskih i kulturnihprilika na na{im prostorima.

150

VDG JAHRBUCH 2001

14 M.Šunjić, Prigovor iz medju dviuh vilah Slavjanke i Njemkinje, Zagreb, 1850., str.24.15 M.Šunjić, Prigovor iz medju dviuh vilah Slavjanke i Njemkinje, Zagreb, 1850., str.24.

Li te ra tu ra:

• [unji}, Ma ri jan, Pri go vor iz med ju dviuh vi lah Slav jan ke i Njem kin je,Zgb., 1850.

• Zna me ni ti i za slu`ni Hrva ti, Za greb, 1925.

• “Hrvat ska nji va”, Za greb, 1918.

• “Bo san ski pri ja telj”, sv. III, Za greb, 1861.

• “Bo san ski pri ja telj”, sv.IV, Voj ni Si sak, 1870.

• Kova~i}, Anto,Slav ko, Bi blio gra fi ja fran je va ca Bo sne Sre bre ne, Sa ra je vo,1991.

• Zbor nik ra do va fran je va~kih za jed ni ca Fran jo me|u Hrva ti ma, Za greb, 1976.

• Hrvat ska mi sao, Ma ti ca Hrvat ska Sa ra je vo, 2000.

Be i trag der Ge schichtsfor schung der de utsch-sla wi schenBe zie hun gen im Werk von M. [unji} “Pri go vor iz med ju dviuh

vi lah Slav jan ke i Njem kin je”

Im Artikel bringt die Autorin den Inhalt des Buches “Prigovor iz medju dviuhvilah Slavjanke i Njemkinje” wieder. Die ursprüngliche Ausgabe des Buches wurdeohne Angaben über den Autoren des Werkes und dem Jahr der Ausgabe gedruckt.Durch zusätzliche Forschungen wurde festgestellt, dass der Autor desgleichen, derbosnische Franziskaner Marijan [unji} ist. Das Werk wurde anfangs des 19.Jahrhunderts gedruckt, besteht aus insgesamt 24 Seiten und 614 Versen und hateinen bildungsfördernden, politischen, kulturellen und religiösen Charakter. Wirkönnen ihn in zwei Teile einteilen: die politisch-kulturelle Abrechnung zwischen denDeutschen und Slawen und die religiös-kulturelle Diskussion. Das angegebene Werkvon Marijan [unji} stellt eine wertvolle Quelle für die Forschung nach politischenVerhältnisse auf unseren Gebieten dar. Neben dem Inhalt des Buches befinden sichauch die biographischen Angaben der Autoren.

151

VDG JAHRBUCH 2001

Zlat ko VIRC

Sud bi na knji`nice nu{tar skih gro fo vaKhu en-Be la si1

Veleposjed Nu{tar nastao je poslije oslobo|enja Slavonije od Turaka krajem 18.stolje}a najvjerojatnije na srednjovjekovnim tradicijama. Imao je strate{ku va`nostijer se naselje Nu{tar nalazi na putu koji spaja Posavinu s cestom koja vodi na sjever i usredi{te Habsbur{ke Monarhije. U po~etku je veleposjed bio vlasni{tvo Dvorskekomore, ali ga je car Leopold 1703. prodao udovici pukovnika Ivana Makara.Vrijednost posjeda bila je procijenjena na 22.000 forinti, ali ga je udovica kupila upola cijene za 11.000 forinti. Tijekom vremena izmjenjivali su se vlasnici veleposjedasve dok ga nije 1751. kupio barun Mihajlo von Sándor de Szlavnicza. Jedna odnjegovih nasljednica - grofica Josepha von Sándor de Szlavnicza udaje se za AntonaKhuena Belasija 1782. i donosi mu jednu tre}inu posjeda. Khuen je bio tada visokivojni ~asnik (Stammhalter) u Vojnoj granici. Od tada pa sve do 1945. veleposjedNu{tar bio je stalno u njihovu vlasni{tvu.

Khueni su podrijetlom iz Tirola, to~nije iz Belasa, s posjedima jo{ u Lichtenbergui Gondeggu. Iz braka Antona Khuena Belasija i grofice Josephe von Sandor deSzlavnicza rodio se Anton II. grof Khuen-Belasi koji je otkupio 1811. godine odnasljednica sestara ro|enih de Szlavnicza ostale dvije tre}ine posjeda. On jeveleposjed Nu{tar u~inio njihovim stalnim sjedi{tem sve do 1944. godine, kada su izNu{tra emigrirali. Danas obitelj ìvi u Austriji. Prilikom povla~enja grofHenrich-Hinko nije mogao iz dvorca iznijeti sve pokretnine, nego je utovario samosvoje najvrjednije stvari u teretni vagon koji je, naàlost, bio u èljezni~kojkompoziciji koju je napala savezni~ka avijacija i tom je prigodom sve uni{teno. No, udvorcu je ostao preostali namje{taj sa slikama, knjigama i ostalim inventarom.

Ovdje ne bismo ulazili u opis nastanka dvorca, kako je nastao, koliko je imaorazvojnih graditeljskih faza, ve} bismo jedino naglasili da je dvorac jedinstven ponamjeni jer je ujedno sjedi{te, mjesto stanovanja ali i gospodarska proizvodnacjelina.

Grofovska obitelj imala je bogatu knji`nicu koja se nalazila u tzv. starom dvorcukoji je dozidao barun Mihajlo von Sándor de Szlavnicza i koji je spoj onoga dijeladvorca {to je smje{ten tik ceste Vinkovci - Vukovar, s kasnijom dogradnjom isto~noga

VDG JAHRBUCH 2001

153

1 O veleposjedu Nuštar do sada je najviše pisano u zborniku Nuštar što ga je izdalo Hrvatsko-američko društvo u Zagrebu 1996.godine. Bez obzira što su autori nastojali dati cjelovitu sliku svih vrijednost veleposjeda ostao je, naàlost, potpuno neobrađenpokretni dio inventara. U tom Zborniku nema ni spomena o grofovskoj knji`nici što me zaintrigiralo te sam pokušao utvrditinjezinu sudbinu.

trakta. Knji`nica je bila na katu u dvije prostorije s prozorima okrenutim k njihovojkapeli Uznesenja sv. Krià.2

Nakon odlaska grofovske obitelji u jedan dio dvorca smjestio se {tab 34. korpusanjema~ke vojske. Time je zaprije~eno otu|ivanje pokretnina. Khuenovi su prijeodlaska svojoj vjernoj sluìn~adi podijelili ne{to manjih vrijednih predmeta koji se jo{ ~uvaju po selu kao uspomene. Neposredno poslije 13. travnja 1945. u dvorac su u{lejedinice Jugoslavenske narodne armije JNA, koje su ondje privremeno smjestile svoju bolnicu i tada se dogodilo masovno uni{tavanje, odnosno spaljivanje knjiga. GojkoNikoli{, kao komandant vojnoga saniteta JNA, do{ao je u Nu{tar pregledatifunkcioniranje vojne bolnice za lake ranjenike. Kad su vojne jedinice krenule dalje na zapad, Nikoli{ je tako|er oti{ao i po zavr{etku ratnih operacija, vra}aju}i se uBeograd, navratio je Nu{tar, u vojnu bolnicu. Ondje je na svoj uàs vidio kako kuhar u dvori{tu dvorca loì vatru knjigama iz grofovske biblioteke. Smjesta je izdao zabranu.Nikoli{ spominje da je naredio da se knjige predaju neimenovanom profesoru uVinkovce koji je tada bio zaduèn za kulturu u Gradskom narodnom odboru. Onnapominje da su to bile osobito vrijedne knjige, kompleti francuskih i njema~kihautora. Nikoli{ navodi da je odmah po zabrani spaljivanja bio u prostoriji knji`nicekoju ovako opisuje: police doseù do same tavanice; sve kompletna, standardno povezanaizdanja, sve pod konac, sve koà i pozlata, sve prva izdanja.3 Nikoli{ je potom produìo uBeograd, a vojna bolnica je jo{ jedno vrijeme bila u dvorcu. Kad je prestankom ratnihoperacija ukinuta, u dvorac se uselio Invalidski dom. Prema rijetkim sa~uvanimknjigama, koje se jo{ nalaze u knji`nici Arhivskoga centra Vinkovci Dràvnoga arhivaOsijek, u knji`nici su se nalazile i druge knjige koje nisu bile tako luksuznoopremljene.

Obzirom da su Khueni bili u pravilu visokoobrazovani i da su igrali istaknutuulogu u gospodarskom ìvotu Slavonije, Hrvatske i jedno vrijeme Ugarske, moè sesamo naga|ati o veli~ini i vrijednosti njihove knji`nice.

Sljede}i trag o knji`nici nalazimo u izvje{taju Invalidskoga doma koji je djelovao usklopu Komande osje~koga vojnoga podru~ja. Invalidski dom krajem 1946., to~nije28. prosinca, dostavlja Prosvjetnom odjelu Kotarskoga narodnoga odbora Vinkovcidopis kojemu prilaè popis slika i knjiga na|enih u invalidskom domu prija{njem dvorcuobitelji Khuen-Belasi. Ujedno Invalidski dom obavje{tava da nije prona|en arhiv oveobitelji, iako su pretraìli sve zgrade uklju~uju}i i zgrade Zemaljskogapoljoprivrednoga dobra. Bezuspje{na potraga za arhivom je logi~na jer su Khuenoviarhiv pri odlasku ponijeli sobom. Dalje slijedi, u istom dopisu, veoma zna~ajna vijesto sudbini slika. Upravi ovog doma nije poznato koje su slike uni{tene a niti od kojih su slikarabile, ranije je izvje{teno da su na hodnicima bile slike pojedinih ~lanova grofovske obitelji, kojesu vjerovatno uni{tili ranjeni borci od bolnice koja je prije bila nego {to je naslijedio domInvalida. Poku{ali smo na}i te dopise na koje se poziva Invalidski dom kako je ve}prije izvijestio o sudbini slika i knjiga, ali naàlost, oni nisu sa~uvani.4 Dalje se u

154

VDG JAHRBUCH 2001

2 Knji`nica se nalazila u dvije susjedne prostorije s pribli`no 50 m2 površine svaka. Jedna prostorija ima sačuvana dva plakara zaknjige (vel. 225 x 200 cm).

3 Gojko NIKOLIŠ, Korijen, stablo, pavetina, memoari, Zagreb, 1980., 656.4 Arhivski centar Vinkovci, fond Koraskog narodnog odbora, spis br. 17.200/46. i 19.961/46.

dopisu napominje: Slike i knjige navedene u popisu sme{tene su u jednu prostoriju ovogdoma koja je zaklju~ana. Popis slika i knjiga, koji je dostavio Invalidski dom, Prosvjetniodsjek Kotarskoga narodnoga odbora proslijedio je Prosvjetnom odjelu Okru`noganarodnoga odbora u Sl. Brodu. U fondu Kotarskoga narodnoga odbora Vinkovci,naàlost, nije se sa~uvao.5 Poku{ali smo ga na}i u fondu Okru`noga narodnogaodbora Sl. Brod koji se ~uva u Dràvnom arhivu u Sl. Brodu, ali je on tako|er,naàlost, nestao.6

U Arhivskom centru Vinkovci ~uva se nekoliko knjiga koje su posljednji ostacibogate grofovske knji`nice. Ove su se knjige na{le prigodom sre|ivanja bibliote~nogfonda koji je Gradski muzej Vinkovci 1988. pohranio u budu}em prostoru Arhivskogcentra. To upu}uje na zaklju~ak da su posljednji ostaci ove knji`nice ipak do{li uVinkovce. Koliko je od tih spa{enih knjiga, ~ije je spaljivanje sprije~io Gojko Nikoli{,do{lo kasnije u Vinkovce, nemogu}e je utvrditi.7 No, ~injenica da sa~uvani primjercinisu od onih bogatije opremljenih, o~ito je da je u Vinkovcima neslavno, ne~ijimnemarom, netragom nestao najvrjedniji fond nu{tarske grofovske knji`nice. U svimtim potragama za nestalom knji`nicom pojavio se podatak da je u Beograd pedesetihgodina otpremljeno nekoliko kamiona {to namje{taja, {to slika, i mogu}no je da jetada odvezen i izvjestan broj knjiga.

Po svemu sude}i ne}e se mo}i utvrditi sadràj knji`nice, njezina vrijednost kao ibrojnost primjeraka. Jo{ postoji izvjesna mogu}nost da se u Arhivskom centruprona|e dokument koji }e mo`da o tome dati ne{to vi{e podataka nego {to sadaznamo.

NIJEMCI NA PODRU^JU ISTO^NE SLAVONIJE I SRIJEMAMjesto Ukupno stanovnika O toga NijemacaZemun . . . . . . . . . . . . . . . . 18.528 . . . . . . . . . . . . 6.631Andrija{evci . . . . . . . . . . . . . . 2.069 . . . . . . . . . . . . . 360Antin. . . . . . . . . . . . . . . . . . . 648. . . . . . . . . . . . . . 10Berak . . . . . . . . . . . . . . . . . . 843 . . . . . . . . . . . . . 483Bobota . . . . . . . . . . . . . . . . . 2.507. . . . . . . . . . . . . . 31Bogdanovci . . . . . . . . . . . . . . . 805. . . . . . . . . . . . . . 38Borovo (selo) . . . . . . . . . . . . . 1.793. . . . . . . . . . . . . . 35Br{adin . . . . . . . . . . . . . . . . 1.201. . . . . . . . . . . . . . 16Ceri} . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 962 . . . . . . . . . . . . . 510

155

VDG JAHRBUCH 2001

5 Arhivski centar Vinkovci Dràvnog arhiva u Osijeku, Fond Kotarskog narodnog odbora Vinkovci, br 20.154/46 od 2. siječnja1947.

6 U neuspjeloj potrazi za spisom br. 43.818 pomogla mi je kolegica Zdenke Lakić. Ona je utvrdila da nema nikakvih spisa koji seodnose na dvorac ili na pokretnine i nekretnine. Kolegici Lakić zahvaljujem na pomoći.

7 U raspravi, nakon odrànoga referata, prof. dr. Mira Kolar informirala nas je kako je prof. dr. Stojan Dimitrijević, kao student,vidio kako su seljaci kolima provozili grofovske knjige kroz Vinkovce, ali kamo, to se nije znalo. Moguće je da su te dovezeneknjige bile pohranjene u Vinkovcima i da su zadnji primjerci knjiga one sačuvane u Arhivskom centru. Prof. dr. Miri Kolarnajljepše se zahvaljujem na informaciji.

\akovci . . . . . . . . . . . . . . . . . 921. . . . . . . . . . . . . . 24Donje Novo Selo . . . . . . . . . . . . 597 . . . . . . . . . . . . . . 7Gabo{ . . . . . . . . . . . . . . . . . . 745. . . . . . . . . . . . . . 68Ivankovo . . . . . . . . . . . . . . . . 2.641 . . . . . . . . . . . . . 486Jarmina . . . . . . . . . . . . . . . . 1.236 . . . . . . . . . . . . 1.222Komletinci . . . . . . . . . . . . . . . 1.850 . . . . . . . . . . . . . 43 Korogy . . . . . . . . . . . . . . . . . 1.003 . . . . . . . . . . . . . . 7Lovas . . . . . . . . . . . . . . . . . 1.689 . . . . . . . . . . . . . 824Marinci . . . . . . . . . . . . . . . . . 848. . . . . . . . . . . . . . 26Marku{ica . . . . . . . . . . . . . . . 1.786 . . . . . . . . . . . . . 228Miklu{evci . . . . . . . . . . . . . . . . 876 . . . . . . . . . . . . . --- Mirkovci . . . . . . . . . . . . . . . . 1.219. . . . . . . . . . . . . . 10Negoslavci . . . . . . . . . . . . . . . 1.367. . . . . . . . . . . . . . 12Nijemci . . . . . . . . . . . . . . . . 4.629 . . . . . . . . . . . . . 486Novi Jankovci . . . . . . . . . . . . . 1.023 . . . . . . . . . . . . . 146Nu{tar . . . . . . . . . . . . . . . . . 1.289. . . . . . . . . . . . . . 97Orolik . . . . . . . . . . . . . . . . . 1.085 . . . . . . . . . . . . . 312Otok . . . . . . . . . . . . . . . . . . 3.184 . . . . . . . . . . . . . 116Privlaka . . . . . . . . . . . . . . . . 1.800. . . . . . . . . . . . . . 67Retkovci . . . . . . . . . . . . . . . . 1.974 . . . . . . . . . . . . . 141Slakovci . . . . . . . . . . . . . . . . . 910. . . . . . . . . . . . . . 43Opatovac . . . . . . . . . . . . . . . . 987 . . . . . . . . . . . . . 200Ostrovo . . . . . . . . . . . . . . . . . 731. . . . . . . . . . . . . . 46

Das Schic ksal der Bi bliot hek der Nu{ta rer Gra fenKhu en-Be la si

Die Grafen Khuen-Belasi stammen aus Tirol (Belasi). Zu ihrem Schloss auf ihremBesitz in Nu{tar, in der Nähe von Vinkovci, gehörte eine Bibliothek, die leider nachdem Zweiten Weltkrieg verschwunden ist. Es gibt Dokumente, die belegen, dass sichin dieser Bibliothek die Erstauflagen der geschätztesten deutschen undfranzösischen Schriftsteller (Schelling, Montesquie) in Lederband mit Titeln inGolddruck befanden. Außer den erwähnten Büchern gab es auch bescheidenereAusgaben, die aber keineswegs weniger wertvoll waren.

156

VDG JAHRBUCH 2001

Elvi ra PETROVI]

"Za{to (ne)vo lim nje ma~ki je zik" – istraìvan jemo ti va ci je za u~enje nje ma~kog je zi ka

Od biv{ih, sada{njih i potencijalnih u~enika njema~kog jezika ~esto se moè ~utimi{ljenje kako je njema~ki jezik teàk za u~enje, dok je u usporedbi s njime engleskijezik mnogo lak{i, ljep{i i korisniji. Na ~emu se temelji takvo mi{ljenje i ima li za njega opravdanja? Pra}enje i istraìvanje motivacije za u~enje stranih jezika kod osje~kihu~enika ukazuje na neke uzroke toj pojavi ali i na mogu}nosti djelovanja kako bi seodnos prema njema~kom jeziku mijenjao u pozitivnom smislu.

Njema~ki jezik bio je blizak Osje~anima sve do kraja II. svjetskog rata. Gotovosvaki stanovnik Osijeka, mla|i ili stariji, sluìo se tada osje~kom varijantomnjema~kog jezika – esekerskim govorom. Koliko se taj govor pribliàvao standardnojvarijanti njema~kog jezika ovisilo je o stupnju {kolovanja pojedinca, odnosno otrajanju sustavnog u~enja njema~kog jezika kojemu je bio izloèn u {koli. Njema~kijezik kao nastavni predmet u {koli nije u to vrijeme u ovim krajevima uop}e bioupitan. Uz znatno manje zastupljen francuski jezik, njema~ki se jezik smatraosvjetskim jezikom koji svaka obrazovana osoba mora znati. Stoga je njema~ki jezik bio obavezan {kolski predmet u svim {kolama u kojima se strani jezik predavao. Nitiroditelji niti u~enici nisu se tome protivili, iako su i tada mnogi u~enici imaliproblema pri savladavanju gramati~kih i pravopisnih normi standardnog njema~kogjezika.

Drugi svjetski rat iz temelja je promijenio odnos prema njema~kom jeziku, nesamo u na{oj zemlji nego i u svjetskim razmjerima. Osiroma{enost Njema~ke nakonPrvog svjetskog rata a posebno nacionalsocijalisti~ka politika u Njema~koj 30-ihgodina imali su za posljedicu bijeg u izgnanstvo vode}ih austrijskih i njema~kihumova iz svih podru~ja znanosti i umjetnosti. Ve}ina tih izgnanika na{la je novudomovinu u jednoj od zemalja engleskog govornog podru~ja. Tako je njema~ki jezik,koji je po~etkom 20. stolje}a bio primarni jezik znanstvenih publikacija i rasprava,prepustio svoje mjesto engleskom jeziku, ~iji zna~aj u me|unarodnoj komunikaciji od tada naglo raste, tako da je danas ve} dosegao stupanj nedostiàn bilo kojem drugomjeziku.

Njema~ka je izgubila rat, ali kako se to obi~no doga|a, gubitnik u ratu nije bilosamo njema~ko politi~ko vodstvo, ve} cijeli njema~ki narod a time i njema~ki jezik.Njema~ki narod izvan Njema~ke protjerivan je nakon rata sa svojih ognji{ta gdje jedecenijama mirno i sretno ìvio i stvarao, a njema~ki jezik, posebno u ovim na{imkrajevima, izba~en je iz {kolskih programa kao jezik neprijatelja. Isto~ni ratnipobjednici nametnuli su svoj, ruski jezik, u zamjenu i uveli ga kao obavezan stranijezik u svim {kolama takozvanog Isto~nog bloka. @elja im je bila da ruski jezik postane

VDG JAHRBUCH 2001

157

svjetski jezik me|unarodne komunikacije koji bi i{ao ukorak s engleskim jezikom.Razumljivo da je rezultat takvog nasilnog postupka bio pojava mr`nje i odbojnostiprema ruskom jeziku kod u~enika koji su bili prisiljeni da taj jezik u~e iako nisu vidjelinikakvu svrhu i korist od toga. Mora se ipak priznati da je znanje ruskog jezikapomoglo mladim znanstvenicima i istraìva~ima u ratom osiroma{enim zemljama jer su ruske znanstvene publikacije bile vrlo jeftine i lako dostupne za razliku od npr.engleskih i ameri~kih, a pratile su najnovija dostignu}a jer su do podataka dolazili"gusarskim" putem, bez pla}anja autorskih i nakladni~kih prava.

U prvim godinama svoje vladavine komunisti~ka vlast u tada{njoj Jugoslavijisustavno je stvarala i razvijala negativan odnos prema Nijemcima i njema~komjeziku. Starije generacije sigurno se sje}aju prvih doma}ih ratnih filmova u kojima suNijemci mogli biti jedino negativci: fa{isti, okupatori, ubojice, izdajice ili kukavice.Kod mla|ih generacija na taj se na~in stvarala odbojnost prema njema~kom jeziku aposljedice toga osjetile su se i nakon {to je njema~ki jezik ponovo uveden u {kolskeprograme kao jedan od ravnopravnih svjetskih jezika. Kako su nakon rata, ina~ebilingvalni Osje~ani, iz straha i opreza izbjegavali da se sluè njema~kim jezikom usvakodnevnoj komunikaciji, mla|e generacije vi{e nisu bile izloène njema~komjeziku kod ku}e pa je i taj pozitivan utjecaj bio izgubljen.

Potpuna izolacija od Zapada sre}om je za tada{nju Jugoslaviju trajala znatno kra}e nego za zemlje Isto~nog bloka. Ve} 60-ih godina Njema~ka }e ponovo postati vrloprivla~na za velik broj na{ih ljudi jer oni u njoj nalaze rje{enje svojih egzistencijalnihproblema. Masovan odlazak na{ih radnika u Njema~ku mijenja i odnos premanjema~kom jeziku. Djeca na{ih radnika dobivaju priliku da kra}e ili dulje vrijemeborave s roditeljima na njema~kom govornom podru~ju. Za razliku od njihovihroditelja oni brzo savla|uju njema~ki jezik kojemu su svakodnevno izloèni, Mnogaod te djece vra}aju se s dobrim znanjem njema~kog jezika i nastavljaju {kolovanje una{oj zemlji

Tako je 70-ih i 80-ih godina njema~ki jezik ponovno blizak Osje~anima, ovaj putau svojoj "gastarbajterskoj" varijanti. Motivacija za u~enje njema~kog jezika u vidnomje porastu, ali u me|uvremenu motivacija za u~enje engleskog jezika jo{ je brèporasla, kako zbog stvarne potrebe za u~enjem tog jezika, tako i zahvaljuju}i velikojmedijskoj propagandi. Godine 1969. sponzorira osje~ka "Saponia" uvo|enjeengleskog jezika u sve vrti}e u Osijeku (niti u jednom vrti}u uvo|enje njema~kogjezika). Nekoliko godina kasnije engleski se jezik eksperimentalno uvodi u nièrazrede nekoliko osnovnih {kola u Osijeku. Organiziraju se dje~ji te~ajevi pri tada"Radni~kom sveu~ili{tu". Engleski jezik postaje apsolutno jezik broj jedan, bez kojeganema vi{e budu}nosti.

Sre}om uvi|aju kreatori prosvjetne politike da u~enje samo jednog stranog jezikanije dovoljno, da u~enicima ve} u osnovnoj {koli treba omogu}iti u~enje dva jezika.Od tada pojedine osnovne {kole realiziraju nastavu drugog stranog jezika na razli~itena~ine: u vidu fakultativne ili izborne nastave, besplatno za u~enike ili uz naplatu odroditelja. Drugi jezik koji i roditelji i u~enici izabiru u osje~kim osnovnim {kolamagotovo isklju~ivo je njema~ki jezik. Anketa provedena 1988. godine me|u roditeljima

158

VDG JAHRBUCH 2001

u~enika tre}ih razreda u pet osnovnih {kola u Osijeku i bliòj okolini pokazuje dapreko 80% roditelja èli da njihovo dijete kao prvi strani jezik u~i engleski, 70% istihroditelja èli da im dijete u~i jo{ jedan strani jezik u osnovnoj {koli a gotovo 90% odnjih èli da taj drugi jezik bude njema~ki. Ve}ina osnovnih {kola u Osijeku 80-ihgodina te èlje i ostvaruje.

Pove}anjem broja u~enika koji u~e njema~ki jezik pojavio se novi problem –nedostatak stru~no i metodi~ki osposobljenih nastavnika koji bi te u~enike moglipodu~avati. Od 1961. godine na Pedago{koj akademiji u Osijeku obrazuju senastavnici engleskog jezika za rad u osnovnoj {koli. Desetak godina kasnijePedago{ka akademija upisuje prvu generaciju studenata na dvogodi{nji studijnjema~kog jezika. Kako je za takav studij potrebno predznanje, odnosno prakti~nopoznavanje njema~kog jezika, nije bilo mnogo kandidata koji su se mogli upisati nataj studij i uspje{no ga zavr{iti.

Nedostatak predznanja za studij njema~kog jezika jo{ se vi{e osjetio nakonosnivanja Pedago{kog fakulteta, 1977. godine, koji je organizirao ~etverogodi{njistudij engleskog i njema~kog jezika kao dvopredmetni studij dvaju ravnopravnihpredmeta. U prvih desetak godina postojanja tog studija moralo se pribje}iupisivanju studenata na taj studij i bez gotovo ikakvog predznanja njema~kog jezika.Takvi studenti bili su upozoreni da do kraja prve godine studija moraju nadoknadititaj nedostatak, kako bi im znanje obaju jezika u drugoj godini ve} bilo podjednako.Mnogi su u tome uspjeli, za godinu dana ili za dvije, uz ponavljanje prve godine.Ipak, gotovo 50% studenata moralo je nakon neuspje{nih poku{aja odustati i odstudija engleskog jezika.

Posljednjih desetak godina situacija je uo~ljivo izmijenjena. Za vrijemeDomovinskog rata velik broj u~enika osnovnih i srednjih {kola s ovog tada ratnogpodru~ja provodi od nekoliko mjeseci do nekoliko godina u Njema~koj ili Austrijigdje su izloèni njema~kom jeziku u prirodnim uvjetima. Odnos suverene Hrvatskeprema Njema~koj i Austriji ponovno je prijateljski, {to se pozitivno odraàva namotivaciju za u~enje njema~kog jezika. Anketa provedena me|u studentima nastudiju engleskog i njema~kog jezika u svibnju 2000. pokazuje da je od 130 studenataod prve do ~etvrte godine njih 48 provelo od nekoliko mjeseci do nekoliko godina nanjema~kom govornom podru~ju, prije upisa na studij ili u tijeku studija. Istovremeno61 student u~io je njema~ki jezik od niìh razreda osnovne {kole, tj. najmanje devetgodina prije upisa na studij.

U istoj anketi studentima je bilo postavljeno pitanje o procjeni vlastitog znanjaengleskog i njema~kog jezika pri upisu na studij. Njihovi odgovori pokazuju da 23%studenata smatra da im je znanje oba jezika bilo podjednako, 55% misli da im jeznanje njema~kog jezika bilo slabije, dok 22% misli da im je znanje engleskog jezikabilo slabije od znanja njema~kog jezika. Posljednju skupinu ~ine prete`no studentikoji su dulje vrijeme ̀ ivjeli u Njema~koj ili Austriji. Prema navedenim podacima 45%studenata na po~etku studija nije imalo problema s njema~kim jezikom.

S obzirom da su svi studenti prije upisa na fakultet u~ili oba jezika u osnovnoj i/ilisrednjoj {koli trebalo je da objasne u anketi za{to smatraju da im je znanje jednog od

159

VDG JAHRBUCH 2001

jezika bilo slabije. Najve}i broj studenata naveo je kao razlog kra}e vrijeme u~enja tog jezika, {to u svakom slu~aju i jeste glavni razlog. Kao dodatni razlog njihovog slabijegznanja njema~kog jezika 62% studenata navelo je slabiju organiziranost nastavenjema~kog jezika u {koli koju su poha|ali, 33% ih je navelo da su bili manjemotivirani za u~enje njema~kog jezika a 30% smatra da je njema~ki jezik teì zau~enje od engleskog jezika.

Slabija organiziranost nastave njema~kog jezika moè se djelomi~no objasnitinedostatkom stru~no i metodi~ki osposobljenih nastavnika za nastavu njema~kogjezika u usporedbi s osposobljenim kadrom za nastavu engleskog jezika.Dugogodi{nja dobro organizirana pomo} Britanskog savjeta i Ameri~kog kulturnogcentra nastavnicima engleskog jezika, putem seminara i konferencija, vidno jedoprinijela permanentnom obrazovanju nastavnika engleskog jezika. Osim togabritanske i ameri~ke izdava~ke ku}e ve} se niz godina natje~u u pripremanju iizdavanju maksimalno atraktivnih ud`benika za nastavu engleskog kao stranog jezika u~enicima svih uzrasta. îtavi timovi stru~njaka, lingvista i metodi~ara, nastojeprona}i {to privla~nije metode i nastavne materijale uz pomo} kojih bi nastavaengleskog jezika postala i ostala u~enicima zanimljiva.

Nastavni materijali za njema~ki jezik, dostupni na{im nastavnicima, tek su odnedavna postali svojim sadràjem, metodi~kim pristupom i samim izgledomprivla~niji, kako za u~enike tako i za nastavnike. Vjerojatno je i ta ~injenica uzrokovala slabiju motiviranost u~enika za njema~ki jezik.

Kako se pak moè objasniti mi{ljenje da je engleski jezik lak{i za u~enje a njema~ki teì?

Oba jezika su germanskog porijekla i u davnim vremenima razlike me|u timjezicima bile su mnogo manje. Povijesna zbivanja od 11. do 13. stolje}a dovela su dovelikih izmjena u engleskom jeziku. Njema~ki jezik danas je jo{ uvijek jezik bogatefleksije s obiljem gramati~kih nastavaka za obiljeàvanje roda, broja i padeà, dokengleski jezik razlikuje tek osam gramati~kih nastavaka za promjenu oblika rije~i, odkojih samo jedan sluì za oznaku mnoìne imenica, niti jedan za oznaku padeàve}ine imenica. Osim toga u engleskom jeziku uop}e ne postoji razlika me|uimenicama u gramati~kom rodu. Zahvaljuju}i tome u~enici engleskog jezika trebajunau~iti samo jedan oblik imenica i pridjeva (osim komparacije) i ve} mogu te rije~iupotrijebiti u re~enici, vode}i ra~una jedino o njihovom poloàju u odnosu na ostalerije~i.

U njema~kom jeziku u~enici moraju od samog po~etka u~enja voditi ra~una orodu imenica, koji se vrlo ~esto ne poklapa s gramati~kim rodom u hrvatskom jeziku.Nema nikakvog logi~nog obja{njenja za{to je npr. "stolica" u hrvatskom jezikuènskog roda a njezin ekvivalenat u njema~kom jeìku mu{kog roda, ili, {to je jo{gore, za{to je rije~ koja ozna~ava djevoj~icu u njema~kom jeziku srednjeg roda. Jo{ve}e pote{ko}e nastaju kada se imenici doda pridjev pa se onda ~lan, imenica ipridjev trebaju upotrijebiti u dativu ili akuzativu. Razumljivo da postoje pravila kojalijepo odre|uju kada se koristi koji nastavak, ali ta pravila treba nau~iti, a u~enjepravila ve}ini u~enika nije zanimljivo.

160

VDG JAHRBUCH 2001

Nepromjenjivost rije~i u engleskom jeziku omogu}uje u~enicima na po~etnomstupnju u~enja mnogo brè napredovanje nego u njema~kom jeziku, a ta ~injenicastvara dojam da je engleski jezik lak{i za u~enje.

Me|utim i engleski jezik ima svojih pote{ko}a, koje dolaze vi{e do izraàja nane{to naprednijim stupnjevima u~enja. Prije pedesetak godina engleski jezik sesmatrao "te{kim" jezikom, i on to jo{ uvijek jeste za mnoge odrasle u~enike. Ono {toengleski jezik ~ini te{kim je nepostojanje pravila za izgovor rije~i, odnosno velikerazlike govornog i pisanog oblika rije~i. Problem izgovora danas je znatno umanjenzahvaljuju}i obilju ozvu~enih nastavnih materijala koji se primijenjuju u nastavi.Osim toga, izloènost engleskom jeziku izvan nastave danas je tolika da engleskiglasovi, ritam i re~eni~na melodija vi{e nisu strani na{im u~enicima.

Suvremene metode nastave stranih jezika, usmjerene prema govornojkomunikaciji uz pomo} auditivnih i audiovizualnih pomagala prividno brè dovodedo uspjeha u nastavi engleskog jezika na po~etnim stupnjevima u~enja, a to poti~emotivaciju za daljnje u~enje. S druge strane, velika mogu}nost pogre{nog izboragramati~kih nastavaka u njema~kom jeziku usporava napredovanje u tom jeziku napo~etnim stupnjevima, a time i smanjuje motivaciju za daljnje u~enje. Razlike umotivaciji za u~enje tih dvaju jezika najvi{e se primje}uju kod u~enika koji sunjema~ki jezik po~eli u~iti nakon {to su engleski ve} u~ili nekoliko godina. U~enicikoji su prvo po~eli u~iti njema~ki jezik u niìm razredima osnovne {kole, koji su ve}osnovne pote{ko}e tog jezika savladali prije nego {to su po~eli u~iti engleski jezik, uve}ini slu~ajeva odnose se prema jednom i drugom jeziku podjednako, prihva}aju}irazlike me|u tim jezicima kao prirodnu pojavu. To potvr|uje i podatak da se desetakstudenata sa studija engleskog i njema~kog jezika izjasnilo da vi{e vole njema~kijezik, a neki ~ak smatraju da je njema~ki jezik "lak{i" jer ima jasnija pravila. To suprete`no studenti koji su dulje vremena ̀ ivjeli na njema~kom govornom podru~ju, ali me|u njima ima i onih koji su njema~ki u~ili kao strani jezik od niìh razreda osnovne {kole.

Za{to ti studenti vole njema~ki i za{to im se ne ~ini te{kim ve} ~ak i lak{im odengleskog jezika? – Borave}i dulje vrijeme na njema~kom govornom podru~ju oni sunjema~ki u~ili u prirodnim uvjetima, pod pritiskom svakodnevne potrebe zakomunikacijom s ljudima iz sredine u kojoj su ìvjeli. Proces u~enja stranog jezika zanjih je bio sli~an procesu usvajanja materinskog jezika. Svakodnevna izloènostnjema~kom jeziku poticala ih je da govore, ne razmi{ljaju}i mnogo o tome kako }ene{to re}i. Oni su slu{ali jezik i sluìli se njime u stvarnim ìvotnim situacijama amotivirani su bili uspjehom svojih govornih poku{aja da kaù ono {to èle re}i, i darazumiju ono {to je njima bilo re~eno. Postupno su svoj govor svjesno ili nesvjesnomijenjali da bi ga prilagodili govoru okoline, svjesno ili nesvjesno ispravljaju}ivlastite pogre{ke. Tim u~enicima nije bilo potrebno razmi{ljati o gramati~kimpravilima. Svakodnevno sluènje jezikom razvijalo je kod njih osjetljivost zarazlikovanje oblika koje izvorni govornici njema~kog jezika prihva}aju, pa su stogapravilni, od onih oblika koje izvorni govornici ne prihva}aju, pa su stoga nepravilni.

161

VDG JAHRBUCH 2001

Naàlost, svi na{i u~enici nemaju tu priliku da njema~ki jezik u~e u zemlji izvornih govornika. [to bi se moglo u~initi kako bi se poja~ala motivacija na{ih u~enika zau~enje njema~kog jezika? – U prvom redu trebalo bi djelovati na roditelje i uvjeriti ihda nije samo znanje engleskog jezika va`no za budu}nost njihove djece. Uujedinjenoj Evropi bez granica biti }e gotovo jednako va`no znati i njema~ki jezik.Znanje engleskog i njema~kog jezika znatno }e olak{ati ìvot gra|anima Evrope ubudu}nosti.

Anketa provedena me|u roditeljima u~enika tre}ih razreda nekoliko osnovnih{kola u Osijeku i okolini u lipnju 2000. pokazuje da je ve}i dio roditelja svjestanva`nosti njema~kog jezika. 69% roditelja izjasnilo se da ̀ eli da im dijete u~i dva jezikau osnovnoj {koli, a 72% od njih ̀ eli da taj drugi jezik bude njema~ki. Me|utim, kad jeu pitanju redoslijed u~enja tih jezika ve}ina roditelja smatra da prvo treba u~itiengleski a kasnije njema~ki. Svega 16% roditelja izrazilo je ̀ elju da im dijete prvo u~injema~ki a kasnije engleski.

Rezultati pra}enja motivacije za u~enje njema~kog jezika pokazuju da je ona boljai trajnija kod u~enika koji su njema~ki po~eli u~iti u ranom uzrastu. Istraìvanja usvijetu i kod nas pokazala su da je optimalna dob za po~etak u~enja stranog jezika oko sedme godine ̀ ivota. Djeca u toj dobi imaju odre|ene biolo{ke i psiholo{ke prednostikoje im olak{avaju u~enje stranog jezika, pod pretpostavkom da se u nastaviprimijenjuju metode i postupci primjereni tom uzrastu. Djeca u~e jezik na prirodnijina~in, bliì usvajanju materinskog jezika. Oni opona{aju ono {to ~uju ne razmi{ljaju}i o pravilima. Njima ni jedan jezik nije niti teàk niti lagan. Za njih je u~enje jezikaneka vrsta igre. Takve u~enike ne treba mnogo u~iti jezik, jo{ manje ih treba u~iti ojeziku. Njima treba jedino uporno i strpljivo govoriti na stranom jeziku, uz obilnokori{tenje gesta i mimike i u odgovaraju}em situacijskom kontekstu, koji }e imomogu}iti razumijevanje onoga {to ~uju. Najbolji u~itelji na tom uzrastu su izvornigovornici ili osobe koje vladaju njema~kim jezikom poput izvornih govornika, apored toga imaju metodi~ko obrazovanje, kao i sve osobine potrebne za takvunastavu, u prvom redu mnogo strpljenja i ljubavi za djecu.

Koliko djece danas u Osijeku u~i njema~ki jezik u vrti}u ili u niìm razredimaosnovne {kole? – U usporedbi s engleskim jezikom, vrlo malo. Gotovo u svimosje~kim vrti}ima organizirana je nastava engleskog jezika. Isto tako, ve}ina osnovnih {kola ima organiziranu nastavu engleskog jezika od prvog razreda, dok se njema~kijezik ne u~i prije IV. ili V. razreda, ukoliko se uop}e u~i.

Ranije u~enje njema~kog jezika ne bi nikako moglo ugroziti motivaciju za u~enjeengleskog jezika. Ona je danas toliko sna`na da podnosi svaku konkurenciju. Danasje gotovo nemogu}e nenau~iti engleski jezik prije ili kasnije, jer on je svugdje okonas. Zbog velike izloènosti engleskom jeziku u~enici, kad ga po~nu sustavno u~iti,brzo napreduju i za kratko vrijeme mogu na njemu komunicirati s izvornim ilidrugim neizvornim govornicima. Za donekle ispravno komuniciranje na njema~komjeziku potrebno je znatno vi{e vremena. Raniji po~etak u~enja njema~kog jezikamogao bi promijeniti odnos prema njema~kom jeziku i u~initi ga u~enicima manje"te{kim" jezikom.

162

VDG JAHRBUCH 2001

Elvi ra PETROVI]

„Wa rum ich (kein) De utsch mag“– eineUnter su chung der Motivation zum Deutschlernen

Über set zung von Ve li mir Pe tro vi}

Von den ehemaligen, jetzigen und potenziellen Deutsch Lernenden ist oft dieMeinung zu hören, Deutsch sei eine schwer zu erlernende Sprache, wohingegenEnglisch viel leichter, schöner und nützlicher sei. Worauf beruht diese Auffassungund gibt es eine Rechtfertigung dafür? – Eine Verfolgung und Untersuchung derMotivation zum Fremdsprachenlernen bei den Osijeker Schülern deutet auf gewisseGründe für diese Erscheinung hin, aber auch auf Möglichkeiten, wie dieVeränderung dieser Beziehung zum Deutschen im positiven Sinne zu beeinflussenwäre.

Den Osijekern war Deutsch bis zum Ende des Zweiten Weltkrieges eine gutvertraute Sprache. Fast jeder Einwohner der Stadt Osijek, ob jung oder alt, bedientesich damals der Osijeker Variante der deutschen Sprache – des "essekerischen"1Idioms. Wie nahe diese Variante der deutschen Standardsprache stand, das hing vom Bildungsgrad des Einzelnen ab bzw. von der Dauer einer systematischen Erlernungdieser Sprache, der er in der Schule ausgesetzt war. Deutsch als Unterrichtfach war zu jener Zeit in dieser Gegend überhaupt nicht fragwürdig. Neben dem etwas schwächer vertretenen Französischen galt Deutsch als Weltsprache, die jeder gebildete Menschbeherrschen musste. Deshalb war Deutsch ein obligatorisches Unterrichtsfach inallen Schulen, in denen auch Fremdsprachen gelehrt wurden. Weder Eltern nochSchüler sträubten sich dagegen, wenn auch damals ebenso viele Schüler Problemebei der Beherrschung der Grammatik und der Rechtschreibung der deutschenStandardsprache hatten.

Der Zweite Weltkrieg hat die Beziehung zum Deutschen nicht nur in unseremLand, sondern auch in der ganzen Welt von Grund auf verändert. Die VerarmungDeutschlands nach dem Ersten Weltkrieg, besonders aber die nationalsozialistischePolitik im Deutschland der 30er Jahre führte dazu, dass führende österreichischeund deutsche Köpfe in allen Bereichen der Wissenschaft und Kunst ins Exil gingen.Die Mehrheit der Vertriebenen fand ihre neue Heimat in einem der Länder desenglischen Sprachraums. So verlor die deutsche Sprache, die anfangs des 20.Jahrhunderts die primäre Sprache wissenschaftlicher Publikationen undAbhandlungen war, ihre führende Position zu Gunsten des Englischen, dessen

163

VDG JAHRBUCH 2001

1 Die Stadt Osijek wird in dieser Mundart Essek (standardsprachlich Esseg) genannt (Anm. des Übersetzers).

Einfluss von der Zeit an kräftig zunimmt, so dass es heute schon die Stufe erreichthat, die von keiner anderen Sprache zu erreichen ist.

Deutschland hatte den Krieg verloren, aber der Verlierer im Krieg war, wiegewöhnlich, nicht nur die deutsche politische Führung, sondern das ganze deutscheVolk und damit auch die deutsche Sprache. Volksdeutsche wurden nach dem Kriegvon ihrem heimischen Herd, wo sie jahrzehntelang friedlich und glücklich gelebtund geschaffen hatten, vertrieben und die deutsche Sprache wurde, besonders inunseren Gebieten, aus den Lehrprogrammen als Sprache des Feindes gestrichen. Die östlichen Sieger zwangen ihre Sprache, das Russische, als Ersatz auf und machtendaraus ein Pflichtfach in allen Schulen des sog. Ostblocks. Ihr Wunsch war, dierussische Sprache zur Weltsprache der internationalen Verständigung zu erheben,die dann mit dem Englischen Schritt halten sollte. Die Folge solch einer Zwangstatäußerte sich selbstverständlich im Hass und Abneigung der Schüler gegen dierussische Sprache, die sie lernen mussten und weder Sinn noch Nutzen darin sahen.Man muss jedoch zugeben, dass Jungwissenschaftlern und -forschern in den imKrieg verarmten Ländern die Beherrschung des Russischen zugute kam, weilrussische Wissenschaftspublikationen, obwohl sie die neuesten Errungenschaftenzum Inhalt hatten, im Unterschied zu den beispielsweise englischen oderamerikanischen sehr billig waren, denn die Russen kamen zu den Angaben"piraterisch" d. h. ohne die Urheberrechte zu beachten.

In den ersten Jahren ihrer Herrschaft ließ die kommunistische Regierung desdamaligen Jugoslawien eine negative Beziehung zu den Deutschen und derenSprache entstehen und sie systematisch weiternähren. Ältere Generationen erinnernsich wahrscheinlich an die ersten heimischen Kriegsfilme, in denen die Deutschennur negative Gestalten sein durften: Faschisten, Okkupanten, Mörder, Verräter oderFeiglinge. Auf diese Art und Weise wurde bei jüngeren Generationen eine Abneigung gegen die deutsche Sprache hervorgerufen; die Folgen dessen spürte man auch,nachdem Deutsch als eine der gleichberechtigten Weltsprachen in dieSchulprogramme wiederaufgenommen worden war. Da die sonst bilingualenOsijeker aus Angst und Vorsicht den Gebrauch des Deutschen in der alltäglichenKommunikation vermieden, waren jüngere Generationen nicht mehr demDeutschen zu Hause ausgesetzt, so dass auch dieser positive Einfluss verloren ging.

Die völlige Isolation vom Westen dauerte glücklicherweise wesentlich kürzer fürJugoslawien als für die Ostblockstaaten. Schon in den 60er Jahren wurdeDeutschland für eine große Anzahl unserer Menschen verlockend, weil sie dort eineLösung ihrer Existenzprobleme fanden. Die massenhafte Beschäftigung unsererArbeiter in Deutschland änderte auch die Beziehung zum Deutschen. Die Kinderunserer Arbeiter bekamen so die Gelegenheit, mit ihren Eltern im deutschenSprachraum zu leben. Im Unterschied zu den Eltern beherrschten sie schnell diedeutsche Sprache, der sie tagtäglich ausgesetzt waren. Viele dieser Kinder kehrtenmit guten Deutschkenntnissen zurück und setzten die Ausbildung in unserem Landefort.

164

VDG JAHRBUCH 2001

So war in den 70er und 80er Jahren die deutsche Sprache den Osijekern wiedervertraut, diesmal in ihrer "Gastarbeiter"-Variante. Die Motivation zum Deutschlernen stieg sichtlich an, aber in der Zwischenzeit war die Motivation zum Englischlernennoch schneller gestiegen sowohl wegen eines realen Bedürfnisses, diese Sprache zulernen, als auch als Folge einer stark entwickelten Medienwerbung. Im Jahre 1969sponserte die Osijeker Fabrik "Saponia" die Einführung des Englischen in allenKindergärten in Osijek (in keinem einzigen aber die Einführung des Deutschen).Einige Jahre danach wurde Englisch experimentell in niederen Klassen etlicherVolksschulen2 in Osijek eingeführt. An der "Volksuniversität" wurden Englischkursefür Kinder gehalten. Englisch wurde absolut Sprache Nummer 1, ohne die es keineZukunft mehr gab.

Glücklicherweise haben die Schöpfer der Bildungspolitik erkannt, dass dasLernen nur einer Fremdsprache nicht genug ist und dass man den Schülernermöglichen soll, schon in der Volksschule zwei Fremdsprachen zu lernen. Seitdemrealisieren manche Schulen den Unterricht der zweiten Fremdspracheunterschiedlich: als fakultativen oder als Wahlfachunterricht, gratis oder mitfinanzieller Beteiligung der Eltern. Die zweite, sowohl von Eltern als auch vonKindern ausgewählte Fremdsprache ist fast ausschließlich Deutsch. Eine 1988durchgeführte Befragung der Eltern von Drittklässlern in fünf Volksschulen in Osijek und dessen naher Umgebung zeigt, dass über 80% der Eltern den Wunsch geäußerthaben, dass ihr Kind Englisch als erste Fremdsprache lernt; 70% derselben Elternwünschen, dass ihr Kind noch eine Fremdsprache in der Volksschule lernt. Etwa 90%davon möchten, dass diese zweite Fremdsprache Deutsch ist. Diese Wünsche wurdenin den 80er Jahren von der Mehrheit der Schulen in Osijek erfüllt.

Mit dem Anstieg der Deutschlernerzahl kam ein neues Problem zum Vorschein–Mangel an fachlich und didaktisch ausgebildeten Lehrkräften, die diese Schülerunterrichten könnten. Von 1961 an wurden an der Pädagogischen Akademie OsijekEnglischlehrer für das Lehramt an Volksschulen ausgebildet. Etwa zehn Jahre späterimmatrikuliert die Pädagogische Akademie die erste Studentengeneration für einzweijähriges Studium der deutschen Sprache. Da für so ein Studium Vorkenntnissebzw. praktische Fertigkeiten erforderlich sind, gab es nicht viele Bewerber, die sich für das Studium immatrikulieren und es erfolgreich abschließen konnten

Dieser Mangel an für ein erfolgreiches Studium erforderlichen Vorkenntnissenwar noch krasser nach der Gründung der Pädagogischen Fakultät 1977 zu spüren, an der ein vierjähriges Studium der englischen und der deutschen Sprache, beides alsHauptfach, aufgebaut wurde. In den ersten zehn Jahren seines Bestehens wurdenzwangsläufig auch Bewerber fast ohne irgendwelche Deutschkenntnisse zumStudium zugelassen. So immatrikulierte Studierende wurden darauf hingewiesen,dass sie diesen Mangel bis zum Ende des ersten Studienjahres beheben müssen,damit ihre Kenntnisse in beiden Fremdsprachen im zweiten Studienjahr gleich sind.Viele hatten Erfolg dabei, brauchten aber ein oder zwei Jahre dazu und mussten

165

VDG JAHRBUCH 2001

2 in Kroatien "Grundschule" genannt, sie umfasst die ersten acht Klassen (Anm. des Übersetzers)

deshalb das erste Studienjahr wiederholen; jedoch gaben fast 50% der Studierendennach den ersten erfolglosen Versuchen das Studium, auch das des Englischen, auf.

In den letzten zehn Jahren hat sich die Situation sichtlich verändert. Während des Heimatkrieges verbrachte ein Großteil der Schüler des damaligen Kriegsgebieteseinige Monate oder Jahre in Deutschland oder Österreich, wo sie dem Einfluss desDeutschen in einer natürlichen Umgebung ausgesetzt waren. Die Beziehung dessouveränen Kroatien zu Deutschland und Österreich war wieder freundschaftlich,was die Motivation zum Deutschlernen positiv beeinflusste. Eine unter den Anglistik- und Germanistikstudenten im Mai 2000 durchgeführte Befragung besagt, dass vonden 130 Studierenden in allen vier Studienjahren 48 schon vor der Immatrikulationoder während der Studienzeit einige Monate bis einige Jahre im deutschenSprachraum verbracht haben. Gleichzeitig haben 61 Studierende schon vonniederen Klassen der Volksschule an Deutsch gelernt, d. h. mindestens neun Jahrelang vor der Immatrikulation.

Bei derselben Befragung wurden die Studierenden aufgefordert, eigene Englisch- und Deutschkenntnisse zur Zeit der Immatrikulation zu bewerten. Aus ihrenAntworten geht hervor, dass 23% unter ihnen der Meinung sind, ihre Fertigkeitenseien in beiden Sprachen gleich gewesen, 55% meinen, ihre Beherrschung desDeutschen sei schwächer gewesen als die des Englischen, während 22% die Meinungvertreten, dass sie besser Deutsch als Englisch gekonnt hätten. Die dritte Gruppebesteht vorwiegend aus Studierenden, die eine längere Zeit in Deutschland oderÖsterreich gelebt haben. Den angeführten Angaben zufolge haben 45% derStudierenden am Anfang des Studiums keine Probleme mit der deutschen Sprachegehabt.

Da alle Studierenden beide Sprachen in der Volks- und/oder in der Mittelschule3

gelernt haben, wurde von ihnen verlangt, eine Erklärung dafür zu geben, warum siein einer der Sprachen schwächer waren. Den Grund dafür sehen die meisten darin,dass sie die betreffende Sprache eine kürzere Zeit gelernt haben, was jedenfalls auchder Hauptgrund ist. Als zusätzlichen Grund für ihre schwächeren Deutschkenntnisseführen 62% der Studierenden die schwächere Organisiertheit des Deutschunterrichts in der Schule an, die sie besucht haben, 33% geben an, sie seien zum Deutschlernenschwächer motiviert gewesen, während 30% der Meinung sind, Deutsch sei schwererzu erlernen als Englisch.

Die schwächere Organisiertheit des Deutschunterrichts lässt sich z. T. damiterklären, dass fachlich und didaktisch geschulte Deutschlehrer dünner gesät sind imVergleich zu den geschulten Englischlehrern. Eine langjährige vom British Councilund dem Amerikanischen Kulturzentrum gut organisierte, für Englischlehrergedachte Hilfeleistung in Form von Seminaren und Konferenzen hat zurpermanenten Weiterbildung der Englischlehrer sichtlich beigetragen. Darüberhinaus wetteifern schon jahrelang britische und amerikanische Verlage miteinanderbei der Gestaltung und Herausgabe von maximal attraktiven Lehrbüchern für

166

VDG JAHRBUCH 2001

3 Auf der Volksschule aufbauende drei- bis viertklassige Schule: mittlere Fachschule und Gymnasium (Anm. des Übersetzers)

Lernende aller Altersstufen im Rahmen des Englisch-als-Fremdsprache-Unterrichts. Ganze Teams von Fachleuten, Linguisten und Didaktikern streben danach, möglichst attraktive Methoden und Unterrichtsmaterialien auszuarbeiten, die dem Lernenden den Englischunterricht ständig interessant machen würden.

Die unseren Lehrern zugänglichen Unterrichtsmaterialien für Deutsch sindinhaltlich, didaktisch und visuell erst unlängst sowohl für Schüler als auch für Lehrerverlockender geworden. Wahrscheinlich war auch diese Tatsache der Grund für dieschwächere Motiviertheit zum Deutschlernen.

Wie lässt sich aber die Auffassung erklären, Englisch sei leichter und Deutschschwerer zu erlernen?

Die beiden Sprachen sind germanischer Herkunft. In den längst vergangenenZeiten waren die Unterschiede zwischen ihnen viel geringer. Historische Ereignisseim 11. bis 13. Jahrhundert haben zu großen Veränderungen im Englischen geführt.Deutsch ist heute immer noch eine Sprache mit reichlich ausgebauter Flexion, miteiner Fülle von grammatischen Endungen zur Bezeichnung des Genus, Numerusund Kasus, während Englisch erst acht Endungen zur Änderung der Wortform kennt, von denen nur eine zur Bezeichnung des Plurals der Substantive und keine einzigezur Kasusbezeichnung der meisten Substantive dient. Darüber hinaus gibt es garkeinen Unterschied im grammatischen Geschlecht der englischen Substantive. Sobraucht der Englisch Lernende sich nur eine Form des Substantivs und des Adjektivs(mit Ausnahme der Komparation der Adjektive) zu merken und schon kann er dasWort im Satz gebrauchen, wobei er nur auf seine Stellung in Bezug auf andere Wörter zu achten hat.

Im Deutschen muss der Lernende vom ersten Tag des Lernens an auf dasGeschlecht der Substantive achten, das sich sehr oft mit dem grammatischenGeschlecht im Kroatischen nicht überlappt. Es gibt keine logische Erklärung dafür,warum z. B. das Wort "stolica" (’Stuhl’) im Kroatischen weiblich und dessenÄquivalent im Deutschen männlich ist oder, was noch schlimmer ist, warum das Wort"Mädchen" im Deutschen sächlich ist. Noch größere Schwierigkeiten entstehen, wenn dem Substantiv ein adjektivisches Attribut hinzugefügt wird und dann der Artikel,das Substantiv und das Adjektiv im Dativ oder Akkusativ gebraucht werden sollen.Selbstverständlich gibt es Regeln, die schön bestimmen, wann welche Endung zugebrauchen ist, jedoch müssen sie gelernt werden, was für die Mehrheit derLernenden uninteressant ist.

Die Unveränderlichkeit der Wörter im Englischen ermöglicht dem Schüler in derAnfangsphase des Unterrichts viel schnellere Fortschritte als dies imDeutschunterricht der Fall ist und eben diese Tatsache erweckt den Eindruck,Englisch sei leichter zu erlernen.

Jedoch hat auch das Englische seine Tücken, die auf etwas höheren Lernstufenintensiver zum Ausdruck kommen. Vor etwa fünfzig Jahren wurde Englisch für eine"schwere" Sprache gehalten, und das ist es auch immer noch für viele erwachseneLernende. Was die Englische Sprache schwer macht, ist das Fehlen von

167

VDG JAHRBUCH 2001

Ausspracheregeln bzw. ein großer Unterschied zwischen der Lautgestalt und demSchriftbild des Wortes. Das Problem der Aussprache ist aber heute wesentlichgemildert dank der Vielfalt der auf Tonband aufgezeichneten Lehrmaterialien, dieim Unterricht ihre Anwendung finden. Darüber hinaus ist man dem Einfluss desEnglischen außerhalb des Unterrichts dermaßen ausgesetzt, dass die englischenSprachlaute, der Rhythmus und die Satzmelodie unseren Schülern nicht mehr fremd sind.

Moderne auf die mündliche Kommunikation gerichtete Unterrichtsmethoden im Fremdsprachenunterricht führen mit Hilfe von auditiven und audiovisuellenHilfsmitteln scheinbar schneller zum Erfolg auf der Anfangsstufe desEnglischunterrichts, was die Motivation zum Weiterlernen anregt. Demgegenüberverlangsamt die im Deutschunterricht stark ausgeprägte Möglichkeit, falscheEndungen zu gebrauchen, den Fortschritt in dieser Sprache in der Anfangsphase desLernens, was die Motivation zum Weiterlernen schwächt. Unterschiede in der diesezwei Sprachen betreffenden Lernmotivation kommen am stärksten bei den Schülernzum Ausdruck, die mit dem Lernen des Deutschen begonnen haben, nachdem sieschon einige Jahre Englisch gelernt hatten. Schüler, die in den niederen Klassen derVolksschule zuerst Deutsch zu lernen begonnen haben, die also dieHauptschwierigkeiten dieser Sprache schon bewältigt hatten, bevor sie Englisch zulernen anfingen, haben in der Mehrheit der Fälle die gleiche Beziehung zu denbeiden Sprachen und akzeptieren die Unterschiede zwischen ihnen als natürlicheErscheinung. Dies bestätigt auch die Angabe, dass sich etwa zehn Studierende desEnglischen und des Deutschen geäußert haben, sie hätten lieber Deutsch alsEnglisch, manche sind sogar der Meinung, Deutsch sei "leichter", weil sein Regelwerk klarer sei. Es handelt sich dabei vorwiegend um Studierende, die eine längere Zeit im deutschen Sprachraum gelebt haben. Unter ihnen sind aber auch solche, die seitniederen Klassen der Volksschule die deutsche Sprache als Fremdsprache lernen.

Wieso mögen diese Studierenden Deutsch und warum finden sie es nicht schwer,sondern sogar leichter als Englisch? – Während sie sich im deutschen Sprachraumaufhielten, lernten sie Deutsch in natürlichen Verhältnissen unter dem Druck desalltäglichen Bedürfnisses, mit den Menschen ihrer Umgebung zu kommunizieren.Der Prozess des Fremdsprachenlernens war für sie dem Prozess der Aneignung derMuttersprache ähnlich. Die alltägliche Aussetzung der deutschen Sprache regte siezum Sprechen an, ohne dass sie dabei nachdachten, wie sie etwas sagen würden. Siehörten andere sprechen und bedienten sich der Sprache in realenLebenssituationen; angeregt durch mit Erfolg endende Versuche, zu sagen, was sie zu sagen hatten und zu verstehen, was ihnen mitgeteilt wurde. Allmählich verändertensie, bewusst oder unbewusst, ihren Sprachgebrauch, um ihn – eigene Fehler bewusstoder unbewusst korrigierend – dem Sprachgebrauch der Umgebung anzupassen. Sie brauchten nicht über grammatische Regeln nachzudenken. Der alltägliche Gebrauch der Sprache entwickelte bei ihnen die Fähigkeit, Formen zu unterscheiden, dieMuttersprachler des Deutschen akzeptieren, die daher richtig sind, von denen, dievon Muttersprachlern abgelehnt werden, und deshalb unkorrekt sind.

168

VDG JAHRBUCH 2001

Leider haben nicht alle unsere Schüler die Gelegenheit, Deutsch im Lande derMuttersprachler zu lernen. Was könnte also getan werden, um die Motivationunserer Schüler zum Deutschlernen zu steigern? – In erster Linie sollte man dieEltern beeinflussen, sie davon überzeugen, dass nicht nur Englischkenntnisse für dieZukunft ihrer Kinder wichtig sind. Im vereinten Europa ohne Grenzen wird auch diedeutsche Sprache ebenso wichtig sein. Englisch- und Deutschkenntnisse werden inZukunft dem Europabürger das Leben wesentlich leichter machen.

Die unter den Eltern der Drittklässler einiger Volksschulen in Osijek undUmgebung im Juni 2000 durchgeführte Befragung weist darauf hin, dass dieMehrheit der Eltern sich der Bedeutung des Deutschen bewusst ist. 69% der Elternwünschen, dass ihr Kind zwei Fremdsprachen in der Volksschule lernt, 72% davonmöchten, dass die zweite Sprache Deutsch ist. Wenn es aber um die Reihenfolge derFremdspracheneinführung handelt, dann meint die Mehrheit der Eltern, man sollezuerst Englisch und später Deutsch lernen. Erst 16% der Eltern haben den Wunschgeäußert, dass ihr Kind erst Deutsch und dann Englisch lernt.

Ergebnisse der Untersuchung der Motivation zum Deutschlernen zeigen aber,dass sie besser und beständiger bei jenen Schülern ist, die im frühen Alter mit demLernen dieser Sprache angefangen haben. Die im Ausland und bei unsdurchgeführten Untersuchungen haben gezeigt, dass das siebte Lebensjahr dieoptimale Altersstufe wäre, auf der man mit dem Lernen einer Fremdspracheanfangen sollte. Kinder dieser Altersstufe weisen gewisse biologische undpsychologische Vorzüge auf, die ihnen das Fremdsprachenlernen erleichtern, unterder Voraussetzung, dass im Unterricht Methoden und Verfahren angewendetwerden, die dieser Altersstufe angemessen sind. Kinder lernen nämlichFremdsprachen auf eine natürlichere Art, die der Aneignung der Muttersprachenäher ist. Sie nahmen nach, was sie hören, ohne über die Regeln nachzudenken. Fürsie ist eine Sprache weder leicht noch schwer. Solche Schüler braucht man nicht dieSprache viel zu lehren, noch weniger soll man ihnen Kenntnisse über die Sprachevermitteln. Man soll einfach beharrlich und geduldig zu ihnen in der Fremdsprachereden und dabei die Gestik und Mimik reichlich in Anspruch nehmen, dies imentsprechenden Situationskontext, der den Kindern ermöglichen würde, dasGesagte zu verstehen. Für den Unterricht auf dieser Altersstufe eignen sich ambesten jene Lehrkräfte, die entweder Muttersprachler sind oder die Fremdsprachewie Muttersprachler beherrschen, aber auch eine didaktische Ausbildung besitzenund alle für diese Art des Unterrichts erforderlichen Eigenschaften, vor allem vielGeduld und Liebe für Kinder haben.

Wie viel Kinder lernen heutzutage in Osijek im Kindergarten oder in niederenKlassen der Volksschule Deutsch? – Im Vergleich zu dem Englischen – sehr wenig.Fast in allen Osijeker Kindergärten wird Englischunterricht gegeben. Ebenso wird inder Mehrheit der Volksschulen von der ersten Klasse an Englisch gelehrt, währendDeutsch, falls überhaupt, nicht früher als in der vierten oder fünften Klasse gelerntwird.

169

VDG JAHRBUCH 2001

Das Lernen des Deutschen vor dem Englischlernen könnte die Motivation zumEnglischlernen keinesfalls beeinträchtigen. Sie ist heute nämlich so stark, dass siejeder Konkurrenz standhalten würde. Es ist heute kaum möglich, die englischeSprache früher oder später nicht zu erlernen, weil es überall um uns herum zu hörenist. Wegen der starken Aussetzung dem Englischen machen die Schüler, wenn sie nursystematisch zu lernen anfangen, schnell Fortschritte und können in kurzer Zeit indieser Sprache mit Muttersprachlern oder Nicht-Muttersprachlern kommunizieren.Um die Stufe zu erreichen, auf der man einigermaßen korrekt auf Deutschkommunizieren kann, braucht man wesentlich mehr Zeit. Das früher angesetzteLernen des Deutschen könnte die Beziehung zu dieser Sprache verändern und siedem Lernenden weniger "schwer" erscheinen lassen.

170

VDG JAHRBUCH 2001

Ma rio JAREB

Nje ma~ka pro mid`ba u Ne za vi snoj DràviHrvat skoj od 1941. do 1945. go di ne

Uvod

Dobro je poznata ~injenica da je Tre}i Reich pridavao veliku va`nost politi~kojpromid`bi, {to se odrazilo i u prilikama koje su vladale na podru~ju Nezavisne Dràve Hrvatske (NDH) od 1941. do 1945. godine. Naàlost, dosad njema~ka promid`ba uNDH nije u hrvatskoj historiografiji gotovo uop}e razmatrana, te nema niti jednogopse`nijeg ~lanka koji bi detaljnije govorio o toj problematici. Naime, nedvojbeno jerije~ o zanimljivoj problematici koja moè doprinijeti boljem razumijevanjudoga|aja od 1941. do 1945. U skladu s tim pro{le sam godine nastojao obraditinjema~ki tisak u NDH.1 Iako je tisak, nedvojbeno, bio jedno od najbitnijih sredstava{irenja politi~ke promid`be, ipak su va`ne i sve druge djelatnosti vezane za njema~kupromid`bu. Uz iznimku tiska i drugih tiskanih izvora (bro{ura i sl.) veliki je problemdostupnosti izvornog gradiva koje bi omogu}ilo detaljniju rekonstrukciju sustavanjema~ke promid`be te }e u budu}nosti svakako trebati provesti daljnja istraìvanjakoja bi trebala dati odgovor na pitanje o stanju dostupnosti izvora potrebnih zaistraìvanje problematike njema~ke promid`be u NDH. Zbog navedenih razloga teopsega ovog rada na sljede}im }u stranicama iznijeti tek osnovne ~injenice onjema~koj promid`bi u NDH, odnosno nastojat }u dati kra}i pregled njezinograzvoja i djelovanja. Nadam da }e iznesene ~injenice i tvrdnje posluìti kao temelj ipoticaj za daljnja istraìvanja problematike njema~ke promid`be u NDH.

Pro mid`ba u Tre}em Re i chu

Prije prijelaza na razmatranje problematike njema~ke promid`be u NDHpotrebno je ukratko spomenuti osnovne ~injenice o razvoju i djelovanju politi~kepromid`be u Tre}em Reichu, budu}i da je njema~ka promid`ba u NDH predstavljalatek jedan segment promid`be Tre}eg Reicha.

Temelje shva}anju promid`be kao mo}nog sredstva politi~ke borbe postavio jeAdolf Hitler, osniva~ i vo|a Nacionalsocijalisti~ke njema~ke radni~ke stranke(Nazionalsozialistische Deutsche Arbeiter Partei – NSDAP), jo{ dvadesetih godina

VDG JAHRBUCH 2001

171

1 Usp. Mario JAREB, “Njemačko novinstvo i periodika u Nezavisnoj Državi Hrvatskoj (1941.-1945.)”, Godišnjak Njemačkenarodnosne zajednice – VDG Jahrbuch 2000, Njemačka narodnosna zajednica, Zemaljska udruga Podunavskih Švaba uHrvatskoj, Osijek, 2000. (dalje: Jareb, “Njemačko novinstvo”), 139.-172.

dvadesetog stolje}a.2 Stoga je ta stranka znatnu pozornost posve}ivalapromid`benom djelovanju i u razdoblju prije dolaska na vlast u Njema~koj 1933.godine. Prirodno je tako|er da su u razdoblju nakon 1933. strana~ka promid`baNSDAP-a te dràvna promid`ba novih nacionalsocijalisti~kih vlasti postale iznimnozastupljene u njema~kom javnom ìvotu te su ulagana velika sredstva u izgradnju i{irenje promid`benog sustava. Glavnu ulogu u razvitku i {irenju promid`be imao jeistaknuti ~lan vodstva NSDAP-a dr. Joseph Goebbels,3 koji je u svojoj osobi ujediniostrana~ke i dràvne du`nosti te je istovremeno kao ministar vodio Ministarstvo zanarodno prosvje}ivanje i promid`bu (Ministerium für Volksaufklärung undPropaganda)4 i obna{ao strana~ku du`nost Vo|e za promid`bu Reicha(Reichspropagandaleiter). Prema Goebbelsu, promid`ba je trebala “obuhvatitidoma}u, kulturnu, gospodarsku, socijalnu i vanjsku politiku”,5 odnosno cjelokupnijavni ìvot te su u nadle`nost toga ministarstva stavljeni tisak, radio, film, kazali{te ilikovna umjetnost.

Za na{u je temu osobito bitno spomenuti da je odgovornost za provo|enjepromid`be prema inozemstvu 8. rujna 1939. preuzelo Ministarstvo vanjskih poslova(Auswärtige Amt), iako u bliskoj suradnji s Ministarstvom za narodno prosvje}ivanje ipromid`bu,.6 Dakle, kad je u travnju 1941. uspostavljena Nezavisna Dràva Hrvatskapromid`bu Tre}eg Reicha prema inozemstvu provodilo je u prvom redu Ministarstvovanjskih poslova, odnosno diplomatsko-konzularna predstavni{tva u stranimzemljama. Tako|er, u sklopu oruànih snaga (Wehrmacht) bile su od 1936. godineosnivane posebne Promid`bene satnije (Propagandakompanien – PK), ~ija je zada}abila vo|enje promid`be u ratnim vremenima.7 Budu}i da su kroz cijelo razdobljepostojanja Nezavisne Dràve Hrvatske na njezinome dràvnom podru~ju bilesmje{tene znatne postrojbe njema~kih oruànih snaga (a u njih su vremenom biliuklju~eni i brojni Hrvati),8 to je postojanje organizirane promid`bene djelatnosti unjima tako|er bitno za ovaj rad. Tako|er, treba istaknuti kako su i druge njema~ke

172

VDG JAHRBUCH 2001

2 Temeljne informacije o nacionalsocijalističkoj promidžbi dostupne su u natuknici “Propaganda” (sastavila Sibylle Obenaus),objavljenoj u The Encyclopedia of the Third Reich, Edited by Christian Zentner and Friedemann Bedrüftig, Da Capo Press, NewYork, 1997. (dalje: The Encyclopedia), 731.-734. Riječ je o prijevodu knjige istih autora pod naslovom Grosses Lexikon desDritten Reiches, Südwest Verlag GmbH & Co. KG., München, 1985.

3 Dr. Joseph Goebbels (1897.-1945.), jedan od vođa NSDAP-a i Trećeg Reicha. Goebbels je završio studij filozofije i književnosti,a doktorirao je na temama iz književnosti. Članom NSDAP-a postao je već u prvoj polovici dvadesetih godina, da bi već početkom tridesetih godina bio u najužem stranačkom vrhu. Od samog početka djelovanja u stranci Goebbels se opredijelio za promidžbenudjelatnost, da bi po dolasku NSDAP-a na vlast početkom 1933. preuzeo i vodstvo državne promidžbe Trećeg Reicha, na čijem ječelu ostao sve do njegove propasti. Goebbels je 1. svibnja 1945. u Berlinu izvršio samoubojstvo. Podaci o Goebbelsu preuzeti izživotopisa objavljenog u The Encyclopedia, 348.-351.

4 Iako je to bio službeni naziv, ipak se u praksi toga vremena, a i u dostupnoj literaturi, često za to ministarstvo upotrebljavaonaziv Reichsministerium für Volksaufklärung und Propaganda, ili samo skraćeni naziv Propagandaministerium. Toministarstvo je bilo osnovano 30. lipnja 1933., i od tada pa sve do propasti Trećeg Reicha 1945. na njegovu čelu bio je dr.Joseph Goebbels (The Encyclopedia, 731.-734.)

5 The Encyclopedia, 731.6 Isto, 732.7 Isto.8 Pri tome u prvom redu mislim na one hrvatske vojnike koji su služili u hrvatskim legionarskim postrojbama ustrojenim u sklopu

Wehrmachta, Luftwaffe i Kriegsmarine, a koje su djelovale od 1941. do 1945., s naglaskom na razdoblje od početka 1943.godine do kraja rata, kada je tih postrojbi bilo najviše i kada je u njih bio uključen najveći broj vojnika. Dakako, najveći brojhrvatskih vojnika prošao je kroz tri hrvatske legionarske divizije u sklopu Wehrmachta.

strana~ke i dràvne ustanove, koje su tijekom Drugog svjetskog rata djelovale izvangranica Tre}eg Reicha, tako|er provodile odre|ene promid`bene djelatnosti, a nekeod njih djelovale su i na podru~ju NDH.

Osnov ne vrste Nje ma~ke pro mid`be u NDH

Njema~ku promid`bu u NDH mogu}e je podijeliti u dvije osnovne skupine.

U prvu skupinu pripadaju one promid`bene djelatnosti koje su provodileustanove Tre}eg Reicha s namjerom promid`benog djelovanja na dràvljane NDHop}enito, pa i na pripadnike njema~ke manjine. Dakle, bila je rije~ o promid`binamijenjenoj drugoj dràvi i drugom narodu, {to je utjecalo na sadràj te promid`be,odnosno na njezino prilago|avanje posebnim hrvatskim uvjetima.

U drugu, vrlo jasno ome|enu skupinu, pripada promid`ba Njema~ke narodneskupine. U sadràjnom smislu ta je promid`ba po svojim zna~ajkama sli~nijapromid`bi koju su dràvne i strana~ke ustanove Tre}eg Reicha provodile u sklopusvojih granica prema vlastitim dràvljanima (dakle, njema~ka promid`ba zaNijemce). S druge strane, sam sustav te promid`be bio je ustrojen u sklopu sustavaNjema~ke narodne skupine kao posebnog tijela njema~ke manjine u NDH te se pona~inu djelovanja, ciljevima i zada}ama jasno razlikovao od spomenute prve skupine. Iz navedenoga nije te{ko zaklju~iti da promid`ba Njema~ke narodne skupinezahtijeva posebnu obradu koju je potrebno izvr{iti u sklopu samostalnog rada. Stoga}e se ovaj rad zadràti isklju~ivo na obradi onih promid`benih djelatnosti koje samsvrstao u prvu skupinu te se nadam se da }u u budu}nosti mo}i istraìti i promid`buNjema~ke narodne skupine.

Promid`bu prve skupine mogu}e je, napose u smislu na~ina preno{enjapromid`benih poruka, dodatno podijeliti na dvije skupine, i to na izravnu i naposrednu promid`bu. Izravnom promid`bom drìm one promid`bene djelatnostikoje su izravno provodile dràvne i vojne ustanove Tre}eg Reicha na podru~ju NDH snamjerom da promid`beno utje~u na njezine gra|ane, pa tako i na pripadnikeNjema~ke narodne skupine kao dràvljane NDH. Tako|er, izravnom promid`bommogu se dràti i one djelatnosti koje nisu nu`no provodile spomenute ustanove, ali jeu sadràjnom smislu bila rije~ o izravnom preno{enju promid`benih poruka, i toonako kako ih je oblikovala promid`ba Tre}eg Reicha. Ovdje ponajprije mislim nafilmove, odnosno na ~injenicu da je u sklopu razli~itih promid`benih djelatnostipromid`benog sustava NDH dolazilo do prikazivanja filmova njema~ke proizvodnje,s nagla{enim promid`benim karakterom. Posrednom promid`bom drìm onedjelatnosti dràvnih i vojnih ustanova NDH koje su prakti~no rezultiralepreno{enjem promid`benih poruka koje po svom sadràju nedvojbeno pripadajupromid`bi Tre}eg Reicha. Izravnu i posrednu promid`bu naj~e{}e je mogu}e jasnorazlikovati, no postoje i slu~ajevi u kojima se susre}u elementi i izravne i posrednepromid`be, {to }e u nastavku biti obja{njeno na primjerima.

173

VDG JAHRBUCH 2001

Ulo ga nje ma~kih usta no va u NDH u {iren ju nje ma~ke pro mid`be – izlo`be odràne od kra ja 1941. do po lo vi ce 1942. go di ne

Iz uvodnog teksta o ustroju njema~ke promid`be vidljivo je da je njema~kadiplomacija imala znatnu ulogu u provo|enju promid`be u inozemstvu, te ne trebasumnjati da je i u slu~aju Nezavisne Dràve Hrvatske bilo sli~no. Iako je dosadarazmjerno slabo istraèna djelatnost njema~ke diplomacije u NDH, ipak je natemelju dostupnih izvora mogu}e izdvojiti podatke o promid`benom djelovanjunjema~kih diplomatskih predstavni{tava (u prvom redu o djelovanju njema~kogposlanstva u Zagrebu) i djelatnika tih ustanova. Logi~no je pretpostaviti da je injema~ko poslanstvo u NDH sa sjedi{tem u Zagrebu bilo organizirano po obrascudrugih poslanstava Tre}eg Reicha u inozemstvu te je nedvojbeno i ono imalo posebne odjele za novinstvo i kulturu, koji su u shva}anju NSDAP-a i dràvnih vlasti Tre}egReicha pripadali u sustav promid`be. Svakako najzanimljiviji dostupni izvor u kojemje ve}a pozornost posve}ena promid`benom djelovanju njema~kog poslanstva uZagrebu je opseàn elaborat Ivana Floda9 iz 1951. godine o razvoju i djelovanjuNjema~ke narodne skupine u NDH.10 Promid`beno djelovanje njema~kog poslanstva u Zagrebu Flod je ukratko opisao u drugom dijelu svog elaborata, u njegovunepaginiranom dijelu, u dijelu pod naslovom “2. Njema~ko poslanstvo”. Taj dio, kaoi cijeli elaborat, pati od velikog broja tipka}ih gre{aka iz kojih se moè zaklju~iti kakoje cijeli tekst tipkala osoba koja nije dobro poznavala njema~ki jezik, {to se za Floda,koji je tijekom Drugog svjetskog rata djelovao u sklopu Njema~ke narodne skupine,sigurno ne bi moglo re}i. Po svoj prilici tekst je tipkala stanovita Danica Rajkovi}, koja se potpisala ispod pojedinih dijelova elaborata. Uz tipka}e gre{ke postoji i ve}i brojsadràjnih gre{aka, te Flodove tvrdnje treba uzeti uz nuàn oprez. Spomenute gre{keodnose se na njegovo potpuno krivo interpretiranje po~etaka djelovanja njema~kogposlanika u NDH, SA-Obergruppenführera Siegfrieda Kaschea11 (Flod ga pogre{nosvrstava u redove SS-a). Spominju}i navodni Kascheov boravak u Zagrebu 27. oùjka

174

VDG JAHRBUCH 2001

9 Ivan Flod (Osijek, 1903.-Rijeka, 1981.) bio je novinar koji je tijekom rata djelovao u sklopu Njemačke narodne skupine. Podacio njemu sačuvani su u dopisu Odjeljenja UDB-e za Osijek UDB-i za N.R. Hrvatsku, Zagreb od 14. travnja 1952., koji senalazi u Hrvatskom državnom arhivu, Fond MUP RH, 013.1/18, kutija 48, Propagandni aparat NDH, str. 197., gdje jezapisano: “Flod Ivan, danas živi u Osijeku. Prije rata bio je saradnik radikalskog lista, te po dolasku ustaša ovi su ga htjeli ubiti. On se upisao u kulturbund i postao aktivan član, te je kasnije bio postavljan po Njemcima u ’Novinski ured’”. Iako iz prethodnog nije u potpunosti jasno na koji se novinski ured odnosi navedena tvrdnja, riječi “postavljan po Njemcima”, upućuju na Novinskiured ustrojen unutar Velike župe Baranja, a ne na Promičbeni ured Vodstva Njemačke narodne skupine u Hrvatskoj. Inače,kraći životopis Ivana Floda, u kojem se ne spominje njegovo ratno djelovanje, objavljen je u Hrvatskom leksikonu, svezak I.,A-K, Naklada leksikon d.o.o., Zagreb, 1996., str. 353.-354.

10 Povijesni arhiv Slavonski Brod, fond: Zbirka kopija CPSB, kut. 174 (VG 5./II), Zapisnik br. 38. Zbirka Flod K-5/II VG, IvanFlod, Njemačka narodna skupina, Osijek 1951. (rukopis), dalje: Flod, rukopis. Promidžbeno djelovanje njemačkog poslanstva uZagrebu Flod je opisao u drugom dijelu svog elaborata, u njegovu nepaginiranom dijelu, u dijelu pod naslovom “2. Njemačkoposlanstvo”. Kako sam ustanovio paginacija onog dijela elaborata koja slijedi nakon nepaginiranog dijela ne odgovara onoj kojabi se dobila ukoliko bi se označili brojevi stranica nepaginiranog dijela te ću u nastavku prigodom navođenju onih dijelova tekstaelaborata koji nemaju oznake broja stranice navesti samo podnaslov pojedinog dijela. Inače, stranice bez oznake paginacije usklopu su drugog dijela elaborata.

11 Siegfried Kasche (1903.-1947.), Obergruppenführer SA, prvi i jedini poslanik Trećeg Reicha u NDH. Kasche je bio izrazitipobornik dr. Ante Pavelića i Ustaškog pokreta. U svibnju 1945. uspio je pobjeći iz Hrvatske, ali su ga kasnije Britanci izručiliJugoslaviji. U sklopu procesa vođenog protiv vojskovođe Slavka Kvaternika 1947. godine osuđen je na smrt. Podatke o Kascheupreuzeo sam iz njegovog životopisa koji je objavljen u leksikonu skupine autora Tko je tko u NDH, Minerva, Zagreb, 1997., 183.

1941., o~ito je da ga je Flod zamijenio sa Edmundom Veesenmayerom,12 njema~kimizaslanikom koji je uistinu u tom razdoblju boravio u Zagrebu i sudjelovao udoga|ajima koji su kasnije doveli do progla{enja NDH. U stvarnosti, Kasche je poprvi put do{ao u Zagreb tek 20. travnja 1941., kada je i preuzeo du`nost njema~kogposlanika u NDH. Kascheov dolazak i preuzimanje du`nosti 22. travnja 1941.op{irno je popratio i dnevnik Hrvatski narod. Uz taj ~lanaka objavljena je, podnaslovom“Sve~ana audijencija ekscelencije Kasche-a. Prvi poslanik VelikogNjema~kog Reicha predao Poglavniku svoje vjerodajnice”, kra}a vijest o primanjuodrànom 21. travnja 1941.. 13

Unato~ krivoj interpretaciji Kascheove uloge u prvim danima postojanja NDH inu`nog opreza prema Flodovim interpretacijama, ipak drìm kako je onaj dionjegova teksta koji govori o promid`benim zada}ama i metodama rada njema~kogposlanstva i Njema~ke narodne skupine u osnovnim crtama nedvojbenovjerodostojan. Naime, mnoge od tih tvrdnji mogu se razmjerno jednostavnoopredijeliti kao vjerodostojne i to ponajprije uvidom u konkretnu njema~kupromid`benu djelatnost i dokumente, ili, jo{ i vi{e, uvidom u tisak i sa~uvanepromid`bene materijale.

Flod navodi da je 27. listopada 1941. u njema~kom poslanstvu u Zagrebu odràna“konferencija, koja se bavila glavnim poslom njema~kog poslanstva u NDH t.j.propagandom”, a vrlo zanimljivo bilo je izvje{}e, koje “je podnio adjutant vo|enjema~ke skupine u to vrijeme Karl Hans Andras”.14 To izvje{}e Flod u cijelostiprenosi, a u {irim izvodima biti }e navedeno i u nastavku ovog rada. Svakakonajzanimljiviji dio Andrasovog izvje{}a je onaj u kojem su u nekoliko to~akapobrojane zada}e njema~ke promid`be:

“Metode rada:

Bezobzirno i svim sredstvima sprovoditi tri pravca propagandisti~kog rada:

1. Preko hrvatskih krugova, koji razumiju njema~ki jezik,

2. djelovanje preko njema~ke skupine,

3. Utjecanje na {iroke narodne mase putem svih propagandnih sredstava, kojastoje na raspolaganju i to u prvom redu bro{urama isklju~ivo na hrvatskom jeziku, teslikovna propaganda (zidne novine).

175

VDG JAHRBUCH 2001

12 Edmund Veesenmayer (1904.-?), njemački diplomat. Veesenmayer je postao poznat po tome što je kao Državni tajnik za posebneodnose u Ministarstvu vanjskih poslova Trećeg Reicha sudjelovao u proglašenju nezavisne Slovačke republike 1939. Sličnuulogu imao je i u travanjskim događajima u Hrvatskoj 1941. godine, a u ožujku 1944., usporedno s njemačkim vojničkimzaposjednućem Mađarske, bio je postavljen za poslanika u toj zemlji. Godine 1949. Veesenmayer je bio osuđen u Nürnbergu nadvadeset godina zatvora, ali je već 1951. bio iz njega pušten. U hrvatskoj historiografiji i literaturi njegovo se prezime čestopisalo na različite načine. U Tko je tko u NDH, Minerva, Zagreb, 1997., 425., Veesenmayer je naveden kao Weesenmayer, a taj oblik bio je čest i u tisku NDH. Veesenmayerov životopis donosi i The Encyclopedia, 989.

13 Hrvatski narod (dnevnik, Zagreb), god. III., br. 69., 22. travnja 1941., 1. Zanimljivo je da je istom primanju pribivao i “g. dr.Edmund WEESENMAYER (odnosno Veesenmayer, op. M. J.), opunomoćenik ministra vanjskih poslova Njemačkog Reicha”. Uz navedenu vijest i četiri fotografije koje su prikazivale Kascheov dolazak u Zagreb i primanje kod dr. Ante Pavelića, na istoj strani je objavljen i opširan uvodnik pod naslovom “Historijski datum”, u kojem se veličala osoba novog poslanika i naglašavalavažnost njegova dolaska.

14 Flod, rukopis, “2. Njemačko poslanstvo”.

U tu svrhu mora se iz svih njema~kih ureda stvoriti jedan prvorazredni aparat zaraspodjelu propagandisti~kog materijala.” U nastavku teksta izvje{}a obja{njeni suuloga i na~in na koji bi Njema~ka narodna skupina trebala sudjelovati upromid`benom radu. Za ovaj rad je osobito zanimljiv dio u kojemu je istaknuto dasuradnja “sa hrvatskim ustanovama putem filma, radia, a naro~ito putem zidnihnovina sa publikacijama o ispravnosti pojedinih vladinih odluka, moè dovesti dovelikih odluka. Kulturno odjeljenje njema~kog poslanstva ne smije kod svih ovihmjera biti spomenuto, jer }e ina~e uspjeh ovoga djelovanja unaprijed do}i upitanje.”15

Drìm kako je u prethodno citiranim dijelovima izvje{}a sadràna bit njema~kogpromid`benog djelovanja u NDH. Naime, u citiranoj re~enici koja govori o suradnji s hrvatskim ustanovama opisana je spomenuta posredna promid`ba. Tako|er, u{irenju njema~ke promid`be bitnu ulogu imale su upravo bro{ure tiskane isklju~ivona hrvatskom jeziku,16 a i u njihovu slu~aju, kao i kod spomenute posrednepromid`be uloga njema~kog poslanstva bila je skrivena, odnosno ono se u pravilurijetko spominjalo. Stoga je zanimljiv primjer predavanja “izaslanika kulturnogodjela njema~kog poslanstva” dr. Wolfganga Supana o “smislu i zna~enju novogsvjetskog sukoba” 1943. godine koje u svom ~lanku o dru{tvenom ìvotu u Siskutijekom Drugog svjetskog rata opisuje Hrvoje Klasi}.17

Za razliku od poslanstva kao ustanove, odnosno pojedinih du`nosnika i slu`bi kaonjegova dijela, koji su se rje|e spominjali u hrvatskoj javnosti, njema~ki poslanikSiegfried von Kasche bio je nedvojbeno jedna od najprisutnijih osoba u medijimaNezavisne Dràve Hrvatske.18 Dakako, u velikom broju slu~ajeva bila je rije~ oopisivanju Kascheove diplomatsko-politi~ke djelatnosti, no zabiljeèno je i njegovodjelovanje koje je u ve}oj ili manjoj mjeri imalo i politi~ko-promid`beni karakter. Kao ilustraciju te tvrdnje navesti }u samo Kascheovo pokroviteljstvo nad trima istaknutimizlo`bama odrànim od kraja 1941. do polovice 1942. godine. Uz ~injenicu da im jejedan od pokrovitelja bio poslanik Kasche, te izlo`be pruàju uvid u konkretnopromid`beno djelovanje ne samo njema~ke diplomacije, nego tako|er i drugihnjema~kih ustanova u NDH te promid`benu suradnju s ustanovama NDH, stoga }uih u nastavku detaljnije opisati. Navedenim izlo`bama bila je donekle sli~na velika“Hrvatsko-njema~ka poljopriradna19 smotra”, koja je odràna u sklopu odràvanja

176

VDG JAHRBUCH 2001

15 Isto.16 Veći broj tih brošura čuva se u Hrvatskom povijesnom muzeju, u dokumentarnoj zbirci XX. stoljeća (dalje: HPM, DZ XX. st.).

Na njihovo postojanje upozorila me voditeljica spomenute zbirke, muzejska savjetnica mr. Lucija Benyovsky, kojoj se ovomprigodom zahvaljujem na velikoj pomoći koju mi je pružila prigodom istraživanja i izrade ovog rada. Manji broj brošuraposjeduje i sam autor u svojoj zbirci.

17 KLASIĆ, Hrvoje, “Društveni život u Sisku u vrijeme Drugog svjetskog rata”, Časopis za suvremenu povijest, god. 32., br. 3,Zagreb, 2000., 536. Zanimljivo je spomenuti kako je to predavanje organiziralo Hrvatsko-njemačko društvo u Sisku. Sličnadruštva djelovala su širom NDH, a o njima i o njihovoj ulozi biti će riječi u nastavku članka. Inače, navedeni primjerspominjanja sudjelovanja njemačkog diplomatskog predstavnika u nekom događaju u tisku NDH nije usamljen, no ipak trebareći kako su takve vijesti razmjerno rijetke i ne protive se citiranoj tvrdnji iz spomenutog izvješća u kojoj se govori o potrebiizbjegavanja spominjanja kulturnog odjeljenja njemačkog poslanstva.

18 Iako bi se moglo navesti mnogo primjera medijskog spominjanja Kascheove djelatnosti, držim da je dovoljno spomenuti kako sečak i površnim prelistavanjem dnevnog i ostalog tiska NDH može doći do istog zaključka.

19 “Poljoprirad” je pojam koji se u NDH upotrebljavao umjesto pojma “poljoprivreda”.

jesenskog Zagreba~kog zbora 1942. godine, a koja}e biti detaljno opisana u nastavku.20

Kao prvu po redu treba spomenuti izlo`bu“Borba udruène Europe na Istoku”, koja je podpokroviteljstvom njema~kog poslanika Siegfriedavon Kaschea s njema~ke strane ivojskovo|e-doglavnika Slavka Kvaternikaodràna u Zagrebu, u izlo`benom prostoruZagreba~kog zbora,21 u prosincu 1941. i sije~nju1942. godine. Zanimljivo je da je dolazak teizlo`be u Hrvatsku najavljen u spomenutomizvje{}u Karla Hansa Andrasa od 27. listopada1941. godine, {to nedvojbeno upu}uje nanjema~ku pozadinu u organizaciji te izlo`be.22 Tose tako|er moè i{~itati i iz novinskih izvje{}a osve~anom otvaranju izlo`be.23 Naime, u imenjema~kog poslanika Kaschea, koji tada nije bio uZagrebu, nastupio je otpravnik poslovanjema~kog poslanstva Herbert von Troll, koji jetijekom otvorenja izlo`be o~ito imao zna~ajnuulogu. Pri tome je osobito zanimljiv njegov govor,koji je u tisku bio op{irno prepri~an, a u kojem jeTroll istaknuo je “zada}u Njema~kog Reicha dasvagdje odgovori na sva velika pitanja, koja se postavljaju i da pruì o tome pravusliku. Ova prava slika je potrebna, kako bi se mogao razlikovati prijatelj odneprijatelja”. Na kraju je pozvao Kvaternika da kao supokrovitelj otvori izlo`bu “uNezavisnoj Dràvi Hrvatskoj i da je stavi pod za{titu hrvatskog naroda kako biposluìla svojoj svrsi i koristila zajedni~koj borbi” te se zahvalio “hrvatskoj dràvnojvladi i predstavnicima savezni~ke Italije za suradnju”.24 Nakon Trolla govorio je“zastupnik ministra Reicha Rosenberga upravitelj ureda Reicha Hagemeyer” koji jeodrào predavanje nagla{enog promid`beno-ideolo{kog karaktera.25 U sklopu

177

VDG JAHRBUCH 2001

Pri god na do pi sni ca iz da nauz izlo`bu "Bor ba udruène

Eu ro pe na Isto ku"

20 Osim što je otvorenje te izložbe zabilježeno u tisku, također je izdana i opsežna brošura-katalog pod naslovom Hrvatsko-njemačkapoljopriradna smotra – Kroatisch-deutsche Landwirtschaftsschau. Kao i kod drugih sličnih izdanja, tako ni u ovoj brošuri nemapodataka o izdavaču.

21 Danas je to prostor Studentskog centra u Savskoj ulici u Zagrebu.22 Pri tome treba istaknuti da ni brojna novinska izvješća s otvaranja, kao ni promidžbeni materijali koji su pratili tu izložbu

(plakat, prigodna dopisnica i prigodni žig, prigodna poštanska marka) ne otkrivaju stvarnog organizatora izložbe. To posrednopotvrđuje onaj dio citiranog izvješća Karla Hansa Andrasa od 27. listopada 1941. (Flod, rukopis, “2. Njemačko poslanstvo”), ukojem se upućuje na potrebu prikrivanja uloge njemačkog poslanstva (a, sukladno tome, i drugih njemačkih ustanova) ukonkretnim promidžbenim djelatnostima.

23 Jedno od tih izvješća, pod naslovom “U ime Poglavnika Doglavnik Vojskovođa Slavko Kvaternik svečano je otvorio izložbu’Borba udružene Europe na Istoku’”, objavljeno je u tjedniku Hrvatski domobran (Zagreb), br. 9., početkom prosinca 1941., 2.

24 Isto.25 Isto. Podatak o Hagemeyerovu prisustvu osobito je zanimljiv zbog činjenice da je zastupao Alfreda Rosenberga (1893. – 1946.),

tadašnjeg ministra za zaposjednuta područja na Istoku i istaknutog nacističkog ideologa. Za ovaj rad značajno je spomenuti da je Rosenberg ideološki djelovao napose na polju duhovnosti i svjetonazora, odnosno kulture općenito, a imao je ambicija i na poljuvanjske politike, te je u svojoj djelatnosti ulazio i u djelokrug rada drugih državnih i stranačkih ustanova, pa tako i promidžbe(Rosenbergov životopis objavljen je u The Encyclopedia, 812.-813.).

izlo`be bili su prire|ivani posebni vojni kocerti, posjetitelji izvan Zagreba imali supravo na popust na ̀ eljeznici od 50%, a uprili~eno je i "izvanredno prikazivanje filma"Vje~iti ìd" ".26

Druga po redu bila je izlo`ba suvremenog njema~kog kiparstva koja je podnazivom “Njema~ka plastika sada{njosti” otvorena u zgradi Hrvatske akademijeznanosti i umjetnosti u Zagrebu 18. travnja 1942. Otvorenje te izlo`be u novinstvuNDH predstavljeno je kao veliki “kulturno-politi~ki doga|aj naro~itog zna~enja”.27 Iz novinskih izvje{}a vidljivo je da su organizatori izlo`be bile njema~ke ustanove:“Usred rata odlu~ilo se njema~ko ministarstvo za promi~bu u suradnji sministarstvom vanjskih poslova, da hrvatskom narodu pruì prilike, da upozna silnustvarala~ku snagu Njema~ke na polju likovne umjetnosti, a organizacijanacional-socijalisti~ke stranke nije àlila truda i tro{kova, da nam prikaè ovu rijetkuizlo`bu.”28 U dnevniku Nova Hrvatska istaknuto je da je “provedbu ove izlo`be uzelo

178

VDG JAHRBUCH 2001

26 Podaci preuzeti iz kraćeg teksta otisnutog na poleđini spomenute prigodne dopisnice. Spomenuti film “Vječiti žid” (“Der EwigeJude”) iz 1940. bio je jedan od značajnijih igranih filmova antisemitskog sadržaja snimljenih u Trećem Reichu (TheEncyclopedia, 262. – u sklopu natuknice “Film” – i u istoj knjizi, 1017. – u sklopu natuknice “Wandering Jew”). Uz taj film,istaknutiji antisemitski igrani filmovi bili su također i “ìdov Süss” (“Jud Süss”) te “Rothschild” (“ Die Rothschilds”), koji sutakođer prikazivani u NDH. Zanimljivo je da su sva tri navedena filma besplatno mogli pogledati posjetitelji izložbe “ìdovi.Izložba o razvoju židovstva i njihovog rušilačkog rada u Hrvatskoj prije 10. IV. 1941. Rješenje židovskog pitanja u N.D.H.”,koja je održana u Umjetničkom paviljonu u Zagrebu od 1. svibnja do 1. lipnja 1942. Samu izložbu priredio je Državniizvještajni i promičbeni ured kod Predsjedničtva Vlade, dakle državna ustanova NDH. Dakle, i ovdje je riječ o jednoj vrstiizravne promidžbe, u kojoj je ustanova NDH upotrijebila njemački promidžbeni materijal u njegovu izvornu obliku i kao takvogga predstavila hrvatskoj publici. Podaci o izložbi preuzeti su iz male brošure-kataloga izložbe, koji je izašao pod gornjim naslovom u izdanju Državnog izvještajnog i promidžbenog ureda. Na stranici 31. te brošure bile su otisnute “doznake za besplatneulaznice” za spomenute filmove. U kraćem tekstu otisnutom uz doznake bilo je navedeno da svi “posjetioci izložbe ’ìdovi’ imajupravo besplatnog posjeta odličnih slikopisa njemačke proizvodnje: /..../

Ovi slikopisi prikazivat će se u slikokazu (kinu, op. M. J.) ’Danica’ (prije ’Luxor’) svaki dan od 15.30 sati, a nedjeljom kaomatineja u 11 sati i to: od 3. V. –10. V. ’Vječni ìd’, od 11. V. – 20. V. ’Rothschild’ i od 21. V. – 31. V. ’ìdov Süss’.

27 Među ostalim, otvorenje izložbe opisano je u člancima neimenovanih pisca, pod naslovom “Velika stvaralačka snaga umjetnostiNjemačkog naroda. Velika izložba Njemačkog kiparstva pod počasnim pokroviteljstvom Vojskovođe Doglavnika Slavka vitezaKvaternika i Nj. Preuzv. Siegfrieda Kaschea”, Hrvatski domobran (tjednik, Zagreb), br. 16. (27.), 23. travnja 1942., 12. te“Svečano otvorenje izložbe ’Njemačke plastike sadašnjosti’”, Nova Hrvatska, god. II., br. 92., 19. travnja 1942., 8. u Kao i uslučaju izložbe “Borba udružene Europe na Istoku”, i za ovu izložbu izdani su različiti promidžbeni materijali. Od njih je svakako najzanimljivija nevelika brošura-katalog pod naslovom Njemačka plastika sadašnjosti, na kojoj, istina, ne stoji otisnut nazivpravog organizatora izložbe, no nedvojbeno je da do tiskanja takve publikacije ne bi moglo doći bez bliske suradnje sorganizatorom, odnosno sa spomenutim njemačkim ustanovama. Ono što odmah upada u oči jest natpis na naslovnoj stranici:“Hrvatsko njemačko družtvo u Zagrebu poziva na posjet izložbe”. Također, nakon nekoliko stranica na kojima su objavljenefotografije njemačkih umjetnika Josepha Thoraka i Arna Brekera te umjetnine suvremenih njemačkih kipara, na samom krajubrošure otisnut je opsežniji tekst tajnika Hrvatsko-njemačkog društva Ive pl. Aljančića pod naslovom “Hrvatsko-NjemačkoDružtvo kao posrednik uljudbe između Hrvatske i Njemačke” (7.-8.). Osim što je na 5. stranici brošure otisnut kraći tekstSiegfrieda Kaschea kao pokrovitelja izložbe (uz taj tekst, na 4. stranici je otisnut i tekst Slavka Kvaternika, drugog pokroviteljaizložbe), nigdje se u toj brošuri ne spominje niti njemačko ministarstvo promidžbe, niti njemačko ministarstvo vanjskih poslova tečitatelj može dobiti dojam da ne samo iza brošure, nego također i iza izložbe, stoji spomenuto Hrvatsko-njemačko društvo. To jošjednom upućuje na namjeru prikrivanja stvarne uloge njemačkih ustanova u organiziranju i provođenju promidžbenihdjelatnosti. Svakako je zanimljivo i to da je u navedenim člancima u Hrvatskom domobranu i Novoj Hrvatskoj, koje sunedvojbeno pisali hrvatski novinari, ipak jasno istaknuto tko je pravi organizator izložbe. Jedan primjerak navedene brošuretakođer se čuva u HPM, DZ XX. st., inv. br. 9899. Uz brošuru su izdani i posebna prigodna omotnica te prigodna dopisnica, apoštanske vlasti odobrile su izradu i uporabu posebnog prigodnog poštanskog žiga koji je bio u uporabi 24. travnja 1942. Taj žig otiskivan je na navedene dopisnice i omotnice (podaci o žigu preuzeti su iz Hrvatske filatelije (mjesečnik, Zagreb), god. II., broj.1.-5., siječanj-svibanj 1942., 31.).

28 “Velika stvaralačka snaga umjetnosti Njemačkog naroda. Velika izložba Njemačkog kiparstva pod počasnim pokroviteljstvomVojskovođe Doglavnika Slavka viteza Kvaternika i Nj. Preuzv. Siegfrieda Kaschea”, Hrvatski domobran (tjednik, Zagreb), br.16. (27.), 23. travnja 1942., 12.

/../ Hrvatsko-njema~ko dru{tvo u Zagrebu, a izlo`bu je uredio Ured za likovnuumjetnost kod Führerovog povjerenika za nadgled cjelokupne duhovne i svjetovninazor oblikuju}e obuke i odgoja NSDAP29 uz potporu ministarstva Reicha za narodno prosvje}ivanje i promi~bu.”30 Iz prethodnih citata vidljivo je da je u organizacijiizlo`be sudjelovalo vi{e njema~kih strana~kih i dràvnih ustanova, a me|u njimasvoje je mjesto na{la i njema~ka dipolomacija. Svakako je u tom sklopu zanimljivospominjanje izravne uklju~enosti nacional-socijalisti~ke stranke u organizacijuizlo`be.

Pokrovitelj izlo`be s njema~ke strane opet je bio njema~ki poslanik SiegfriedKasche. S hrvatske je strane i ovaj put nastupio vojskovo|a-doglavnik SlavkoKvaternik, a njih dvojica su i otvorili izlo`bu. Prema novinskim izvje{}ima, uz njih suna otvorenju zapaènu ulogu imali prof. dr. ing. \uro Stipeti}, predsjednikHrvatsko-njema~kog dru{tva u Zagrebu te “Reichsampleiter”31 dr. Georg Scholz.32Zanimljivo je istaknuti da je Scholzov govor u cijelosti objavljen krajem 1942. godineu zborniku Hrvatsko kolo.33

Na izlo`bi je bilo izloèno 123 djela “55 najpoznatijih njema~kih kiparadana{njice”, a dopremljena su “i djela ve}ega obujma, koja se obi~no ne izlaù natakvim priredbama, da bi se stvorio {to cjelovitiji utisak o ovoj grani njema~kogumjetni~kog stvaranja. Isto tako zastupane su sve tvari, kojima se izraàva kiparskaumjetnost. îtav niz slu`benih mjesta Reicha, ministarstva i zbirka stavilo je naraspolaganje svoja djela, da bi priredba {to bolje uspjela.”34 Na izlo`bi su bilizastupljeni vode}i kipari Tre}eg Reicha, primjerice Arno Breker, Joseph Thorak,Georg Kolbe i drugi. Novinar Hrvatskog domobrana bio je posebno ponosan na~injenicu da izlo`ba “ovih razmjera i ovakvog zna~enja nije jo{ prire|ena niti usamom Reichu, jer }e se tek nakon priredbe u Zagrebu prikazati u Njema~koj i udrugim zemljama.”35 Iako bi se moglo re}i kako je to ponajprije bila izlo`baumjetni~kih djela, te da je mo`da neto~no u prvi plan stavljati njen promid`benizna~aj, to ipak nije tako. Kao prvo, kao {to se to ve} moè vidjeti i iz uvoda, njema~kaumjetnost je u Tre}em Reichu i slu`beno pripadala pod nadle`nost Ministarstva zapromid`bu i narodno prosvje}ivanje. S druge strane nedvojbena je op}epoznata~injenica da je ta umjetnost bila u slu`bi veli~anja nacional-socijalizma i vlasti Tre}egReicha, odnosno na svoj je na~in vr{ila promid`bu tih ideja, te je sukladno tome i

179

VDG JAHRBUCH 2001

29 Iza titule “Führerovog povjerenika za nadgled cjelokupne duhovne i svjetovni nazor oblikujuće obuke i odgoja NSDAP” krije seime spomenutog Alfreda Rosenberga. Usp. spomenuti Rosenbergov životopis, The Encyclopedia, 813.

30 “Svečano otvorenje izložbe ’Njemačke plastike sadašnjosti’”, Nova Hrvatska, god. II., br. 92., 19. travnja 1942., 8.31 Nije mi poznato točno značenje titule “Reichsampleitera”.32 “Svečano otvorenje izložbe ’Njemačke plastike sadašnjosti’”, Nova Hrvatska, god. II., br. 92., 19. travnja 1942., 8.33 Georg Scholz, “Suvremeno njemačko kiparstvo”, Hrvatsko kolo. Književno-naučni zbornik, sv. XXIII., uredili B. Livadić i M.

Jurkić, Zagreb, 1942., 164.-167. U bilješci uz tekst (164.) stoji: “Iz govora, kojim je otvorena izložba novog njemačkogkiparstva u Zagrebu (u travnju 1942.).” U umetku od osam stranica (paginirane rimskim brojevima – od I do VIII), umetnutom između stranica 168. i 169. navedenog zbornika, objavljeno je ukupno 16 fotografija skulptura njemačkih kipara, za kojepretpostavljam da su bile izložene na spomenutoj izložbi

34 “Velika stvaralačka snaga umjetnosti Njemačkog naroda. Velika izložba Njemačkog kiparstva pod počasnim pokroviteljstvomVojskovođe Doglavnika Slavka viteza Kvaternika i Nj. Preuzv. Siegfrieda Kaschea”, Hrvatski domobran (tjednik, Zagreb), br.16. (27.), 23. travnja 1942., 12.

35 Isto.

svaka izlo`ba umjetnosti Tre}eg Reicha sadràvalai elemente politi~ke promid`be. Stoga je i vi{enego opravdano izlo`bu “Njema~ka plastikasada{njosti” prikazivati u sklopu njema~kepromid`be u NDH. Uostalom, dovoljno je citiratinekoliko re~enica iz izvje{}a u Hrvatskomdomobranu da bi bilo jasno koji su bili ciljevi teumjetnosti, a samim time i spomenute izlo`be:“Veliki preokret u Njema~koj dolaskom na vlastnacional-socializma obuhvatio je doista svapodru~ja. Zahvatio je sna`no i kulturno stvaranje,{to se jasno o~ituje i na ovoj izlo`bi. Velikigraditeljski rad Hitlera stvorio je i njema~kojplastici preduvjete za snaàn razvoj. Nove ideje,koje su oplodile narod i svakog pojedinca prodrlesu i u umjetni~ko stvaranje, koje nam se ve} sadao~ituje u cjelovitoj slici, te nam odaje po~etaknovog stila, novih puteva u umjetnosti, kaodostojnih izraàja na{eg juna~kog doba.”36 Usli~nom tonu bio je i spomenuti govor dr. GeorgaScholza, u kojem je on umjetni~ko stvaranje uTre}em Reichu izravno povezao snacionalsocijalisti~kom ideologijom te svoj

“uspon imade nova njema~ka umjetnost zahvaliti okolnosti, da joj je po totalnojpoliti~koj ideji nacionalsocijalizma pala u dio velika unutarnja pobuda, jer jepoliti~ka ideja nacionalsocijalizma ideja svjetovnog nazora, pa se po tome dadeumjetni~ki oblikovati.”37

Tre}a izlo`ba koju treba spomenuti bila je ona pod nazivom “Slikarski dojmovi sarati{ta – Maler erleben den Krieg”, koja je u organizaciji njema~kog generala uZagrebu odràna u Strossmayerovoj galeriji u Zagrebu od 22. srpnja do 11. kolovoza1942.38 Uz organizatora izlo`be, njema~kog generala u Zagrebu Glaisea vonHorstenaua, istaknuto mjesto imali su i njezini pokrovitelji, s njema~ke stranenjema~ki poslanik Siegfried von Kasche, a s hrvatske vojskovo|a-doglavnik SlavkoKvaternik. Dakle, u organizaciji te izlo`be do{la je, bar formalno, do izraàja suradnja njema~ke diplomacije, njema~kih oruànih snaga i hrvatskih ustanova oli~enih u

180

VDG JAHRBUCH 2001

Na slov ni ca bro{ure ob jav lje neuz izlo`bu "Nje ma~ka pla sti ka

sada{njo sti" (HPM, DZ XX. st.,inv. br. 9899)

36 Isto.37 Georg Scholz, “Suvremeno njemačko kiparstvo”, Hrvatsko kolo. Književno-naučni zbornik, sv. XXIII., uredili B. Livadić i M.

Jurkić, Zagreb, 1942., 166.38 Svi bitni podaci o izložbi, kao i popis izloženih slika, objavljeni su u sklopu kataloga izložbe Slikarski dojmovi sa ratišta. Maler

erleben den Krieg, Izložbu priređuje njemački general u Zagrebu. Die Ausstellung wird von dem deutschen General in Agramveranstaltet, Zagreb, 1942., (dalje: Slikarski dojmovi – katalog) 32. stranice. Jedan primjerak ovog kataloga čuva se u HPM,DZ XX. st., inv. br. 9892. Uz katalog su kao promidžbeni materijali također izdane i prigodne omotnice i dopisnice. I tomprigodom poštanske su vlasti odobrile izradu i uporabu posebnog prigodnog žiga, koji je upotrebljavan na izložbenoj pošti 2.kolovoza 1942. Istim žigom strojno je pretiskano 1000 prigodnih omotnica i 500 prigodnih dopisnica (podaci o žigu, dopisnici iomotnici preuzeti su iz Hrvatske filatelije (mjesečnik, Zagreb), god. II., broj. 8.-10., kolovoz-listopad 1942., 100.). Jedanprimjerak prigodne dopisnice pretiskane prigodnim žigom nalazi se u posjedu autora.

osobi vojskovo|e Kvaternika. Zanimljivo je da organizator i pokrovitelji izlo`be nesamo da nisu prikrivali njezin promid`beni karakter, nego su ga ~ak i isticali. Tako jevojskovo|a Kvaternik zapisao da “Umjetni~ke vizije na{ih dana, koje se ra|aju izsnage doìvljavanja u ratnom zbivanju, ~ovjek i krajina i kruta vojni~ka svagda{njica u umjetni~kom odrazu – to su pokretni i pobudni elementi ove izlo`be, u kojojzajedni~ki s njema~kim drugovima po prvi put stupa pred javnost i mlado hrvatskopromi~beno oru`je.”39 Dakle, iz Kvaternikovih rije~i moè se zaklju~iti da je ve} u tomrazdoblju postignuta njema~ko-hrvatska vojna promid`bena suradnja. To posrednopotvr|uju i rije~i prire|iva~a izlo`be, generala Horstenaua koji je zapisao da ga“veseli, {to prijateljskoj hrvatskoj bra}i u oru`ju mogu na razgled pruìti ovaj izsje~akiz rada hrabrih njema~kih muèva od na{ih promi~benih satnija.

Posebice pozdravljam sudjelovanje promi~benog odjela hrvatske vojske iposljedke njezinog rada na zajedni~kim frontama.”40 U sli~nom je tonu i zapisposlanika Kaschea, koji tvrdi da su umjetnost i rat “bili /../ dosad pojmovi, koji se nedaju spojiti.

Nova Njema~ka je, kad je morala u}i u ovaj rat, po{la sa predpostavke, daumjetnost naroda propada i postaje zbilji strana, ako ne sudjeluje djelatno usudbonosnim borbama za europsku kulturu.

Na temelju toga shva}anja nastale su promi~bene satnije njema~ke oruàne sile.Njima su uz bok promi~beni odjeli prijateljskih vojska.

Na taj je na~in Njema~ka doprinijela tomu, da se ìvotu blize kulturne vrjednotete borbe sa~uvaju i drugim narodima, koji u njoj sudjeluju, i da se te uspomenepredadu potomstvu u naslije|e.”41

181

VDG JAHRBUCH 2001

39 Slikarski dojmovi – katalog, 5.40 Isto, 7. 41 Isto, 6. Zanimljivo je Kvaternikovo, Horstenauovo i Kascheovo spominjanje njemačkih promičbenih satnija (to su, u biti, spomenute

Propaganda Kompanie – PK, njemačke vojske) i njihovo povezivanje (izravno i posredno) s radom promidžbenih odjela oružanihsnaga NDH. To, dakako, nije slučajno. Naime, od početka njegova djelovanja bila je u sklopu domobranstva nazočna promidžbenadjelatnost. Dostupni izvori, u prvom redu vojni tisak, govore nam da je u početku to bila djelatnost koja je provođena unutarpostojećih postrojbi domobranstva, i nije imala posebnu, strogo definiranu formu. Određenu ulogu u promidžbenoj djelatnosti udomobranstvu nedvojbeno je tijekom 1941. i 1942. godine imao Novinski odjel Ministarstva hrvatskog domobranstva, kojem je načelu bio novinar Dominik Bumber. Isti novinar bio je istovremeno i predstavnik “Konzorcija Hrvatskog domobrana” koji je biovlasnik i izdavač tjednika Hrvatskog domobranstva pod naslovom Hrvatski domobran. Kasnije, a sigurno od početka 1943. godine,u sklopu domobranstva djelovale su Prosvjetničke bojne, koje su nesumnjivo bile organizirane po uzoru na spomenute njemačkePromidžbene satnije, čemu u prilog idu i spomenuti tekstovi iz navedenog kataloga. Uz to, na temelju novinskih članaka vidljivo jeda je njemački utjecaj na djelovanje tih bojni bio nazočan sve do kraja rata. Tako je, primjerice, u članku “ratnog izvjestitelja”Ivana Katušića “Južnim stranama s pripadnicima njemačke P.K. Posavina u svibanjsku nedjelju”, Hrvatski narod (dnevnik,Zagreb), god. V., br. 746., 1. lipnja 1943., 3., opisano kako je pred “nekoliko dana /../ pošla u južnije strane države zajedno sjednom skupinom njemačke P.K. prva skupina hrvatskih ratnih izvjestitelja pripadnika Prosvjetničke bojne”, a pisac članka istaknuo je kako su pripadnici “njemačke promičbene bojne” uputili hrvatske ratne izvjestitelje “u bit uztrojstva svoje uzorne jedinice, spremnisu da nam podrobno objasne svaku zanimljivost, koja se tiče toga područja”. Zanimljiva je i slikovna reportaža pod naslovom“Hrvatski prosvjetnici u Potsdamu” objavljena u časopisu Sve za Hrvatsku. Slikovni časopis hrvatskog borca (polumjesečnik,Zagreb), god. II., br. 2., sredinom siječnja 1945., 10.-11., u kojoj je slikom i riječju opisan boravak i izobrazba hrvatskihprosvjetnika u Potsdamu, “koji bi se mogao nazvati sveučilištem Njemačke vojne promidžbe” (10.) i koja pokazuje da je i na samomkraju rata bio nazočan njemački utjecaj na rad Prosvjetničkih bojni domobranstva (odnosno Hrvatskih oružanih snaga, kako su seoružane snage NDH službeno zvale od polovice siječnja 1945.)

Sama izlo`ba sadràvala je radove “na{ih ratnih slikara i crta~a za tisak u okvirunjema~kih promi~benih satnija. /..../ U ovoj izlo`bi vidimo ujedno i slike i crteèratnih slikara hrvatske bra}e u oru`ju, koji su sudjelovali kod borba na Istoku i uBosni. Njihovo je djelo kao i djelo njihovih njema~kih drugova uzvi{enosvjedo~anstvo zajedni~ke borbe za novo doba, na fronti proti kaosu, plutokraciji ibolj{evizmu.”42

Na kraju mi preostaje opisati spomenutu “Hrvatsko-njema~ku poljopriradnusmotru” koja je odràna u sklopu jesenskog Zagreba~kog zbora 1942. godine. Ta jesmotra bila, kako je u katalogu izlo`be zapisao ministar selja~kog gospodarstva uHrvatskoj dràvnoj vladi dr. Jozo Dumandì}, “zajedni~ka poljodjelska izlo`bahrvatskog ministarstva selja~kog gospodarstva i Njema~kog Reicha, koja imaposluìti promicanju i unapre|enju selja~ke proizvodnje, jo{ jedan je dokaz vi{ezajedni~ke suradnje hrvatskog i njema~kog naroda na gospodarskom polju, koja jesuradnja isto tako iskrena i bratska, kao {to je ona na bojnim poljima za NovuEuropu”.43 U istom katalogu nailazimo i na neizostavnog Siegfrieda Kaschea, {topotvr|uje uklju~enost njema~kog poslanstva u organizaciju smotre.44 Naposljetku,tekst Herberta Backea, “opunomo}enika za vo|enje poslova ministra Reicha zaprehranu i poljoprirad”, otkriva njema~ku ustanovu iz Reicha koja je po svoj priliciosmislila i pripremila tu izlo`bu.45 Kao {to se to moè vidjeti iz navedenogDumandì}eva teksta, tako je i u Kascheovu i Backeovu tekstu nazo~an nizpromid`benih elemenata. Sama izlo`ba bila je, kako je to mogu}e vidjeti iz kataloga,podijeljena u tri odjela – odjel A, odjel B i odjel C. Odjel A, “Njema~ka proizvodnabitka”,46 i odjel B, “I poslije rata mora kontinentalna Europa sama proizvoditi svojeìvotne namirnice”47 predstavljaju onaj dio izlo`be koji je priredila izravno njema~kastrana, a odjel C, “Hrvatska proizvodna bitka”,48 nedvojbeno predstavlja hrvatski dioizlo`be. Na prvi pogled moè se u~initi ~udnim za{to se jedna poljoprivredna smotrastavlja u kontekst politi~ke promid`be te stoga treba navesti kako je u njoj (posebice unjezinu njema~kom dijelu) politi~ka promid`ba bila vrlo zastupljena. Priobrazlaganju te tvrdnje moè se krenuti od spomenutih naslova odjela A i odjela B,koji nemaju puno zajedni~koga s “~istom” poljoprivredom. Iz kataloga je vidljivo daje na izlo`bi bilo izloèno vi{e panoa s prakti~nim poljoprivrednim ipoljoprivredno-promid`benim porukama.49 Natpisi na panoima (slikama)objavljenim unutar odjela A i B isklju~ivo su na njema~kom jeziku. Uz to, pojedinipanoi sadrè i zemljovidne prikaze koji upu}uju na to da je navedena izlo`ba

182

VDG JAHRBUCH 2001

42 Slikarski dojmovi – katalog, 8. Prema podacima iz kataloga (10.-32.) vidljivo je da je bilo izloženo ukupno 211 radova (od toga181 rad njemačkih autora te 30 radova hrvatskih autora).

43 Hrv.-njem. smotra, 1.44 Isto, 2. (hrvatska verzija teksta).45 Isto, 9.-10. (hrvatska verzija teksta)46 Isto, 13.-30.47 Isto, 31.-52.48 Isto, 53.-73.49 Katalog je bogato ilustriran slikama koje nedvojbeno predstavljaju preslike panoa sa izložbe. Naime, objavljene slike ne sadrže

samo likovne prikaze, nego također i veliku količinu tekstovnih poruka, a napose brojčanih pokazatelja, te predstavljajusamostalan prikaz, kojem nije potreban nikakav dodatni tekst. Ipak, ispod svake slike otisnut je i kraći tekst (na hrvatskom injemačkom), koji dodatno objašnjava sadržaj svake pojedine slike.

(odnosno njezin njema~ki dio) bila osmi{ljena i pripremljena znatno prije zagreba~ke smotre. Naime, na sva ~etiri panoa na kojima je prikazan zemljovid Tre}eg Reicha,njegove granice ne upu}uju na fakti~no stanje koje je vladalo 1942., nego narazdoblje nakon sloma Poljske u jesen 1939.50 Ta ~injenica upu}uje na pomisao da uslu~aju njema~kog dijela smotre nije bila rije~ o smotri pripremljenoj posebno zaZagreba~ki zbor 1942., nego o smotri koju je njema~ko Ministarstvo za prehranu ipoljoprivredu (Ministerium für Ernährung und Landwirtschaft) priredilo zaprikazivanje u ve}em broju mjesta, i to daleko prije nego li je Nezavisna DràvaHrvatska uop}e i postojala. Dakako, dio izlo`be bio je prilago|en novom stanju te seu nekoliko tekstova u sklopu njema~kog dijela izlo`be spominjala i uloga NezavisneDràve Hrvatske.51 U sadràjnom smislu izlo`ba se moè podijeliti na onaj njezin dio(odnosno na one panoe) na kojem su prevladale stru~ne teme, slabo ili nikakopovezane s politi~kom promid`bom te na onaj manji dio izlo`be u kojem je u ve}oj ilimanjoj mjeri bila zastupljena politi~ka promid`ba. Dakako, taj dio izlo`be je ono {toje zanimljivo za obradu u ovom radu. Od 16 panoa (slika) i njima pripadaju}ihtekstova objavljenih u sklopu njema~kog dijela izlo`be, ~ak njih osam sadrì u ve}oj ili manjoj mjeri politi~ko-promid`bene poruke. Svakako najizrazitiji primjer politi~kepromid`be su slika i pripadaju}i tekst pod naslovom “Der angelsächsisch-jüdischeFreihandel zerstört den Weltmarktpreis” (“Anglosasko-ìdovska slobodna trgovinauni{tava cienu na svjetskom trì{tu”).52 Zanimljivo je da u sklopu spomenutog odjelaC, dakle hrvatskog dijela izlo`be, politi~ka promid`ba gotovo uop}e nije bilanazo~na, te je velika ve}ina panoa (slika) u sklopu tog dijela izlo`be imala zada}udavanja prakti~nih savjeta seljacima.53 Odre|eni elementi politi~ke promid`be moguse na}i tek u panou (slici) i tekstu “Odnosi izme|u hrvatskog i njema~kogpoljodjelstva”.54

183

VDG JAHRBUCH 2001

50 Riječ je o panoima (slikama) objavljenim u navedenom katalogu na stranicama 39., 43., 45. i 47. Na tim zemljovidima područje Trećeg Reicha prikazano je u granicama od prije 1. rujna 1939., a također, na zemljovidima na stranicama 39., 45. i 47.prikazano je u posebnim granicama i ono područje Poljske koje su njemačke postrojbe zauzele u rujnu 1939., i zadržale nakonpovlačenja sovjetsko-njemačke crte razgraničenja, prema kojoj je u sastavu SSSR-a ostao veliki dio prijeratne Poljske, pa iznatna područja koja su prvobitno zauzele njemačke postrojbe. Vrlo je zanimljiv izvor za praćenje teritorijalnog razvitka TrećegReicha Meyers Neuer Volksatlas. Ein Kartenwerk zum Verständnis des Zeitgeschehens, Leipzig, s.a. Zemljovid Trećeg Reicha(prema stanju granica od 1. listopada 1941.) objavljen je na stranici 10., manji zemljovid na kojem je prikazan rat u Poljskojobjavljen je na stranici 12., a zemljovid s prikazom teritorijalnog razvitka Trećeg Reicha od 1933. do 1941. na stranici 8. Iz tihzemljovida vidljivo je da je sovjetsko-njemačka interesna crta uspostavljena 10. listopada 1939. a službeno je, nakon uključenjadijela zauzetih poljskih zemalja izravno u sastav Trećeg Reicha, 26. listopada 1939. od ostatka zauzetog područja uspostavljenGeneral – Gouvernement, kao tzv. “Nebenland”, odnosno područje uključeno u sastav Trećeg Reicha, ali pod posebnomupravom. Budući da na zemljovidima objavljenim u katalogu još uvijek sva zauzeta poljska područja čine posebnu cjelinu,izdvojenu od područja Reicha, to je vjerojatno da su spomenuti zemljovidi nastali u razdoblju neposredno po svršetku rata uPoljskoj. Također, na jednom od zemljovida označena je i Kraljevina Jugoslavija (39.), a i granice Mađarske i Rumunjske naistom zemljovidu odgovaraju stanju koje je vladalo u razdoblju između 4. travnja 1939. i 30. kolovoza 1940. (usp. MeyersNeuer Volksatlas. Ein Kartenwerk zum Verständnis des Zeitgeschehens, Leipzig, s.a., 20.-21.).

51 Nezavisna Država Hrvatska spomenuta je tako u tekstu“Proizvodna pričuva I. – Povišenje priroda po jedinici površine”,Hrv.-njem. smotra, 44.

52 Hrv.-njem. smotra, 35.53 Kao tipične primjere za tu tvrdnju navodim panoe (slike) i tekstove “Upotrebljavaj najbolje sjeme i mienjaj ga češće!” i “Sij

Međuusjeve!”, Hrv.-njem. smotra, 58. i 59. Uz to ističem da su natpisi na panoima (slikama) bili dvojezični, hrvatski i njemački, dok su svi objavljeni tekstovi bili isključivo na hrvatskom jeziku.

54 Hrv.-njem. smotra, 73.

Na kraju se moè re}i da se djelatnost njema~ke promid`be nije iscrpljivala samo u “klasi~nim” podru~jima politi~ko-promid`benog djelovanja, nego se nastojaloiskoristiti sva dostupna podru~ja javne djelatnosti, kao {to je u konkretnom slu~ajubila “Hrvatsko-njema~ka poljopriradna smotra”.

Zavr{avaju}i opis triju izloàba i poljoprivredne smotre, koje su tijekom 1941. i1942. godine predstavljale svakako najznatnije pothvate njema~ke promid`benedjelatnosti, treba jo{ jednom ponoviti kako one mogu posluìti kao dobri primjeri nakojima se moè vidjeti konkretna promid`bena uloga njema~kih diplomatskihpredstavnika u NDH, a tako|er i djelovanje drugih njema~kih ustanova, kao i njihova isprepletenost u promid`benoj djelatnosti. Tako|er treba ponoviti kako je u svimslu~ajevima bila rije~ o izravnoj promid`bi.

Ulo ga hrvat skog ti ska u {iren ju nje ma~ke pro mid`be– prim jer po sred ne pro mid`be

Vrlo je bitnu ulogu u izravnom {irenju promid`benih poruka imao tisak koji samdetaljno opisao u spomenutom ~lanku o njema~kom tisku u NDH, te bi detaljnijeopisivanje tog tiska predstavljalo nepotrebno ponavljanje napisanoga.55 Tisak jetako|er iznimno bitan i za posredno {irenje promid`be, budu}i da je hrvatski tisak uNDH kroz cijelo razdoblje od 1941. do 1945. redovito prenosio poruke koje se mogunedvojbeno ozna~iti njema~kim promid`benim porukama.56 Tako su redovitopreno{eni govori i izjave (odnosno njihovi dijelovi) vode}ih njema~kih dràvnih,strana~kih i vojnih du`nosnika, primjerice Adolfa Hitlera, ministra za narodnoprosvje}ivanje i promid`bu Josepha Goebbelsa, ministra vanjskih poslova Joachimavon Ribbentropa i drugih. Uz to objavljivani su i ~lanci koji su u iznimno pozitivnomsvjetlu prikazivali razvoj unutarnjeg njema~kog politi~kog, javnog, dru{tvenog ikulturnog ìvota. Tipi~an je primjer takvog izvje{tavanja ~lanak neimenovanog“posebnog izvjestitelja” “Njema~ka umjetnost na XXIII. Biennalu u Mletcima”objavljen u dnevniku Nova Hrvatska 1942. godine.57 U tom ~lanku s velikim seudivljenjem opisuje suvremena njema~ka umjetnost. U ~lanku napose upada u o~iisticanje ideolo{ke utemeljenosti tada{nje njema~ke umjetnosti, {to je u kra}emtekstu prenesenom u sklopu ~lanka nedvosmisleno istaknuo prof. Adolf Ziegler,povjerenik njema~kog paviljona i “predsjednik Komore likovnih umjetnosti Reicha”:“Nacionalsocijalisti~ka Njema~ka, fa{isti~ka Italija i udruèni narodi nalaze se usvjetskoj borbi najve}eg zama{aja. Veliki ratni dogo|aji bacaju zrake u skorubudu}nost. Golemi napori koje ~ini Domovina, da dokraj~i rat pobjedom, donijet }eoslobo|enje od bolj{evizma i jedan novi i bolji svjetski poredak. Usprkos strahovitih

184

VDG JAHRBUCH 2001

55 “Njemački listovi za hrvatsku javnost”, Jareb, “Njemačko novinstvo”, 162.-167. Iz navedenog članka vidljivo je da nije bilasamo riječ o tiskanju i distribuciji njemačkih listova na hrvatskom jeziku, nego i o širenju njemačkih listova iz Trećeg Reicha nanjemačkom jeziku.

56 Svoju tvrdnju temeljim na uvidu u sve bitne dnevnike, tjednike i dvotjednike koji su izlazili u NDH, od kojih treba istaknutidnevnike Hrvatski narod (Zagreb), Nova Hrvatska (u početku, od svibnja do listopada 1941., izlazio pod naslovom Novi list,Zagreb) i Hrvatski list (Osijek).

57 “Njemačka umjetnost na XXIII. Biennalu u Mletcima”, Nova Hrvatska (dnevnik, Zagreb), god. II., br. 155., 5. srpnja 1942.,11. Članak je potpisan inicijalima “mk”.

ratnih dogo|aja, tako|er i ove godine o~ituje se umjetnost na Biennalu i to je jasniznak sigurnosti u pobjedu i o unutra{njoj i izvanjskoj mo}i Domovine.” Pisac ~lankasaèo je Zieglerove rije~i i zaklju~io iz njih “u ~em se sastoji bit njema~ke izlo`be naovom Biennalu. Tu je umjetni~kim slikama prikazano kako sav njema~ki narod: ivojnici na boji{tu i oni u pozadini, stremi istom cilju. Po`rtvovanje je veliko kod cijelog njema~kog naroda u toj gigantskoj borbi.” Navedene re~enice prof. Zieglera i pisca~lanka te{ko je razumjeti u bilo kojem drugom smislu, osim u promid`benom.

Uz spomenuti ~lanak vrijedi istaknuti niz ~lanaka objavljenih u dnevniku NovaHrvatska tijekom srpnja 1944., a koji su se odnosili na neuspjeli poku{aj atentat naAdolfa Hitlera od 20. srpnja 1944. Te ~lanke djelomi~no su pisali hrvatski novinari, avelik dio su ~lanci i izjave preuzeti iz njema~kih izvora. Tako je na jednoj naslovnicidnevnika Nova Hrvatska iz srpnja 1944. zna~ajno mjesto zauzeo posebno uokvireninepotpisani komentar pod naslovom “Providnost je sa~uvala Führera”,58 u kojem setvrdilo da je “Ob}e zgraànje i odvratnost izazvala .. ve~eras u cieloj Europi viest oatentatu na Führera Velikog Njema~kog Reicha Adolfa Hitlera. Zlo~instvo, kojim sepoku{alo li{iti ̀ ivota predvodnika gigantske borbe Europe protiv mra~nih sila za bolji i pravedniji poredak, sigurno nije izraz europskog duha... Hrvatski narod na poseban na~in dieli i ovom prigodom osje}aje njema~kog naroda i ostalih europskih naroda,jer mu je uviek u sje}anju zna~ajna podpora, koju mu je pruìo veliki njema~ki narodpod vodstvom Führera Adolfa Hitlera u djelu njegovog narodnog oslobo|enja izpodtu|inskog jarma i uzpostave Nezavisne Dràve Hrvatske, kao i daljnje podporeVelikog Njema~kog Reicha na izgradnji na{e mlade dràve, a osobito u borbi protivzajedni~kog neprijatelja, bolj{evika, u kojoj se opet potvrdilo staro bratstvo u oru`ju.” Zanimljivo je da je naslovnica istog broja Nove Hrvatske bila gotovo u cijelostiposve}ena atentatu na Hitlera.59

Uz priloge spomenutog sadràja objavljivan je tako|er velik broj priloga vezanihuz ratne doga|aje. U velikom broju slu~ajeva rije~ je bila o izravnom preno{enjunjema~kih ratnih izvje{}a, ali isto tako i o raznim ~lancima i reportaàma koje sudetaljnije opisivale pojedine doga|aje, postrojbe i istaknute vojnike. I u samimizvje{}ima s boji{ta, koja su na saèt na~in davala pregled bitnih doga|aja naboji{tima, vi{e je nego o~ita nazo~nost promid`benih elemenata, a napose je touo~ljivo u spomenutim reportaàma. Gotovo redovito to su bila izvje{}a koja je iz

185

VDG JAHRBUCH 2001

58 “Providnost je sačuvala Führera”, Nova Hrvatska (dnevnik, Zagreb), god. IV., br. 166, 21. srpnja 1944., 1. Treba napomenuti da su takve komentare na naslovnici dnevnih listova u NDH obično pisala uredništva (ili urednici) tih listova.

59 Uz spomenuti komentar objavljeno je još pet članaka, od toga četiri posvećena atentatu. U sva četiri slučaja riječ je o službenimpriopćenjima i izjavama. Kao prvo objavljeno je kratko izvješće iz “Glavnog stana Vođe Reicha” od 20. srpnja pod naslovom“Neuspjeh atetnata na Führera”. Ispod tog izvješća slijedi izvješće Hrvatskog dojavnog ureda (HDU) pod naslovom “Poglavniktumači osjećaje hrvatskog naroda povodom zločinačkog pokušaja”, u kojem je ukratko opisan sastanak dr. Ante Pavelića snjemačkim poslanikom u NDH Siegfriedom Kascheom. U članku “Predstavnici Hrvatske državne vlade izrazili gnušanje nadneprijateljskim zločinstvom” ukratko je opisan posjet predsjednika Hrvatske državne vlade dr. Nikole Mandića i ministravanjskih poslova dr. Mehmeda Alajbegovića njemačkom poslaniku Siegfriedu Kascheu, a u članku “Brzojavka ministrapostrojnika Reichsleiteru Martinu Bormannu” prenesen je tekst brzojava koji je Bormannu uputio ministar postrojnik dr. LovroSušić.

“Glavnog stana Vo|e Reicha”, javljalo “Vrhovno zapovjedni~tvo oruànih snaga”.60Iako su u takvim prilozima, a tako|er i u drugim prilozima, ~esto sadràne iinformacije i pogledi koji se ne moraju nu`no (ili uop}e) tretirati kao promid`beni,ipak stoji ~injenica kako je zastupljenost “~istih” promid`benih sadràja u takvimprilozima bila vrlo visoka. Uz to, ne treba zaboraviti da je, kako je to prikazano napo~etku rada, informativni sustav (tisak, radio i film) i formalno u Tre}em Reichupripadao sustavu promid`be.

Na kraju se, na temelju opisanih ~lanaka, moè zaklju~iti da je bila rije~ ospecifi~nom obliku promid`be koja je, unato~ tome {to je bila preno{ena prekohrvatskog tiska, u stvarnosti veli~ala i opravdavala tada{nju nacionalsocijalisti~kuNjema~ku i njezinu politiku te se takva promid`ba s pravom moè dràti posrednomnjema~kom promid`bom. Tako|er, treba naglasiti da je tisak zahvaljuju}i konkretnojsituaciji na tada{njem hrvatskom prostoru, u kojem su ostali mediji u usporedbi stiskom bili razmjerno slabije razvijeni, u tom razdoblju bio nedvojbeno jedno odnajbitnijih sredstava {irenja promid`be te je stavljanje opisa uloge hrvatskog tiska u{irenju promid`be odmah iza opisa promid`bene uloge njema~kih ustanova u NDHopravdano i potrebno.

Bro{ure i osta li ti ska ni ma te ri ja li

Spominjanjem tiska i njegove uloge u {irenju promid`be ni izdaleka nisuiscrpljeni svi oblici tiskanih materijala koji su kori{teni za {irenje promid`be.Ponajprije, rije~ je o mnogobrojnim bro{urama, koje su u velikom broju tiskane i,dakako, distribuirane me|u hrvatskim gra|anima. Opisuju}i promid`benodjelovanje razli~itih njema~kih ustanova na vi{e mjesta spomenuo sam postojanje,odnosno izdavanje razli~itih bro{ura (u konkretnim slu~ajevima rije~ je bila o manjimkatalozima i bro{urama posve}enim opisanim izlo`bama), {to upu}uje na njihovukonkretnu ulogu u {irenju promid`be. Zanimljivo je da je u spomenutom izvje{}uKarla Hansa Andrasa od 27. listopada 1941. istaknuto utjecanje “na {iroke narodnemase putem svih propagandnih sredstava, koja stoje na raspolaganju i to u prvomredu bro{urama isklju~ivo na hrvatskom jeziku, te slikovna propaganda (zidnenovine).”61 Dok se za bro{ure nedvojbeno moè re}i da su ~inile znatan dio njema~kepromid`be, dotle se na temelju dostupnih dokumenata i izvornog promid`benogtvoriva ne moè jasno odrediti stupanj prisutnosti zidnih novina.

Kod bro{ura, kao i kod drugih vrsta promid`benih materijala, moè se govoriti oizravnoj i posrednoj promid`bi, odnosno o kombinaciji tih dvaju na~ina {irenja

186

VDG JAHRBUCH 2001

60 Takvo je ratno izvješće objavljeno u dnevniku Hrvatski narod (Zagreb), god. V., br. 828, 8. rujna 1943., 1, pod istaknutimnaslovom “Težki neprijateljski gubitci u zraku”. I to izvješće, kao i stotine drugih objavljenih u istom dnevniku bila su“opskrbljena” širokim podnaslovima koji su otkrivali detalje izvješća. U ovom slučaju podnaslovi su bili sljedeći: “NadNjemačkom oborena 53 angloamerička bombardera, a na iztočnom bojištu 59 sovjetskih zrakoplova. - Boljševici izgubili jučer144 oklopljena kola. – Jak napadaj na neprijateljsko uporište u području Cambridgea”. Uvod u izvješće imao je stalni oblik, kojise gotovo uopće nije promijenio kroz cijelo ratno razdoblje te je u ovom slučaju uvod glasio:

“NJEMAČKI RATNI IZVJEŠTAJ

GLAVNI STAN VOĐE REICHA, 7. rujna. Vrhovno zapovjedničtvo oružanih snaga javlja:”61 Flod, rukopis, “2. Njemačko poslanstvo”.

promid`be. Me|u bro{ure nedvojbenose mogu svrstati i spomenuti kataloziopisanih izlo`bi, odnosno drugimaterijali. Pri tome bi se katalogspomenute izlo`be “Slikarski dojmovi sa rati{ta – Maler erleben den Krieg”,mogao ozna~iti kao primjer izravnepromid`be, unato~ supokroviteljstvavojskovo|e-doglavnika Slavka Kvaterni-ka i sudjelovanja manjeg broja hrvatskih slikara na toj izlo`bi. Za razliku od toga,primjer navedene bro{ure posve}eneopisanoj izlo`bi “Njema~ka plastikasada{njosti” nedvojbeno predstavljaprimjer posredne promid`be u kojoj jehrvatska ustanova (Hrvatsko-njema~ko dru{tvo u Zagrebu) odigrala uloguprenositelja njema~kih promid`benih poruka.

Zna~ajnu skupinu bro{ura ~ine one bro{ure koje su izravno prenosile njema~kesadràje (prevedene na hrvatski jezik), ali su ih nedvojbeno izdali hrvatski izdava~i uHrvatskoj. Velik broj takvih bro{ura izdan je u nakladi poduze}a “Press-import d.d.”iz Zagreba, ali su se kao nakladnici pojavljivali i drugi izdava~i u NDH.62 Vrlo su sli~ne tim bro{urama i brojne knjige, prijevodi njema~kih izdanja, koje su izdali hrvatskiizdava~i. Dakle, i ovdje je bila rije~ o izravnom preno{enju njema~kih sadràja uhrvatskom prijevodu.

Za razliku od opisane skupine bro{ura, kod ostalih njema~kih bro{ura stvari nisubile tako jasne. Naime, kao i kod drugih promid`benih materijala, tako se i kodvelikog broja bro{ura vidi jasna namjera njihovih izdava~a da ostanu anonimni.Konkretno, gotovo ni u jednom slu~aju nisam kod bro{ura, za koje nedvojbeno drìmda su njema~ke, utvrdio da je u njima izravno ili neizravno ozna~eno ime izdava~a.63Dakako, postavlja se pitanje na koji se na~in moè za pojedinu bro{uru tvrditi da jeproizvod njema~ke promid`be te je potrebno objasniti na koji na~in je mogu}e

187

VDG JAHRBUCH 2001

Pri god na do pi sni ca i ìg uz izlo`bu"Sli kar ski doj mo vi sa rati{ta - Ma ler

er le ben den Krieg"

62 Dostupni podaci upućuju da je “Press-import d.d.”, Katančićeva 3, Zagreb (u brošurama naveden kao “Komisiona nakladaPress-import”, Katančićeva 3, Zagreb) bio u djelomičnom njemačkom vlasništvu, a samim tim i pod određenim njemačkimutjecajem (usp. Jareb, “Njemačko novinstvo”, 162.-163.). Spomenuta naklada pokrenula je dvije biblioteke u sklopu kojih jeobjavljivala radove njemačkih autora. U biblioteci “Ratni doživljaji” objavljivane su ratne priče čiji su autori bili uglavnomnjemački časnici. Primjerice, kao svezak 17. spomenute biblioteke izašla je 1942. brošura poručnika Hans-Joachima Biebrachapod naslovom Bacači plamena (jedan primjerak te brošure nalazi se u posjedu autora). Pri tome je zanimljivo istaknuti da jenaziv izdavača otisnut samo u prvih nekoliko svezaka navedene biblioteke, da bi nakon toga ostao samo naziv tiskare koja ih jetiskala – Hrvatski tiskarski zavod d.d., Zagreb, Frankopanska ulica 12. U spomenutim Bacačima plamena nije otisnut nazivizdavača. Za razliku od toga, u brošuri Joachima Matthiasa Padobranci nad Holandijom, Zagreb, 1942., koja je izašla kaosvezak 5. spomenute biblioteke, na stranici 2. otisnut je naziv izdavača – “Komisiona naklada Press-import d.d. – Zagreb,Katančićeva ul. 3.” Sadržaj brošura iz te biblioteke bio je očito namijenjen širim čitateljskim krugovima te je bila riječ o popularno pisanim pričama koje su opisivale uspjehe njemačkih vojnika i isticale njihovu navodnu nepobjedivost, snagu i pravednost, štonedvojbeno predstavlja snažne promidžbene elemente.

63 Već je citiran dio spomenutog izvješća od 27. listopada 1941. u kojem se ukazuje na potrebu izbjegavanja spominjanja kulturnog odjela Njemačkog poslanstva, što je, kako se može pretpostaviti na temelju uvida u izvorni materijal, očito bilo tipično za svenjemačke ustanove koje su sudjelovale u promidžbenim djelatnostima.

svrstati neku od njih u skupinu njema~kih bro{ura. Do odre|enih pokazatelja oporijeklu svake pojedine bro{ure moè se do}i detaljnom analizom njezina sadràja,odnosno usporedbom temeljnih tvrdnji iz svake bro{ure s tipi~nim tvrdnjama ifrazama koje je upotrebljavala promid`ba NDH, i to ~ak i u slu~ajevima kada je, kao u slu~aju novinskih ~lanaka, posluìla za posredno {irenje njema~ke promid`be. Postojimogu}nost da su dio bro{ura, koje po svom sadràju nedvojbeno pripadaju u skupinu njema~kih promid`benih bro{ura, izdali hrvatski izdava~i, te bi u tom slu~aju bilarije~ o posrednoj promid`bi. Ipak, drìm kako je u velikoj ve}ini slu~ajeva bila rije~ onjema~kim izdava~ima te da je broj onih bro{ura koje su mo`da izdali hrvatskiizdava~i bio zanemariv, ako je takvih bro{ura uop}e i bilo. Naàlost, opseg ovog radane omogu}uje mi {ire obrazlaganje iznesenih tvrdnji, budu}i da bi trebalo iznijeti iveliki broj konkretnih primjera, odnosno zna~ajan prostor posvetiti samoj analizisadràja promid`be NDH i njema~ke promid`be, odnosno usporedbi sadràja tihdviju promid`bi.64 Uz analizu sadràja, potrebne podatke o pripadnosti pojedinebro{ure mogu}e je dobiti i na temelju niza drugih detalja, uglavnom vezanih uzizgled i tehni~ku opremu svake od njih.

Svakako najzanimljivija i, kako se ~ini, najzastupljenija skupina bro{ura bila je ona u koju moèmo svrstati one bro{ure koje su najvjerojatnije bile pripremljene i tiskaneu Tre}em Reichu na hrvatskom jeziku.65 Kod tih bro{ura name}e se spomenutiproblem odre|ivanja njihova izdava~a, odnosno kod svake pojedine bro{ure postavlja se pitanje da li je uop}e rije~ o promid`benoj bro{uri izdanoj izravno od njema~kihizdava~a. Ipak, neki elementi, tipi~ni za najve}i broj takvih bro{ura omogu}avajunjihovo razmjerno jednostavno “identificiranje” i svrstavanje u skupinu njema~kihbro{ura. Kao prvo, treba primijetiti kako je u grafi~kom smislu bila rije~ o iznimnoatraktivnim proizvodima, koji su u tom smislu znatno odskakali od bro{ura koje sunedvojbeno bile proizvod promid`be NDH.66 Prigodom analize bro{ura primijetiosam da je u ve}ini njih, obi~no na zadnjim stranicama, otisnuta posebna broj~anaoznaka, koja svojim izgledom upu}uje na odre|eni sustav ozna~avanja bro{ura. Ta~injenica osobito je bitna zbog toga {to su na isti na~in bile ozna~avane i njema~kebro{ure na drugim jezicima te se na taj na~in moè njihovo izdavanje dovesti uizravnu vezu. Tako|er, od osobite mi je pomo}i kod “identifikacije” bro{ura bilopostojanje istih bro{ura izdanih na razli~itim jezicima. Dakle, broj~ane oznakebro{ura, kao i mogu}nost usporedbe istih bro{ura na vi{e jezika, bili su temelj na

188

VDG JAHRBUCH 2001

64 U svom sam dosadašnjem radu, osim nastojanja za obradom njemačkog tiska u NDH (u spomenutom članku), također u velikojmjeri koristio i ostali tisak te promidžbene materijale promidžbe NDH, te u budućnosti namjeravam u radu većeg opsega zajednoobraditi tisak i promidžbu NDH. Dosad sam, uz spomenuti članak o njemačkom tisku, objavio i rad “Odjek zločina u Katynskojšumi u tisku Nezavisne Države Hrvatske od travnja do lipnja 1943. godine”, Časopis za suvremenu povijest, god. 30., br. 1.,117.-130., u kojem sam znatnu pozornost posvetio upravo promidžbi NDH i njezinom odnosu prema poznatom zločinu koji susovjetske vlasti počinile početkom 1940. godine pogubivši više tisuća zarobljenih poljskih časnika i dočasnika.

65 Gotovo sve brošure tog tipa koje sam upotrijebio u ovom radu čuvaju su u HPM, DZ XX. st.66 Riječ je o velikom broju brošura u kojima je jasno i nedvosmisleno označen izdavač. Tako je kao izdavač brošure Blaža Lorkovića

Ustaški pokret u borbi za oslobođenje Hrvatske, Zagreb, 1942. bio označen Glavni ustaški stan. Brošuru Poglavnik. ìvot –misao – djelo, niz “Naši pogledi”, svezak. 1., gl. ur. prof. Danijel Crljen, Zagreb, 1944., izdalo je “Povjereničtvo za odgoj ipromičbu u Postrojničtvu”, a u brošuri Poglavnik Saboru i narodu. Govor na završnoj saborskoj sjednici 28. veljače 1942.,Zagreb, 1942., kao izdavač bio je označen “D.I.P.U.” (Državni izvještajni i promičbeni ured). Sve spomenute brošure nalaze se u knjižnici Hrvatskoga instituta za povijest u Zagrebu.

kojem je bilo mogu}e “identificirati”veliku ve}inu bro{ura navedenog tipa skojima sam se susreo prigodomistraìvanja. Stoga je najbolje navestikonkretan primjer koji je omogu}iodono{enje zaklju~aka o pripadnosti nesamo te bro{ure u sklop njema~kihbro{ura, nego je tako|er ukazao naobrazac po kojem su izdavane i ostalenjema~ke bro{ure. Rije~ je o bro{uri podnaslovom Grad i selo – jedna zajednica,koja nedvojbeno predstavlja kvalitetangrafi~ki proizvod, tako|er ozna~enposebnom oznakom – 2491/4/6. 67 Istabro{ura bila je tako|er izdana i nasrpskom jeziku (na }irilici) pod naslovom Varo{ i selo jedinstvena zajednica.68 Ako seizostavi ~injenica da je rije~ o dva izdanja na dva razli~ita jezika, dolazi se donedvojbenog zaklju~ka kako je rije~ o istoj bro{uri koju je izdao isti izdava~. Vrlosli~an je i primjer bro{ure na njema~kom jeziku pod naslovom Atlantik Grab StolzerHoffnungen,69 ~ije je srpsko izdanje, pod naslovom Atlantik grob ponosnih nada,tako|er sa~uvano u Hrvatskom povijesnom muzeju.70 Karakteristike te bro{ure (tihbro{ura) istovjetne su onima opisanima u slu~aju bro{ure Grad i selo – jednazajednica.

Sadràj tih bro{ura bio je dvojak. S jedne strane velik broj bro{ura bio je izrazitoafirmativan, i u njima je do izraàja dolazilo veli~anje Tre}eg Reicha, bez obzira na toda li se radilo o veli~anju unutarnjeg stanja u njemu ili su se opisivali njema~ki ratninapori. Kao izraziti primjeri takvih bro{ura mogu posluìti navedena bro{ura Grad iselo – jedna zajednica, u kojoj se veli~ao nacionalsocijalisti~ki odnos premanjema~kom selu i selja{tvu, odnosno zajedni{tvo sela i grada u dru{tvenom razvitku ipodno{enju ratnih napora.71 Tipi~na po veli~anju osobe Adolfa Hitlera bila je i

189

VDG JAHRBUCH 2001

Na slov ni ca bro{ureGrad i selo -jed na za jed ni ca

(HPM, DZ XX. st., inv. br. 10709)

67 HPM, DZ XX. st., inv. br. 10709. Spomenuta oznaka nalazi se na posljednjoj strani (brošura, koja inače sadržava 32 stranice,nema oznake stranica).

68 HPM, DZ XX. st., inv. br. 9968. Inače, u HPM, DZ XX. st. čuva se velik broj brošura na srpskom jeziku, a također i brošurana njemačkom jeziku te mi je jedino zahvaljujući toj činjenici bilo moguće uspoređivati različita izdanja i na tim usporedbamaizvući određene zaključke. I u ovoj brošuri oznaka se nalazi na posljednjoj strani – 2491 2/21. Dakle, riječ je o oznaci vrlosličnoj oznaci u hrvatskoj brošuri. Broj 2491, koji je identičan u obje oznake, našao sam također i u većem broju drugih brošuraizdanih ne samo na hrvatskom i na srpskom jeziku, nego također i u sličnim brošurama na njemačkom jeziku

69 HPM, DZ XX. st., inv. br. 9884.70 HPM, DZ XX. st., inv. br. 9885.71 Kao najbolji primjer načina na koji je pisan tekst u toj bogato ilustriranoj brošuri može poslužiti uvodni tekst (str. 3.): “Njemački

seljak – štićen i cijenjen u Njemačkom Reichu – nije osamljen u svojoj borbi, da za osiguranje narodne prehrane poveća prinosnjemačkog tla. Grad mu pomaže. On mu šalje ljude i strojeve, pomaže mu obrađivati zemlju, krčiti šumu, graditi putove i ceste,pomaže kod sjetve, sadnje i žetve.

Njemački je narod jedna zajednica. Svi služe jednom cilju. Grad i selo su jedna fronta. – èna u uredu ostavlja pisaći stroj, -vojnik svoju posadu, đak predavaonicu, - a svi dolaze na selo: mladići, djevojke, muževi i žene. Svi su oni uz seljaka, pomažućimu radosno i puni smisla za pomoć.

bro{ura Führer i njegov narod,72u sklopu koje se slikom i rije~ju nastojalo Hitleraprikazati u svim ìvotnim i dràvni~kim situacijama kao dobrohotnog, ali ~vrstog iodlu~nog ~ovjeka, dràvnika i vojskovo|u. U drugu skupinu tih bro{ura po sadràjupripadaju one bro{ure ~iji je cilj bio napad na protivnike Tre}eg Reicha, bilo da je bilarije~ o stvarnim ratnim neprijateljima, bilo da je bila rije~ o ideolo{kom obra~unu sprotivnicima nacionalsocijalizma – ponajprije s @idovima i komunistima. Kaozanimljiv primjer antisemitske promid`be moè posluìti bro{ura [to veli seljak IvoPavlovi} o uzrocima selja~ke bijede.73 Glavni junak pri~e jest seljak Ivo Pavlovi},predstavljen u bro{uri kao ~vrst i po{ten ~ovjek, koji se suprotstavlja navodnimpoku{ajima ìdovskog trgovca Abrahama Salomonsohna da izrabljuje i osiroma{ujeseljake, u konkretnom slu~aju zaduènog seljaka Gozdomila. Dakako, Salomonsohnje predstavljen u najcrnjem svjetlu, a kao rje{enje svih navodnih selja~kih problemanjema~ka je promid`ba kroz usta izmi{ljenog Ive Pavlovi}a poku{ala hrvatskomselja{tvu sugerirati da prihvati njema~ka “rje{enja”, i to ne samo odnosa na selu, nego tako|er i odnosa prema @idovima.

Na kraju treba istaknuti da brojnost sa~uvanih bro{ura, njihov sadràj te opremaupu}uju na to da su bro{ure, bez obzira je li bila rije~ o izravnoj promid`bi ili onjema~kim bro{urama koje su izdali hrvatski izdava~i, igrale znatnu ulogu unjema~koj promid`benoj djelatnosti. Naàlost, bez opse`nih dodatnih istraìvanjanije mogu}e tvrditi koliki je bio njihov stvaran utjecaj na hrvatsku javnost, {to bisvakako pridonijelo boljem razumijevanju uloge i dosega cjelokupne njema~kepromid`be u NDH.

Filmska pro mid`ba

Kao jedan od bitnih elemenata njema~kog promid`benog djelovanja u NDHizdvaja se {irenje politi~ke promid`be putem filma. Pritom treba istaknuti da nije bilarije~ samo o dokumentarno-politi~kim, nego i o igranim filmovima koji su prenosilipromid`bene poruke, o ~emu je ve} bilo rije~i u sklopu ovog rada.74 Pri spominjanjufilmova treba re}i da su oni po svom sadràju nedvojbeno predstavljali izravnunjema~ku promid`bu. Osnovni oblik njema~kog filmskog promid`benog djelovanjado 1943. godine bilo je redovito prikazivanje njema~kog filmskog tjednika uhrvatskim kinima.75 Pri tome treba istaknuti kra}u knjigu uspomena voditeljahrvatske filmske proizvodnje za NDH i ravnatelja poduze}a “Hrvatski slikopis”Marijana Mikca, u kojoj je on iznio velik broj vrijednih i zanimljivih podataka o

190

VDG JAHRBUCH 2001

72 HPM, DZ XX. st.73 HPM, DZ XX. st., inv. br. 10780. I ova brošura ima posebnu brojčanu oznaku na posljednjoj, 16. stranici – 2491/3/11. Po

svom sadržaju, a djelomično i po objavljenim ilustracijama, vrlo je slična brošura na srpskom jeziku pod naslovom Šta je u snuvideo seljak Jovan Petrović? A šta nas uči stvarnost? (HPM, DZ XX. st., inv. br. 9938). I ova brošura ima na posljednjoj, 20.stranici, otisnutu posebnu brojčanu oznaku – 2491/01/52.

74 Usp. bilješku 23.75 Filmski tjednici bili su u to vrijeme uobičajen oblik filmskog prikazivanja aktualnih događaja široj javnosti. Riječ je bila o kraćim

filmovima koji su sadržavali filmski pregled događaja u posljednjih nekoliko dana, a bili su redovito prikazivani kao predigraigranim filmovima. Dakako, njemačka je promidžba, u koju je u Trećem Reichu pripadao i film, uložila znatne napore na razvojfilmske proizvodnje, koju je shvaćala kao odlično sredstvo za postizanje svojih ciljeva. Više se o filmu i promidžbi u Trećem Reichu može doznati u The Encyclopedia, 262.-265. i 731.-734.

djelovanju predstavnika njema~kog filma, odnosno o hrvatsko-njema~kim filmskimodnosima tijekom Drugog svjetskog rata.76 Dakako, Mikac je u svojoj knjizi zna~ajnupozornost posvetio upravo prikazivanju njema~kog tjednika u hrvatskim kinima,odnosno odnosima s predstavnicima tog tjednika u Hrvatskoj. Prema Mikcu supredstavnici “Deutsche Wochenschau”, koji se s uspjehom prikazivao u NDH, upo~etnom razdoblju ~ak poku{ali nametnuti svoj tjednik kao jedini koji bi seprikazivao, a {to bi, uz ostalo, dovelo i do obustavljanja proizvodnje hrvatskogfilmskog tjednika, koji je u to vrijeme ~inio temelj hrvatske filmske proizvodnje.77Ipak, hrvatski filmski tjednik uspio je opstati, pa je na kraju ~ak uspio istisnuti“Deutsche Wochenschau” iz hrvatskih kina. Naime, suradnja poduze}a “Hrvatskislikopis” koje je proizvodilo hrvatski filmski tjednik pod naslovom “Hrvatska u rie~i islici” s “Deutsche Wochenschau” dovela je ne samo do toga da je hrvatski tjednikpostao tehni~ki i sadràjno dobar i zanimljiv, nego je tako|er, zbog namjere da se uhrvatski tjednik po~nu uvr{tavati njema~ki priloyi, u~inila i to da je prikazivanjenjema~kog tjednika u hrvatskim kinima postalo suvi{no.78 Stoga je od kraja 1943.prekinuto prikazivanje njema~kog filmskog tjednika u hrvatskim kinima, a hrvatskifilmski tjednik, oboga}en me|unarodnim (ponajvi{e njema~kim) prilozima, bio je od tada pa do kraja rata jedini tjednik koji se prikazivao u hrvatskim kinima. Prvi broj“Hrvatskog filmskog tjednika”, koji je naslijedio dotada{nju “Hrvatsku u rie~i i slici”,bio je predstavljen 4. prosinca 1943. u Zagrebu, a tom je prigodom spomenutiravnatelj “Hrvatskog slikopisa” Marijan Mikac istaknuo “veliko zna~enje tog novoghrvatskog slikopisnog tjednika s me|unarodnim sadràjem, koji }e se kao jediniprikazivati od sada u na{im slikokazima. U svojem je govoru naglasio, da je do{la doizraàja suradnja izme|u Hrvatskog slikopisnog zavoda i Deutsche Wochenschau.Na{ slikopisni zavod davat }e svoje snimke njema~kom slikopisnom zavodu, a ovaj }eopet davati svoje snimke za na{ tjednik. Na taj }e se na~in objavljivati u inozemstvusnimke na{ih najglavnijih dogo|aja, a popratne rie~i bit }e govorene u 34 jezika.”79Od tada pa do kraja rata u hrvatskim je kinima prikazivan samo hrvatski tjednik ukoji su bili uklju~eni i njema~ki prilozi, za koje se moè pretpostaviti da su sadràvali ipromid`bene poruke. Ina~e, njema~ki filmski tjednik bio je u hrvatskim kinima

191

VDG JAHRBUCH 2001

76 Marijan Mikac, Film u Nezavisnoj Državi Hrvatskoj, (dalje: Mikac, Film u NDH) Madrid, 1971.77 Prema Mikcu, koji na žalost ne navodi kada se je to dogodilo, navodno je u Zagreb “došao /../ iznenada neki gospodin iz Berlina,

kojeg nisam poznavao, poslan od ‘Deutsche Wochenschau’. Zamolio je sastanak sa mnom u četiri oka. Bez oklijevanja jezahtijevao ništa manje, već obustavu proizvodnje naših tjednika. Odgovorio sam mu, da je to nemoguće, jer su ovi filmoviomiljeni kod javnosti i najveći uspjeh naše proizvodnje, ali nije uzeo u obzir moje razlaganje.” U nastavku teksta Mikac je opisaosvoje napore da spasi proizvodnju hrvatskog filmskog tjednika, što mu je naposljetku i uspjelo. Dapače, Mikac je, kako tvrdi,uspio dobiti i pomoć i njemačku suradnju u daljnjoj proizvodnji hrvatskog filmskog tjednika. (Mikac, Film u NDH, 55.-57.)

78 Mikac, Film u NDH, 67.-69. Mikac na stranici 68. piše da je uspostavljena dobra suradnja s “Deutsche Wochenschau”, te je ujednom trenutku Mikac s ravnateljem “Deutsche Wochenschau” Tietzom ugovorio da njemačkog snimatelja u Zagrebu zamijenijedan činovnik koji bi održavao vezu između “Hrvatskog slikopisa” i “Deutsche Wochenschau”, te bi hrvatski prilozi biliuvrštavani u njemački tjednik, a njemački prilozi bili bi uvrštavani u hrvatski tjednik. Zbog tog i drugih razloga njemački tjednik postao je, kako piše Mikac, suvišan te je prikazivanje njemačkog tjednika postalo suvišno.

79 “’Hrvatski slikopisni tjednik’ prikazuje nam povrh važnih događaja u domovini još i zanimljive događaje u svietu”, NovaHrvatska (dnevnik, Zagreb), god. III., br. 285., 5. prosinca 1943., 8. Taj broj “Hrvatskog filmskog tjednika” nosio je broj 101,što nedvojbeno pokazuje da je on i od strane “Hrvatskog slikopisa” držan tek nastavkom tjednika “Hrvatska u rieči i slici”, odkoje je, dakle, izdano okruglo 100 brojeva.

prikazivan i prije uspostave NDH u travnju 1941.80Pretpostavljam da je, kao i u slu~aju njema~kihigranih filmova, u sklopu poslovanja njema~kihfilmskih poduze}a bilo i nu|enje filmskog tjednika zaprikazivanje u hrvatskim kinima. Prema Mikcu, uZagrebu je prije travnja 1941., a i neposredno nakonuspostave NDH, djelovalo poduze}e “Super Film,zavod za uvoz i iznajmljivanje filmova isklju~ivonjema~ke proizvodnje”. Iako to Mikac nije izri~itopotvrdio, iz njegovih rije~i moè se razabrati da je“Super-film” bio u njema~kom vlasni{tvu.81 Topotvr|uje i ~injenica da se u razdoblju nakonuspostave NDH to poduze}e predstavljalo legalnimpredstavnikom njema~ke filmske industrije, a imaloje isklju~ivo pravo predstavljanja njema~kih filmskihpoduze}a.82 Prema Mikcu, Nijemci su jo{ uprijeratnom razdoblju u Zagrebu uspjeli postativlasnicima tri kino-dvorane: kina “Capitol”, “Olimp”i “Astoria”.83

Ulogu poduze}a “Super-film” ubrzo je preuzelahrvatska podru`nica njema~ke filmske tvrtke UFA (Universal Film A. G.), kojoj je na~elu stajao Josip (Joseph) Klement, svakako najistaknutiji predstavnik njema~kogfilma u NDH.84 Klementa je dobro zapamtio i Marijan Mikac: “Bio je vatren Nijemac i oholo je nosio znak nacionalno-socijalisti~ke stranke. Kao ravnatelj UFE bio jenajva`niji predstavnik njema~kog filma u Hrvatskoj. Odràvao je veze s nekolikousta{kih prvaka, ali i sa zastupnicima Hrvatske selja~ke stranke, s kojima sesprijateljio za vrijeme kraljevine Jugoslavije. Usprkos svom njema~kom rodoljublju isvojoj odanosti nacionalnom socijalizmu, u korist kojega je nastojao posti}i {to vi{e uonim prilikama, kad je njema~ki utjecaj bio najja~i u Europi, Klement je bio srda~an i

192

VDG JAHRBUCH 2001

Jo sip (Jo seph) Kle ment,rav na telj UFA-e, hrvat skog

sli ko pi snog d.d., glav nipred stav nik nje ma~kog

fil ma u NDH

80 Ovu tvrdnju temeljim na uvidu u više zagrebačkih dnevnih novina koje su izlazile prije travnja 1941.- Hrvatski dnevnik,Jutarnji list i Obzor – u kojima je redovito objavljivan raspored filmova u zagrebačkim kinima, pa je u više navarata spomenutoprikazivanje njemačkih filmskih tjednika.

81 Mikac, Film u NDH, 28.82 Jareb, “Njemačko novinstvo”, 169.83 Mikac, Film u NDH, 28. Sva tri kina postoje i danas. Kino “Capitol” jest današnje kino “Zagreb”, kino “Astoria” je današnja

“Lika”, a “Olimp” je današnji “Apolo”. Kino “Capitol” je tijekom rata djelovalo pod imenom “Dubrovnik” (Slikokaz“Dubrovnik”).

84 UFA je u NDH djelovala kao “UFA hrvatsko slikopisno d.d.”, a od “Super-filma” je preuzela i izdavanje mjesečnika Njemačkefilmske (kasnije: slikopisne) novosti (usp. Jareb, “Njemačko novinstvo, 169.). Nije slučajno da je UFA u NDH igrala vodećuulogu. Naime, u procesu objedinajvanja njemačke filmske proizvodnje u Trećem Reichu upravo je UFA bila određena kao onatvrtka koja će preuzeti vodeću ulogu i pod svoje okrilje preuzeti sva ostala filmska poduzeća. Naposlijetku, 1943. je, kako je uizviješteno u članku “Slikopis u Njemačkoj”, Hrvatski slikopis (Zagreb), god. II., br. 4., 1. travnja 1943., 23., “Državniministar Reicha dr. Goebels stavio .. sva poduzeća Reicha pod jedinstveno vodstvo tvrdke ’Ufa slikopis s ograničenim jamstvom(Ufa Film G.m.b.H.)’”. Zanimljivo je spomenuti da je pod upravu UFA-e tako došao i proizvođač njemačkog filmskog tjednika,tvrtka Njemački zvučni tjednik d.s.o.j. (Deutsche Wochenschau G.m.b.H.), a također su i “prosvjetni i promičbeni slikopisi”potpali pod neposrednu upravu UFA-e.

ugodan ~ovjek, vi{e bohem-diplomat, nego trgovac.”85 Nekoliko filmovaantisemitskog sadràja moè posluìti kao potpora tvrdnju da dio njema~kih igranihfilmova tako|er treba promotriti u sklopu razmatranja njema~ke promid`be.86Pretpostavljam, naime, da je u nekima od njih, a napose u onima s ratnom tematikom bilo izrazitih promid`benih sadràja. Stoga nije bilo suvi{no u sklopu ovog radaspomenuti djelovanje njema~kih filmskih tvrtki te predstavnika UFA-e Klementa.

Na kraju treba istaknuti da svi njema~ki filmovi koji u sebi sadrè i promid`benesadràje predstavljaju izravnu njema~ku promid`bu. Danas je nepoznato koliki je biodoseg tog, kao i ostalih oblika promid`be, no uvid u repertoar hrvatskih kina tijekomDrugog svjetskog rata te postojanje brojnih vijesti o izvanrednim prikazivanjimanjema~kih promid`benih filmova izvan redovitog kino-programa upu}uju na to da jehrvatska javnost bila tijekom toga razdoblja izloèna znatnom njema~kompromid`benom utjecaju putem filma. Drugo je, dakako, pitanje (koje treba postaviti ikod razmatranja drugih oblika promid`be) koliki je bio odjek promid`benih porukaposlanih putem filma. Odgovori na sva ta, a i mnoga druga pitanja, zahtijevajuopse`na istraìvanja te problematike u budu}nosti.

Ra dio

Razmatranje njema~ke promid`bene djelatnosti putem radio-valova predstavljasvakako najjednostavniju zada}u u okviru razmatranja njema~ke promid`benedjelatnosti u NDH. Naime, Nijemci u granicama NDH nisu ni u jednom razdobljunjezina postojanja imali u svojem vlasni{tvu i pod svojim izravnim utjecajem nitijednu radio postaju. Ipak, oni su nastojali izravno utjecati na hrvatske slu{ateljeemitiranjem posebnih emisija na hrvatskom jeziku iz radio postaja s podru~ja Tre}egReicha. Te su postaje bile ujedinjene u ustanovu pod nazivom“Reich-Radio-Geselschaft” (RRG). U Tre}em je Reichu radio, pa tako i RRG,pripadao u sustav promid`be. Dapa~e, upravo je radio bio od stranenacional-socijalista prihva}en kao jedno od najmo}nijih sredstava za {irenje politi~kepromid`be.87 Nedvojbeno je tako|er da su vlasti NDH u razvoju radija imale predo~ima sustav i organizaciju njema~kog radija: “U stvaranju svoje mlade krugovalneslu`be i Hrvati su mnogo toga mogli nau~iti i primieniti u svojim prilikama. Gledaju}i

193

VDG JAHRBUCH 2001

85 Mikac, Film u NDH, 28.-29. Zanimljivo je da Mikac ni na jednom mjestu u svojoj knjizi ne spominje Klementovo osobno imeJosip (odnosno Joseph). Ipak, zahvaljujući činjenici da je Klement u hrvatskom tisku povremeno objavljivao članke o djelovanjuhrvatske podružnice UFA-e, to nam je poznato i njegovo ime. Primjerice, u članku “Prosvjetna zadaća njemačkog slikopisa”,Hrvatski slikopis (Zagreb), br. 7/42., 1. prosinca 1942., 6., Klement je potpisan kao “Josip Klement, glavni ravnatelj Ufe,hrvatskog slikopisnog d.d.”.

86 Pretpostavljam da velik dio filmova, primjerice ljubavni, glazbeni i slični filmovi laganijeg sadržaja nisu u sebi sadržavalinikakve promidžbene elemente (unatoč činjenici da je film kao vrsta kulturnog i umjetničkog stvaralaštva u Trećem Reichu islužbeno pripadao u sustav promidžbe), no budući da je sustav njihove distribucije bio zajednički s filmovima promidžbenogkaraktera, to je bilo nužno iznijeti nekoliko osnovnih obavijesti o toj problematici.

87 Više podataka o radiju u Trećem Reichu donosi natuknica “Radio”, The Encyclopedia, 749.-750. Također, vrlo je zanimljiv ičlanak autora J. P. (vjerojatno Jure Prpić) pod naslovom “Glavne značajke suvremenog njemačkog krugovala”, Hrvatskikrugoval (tjednik, Zagreb), god. III., br. 13., 28. ožujka 1943., 14., u kojem je autor detaljno opisao djelovanje i organizacijunjemačkog radija u Trećem Reichu. U sklopu članka istaknuto je i to da “Nacional-socijalistička Njemačka pitanju krugovalaposvećuje osobito u ovom ratu izvanrednu važnost naglašujući uviek veliku nacionalno-političku vriednost krugovala u borbi zaprobitke nacije i države.”

na velike uspjehe krugovalnog stvaranja kod na{eg njema~kog susjeda Hrvati }enastojati, da nakon nesumnjivih uspjeha na podru~ju krugovala {to prije postignu iostvare {to ve}e mogu}nosti, koje pruà krugoval kao sredstvo u slu`bi naroda inajvi{ih dràvnih probitaka.”88 Navedeni citat, kao i drugi dostupni podaci upu}uju ina postojanje institucionalne suradnje izme|u hrvatskog radija (odnosno Hrvatskogkrugovala) i njema~kog radija. Tome u prilog ide i ~injenica da je u oùjku 1943. kaogost Hrvatskog krugovala, odnosno Dràvne krugovalne postaje Zagreb, u Zagrebuboravio glavni ravnatelj njema~kog radija Reichsintendant dr. Heinrich Glasmeier.89Unato~ tome {to je priznavan njema~ki utjecaj na razvoj hrvatskih radio postaja,ipak, koliko se na temelju dostupnih podataka moè zaklju~iti, na njima nije biloemisija koje su izravno napravile njema~ke ustanove, odnosno njema~kapromid`ba.90

Emisije za hrvatske slu{atelje davane su tijekom Drugog svjetskog rata skoro svakidan, a prenosile su ih radio postaje “Alpen” i “Donau”.91 Imena navedenih postajaupu}uju na to da su se one nalazile na podru~ju dana{nje Austrije, dakle onogpodru~ja Tre}eg Reicha koje je bilo zemljopisno najbliè podru~ju NDH te je ilogi~no da je upravo iz njih vr{en prijenos emisija na hrvatskom jeziku. Glavna,odnosno naj~e{}a emisija na hrvatskom jeziku bile su vijesti, dok su ostale emisije bilerijetke. Uz spominjanje njema~kih emisija na hrvatskom jeziku treba re}i da se je napodru~ju NDH mogao ~uti i program iz Tre}eg Reicha na njema~kom jeziku.92

Naposljetku treba ne{to re}i i o spomenutim zajedni~kim hrvatsko-njema~kimvojni~kim emisijama iz 1943. godine. Naime, 10. sije~nja 1943 pokrenute su“Hrvatsko njema~ke vojni~ke izvedbe na D.K.P. Zagreb i WehrmachtsenderBelgrad”., kad je na Dràvnoj krugovalnoj postaji Zagreb odràna prva takva emisija,a druga je odràna ve} 15. sije~nja 1943. na Wehrmachtsender Belgrad.93 Pokretanjetih emisija prikazano je u suvremenom tisku kao vaàn doga|aj “u poviesti suradnje

194

VDG JAHRBUCH 2001

88 Isto.89 “Glavni ravnatelj njemačkog krugovala u Zagrebu”, Hrvatski krugoval, god. III., br. 13., 28. ožujka 1943., 4. Prema tom

članku “njemačkog gosta dočekali su prilikom dolazka u Zagreb predstavnici Hrvatskog Krugovala i Njemačkog poslanstva.Tokom prvog dana pregledao je Reichsintendant dr. Glasmeier postojeće uređaje Državne Krugovalne Postaje Zagreb zadržavšise dulje vremena u srdačnom razgovoru s predstavnicima postaje.” Inače, dr. Heinrich Glasmeier došao je na čelo njemačkogradija 1937. godine (The Encyclopedia, 750.).

90 Tjednik Hrvatski radio list (kasnije: Hrvatski krugoval) donosio je detaljne rasporede programa svih radio postaja u NDH te semože razmjerno jednostavno dobiti uvid u raspored (a djelomično i u sadržaj) emisija. Ako se izuzme posebna emisija zapripadnike Njemačke narodne skupine (koju su priređivale ustanove te skupine), te zajedničkih emisija Državne krugovalnepostaje Zagreb i njemačke vojne postaje iz Beograda (o čemu će biti više riječi u nastavku), na programu nije bilo emisija koje biizravno priređivale njemačke državne ili vojne ustanove odnosno njemačka promidžba te se, na temelju analogije s drugimmedijima (poglavito s tiskom), može govoriti o posrednoj njemačkoj promidžbi.

91 Podatke o emisijama njemačkog radija na hrvatskom jeziku najjednostavnije je dobiti putem tiska u kojem je često objavljivannjihov raspored, kao i frekvencije na kojima ih je bilo moguće slušati.

92 Na to, među ostalim, upućuje i činjenica da je hrvatski tisak, pa tako i spomenuti tjednik Hrvatski krugoval, redovito donosiodetaljan tjedni program njemačkog radija pod oznakom “Reichsprogramm” Do kapitulacije Italije u rujnu 1943. njemačkiprogram objavljivan je uglavnom u rubrici “Razpored inozemnih krugovalnih postaja”, a nakon toga, kada je prestala potrebaza objavljivanjem programa talijanskog radija, odnosno navedene rubrike, objavljivan je samo raspored njemačkog radija.Zanimljivo je istaknuti da je (za razliku od zagrebačkih dnevnih listova koji nisu donosili detaljne dnevne programe njemačkogradija) osječki dnevnik Hrvatski list kraće vrijeme tijekom ljeta 1941. u rubrici “Radio-raspored” objavljivao i dnevni rasporednjemačkog radia (Deutschlandsender).

93 Zlatan Mlinarić,“Hrvatsko-njemačke vojničke izvedbe”, Hrvatski krugoval (tjednik, Zagreb), god. III., br. 7., 14. veljače 1943., 15.

hrvatskog i njema~kog krugovala”, kojim je“udaren temelj za trajnu suradnju Dràvnogzavoda za krugovalnu slu`bu ’Hrvatski krugoval’ iWehrmachtsendergruppe Südost, SenderBelgrad.”94 Iako je nagla{avan navodni kulturnikarakter tih emisija, ipak tipi~ne promid`benekonstrukcije koje se susre}u u ~lanku ZlatanaMlinari}a upu}uju i na djelomi~an promid`benikarakter emisija. U tom se ~lanku tvrdilo i to da je“niz hrvatsko-njema~kih vojni~kih izvedbiponovni dokaz uzke hrvatsko-njema~ke kulturnesuradnje, koju jo{ ja~e poja~ava i zasvjedo~ujebratstvo u oru`ju izme|u hrvatske vojske i vojskeujedinjene Europe. Ove izvedbe povezujuhrvatske i njema~ke vojnike, borce za NovuEuropu, za novi poredak, koji ne }e poznavatinikakovih nepravda.

Poglavnikovi vojnici i vojnici Führerazahvaljuju hrvatskom krugovalu i Wehrmacht-sender-u Belgrad za ove izvedbe i svuda gdje senalaze u zajedni~koj borbi hrvatske i njema~keoruàne snage, o~ekuje se nestrpljivo ~as, kad }e14. velja~e u 20.10 sati ponovno s D.K.P. Zagrebodjeknuti zvuci poznate fanfare ’U boj, u boj...’”.95

Na kraju treba zaklju~iti da je njema~ko promid`beno djelovanje putem radijaimalo uglavnom karakter izravne promid`be. Dakle, njema~ke ustanove (odnosnonjema~ke radio postaje) izravno su stvarale program namijenjen hrvatskoj javnosti. Sdruge strane razlo`no je pretpostaviti da je, kao {to je to bio slu~aj i s drugimmedijima, njema~ka promid`ba do hrvatske javnosti dolazila i posredno, dakle usklopu programa hrvatskih radio postaja, no za izvo|enje kona~nih zaklju~akatrebalo bi detaljno analizirati emisije tih postaja (ukoliko je uop}e sa~uvano gradivokoje bi omogu}ilo detaljnu rekonstrukciju sadràja tih emisija), {to nije mogu}eizvesti u sklopu ovoga rada, nego bi zahtijevalo opse`nu studiju.

Zak lju~ak

Oblici i sredstva njema~ke promid`bene djelatnosti u NDH bili su brojni iraznovrsni. Kao organizatori i provoditelji njema~ke promid`bene djelatnostiprvenstveno se pojavljuju njema~ke dràvne (ponajvi{e njema~ka diplomacija) ivojne ustanove. Uz njih se ponajvi{e moè vezati izravna njema~ka promid`ba. Ipak,odre|eni oblici izravne promid`be nisu se nu`no upotrebljavali od strane njema~kihustanova, nego su mogli biti kori{teni i unutar promid`bene djelatnosti promid`be

195

VDG JAHRBUCH 2001

Sli kov na re por taà "Uzza jed ni~ke hrvat sko-nje ma~ke

voj ni~ke iz ved be na D.K.P.Za greb i Weh rmachtsen der

Bel grad", Hrvat ski kru go val(tjed nik, Za greb), god. III.,

br. 7., 14. vel ja~e 1943., str.2

94 Isto.95 Isto.

NDH. Pri tome ponajvi{e mislim na njema~ke filmove koji su bili prikazivani u sklopu redovite kino-mreè u NDH, ili su bili prikazivani u sklopu posebnihpromid`beno-politi~kih akcija promid`be NDH.

Prigodom istraìvanja problematike njema~ke promid`be svaki istraìva~ nu`no}e se suo~iti s problemom identificiranja, odnosno svrstavanja dijela promid`benihdjelatnosti i oblika promid`be u sklop njema~ke promid`be. Naime, njema~ka jepromid`ba, kako je to opetovano istaknuto u ovom radu, sustavno poku{avalaprikrivati svoju izravnu umije{anost u odre|ene promid`bene djelatnosti, nadaju}i se uspje{nijem utjecaju na hrvatsku javnost.

Promid`ba NDH je u sklopu svoje djelatnosti hrvatskoj javnosti prenosila inedvojbeno njema~ke promid`bene poruke, odnosno posluìla je kao posrednikizme|u njema~ke promid`be i hrvatske javnosti. Dakle, rije~ je o spomenutojposrednoj promid`bi. Pri spominjanju promid`be NDH treba istaknuti kako je vrlojednostavno identificirati njezinu posredni~ku ulogu te istraìva~u preostajeuglavnom analiza sadràja posredne promid`be, odnosno na~ina na koji jepromid`ba NDH koristila njema~ke promid`bene poruke.

Na kraju jo{ jednom isti~em da problematika njema~ke promid`be u NDH nijebila dosada gotovo uop}e istraìvana te je u okviru ovoga rada nemogu}e dati {iriprikaz njezina djelovanja. Stoga se nadam da }e on posluìti kao poticaj za daljnjaistraìvanja te zanimljive i zna~ajne problematike hrvatske povijesti u razdobljuDrugoga svjetskog rata.

196

VDG JAHRBUCH 2001

De ut sche Pro pa gan da im Unabhängi gen Sta at Kro a tienvon 1941 bis 1945

Zu sam men fas sung

Das “Dritte Reich” widmete große Aufmerksamkeit der politischen Propaganda,was auch in der politischen Situation im Unabhängigen Staat Kroatien (USK) von1941 bis 1945 zum Ausdruck kam. Leider, beschäftigte sich die kroatischeHistoriografie bis jetzt kaum mit der deutschen Propaganda im USK, so dass eskeinen umfangreicheren Artikel über dieses Thema gibt. Es handelt sich um eineProblematik, die, zweifellos, zum besseren Verständnis der Geschehnisse von 1941bis 1945 beitragen könnte. Deswegen habe ich in einem Artikel das deutschePressewesen im USK bearbeitet.96 Obwohl die Presse, zweifellos, ein der wichtigstenMittel für die Ausbreitung der politischen Propaganda war, wurden in diesem Artikelbei weitem nicht alle Tätigkeiten in Bezug auf die deutsche Propaganda dargestellt.Mit Ausnahme von der Presse und anderen gedruckten Quellen (Broschüren u. Ä.),sind andere Quellen in Bezug auf die deutsche Propaganda nicht leicht zugänglich,was ein großes Problem bei der detaillierten Rekonstruktion des Systems derdeutschen Propaganda ist. Deswegen sind in der Zukunft weitere Untersuchungender Quellen durchzuführen. Wegen der angeführten Gründe aber auch wegen desUmfangs dieses Artikels war es möglich, in diesem Artikel nur die grundlegendenTatsachen anzuführen, die als Grundlage und Anstoß zu weiteren Untersuchungender deutschen Propaganda im USK dienen können.

Deutschübersetzung: Mag. Vlasta [voger

197

VDG JAHRBUCH 2001

96 Vgl. Mario JAREB, “Njemačko novinstvo u Nezavisnoj Državi Hrvatskoj (1941.-1945.)”, Godišnjak Njemačke narodnosnezajednice – VDG Jahrbuch 2000, Njemačka narodnosna zajednica, Zemaljska udruga Podunavskih Švaba u Hrvatskoj, Osijek,2000., 139.-172.

Ivan ]OSI] BUKVIN

Nijemci i eksploatacija vrbanjskih {umaod 1860. do 1910. godine

Slavonske {ume hrasta lu`njaka prostirale su se krajem 19. stolje}a na povr{ini od130.000 hektara. Intenzivnije iskori{tavanje {uma Posavina do~ekuje sa 75.000hektara starih hrastika. Oni su prema vlasni{tvu bili raspore|eni na dràvne {ume(23.000 hektara), {ume kraji{ke investicione zaklade (17.000 hektara) i {ume imovnih op}ina (35.000 hektara).

Organiziranije iskori{tavanje {uma po~inje u okolici Kralovca 1824. godine gdjese proizvodi francuska duìca. Njema~ka duìca proizvodi se 1850. godine u okoliciKomletinaca i Bo{njaka, odnosno u 10. nima~koj i 11. ùpanjskoj kompaniji. To jeujedno i po~etak velike sje~e starih hrastika koja traje intenzivno do pred Prvi svjetskirat. Sje~a i iskori{tavanje {uma u Petrovaradinskoj pukovniji po~inje ne{to kasnije,1861. godine. [ume Spa~vanskog bazena prostirale su se u nekoliko kompanija:Sedmoj ivankova~koj, Osmoj ceranskoj, Devetoj vinkova~koj, Desetoj nima~koj,Jedanaestoj ùpanjskoj i Dvanaestoj drenova~koj. Dio {uma Spa~vanskog bazenaprostirao se u Petrovaradinskoj rigimenti i to u hatarima sela Morovi}a, Stro{inaca iLipovca.

Razni trgovci drvetom te mnoge trgova~ke korporacije, kako se moè vidjeti izlicitacijskih protokola, kupovali su {umu i otpremali drvo rijekom Savom, a poslije ièljeznicom na me|unarodna trì{ta. Na ta je trì{ta isporu~ivana francuska duìca,njema~ka duìca, planke, tesana gra|a, èljezni~ki pragovi i brodska gra|a. Sve je tora|eno ru~no u {umi. Ru{enje {ume i izradu materijala obavljali su najamni radniciGorani, Slovenci, êsi, Slovaci, Poljaci i Nijemci, koje su unajmljivali trgovci.

Selo Vrbanja od prvih po~etaka iskori{tavanja {uma odnosno pepeljarenja (uprvoj polovici pro{log stolje}a), zatim sve do izgradnje pilana krajem 1800. godina,nestanka stranih pilana pred Prvi svjetski rat, nacionalizacije zadnje pilane inestanka, odnosno ukidanja Brodske imovine op}ine u prvim poslijeratnim godina,pa sve do dana{njeg modernog {umarstva ìvi sa {umom, proìvljava sva ta stanja ioblikuje svoj gospodarski, kulturni i politi~ki ìvot.

Selo od 1804. godine s 59 ku}nih brojeva narasta na 133 ku}na broja u razdobljupepeljarenja, zatim do godine 1886. ima 295 ku}a (razdoblje ru~ne izrade u{umama). Broj stanovnika je tako|er ubrzano rastao, pa od 1806. godine s 1018stanovnika narasta na 1465 stanovnika 1857. godine. U vrijeme pred izgradnjupilana 1890. godine ima ~ak 2840 stanovnika.

Godine 1804. u selu je bio i jedan stranac, Nijemac Karl Majnar, a ve} 1854.godine bilo 50 stranaca, trgovaca, obrtnika, kalfi, {egrta i sluga, bez Roma kojih je

VDG JAHRBUCH 2001

199

bilo u deset ku}a. Zatim, 1885. godine broji se jo{ 45 novih doseljenika u odnosu na1845. godinu. Kako se sje~a drve}a odraàvala na porast stanovnika u selu, tako je igospodarski i kulturni ìvot sela bio u stalnom usponu.

Putuju}i Brodskom regimentom 1875. godine jedan od pratitelja biskupaStrossmayera ovako je ukratko opisao Vrbanju: «Isti dan se zaletjesmo dalje k sjeveruna {umske sje~e u malu Vrbanju, tu je na glasu obilnija ̀ irovina i drvarski trg, pa se naselu osje}ala neka varo{ka pitomina uz ~ifutske du}ane i birchause, to se zna.»

Stoga ne treba ~uditi ni podataka da 1875. godine trgovci drvetom i napredniseljani osnivaju «Dr`tvo ~itaonice u Werbanji». Pravila îtaonice su potvr|ena 1878.godine. Jedni od osniva~a i ~lanova ~itaonice su i ugledni njema~ki trgovci {umom,kao {to su Bauer, Herman i Troper. îtaonica je, napomenimo, u Vrbanji postojalapunih 100 godina.

[ume Vrbanje, Otoka, Lipovca i Stro{inaca kupuju se licitacijom. Kupci su kakodoma}i tako i strani trgovci. Godine 1868. na jednoj od licitacija (koje su po~ele 3.kolovoza, a zavr{ile 29. listopada) bili su prisutni ovi trgovci-stranci: Josef Majer,Henri Lereux (sa sjedi{tem firme u Komletincima), zatim Antun Knoll, Jan Ievs, B.Oberson, M. Bauer, Füler, P. Luzenbaher te [varc iz @upanje. Prvu je licitaciju u {umiTikar dobio je Oberson s 95.500 forinti po~etnog iznosa na krajnji iznos od 110.000forinti. Drugu je ponudu s po~etnih 114.000 forinti do kupovine za 145.000 forintitako|er dobio Oberson. Licitacija u Svinovu je po~ela s iznosom od 80.000 forinti izavr{ila s iznosom od 128.000 forinti koje je ponudio trgovac Bauer iz Vara`dina.

Od doma}ih trgovaca na licitacijama se pojavljuju Gamir{ek (Sremska Mitrovica –Vrbanja), Ga{parac (Drenovci-Vrbanja), Njer{ (Bo{njaci), Ba~oka (@upana-Vrbanja) iLuk{i} (Sremska Mitrovica) koji u vremenu od 1862. do 1872. godine licitiraju manjesvote za manje komplekse {uma.

S intenziviranjem sje~e {uma i izrade drvne gra|e pove}avao se i broj stanovnika u Vrbanji. Dio tih stanovnika su Nijemci od kojih mnogi rade u {umama kao obi~niradnici ili stru~no osoblje pri izradi gra|e. Zasigurno pored trgovca Bauera koji je ~ak sjedi{te svoje firme prenio iz Vinkovaca u Vrbanju i bio jedan od vi|enijih trgovaca, uselu je od 1870.-ih godina i obitelj Stelzer koji u Vrbanji ̀ ive sve do 1960-ih godina.

Osim onih koji su stalno ìvjeli u Vrbanji i onih koji su tu bili povremeno zboglicitacije {uma, u poslovima oko {ume nalazio se i ve}i broj «{kribana», procjenitelja,poslovo|a i kapara{a te onih koji imaju svoje male partije radnika. Tako prilikom«konsignacije» 1866. godine u vrbanjskim {umama nalazimo i nekoliko [vaba: AntonHilli, Stephan Wolf i Jakob Arch. Tih je godina u poslu oko {ume i obitelj Rozman.Rozmanovi, ili kako su ih seljani zvali Rauàni, do{li su u selo jo{ 1839. godine. Punihsto godina, sve do 1938. imali su svoje «partije» ili bili «kaparo{i» za rad u {umi.«Partije» su se sastojale od pet do deset ljudi. Dio novoprido{lih obitelji bavio se izanatima vezanima za drvo. Bili su to kolari, «dreeri», «pinteri», «klompari» i sli~no.Neke od familija su Burkhaus, Schrer, Schmit, Nagl, Blum, Jöger, Brünschek.

Prolaskom èljezni~ke pruge Vinkovci-Gunja 1866. godine dolazi dointenziviranja {umskih poslova i obrta kapitala u poslu oko drvne gra|e. Samo {est

200

VDG JAHRBUCH 2001

godina kasnije grade se pilane u Vrbanji. Od 1881. do 1913. godine cijena jednogkubnog metra drveta penje se sa 14 na 56 zlatnih kruna. Dovr{enjem prugeSisak-Zamun i izgradnjom dvije, odnosno tri pilane u Vrbanji, cijena hrastovineizme|u 1891. i 1893. godine ska~e za 8,5 kruna.

Izvje{taj o poslovanju Upravnog odbora i stanju Uprave ̀ upanije sremske iz 1892. godine u dijelu «Industrijalne radnje» navodi: «Kona~no etabilirane su kodkolodvora u Vrbanji tri parne pilane, i to: jedna manja po tvrtki «Njer{ i Ba~oka», tena veliko osnovane «Kraft-Tüker», te po dru{tvu «Socijete Importation d shene».Francusko poduze}e «Socijete…» gradi pilane u Daruvaru, Sira~u, Bar~u, Slatini,Gorjanima, Vukovju, Normancima i Vrbanji, gdje je za 35 godina postojanja izrezalostabala u vrijednosti od 600 milijuna zlatnih kruna, odnosno oko 10 milijuna stabala.

Proizvodnja hrastove duìce dosegla je maksimum 1890. – 1893. godine kada jegodi{nje proizvedeno 25 milijuna komada francuske duìce i oko 10 milijuna akovanjema~ke ba~varske gra|e.

Iste 1892. godine kada su osnovane, dvije strane pilane grade i industrijskekolosijeke do kolodvora u Vrbanji. Nakon dvije godine uspje{nog i intenzivnog posla, ma|arska pilana u selu zvana «Tiker» dobiva dopu{tenje da gradnju uskotra~nepruge do ve} postoje}eg stovari{ta Topola na rijeci Savi. Razgranatost i zahuktalostposlova traì brà i sigurnija poslovna izvje{}a i razmjenu informacija. Stoga objetvrtke ve} 1897. godine uvode telefone od pilana do svojih stovari{ta. Jo{ 1880.godine izgra|en je put @upanja-Bo{njaci-Spa~va-Tezga i danas zvan francuski put, jer je sluìo u ve}ini slu~ajeva francuskoj firmi «Lagier» za izvla~enje {ume s tog dijela.

Oko dviju stranih pilana i tre}e doma}e (Ba~okine) rastu tvorni~ka naselja, adoseljeni radnici stanuju, kako su seljani rekli, «na fabrikama». Oko 400 radni~kihobitelji traì 1905. godine osnivanje i priznavanje urbane sredine trima fabri~kimnaseljima budu}ega imena «[o~na», {to vlasti me|utim ne odobravaju.

Popisi radnika (stanovnika) u tvorni~kim naseljima govore puno o intenzitetuposla, brojnosti i poneki put i nacionalnoj pripadnosti radnika. Tako je iz popisa

201

VDG JAHRBUCH 2001

Laèro va i Tic ke ro va pi la na, 1894 go di ne

stanovnika u naselju firme «Lagier» vidljivo da je 1895. godine bilo 250 stanovnika,od toga 55 parova, zatim 228 katolika, jedan evangelik i 21 grkokatolik. Idu}e, 1896.godine, broj se pove}ao na 271 stanovnika, do toga 260 katolika, ~etiri luterana isedam grkoisto~nih; od toga je 51 par zakonski i 15 nevjen~anih parova ìvjelo unaselju. Neki od tih radnika su i Nijemci kao Jakob Stefl, Konstantin Baunhauer(~inovnik na tvornici podrijetlom iz Essena), Keler, Kilinger, Brischlenger i Buchenerkoji su sve do kasnih tridesetih godina imali svoju «partiju» {umskih radnika zvanu«Kompanija Buhener» koja je brojila 10 do 15 ljudi.

Popis stanuju}ih u naselju tvornice «Tiker» iz 1896. godine daje nam zanimljivpregled svih 518 osoba. Iz popisa se vidi da ima sto mu{karaca rimokatolika, 92 ̀ ene,83 djevoj~ice i 87 dje~aka, zatim 63 neoènjena mu{karca i osam neudanih djevojaka. Osim njih je i jedan Srbin oènjen, 24 mu{karca Srbina neoènjena, zatim je {estmu{karaca evangelika, pet èna, osam djevoj~ica, osam dje~aka i jedan neoènjenimu{karac.

Rimokatolika koji ìve u konkubinatu ima devet, devet je i èna koje imaju petdjevoj~ica i pest dje~aka. Popis iz 1899. godine evidentira 479 stanovnika u naseljutvornice «Tiker», da bi ih 1900. godine bilo 488, a 1901. godine 400. Na pilanistanuju i rade i Nijemci Tomas Braun, Franc Schtrohmeier (~inovnik), Grinter,Schmitt, Landenberger, Zeger, Frencl, Krämer iz In|ije, Hill iz Br{adina. Tako|er,nekoliko Nijemaca tih godina, od 1892. do 1910. rade na pilani kod Ba~oke. Neki odnjih su Trenc (jo{ i danas ìve u selu potomci), Lenz (potomci ìve u Gunji), Ludwig,Jung, Schtajdukar Ro`naj (dio obitelji i danas je u Vrbanji). Izgradnjom triju pilana1892. godine opseg posla u {umi na izradi ru~no obra|ivane gra|e se smanjio, dok se dio sje~e i izrade francuske i njema~ke duìce (ba~varske gra|e) pove}ao. Izvoz duìce i izra|enih stabala klada ili nekih drugih proizvoda obavljali su doma}i ljudi, [okci,dok su ba~varsku gra|u izra|ivali Kranjci, êsi i Gorani. Tako se dio stru~nog iobrazovanog kadra ve}inom preselio u postoje}e pilane. Stru~ne su radnike ve}inom, prema postoje}im dostupnim popisima, ~inili Nijemci iz Ugarske, Slova~ke i Ba~ke.Ipak, jedan dio njema~kog ìvlja i dalje je radio u {umama, kao primjerice Hofmann({umski nadstojnik), Schendl («{kriban»), Gründ ({umarski savjetnik), Brechan({umski nadstojnik), Majer (ko~ija{), Toman i Reichel (obi~ni radnici).

Da sve pro|e u redu i uz po{tivanje {umarskih propisa brinuli su nadlugari, lugarii {umarski vje`benici kojih je tako|er bilo s raznih strana srednje Europe. Pojedini su i danas u sje}anju i prepri~avanjima starijih mje{tana Vrbanje. To su Szabo, Hallas,Reiter, Helcl (i danas u selu) i Konrad, dok je tu i jedan odre|eni broj manje poznatihkoji sigurno nisu mogli dosta popiti ili su imali (pre)mali broj ljubavnih avantura, nisu bili naro~iti lovci i «ka`njavali» su doma}e [okce koje su uhvatili u nekoj {umskojzabrani, pa tako da i nisu ostali u sje}anju mje{tana.

Kako je posao rastao, protok dukata, forinti, kruna, funti i franaka bio je sve ve}i, a jedan je veliki dio zavr{avao u rukama trgovaca, obrtnika i birta{a. Jedno vrijeme uselu je bilo 15 gostionica, 35 obrtnika i deset trgovaca. Trgovci i gostioni~ariuglavnom nisu bili podrijetlom Nijemci (uz nekoliko iznimaka), dok se, naprotiv,velik broj Nijemaca bavio obrtom. Znatan broj bavio se krajem 1800. i po~etkom

202

VDG JAHRBUCH 2001

1900.-ih godina obrtima vezanima zadrvo. Tako je u mnogim ve}im ilimanjim manufakturnim radionicamakod doma}ih i novodoseljenih [vababilo puno majstora, kalfi i {egrta ~ijerukotvorine i danas ukra{avaju nizoveku}a i dvori{nih zgrada. Jo{ i danas se umnogim ku}ama mogu na}i osobnestvari ({tafir) izra|ene po~etkom 1900.godine od onog ili ovog majstora.

Jedno od najpoznatijih majstora kojisu radili u drvetu su sigurno majstori izobitelji Hufnagel (ti{ljer – stolar, i danas njegovi potomci imaju stolarsku radnju),zatim Sepl (kolar), Volesak (cimerman), Bergman (ba~var), Burg (klompari), @igman(ba~var), Gutvein (stolar), Fridrich (kolar iz âlme), Grismajer (klompar), Rabi(cimerman).

Kako se pove}avao i intenzivirao gospodarski napredaj sela uvjetovaniskori{tavanjem stoljetnih hrastika, tako je rastao i broj stanovnika, a pove}avao se iobujam sela. Oko tvornica je izraslo naselje «So~na», oko èljezni~ke stanice iBa~okine pilane naselje zvano «[tacija» te izme|u Vrbanje i sela Otok u {umama istovari{te s lova~kim dvorcem zvano «Spa~va». Do 1910. godine u selo su do{la ~etirivala doseljenika. Od 1880. godine pratimo i broj Nijemaca u selu Vrbanja. Te godineima 58 osoba koje govore njema~kim jezikom, zatim 1890. godine je 80 [vaba, a1900. godine njihov je broj porastao pa je [vaba 276, da bi krajem sje~e i zatvaranjem dviju pilana ostalo 150 ljudi koji su se izja{njavali kao Nijemci. Godine 1890. u selu jebilo 158 stranih dràvljana, a 1910. godine 282. Nepoznato je, me|utim, koliko je utom broju stranaca bilo i Nijemaca koji su bili izvan Austro-ugarskog carstva. Od1892. do 1910. godine u selu nastaje niz kulturnih, dru{tvenih i gospodarskihinstitucija potrebnih jednoj industrijaliziranoj i radni~ki civiliziranoj sredini togvremena.

Tako se osniva Vatrogastno dru{tvo, Bolnica {umskih radnika, Apoteka (koju gradi Vitez Josip Lelis), Dru{tvo drà~a duplira, @idovska {kola, po{ta, telefon, {kola napilanama, klub engleskog tipa «Sloga» - «za promizacnje dru{tvenosti medjuvrbanjskim intelektualcima», pe~e se cigla i poplo~avaju nogostupi u centru sela.Nov~arska sredina osniva {tedionicu koja s radom po~inje 17. prosinca 1905. i postoji sve do 1919. godine. Jedni od osniva~a i dioni~ara su i njema~ki trgovci {umom, tefrancuski i ma|arski industrijalci.

Povodom 1000. godi{njice Ugarskog kraljevstva u Budimpe{ti je 1896. godineorganizirana «Milenijska izlo`ba». Izlo`beno povjerenstvo u Vrbanji sastojalo se od tri ~lana, ùpnika Stjepana Kelleka, nad{umara Gustava Riedlera i trgovca AntunaGa{parca. Poziv za izlo`bu upu}en je i francuskoj tvrtki «Lagier».

Na posebnom izlo`benom prostoru «Kraljevina Hrvatska i Slavonija», Vrbanja jebila zastupljena u sedmoj skupini pod nazivom «[umarstvo i lov». Miroslav Kre{i},

203

VDG JAHRBUCH 2001

Izra|ivan je duìce - "Kom pa ni jaBu he mer" 1936/16/IX

tajnik zagreba~ke privredne komore ovako opisuje {umarstvo postavljeno naspomenutoj izlo`bi i poslove vezane za {umu: «Osim tvrtki ve} prije nazna~enih jesukupci drva, odnosno poduzetnici «Union bank», «Sociéte d importation de Chéné»,«Dioni~arska tvornica tanina», pilana Neubergera u Na{icama, «Franjo Gemer{ek»,«Slavonsko poduze}e drvnih proizvoda Kraft, Tüker i drugovi».

Za {umarstvo Vrbanje kaè: «U tri paro pile {to leè tik {ume u Vrbanji, a spadajutvrtkama Tüker i drug., Société i Ba~oka iz @upanje, ureè se na godinu preko 50.000kubika metara hrastovine, izvrsno upotrebljive za tehni~ke svrhe. Do 75.000 kubnihmetara hrastovih otpadaka upotrebljavaju za produkciju tanina, tvornice tanina u@upanji i Mitrovici. Osim toga, izra|uje se u dràvnim {umama godomice 3-5milijuna komada hrastovih duìca i 500 – 800 tisu}a akova njema~ke ba~varske robe.»

Izlo{ci iz vrbanjskih {uma ovako su opisani: «Kome ne}e da zapne oko za hrastovodeblo od 21 m duìne i 80 cm promjera, pravo kao svije}a, bez i jednog ~vora ili kakve druge mane? Ovo deblo done{eno je, ako se ne varam, iz vinkova~ke okolice (iz {umeSo~na, primjedba autora)…», «ispod ~ega je sloèn jedan vitao francuske duìce uvidu ogromne ba~ve…», «…sav ovaj materijal, {to je izloìla investiciona zaklada, kaoi onaj {to ga iznese na ugled kr. Nad{umarski ured u Vinkovcima, izradila je tvrtka A.Pl. Tüköri u Vrbanji. Ovamo spadaju i one tri hrastove kocke {to predstavljaju kubnumasu jednog metra drveta.

Die De ut schen und die Au sbe u tung der Wälderum Vrban ja von 1860-1910

Seine wirtschaftliche und kulturelle Entwicklung kann das @upanja Gebiet,besonders das Gebiet um Vrbanja; seiner zahlreicher Deutschen Volksgemeinschaftdanken. Die Deutschen haben nämlich bis zum heutigen Tag tiefe Spurenhinterlassen, worüber zahlreiche Bücher und Dokumente zeugen. Die Exploitationder Spa~vaner Wälder ist nur ein kleines Segment der Entwicklung dieser Gegendund nur ein Grund der Ansiedlung der Deutschen. Vom Jahre 1880 sprechen 58Personen im Dorf Vrbanja deutsch. Zehn Jahre später leben in diesem Dorf sogar 80Schwaben und 1900 steigt die Zahl sogar auf 276. Als die Fällsaison zu Ende war und zwei Sägewerke in Vrbanja geschlossen wurden, überblieben dort 150 Menschen, diesich als Deutsche deklarierten. Von 1892 bis 1910 entstehen im Dorf zahlreichekulturelle, gesellschaftliche und wirtschaftliche Institutionen, die für eineindustrialisierte und zivilisierte Mitte dieser Zeit notwendig waren und denen dieDeutschen wiederum einen Obolus gaben.

Li te ra tu ra:

• Ivan ]osi} Buk vin: «Vrban ja I», Vin kov ci 1994.

• Ivan ]osi} Buk vin: «Do pri nos nje ma~ke na rod no sne za jed ni ce go spo dar skom, kul -tur nom i po li ti~kom ìvo tu sela Vrban je», Godi{njak Nje ma~ke na rod no sne za jed -ni ce 1997. VDG Jah rbuch, Osi jek, 1997.

204

VDG JAHRBUCH 2001

Ro bert SKENDEROVI]

Do sel ja van je Ni je ma ca u Poèguti je kom 18. stol je}a

1. UVOD

Nakon oslobo|enja od osmanske vlasti i potpisivanja mira u SrijemskimKarlovcima 1699. godine za Slavoniju je po~elo novo razdoblje. Preko 150 godinaosmanske vlasti, neprekidni ratovi, pogotovo zadnji rat (1683.-1699.) u kojem je ioslobo|ena, ostavili su duboke posljedice na slavonski gospodarski razvoj idemografsku sliku.

Prve komorske komisije koje su nakon Be~kog rata popisivale stanovni{tvoSlavonije utvrdile su da je po~etkom 18. stolje}a Slavonija bila opusto{ena zemlja.Mnoga su sela bila napu{tena, a broj stanovnika u gradovima jako se smanjio jer su usvim slavonskim gradovima tijekom osmanske vlasti ve}inu stanovni{tva ~inilimuslimani koji su tijekom rata pobjegli uglavnom u Bosnu.

Ista sudbina zadesila je i Poègu, koja je od grada s vi{e od 3500 stanovnika uo~ipo~etka rata 1683. godine pala na svega oko 700 stanovnika 1698. godine. Iz grada je pobjeglo cjelokupno muslimansko stanovni{tvo, a ostali su samo malobrojni katolici.Poèga je oslobo|ena 1687. godine, ali je 1690. jo{ jednom kratkotrajno pala u rukeosmanlija.

Ovaj ponovni pad Poège u ruke muslimana 1690. godine jo{ je vi{e promijeniostrukturu gradskog stanovni{tva. Izgleda da je tada iz grada oti{ao i ve}i dio katolikastarosjedioca, jer prvi popisi stanovnika grada iz 1698. i 1702.godine pokazuju da suprvi stanovnici oslobo|enog grada bili tek dijelom iz starosjedila~kih obitelji, azna~ajan dio ~inili su doseljenici iz okolnih sela, te velika skupina izbjeglica iz Bosne,pogotovo iz Sarajeva.

Etni~ki sastav prvih stanovnika grada nakon oslobo|enja od osmanske vlastimogu}e je utvrditi samo na temelju njihovih imena i prezimena, koja ukazuju da susvi stanovnici bili Hrvati. Prema ovim popisima Poèga po~etkom 18. stolje}a nijeimala njema~kih stanovnika.

2. NJEMA^KI VOJNICI U GRADU

Tijekom ratnih operacija kroz grad su prolazile razli~ite vojne postrojbe, a me|unjima je bilo i puno Nijemaca, pogotovo u ~asni~kom kadru. O njihovom boravku uPoègi i obavezama gra|ana svjedo~e ra~uni poè{kog magistrata s po~etka 18.

VDG JAHRBUCH 2001

205

stolje}a u kojima se spominju “Germanos milites ”.1 Nakon oslobo|enja od osmanskevlasti u Poègi je bila stacionirana stalna vojna posada. J. Kempf navodi imenazapovjednika poè{ke tvr|ave (Commendans arcis) koji su prema svojim prezimenimave}inom bili Nijemci: Mat. Ivan Schad, Leopold Mamulla de Turri, B. Forstner,Mihajlo Schöld, potpukovnik Valvazor, Ivan Pütner, Franjo Schmidgrabner, grofHenrik Raiss. U poè{koj tvr|avi bile su ~ete Daunove pukovnije, a kasnije i ~etaMarullijeve regimente koja je ostala sve do 1751. godine, nakon koje u Poègi vi{enema vojnih posada.2

Neki od ~asnika su se i oènili u Poègi, o ~emu nam govore poè{ke mati~neknjige vjen~anih, ali je iz njih vidljivo da se nisu ènili doma}im djevojkama, negoNjemicama koje su do{le u Poègu za svojim zaru~nicima.

3. PRVI DOSELJENICI U GRAD

Po~etkom 18. stolje}a u gradu se pojavljuju i prvi njema~ki doseljenici. Zapisinjema~kih obitelji u poè{ku mati~nu knjigu ro|enih govore dosta o prvimNijemcima u Poègi. Prvi zapis ro|enja djeteta iz njema~koj obitelji pojavljuje se18.02.1709. godine. Te je godine u braku Christofora Palma i njegove ène Helenero|en Mathias Laurentius, a kumovi su bili Mathias Hold i Helena Rosina.

Drugi upis u mati~ne knjige dolazi iste godine nakon nekoliko mjeseci. Ovaj putradi se o obitelji Thome Carolusa Wallnera i njegove ène Anne Marie. Njima se17.05.1709. godine rodio sin Joannes Carolus, a kumovi su bili Joannes Sunter exTyrol i Juliana Sunter ex Summutella (?). Tre}i zapis o ro|enju djeteta u njema~kombraku pojavio se tek ~etiri godine kasnije. Te su godine Andreas Cunz i njegova ènaAnna krstili Joannesa Jacobusa (04.07.1713.), a kumovi su bili Joannes Planer i Maria Susana Crin.3

Sve se ove tri obitelji ne pojavljuju vi{e u mati~nim knjigama {to govori da su sekratko zadràli u Poègi. U sva tri slu~aja i ̀ ene su Njemice, a i kumovi su Nijemci, {togovori da su po~etkom 18. stolje}a Nijemci kao zajednica bili zatvoreni u odnosu nadoma}e Poèàne.

Prvi Nijemac koji se trajnije nastanio u Poègu bio je Gabriel Hapsz, komorskiprovizor. U mati~nim knjigama nije upisan niti jednom pa izgleda da nije imaoobitelj. Prema sa~uvanim izvorima prva njema~ka obitelj koja se stalno naselila uPoègi jest obitelj Michaela Peslera, tako|er komorskog provizora. Dana 08.12.1715.spominje se u mati~noj knjizi kr{tenih kr{tenje njegovog sina Josephusa Antoniusa, a27.12.1720. i kr{tenje njegovog sina Conradusa Franciscusa Xaveriusa. Kod obakr{tenja kum je bio Josephus Spinginklee, protustavnik (contrascriba) grada Poègekoji je tako|er jedno vrijeme bio komorski provizor.4

206

VDG JAHRBUCH 2001

1 Ove račune je objavio I. Mažuran u časopisu Starine – vidi: I. Mažuran: Organizacija i djelovanje gradskog magistrata uPožegi od 1698. do 1703. godine, Starine,JAZU knj. 59. , Zagreb 1984. , str. 135.-185.

2 J. Kempf, Požega –zemjopisne bilješke iz okoline i prilozi, Požega, 1910., str.328. (u nastavku: J. Kempf. Požega)3 Liber Baptisandorum Parochiae et Conventus Sancti Spiritus Possegiensis (1699.–1772.) – Matična knjiga rođenih župe Sv.

Duha čuva se u katedralnoj crkvi Sv. Terezije u Požegi. ( u nastavku LB)4 LB

Dvadesetih godina u Poègi se pojavljuju i prvi njema~ki obrtnici koji odlu~ujuostati u gradu i tu nastaviti sa svojim obrtom. Prvi njema~ki doseljenik u Poègu zakojeg znamo ~ime se bavio bio je zidar Toma Toifelsperger (1722.), a kasnije sespominju i Joannes Konnengieser (1733.) koji je bio po zanimanju stolar, te JoannesVinkler (1728.), mesar i Felix Zwichenprukner (1726.), bravar. 5

Me|u prvim njema~kim doseljenicima treba istaknuti Christophora Weizlera kojije po zanimanju bio pivar (braxator). Weizler se prvi puta spominje 19.08.1726.godine.6 Njegova djelatnost o~igledno je vezana uz stalnu posadu njema~kih vojnikau poè{koj tvr|avi koji su konzumirali pivo, dotada neuobi~ajeno pi}e za stanovnikeSlavonije koja je poznata po svojim vinogradima i vinima. Ovo je jedan od primjerakako je doseljenje Nijemaca uzrokovalo i dolazak novih obi~aja koji su obogatili ̀ ivotu Slavoniji.

Proizvodnja piva javila se u Osijeku jo{ i prije, ve} krajem 17. stolje}a, na {to jetako|er utjecala velika njema~ka zajednica u gradu osnaèna razli~itim njema~kimvojnim postrojbama koje su se neprestano izmjenjivale.

Vjerojatno je upravo uz vojsku vezano doseljenje jo{ jedne njema~ke obitelji –obitelji Prunner. Dominicus Prunner bio je vojni ranarnik (feldtscherer), a prvi se putaspominje 17.01.1739. godine. Tih godina u Poègu su doselila jo{ dva kirurga –Joannes Dietrich Drexler i Joannes Schwarz.7

Me|u prvim njema~kim obrtnicima u Poègi spominje se i Wolfgang Reger koji jeprvi puta zapisan 04.01.1728. godine, a po zanimanju je bio staklar (vitriarius), teHyrbertus Otten koji se prvi puta spominje 15.10.1735. godine, a po zanimanju jebio bravar (faber serarii). U Nadbiskupskom arhivu u Zagrebu ~uva se jedan ra~un iz1746. godine koji je Otten vlastoru~no napisao na hrvatskom jeziku za posao u~injenu biskupskoj ku}i u Poègi.8 Po~etak ra~una po~inje rije~ima “Specificatio sto ja od szdolimenovani u goszp. biszkupve kuchie, od szpoljarszkoga poszla napravio jeszam, kako szlidi…”, a potpisan je “Hierbertus Otten, Possesski szpoljar”.

4. NIJEMCI I PO@E[KI ISUSOVA^KI KOLEGIJ

Odmah nakon oslobo|enja od osmanske vlasti u Poègu su do{li isusovci i tamoosnovali svoj kolegij. Poèga je bila tradicionalno franjeva~ka ùpa i doma}i su ljudibili uglavnom vezani uz svoje franjevce, ali su isusovci u gradu podr{ku na{li upravo u njema~koj zajednici i njema~koj vojsci. Prvi im je u gradu pomogao opskrbnikpoè{ke posade Joannes Georgius Schlintenbuch, nekada{nji isusova~ki novak.9Potporu osnivanja Misije Dru`be Isusove u Poègi dao je i zapovjednik ~itaveSlavonije grof Guido Starhemberg.10 Ubrzo je isusova~ka misija u Poègi bilaprihva}ena i od samih gra|ana, ali se opet me|u njima svojim pomaganjem Misiji

207

VDG JAHRBUCH 2001

5 LB6 Isto 7 LB8 Nadbiskupski arhiv u Zagrebu, Acta Decimalia, br. 602.9 M. Vanino, Isusovci i hrvatski narod, II , Zagreb 1987, str. 507. (u nastavku: Isusovci)10 Isto, str. 508.

istakao jedan Nijemac, komorski provizor Gabriel Hapsz. Misija je od osnutka imala svoje njema~ke propovjednike koji su pastoralno djelovali me|u Nijemcima poè{kevojne posade, a prvi njema~ki propovjednik bio je o. Franjo Grundler iz Eperje{a.11Tako su upravo poè{ki Nijemci dali isusovcima potrebnu podr{ku u prvimgodinama njihovog boravka u Poègi i pomogli osnivanje Poè{kog isusova~kogkolegija koji }e u budu}im desetlje}ima postati pokreta~ brojnih gospodarskih,kulturnih i prosvjetnih akcija na korist Poège i ~itave Slavonije.

5. SMJEROVI MIGRACIJE I INTENZITET DOSELJAVANJA

Tijekom 1738. godine u isto~noj se Slavoniji pojavila kuga. Poèga je te godineostala po{te|ena od ove stra{ne epidemije ali je slijede}e godine epidemija zahvatila i nju. Posljedice su za grad bile strahovite. Od oko 1400 stanovnika grada u epidemijikoja je trajala 5 mjeseci umrlo je prema zapisu u mati~noj knjizi umrlih 792stanovnika, {to zna~i preko 60% stanovni{tva grada.12 Od kuge su stradali i neki~lanovi njema~kih obitelji, primjerice, ve} spomenuti Toma Toifelsperger, zatimMathias sin Felixa Zwischenpruknera i drugi.13

îtava je 1740. godina bila godina strepnje i u grad te godine nije doselila nitijedna nova obitelj. Me|utim, s istekom ove godine ̀ ivot se u gradu po~eo obnavljati iuskoro }e grad po~eti snaàn razvoj.

Godine 1745. obnovljena je Poè{ka ùpanija, pa je Poèga postala ùpanijskicentar, {to }e u slijede}im desetlje}ima omogu}iti stvaranje ~inovni~kog slojagra|ana. Vrlo je va`na i 1765. godina kada je Poèga dobila status slobodnogkraljevskog grada. Ova povelja omogu}ila je nastavak razvoja Poège kaogospodarskog sredi{ta, a bila je u odre|enom smislu i priznanje poè{kim gra|anima za dotada{nje napore u odràvanju urbanog ̀ ivota grada usprkos kataklizmama kojesu doìvjeli tijekom Be~kog rata (1683.-1699.) i kuge 1739. godine.

Kao slobodni kraljevski grad Poèga je po~ela privla~iti obrtnike i trgovce, pa jenjihovo doseljavanje od tada mnogo intenzivnije nego {to je bilo prije. Ja~i valdoseljavanja po~eo je upravo {ezdesetih godina 18. stolje}a, koje su godine o~ito bilepresudne u gospodarskom razvoju ne samo grada Poège nego i ~itave Slavonije.

Me|u doseljenim obrtnicima bilo je i Nijemaca ~iji broj nije bio velik - odepidemije kuge 1739. godine, pa do kraja 18. stolje}a u Poègu se doselilo oko 60njema~kih obitelji – ali je njihov utjecaj na ekonomski, dru{tveni i kulturni ìvotgrada daleko prema{ivao njihov broj~ani udio.

Dva su osnovna razloga doseljavanja Nijemaca u Poègu. Prvi je ~isto ekonomski iza ekonomske migracije je karakteristi~no da su bile iz udaljenijih krajeva. Nijemcisu u Poègu tijekom 18. stolje}a doseljavali najvi{e iz Austrije i Bavarske, ali i iz drugih krajeva u kojima su ìvjele njema~ke zajednice, pogotovo iz ê{ke, Moravske,

208

VDG JAHRBUCH 2001

11 Isto, str. 508.12 Liber mortuorum 1717. – 1774. – i ova se matična knjiga čuva u katedralnoj crkvi Sv. Terezije (u nastavku LM)13 LM

Slovenije i Ma|arske. U Poègu doseljavaju i Nijemci iz velikih gradova poput Be~a,Praga, Budima i Pe~uha.

Drugi razlog doseljavanja Nijemaca u Poègu bilo je sklapanje braka. Bra~nimigranti nisu dolazili iz udaljenih krajeva. Prema dostupnim zapisima u poè{kojmati~noj knjizi vjen~anih vidljivo je da su bra~ni migranti dolazili uglavnom izsusjednih gradova. Sklapanje brakova izme|u pripadnika njema~kih zajednica izsusjednih gradova vrlo je dobar temelj istraìvanja veza izme|u tih zajednica. Izmati~ne knjige vjen~anih vidljivo je da su bra~ne veze bile najintenzivnije izme|unjema~kih zajednica u Osijeku i Poègi. Zanimljivo je da su za razliku od Osijeka iPoèga, ove veze s ostalim susjednim gradovima, primjerice Zagrebom i Pe~uhom,bile mnogo slabije.

6. DALEKE MIGRACIJE –STRU^NA ZANIMANJA

Doseljavanja Nijemaca u Poègu imala su prema strukturi njihovih zanimanjaodre|eni kontinuitet i nakon epidemije kuge 1739. godine. I nakon kuge u Poègu jedoselilo nekoliko Nijemaca koji su po zanimanju bili kirurzi. Uz njih se javlja i prvipoè{ki apotekar Paulus Thaller kojeg su u Poègu doveli isusovci, a on je nakonnjihovog ukidanja 1773. godine otvorio prvu privatnu apoteku u Poègi.

U drugoj polovini 18. stolje}a u Poègu su doselili jo{ dvojica njema~kih pivara:Joannes [pun i Wolfgang Schörer. Uz ova zanimanja Nijemci su u Poègu donijeli jo{neka nova zanimanja. Uz ve} spomenutog staklara Wolfganga Regera koji sespominje ve} 1728. godine, u Poègu je u drugoj polovici 18. stolje}a doselio jo{jedan Nijemac staklar – Antonius Steiger iz Be~a, koji se spominje prvi puta 1779.godine. U Poègu je 1744. doselio i prvi poznati poè{ki licitar David Hochweiser.

Nijemci su u Poègi obavljali i neke nepopularne poslove. Me|u njima je bio iposao krvnika. Godine 1756. spominje se prvi krvnik u Poègi - Joannes Czah. Ovajkrvnik bio je vjerojatno u slu`bi poè{ke ùpanije, jer grad tada jo{ nije imao pravosu|enja na smrt (Jus Gladii). Me|utim 1768. godine, ubrzo nakon progla{avanjaPoège slobodnim kraljevskim gradom, spominje se u Poègi i prvi gradski krvnikFerdinand Gross “Carnifex liberae regiaeque Civitatis Posegae”, a 1769. jo{ jedan krvnikJoseph Vogelmuth.14

Posao krvnika nije bilo samo egzekucija osu|enika na smrt, nego i tortura koja jebila dio istra`nog sudskog postupka.15 Grad je poveljom o eliberaciji doveo od MarijeTerezije pravo su|enja na smrt (Jus Gladii), ali nije poznato da li je grad ikada topravo i iskoristio.16

Prisutnost krvnika u gradu i smaknu}a razbojnika bili su logi~na posljedicavelikog broja razbojstava koja su Slavoniju zahvatila tijekom 18. stolje}a. U to jevrijeme Slavonija bila prepuna hajdu~kih druìna koje su ugroàvale sigurnost

209

VDG JAHRBUCH 2001

14 J. Kempf, Požega ,str. 378.15 Isto, str. 378.16 Isto, str. 377.

putnika i prosperitet ~itave regije. Progon hajduka i njihovo ka`njavanje poprimili sudrasti~ne razmjere, pa Milivoj Veì} spominje da je u roku od 34 godine (1746. –1780.) na smrt osu|eno u svemu 81 razbojnika.17

Vidljivo je da su doseljeni Nijemci u Poègi u po~etku tvorili prili~no zatvorenuzasebnu zajednicu. Me|utim, s vremenom se ova zajednica sve vi{e otvarala iuklapala u sredinu. To je vidljivo u raznim aspektima dru{tvenog ìvota.

Brakovi su opet vrlo dobar pokazatelj dru{tvenih gibanja. U drugoj polovini 18.stolje}a brakovi izme|u Hrvata i Nijemaca postaju sve ~e{}i. Neke od tih obitelji suobiljeìle ìvot Poège u 19. stolje}a. Jedna od najpoznatijih takvih obitelji je obiteljPaulusa Thallera, koji je u Poègu do{ao kao isusova~ki apotekar. Njegovi potomcivr{ili su niz va`nih funkcija. Sin Ignjat (r.1779.) bio je gradski sudac, a unuk Filip(r.1815.- u.1901.) je bio saborski poslanik grada Poège.18

U Poègi su krajem 18. stolje}a osnovana i dva njema~ka ceha, poznata kao Prvi iDrugi njema~ki ceh.. Drugi njema~ki ceh je 07.svibnja 1773. godine dobio privilegijod Marije Terezije. U njemu su bili udruèni pekari, tesari, zidari i voskari. Prvinjema~ki ceh osnovan je 1774. godine, ali je ipak kasnije prozvan “Prvi njema~ki ceh” jer je okupljao mnogo vi{e majstora i imao ve}i ugled od Drugog njema~kog ceha.19 U ovaj ceh bili su u~lanjeni pivari, limari, mesari, cipelari, ba~vari, kirurzi, kroja~i,kolari, rukavi~ari, lon~ari i uàri, a u 19. stolje}u i urari i dimnja~ari. Oba ceha imalisu u svojem ~lanstvu velik broj njema~kih majstora, ali etni~ka pripadnost nije bilaosnovna odrednica u~lanjena u ove cehove, pa je u njima bilo i puno majstora Hrvata. Kako su u ceh bili uklju~eni neki “njema~ki kroja~i” mogu}e je da su cehovi nosili ime “njema~ki” jer su se bavili proizvodnjom nekih posebnih njema~kih proizvoda,primjerice njema~kih vrsta odje}e, pa je ceh branio pravo majstora koji su biliu~lanjeni u ovaj ceh da izra|uju upravo te vrste proizvoda.20

ZAKLJUÂK

Kuga koja je 1739. godine zahvatila grad Poègu toliko je utjecala na razvoj gradada se u periodizaciji razvoja Poège tijekom 18. stolje}a za analizu demografskihprocesa prirodno name}e podjela na dvije faze, prije i poslije epidemije. Takvuperiodizacija najbolja je i za analizu doseljavanja Nijemaca u Poègu tijekom 18.stolje}a. Iz navedenih izvora vidljivo je da su prvi Nijemci u Poègi bili vojnicismje{teni u gradsku tvr|avu, te dràvni ~inovnici, konkretno trojica komorskihprovizora – G. Hapsz, M. Pesler i J. Springinklee. Me|utim, ve} nakon nekolikogodina u grad doseljavaju i prve obitelji njema~kih obrtnika. Ova doseljenja sumalobrojna, ali ipak znakovita jer pokazuju da je Poèga u to vrijeme, usprkos op}emsiroma{tvu i zaostalosti koje je bilo karakteristi~no za ~itavu Slavoniju, bila dovoljno

210

VDG JAHRBUCH 2001

17 Milivoj Vežić, Lupežtvo i pravda, Glasnik požeške županije 1892. str. 215.18 J. Kempf, Požega, str. 389. 19 F. Potrebica, Obrt u gradu Požegi i Požeškoj kotlini, S. Požega 1985., str. 2120 Isto, str. 21

privla~na da se u nju dosele Nijemci iz tada bogatijih krajeva Njema~ke, nasljednihaustrijskih zemalja i ê{ke.

Do izbijanja kuge 1739. godine registrirano je svega 12 njema~kih obitelji, alinakon 1739. po~inje intenzivnije doseljavanje njema~kih doseljenika u Poègu. Ugrad nakon 1739. godine doseljavaju prvenstveno obrtnici. Priliv njema~kih obrtnika pobolj{ao je gospodarski i dru{tveni ìvot grada, jer su doseljeni Nijemci iz svojedomovine donijeli razne inovacije. Mnogi od njih su bili inicijatori unapre|ivanjagospodarskog i kulturnog ìvota grada i ostali u uspomeni kao zaslu`ni gra|ani.Po~etna zatvorenost njema~ke zajednice u Poègi prema okolini kasnije je po~elakopniti, pa su se poè{ki Nijemci sasvim uklopili u poè{ki kraj i u me|ukulturnojsuradnji Hrvata i Nijemaca stvorili od Poège pravi regionalni centar koji je krajem18. i tijekom 19. stolje}a postigao visok stupanj dru{tvenog i gospodarskog razvoja.

Die Zu wan de rung der De ut schen nach Poègaim 18. Jah rhun dert

Der Autor hat in seinem Aufsatz die Zuwanderung der Deutschen nach Poèga im18. Jahrhundert analysiert. Die Stadt Poèga hatte geringe Wirtschaftspotentiale.Ihre Entwicklung wurde durch die Nähe der Grenze zum Türkischen Reich, wegender Kriegs- und Epidemiegefahr, zusätzlich erschwert. Trotz all dieser Nachteile,begannen Deutsche sich schon Anfang des 18. Jahrhunderts in Poèga anzusiedeln.Einen Teil der ersten deutschen Siedler in Poèga machten Beamte aus, aber diemeisten waren Handwerker. Die zugewanderten Deutschen beeinflussten dieEntwicklung der Stadt maßgeblich. Manche der deutschen Familien waren sehrangesehen und beteiligten sich jahrzehntelang am öffentlichen Leben der StadtPoèga.

211

VDG JAHRBUCH 2001

Milan VRBANUS

Sta nov ni{tvo sela Velimirovac 1932.-1937. godine– demografska analiza sta nov ni{tva

Rad je napravljen na temelju mati~nih knjiga (ro|enih, vjen~anih i umrlih) evangeli~keùpe Velimirovac koje su pohranjene u Zavi~ajnom muzeju u Na{icama� 1. Me|u njimanedostaju mati~ne knjige za 1935. godinu. Autor je poku{ao izvr{iti demografsku analizustanovni{tva u prvim godinama nakon popisa stanovni{tva (1931. godine) pred po~etakdrugog svjetskog rata.

1. STANOVNI[TVO SREZA I OP]INE NA[ICEPREMA POPISU STANOVNI[TVA IZ 1931. GOD.

Srez Na{ice obuhva}ao je op}ine Budimci, â~inci, Feri~anci, \ur|enovac,Kloko~evci, Ko{ka, Na{ice, Obradovci, Orahovica, Podgora~, Vanjske Na{ice i Zdenci2a zauzimao je povr{inu od 946,07 km2.3 Na ovom podru~ju ìvjelo je 1931. godine50.792 stanovnika4, od koji se 1.472 stanovnika5 izjasnilo kao pripadnici njema~kenarodnosti ili 2,9%. Od 1.472 pripadnika njema~ke narodnosti 1.436 govorinjema~ki materinji jezik, 21 srpsko-hrvatski, 1 slovenski te 16 ma|arski.6

Interesantno je da je, na ovom podru~ju, njema~ki materinji jezik za 3.566stanovnika ili 7,02%. Vi{e od polovice stanovnika kojima je njema~ki materinji jezikpripadnici su jugoslavenske narodnosti, a za njima slijede stanovnici njema~kenarodnosti. (grafikon 1) Iz ovih se podataka moè zaklju~iti da je ve}ina pripadnikajugoslavenske narodnosti, kojima njema~ki materinji jezik, njema~kog porijekla, ali su promijenili narodnost zbog lak{e ìvota (smanjivanje pritisaka vlasti zbognjihove narodnosti). Od 50.792 stanovnika u srezu Na{ice mu{kog je spola bilo25.296, a ̀ enskog 25.496 stanovnika7, ili drugim rije~ima na 1000 mu{karaca bilo je 1007,90 èna. Na ovom podru~ju popisano je 10.542 ku}anstva8. Po ku}anstvu je

VDG JAHRBUCH 2001

213

1 Zahvaljujem se ravnateljici Zavičajnog muzeja u Našicama, gosp. Silviji Lučevnjak na dozvoli za korištenje I objavljivanjematičnih knjiga

2 Hrvatski državni arhiv, fond: Zavod za statistiku Socijalističke republike Hrvatske, kut. 53, sv. 66 (stari broj kutije). (dalje:HDA, ZSSRH)

3 Godišnjak banske vlasti Banovine Hrvatske, 1939-40., Zagreb 1940., 312. (dalje: Godišnjak)4 HDA, ZSSSRH, kut. 53, sv. 66.5 Isto.6 Isto.7 HDA, ZSSRH, kut. 53, sv. 67.8 Isto.

ìvjelo 4,829 stanovnika, a gusto}a naseljenosti iznosila je 53,69 stanovnika po km2.10Iz ovih podataka vidljivo je da je srez Na{ice imao je manju gusto}u naseljenosti odSavske Banovine.11

Grafikon 1:

Udio govornika njema~kog jezika prema narodnosti

U op}ini Na{ice12 ìvjelo je, prema popisu stanovni{tva iz 1931. godine, 5.637stanovnika od kojih je mu{kog 2.738, a ̀ enskog spola 2.899 stanovnika.13 Na ovom jepodru~ju popisano 975 ku}a te 49 drugih objekata u kojima je ìvjelo 1.243ku}anstva.14 Gusto}a naseljenosti bila je 128,79 stanovnika po km2. Po ku}anstvu jeìvjelo 4,53, a po ku}i 5,78 stanovnika. Vidljivo je da je gusto}a naseljenosti u op}iniNa{ice ve}a od gusto}e naseljenosti u istoimenom srezu, odnosno Savskoj Banovini. S druge strane broj stanovnika po ku}anstvu u prosjeku je manji na podru~ju op}ineNa{ice od broja stanovnika po ku}anstvu na podru~ju sreza Na{ice.

214

VDG JAHRBUCH 2001

9 U srezu Našice živjelo je manje stanovnika po jednom kućanstvu od prosjeka za Hrvatsku (Stanovništvo 1931. godine nijepopisano po nacionalnim teritorijima, nego po upravnim jedinicama (banovine). Statističari su poslije drugog svjetskog rataizračunali broj stanovnika po republikama, te prosječne vrijednosti). U Hrvatskoj je 1931. godine živjelo 4,98 stanovnika pokućanstvu. U Hrvatskoj je, u odnosu 1921. godine, 1931. godine smanjen broj stanovnika po kućanstvu. (Jugoslavija 1918. –1988., Statistički godišnjak Savezni zavod za statistiku SFRJ, Beograd 1989., 40 (dalje: Jugoslavija))

10 U popisnim dokumentima u arhivskom fondu Zavoda za statistiku Socijalističke Republike Hrvatske navedeno je da je gustoćanaseljenosti na području sreza Našice 54 stanovnika po km2. (HDA, ZSSRH, kut. 55, sv. 70)

11 U Savskoj Banovini živjelo je 1931. godine 66,7 stanovnika po km2, a u Primorskoj Banovini 45,9 stanovnika na km2.(Jugoslavija, 52) Statističari su izračunali da je 1931. godine gustoća stanovnika za područje Hrvatske bila 67 stanovnika pokm2. (Jugoslavija, 40) Srez Našice imao je manju gustoću naseljenosti od Hrvatsku, odnosno Savske Banovine.

12 Općinu Našice pripadala su naselja Dudić, Gentija, Jelisavac, Mojmir, Našice, Našički Markovac, Palićevac, Prisad, Šipovac,Vašarište i Velimirovac.(HDA, ZSSRH, kut. 54, sv. 69) Općina Našice zauzimala je 43,77 km2. (Godišnjak, 312)

13 HDA, ZSSRH, kut. 53, sv. 67, kut. 54, sv. 69.14 HDA, ZSSRH, kut. 58, sv. 74.

Od 5.637 stanovnika u op}ini Na{ice kao pripadnici njema~ke narodnostiizjasnilo se 626 stanovnika15 ili 11,11%. Interesantno je da je na podru~ju op}ineNa{ice njema~ki kao materinji jezik govorilo 948 stanovnika ili 16,82%. Moè se re}ida je na podru~ju op}ine Na{ice udio stanovnika pripadnika njema~ke narodnosti testanovnika njema~kog materinjeg jezika, ve}i od udjela za istoimeni srez. Uzrok tome treba traìti u ~injenici da je u selu Velimirovac ìvjelo blizu 1.000 stanovnika,ve}inom njema~ke narodnosti, a ~inili su gotovo 1/6 stanovnika od ukupnog brojapopisanih stanovnika u ovoj op}ini.

2. STANOVNI[TVO SELA VELIMIROVAC 1931. GOD.

Selo Velimirovac smje{teno je 3 km sjeverno od Na{ica na cesti Na{ice - DonjiMiholjac. Naseljeno je u svibnju 1885. godine ba~kim Nijemcima evangeli~kevjeroispovijesti iz Starog i Novog Sivca, Crvenke i Torè.16 Selo se u po~etku zvaloSeli{te17. Obitelj Peja~evi}, na ~ijem je posjedu osnovano naselje, ̀ eljela je selo nazvati Jelisavac, po grofici Jelisaveti, grofici Rohan, k}erki grofa Ladislava Peja~evi}a, aliona to nije dozvolila18 jer selo naseljeno «nevjernicima», pa je nazvano Velimirovac19

po grofu Velimiru Peja~evi}u.20 Grof Ladislav Peja~evi} sagradio im je bogomolju i{kolu.21

U selu je 1910. godine ìvjelo 764 pripadnika njema~ke narodnosti22 od 797stanovnika23 ili 95,86%. Broj stanovnika u ovom selu prili~no je polagano rastao te se1921. godine pove}ao za pet stanovnika u odnosu na 1910. godinu.24 Ovako maliporast broja stanovnika posljedica je gubitaka u prvom svjetskom ratu. Do znatnopove}anja broja stanovnika do{lo je 1931. godine kada se broj pove}ao se za 113stanovnika25 ili 14,09%.

U selu Velimirovac ìvjelo je, prema popisu stanovnika, 915 stanovnika26. Od 915stanovnika 467 je mu{kih te 448 ènskih27. U selu je popisano 187 ku}a u kojima jeìvjelo 200 ku}anstava.28 Po ku}anstvu je ̀ ivjelo 4,58 stanovnika, iz ~ega je vidljivo da

215

VDG JAHRBUCH 2001

15 HDA, ZSSRH, kut. 56, sv. 71.16 Leopold Karl Barwich, Menschen zwischen Welten. Heimatbuch Welimirowatz. Zur Erinnerung an unser Deutsches Dorf in

Slawonien, (1985.) 47-50. (dalje: Barwich, Welimirowatz). Paškal Cvekan navodi da su u selo naseljeni bački Nijemci iz Bača,Crvenke i Svica. (Paškal Cvekan, Franjevci u Abinim Našicama, Našice, 1981., 136 (dalje: Cvekan, Franjevci)).

17 i Josip Lakatoš, Narodna statistika, Zagreb 1914., 27. (dalje: Lakatoš, Statistika)18 Paškal Cvekan navodi da to nije dozvolila grofica Gabrijela, rođena Döry, žena Ladislava Pejačevića. (Cvekan, Franjevci, 136.)19 P. Cvekan navodi da je selo nazvano Velimirovac po grofu Velimiru, sinu Teodora Pejačevića nakon prvog svjetskog rata.

(Cvekan, Franjevci, 136)20 Ovaj podatak pronašao sam u Protocollum conventus divi Antonii Patavini Nasicensis, t. II, 77.21 Cvekan, Franjevci, 136.22 Lakatoš, Statistika 29.23 Marko Korenčić, Naselja i stanovništva Socijalističke Republike Hrvatske 1857.-1971., Djela JAZU, knj. 54, Zagreb 1979,

416. (dalje: Korenčić, Naselja)24 Korenčić, Naselja, 416.25 Isto.26 HDA, ZSSRH, kut. 54, sv. 69; Korenčić, Naselja, 416.27 HDA, ZSSRH, kut. 54, sv. 69.28 HDA, ZSSRH, kut. 58, sv. 74 str. 4.

je ovdje, u prosjeku, ìvjelo manje stanovnika po ku}anstvu nego na podru~juHrvatske, odnosno Savske Banovine.29

Stanovni{tvo ovog sela bilo je ve}inski njema~ke narodnosti. Budu}i da popisnadokumentaciji donosi sumarne podatke o nacionalnoj strukturi, vjeroispovijesti tematerinjem jeziku stanovni{tva za podru~je cijele op}ine, a ne po pojedinimnaseljima, nemogu}e je utvrditi to~an broj stanovnika ove narodnosti u seluVelimirovac. Moè se samo, na temelju ovih podataka, poku{ati pretpostaviti koliko je moglo biti njihovih pripadnika.

U op}ini Na{ice ìvjelo je 1931. godine 626 pripadnika njema~ke narodnosti te948 stanovnika kojima je njema~ki materinji jezik. Budu}i da u ovoj op}ini, osim selaVelimirovac, niti jedno naselje nije ve}inski naseljeno stanovni{tvom njema~kenarodnosti, moè se pretpostaviti broj stanovnika njema~ke narodnosti u ovom selu.

Prema popisu stanovni{tva u op}ini Na{ice ìvjelo je 836 stanovnika evangeli~keaugsbur{ke i reformirane (helvetskokalvinske) vjeroispovijesti,30 koji su, moè sepretpostaviti, ve}inom bili njema~ke narodnosti te je ve}ina, najvjerojatnije, ìvjela uselu Velimirovac. U njemu je, prema popisnoj dokumentaciji, ìvjelo 886jugoslavenskih te 29 stranih dràvljana.31 Kada se broj pripadnika evangeli~keaugsbur{ke i reformirane (helvetskokalvinske) vjeroispovijesti podijeli s brojemjugoslavenskih dràvljana dobije se udio od 94,36%.32 To bi mogao biti udiostanovnika njema~ke narodnosti u ovom selu koji je pribli`no jednak udjelu koji je bio i 1910. godine, ali naàlost ova se pretpostavka ne moè dokazati te ju ne trebauzimati u obzir.33

3. STANOVNI[TVO SELA VELIMIROVAC 1932. – 1937. GOD.

Rad je napisan, na temelju, mati~nih knjiga (ro|enih, umrlih i vjen~anih)reformirane ùpe Velimirovac. Mati~ne knjige vo|ene su za razdoblje od 1932. do1937 godine. Me|u njima nedostaju mati~ne knjige za 1935. godinu koje su vo|ene iza 1935. godinu, ali su, najvjerojatnije, izgubljene.

U selu Velimirovac bilo je sjedi{te evangeli~ke ùpe ~ija se jurisdikcija protezalapodru~jem sredi{nje Slavonije (isto~ni dio Poè{ke kotline te biv{e op}ine Orahovica,

216

VDG JAHRBUCH 2001

29 Jugoslavija, 40 i 52.30 HDA, ZSSRH, kut. 53, sv. 66.31 U selu Velimirovac od 29 stranih državljana 23 su državljani Mađarske, četiri Austrije te dva Njemačke. (HDA, ZSSRH, kut.

54, sv. 69)32 P. Cvekan navodi da je u selu 1936. godine živjelo 21 katolik. Vjerojatno, u ovom selu nije ni 1931. godine živjelo više katolika.

(Cvekan, Franjevci, 136)33 Ja sam u Hrvatskom državnom arhivu pregledao arhivsko gradivo, u fondu Zavoda za statistiku Socijalističke Republike

Hrvatske, koje se odnosi na popis stanovništva iz 1931. godine. Nažalost, nisam pronašao popisni materijal iz te godine popojedinim kućanstvima za selo Velimirovac, nego samo sumarne podatke izrađene, na temelju, popisnog materijala koji nijepoznato gdje se nalazi. Arhivsko gradivo smješteno je u kutijama od 53-62, a označeno svescima od 66-82, (stari brojevi kutija).Budući da nisam pronašao popisni materijal nije moguće točno utvrditi broj stanovnika njemačke narodnosti u selu Velimirovac,nego se može samo približno pretpostaviti njihov broj. Podatke o broju stanovnika u ovom selu ne donosi ni knjiga LeopoldaKarla Barwicha. (Barwich, Welimirowatz)

op}ina Na{ice te ju`ni dio biv{e op}ine Donji Miholjac).34 @upom je upravljao ̀ upnikAdam Mayer.35 Osim njega, mati~ne je knjige vodio mati~ar Luger Mann.36 OsimAdama Mayera, sakramentalne su obrede vr{ili i drugi sve}enici.37

U selu Velimirovac, prema mati~noj knjizi ro|enih reformirane ùpe Velimirovac,ro|eno je u razdoblju od 1932. do 1937. godine (bez 1935. godine) 77 djece38 odkojih je kr{teno je 74, a troje je mrtvoro|eno.39 Iznena|uje vrlo mali brojmrtvoro|ene djece, koja vjerojatno nije prouzro~ena pobolj{anjem zdravstvenihprilika, ali se naàlost ne znaju uzroci ovoj pojavi, a uzorak je premali da bi se moglidavati neki drugi zaklju~ci. Od 77 djece mu{kih je 47, a ènskih 30.40

Vidljivo je, iz tablice 1, da je u svim godinama, osim 1937. godine, vi{e ro|eno,nego umrlo {to zna~i da je prirodni prira{taj bio pozitivan. Prirodni je prira{tajvarirao od godine do godine, a jedino je 1937. godine bio negativan.41 Budu}inemam mati~ne knjige reformirane ùpe Velimirovac, odnosno podatke o brojuro|enih i umrlih iza 1937. godine, ne mogu re}i da li je negativan prirodni prirastsamo usamljeni slu~aj ili se radi o po~etku dugotrajnog procesa koji karakteriziranegativni prirodni prirastom.

Djeca su kr{tena vrlo brzo poslije ro|enja, ve}inom u prvih desetak dana ìvota.Uzrok ovoj pojavi treba traìti u velikoj smrtnosti djece u prva dva tjedna ̀ ivota. Vrlosu rijetki slu~ajevi kasnijeg kr{tenja.42

U mati~noj knjizi ro|enih zabiljeèno je samo ~etiri nezakonito ro|ena djeteta, od kojih nijedno u selu Velimirovac, koja su tako|er kr{tena. Iznena|uje vrlo mali brojnezakonite djece.43 Ro|eno je petero blizanaca (dvoje mu{kih i troje ènskih).

U selu Velimirovac oènilo se u ovom razdoblju, prema mati~noj knjizi vjen~anih,samo 16 bra~nih parova.44 Iznena|uje vrlo mali broj sklopljenih brakova u odnosu nabroj stanovnika njema~ke narodnosti. Moè se pretpostaviti da se radi o starom

217

VDG JAHRBUCH 2001

34 U matičnim knjigama uvedeni rođeni, vjenčani i umrli iz sela Velimirovac, Čačinci, Kućanci, Kadanovci, Radikovci, Kenovac,Sladojevci, Samar Pusta, Sušine, Đurđenovac, Bjelovar, Čilea, Predrievo, Donje Predrievo, Darkovac, Našička Breznica,Zdenci, Feričanci, Rakitovica, Grabič, Kaptol, Ašanja, Novo Selo, Vukojevci, Petrovopolje, Ciganka, Breštanovci, Garčin,Orahovica, Humljani, Bankovci, Martin, Kutove, Kraškovica, Zdenci, Crkvari, Podravska Moslavina, Valenovac, Golinci iMotičina, te gradova Našice, Daruvar, Banja Luka i Bjelovar. Jedno kršteno dijete došlo je Čilea. Vjerojatno se radi oroditeljima koji su živjeli u Čileu(!?) te su vjerojatno došli u posjetu obitelji gdje im se rodilo dijete pa je i kršteno u župiVelimirovac.

35 Matične knjige rođenih (dalje: Matica rođenih), Matična knjiga vjenčanih (Matica vjenčanih) i Matična knjiga umrlihreformirane župe Velimirovac (Matica umrlih).

36 Matičar Luger Mann vodio je samo matičnu knjigu rođenih za 1933. godinu. (Matica rođenih)37 Sakramentalne su obrede vršili: Geza Iust, Tracy Stoeker, Ernö Durdović, Snurijlo Širka, Frico Franck i Krstian Jung. (Matica

rođenih, Matica vjenčanih te Matica umrlih)38 Isto.39 Isto.40 Isto.41 Natalitet, mortalitet kao i prirodni priraštaj nisam računao jer nemam točan podatak o broju pripadnika njemačke narodnosti

1931. godine.42 Isto.43 Jedno je nezakonito dijete rođeno u selu Sušine, dvoje djece u selu Zdenci te jedno u Feričancima. (Matica rođenih)44 Matica vjenčanih.

stanovni{tvu, odnosno o malom udjelu mladog stanovni{tva. Naàlost, ne postojenikakvi dokazi za ovu tvrdnju.45

Najvi{e vjen~anja bilo je 1932. godine kada je sklopljeno pet brakova. Nakon togadolazi do konstantnog smanjivanja broja ̀ enidbi te je 1936. i 1937. godine sklopljeno samo po dva braka. (tablica 2)46 Nije poznato za{to se i ovako mali broj brakovasmanjuje prema kraju promatranog razdoblju. Moglo bi se samo pretpostavljati kojiuzroci ovakve pojavi, ali ni za jednu pretpostavku ne postoje dokazi.

Mladoènje se ve}inom ̀ ene od 22 do 25 godina, a mladenke od 18 do 20 godina.Ve}ina supru`nika prije vjen~anja ìvjela je u Velimirovcu. Takvi brakovi ~inili su 3/4ènidbi. U preostala 4 slu~aja mladenka je iz drugog mjesta (iz Gar~ina, Novog sela(kod Vinkovaca) te dvije iz Darkovca), a mladoènje su ̀ ivjeli u ovom selu. Svi brakovisklopljeni su izme|u pripadnika iste vjeroispovijesti.47

Vrlo je interesantna socijalna struktura mladoènja i njihovih o~eva. Od 16 o~eva,12 su ratari, tri zanatlije (dva zidara i jedan kroja~), te jedan radnik. Od 12 o~evaratara samo su tri sina ostala ratari, a ostali su postali obrtnici (tri zidara, po dvakroja~a i postolara te po jedan stolar i tesar). Mladoènje, ~iji su o~evi obrtnici,tako|er su zavr{ili zanat, a samo je jedan od njih nastavio o~ev obrt (kroja~), dok suova trojica izabrala drugi zanat. Niti jedna mladenka nema nazna~ena nikakvozvanje, te se moè pretpostaviti da su pripremane za obavljanje poslova doma}ice.48

Prema mati~noj knjizi umrlih u ovom je razdoblju umrlo 48 ljudi. (tablica 1) Odtoga je mu{kih 25, ̀ enskih 22 te jednom djetetu nije nazna~en spol. Najmanje je ljudi umrlo 1932. godine kada je preminulo samo 5 ljudi, a nakon toga dolazi dopove}anja broja umrlih da bi se broj umrlih ustalio 1936. i 1937. godine na po 11umrlih. (tablica 3) Prosje~na je starost umrlih 33,5 godine. @ene su ̀ ivjele, u prosjeku34,51, mu{karci 33,9449 godine. Razlika izme|u Najstarija umrla osoba imala je 91godinu.50

Me|u umrlima ima dosta djece. Naime, ~ak 11 mrtvih nije doìvjelo prva dvatjedna ìvota, a prvu godinu ìvota jo{ petero ili drugim rije~ima 1/3 umrlih. Polovicaumrlih (24) nije doìvjela punoljetnost.51 Interesantno je da me|u umrlim ènamanema niti jedne izme|u 13. i 74. godine ìvota. Za razliku od njih, mu{karci suumirali i u mladosti, ali u 40-tim i 60-tim godinama ìvota.52

Sedamdesete godine ìvota doìvjela je 1/3 umrlih (16). Zanimljivo je da je vi{eèna doìvjelo te godine. Osamdesete godine ìvota doìvjelo je {estero ljudi ili 1/8umrlih, a od njih je samo jedan mu{karac, te pet èna. Samo je jedna èna doìvjela

218

VDG JAHRBUCH 2001

45 U Hrvatskom državnom arhivu ne postoje poimenični popisi stanovništva te nije moguće utvrditi starosnu strukturu stanovnikasela Velimirovac. (HDA, ZSSRH, kut. 53-62, sv. 66-82)

46 Matica vjenčanih.47 Isto.48 Isto.49 Razlika između prosječne starosti umrlih i prosječne životne dobi muškaraca i žena proizlazi iz činjenice da jednom mrtvorođenom

djetetu nije naveden spol pa ga nisam mogao pribrojiti ni jednom spolu ali sam pribrojio ukupnom broju umrlih.50 Matica umrlih.51 Isto.52 Isto.

vi{e od 90 godina, odnosno 91 godinu. U selu Velimirovac od starosti je umrlo 8 ljudiili 1/6. Najmla|a osoba umrla od starosti imala je 74 godine, a najstarija 89 godine. 53Naàlost, ne moè se re}i koji su uzroci ovoj tendenciji jer je premali broj umrlih uovom selu u promatranom razdoblju.

@upnik je u mati~nu knjigu umrlih upisao uzrok smrti. Interesantno je da je ve}ina djece do prve godine ìvota preminula od «frasa» (febrilne konvulzije). Ve}ina jemladi}a umrla od tuberkuloze. Isto je tako ve}ina umrlih starijih od 70 godina umrlaod «starosti».54

Name}e se pitanje kako je mati~ar odredio uzrok smrti. Naime, kod svih umrlihupisana je neka dijagnoza. Za mnoge umrle dijagnoza je prili~no neprecizna («starret vodena bolest», «krebs na èludac», «katarek na èludac», «tjesna prsa»…) te se moèpretpostaviti da se radi o pretpostavljenom uzroku smrti. Neke dijagnoze («ak.plexio», «decapesuli cordis» te «lonquosalitemalis utriusquae») napisane su nalatinskom jeziku, ali nije jasno {to bi one trebale zna~iti.

Nekim dijagnozama («pro{irenje srca i voda», «bolest na srcu», «upala mozga» i«{lag na mozak») gotovo je nemogu}e utvrditi kako ih je mati~ar doznao. Mo`da jeobitelj umrlog (roditelji ili supru`nik) pozvala lije~nika, pa je on rekao dijagnozu koju je onda obitelj rekla mati~ar, koji ju je upisao u mati~nu knjigu. Naàlost nemadokaza za ovu tvrdnju budu}i da ve}ina stanovnika, vjerojatno, nije imala financijskemogu}nosti za medicinsko lije~enje svojih ~lanova. Jedan dio stanovnika, vjerojatno,si je mogao priu{titi ovaj, u ono vrijeme, veliki tro{ak. Sve su ovo pretpostavke koje sene mogu dokazati jer ne postoje podaci o socijalnoj strukturi stanovni{tva.

O socijalnoj strukturi stanovnika ovog sela moè se govoriti vrlo op}enito. Naime,postoje samo podaci o zanimanju roditelja koji su krstili, odnosno vjen~ali svoju djecu te o roditeljima umrlih, odnosno udovcima. Ve}ina upisanih stanovnika mu{kogspola bili su ratari.55 Naàlost ne postoje podaci o veli~ini zemlji{nog posjeda kojeg su ratari obra|ivali, pa se ne moè utvrditi njihova socijalna struktura, odnosnopripadaju li u krupne, srednje ili sitne posjednike.

Jedan broj upisanih o~eva i supruga bili su zanatlije razli~itih struka.56 Naàlost,nije mogu}e utvrditi dali su oni zanatlije samostalni obrtnici ili rade u privatnimradionicama kao najamni radnici. Jedino je mogu}e analizom zanimanje o~evamladoènja i mladoènja utvrditi da je ve}ina mladoènja izu~avala zanate te jenapu{tala ratarstvo. Mladoènje, ~iji su roditelji zanatlije, tako|er su izu~avali nekizanat pou~eni iskustvom svojih o~eva, ili nisu imali drugi izbor budu}i da, vjerojatno,nisu imali zemlje pa nisu mogli biti ratari. Moglo bi se re}i da su izu~avaju}i zanat,poku{avali stvoriti si bolje uvjete ìvota. Bilo bi interesantno vidjeti da li su zanatlijeimali obradivih povr{ina te utvrditi da li im je ratarstvo ili zanat bio dopunskadjelatnost. Naàlost, u popisnoj dokumentaciji ne postoje takvi podaci, a u drugomarhivskom gradivu, tako|er, nisu prona|eni dokumenti, koji bi omogu}ili takva

219

VDG JAHRBUCH 2001

53 Isto.54 Isto.55 Matica rođeni, Matica vjenčanih i Matica umrlih.56 Isto.

istraìvanja. Dok se ne obave takva istraìvanja, mo}i }e se samo pretpostavlja bezikakvih ~vrstih dokaza.

Niti jednoj èni nije navedeno zanimanje. Iz ovog se moè pretpostaviti danijedna nije zavr{ila neki zanat, odnosno {kolu, za {to ne postoje nikakvi dokazi. Bilobi zanimljivo vidjeti imenik osnovne {kole, te utvrditi broj èna koje su je poha|ale.Naàlost, ni ti podaci nisu trenutno dostupni. Budu}i da ne postoji popis stanovnikapo naseljima iz 1931. godine nemogu}e je to~no utvrditi socijalnu, kao ni obrazovnustrukturu stanovnika sela Velimirovac.

U razdoblju od 1932. do 1937. godine ro|eno je vrlo malo djece {to nije rezultirao smanjenjem broja stanovnika jer se smanjio i broj umrlih, pa je prirodni prira{tajpozitivan u cijelom razdoblju osim 1937. godine. Vrlo malom broju novoro|en~adipridonio je i vrlo mali broj sklopljenih brakova. Veliki je udio umrlih mla|e je od 21godine, naro~ito u dobi do godine dana. Socijalnu strukturu nije mogu}e prou~avatizbog nedostatka podataka. Podaci koji su doneseni u mati~nim knjigama nisudovoljno za kvalitetnu analizu jer su u njih uneseni samo podaci onih koji su biliuvo|eni u mati~ne knjige. Budu}i ne postoje podaci o broju stanovnika njema~kenarodnosti, nije mogu}e to~no izra~unati natalitet, mortalitet i prirodni prira{taj, paautor nije htio donosi nepouzdane veli~ine za natalitet, mortalitet i prirodniprira{taj. Budu}i da 1941. godine nije obavljen popis stanovnika, nemogu}e jeutvrditi koliki je bio porast stanovni{tva u proteklom razdoblju, a 1948. godine u seluVelimirovac nije bilo stanovnika njema~ke narodnosti jer su se odselili 1944. godine,pred kraj drugog svjetskog rata.

ODNOS RO\ENIH I UMRLIH U SELU VELIMIROVACOD 1932. DO 1937. GODINE

Tablica 1:

GODINE RO\ENI UMRLI RAZLIKA

1932. 15 5 +10

1933. 21 9 +12

1934. 14 12 +2

1935.

1936. 19 11 +8

1937. 8 11 -3

UKUPNO 77 48 +29

Izvor: Mati~ne knjige ro|enih i umrlih reformirane ùpe Velimirovac

220

VDG JAHRBUCH 2001

BROJ VJENÂNJA U SELU VELIMIROVACOD 1932. DO 1937. GODINE

Tablica 2

GODINE VJENÂNJA

1932. 5

1933. 4

1934. 3

1935.

1936. 2

1937. 2

UKUPNO 16

Izvor: Mati~na knjiga vjen~anih reformirane ùpe Velimirovac

BROJ UMRLIH PREMA SPOLU U SELU VELIMIROVACOD 1932. DO 1937. GODINE

Tablica 3:

GODINES P O L

MU[KI @ENSKI BEZ SPOLA UKUPNO

1932. 2 3 -

1933. 6 3 -

1934. 5 6 1

1935.

1936. 4 7 -

1937. 8 3 -

UKUPNO 25 22 1

Izvor: Mati~ne knjige umrlih reformirane ùpe Velimirovac

221

VDG JAHRBUCH 2001

Die Bewoh ner des Dor fes Veli mi ro vac von 1932-1937-de mo grap hi sche Anal yse der Bewoh ner

Die Arbeit wurde aufgrund der Geburtsregister, Standsregister und Totenscheineder evangelischen Pfarrei Velimirovac gefertigt, die im Heimatmuseum in Na{iceaufbewahrt sind. Darunter fehlen die Register für das Jahr 1935. Der Autor versuchte die demographische Analyse der Bürger in den ersten Jahren nach der Volkszählung(1931) vor Beginn des II. Weltkriegs durchzuführen.

222

VDG JAHRBUCH 2001

Ivan BAL TA

Povijest Nije ma ca i Austri ja na ca u Kotaru Ora ho vi cas posebnim osvrtom na sela Ban kov ci i â~inci

(u 19. i po~et kom 20. stol je}a)

Povijest Nijemaca i Austrijanaca u kotaru Orahovica tijekom XIX. stolje}a doDrugog svjetskog rata, svodi se na doseljenje, ìvot i razvoj Nijemaca u nekoliko selakotara Orahovica. Gotovo u svim orahovi~kim selima ìvjeli su u manjem ili ve}embroju Nijemci i Austrijanci, ali najbrojniji bijahu u selima Bankovci i â~inci.

Povijest masovnijeg dolaska Nijemaca i Austrijanaca u Slavoniju seè jo{ u XVIII.stolje}u i vezana je za posttursko razdoblje nenaseljene slavonske zemlje. Tako prvevijesti o seoskim naseljima su iz 1770. godine a oko 1784. godine car Josip II. je po~eo s naseljavanjem Nijemaca i u gradovima, posebno u Poègu.

Ugarska dvorska komora je 23.travnja 1784. godine ustanovila i uvjete privatnog i dràvnog naseljavanja Nijemaca u kojima su se i lokalni vlastelini morali obvezati da}e svakom naseljeniku dati besplatno 5 3/4 jutra (200 hvati) oranice i slobodnu{umsku sje~u, te {est mjeseci slobodnog to~enja i kupovanja. Dok se naseljenicimoraju obvezati pla}ati godi{nje 4 forinta, bez rabote i drugih kakvih podavanja.Tako su u poè{koj kotlini u to vrijeme, 1786. godine, nastale njema~ke seoskekolonije Kutjevo sa 72 kolonista i ne{to zatim Kula ili Josefsfeld. 1

Prvi naseljenici oko 1790. godine, naseljavali su se u Slavoniju iz Scwabena, Elsasa, Lothringena, W�rtenberga, Badena, Nasaua i Schweiza iz okoline Basela. Ipaknajve}i dio Nijemaca doselio se u Banat a ne{to manji dio u Ba~ku i Srijem.

S podru~ja Rajne iz okolice K�lna, dobar je dio u \akov{tinu Nijemce naselio|akova~ki biskup Mandi} (1809.-1811.), tako da se u \akovu i jedna od glavnih ulicanazvala “Deutsche Gasse”. Zakoni i odnosi vlastelina prema doseljenim Nijemcima su se stalno mijenjali, a od 1836. godine doseljenici su vlastelinu za dobiveno zemlji{temorali davati 1/9 kao rabotu i prema veli~ini posjeda po jednoj sesiji 3 forinte.Povoljni uvjeti useljavanja uvjetovala je veliki val njema~kih doseljenika u razdobljuod 1828. do 1845. godine. U tom razdoblju nastaju njema~ka mjesta Njema~kaBreznica i Njema~ka Retfala.

Brèm razvoju njema~kih kolonija u Slavoniju je smetao nesiguran poloàjprotestanata, {to je otklonjeno tek “protestantskim patentom” od rujna 1859. godinea ticala se slobode vjeroispovijesti i osnivanja vjerskih op}ina. Od tada je po~eomasovnije doseljavanja Nijemaca, naro~ito iz Ugarske i osnivanje novih naselja.

VDG JAHRBUCH 2001

223

1 Josip LAKATOŠ, Narodna statistika, II.izdanje, Zagreb, 1914., 24.

Tako su oko 1866. godine nastala njema~ka naseobina Seli{te (dana{njiVelimirovac) kod Na{ica, zatim Krndija kod Na{ica, ali i mnoga mjesta, seli{ta, zaseoci i pustare. Po {ematizmima prve zapise o broju Nijemaca u Slavoniji zapisao jeA.Fenyes 1840. godine, te je po njemu od sveukupnog pu~anstva (1.605.730)tada{nje Hrvatske sa Slavonijom Nijemaca bilo 13.226 ili 0,82 %. U Viroviti~kojùpaniju po Fenyesu je ìvjelo Nijemaca 3.500 ili 2,40 %. No, ve} 1857. godine, poprvim slu`benim popisima u Viroviti~koj je ùpaniji Nijemaca bilo 12.639 ili 7,9 % au samom gradu Osijeku 3.772 Nijemaca (ukupno je tada grad Osijek imao 13.200stanovnika).

Po statisti~kim podacima broj se Nijemaca u Hrvatskoj sa Slavonijom od 1857. do1880. godine udvostru~io a od 1860. do 1910. godine se u~etverostru~io. 2

Iz popisa 1910. godine u ve}im mjestima Orahovi~kog kraja, bilo je Nijemaca(863) po mjestima:

Orahovica 150, â~inci 310, Petrovo Polje 51, Crnac 33, Dolci 60, Bankovci 86,Gazije 40, Slatinski Drenovac 23, Bok{i} Lug 49, Feri~anci 65, a u okolnim mjestima u kotaru Na{ice (Na{ice 121, Velimirovac 764, Na{i~ko novo selo 29, Breznica 339,\ur|enovac 166, Pribi{evci 22, Budimci 52, Ledenik 185, Podgora~ 48, Harkanovci30, Ko{ka 96), kotaru Slatina (Slatina 373, Nova Bukovica 154, Donje Bazje 60,

224

VDG JAHRBUCH 2001

2 isto, 27.Broj Nijemaca u Virovitičkoj županiji i gradu Osijeku po statističkim podacima za godine: Godine 1880. % Godine 1890. % Godine 1900. % Godine 1910. %Virovitička županija 17.532 10,62 26.958 13,71 31.141 14,30 29.497 12,20Grad Osijek 8.970 49,28 10.657 53,88 12.436 49,90 11.269 35,90

Slatinski Frenovac 23, Adolfovo93, Mikleu{ 24, Bokane 172,êralije 48, Miroslavica 123, Vo}in 170, Macute 36, Novo Zve~evo213, Radoslavci 154, DonjeKusonje 28, Donji Meljani 28,Lukavac 50, Ivanbrijeg 161,Kapinci 22, Va{ka 127, Baki} 54,Grabi} 195, Novaki 242), te kotaru Donji Miholjac (Donji Miholjac220, â|avica 19, Podr. Moslavina66, Rakitovica 40, Kuni{inci 130,Marjanci 147, Ku}anci 115,Radikovci 83, [ljivo{evci 77,Golinci 144).

Najve}i broj NijemacaSlavonije su protestantiaugsbur{ke i helvetske konfesije(nazivanim evangelistima,luteranima i kalvinima) a manjibroj ih je bio katoli~kevjeroispovijesti, te u mnogimmjestima su po dvije i ~ak tri {kolei crkve. Do Prvog svjetskog rataNijemci su organizirani u svoje saveze “Bund der Deutschen in Kroaten und Slavonien”,naro~ito u Srijemu, gdje u Rumi izlazi od 1899. godine i list “Deutshes Volksblatt”njema~ki list za Hrvatsku i Slavoniju (Organ fur Politik und Volkswirtschaft der Deutschenin Kroatien-Slavonien). U Slavoniji su popularniji u to vrijeme njema~ki listovi koji suizlazili u Osijeku “Drau” i “Slavonische Presse”, zatim iz Vinkovaca “Vinkovce undUmgebung”, zatim iz Zemuna “Semliner Volksblatt” i dvojezi~ne novine za evangelikeu Slavoniji i Hrvatskoj, zagreba~ki “Evangelische Gemeindebote”.

Dolazak Nijemaca u kotar i oko kotara Orahovica vezan je dakle oko 1840.godine, kada Nijemci masovnije dolaze iz tada{njih triju ugarskih podru~ja ̀ upanija;Ba~ke ùpanije iz okolice Sivca, Baranjske ùpanije iz okolice Pe~uha i Fejerskeùpanije iz okolice Mora.

Po prou~avanju {ematizama iz 1840. godine Fenyes je zabiljeìo da je i Ma|ara uViroviti~koj ùpaniji bio 2.451 ili 1,68 %, {to je zavidan broj. Ve} 1863. godine popeose broj Ma|ara u Viroviti~koj ùpaniji na 6.246 ili 3,70 %. 3

225

VDG JAHRBUCH 2001

3 isto, 41.Broj Mađara u Virovitičkoj županiji i gradu Osijeku po statističkim podacima za godine: Godine 1880. % Godine 1890. % Godine 1900. % Godine 1910. %Virovitička županija 16.232 9,84 25.240 12,48 31.001 14,20 33.927 14,10Graf Osijek 1.152 6,33 1.378 6,97 2.297 9,20 3.729 11,90

Poznatom politikom, tzv. Julijanskom, krajem XIX. stolje}a broj Ma|ara je stalnorastao, a posebno je porastao osd 1900. do 1910. godine u Hrvatskoj za 16,70 %.Istovremeno je porast Hrvata u Hrvatskoj bio 9,90 %, Srba 5,40 %. 4

Oko 1910. godine u orahovi~kom kraju Viroviti~ke ùpanije, bilo je zabiljeènstatisti~ki broj Ma|ara (1.498) po mjestima: Orahovica 310, â~inci 120, Bare 29,Bankovci 164, Zdenci 153, Kutovi 7, Donja Pi{tana 6, Donje Predrijevo 60, Rastovac107, Petrovo Polje 162, Osilovac 30, Dolci 29, Nova Jo{ava 48, Crnac 86, Brestanovci87, Pustara Krivaja 111, Kra{kovi} 119, Pu{ina 87, Humljani 354, Gazije 67, Feri~anci 319, te oko Orahovi~kog kraja; Vo}in 159, Mikleu{ 133, Su{ine 66, Kloko~evci 15,Pribi{evci 12, \ur|enovac 214, Lipine 131, Lila 63, Na{i~ko novoselo 83, Bok{i} 59,Bok{i} Lug 31, Stipanovci 41, Kr{inci 36, Podgora~ 20, Razboji{te 140, Kele{inka130, Na{ice 146, Slatina 869, Donji Miholjac 357...

Seobe Nijemaca u orahovi~ki kotar od 1841. godine pa nadalje, povezan je sja~anjem njema~kih porodica Merkela, Mayera i Schullera, koje su se razvilestagniranjem plemenitih Mihalovi}a.

Od plemenitih Mihalovi}a Merkeli su oko 1880. godine kupili zemlje i pustareOsilovac i Ribnjak, Gizelovac, podrum u Feri~ancima, zemlju u â~incima.

Mayeri su kupili neke ku}e u Feri~ancima, zemlju Beljevinu (biv{i Gaj) i dioBankovaca sa zemljom.

Schullerovi su kupili Magadinovac a jedno vrijeme su stanovali zajedno u biv{emdvorcu Mihalovi}a u Feri~ancima, dok Merkeli nisu isplatili Schullerove.

Kao Nijemci po vjeroispovijesti su Merkeli bili augsbur{ke protestantske konfesije, Schullerovi su bili @idovi a Mayerovi su bili rimokatolici. Mayer je do I. svjetskog rataumro ne ostaviv{i potomstvo, osim udovice koja }e postepeno rasprodati imanje.

Pored Nijemaca zabiljeèn je i manji broj Austrijanaca, kao porodice Fink,porijeklom iz Innsbrucka, koji }e u Bankovce kao proizvo|a~i i prera|iva~i mlijekado}i u Bankovce oko 1905. godine.

Zabiljeèni su i brojni @idovi koji }e ̀ ivjeti u selima orahovi~kog kotara poha|aju}i orahovi~ku sinagogu, kao Weis, ma|arski @idov, “birta{” i trgovac u Bankovcima,koji }e kratko boraviti u selu, sve do 1920. godine, do uspostave Kraljevine SHS.

Bilo je prisutno Nijemaca u manjem broju i prije ovih masovnijih seoba.

Za razliku od dolazaka Nijemaca iz Ba~ke u sela â~inci, (Seli{te) Velimirovac i(Njema~ku) Breznicu, Nijemci iz Fejera naseljavaju se u Bankovce od 1841. godine.

Veliki val doseljenja Nijemaca slijedit }e tako|er oko 1840. godine iz ùpanijeBaranja, koji }e dolaziti zajedno s Ma|arima. Stoga su svi Nijemci sve do krajaDrugog svjetskog rata znali i njema~ki ali i ma|arski, obi~no se koriste}i njema~kim uku}i, u komunikaciji s drugim ljudima ma|arskim, a u {kolama hrvatskim jezikom.

226

VDG JAHRBUCH 2001

4 Ferenc BERNICS, A Julián akció, Pécs, 1994.

Sporadi~no su se Nijemci u Bankovce, ~esto ènidbenim vezama naseljavali iz\ur|enovca, gdje su od osnivanja DIK-a \ur|enovac 1883. godine bili zaposleni kao“majstori”. Tako u Bankovce izme|u ostalih se iz \ur|enovca do|o{e i zasnova{e sbankova~kim djevojkama porodice Wolf i Bogensch�tz oko 1883., Schmidt oko 1915.godine...

Bankova~ke njema~ke porodice Steiner, Pigler, Frei, Spiz, Stier i Rister seobom1841. godine do|o{e iz Fejerske ùpanije mjesta Moor (ma|arski Mór). Moor nanjema~kom jeziku zna~i mo~varno tlo, a prema podacima su Nijemci u mjesto Moorpristigli nekoliko stolje}a prije iz njema~ke pokrajine W�rtenberg oko gradaT�bingena.5

Legenda o doseljenju Nijemaca u mjesto Moor povezana je sa zamolbom kraljaBele svojoj sestri koja je ìvjela u Njema~koj udav{i se u T�bingenu, za majstorima,vidjev{i da je zemlja poslije tatarskih najezdi pusta. Sestra je kralju u blizini njegovogdvora u Szekesfehervaru, poslala Nijemce doseljenike vi~ne zanatima a koji senaseli{e u mo~varno mjesto Moor. Do sada je neobja{njivo {to je pokoljenja istihNijemaca pokrenulo na daljnju seobu kojih tristo kilometara prema jugu dana{njemmjestu Bankovce u XIX. stolje}u.

Druge porodice Nijemaca Bankovaca dolaze iz okolice Pe~uha, iz ùpanijeBaranja, kao: Inhof, Hager, Mosbach, Resser, Wolf, P�tz, Strasser, Reiter, Rosmer...

Nijemci Bankovaca su rimokatoli~ke vjere s izuzetkom porodice Pfaff i Schmidt,koji su kao protestanti do{li u Bankovce tek oko 1905. godine. Obje porodice uodlazili u ~a~ina~ku protestantsku crkvu. Porodica Pfaff je u Bankovce pristigla izRastovca gdje su bili vlasnici jedne pustare a porodica Schmidt je kao i porodica Wolfdo{la iz \ur|enovca.

Nijemci Bankovaca }e 1945. godine doìvjeti veliki egzodus, kada }e selo imati 80ku}a (40 njema~kih, 20 ma|arskih a 20 ostalih) i 42 stradalih u logorima i boji{tima.

Nijemci u â~ince dolaze masovnije iz Ba~ke oko 1910. godine kupuju}i zemljuod vlasnika Merkela (zemlja koja se kupovala je bila izme|u dana{nje {kole ièljezni~ke postaje). Na kupljenoj zemlji doseljeni Nijemci su izgradili ku}e iprotestantsku crkvu, jer su bili preteìto protestantske vjere. Staro selo â~inci se dotada prostiralo samo oko rijeke Pi{tanac. êsta su prezimena, kao [telc... aènidbama i udajama ~esto se povezuju s Nijemcima iz obli`njeg Mikleu{a. Posebnosu veze izme|u Nijemaca izrazite u orahovi~kom kotaru izgradnjom èljezni~kepruge normalnog kolosijeka i tzv. slavonske podravske èljeznice.

Nijemci iz Ba~ke se sele u Slavoniju iz razloga {to je u Ba~koj skupa zemlja, brojnisu Nijemci a u Slavoniji ima dosta napu{tene i jeftine zemlje.

Nijemci u Orahovici su brojni, kao Schmidler, Steiner, Schaffer..., a od 1938.godine u mjestu djeluje i Kulturbund.

227

VDG JAHRBUCH 2001

5 Matija PIGLER, Povijest Bankovaca (u rukopisu), Bankovci, 2000.

Nijemci u selu Zdenci preteìto su porijeklom iz Bankovaca, koji su se kao Hageriènidbom preseljavali, ili su se kupovinom imanja, kao porodica Stiks i Risterpreselili u Zdence. Bilo je u Zdencima u manjem broju Nijemaca i u XIX. stolje}u, ali i Ma|ara, kao porodica B�rs (ènidbom iz Duzluka promjeniti }e ime u Bo{kovi}), koja je poslije I. svjetskog rata kupila poznatu zdena~ku “birtiju” od ma|arskog @idovaSege.

Nijemci u Feri~ancima su prisutni i prije 1840. godine, kada ih vlasteliniMihalovi}i dovode iz Ma|arske i naseljavaju kao zanatlije i vinogradare. Poznatije suporodice Nijemaca u Feri~ancima: D�r, Reiter, Sch�sl, Gotschal, Feter, Holbauer...

U Barama je bilo malo Nijemaca a poznatije su dvije porodice: Schwartz i Weber,za koje se to~no ne zna njihovo porijeklo.

U Kutovima su ìvjeli Nijemci Eichler, Pigler... a koji su pristizali uglavnom izdrugih sela.

U Dolcima su poznatije porijeklom njema~ke porodice a neke po iskazivanju kaoêsi: Hoffmann, Bach, Kemper...

U Donjem Predrijevu su ìvjele dvije do tri njema~ke porodice, od kojih supoznatiji Renger, a u Crncu tako|er nekoliko porodica, od kojih su poznatiji Mayer.

U Rastovcu, u samom svom nastanku kao pustare, posebno Staro Petrovo Polje,ìvjeli su Nijemci kao radnici, kao Meisinger..., ali i na drugim pustaramaorahovi~kog kotara, kao Vere{majur, Zdena~ka pustara, Gutmanovci, Krivaja,Bre{tanovci, Drijekovo ...

U blizini Orahovice, u Staroj Jo{avi ìvjelo je nekoliko njema~kih porodica, kaoWeg...

Nijemci jedne i druge vjeroispovijesti su se ~esto ̀ enidbama vezivali, a u pravilu bi mu{ka djeca postajali protestanti a ènska djeca rimokatolici, u zavisnosti {to im jeotac. Centri rimokatolika u orahovi~kom kotaru bijahu ùpne crkve a protestanataprotestantski hramovi (helve~ana) u â~incima, a augsburga i helve~ana uVelimirovcu.

Tradicija je bila ̀ enidba njema~kih porodica jednog sela s njema~kim porodicama iz drugog sela.

Bilo je poku{aja da se Nijemci upoznaju i zdruè u orahovi~kom kotaru, kako naprimjer na proslavi 1.maja (maialus) 1938. godine, kada su bankova~ki Nijemci ugoste pozvali Nijemce iz Velimirovca i â~inaca.

228

VDG JAHRBUCH 2001

Die Ge schic hte der De ut schen und Öster re i cherim Be zirk Ora ho vi ca mit be son de rem Rückblick

auf die Dör fer Ban kov ci und Ča č in ci(im 19. und Amfang des 20. Jah rhun derts)

Die Geschichte der Deutschen und Österreicher im Bezirk Orahovica währenddes XIX. Jahrhunderts bezieht sich auf die Ansiedlung, das Leben und dieEntwicklung der Deutschen in einigen Dörfern dieses Bezirkes. Fast in allen Dörfernum Orahovica lebten in kleinerer oder größeren Zahl Deutsche und Österreicher,aber am zahlreichsten waren sie in den Dörfern Bankovci und â~inci. Die Ankunftder Deutschen in die Umgebung von Orahovica ist mit der ersten Hälfte des XIX.Jahrhunderts verbunden, als sie massenhaft aus drei damaligen ungarischenKomitaten ansiedeln; dem Batscher Komitat aus der Umgebung von Sivac, demBaranyischen Komitat aus der Umgebung von Pecs und dem Feyer Komitat aus derUmgebung von Mor. Die Deutschen, insbesondere Handwerker, waren herzlichwillkommen, da sie der damaligen, unentwickelten slawonischen Wirtschaft sehrnötig waren. Die Völkerwanderung der Deutschen in den Orahovica Bezirk von demJahr 1841 aufwärts ist mit der Stärkung der Familien Merkel, Mayer und Schullerverbunden, die sich in diesem Gebiet durch das Stagnieren der adeligen Mihalovich, stärkten. Die Deutschen in Bankovci und Feri~anci sind noch vor 1840 anwesend, alssie von den Adeligen Mihalovichi aus Ungarn hergeführt werden und alsHandwerker und Weinbauer angesiedelt werden, wobei die Deutschen nach â~incimassenhafter aus Batschka um 1910 kommen, indem sie Land von dem BesitzerMerkel kaufen, auf dem sie dann Häuser und eine Protestantenkirche bauen.

Die Deutschen aus Banovci und â~inci werden 1945 einen Exodus erleben,wobei die meisten nach Österreich und Deutschland aussiedeln werden.

229

VDG JAHRBUCH 2001

Nives RITTIG BELJAK

Hrvatska kao pasija u dje lo van junje ma~kih doseljenika

(Vi te zo vi}-Kuha~)

Nova istraìvanja neosporno pokazuju da su njema~ki i austrijski doseljenici(grupe i pojedinci) ~esto bivali pokreta~ima hrvatske privrede, kulture i umjetnosti,medicine i tehnike, razvoja {kolstva. Ako to prevedemo u zvanja na}i }emo ih me|uobrtnicima, predava~ima u stru~nim {kolama, vojnim pa i pomorskim u~ili{tima,me|u arhitektima, sve}enicima, u~iteljima, me|u ugostiteljima i tiskarima,trgovcima, mlinarima i bankarima, pivarima, slikarima, glumcima i redateljima.

Brojnu njema~ku seosku populaciju izvori ne spominju tako ~esto kao istaknutepojedince, no oni su uvijek prisutni u globalnoj slici Hrvatske sve do kraja Drugogsvjetskog rata.

Ve}ina iseljenika voljela je svoj posao i rade}i ga predano nastojala ste}i ugled unovoj sredini. Prilagoditi se novom ambijentu, dokazati se u neposrednomsusjedstvu, potvrditi isplativost selidbe – to su bila stremljenja prve generacijenaseljenika.

Me|utim, druga generacija je ta koja je ve} mogla odabrati svoj identitet, svojudomovinu. Raditi su nau~ili, boriti se za svoj presti` tako|er jer su to bile uglavnomsiroma{ne obitelji s mnogo djece koja su nastavljala ìvjeti u njema~kom okruènju,dok su majstori, jo{ kao mladi}i odlazili u grad. Njihov identitet kao i identitetnjihovih potomaka ovisio je o ̀ enidbi i okruènju u kojem su njihova djeca nastavljala ìvjeti.

Primjeri koje sam izabrala govore o pojedincima koji se nikada nisu morali boritiza osnovnu egzistenciju. Mogli su raditi i razmi{ljati o kulturnim vrijednostima svogadjelovanja. Izabrala sam dvije sudbine, dvojicu istaknutih Hrvata koji su, da su toèljeli, mogli biti i istaknuti Nijemci: Pavao Ritter Vitezovi} i Franjo [andor Kuha~,odnosno Franz Xavier Koch, obojica pripadnici razli~itih povijesnih razdoblja.

Valja napomenuti da je hrvatska povijest puna primjera stranih plemi}a koji suHrvatsku doìvljavali kao svoju domovinu, branili je i ratovali za njezinu slobodu, asudjelovali su i u kulturnom i ekonomskom napretku nove domovine (Jembrih,200:5).

Nekome oduzeti, skratiti ili preina~iti prezime barbarski je ~in, no ako pojedinacsam promijeni ili prevede svoje ime i prezime, bez obzira na motiviranost za taj ~in,tada je to samo jo{ jedna potvrda kako je identitet subjektivan i promjenjiv jer je imejedno od simbola identiteta.

VDG JAHRBUCH 2001

231

Za{to sam izabrala izraz «pasija» u vezi njihova djelovanja? Privukla mereinterpretacija tog pojma kod njema~kog sociologa i filozofa Niklasa Luhmanna.Suvremenim poimanjem rije~ «pasija» postaje raspoloìva i bez konteksta, zna~enjska optere}enost tim pojmom moè se koristiti s novim emfazama, krojiti premapotrebama (Luhmann, 1996:66). Kao i prije moè se re}i da krepost (virtus, vertu)«kvalificira» pasiju kao svog nositelja (Luhmann, 1996:66). Djelovanje i trpnja dva suisprepletena oblika iste stvari.

Analiza oba slu~aja upu}uje na to da su njeni nositelji vi{e davali svojoj domovini,nego {to je ona bila u stanju prepoznati njihovu pasiju, uzvratiti im ~inomrazumijevanja, ako ve} ne i ljubavi. Jer ljubav, kaè Luhmann, superpasija je kojauzima u slu`bu sve druge, ona postaje na~inom aktivnosti koja se ne moraobrazlagati, obja{njavati i ispri~avati (Luhmann, 1996:67).

VITEZOVI]

I Vitezovi} (ro|en u Senju 1652. godine) i Kuha~ (ro|en u Osijeku 1834. godine)posjeduju sli~ne karakterne osobine – silnu marljivost, preciznost u radu, sklonostpoeziji, no osrednji talent. Sli~nu crtu pokazuju i u nedostatku volje da zavr{e{kolovanje koje bi im u vremenima nesklonim intelektualcima, pruìlo mogu}nostsigurnog ìvota. Uz to, nisu se èljeli disciplinirati u pogledu svojih vizija iintelektualnih èlja koje su dobrim dijelom kora~ale ispred svog vremena. Dakako, oVitezovi}u nemamo obilje podataka (Von~ina, 1976:350).

232

VDG JAHRBUCH 2001

P. Rit ter Vi te zo vi}, Map pa ge ne ra lis, Re gni Cro a tiae to tius Hrvat ska 1699

Vitezovi} je tek po dolasku u tu|inu, to~nije ukranjski dvorac Wagensperg Johana WeikardaValvasora po~eo u~iti njema~ki jezik, dok je Kuha~~itav ìvot u~io hrvatski jer je u djetinjstvu govorioma|arski i njema~ki, no materinji jezik i jezik kojije najbolje poznavao bio je njema~ki.

Vitezovi}ev otac bio je kraji{ki ~asnik doseljeniz Alzasa u Senj, gdje je oènio Hrvaticu. Ubrzo jestekao plemstvo i sina poslao na {kolovanjejezuitima u Zagreb. Pavao Vitezovi} proìvio jeburan ìvot. Sudjelovao je u borbama protivTuraka, bio je sudionik sigetske bitke. U svomdiplomatskom radu dogurao je do dvorskogsavjetnika, no to mu, kao i naslov baruna, nijeosiguralo lagodan ìvot i sigurnu egzistenciju. Napoziv Leopolda I. dokazivao je prave hrvatskegranice u razgrani~avanju nakon Karlova~kogmira 1699. godine. Uspje{niji je bio u za{titi Senjaod samovolje kapetana Herbertsteina, dok je vrlopozitivno mi{ljenje imao o karlova~kom generaluAuerspergu.

Zemaljska kraljevska tiskara u Zagrebu osnovna je 1694. godine i Vitezovi} je bionjezin prvi upravitelj. Objavljuje svoja djela na hrvatskom i latinskom jer, valjanaglasiti, bio je istaknuti pisac – latinist. Tiska i trivijalnu literaturu, no ni to ga nijedovelo do sigurne egzistencije. Danas bismo rekli – nije poznavao trì{te. Nesre}esustiù jedna drugu. Vitezovi} ostaje bez sina, pa kasnije i ène, njegova tiskara uGornjem gradu izgori u poznatom zagreba~kom poàru, a on ne nalazi novozaposlenje. Nevi~an u borbi sa crkvenom administracijom gubi i posjed [~itarjevokoje mu je na uìvanje dodijelio car Leopold I, te krajnje siroma{an odlazi u Be~ gdjeumire uz svoje papire u 61 godini ìvota (Bratuli}, 1990:183-190).

Odanost domovini Hrvatskoj izrazio je u djelu «Oìvljena Hrvatska – Croatiarediviva», Zagreb, 1700., te «Dva stolje}a ucviljene Hrvatske – Plorantas Croatiesaecula duo», 1703. godine. Rodoljubni naglasci i protunjema~ka klima uobi~ajena je u to vrijeme u kojem je trebalo reagirati na, po Hrvatsku nepovoljni Karlova~ki mir.Opsjedalo ga je prostranstvo Hrvatske pa je u «Croatia rediviva» zaklju~io da nacijelom ju`noslavenskom prostoru ìvi jedan narod (nekada{nji rimski pojam Ilirik),a sinonimi su ilirski, slovinski i hrvatski.

Vitezovi}, ro|enjem «gornji Hrvat», otkrio je u svojem filolo{kom radu na~in kojimoè pomo}i knjièvnom jeziku da bi se obranio od neèljenih tu|ica: treba, tvrdi on, u knjièvni jezik uvesti leksi~ke elemente razli~itih narje~ja (slovenskog, majda~kog,posavskog, podravskog, primorskog, krajinskog) (Von~ina, 1976:349). Taj njegov{iroki, panslavenski osje}aj naveo ga je da kao i Kuha~ ostavi trag i u srpskoj kulturnoj

233

VDG JAHRBUCH 2001

P. Rit ter Vi te zo vi}, Kro ni ka ali tiszpo men vsze ga szvie ta vi kov,

Za greb 1696

povijesti. Najzna~ajniji Vitetovi}ev rukopis je «Serbiae illustratae libri octo» (PrikazSrbije u osam knjiga).

Ritter ili Vitezovi}? Nailazimo li na pravilnost? Oblik prezimena ovisio je o sredinigdje se pisac zatekao ili o jeziku na kojem je pisao. On, ljubitelj sinonima, koristijednu od varijanti svog prezimena {to je odgovaralo vremenu u kojem je ̀ ivio. Tako u«Odijeljenju Sigetskom», svom ponajboljem djelu, u latinskom uvodu pi{e PavlusRitter, a u hrvatskom izdanju iz 1864. godine tiskanom u Linzu stoji da je djelospravljeno po plemenitom i hrabrom gospodinu Pavlu Vitezovi}u aliti Ritter,hrvatskome i senjskome vlastelinu (Von~ina, 1976:353).

Pravni spisi koji se danas nalaze u zagreba~kom Kaptolskom arhivu navode ga kaoPaolo Ritter (31.1.1705. Dno Paolo Ritter pro impressis 2 annorum Directoriis etrestantys aliquibus aliorum 2 annorum uti pertinebar, dati f.R.70 (Pu{kadija Ribkin2000:63). Danas ga, kao i Kuha~a, navodimo prezimenom koje se uobi~ajilo:Vitezovi}.

Zanimljivo je da je Vitezovi}, kao kasnije i Kuha~, sa àrom istraìvao pro{lostsvoje voljene domovine. Uz jezik i ime – zajedni~ka pro{lost, tj. podrijetlo, gradbenije element identiteta, na {to }u jo{ jednom upozoriti u ovom tekstu.

Nema sumnje Paul Ritter, potomak Alza{ana, izabrao je svoj identitet i domovinu,premda ga u to vrijeme nitko nije prozivao ni upu}ivao da se njome bavi. Ona mu jepostala pasijom pa tako od svih (pro{irenih) hrvatskih zajednica traì da zazovu bo`jiblagoslov za lijep jezik hrvatski. Za sebe ni{ta ne traì pa ni{ta ni ne dobiva.

A kako je nakon dvjestotinjak godina pro{ao s Hrvatskom Franjo, Franz, FerenzKoch, odnosno Kuha~?

KUHA^

Bio je radoholi~ar i pedantan. Ostavio je ogromnu sre|enu korespondenciju u 13svezaka. Premda su njegovi dnevni~ki zapisi izgubljeni, njegovi su biografi imali{iroko i jasno polje rada. Branko Rakija{ pa zatim i Ladislav [aban, uo~ili su da jeKuha~ «osmislio» svoje podrijetlo.

U ediciji ALBUM ZASLU@NIH HRVATA 19. STOLJE]A (urednika MilanaGralovi}a, Zagreb, 1898.-1900. Knj. 2) stoji zanimljiva verzija njegova podrijetla.Vjerojatno je ta verzija o njegovim navodnim precima Kuha~evi}ima, o njihovomedoseljenju iz Dalmacije, preko Senja i Bosne u Slavoniju, o kasnijim osje~kimKuha~ima i o majci ro|enoj Pilar, a ne Piller, potekla od samog Kuha~a. Edicija jenaime iza{la za njegova ìvota. Oba istraìva~a, i Rakija{ i [aban, uzvratili subeskrajnom savjesno{}u i dokazali da je rije~ i dopadljivoj predaji koja ne slijedipovijesne ~injenice ([aban, 1989:5).

Za{to Kuha~u treba taj izmi{ljeni povijesni slijed? Mo`da stoga {to jezik i nije usvakom vremenu najva`niji marker identiteta. Zna~aj jezika u oblikovanjunacionalnog identiteta raste istom od 19. stolje}a. Pripadnost grupi dokazuje sezajedni~kom pro{losti, bez obzira je li ta pro{lost znanstveno utemeljena ili izmi{ljena,

234

VDG JAHRBUCH 2001

saèta u epu, pjesmi ili predod`bi (usp. Budak,1999,14). Uz to, slijedom misli Jacquesa Derrida o tome da su identitet i identifikacija kulturne~injenice pa je stoga i nacionalni identitet prijekulturna zna~ajka i svojstvo nego ne{to {to bismomogli nazvati prirodnim (Derrida, 1999: 11). ToKuha~ev ~in ne opravdava, ni prije ni danas, alimo`da obja{njava ~in uljep{avanja domovinekojem su oba intelektualca bila sklona.

Tereza Piller iz istog je mjesta. Obitelj je jednunjema~ku sredinu zamijenila drugom. Tu se 1934.godine rodio Franz, kasnije Franjo. Osje~ka Tvr|a bila je u to vrijeme njema~ki grad o ~emu govoriKuha~eva korespondencija, pisma upu}enanjema~kim prijateljima i rodbini, ponekad pisanai ma|arskim jezikom, a dva pisma iz osje~kograzdoblja pomogao mu je netko prevesti nahrvatski jezik. Podrijetlom su Kochovi bili tipi~na donau{vapska obitelj, pristigla uMa|arsku u 18. stolje}u, a kasnije se selili Habsbur{kom monarhijom prete`no ukrajeve u kojima su obitavali doseljeni Nijemci.

Taj se dopadljivi ~ovjek markantnih crta lica jo{ 1863. godine potpisivao kao Fr.Xavier Koch. Rana sklonost glazbi odredila je sudbinu mladog Kocha. Zbrojimo li

cjelokupno njegovo obrazovanje, sve pohvale ivisoke ocjene koje je doìvio, s pravom se pitamoza{to mu je nedostajalo snage da ta svoja znanjapreto~i i u formalne diplome koje bi mu osiguralestalan posao i olak{ale ìvot njemu i njegovojobitelji. O~ito mu istraìva~ki àr nije ostaviodovoljno vremena da to i provede. Njegovoosje~ko razdoblje ìvota, izuzmemo li djetinjstvo,proteklo je u stalnim putovanjima, {to studijskimglazbeno-znanstvenim usavr{avanjem u Pe~uhu,Leipzigu, Weimaru i Be~u, {to u terenskimistraìvanjima, od dana{njeg Gradi{}a doAlbanije.

Filip Koch, pe~u{ki kanonik, stric koji ga jepomagao pri {kolovanju, ostavio mu je 12.000forinti s oporu~nom namjenom da tu sumuiskoristi u kulturne svrhe. Iskoristio ju je nanajbolji mogu}i na~in u sakupljanju terenskeetnografske gra|e, u prvom redu pjesama inapjeva. Ta suma (otprilike jednogodi{nja zaradagimnazijskog profesora) omogu}ila mu je

235

VDG JAHRBUCH 2001

Fran jo [an dor Kuha~

Franz Xa vier Koch

putovanja, koja bi, kad bi ih zbrojili trajala pet godina. @ivotne pote{ko}e nastupaju utrenutku kad tu silnu dragocjenu gra|u poku{ava objaviti. Kulturna javnost u svakomvremenu lako posustane pred odgovorno{}u (u ono vrijeme i zna~ajnim tro{kom) iprona|e odgovaraju}e isprike.

Njegov ̀ ivotni kredo od kojeg nikada nije odstupio bio je «treba njegovati svjetsku muziku i odgajati mlada pokoljenja na estetski vrijednim djelima strane muzi~keliterature, ali je narodna muzika bit stvarala~ke izvornosti» (Rakija{, 1984:21).

Iz Kuha~eve korespondencije (uvid u nju po~inje 1860. godine) vidljivo je koja suimena utjecala da Kuha~ poja~a u~enje hrvatskog jezika: Franjo Markovi}, IzidorKr{njavi, Armin [rabec, Stjepan Ku}ak, Ivan Trnski i J.J. Strossmayer. Ipak,hrvatskim jezikom nikada nije besprijekorno zavladao, {to i sam sa àljenjempriznaje.

Pokazuje izuzetnu umjetni~ku odva`nost unose}i red u hrvatsku glazbenuterminologiju. Poput Slovaka, filologa Bogoslava [uleka, i on se bavio «~i{}enjem»hrvatskog stru~nog nazivlja. Danas nije jasno do koje je mjere èlio isku{ati svojeneologizme, a do koje je to bila nasu{na potreba pri prevo|enju stru~ne literature.Branko Rakija{ je detaljno analizirao Kuha~evo «Glazbeno nazivlje» i do{ao dozaklju~ka da se od 1654 izraza (muzi~kih termina) njih 790 i danas upotrebljava,primjerice: akustika, arija, bra~, bariton, bugarija, ~etverozvuk, dominantni trozvuk,duhovna popijevka, finale, fuga, glazbeni zavod, kajdanka, kari{ik, kora~nica, lutnja,ljubavna popijevka, opera, partitura, predigra, sonata, stil, udaraljka, zvuk i drugo.(Rakija{, 1974:27). Tamo gdje se nepotrebno pohrvatio izraz ubrzo bi nestao izprakse: zanos (sinkopa), zamet (motiv), milopojka (arieta).

Zanimljivo je do koje je mjere Kuha~ {titio svoju znanstvenu muzikolo{ku slobodu. Nije prihvatio mjesto docenta-nastavnika ve} je radije putovao kao osiguravatelj. Toje prema navodu iz pisma, {tedjelo njegovo dragocjeno stvarala~ko vrijeme.

Njegovo {iroko djelovanje doìvjelo je doli~nu (a rekli bismo i suvremenu)promociju: 1873. u Be~u je otvorena svjetska izlo`ba na kojoj je Kuha~ sudjelovao sobiljem eksponata, glazbala, knjiga, rukopisa (Rakija{, 1974: bilj. 21). To je Kuha~u u{iroj javnost priskrbilo naziv «hrvatskoga Vuka», premda je on o Kara|i}u imao vrlokriti~ki stav pa nije slijedio njegov sistem terenskoga rada. Neprijeporna je ~injenicada je Kuha~ ostavio zna~ajan trag u srpskoj etnomuzikologiji (usp. Stefanovi} 1984,283-299), kao i to da njegovo ìvotno djelo nosi naslov «Ju`no-slovjenske narodnepopievke». To je djelo u koje je uloìo sve svoje znanje i rad, a na djelomi~noobjavljivanje potro{io je i miraz svoje druge ène Marije Zuna, rodom Austrijanke.

Je li ikad sam definirao svoju pasiju? Jest. Taj vatreni postilirac jo{ za boravka uOsijeku ozna~ava ilirizam kao «na{u stvar». Nadalje, o ju`noslavenstvu govorislijede}e:

«Moj patriotizam u umjetnosti ne ide do pretjeranog {ovinizma, do nesno{ljivostiili do politi~kog stran~arstva; ja samo èlim da bude djelo doma}eg umjetnikadomoljubno. Znanost i umjetnost mora da je svojina cijelog naroda, da sluì cijelomnarodu, ne pako samo jednoj politi~koj stranci ili da ~ak ignorira domovinu.» Na

236

VDG JAHRBUCH 2001

drugom mjestu kaè kako je uo~io da mu nitko nije mogao objasniti u ~emu se sastoji«glazbeni hrvatsko-narodni element», pa se sam primio posla (Peri}-Polonijo1984:111).

Ju`noslavenska je {irina bila nu`na znanstvenicima koji su ucrtavali okvirenacionalnih znanosti (usp. kasniji rad etnologa Milovana Gavazzija).

Predbacivali su mu politiziranje znanosti, zagovaranje Strossmayera, prije~ili muposao u dràvnim institucijama, pruàli mu oskudnu potporu premda u njegovuslavu nitko nije sumnjao. Priredili su mu, kako to biva u Hrvata, doli~an pogreb.Ukratko, dru{tveni se razum poigravao njegovim argumentima. Do kraja ̀ ivota bio je uporan i marljiv, jer kako re~e Luhmann: «Ljubav zahtijeva prednost za svojerazloge» (Luhmann 1996:116).

LITERATURA

• Bra tu li}, J.: Pe tar Zrin ski i Pa vao Rit ter Vi te zo vi} u: «Sjaj ba{tine», Split, 1990.

• Bu dak, N.: Etni~nost i po vi jest u: «Etni~nost i po vi jest», Insti tut za mi gra ci je i na rod -no sti, Za greb, 1999.

• Der ri da, J.: «Dru gi smjer», Insti tut dru{tve nih zna no sti, Ivo Pil fer, Za greb, 1999.

• Jem brih, A.: «Grof Ser ma ge u zrca lu svo jih pi sa ma 1758.», Za greb, 2000.

• Luh mann, N.: «Lju bav kao pa si ja», MD, Za greb, 1996.

• Peri}-Po lo ni jo, T.: Kuha~eva me to da za pi si van ja i ob jav lji van ja pje sa ma u zbir ci«Ju`no-slov jen ske na rod ne po piev ke», u: Zbor nik ra do va sa znan stve nog sku paodrànog u po vo du 150. ob ljet ni ce ro|enja Fran je Ksa ve ra Kuha~a (1834.-1911.),JAZU, str. 111-157, Za greb, 1984.

• Pu{ka di ja Rib kin, T.: Pri log bi blio gra fi ji dje la Pa vla Rit te ra Vi te zo vi}a, KAJ,XXXIII, Za greb, 3-4, 2000.

• Ra ki ja{, B.: Fran jo Kuha~, Pro svjet ni sa bor Hrvat ske, Za greb, 1974.

• Ra ki ja{, B.: Bio gra fi ja Fran je Ksa ve ra Kuha~a, u: Zbor nik ra do va sa znan stve nogsku pa odrànog u po vo du 150. ob ljet ni ce ro|enja Fran je Ksa ve ra Kuha~a(1834.-1911.), JAZU, Za greb, 1984.

• Ste fa no vi}, D.: Kuha~ i Srbi u: Zbor nik ra do va sa znan stve nog sku pa odrànog u po -vo du 150. ob ljet ni ce ro|enja Fran je Ksa ve ra Kuha~a (1834.-1911.), JAZU,283-299, Za greb, 1984.

• [aban, L.: Fran jo Ksa ver Kuha~, Ko re spon den ci ja 1/1, Za greb, JAZU, 1989.

• Von~ina, N.: Pa vao Rit ter Vi te zo vi} u: Zrin ski, Fran ko pan, Vi te zo vi}, Pet stol je}ahrvat ske knjièv no sti, knj. 17. MH, Za greb, 1976, str. 337-496.

237

VDG JAHRBUCH 2001

Kro a tien als Pas sion in der Wir kung der de ut schen Ansie dler(Vi te zo vi}-Kuha~)

Die Autorin wählt die Biographie zweier bedeutenden Kroaten, die ihren Geburtnach auch bedeutende Deutsche hätten sein können. Pavao Ritter Vitezovi},Historiker, Schriftsteller, Lexikograph, Baron (Senj, 1652-Wien, 1713), dessen Vatergeborener Elsässer war, ist ein tüchtiger Lexikograph, der sich für dieStandardisierung der kroatischen Sprache einsetzt, in die, die Merkmale dreierkroatischen Dialekte mit eingeschlossen wären. Er leitete die Druckerei in Zagreb,aber seine Kulturreformen stießen auf unfruchtbaren Boden. Er starb in Wien,verarmt, umkreist mit unveröffentlichten Handschreiben.

Franjo [andor Kuha~, geborener Donauschwabe aus Osijek (Franz Xavier Koch),fing spät an, Deutsch zu lernen. Er reiste zwölf Jahre lang durch die Länder derOstslawen, um bis an sein Lebensende um Mittel zu kämpfen, mit denen er dieSammlungen „Ju`noslovjenskih narodnih popievka” (“Südslawische Volkslieder“)veröffentlichte. Er ist der Urheber der Ethnomusikologie der Kroaten undbeschäftigte sich mit der Musikterminologie. Beide waren Kroatien gegenüber loyal.Kuha~ konstruierte sogar seine Herkunft mit der Überlieferung über den StammKuha~evi}, um mit einer gemeinsamen Geschichte seine kroatische Identität zubestätigen. Beide übersetzten ihren Namen und Nachnamen, was zu dieser Zeitkeine Außergewöhnlichkeit war. Die Autorin wählt den Termin Passion (desSoziologen und Philosophen Niklas Luhmann), mit dem sie die Begeisterunggegenüber der Heimat Kroatien erklärt. Die Wirkung und das Leiden sind zweiverwickelte Passionsformen. Mit diesen Beispielen zeigt die Autorin, dass dieNationalidentität -eine Wahleigenschaft ist.

238

VDG JAHRBUCH 2001

Vla di mir GE I GER

Rad ni lo gor [ipo vac-Na{ice 1945. go di ne

Jedan od brojnih logora za preostale pripadnike njema~ke manjine u Jugoslavijinakon Drugoga svjetskog rata bio je Radni logor [ipovac kraj Na{ica. Osnovan je usvibnju 1945. godine kao sabirni i radni logor za preostale Nijemce Na{ica i {ireokolice. Kroz Radni logor [ipovac pro{li su kratkotrajno tijekom ljeta 1945. godine iNijemci iz radnog logora Valpovo kojih su transporti upu}eni za Njema~ku vra}eni saaustrijske granice. Preko Sabirnoga logora u Velikoj Pisanici, zatim Radnog logora[ipovac, gdje su proveli neko vrijeme, upu}ivani su natrag u logore Valpovo i Krndija. Radni logor u [ipovcu postojao je do kraja 1945. odnosno po~etka 1946. godine,kada je raspu{ten, a internirci preba~eni u najbliè logore u Valpovu i Krndiji.

U Historiografiji i publicistici Radni logor [ipovac spominje se izrazito rijetko.Radni logor [ipovac ne navode niti najiscrpniji pregledi / popisi logora zaFolksdoj~ere u Jugoslaviji nakon Drugog svjetskog rata.1

VDG JAHRBUCH 2001

239

1 Usp. primjerice: Anton Tafferner, Donauschwaben in den Todeslagern der Titopartisanen 1944-1948, u: Die Donauschwaben1944-1964. Beiträg zur Zeitgeschichte, Hrsg. im Auftrag der Arbeitsgemeinschaft Donauschwäbischer Lehrer im Südostdeutschen Kulturwerk von Josef Schmidt, München, 1968., str. 128.; (PS) /Philipp Sandles/, Eine Liste der Unmenschlichkeit. Dastitoistische Konzentrationslagerwesen 1944-48 in Jugoslawien, Der Donauschwabe, Bundesorgan der Heimatvertriebenen ausJugoslawien, Rumänien und Ungarn, Jg. 41, Nr. 41, Donauschwäbischer Heimatverlag, Aalen, 13. Oktober 1991., str. 1.-2.;Vladimir Geiger, Ivan M. Jurković, Imenik i tipovi poratnih logora za pripadnike njemačke nacionalne manjine na teritorijuistočne Slavonije, Srijema, Baranje, Bačke i Banata, Zatvorenik, Glasilo Hrvatskog društva političkih zatvorenika, god. 2, br. 9, Zagreb, 1991., str. 29.-31.; Leidensweg der Deutschen im kommunistischen Jugoslawien, Band IV, Menschenverluste - Namenund Zahlen zu Verbrechen an den Deutschen durch das Tito - Regime in der Zeit von 1944-1948, DonauschwäbischeKulturstiftung, München / Sindelfingen, 1994., str. 972. (Vernichtungs- und Internierungslagen mit den Zahlen der dortzwischen 1944 und 1948 umgekommenen Zivilpersonen); Verbrechen an den Deutschen in Jugoslawien 1944-1948. Die Station eines Völkermords, Donauschwäbische Kulturstiftung, München, 1998., str. 320. (Vernichtungs- und Internierungslager mitden Zahlen der 1944 bis 1948 in ihnen umgekommenen Zivilpersonen).

U njema~koj historiografiji samo izdanje Saveznog ministarstva za prognanike,izbjeglice i ratom o{te}ene osobe (Bundesministerium für Vertriebene, Flüchtlingeund Kriegschädigte) “Dokumentation der Vertreibung der Deutschen ausOst-Mitteleuropa”, knjiga V “Das Schicksal der Deutschen in Jugoslawien” iz 1961.godine, Radni logor [ipovac usput spominje i to jedino u iskazu / svjedo~anstvu A. Z.iz Br~kog, izvornik kojeg je u Saveznom arhivu (Bundesarchiv) u Koblenzu.2

Najopse`nije podunavsko{vapsko izdanje o sudbini Folksdoj~era u komunisti~kojJugoslaviji “Leidensweg der Deutschen im kommunistischen Jugoslawien” iz1991.-1995. godine, Radni logor [ipovac tako|er samo usput spominje. U drugojknjizi tog serijala naslovljenoj “Erlebnisberichte über Verbrechen an den Deutschendurch das Tito-Regime in der Zeit von 1944-1948”, u izvadcima iz dnevnika SophieSchadt ro|. Stehli iz Vinkova~kog Novog Sela, izvornik kojeg je u Saveznom arhivu uKoblencu, u kronologiji njene poslijeratne sudbine (Chronik des Leidensweges durch viele Lager), naveden je i logor u [ipovcu kraj Na{ica.3

Isto izdanje u ~etvrtoj knjizi naslovljenoj “Menschenverluste - Namen und Zahlenzu Verbrechen an den Deutschen durch das Tito-Regime in der Zeit von 1944-1948”,u poimeni~nom popisu stradalih i `rtava, navodi za Radni logor [ipovac (do sadaevidentiranu) samo jednu osobu. Broj `rtava / stradalih u Radnom logoru [ipovacnije utvr|en. Do sada je poimeni~no zabiljeèn samo Karl Poltner (1896.-1946.) izOsijeka.4

Od podunavsko{vapskih tzv. zavi~ajnih knjiga, Radni logor [ipovac spominjesamo “Zavi~ajna knjiga Velimirovac” (“Heimatbuch Welimirowatz”), i to ukratkoopisuju}i sudbinu velimirova~kih Nijemaca ostalih u zavi~aju: “(...) Sie wurden in einimprovisiertes Lager nach Schipowatz bei Naschitz transportiert und von dort im Juli 1945 nach Walpach (...).”5

U hrvatskoj historiografiji Radni logor [ipovac spomenut je prvi puta tek 1990.godine u ~lanku V. Geigera i I. Jurkovi}a o sudbini Nijemaca / Folksdoj~era uJugoslaviji nakon Drugoga svjetskog rata, objavljenom u “Zatvoreniku”.6 Radni logor[ipovac ukratko je spomenut, u nekoliko navrata (u iskazima / svjedo~anstvima A.Albrechta, A. Knochla, E. König ro|. Reitz i M. [erman ro|. Feler iz Osijeka) u knjizidokumenata o Radnom logoru Valpovo V. Geigera iz 1999. godine.7

240

VDG JAHRBUCH 2001

2 Usp. Dokumentation der Vertreibung der Deutschen aus Ost-Mitteleuropa, Band V, Das Schicksal der Deutschen inJugoslawien, Hrsg. vom (ehemaligen) Bundesministerium für Vertriebene, Flüchtlinge und Kriegschädigte, Düsseldorf 1961.1,München 1984.2, Augsburg 1994.3, str. 523.

3 Usp. Leidensweg der Deutschen im kommunistischen Jugoslawien, Band II, Erlebnisberichte über Verbrechen and den Deutschendurch das Tito-Regime in der Zeit von 1944-1948, Donauschwäbische Kulturstiftung, München / Sindelfingen, 1993., str.787.-788.

4 Usp. Leidensweg der Deutschen im kommunistischen Jugoslawien, Band IV, str. 918.5 Leopold Karl Barwich, Menschen zwischen Welten. Heimatbuch Welimirowatz. Zur Erinnerung an unser deutsches Dorf in

Slawonien, Hrsg. Heimatausschuß Welimirowatz, Reutlingen, 1985., str. 239.6 Usp. Vladimir Geiger, Ivan Jurković, Folksdojčeri. Logor kao sudbina. Sudbina Nijemaca u Jugoslaviji nakon rata, Zatvorenik,

godina 1., br. 7, Zagreb, 30. studenoga 1990., str. 21.7 Usp. Vladimir Geiger (prir.), Radni logor Valpovo 1945.-1946. Dokumenti, Njemačka narodnosna zajednica Zemaljska udruga

Podunavskih Švaba u Hrvatskoj / Volksdeutsche Gemeinschaft Landsmannschaft der Donauschwaben in Kroatien, Osijek, 1999.

Arhivsko gradivo u Radnom logoru [ipovac nepoznato je i nedostupno. Do sadapoznata i dostupna dokumentacija u privatnom je vlasni{tvu biv{ih logora{a ilinjihovih obitelji (otpusnice iz Radnog logora [ipovac).

O Radnom logoru [ipovac, nikakvih dokumenata i podataka nema u Zavi~ajnommuzeju u Na{icama.8 Nikakvih zabilje{ki niti navoda o Radnom logoru [ipovac nemaniti u Kronici Franjeva~kog samostana Sv. Antuna Padovanskog, odnosno @upskomuredu u Na{icama.9 U Dràvnom arhivu u Osijeku, u Kazalu za Kotarski Narodnooslobodila~ki odbor Valpovo 1945. i 1946., naveden je u kazalu za 1945. godinu iRadni logor [ipovac: “[ipovac (Na{ice) logor - potjera za odbjeglim robija{ima” podbrojem 8632.10 Dokument u Dràvnom arhivu u Osijeku nije bilo mogu}e na}i.

Unato~ nedostatku dokumentacije i op{irnijih navoda o Radnom logoru [ipovac,mogu}e je na temelju do sada objavljenih podataka, upotpunjenih novoprikupljenim dokumentima i iskazima / svjedo~anstvima stvoriti po~etnu / osnovnu sliku i o tomlogoru. Pronalaènje i objavljivanje (nove) nepoznate dokumentacije i iskaza /svjedo~anstava o Radnom logoru [ipovac, doprinijelo bi umnogome u razja{njavanju sudbine Nijemaca / Folksdoj~era u tom logoru, kao i o stradanjima njema~ke manjine u Jugoslaviji, Hrvatskoj i Slavoniji nakon Drugog svjetskog rata.

Do ku men ti o Rad nom lo go ru [ipo vac-Na{ice

1.

Rje{enje Upravnog odjela Okru`nog Narodnog odbora Osijek od 26. rujna1945. godine o pu{tanju iz Radnog logora [ipovac-Na{ice obitelji [verer izPodravske Moslavine

OKRU@NI NARODNI ODBOR OSIJEK

Upravni odjel

Broj: 23536/45, dne 26.IX.1945

Predmet: Farka{ Ivan iz Podr. Moslavine moli da seodpusti iz logora [verer Djuro,[verer Marija i njihova djeca Ana i Antun.-

R E [ E N J E

Povodom molbe Farka{ Ivan iz Podr. Moslavine, kojom moli da se njegov zet[verer Djuro i èna mu [verer Marija rodj. Farka{ sa njihovom djecom Anom iAntunom puste iz logora u [ipovcu, Okru`ni N.O. Upravni odjel u Osijeku natemelju Odluke AVNOJ-a od 21.XI.1944 i autenti~nog tuma~enja od 8.VI.1945., a na temelju upute Ministarstva Unutra{njih poslova Pov. Broj 201/45 od 5. XI.1945.

241

VDG JAHRBUCH 2001

8 Prema iskazu ravnateljice Zavičajnog muzeja Našice prof. Silvije Lučevnjak.9 Prema iskazu vlč. Franje Jurinca.10 Državni arhiv u Osijeku, Kotarski NOO Valpovo, Kazalo 1945.

r e { a v a

da se [verer Djuro, njegova èna [verer Marija rodj. Farka{ sa njihovom djecomAnom i Antunom odmah puste iz logora u [ipovcu na slobodu, jer se na njih neodnosi odluka AVNOJ-a od 21.XI.1944.g.

r a z l o z i:

Dana 17 rujna 1945 odpremljeni su u logor [ipovac [verer Djuro, [verer Marijarodj. Farka{ i njihova djeca Ana i Antun.-

Provedenim postupkom utvr|eno je, da se u nazna~enom slu~aju radi omje{ovitom braku [verer Djure po porijeklu njema~ke narodnosti i Marije Farka{ izPodravske Moslavine. Iz izvje{taja Kotarskog NO-a Donji Miholjac od 24.IX.1945broj 9098/45 vidi se, da je [verer Marija k~erka molitelja Farka{ Ivana iz PodravskeMoslavine, koji je porijeklom madjarske narodnosti. Iz navedenih ~injenica slijedi, da je [verer Marija rodj. Farka{ po narodnosti Madjarica. Budu}i da je provedenimizvidima ustanovljeno, da se [verer Djuro i njegova ̀ ena Marija [verer rodjena Farka{ nisu ni~im ogre{ili o ~ast i interes naroda Jugoslavije jer se nisu politi~ki ko Njemciisticali, a radi se o mje{ovitom braku to je valjalo odrediti, kao {to je u dispozitivnomdijelu navedeno.-

O tome se obavje{}uje:

1. Farka{ Ivan iz Podravske Moslavine,

2/ Komanda logora u [ipovcu sa nalogom, da prema prednjem rje{enju otpuste izlogora odmah [verer Djuru, njegovu ènu Mariju, kao i njihovu djecu Anu iAntuna.-

3/ Kotarski NO. u D. Miholjcu radi znanja i zabilje`ke u popisu Njemaca.-

4/ Okru`na uprava, narodnih dobara u Osijeku time, da se konfiskovana imovinavrati vlasniku.-

5/ Javnom tuìocu okruga Osijek radi znanja.-

Smrt fa{izmu-Sloboda narodu!

Po ovla{tenju pro~elnikaNa~elnik:Kopi} v.r.

M. P.

_________

Kotarski Narodni odbor D. Miholjac

Upravni odjel

Broj 9486/45, dne 1.X.1945.

242

VDG JAHRBUCH 2001

Farka{ Ivanu

Podravska Moslavina

Dostavlja Vam se gornje rije{enje na znanje, s tim da mjesni NO uvede imenovaneu posjed njihove dosadanje imovine a o u~injenom da obavjesti ovaj odjel


Pro~elnikM. P. /ne~itko/

(Privatno vlasni{tvo)

2.

Otpusnica iz Radnog logora [ipovac-Na{ice od 28. rujna 1945. godine zaobitelj [verer iz Podravske Moslavine

Otpu sni ca

Kojom se otpu{ta iz radnog logora [ipovac, po rije{enju Okru`nog N.O.-a,Upravni Odjel - Osijek,

[verer Djuro i ̀ ena [verer Marija r. Farka{ sa njihovom djecom Anom i Antunom.

[ipovac 28/IX.1945


Kat. br. 9486/45

Komandant:/ne~itko/


243

VDG JAHRBUCH 2001

Otpu sni ca izRad nog lo go ra

[ipo vac - Na{iceod 28. ruj na 1945. go di ne

za obi telj [ve rer

3.

Otpusnica iz Radnog logora [ipovac-Na{ice od 9. listopada 1945. godine zaobitelj Anne Hogel iz Osijeka

KOMMANDANTUR DES ARBEITSLAGERSSipovac-Na{iceNr.96/45Den 9. 10.1945

ENTLASSUNGSSCHEIN

Auf Grund der Entscheidung des Kreis VA-es Osijek vom 8.10. 1945, Nummer25609/45 werden aus dem Lager entlassen:

1. HOGEL ANNA2. HOGEL ROSA3. HOGEL MIROSLAV4. HOGEL PAUL5. HOGEL MARIA6. HOGEL BO@IDAR

Siegel: Kommandantur des Arbeitslagers Sipovac-Na{ice

Kommandant:Unterschrift unl.e.h.

Vorstehende Übersetzung der mir im Original vorgelegenen, in serbo kroatischerSprache abgefassten Urkunde ist vollständig und richtig.

M. P.

Donauwörth den: 24.2.1959


4.

Otpusnica iz Radnog logora [ipovac-Na{ice od 9. listopada 1945. godine zaobitelj Ladislava Hogela iz Osijeka

KOMANDA RADNOG LOGORA[IPOVAC-NA[ICEBroj 110/45Dana 9. X 1945

Odpu sni ca

Temeljem odluke Okru`nog N.O.-Osijek br. 25814/45 od 9. X 1945 odpu{taju seiz logora

244

VDG JAHRBUCH 2001

1/ Hogl Ladislav2/ Hogl Marija3/ Hogl Erina

S.F-S.N

Po lit. Ko me sar Ko man dant /Pavi}/ /ne~itko/

M. P.


Iska zi / svje do~an stva o Rad nom lo go ru [ipo vac-Na{ice

1.

Adam Albrecht iz Osi je ka

“(...) 11. V. 45 morali smo u logor u Josipovac, a po~etkom VI. mjeseca i{li smotansportom (vlakom) prema Austriji, ali u Jesenicama nas Austrija nije primila, pa napovratku bili smo u logoru Velika Pisanica pa Na{ice (Pustara) 6. + 7. mjesec ondasmo do{li 8. mjesec u Krndiju (...) A od 9. mjeseca bili smo stalno u Valpovu.(...)”

245

VDG JAHRBUCH 2001

Otpu sni ca iz Rad nog lo go ra [ipo vac - Na{ice od 9. li sto pa da 1945. go di neza obi telj Hogl iz Osi je ka

(Pismo Adama Albrechta iz Münchena, Njema~ka od 16. prosinca 1997. Nikoli Maku, Osijek. Objavljeno u: V. Geiger, Radni logor Valpovo 1945. - 1946. Dokumenti, str. 420.)

2.

Ana Beh tan ro|. [ve rer iz Po drav ske Mo sla vi ne

“(...) jednog lijepog sun~anog dana oko podneva, (kojeg nikad ne}u zaboraviti), una{ sokak do{li su nepoznati ljudi iz Mjesnog odbora koji nisu bili Moslavci s jednim~ovjekom iz Moslavine koji poznaje stanovni{tvo mjesta. Taj Moslavac pokazivao je ukojim ku}ama ìve [vabe. Tako su do{li i u na{u ku}u i odveli su tatu, mamu, mene, imoja dva brata. Me|utim, djed - po majci, koji je stanovao dvije ku}e dalje od nasneprimjetno je povukao mog starijeg brata da nitko ne vidi i sakrio ga u svoju ku}u.Me|utim jedan seljanin je vidio da nedostaje moj stariji brat i pitao je gdje je,me|utim drugi je rekao neka {uti. Ku}u su nam zape~atili. U na{em sokaku trebali suodvesti u logor i zape~atiti ku}u i mog strica, me|utim oni kad su vidjeli {to sedogodilo kod nas, pobjegli su kroz ba{}u u {umarke na obli Drave, a u ku}i su ostavilisamo stri~evog oca koji je bio jako star. Tom starcu partizani su dozvolili da stanujesamo u jednoj sobi, a ostatak ku}e su zape~atili. Iz na{eg sokaka odvezli su nas predOp}inu, gdje su nas ~ekala konjska zaprega puna slame. Nagurali su nas u zapregu ipred ve~er odvezli u Na{ice. Po mraku su nas odvezli u [ipovac. Smjestili su nas ugospodarske zgrade i {tale. Spavali smo na slami bez i~ega. Moj mla|i brat imao jetada samo 3 godine, u logoru je obolio i nikada se od tada nije oporavio, te je umro udje~a~koj dobi. U logoru smo dobili u{i. Nismo se imali gdje ni oprati. Nismo dobilipokriva~e. To ve~e kad smo do{li nismo dobili ni{ta za jesti. Ujutro smo dobili ~aj ikoru kruha. Za ru~ak grah - par zrna graha i juha (voda u kojoj se kuhao taj grah). Kao djeca mogli smo se igrati u logoru, i na taj na~in do}i do ograde - ìce, a tamo sukriomice dolazili na{i ro|aci koji su nam donosili ne{to za jesti. (...) Moj djeda - pomajci, je pisao molbu da nas oslobode iz logora. Me|utim ta molba nikad nije bilarije{ena. Djeda je u molbi pisao da mi nismo ~iste [vabe nego da je on Ma|ar(mje{ani brak). Iz logora nas je izbavio jedan na{ ro|ak, koji je na{ao jednu vezu kodjednog nama nepoznatog partizanskog oficira. Taj partizanski oficir do{ao je u logor i pred svima je pitao za moju mamu. Kad su pozvali moju mamu, on je pred svima ulogoru rekao: ’Ova èna spasila mi je ìvot’. Tako su nas pustili. (...)”

(Pismeni iskaz / pismo Ane Behtan iz Zagreba od 28. rujna 2000. V. Geigeru)

3.

Fran ci ska Bu{lje ta ro|. Pol cer iz Br~kog

“(...) Smjestili su nas u logor ’Josipovac’ i to u barake, a cijeli taj kompleks je biookruèn bodljikavom ìcom. (...) Dolazimo u logor ’Valpovo’ gdje smo opet odvojeniod tate. Barake su bile prepune logora{a, da za nas i nije bilo mjesta. (...) Zatim nas{alju u logor ’Velika Pisanica’. Opet smo i tu pod vedrim nebom. (...) Odlazimo ujedno selo kraj Na{ica. Tu su prije nas bili domobranski ~asnici. Znam, da je to bilo

246

VDG JAHRBUCH 2001

blizu sela Bok{i} od kuda su nam prijatelji doneli hranu, o kakvoj smo mogli samosanjati. Niti ovdje nismo dugo ostali, ve} nas {alju opet u logor ’Valpovo’. Sje}am se,da smo tako prilikom jednog transporta bili u otvorenim vagonima, izloèni ki{i idrugim vremenskim nepogodama.(...)”

(Pismeni iskaz / pismo Franciske Bu{ljeta iz Zagreba 1995. V. Geigeru)

4.

Boìdar Hogl iz Osi je ka

“(...) Svi koje }u navesti odvedeni su u razdoblju od 20. do 25. 05. 1945, a neki i podva puta u razli~ite logore i to: Valpovo, [ipovac i Mirkovac. (...) [ipovac kod Na{ica:Hogel Gregor sa suprugom Irmom, sinom Vjekoslavom i k}erkom Marijom. (...) Hogel Ana rodjena Vido 1912 (...), k}erka Rosa (...), sin Miroslav (...), sin Paul i sestra Marijana (...), sin Boìdar (...). Hogel Ladislav, supruga Marijana (...), sin Ervin. (...) ObiteljLadislava bila je prvo u logoru u Valpovu pu{tena ku}i, da bi nakon 15 dana ponovnootpremljena u [ipovac, gdje su proveli do 12. mjeseca 1945. godine. Somer Bela (1929) sada ìvi u Osijeku (...). Ovdje napominjem, da je isti Somer i ja Hogl Boìdar uspjelipobje}i iz logora nakon mjesec dana (...). Dakle svi odvedeni u logore su bez ikakovihrje{enja i obja{njenja uz pratnju 1-2 straàra, kamionima ili pje{ice. (...)”

(Pismeni iskaz / pismo Boìdara Hogla iz Osijeka od 30. listopada 1998. V. Geigeru)

“(...) mi smo se i osje}ali Hrvatima, ali smo bez obzira na to bili u logoru samo zato{to smo nosili njema~ko prezime.”

(Pismeni iskaz / pismo B. Hogla iz Osijeka od 8. sije~nja 1999. V. Geigeru)

“(...) Uglavnom se svakodnevno odlazilo po grupama na rad u {ume na rad i sje~udrva, pravljenju drvenog uglja, u manje kamenolome, na popravcima cesta i na svevrste radova u poljoprivredi. Osim toga deùrne ekipe (bez obzira na starost)danono}no su odràvale red i ~isto}u (s primitivnim pomagalima) u samom logoru na~i{}enju baraka, poljskih klozeta i sve drugo {to je bilo potrebno. Spavalo se u drvenimbarakama na drvenim krevetima na kat, bez ikakovih pokriva~a na golim daskama uzeventualnu paprat koju si je netko donio iz {uma. Spavalo se zajedno u grupama poobiteljima, dakle mu{ko, ènsko i djeca zajedno, {to je i kako je bilo moè se samopredpostaviti. [to se ti~e ishrane bila je za sve jednaka, onih koji su bili u logoru i onihkoji su radili na radili{tima uz veoma te{ko uslove s primitivnim sredstvima. Uglavnomsupasta hrana s ili bez kruha, uglavnom nekakova kava - ~aj, prete`no rijetki `ganci ilimalo krumpira, eventualno kupusa kuhanog bez soli, ali svakako bez imalo mesa.Kona~ni rezultati ovakovog ìvota bili su svakodnevno umiranje zbog lo{e ishrane ibolesti koja je rezultat lo{e ili nikakove higijene. Razumljivo je i to, da je bila strogadisciplina, zabranjena svaka grupiranja. Uglavnom ìvot se provodio u zatvorenimbarakama, gdje je ìvilo po nekoliko stotina ìtelja, bez stolova i stolica uz sjedenje nadrvenim krevetima. Uz svakodnevno postrojavanje u krugu logora, svaki ispred svojebarake te odlazak na radili{ta u koloni po dva uz jaku pratnju naoruànih ~uvara -

247

VDG JAHRBUCH 2001

partizana, a na radili{tima se radilo u grupama uz zabranu svakog razgovora. Bezobzira na udaljenost radili{ta od logora i{lo se uglavnom pje{ice. Razumljivo je i to daje ve}ina logora{a i{la bosa uz eventualno namotane krpe na nogama, jer prilikomodvodjenja od ku}a bilo, je zabranjeno odno{enje pa ~ak i napunjene kesice s osnovnim higijenskim priborom. (...)”

(Pismeni iskaz / pismo B. Hogla iz Osijeka od 4. listopada 2000. V. Geigeru)

5.

Antun Knochl iz Osi je ka

“(...) S obzirom da tada{nje snage (Englezi ili Amerikanci ) u Austriji nisuprihvatili taj transport vra}eni smo preko Zagreba u Veliku Pisanicu. Odatle smopreko Krndije preba~eni u Na{ice, a odatle nazad u Valpovo. (...)”

(Usmeni iskaz Antuna Knochla od 30. svibnja 1999. V. Geigeru. Objavljeno u:V. Geiger, Radni logor Valpovo 1945.-1946. Dokumenti, str. 427.)

6.

Eli za be ta Kö nig ro|. Re itz iz Osi je ka

“(...) odvedeni smo od ku}e, u Divaltovoj ulici 153 u Osijeku, 10.05.1945. god.,prvo u Gradski vrt, gdje se skupilo jo{ puno na{ih susjeda i poznanika. Nave~er smovlakom odveèni u Josipovac, dje smo proveli oko 3 mjeseca, u Omladinskimbarakama, na goloj zemlji. Sa sobom nismo smjeli ni{ta ponijeti, osim odje}e nanama. (...) Nakon par dana odvedeni smo u logor u Valpovu. Nakon nekog vremena,ponovno je i{ao transport za Njema~ku. Ovaj put smo se morali ukrcati u vlak. Vozilisu nas u sto~nim vagonima, krcatim ljudima, ve} iscrpljenima i bolesnima, doaustrijske granice. Tu nas nisu htjeli propustiti, nego su nas vratili natrag preko Velike Pisanice, logora [ipovac do Krndije. Tu je bilo sve poru{eno, pa smo proveli oko 3tjedna pod vedrim nebom. Od Krndije smo pje{ice tjerani pod straòm, do logoraValpovo. (...)”

(Pismeni iskaz Elizabete König iz Osijeka od 28. sije~nja 1999. Administratnoj komisijiVlade RH. Objavljeno u: V. Geiger, Radni logor Valpovo 1945. - 1946. Dokumenti, str. 385.)

7.

Eli za be ta Luka~evi} ro|. Ho ben iz Ra di ko va cakraj Don jeg Mi hol jca

“(...) odvedena sam zajedno sa roditeljima, otac August Hoben i majka TerezijaHoben ro|. Dresner. Dana 24. 08. 1945. otjerani smo iz sela Radikovci (op}ina D.Miholjac) na pustaru Majur u Donjem Miholjcu, gdje su nas zadràli 1 mjesec. Ondasu nas otjerali u logor [ipovac u Na{icama, gdje smo proveli 4 mjeseca. Zatim smo

248

VDG JAHRBUCH 2001

odvedeni u logor Valpovo, gdje smo ostali do 4. 05. 1946. Ku}a i zemlji{te nam jekonfiskovano. (...)”

(Pismeni iskaz Elizabete Luka~evi} iz êpina kraj Osijeka 1999.Administrativnoj komisiji Vlade RH)

8.

Erna Ma jer ro|. Kö nig iz Osi je ka

“(...) U to vrijeme su bili organizirani transporti za Njema~ku, kako bi nas serije{ili, no mi nismo htjeli i}i, jer smo ovdje ro|eni i bili smo u nadi da }emo se vratitiku}i, jer nismo ni{ta skrivili. Kad je taj transport oti{ao, nas su nakon 3 dana odveli ulogor u Valpovu. Nakon nekog vremena, ponovo je bio transport za Njema~ku, pasmo se morali i mi priklju~iti. Ukrcali su nas u sto~ne vagone i vozili do austrijskegranice. Po{to nas nisu propustili na 3 grani~na prijelaza, vratili su nas natrag prekoVelike Pisanice, logora [ipovac u selo Krndiju, gdje je sve bilo poru{eno, pa smo tritjedna proveli pod vedrim nebom. Od Krndije smo pje{ice tjerani, pod straòm, dologora u Valpovu. (...)”

(Pismeni iskaz Erne Majer iz Osijeka od 28. sije~nja 1999.Administrativnoj komisiji Vlade RH)

9.

Sop hie Schadt ro|. Steh li iz Vin ko va~kog No vog Sela

“(...) 11. 9. Zurück auf den Marktplatz von Velika Pisanica. Weitertransport nachNa{ice, Kloster Markovac. Wieder eine Nacht unter freiem Himmel, dazu Gewitterund Regen. Fußmarsch nach [ipovac, die Kinder werden von den Partisanen mitGewehrkolben angetrieben, manche Menschen bleiben unterwegs liegen. 14. 9.Weitertransport in offenen Viehwaggons. (...) Durchnäßt werden wir bei Ko{kaausgeladen und durfen auf Verschiedenen Bauernhöfen einkehren. (...) 15. 9.Morgens treten wir unseren Fußmarsch in das 24 km entfernte Krndija an. (...)”

(Leidensweg der Deutschen im kommunistischen Jugoslawien, Band II, str. 787. - 788.)

10.

Ma ri ja [er man ro|. Fe ler iz Osi je ka

“(...) Nismo dugo bili u Valpovu, kad se formirao drugi transport za Njema~ku.Kako smo uvidjeli da nas ne}e pustiti ku}i i moja se majka javila za taj transport. Bilonam je jako te{ko. Vozili smo se u G vagonima, i za cijeli vagon dobivao se samo jedankruh. (...) Do{li smo i do Ljubljane. Njemci nas vi{e nisu htijeli primiti, jer i u prvomtransportu nisu bili pravi Njemci, kako su rekli, ve} folksdoj~eri. Vra~ali su nas (...).Zatim smo do{li u Veliku Pisanicu. Ovdje su nas istovarili, i bili smo oko 14 dana na

249

VDG JAHRBUCH 2001

va{ari{tu pod vedrim nebom. (...) Zatim smo do{li u [ipovac. Jeli smo samo to {to sunam seljani iz okolnih sela nosili i to mljeko, juhe i vo}e. Sje}am se dobro kako samtraìla kroz ìcu malo mlijeka u lon~i} za mog malog brata. Bio se jako razbolio.Dobio je ospice i imao je visoku temperaturu. Tamo je bio vojni lije~nik - dobar~ovjek. Smjestio je sve majke sa bolesnom djecom u jednu ku}u. Tamo smo dobili i zajesti. Pitao nas je odakle smo, i kad smo rekli da smo iz Osijeka, rekao je onda }u vamnapraviti prijedlog za bolnicu. Dok je transport krenio za Krndiju i mi smo krenuli zaOsijek. (...)”

(Pismeni iskaz / pismo Marije [erman iz Osijeka od 30. rujna 1998. V. Geigeru.Objavljeno u: V. Geiger, Radni logor Valpovo 1945.-1946. Dokumenti, str. 421.)

11.

A. Z. iz Br~kog

“(...) Am 24. 7. 45. ist der Transport in Ljubljana (Laibach) angekommen undwurde die ganze Nacht aufgehalten, und gegen morgens wurde der Transportzurückgeschickt nach Kroatien und am 27. 7. 45. nach Pisanica gebracht. (...) Am 11.8. 45. wurde des ganz Lager nach Krndija, Bezirk Djakovo mit ungefähr 3500 bis4000 Personen abtransportiert und mit einem dreitägigem Aufenthalt in Schipowatzbei Naschitz. Unterwegs und in Schipowatz war keine Verpflegung zugeteilt worden,und wir sind am 15. 8. 45. in Krndija eingetroffen. (...)”

(Dokumentation der Vertreibung der Deutschen aus Ost-Mitteleuropa, Band V, str. 523.)

Das Arbe it sla ger [ipo vac - Na{ice im Jahr 1945

Zu den zahlreichen Arbeitslagern, die nach dem Zweiten Weltkrieg in Jugoslawien für die Angehörigen der deutschen Minderheit errichtet wurden, gehörte auch dasArbeitslager [ipovac-Na{ice. In der Geschichtsschreibung und Publizistik wird dieses Lager ausgesprochen selten erwähnt. Es wurde im Mai 1945 für die restlichenDeutschen aus Na{ice und seiner Umgebung gegründet. Das Arbeitslager [ipovacpassierten kurzfristig auch Transporte mit Deutschen, die von der österreichischenGrenze zurückgeschickt wurden. Sie verweilten eine kurze Zeit in den Lagern VelikaPisanica und [ipovac, danach wurden sie in die Lager in Krndija und Valpovogeschickt. Obwohl Dokumente und umfangreichere Berichte über das Arbeitslager[ipovac fehlen, kann man sich aufgrund der bisher veröffentlichten Informationen,die anhand neuzusammengetragener Dokumente und Zeugenaussagenvervollständigt worden sind, ein Bild von diesem Arbeitslager machen.

250

VDG JAHRBUCH 2001

Ludwig BAUER

Per spek ti ve dje lo van ja Ni je ma ca i Au stri ja na cau hrvatskom kulturnom krugu

Pridruùjem se svima onima koji s velikim zadovoljstvom, pa ~ak i divljenjem,odaju priznanje odràvanju ovoga skupa, ve} osmog po redu, {to su ga organizatori,kao i prisutni sudionici, uspjeli realizirati usprkos svim pote{ko}ama i problemima,od kojih su se neki mogli ~initi nepremostivim.

S pragmati~nog gledi{ta znanosti, i to u prvom redu hrvatske znanosti, ovakav jesimpozij, a posebno kao redovita znanstvena institucija, prvenstveno potreban zbog~injenice {to se znanstveni radovi koji svojim karakterom odgovaraju specifi~nomtematskom usmjerenju izraènom naslovom Nijemci i Austrijanci u hrvatskomkulturnom krugu bez tih skupova prakti~ki ne bi imali gdje prezentirati, pa bi iistraìvanja te vrste vjerojatno zamrla. Vjerujem da smo svi ponosni na taj karakterna{eg simpozija i na doprinos koji se time daje hrvatskoj znanosti i kulturi. Ali sgledi{ta njema~ke i austrijske manjine u republici Hrvatskoj, ili s gledi{ta Austrijanaca i Nijemaca koji ovdje ìve, taj niz simpozija predstavlja i puno vi{e.

S obzirom na vrlo mali broj onih koji se danas ovdje osje}aju Nijemcima iliAustrijancima, ili im to stoji kao oznaka nacionalnosti u nekom slu`benomdokumentu1, vrlo je te{ko o toj nevelikoj, heterogenoj i relativno rasutoj kategoriji,govoriti kao o cjelovitom, i kvantitativno zna~ajnom korpusu. Ma koliko se neki odnas poistovje}ivali, da se posluìm njema~kom frazom, mit Leib und Seele sa svojimporijeklom, hier gibt es keinen Leib mehr, nur die Seele! Sve ono {to su na{iprethodnici ~inili i manifestirali u svom svakodnevnom ìvotu — od legendarnih,~istih {vapskih sokaka, pometenih dvori{ta, dobro organiziranih i ure|enihgospodarstava do marljivosti, upornosti i odgovornosti u svemu; sve to {to je pratilo iidentificiralo te ljude koji su bili poslani zato da civiliziraju napu{tene i zapu{tenepredjele, koje su poharali Turci — sav taj svoj njema~ki duh, svu tu svoju {vapskudu{u, mi imamo mogu}nosti iskazati prvenstveno i gotovo samo njegovanjem svogkulturnog identiteta, kulturnog naslje|a i svojom kulturnom ili duhovnomproduktivno{}u; koja dana izrazito nadilazi ekonomski potencijal i mo} pripadnikaaustrijske/njema~ke manjine u Hrvatskoj. U tome su smislu za nas ovi simpozijiposebno zna~ajni. Oni ujedno predstavljaju gotovo idealan obrazac kako nacionalnamanjina moè konstruktivno funkcionirati i pridonositi kulturnom bogatstvumati~ne zemlje i ve}inskog naroda. U najmanju ruku, da budem i malo zajedljiv,puno je bolje baviti se vrednovanjem vlastitog doprinosa zemlji ~iji smo gra|ani nego svoj nacionalni identitet izraàvati balvanima na prometnici. Ali moja usputna

VDG JAHRBUCH 2001

251

1 A ja se ne mogu sjetiti niti jednog drugog dokumenta, osim biračkog spiska, gdje sam svoju njemačku nacionalnu pripadnostividio registriranu.

zajedljivost ide samo na ra~un pojedinaca koji su se svojim ~inom uprljali, a nikako,niti u ovom slu~aju ni u bilo kojem drugom, na ra~un cijele, bilo koje, nacionalnezajednice.

Kako kulturno djelovanje, u uèm i {irem smislu (a taj {iri smisao, i preklapanjeoba zna~enja, bit }e obja{njen u nastavku izlaganja), za nas jest — izraàvanje iodràvanje nacionalnog identiteta, i gotovo jedini oblik nacionalno definiranogna~ina ̀ ivota, to djelovanje nadilazi i mora nadilaziti okvire ovog simpozija. Zapravo, takvo stanje stvari name}e i samom simpoziju pro{irenje okvira. Kada sam 1994.godine imao ~ast predsjedati skupu istog naziva u Zagrebu, zaloìo sam se da u nazivpored atributa znanstveni u|e i kulturni, {to ovaj simpozij zapravo i jest, pa se za tozalaèm i ovom prilikom.

Zaloìo bih se tako|er da se bar odabrani tekstovi s tih simpozija prenesu na webili Internet stranice. Na taj na~in domet simpozija koji je zna~ajan najmanje u okvirudvaju kultura — postao bi doslovce globalan.

Stavljanjem posebnog naglaska na kulturno djelovanje, a sada vi{e nije rije~posebno o ovom simpoziju, isticanjem kulturne autorealizacije, èlim posrednodefinirati nekoliko stvari, upotrebljavaju}i izraze kultura i kulturni u ne{to {iremzna~enju od onog kod nas uobi~ajenog. Prvenstveno se èlim isticanjem kulture ikulturnog djelovanja distancirati od svih rezonancija preìvjelih Blut und Boden teorija2. Iako u mnogima od nas te~e krv njema~kih, odnosno austrijskih predaka, pa iako ovotlo pripada jednako nama kao i svima ostalima koji tu ìve, te su ~injenice, po momeshva}anju stvari, gotovo irelevantne za na{u pripadnost. Relevantna je pripadnostnjema~koj, odnosno austrijskoj nacionalnoj kulturi. U tom kontekstu atribut kulturniu velikoj mjeri preklapa se s atributom nacionalni, a kulturna pripadnost postajene-doslovni sinonimom za nacionalnu. Time su ujedno, na razini dnevnekomunikacije (iako ne i legislative!), premo{}uje i tehni~ka zbrka koja nastajeprevo|enjem ovdje uobi~ajenih me|usobno razli~itih kategorija nacionalnosti idràvljanstva, koji izrazi, ~ak i kada postoje kao razli~ite rije~i, nerijetko predstavljajuisti termin i kategoriju (u Americi je primjerice, nationality i citizenship ista stvar).

Isticanjem svoje njema~ke/austrijske kulturne pripadnosti, te isticanjemnjegovanja takvih svojih kulturnih tradicija, distanciramo se od nepoèljnihkonotacija koje u takvom kontekstu moè imati termin nacionalni. Banalno je mjestoiz podru~ja ove tematike da je [vabo jednako nacist. Bilo bi mo`da deplasirano danasporicati valjanost takve jednad`be-predrasude, da u nedavnoj poplavi nacionalnogamoka na ovim prostorima i me|u pripadnicima njema~ke manjine, ili me|upotomcima Podunavskih [vaba, nije bilo onih nesretnih i nespretnih pojedinaca kojisu javno izraàvali svoj pronacisti~ki sentiment, sramote}i i sebe i one pred kojima suhtjeli pokazati svoju pravovjernost. Dakle, isticanjem kulturnog identiteta, kulturnepripadnosti distanciramo se, uz ostalo, od takvih primitivnih, ali ponekad i pokonzekvencijama tragi~nih predrasuda da su [vabe a priori fa{isti, jer je to bio Hitler(uostalom, Austrijanac) i njegovi esesovci, ili, primjera radi, jo{ paradoksalnije, da su

252

VDG JAHRBUCH 2001

2 Bez obzira što one jesu svojevremeno igrale određenu ulogu u Kulturbundu prošlih vremena.

[vabe a priori komunisti, jer su biv{i socijal-demokrati, i to dobrim dijelom {vapski, usvom {vapskom Vukovaru zapravo definirali Komunisti~ku partiju Jugoslavije.

Na margini toga razmatranja nije naodmet ukazati i na to da su politi~ke afilijacije privatna stvar i sloboda svakog gra|anina, ali ih ne treba mije{ati s kulturnimidentitetom. Aludiram pri tome i na ~injenicu da oni pripadnici njema~ke nacionalne manjine koji su svojevremeno dolazili na sastanke manjinskih udruènja ilinacionalno intonirane mise sa zna~kama HDZ-a na grudima, nisu time afirmiralisvoju njema~ku nacionalnu, odnosno kulturnu pripadnost; prije je efekt bio suprotne vrste.

Logika ovog razmatranja, nadam se, dosta jasno pokazuje da se za nas, hrvatskeNijemce/Austrijance, odnosno Podunavske [vabe, pojam kulture u uèm i {iremsmislu, u svome konstruktivnom zna~enju, stapa, ili preklapa, prakti~ki u jedinstvenipojam; na{a je kultura bitan dio na{e nacionalnosti, a na{a je nacionalnost velikimdijelom realizirana i definirana kao kulturna pripadnost. Ali stavljanjem naglaska nakulturnu pripadnost ne èlim nikako niti izbrisati ni umanjiti valjanost atributanacionalne pripadnosti; u kontekstu koji ovdje poku{avam nazna~iti kultura ikulturna pripadnost, trebale bi biti jedan od glavnih sadràja nacionalnepripadnosti.

Takvim pro{irenim i potpunijim definiranjem pripadnosti aktualiziraju se jo{ dvaaspekta. Prvo, kulturnom pripadno{}u autohtoni Nijemci/Austrijanci ne mogu bitishva}ani samo kao manjina, jer su dio kulture mati~nog naroda. Drugo, ta na{askupina danas pripada i kulturi sredine u kojoj ti Nijemci/Austrijanci ̀ ive i djeluju, pa je u konkretnom slu~aju rije~ o bi-kulturnoj skupini i pripadnosti.

Ali i opet valja se ograditi od shva}anja o mehani~koj zamjeni pojmova. Kao {tokulturna pripadnost nije mi{ljena tako da potire nacionalnu, tako ni shva}anjemanjine kao kulturnog entiteta ne ide za tima da se definiranjem tog entitetazamijeni ili ~ak izbaci pojam nacionalne manjine, koji ima sasvim konkretan,zakonom definiran sadràj, i iz kojega se pak izvodi niz prava, reguliranihzakonom.

S druge strane, prihva}anjem i afirmiranje shva}anja pripadnosti kulturnomentitetu koji nadilazi manjinske okvire, mogla bi se izbje}i marginalizacija koja jekarakteristi~na za pristup manjinama u javnom, odnosno kulturnom ìvotu.Primjerice, ja nemam ni{ta protiv toga da se o aktivnostima njema~ke zajednice uHrvatskoj govori u specijaliziranim emisijama radija i televizije, ali smatram da jepotrebno napraviti i takav proboj koji }e i u “ne-manjinskim” medijima iprogramima afirmirati na{e kulturno djelovanje i doprinos. Isto tako, moramoprona}i na~ina da nas i javnost i medijski prostor mati~nog naroda, njema~kog iaustrijskog, shvati i prihvati kao dio svoje kulture.

Ni jedan od ovih dvaju zadataka nije jednostavan niti lak, kao {to uop}e nijejednostavno ni lako biti pripadnikom dviju kultura. Ali to je svakako vrijednousmjerenje kojem bi trebala teìti djelovanja i opredjeljenjanjema~ke/austrijske/podunavsko {vapske zajednice. Uostalom, upravo sloènost i

253

VDG JAHRBUCH 2001

teìna tih zadataka dostojan je izazov poslovi~noj njema~koj upornosti iingenioznosti koja po~iva na svjetonazoru prema kojem je svaka Unmöglichkeitzapravo samo Schwierigkeit. Alles ist möglich!

Jedan od konkretnih primjera, i vrlo zna~ajno polje djelatnosti za nas, jestupotreba i {irenje njema~kog jezika u Hrvatskoj. Nedvojbeno je da svi gra|aniHrvatske moraju dobro poznavati svoj hrvatski jezik. Isto je tako nedvojbeno da u{kole valja uvoditi i engleski jezik od najranijeg {kolskog, pa i od pred{kolskoguzrasta. Ali to ne zna~i da je umanjena potreba za njema~kim jezikom u hrvatskomkulturnom, gospodarskom i politi~kom prostoru. Pripadnici njema~kog/austrijskogkulturnog entiteta u Hrvatskoj predodre|eni su da unapre|enju u~enja i upotrebenjema~kog jezika daju zna~ajan doprinos. Potomci Nijemaca i Austrijanaca morali biimati vi{e afiniteta od ostalih za u~enje njema~kog jezika, i morali bi predstavljatispiritus agens u {irenju njema~kog kao zna~ajnog svjetskog jezika, a to pak dalekonadilazi tek ~uvanje vlastitih kulturnih tradicija ili uske okvire manjinskih prava imanjinskog jezika.

Postoje i druge oblasti u kojima pripadnost na{em kulturnom entitetu, odnosnobikulturalnost daje mogu}nost posebnog doprinosa kako hrvatskoj tako i njema~koj,odnosno austrijskoj kulturi. Uz podru~je znanosti, od ~ega smo po{li na po~etkuovoga razmatranja, zna~ajno je i podru~je umjetnosti. Ali upravo ovdje moramnaglasiti potrebu pove}ane kriti~nosti. Kao {to ni svako listanje arhiva nije automatski znanstveni rad tako ni svako mije{anje boja nije automatski slikanje, pa ni svakoslaganje rije~i nije automatski knjièvnost. Kriti~nost je nu`na ako ne èlimo na sebeprimjenjivati suèna i manjinska mjerila, protiv ~ega se upravo i zalaèm.

Neka mi se oprosti {to bih neskromno na ovome mjestu naveo svoj primjer, pa ~aki rekao ne{to vi{e pro domo. Svoje knjièvno stvaranje uvijek sam gledao u kontekstuobiju kultura kojima pripadam. Od po~etka budio je srednjoeuropski duh mojihproza, usporedo s priznanjima i nagradama, i neke nedoumice, pa i nepovjerenje.Kasnije kada je moja vezanost za njema~ku kulturu do{la vi{e do izraàja, posebno uromanu Kratka kronika porodice Weber, kada sam literarnim sredstvima poku{aopokazati da postoji i druga~ije vi|enje prisutnosti Nijemaca na ovim prostorima odonog vi|enja koje je dugo vremena bilo slu`benom istinom, nai{ao sam na otpore,koji su ponekad bili utoliko ve}i ukoliko je na drugoj strani rasla svijest o vrijednostimog knjièvnog rada, kako umjetni~koj tako i dru{tvenoj3. U povodu najnovijegmoga romana Prevo|enje lirske poezije, koji namjerava izdati Naklada Ljevak,navedeno je u izdava~koj recenziji da je o mojim djelima u posljednjih deset godinanapisano vi{e pozitivnih kritika nego o svim hrvatskim piscima zajedno. Ipak, mojapozicija kao pisca u tih proteklih deset godine ni izdaleka nije bila onako povoljnakao spomenute kritike. Dijelom bilo je to zato {to sam svojim djelom i izraènim

254

VDG JAHRBUCH 2001

3 O toj svijesti, u pogovoru za izdanje Kratke kronike porodice Weber koje bi se trebalo pojaviti u najskorije vrijeme (Mozaikknjiga, Zagreb, 2001.), kaže Goran Beus Richembergh sljedeće:Svojim autentičnim i literarno snažnim svjedočenjem o stvarnoj sudbini Nijemaca na ovim prostorima, efektnim demaskiranjemlijevih, desnih i svih ostalih mitova koji agresivno žele eliminirati i nadomjestiti povijesnu istinu, Bauer je svojim romanom daodragocjen poticaj i podršku nekolicini nas poprilično smionih pregalaca koji smo u atmosferi težnje prema rušenju dogmipokrenuli, uz ostalo, sad već tradicionalan znanstveni simpozij ”Nijemci i Austrijanci u hrvatskom kulturnom krugu”.

stavovima nastojao pokazati kako pripadam dvjema kulturama, tj. da sam i hrvatski injema~ki pisac. Time sam se automatski odrekao jeftine slave koju moè posti}inacionalni (a pogotovo nacionalisti~ki) pisac, ali se nadam da sam bar mal~icepridonio razumijevanju dvostruke kulturne pripadnosti i afirmiranju njema~kekulture u Hrvatskoj, koju prihva}am kao svoju, jednako kao kulturu hrvatskog jezikana kojem pi{em. Poku{ao sam, dakle, svojim knjièvnim djelom biti dio dvajukulturnih entiteta, i siguran sam da to djelo nema nikakvu bitnu manjinskupripadnost ili odrednicu; tim vi{e {to je, kako se vidi, opstalo i dokazalo se ukonkurenciji s ne uvijek dobronamjernom ve}inskom konkurencijom.

Danas je moja pozicija kao hrvatskog pisca izrazito povoljna, i sasvim suprotnaonoj u prethodnom desetlje}e kada su mi hrvatski izdava~i dosljedno zatvarali vrata.U posljednjih mjesec dana publicirana su u Hrvatskoj dva moja romana, jedan odnjih kao prvi suvremeni hrvatski roman na Internetu (Partitura za ~arobnu frulu), adrugi u nastavcima na Hrvatskom radiju, dok u sljede}ih pola godine o~ekujempubliciranje nekoliko knjiga, a zbog interesa izdava~a za knjige koje nisu do sada biletiskane u Hrvatskoj, prije se moram bojati inflacije mojih naslova na hrvatskomknjièvnom trgu nego zatvorenih vrata izdava~kih ku}a. Me|u knjigama za koje ipaknestrpljivo o~ekujem da se pojave u prvom hrvatskom izdanju na}i }e se i navedenaKratka kronika porodice Weber, za mnoge Podunavske [vabe kultna knjiga, koja }e iza}iu nakladi Mozaik knjige iz Zagreba negdje na po~etku 2001. godine. Vjerujem da }eto ne samo ponovno aktualizirati neka pitanja povijesti i poloàja Nijemaca uhrvatskoj sredini nego i u javnosti ponovno odjeknuti kao doprinos shva}anju kako se kulture o kojima je ovdje rije~ mogu plodno proìmati i oboga}ivati. Naravno, i uznapor pojedinca, i uz podr{ku istomi{ljenika.

Ali ovim primjerom èlim ujedno pokazati kako moje vi|enje perspektivedjelovanja Nijemaca i Austrijanaca u hrvatskom kulturnom krugu nije samosubjektivna vizija nego i ~vrsto osobno opredjeljenje koje slijedim u svojemknjièvnom radu.

Nadam se da ne}e biti preveliko odstupanje od teme ako ovu prigodu iskoristim ikako bih izrazio zahvalnost svim svojim hrvatskim-njema~kim landsmanima koji sume u mojoj orijentaciji podràvali i poticali, pa ~ak nastojali i izdati Webere u vrijemekada sam zbog svog opiranja militantnom nacionalizmu bio u odre|enim krugovimapersona non grata.

Ali, vratimo se kulturnom identitetu i jo{ nekim konzekvencijama koje iz togaproisti~u. U spomenutom svome izlaganju iz 1994. u uvodu zagreba~kog simpozijaNijemci i Austrijanci u hrvatskom kulturnom krugu iznio sam ideju o Nijemcimaizvan Njema~ke kao o sjemenu Europe. Doista, rasuta njema~ka populacija,civilizacija i kultura koja se poput kralje`nice Europe provla~ila sredinom kontinentaod Crnog mora i Siebenburga do Königsberga i Balti~kog mora, kao da je bilapredodre|ena da bude zametak integrirane Europe. Ta integrirana Europa danas jene samo jedan od najpopularnijih politi~kih {lagvorta nego i najzna~ajnijicivilizacijski projekt na{eg vremena.

255

VDG JAHRBUCH 2001

Da bi se u potpunosti razumjela veli~ina toga projekta valja podsjetiti na ~injenicuda je pojam Europe kao oznaka odre|ene kvalitete, kvalitativnog sadràja,iznena|uju}e nov. Za anti~ke Grke Europa je bila ne{to maglovito, neodre|eno inepristupa~no, kamo oni nisu i{li, iako su to nedefinirano podru~je imenovali poprincezi-ljepotici koju je u svom ljubavnom zanosu oteo Zeus. U vrijeme anti~kogRima, Rimsko je carstvo bilo Rimsko carstvo, a sve ostalo bili su barbari i barbarskezemlje ~iji su se limiti gubili u azijskim prostorima. âk i u vrijeme kriàrskih ratova,Arapi nisu smatrali da ratuju s Europljanima nego s Francima. Europa kao zbrojzajedni~kih kvaliteta i interesa nije postojala ~ak ni u vrijeme kada su Turci prodrli usrce Europe i dva puta opsjedali Be~. Svijest o europskom jedinstvu bila je jo{ takomala da je francuski imperator u vrijeme tih turskih prodora kalkulirao o savezni{tvus tim osvaja~ima dobrog dijela europskog kontinenta.

Jedan od politi~ara novijeg vremena koji je imao viziju budu}e Europe bio jenesretni austrijski nadvojvoda Franz Ferdinand ~ija je smrt tako tragi~no podijelilaeuropski kontinent na dva tabora da je, primjerice, njegov ubojica, ~lan teroristi~kebande, postao na jednoj od strana nacionalni heroj. Nova Europa o kojoj danasgovorimo po~ela je nastajati tek nakon Drugog svjetskog rata. Poneki ekonomist ivulgarni materijalisti datiraju taj nastanak, vrijeme ra|anja nove Europe 1951.godinom i stvaranjem Europske zajednice za ugalj i ~elik. Ali proces je ipak zapo~eoranije. Njemu je prethodilo vrlo zna~ajno njema~ko-francusko pomirenje, teizraàvanje politi~ke i filozofske volje za stvaranjem novog zajedni{tva. To sedogodilo na Europskog kongresu 1948. godine osnivanjem Europskog pokreta izatim 1949. godine stvaranjem Vije}a Europe. Proces zbliàvanja dobio je 1957.godine novu kvalitetu kada je osnovana Europska ekonomska zajednica i Euroatom.Daljnji tok doga|aja jo{ je svje` u na{em pam}enju, pa na to i nije neophodnopodsje}ati. Ipak, valja istaknuti pad Berlinskog zida ~ijim su ru{enjem upravoNijemci pridonijeli odumiranju podjele Europe na Isto~nu i Zapadnu.

Geslo nove Europe posu|eno je od Francuske revolucije, ali Liberté, égalité,fraternité, ma kako sadràjno izraàva nove europske ideale nije dovoljno da bi sedefinirao u potpunosti novi europski duh. Odlika je europskog duha negiranje svakedogme i konstruktivna polemi~nost. Rije~ je, kako to isti~e primjerice jedan odideologa europejstva — Edgar Morin4, o kriti~koj racionalnosti, koja se brine zaobjektivnost, a sposobna je za samokritiku i kritiku svoje samokritike; rije~ je ovrtlogu konstruktivne polemike u kojoj ni{ta nije sveto, a sve po~iva na humanizmu,razumu i znanosti. Temelj takve Europe jest interakcija razli~itosti i u tom okvirura|anje nove demokracije. Ta nova demokracija bitno se razlikuje od tradicionalne; u njoj ne smije biti diktata ve}ine. Nova europska demokracija usmjerena je premaprevladavanju principa strana~kih podjela i umjesto interesa ove ili one grupacijemora voditi ra~una o ukupnosti raznorodnih interesa. Pri tome je raznorodnost —bogatstvo tradicija, filozofija, znanja i jezika — bitna za njezin karakter. Ni{tamonolitno u tu Europu ne moè u}i niti joj treba i pripada.

256

VDG JAHRBUCH 2001

4 Vidi: Edgar Morin: Kako misliti Evropu, Sarajevo, 1989. (PENSER L’EUROPE, Paris, 1987).

Na jednoj me|unarodnoj konferenciji odrànoj ove godine u Austriji, hrvatskiministar za europske integracije, Ivan Jakov~i}, iznio je sljede}e opredjeljenje:

Hrvatski narod ve} je odavno odlu~an u svojoj ̀ elji za uklju~ivanjem u zajednicu europskih naroda udruènih u Europskoj uniji, kao i za prihva}anjem temeljnih europskih ideala slobode, dobrosusjedstva, po{tivanja razlika i razmjene povijesnih iskustava.

Ti ideali i opredjeljenja jednako su va`ni u svome usmjerenju prema van koliko suva`ni i u svom usmjerenju prema unutra. Nitko u Europi ne èli monolitnu ijednozna~nu, i nikome ne treba monolitna i jednozna~na Hrvatska. Dobrodo{la jeona Hrvatska u kojoj je doprinos kulture autohtonih Nijemaca/Austrijanaca kriti~ki irelevantno vrednovan. Pripadaju}i njema~koj i austrijskoj kulturi, u kojojpredstavljaju i specifi~an entitet, te ujedno pripadaju}i hrvatskoj kulturi, u kojoj sutako|er poseban entitet, hrvatski Podunavski [vabe, Nijemci i Austrijanci,predstavljaju jedan od instrumenata ulaska, ili pilira hrvatskog mosta u Europu. Ukonstruktivnom dijalogu s tim kulturnim entitetom, preuzimaju}i i afirmiraju}i ono{to ta specifi~na kultura moè pruìti, Hrvatska vje`ba svoje europejstvo, i imamogu}nost validne generalne probe pred ulazak na veliku europsku scenu.Promoviraju}i u hrvatskom kulturnom krugu, njema~ki uporno i neumorno, svojekulturne vrednote i prednosti — a pri tome, primjerice, spomenuto unapre|enjeu~enja njema~kog jezika u hrvatskim {kolama i izvan njih nije po va`nosti naposljednjem mjestu, jer Europa danas insistira na multilingvalnosti — Nijemci iAustrijanci u Hrvatskoj i opet }e biti, i moraju biti, jedan od faktor napretka ove svojedomovine.

Per spek ti ven des Wir kens der De ut schen und Öste re i cherim kro a ti schen Kul tur kre is

Der besondere Wert der Symposien Deutsche und Österreicher im kroatischenKulturkreis liegt darin, dass sie die Vorstellung derartiger wissenschaftlicher Arbeitenund Forschungen ermöglichen, die ohne sie wahrscheinlich erlöschen würden. Fürnationale Minderheiten sind diese Versammlungen wertvoll und eine der wenigenGelegenheiten, ihre Besonderheiten auszudrücken. Die Bezeichnung Symposiummüsste außer dem Attribut wissenschaftlich noch das Attribut kulturell bekommen.

Die Hervorhebung der kulturellen Identität ist für die deutsche/österreichischeMinderheit in Kroatien besonders wichtig und kann unter verschiedenen Aspektenbetrachtet werden, wie z.B.: die Minderheit leistet einen größeren kulturellen Beitrag - sowohl in Kroatien als auch in ihrem Herkunftsland - als die Zahl ihrer Zugehörigen und deren Wirtschaftskraft annehmen ließe. Kulturelle Zugehörigkeit ist heute einwichtiger Bestandteil nationaler Zugehörigkeit, ohne dabei mit den Rechten der

257

VDG JAHRBUCH 2001

Minderheiten zu kollidieren. Es muß anerkannt werden, dass Minderheiten sowohlin ihrem Heimatland als auch in ihrem Herkunftsland einen kulturellen Beitragleisten; dass sie sowohl dem einen als auch dem anderen Land zugehören. DieComputerisierung wird eine bessere Auswertung dieser Beiträge ermöglichen. Durch seine schriftstellerische Tätigkeit versucht der Autor (einer der Begründer dieserSymposien) zu beweisen, dass sich Zugehörige der österreichischen/deutschenkultureller Entität nicht nur als solche durchsetzen können, sondern dass sie alleAspekte ihrer doppelten kulturellen Zugehörigkeit wahren und ihren Beitrag zurKultur der Mehrheit leisten.

Das Erstarken der kulturellen Entität der Minderheit ist in Übereinstimmungmir den Integrationstendenzen der Europäischen Union und den Tendenzen, eineneue pluralistische Demokratie zu schaffen. Die kroatischen Deutschen undÖsterreicher sind wegen einer Reihe von Vorteilen (z.B. die Verbreitung derdeutschen Sprache, die Pflege kultureller Besonderheiten) ein wichtiger Faktor inder Verwandlung der Gesellschaft. Sie ermöglichen Kroatien den Beitritt zu Europa.

258

VDG JAHRBUCH 2001

Documents

00 Uvodnik - deutsche-gemeinschaft.eu · 2 Tadija Smičiklas, Codex diplomaticus regni Croatiae, Dalmatiae et Slavoniae (dalje CD), sv. 3 (Zagreb 1905), str. 89-91, 186-187. 3 Ugarske